Broj 29 Rujan 2016.
Berbe su punom jeku
Sadržaj Najava............................................... 4 • Vinski maraton u Zmajevcu
Novosti............................................. 6 • Roštiljada na kraju grada
Degustacije...................................... 8 • Nova lokacija popularne pizzerije Chello • Najteža deep dish pizza • Mexico City - Zagreb: ima neka tajna veza
Manifestacije................................ 14 • Zelina mora bolje! • Dani pošipa 2016 • Vinski grad na Špancirfestu • Wine & Music
Predstavljamo.............................. 26 • Vina Deklić, Ferenci (Vižinada) • Gandalf iz Motovunske šume • Bajkovita priča vinskog turizma • Restoran Kormoran • Restoran Đerdan, Bosanska Gradiška
Recepti............................................ 56 • Chicago style pizza • Mrkvica torta • Kokteli kakve još niste probali
Riječ urednika Vinogradarske berbe u punom su jeku, posla je puno, a vremena malo - kao što to obično i biva. Trenutno ne preporučujem smetati vinarima, jer dok su berbe u tijeku, stres je velik i bolje je ne dirati ih. A rezultati berbe... E, to ćemo vidjeti dogodine. Osvrnut ćemo se, zato, u ovom tekstu na događanja; vinska, naravno. Pisali smo u zadnje vrijeme o dosta raznih vinskih događanja i ne mogu se oteti dojmu da sve to ide u, pomalo, krivom smjeru. Puno je nestručnih ljudi oko svih tih događanja; čini mi se da nitko nema ni kompletnu koncepciju u glavi. Čast izuzecima, kao što su VINOcom profesora Dropuljića ili prvi festival Saše Špiranca u Laubi, ali to su veliki festivali. U pravilu, najlošije su postavljeni oni mali, lokalni.
prvo, čemu ti festivali služe i tko je ciljana skupina, jer pijanki imamo i previše. Takva događanja morala bi prvenstveno biti u svrhu vinskog turizma i morali bi znati što želimo od vinskog turizma, a to još uvijek - ne znamo. Za početak, molim sve organizatore da ne nazivaju svaku feštu vinskim svečanostima ili festivalom vina. Neka svečanosti i festivali to stvarno i budu, a za ove ostale događaje imamo sijaset lijepih riječi u našem jeziku; primjerice proštenje ili kirvaj pa, recimo, fešta od vina i slično.
Dame i gospodo, nešto se mora mijenjati i to brzo i cjelovito. Moramo se odlučiti,
Recimo „popu pop, a bobu bob”, za početak.
Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.- ovski pozdrav! Tomislav Stiplošek
G.E.T. Report je online časopis i besplatan je Izdavač: Udruga za kulturu stola G.E.T. Uredništvo: Tomislav Stiplošek, Silvija Munda Priprema, grafička priprema i marketing: Uredništvo Foto: G.E.T. Report, press, promo Naslovnica: Stara preša; Istra ( foto: Helena Pletković )
G.E.T. Report 29
Konzumiranje alkohola i drugih al koholnih pića zabranjena je osobama mlađim od 18. godina G.E.T. | 3
Vinski maraton u Zmajevcu 01.10.2016. održat će se 11. Vinski maraton u Zmajevcu. Glavni organizatori manifestacije su KUD József Attila i Udruga za njegovanje običaja Mađara Surduk iz Zmajevca. "Davne 2005. u sklopu dana sela smo organizirali Vinski maraton, a sad nam se sve više čini da u sklopu Vinskog maratona organiziramo i Dan sela. Ove godine je došao red na 11. Vinski maraton. 2005. godine smo počeli s 40 natjecatelja, a 2015. godine smo oborili sve rekorde i imali respektabilnih 1100 maratonaca te više tisuća posjetitelja.", kažu nam organizatori. U sklopu manifestacije je organiziran i etno sajam prodajnog karaktera. Naravno, svi posjetitelji su dobrodošli i mogu obići vinske podrume i uživati u bogatoj eno i gastro ponudi. Cijene degustacija vinari odlučuju individualno.
4 | G.E.T.
Smještajni kapaciteti u Općini i široj okolici su taj vikend maksimalno iskorišteni zato požurite s prijavama i rezervacijama!. Organizatori će vinske ceste (surduke) označiti s 3 različite boje. Svi prijavljeni kreću iz centra sela, međutim kreću na vinsku cestu boje njihove čaše, majice i prvih bonova. Svi će dobiti isti broj bonova i svi obilaze iste podrume, ali prvo kreću na označenu cestu pa se rotiraju.
I ove godine će taj dan prometovati autobus na relaciji Osijek - Zmajevac - Osijek, te na relaciji Beli Manastir - Karanac - Kneževi Vinogradi - Zmajevac. Cijena povratne karte je 30,00 kn. i uplaćuje se zajedno s kotizacijom za Vinski maraton. Kotizacija za Vinski maraton iznosi 80,00 kn po osobi. Maratonci će dobiti: redni broj, majicu, držač čaša s pečatom grada Zmajevca (pečat potječe iz 1841. godine), čašu, mapu sa označenim podrumima i toliki broj bonova, koliko vinara sudjeluje (minimalno 20). Zbog ograničenog broja sudionika na Vinskom maratonu, obavezna je rezervacija na mail: vinskimaraton@ gmail.com. Informacije možete dobiti putem maila ili na broju mobitela: +385 97/ 60549-14 U rezervaciji, potencijalni maratonci trebaju poslati ime i prezime, broj osoba koje se prijavljuju i veličinu majica te informaciju žele uplatiti i za prijevoz autobusima. Nakon toga naš administrator će im proslijediti podatke za uplatu i zabilježiti prijavu nakon uplate. Na dan Vinskog maratona, individualci ili ekipe svoje će pakete moći preuzeti u Zmajevcu, u Domu kulture, od 10:00 do 13:30 sati.
G.E.T. Report 29
Program Vinskog maratona: 10:00 - 13:30 Registracija za Vinski Maraton 11:00 - Početak etno sajma 12:30 - Međunarodna povorka folkloraša 13:00 - Nastup folkoraša i zajednički ples s gostima prije početka Vinskog maratona 14:00 - Vinski maraton 18:00 - Kraj Vinskog maratona 18:30 - Živa svirka i zabava u Katoličkom i Reformatskom surduku 22:00 - nastavak zabave po podrumima
Na službenoj, svakodnevno ažuriranoj facebook stranici "Udruga Surduk Vinski-Bor Maraton" možete pratiti sve informacije vezane za događaj. ♦ G.E.T. | 5
Roštiljada na kraju grada U subotu 10. rujna 2016. u restoranu Bicko, održala se velika roštiljada povodom rođendana restorana Bicko - 2. IGRE GLADI BY BICKO.
Povodom 3. rođendana restorana BICKO, vlasnica Sandra Evačić i prijatelji organizirali su izvrsno natjecanje u roštilju - sa čak 11 ekipa. Uz samo natjecanje u spravljanju jela s roštilja i zabavni program koji je vodio popularni TV i radijski voditelj Davor Dretar Drele, posjetitelji su mogli sudjelovati u Igrama gladi i igrama s nagradnim pitanjem. 10 ekipa natjecalo se u pretfinalu kako bi došlo u finale s prošlogodišnjim pobjednicama - Xeninim ratnicama. Nakon prvoga dijela natjecanja, stručna komisija u sastavu: Domagoj Jakopović Ribafish, Časlav Matijević i Robert Slogar, Nada Vejić, Nikša Štern – odabrala je 5 finalista: NK Blato, Sto tona, Kalinke, Korner Kebab Kvatrić, BBB Travno. U vrlo izjednačenoj borbi za prijenosni pehar i vrijednu Bickovu nagradu - ponovno su prvo mjesto odnijele članice tima Xenine ratnice!
6 | G.E.T.
Ulaz na Igre gladi bio je besplatan, a cijene poznatih specijaliteta restorana Bicko (ćevapi, svinjska vratina, svinjska i juneća rebarca, čobanac, špek fileki), bile su izuzetno povoljne – za sve posjetitelje. Za posjetitelje su organizirane igre gladi. u kojima su dame trebale u najkraćem mogućem roku pojesti kobasicu dugačku 70cm, a gospoda veliku pljeskavicu od 700 g.
Posjetitelje su zabavljali glazbeni sastavi „Kužiš stari moj“ i „TAB Arteški bunar“ do dugo - u noć. „Nakon uspješnog drugog „izdanja“ Igara gladi i proslave 3. rođendana u društvu prijatelja i gostiju restorana Bicko, oče-
kujemo vas u većem broju i dogodine, na 4. rođendanu, na istome mjestu, istoga datuma. Dotada, pratite Bickove Facebook i web stranice jer uskoro pripremamo i posebnu feštu za MARTINJE.” - sve gurmane pozivaju Sandra Evačić i tim restorana Bicko. ♦
Nova lokacija popularne pizzerije Chello U Zagrebu, na adresi Zagorska 18, otvorena je nova lokacija popularne pizzerije Chello. Popularnost je stekla s deep dish pizzama koje je u prosincu 2011. predstavila hrvatskoj javnosti.
Trudeći se nuditi nešto drugačije, kreativni i inovativni vlasnici, Darijan i Glorija Katalinić, uvijek su radili na novim idejama i receptima, koje Darijan, ujedno i glavni pizza majstor Chella, sprovodi u dijela. Pripremila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković
Među ljubiteljima pizza Chello nalaze se i mnoge poznate osobe, kao na primjer Andrea Andrassy, Duško Ćurlić, Asim Ugljen, Domagoj Jakopović Ribafish i drugi, redom gurmani koji znaju prepoznati kvalitetu. Otvaranjem nove, veće i ljepše lokacije, očekujemo još noviteta te smo sigurni da
8 | G.E.T.
će i nova lokacija pizzerije Chello biti nezaobilazno odredište najvećih gurmana i ljubitelja pizze.
Priprema pizze - umjetnost Lako se da zaključiti kako za finu i ukusnu pizzu nije dovoljno na tijesto staviti malo sira, šunke i umak od rajčice te sve zajedno ispeći u pećnici. Priprema pizze prava je umjetnost, a toga je svjestan i pizza majstor Darijan Katalinić - on i supruga Glorija vlasnici su zagrebačke pizzerije Chello i ne boje se isprobati sasvim nove kombinacije i stilove po pitanju izvedbe pizze pa se tako u pizzeriji Chello može birati između više od 40 vrsta pizza. Među prvima u svijetu, on je kao sastojke za pizzu počeo koristiti različite vrste sireva, poput dimljenog sira, čardaša, toplje-
nog ementalera... koje kombinira s različitim mesnim varijantama.
Deep dish Chicago style pizza Ideja da se radi Chicago style pizza došla je kao i većina dobrih stvari - slučajno. Naime, Michael Yuknis, susjed Amerikanac, koji se vjenčao s Hrvaticom i ostao ovdje, poželio se pizze kakvu je jeo u Chicagu. Došao je u Chello i pitao mogu li to zajedno napraviti - naravno da se može! To je bio početak, a sve ostalo je povijest ili bolje da kažemo - budućnost.
Glorija i Darijan Katalinić
„Velika inspiracija su mi predvodnici u pizza industriji, Talijani i Amerikanci, no svaku pizzu pomno prilagođavam domaćem tržištu.”, kaže Darijan Katalinić, pokretač Chello revolucije.
Darijan Katalinić i Michael Yuknis
Raznovrsna ponuda Chello pizzerije U ponudi pizzerije Chello nalazi se više deep dish pizza i deep dish double decker, koji je jača izvedenica „običnog” deep disha. Chello varijanta double deckera - za razliku od američke - ima više tijesta i totalno drugačije sastojke, što je zagrebačka publika izvrsno prihvatila. G.E.T. Report 29
Uz deep disheve poznati su po svojim specijalkama „Goo-tam city pepperoni” pizzi i „Doomsday” pizzi. Doomsday pizza je nastala, kao što se može naslutiti, nakon najave smaka svijeta, koja je Darijana Katalinića navela da se zapita: „Što bih volio pojesti kao posljednji obrok?”. Odgovor je - pizza s 5 vrsti sira, 4 vrste mesa, 3 umaka! Sve su ove pizze za dvije osobe. G.E.T. | 9
Noviteti Sigurni smo da će nova lokacija pizzerije Chello, na adresi Zagorska 18 u Zagrebu, biti nezaobilazno i omiljeno odredište najvećih gurmana i ljubitelja pizze, a sve njih očekuje mnogo ukusnih noviteta. Glorija i Darijan Katalinić već sad imaju nove ideje, a osim što uz njih možete uživati u neodoljivo ukusnim pizzama, moći ćete ponešto i naučiti. Tako je u dugoročnom planu i njihovo sudjelovanje u edukativnim radionicama, a dok to čekate, rado će s vama podijeliti pokoji savjet pa čak i - recept. ♦
U pizzeriji Chello, osim bogatog izbora pizza (ali i lazanja), možete birati iz bogatog izbora piva, ali i vina.
(Recept za izradu Chicago style pizze kod kuće nađite u rubrici recepti.) Otvorenje je proslavljeno 7. rujna, uz medijsku podršku G.E.T. Reporta, a prisutni gosti su mogli, osim u odličnim pizzama, uživati u posebnim iznenađenjima: • Izrađena je i poslužena deep dish pizza koja je pred posluživanje imala masu 7,25 kg !
Darijan Katalinić pripremio je pizzu romanskog stila
• Michael Yuknis iz Chicaga izradio je Chicago style deep dish pizzu prema originalnom receptu • Darijan Katalinić je pokazao da je jednako uspješan i kad su u pitanju tanke pizze (takozvani romanski stil)
Michael Yuknis pripremio je pizzu Chicago stila 10 | G.E.T.
Najteža deep dish pizza Što je Chicago style? Chicago style deep dish pizza stvorena je u Pizzeriji Uno u Chicagu 1943. godine, a otad taj naziv podrazumijeva posebnu vrstu pizze koja se peče u dubljoj okrugloj posudi te ima deblji sloj sastojaka od uobičajenih pizza. Dvostruki sloj tijesta, bogat umak od rajčice i veći broj sastojaka čine je vrlo sočnom, a upravo zbog toga joj najveći gurmani teško mogu odoljeti.
Možda čak i na svijetu, vrlo vjerojatno u Europi, a definitivno u Hrvatskoj, najteža deep dish pizza napravljena je i poslužena na otvaranju nove lokacije pizzerije Chello, u Zagorskoj ulici broj 18, u Zagrebu, 7.9.2016. godine.
Pizza od 7,25 kg Prvo je izvagana prazna posuda, da bi kasnije mogli izračunati točnu masu gotove pizze. = 2.225 g (2,225 kg)
Gotova pizza je, zajedno s posudom, težila 9.475 g.
9.475 g - 2.225 g = 7.250 g
Dakle, masa ove deep dish pizze bila je 7.250 g, to jest, 7,25 kg. ♦ G.E.T. Report 29
G.E.T. | 11
Mexico City - Zagreb: ima neka tajna veza Zagreb - Mexico City... Ne, nije nova avionska linija, mada smo aerodrom iznajmili Francuzima. Postoji neka druga poveznica. To je ovog puta Drago Kurtalj, vinar s Plešivice; u stvari, njegov novi pjenušac, Kurtalj Rose. Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda
12 | G.E.T.
Dakle, 29.08.2016. održana je promocija tog pjenušca u Zagrebu, naravno u Vinskoj Kleti
Kurtalj, koja se nalazi u zagrebačkoj Novoj Vesi, a istog dana taj pjenušac je predstavljen je u Ciudad de México, na jednom vinskom festivalu. Sudeći po prvim informacijama, Kurtalj kreće u osvajanje Meksika. To je još jedan značajan uspjeh našeg vinarstva, o kojem će pisati, na žalost, mali broj medija. Zašto je to tako; o tome ćemo neki drugi put. Dakle, Kurtalj Rose... Fini,
pomalo cvjetni pjenušac, s 12-ak posto alkohola, bojom potpuno prati svjetske trendove, tako da je boja iznimno blaga. Baza pjenušca je crni pinot uz neke stare plešivičke sorte i baš te stare sorte mu daju "ono nešto", jer Kurtalj Rose je na tržište došao nakon ljeta, ali vjerujte, to vino je pravi zavodnik i produžit će vam ljeto do duboko u jesen. Uobičajeno, neću puno o analitici vina; to će kolege Kozarčanin i Suhadolnik; ja ću samo reći: meni se ovaj Kurtaljev uradak iznimno sviđa. Ugodno, osvježavajuće pjenušavo vino, a opet, ima i tijela i ima svoj karakter, što je meni osobno jako važno, jer danas je relativno lako (to nam omogućuje tehnologija) napraviti fino, ispeglano vino bez mane, ali takva vina nemaju ono nešto što vas oduševi. Kurtaljeva vina, pritom mislim prvenstveno na Sivi pinot, Kurtalj DRI, Rajnski Rizling ledena berba 2011. pa sada i Kurtalj Rose, možda imaju i pokoju sitnu manu,
G.E.T. Report 29
ali imaju "ono nešto". Neki će reći da je to stvar terroira. Možda, ali takva će se vina tražiti u budućnosti i to uskoro, jer u vinu nije dovoljna samo tehnologija. Da, moram napomenuti da ovaj rose odlično ide uz plešivički copanjek, koji uvijek možete probati u Kurtaljevoj Kleti u Zagrebu. Već smo pisali o Vinskoj Kleti Kurtalj, ali da ponovimo: svakodnevno fantastična domaća kuhinja, cijene iznimno prihvatljive; preporuka: posebno probati guščju paštetu, takvu nemaju ni mnogi renomirani restorani u gradu. Svaku srijedu u Kleti Kurtalj možete se družiti s vinarom osobno, a srijedom se kuhaju čušpajzi ili ti ga variva... E, to morate probati! Na kraju, po svemu sudeći, rose pjenušac će za Meksiko; barem većina, a to znači da ćete ga moći probati samo tamo ili u Vinskoj Kleti Kurtalj. Pa eto, gdje vam je bliže ili draže... ♦
G.E.T. | 13
Zelina mora bolje! Još tamo, početkom lipnja, u Zelini je održana 48. izložba vina kontinentalne Hrvatske. Možda je čudno što tek sada pišem o tome, ali namjerno sam si ostavio vremena, a objasnit ću vam i zašto.
Naime, kada želite nešto ozbiljno reći, što nije baš samo pohvala, već želite ukazati na neke moguće nedostatke, tada valja o tome ozbiljnije razmisliti, a ne reagirati pod prvim dojmom, koji može biti pogrešan. No idemo redom. Zelina i njena vinska cesta Zagrebu su bliže čak i od Plešivice pa je normalno da im je Zagreb glavno tržište. Dakle i prodajno i marketinški gravitiraju prema Zagrebu, ali na Izložbi nije bilo previše Zagrepčana, a trebalo je. Negdje se krije greška u komunikaciji s publikom. Sama organizacija se,
Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković
14 | G.E.T.
meni barem, činila podosta kaotičnom i to prvenstveno iz jednog razloga - previše je tu ljudi i svaki sa svojom vizijom pa kad od svakog uzmeš ponešto, na kraju dobiješ svašta. Prvo i najosnovnije, ljudi, riješite klimatizaciju u dvorani. Vaši vinari imaju predobra vina da bi se pila u ovakvim uvjetima.
Morate se odlučiti radi li se događaj za uži, recimo elitniji, krug ljudi ili za širu populaciju, jer trenutno se pokušava oboje i to ne ispada dobro; nije dobro na takav način dijeliti posjetitelje. Na kraju se previše pažnje posvećuje tome tko je došao iz političkih krugova, a premalo samim vinarima. Vinari su ti koji bi tu trebali biti zvijezde i treba im dati više prostora. Radionice, koje su mahom vrlo zanimljive i poučne, s odličnim predavačima, treba smjestiti u adekvatan prostor; ne možete to samo odvojiti provizornim panelom.
Iz ovog šarenila ideja vidite da je tu previše ljudi i da se svako brine samo za neki svoj dio. Bez koordinacije. Bilo je, naravno, i odličnih stvari. Recimo, prezentacija cijele priče kroz hostese odjevene u vile - već prepoznatljiv imidž Kraljevine, zatim, recimo, dama od pjenušca... Ima puno malih detalja, koji su odlični, ali se izgube uz ove prije spomenute greške. Mislim da bi trebalo uložiti više marketinga u samo ocjenjivanje vina; kad ga već radite, dajte mu veći značaj.
Panel rasprava na glavnoj bini, u doba kad je dvorana već puna i počela je konzumacija vina i kada ljudi na bini, usprkos mikrofonu, od žamora ne čuju svoje sugovornike... Ljudi dragi, to nema smisla.
Sve u svemu, mislim da Izložba vina u Zelini treba veliko preslagivanje, jer to Zelinski vinari itekako zaslužuju, a nije da se ne može... Pogotovo sada; imate dogradonačelnicu koja je i vinarka, Ivanu Puhelek, imate itekako sposobnu osobu u turističkoj zajednici Marinku Zubčić - imaju i ideje i znanja, pustite ih da rade; naravno, uz veliku pomoć svih s vinske ceste. Zelinska vinska priča je predobra i zahtijeva bolju prezentaciju. Možda će se neki naljutiti na ovakav tekst, možda me dogodine neće ni zvati na Izložbu vina, ali mislim da novinari služe baš tome - da pohvale ono što je dobro i ukažu na nedostatke pa da ih se ispravi. Vi, moji Zagrebčanci, zelinska vinska cesta je predivna - s odličnim vinima i dobrim ljudima; otiđite tamo, obiđite ih, nije daleko, a oduševit će vas. ♦
G.E.T. Report 29
G.E.T. | 15
Dani pošipa 2016 Iza nas su, eto, šesti Dani pošipa i da, bilo je lijepo... Probali smo opet odlična vina i sve u svemu nemamo nekih velikih zamjerki. Ove godine sudjelovalo je 13 vinarija i to redom: Baničević-Car, Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, StanoPiše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda jević, Tomašić, Toreta i Vidilo iz Smokvice te PZ Nerica, PZ Pošip i Šain-Marelić iz Čare, a kroz Dane otvorenih podruma mogli ste posjetiti sljedeće: Didovinka, Grošić, Kunjas, Milina, Plasa, Tomašić, Toreta i Šain-Marelić. Tako bi, ukratko, mogli završiti priču o Danima pošipa. Međutim, pošip zaslužuje više, kao i ljudi koji ga proizvode. Martina Marelić, direktorica TZ Smokvica-Brna i jedna od idejnih začetnica ovog projekta, napravila je sve što je mogla. Napravila je puno.
16 | G.E.T.
Vrijeme je da Dani pošipa odu na razinu više. Ideja je u redu i to što vinari rade je uredu, ali uvijek nešto fali - na kraju, na Noći vina, svedemo sve to na najobičniju feštu. Zato u ovom tekstu neću pisati o tome kako je bilo i kakva su vina. Vina su odlična, a meni je u na otoku Korčuli uvijek više nego dobro. Probat ću napisati što bi to trebalo poboljšati i naravno, ako misle da možemo pomoći, neka samo zovu; G.E.T. Report nije jak samo na riječima. Dakle - Pošip, kao jedno od naših najboljih vina, zaslužuje više.
Kao prvo, premalo ljudi van otoka zna za vinare iz Smokvice i Čare. Nema sustavne reklame. Znamo za manji broj vinara i to nije dovoljno. Dakle, treba predstaviti vinare javnosti; samostalno ili u sklopu nekog festivala, to treba odlučiti i da, svakako u startu ići na zajedničko predstavljanje, prvenstveno iz financijskih razloga, a ljudi će lako tada izabrati tko im paše više, a tko manje.
šta novo, ali je korisno.
Da treba oformiti udrugu proizvođača Pošipa, to mislim da ne moram ni pisati, to je jasno svima osim, čini se, samim vinarima Smokvice i Čare. I da, udruga vinara otoka Korčule svakako je dobro došla, ali udruga proizvođača pošipa iz Smokvice i Čare je nužnost. Postoje stvari koje može odraditi udruga otoka, ali postoje i stvari koje će morati odraditi udruga koja se bavi samo pošipom. Smokvica i Čara su postojbina Pošipa... Je li prva loza Pošipa nađena metar lijevo ili desno, stvarno nije bitno, to je toliko malo područje da je svako dijeljenje pogubno za rast, kako kvalitete, tako i prepoznatljivosti.
Do šire publike najlakše je doći preko medija. Ove smo godine pokazali da se to može - priču o Danima pošipa prenijelo je više od 30-ak relevantnih medija. Zato treba najavu Dana pošipa napraviti u 5. ili 6. mjesecu i to u Zagrebu ili Splitu; u svakom slučaju, tamo gdje možemo dobiti više medija. Znam da je teško dobiti novinare u srcu sezone, ali idemo malim koracima.
Kad se stvore uvjeti geografske zaštite pošipa, tada treba pokrenuti i markicu kvalitete. To moraju sami vinari; moraju odrediti prag kvalitete i tko nije unutar toga, nema markicu koja to dokazuje. Nije to ni-
Uz Dane otvorenih podruma, neka taj tjedan svaki vinar ima partnerski restoran u kojem će se njegovo vino točiti po promotivnoj cijeni (a da nije u minusu) i tako dodatno povećati reklamu na samom otoku.
G.E.T. Report 29
Nađimo svake godine zemlju partnera i dovedimo jednog dobrog novinara... Recimo, za početak, iz Slovenije. Jedna prava, velika reportaža u Sloveniji puno će nam značiti.
G.E.T. | 17
To su samo neke od ideja, jer Dani pošipa mogu i moraju bolje. Pa i sama Noć vina bi se trebala malo drugačije profilirati, ali to su već tajne zanata pa nećemo o tome. Razgovarao sam ove godine sa svim sudionicima vinarima; svi su svjesni problema i svi se slažu s mojim mišljenjem da bi gore opisani način rada bio dobar, ali ipak - ništa se ne događa, sve je u nekakvom statusu quo, a nešto se mora pokrenuti, jer ako ne napredujete, ne znači da vam je ok; vi polako idete nazad, ali toga još niste svjesni. Svi očekuju da se nešto pokrene, da netko povuče... Da, može pomoći i Županija i Gradovi i Turističke zajednice, pomoći ćemo i mi iz G.E.T.-a, ali vi, vinari iz Smokvice i Čare, vi morate povući prvi. ♦
18 | G.E.T.
Vinarija Didovinka
Vinarija Plasa
Vinarija Kunjas
Vinarija Toreta
PZ Nerica
Vinarija Barbazza
Vinarija Milina
Vinarija Groťić
I drugi...
G.E.T. Report 29
G.E.T. | 19
Vinski grad na Špancirfestu Da Špancirfest spada u najbolje fešte u našoj zemlji, to već svi znaju. Sama organizacija i izvođači koje organizator dovodi, garancija su dobre zabave, ali ono što je najbitnije - cijeli grad Varaždin živi Špancirfest. Kako je ŠpancirPiše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda fest postao i turistička atrakcija pa su počeli dolaziti i gosti iz Italije, Mađarske, naravno i Slovenije, ponešto i iz Austrije, tako je Saša Špiranec uvidio mogućnost za promociju vinara - prvenstveno Hrvatskih, uz pokojeg vinskog gosta iz inozemstva. S organizatorom Špancirfesta je prošle godine dogovoren način rada i tako je nastao prvi "Vinski grad na Špancirfestu". Bio je odlično posjećen, imao je vrlo zanimljive radionice i sve u svemu, zamišljen je kao lijepo vinsko druženje. Bilo je, naravno, nekih sitnih grešaka, ali bilo je to prvi pa ih nećemo spominjati. Ove godine, očekivali smo iskorak dalje i moram priznati da me nisu razočarali. Raspored izlagača postavljen je mrvicu drugačije, sami stolovi su malčice drugačije složeni i to je dalo puno veću prozračnost ovom događanju.
20 | G.E.T.
Ove smo godine odlučili smo da će G.E.T. Report nastojati doživjeti Vinski grad onako, čisto turistički... Dakle, bez posjeta radionicama ili bilo kakvim predavanjima - da ga doživimo iz nekog drugog kuta, mada je bilo zanimljivih radionica, to jest tematskih degustacija; primjerice "Aperitivna i desertna vina", "Crno na bijelo: cabernet sauvignon i sauvignon blanc ", "Vina Croatia Vina Mosaica", "Ljetna crna vina" i druge. Naravno, na samom startu iznajmiš čašu, jer bez toga nema smisla. Kaucija od 30 kuna sasvim je u redu i nije previše (ionako se vraća, ali nikad se ne zna). Kako ovo nije uobičajeni vinski festival, za degustacije trebate kupiti bonove, ali na svakom, recimo štandu, to jest, svakoj kućici imate vina već od 10 kuna za čašu, a možete dobiti i butelju za 60-80 kn, što je sasvim u
to fali meni i ljudima kao što sam ja, recimo iz struke; publika koja je došla kušati vina i koja ne poznaje sve vinare osobno, to sigurno neće zamjeriti. U ovogodišnjem vinskom gradu mogli ste kušati vina ovih vinarija: Skaramuča, Kopjar, Prigora, Mežnarić, Krauthaker, Freixenet i Medea (Vivat fina vina), Lionel &Cie (Vinolicious), Belje, Iločki podrumi, Feravino, Badel 1862, P&F Jeruzalem, Belović te udruga vinara Vinistra. redu. Da to nije samo moje mišljenje, potvrđuje i nemali broj ljudi u Vinskom gradu. Naime kod svake kućice ima nekoga, stolovi su puni, a i kutak za sjesti je krcat. Treba napomenuti da smo mi bili tamo u srijedu; dakle, sredina tjedna i dan kada nije bio ni jedan koncert na Špancirfestu. Možemo reći: jedan od lošijih dana. Mene, osobno, posebice veseli veliki broj mlađe publike (20+ godina), koja je kružila Vinskim gradom, od kućice do kućice i probala razna vina; dakle nije cilj doći se jeftino napiti, već probati različita vina i nešto naučiti. Iako mu je ovo tek druga godina, već spada među bolja događanja u našoj zemlji, jer priča je lijepa, razigrana, publika zadovoljna, a čujem da su i vinari zadovoljni. Dakle, nemoj ništa puno mijenjati, moj Saša... Samo svake godine pomalo oplemeniti kvalitetu događanja i - to je to. Jedina moja sitna zamjerka je to što u većini kućica nema samih vinara osobno, ali kako Vinski grad traje 10-ak dana, to nije ni čudo; imaju vinari i drugog posla. A opet,
Naravno da ću posebno izdvojiti tvrtku Vinolicious i njihovo pjenušavo vino 7, kao i Sobu ljubavi (orig. Chambre d'Amour), ali isto tako i Badel, gdje nas je dočekao Mladen Zrno i ponudio nas nečim novim - odličnim cuveom iz vinarije Daruvar. Radi se o jako dobrom svakodnevnom, fino izbalansiranom vinu, kojemu je osnova graševina uz dodatak sauvignona i chardonnaya; vrlo užitno, a cijena... To će biti prava revolucija! Ako sam dobro shvatio biti će u maloprodaji 30-ak kuna; svaka čast!
I da, u Vinskom gradu ćeš, sasvim sigurno, sresti neke drage ljude i prijatelje. Tako smo i mi sreli našeg prijatelja i vinskog brata Davora Dretara Dreleta. Kako je teklo naše druženje uz proizvode Vlade Krauthakera, o tome nekom drugom prilikom... Vidimo se, ekipo! Ako ne prije, onda iduće godine u Vinskom gradu. ♦ G.E.T. Report 29
G.E.T. | 21
Wine & Music Prvi zagrebački Wine & Music oduševio vinoljupce
Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda
Miodraga Miću Hruškara upoznao sam prije dosta godina, još dok je bio glavni enolog u FeraVinu, a prva osoba do njega bila je Ivana Nemet. Danas više ni jedno od njih dvoje nije tamo. Ivana je enolog u drugoj vinariji, a Mićo... E, to je već druga priča.
On je izašao iz struktura velikih tvrtki i krenuo samostalno, a pridružio mu se i kolega, Krešimir Hren. Prvo su se bavili samo enološkim savjetovanjem (ili na
"hrvatskom", konzaltingom) i to je prilično uspješna priča. Polako su počeli okupljati oko sebe tim pa se tako tu našla i Jelena Puh Miloš te još neki odlični ljudi. Kada je s radom krenula Eno Expert Akademija sa svojim vinskim tečajevima, to se činilo kao logičan nastavak i tako, malo po malo, krenuli su i mini festivali ili, recimo, vinska druženja. Zadnje što su radili je druženje Wine & Music u dvorištu Vlaške 78, točnije, na terasi cafe bara Finjak. Bilo je izvrsno; mislim da je ta ekipa velika i da velike stvari od njih tek treba očekivati.
Miodrag Hruškar, Jelena Puh Miloš, Krešimir Hren, Eduard Jimmy Matešić, Ana Lovrenčić (foto: Julio Frangen) 22 | G.E.T.
Eto i par crtica s Wine & Musica Na Wine & Music kušanju vina probranih hrvatskih vinara zagrebačkim su vinoljupcima svoja vina ponudili hrvatski vinari, od kojih su neki već svima poznati, ali našlo se tu i nekoliko eno-zvijezda u usponu. "Zagrebačko je vinsko tržište najveće i najzahtjevnije u Hrvatskoj, zbog čega smo na prvom Wine &Music kušanju vina pokušali okupiti neke od hrvatskih vinara koji sa strašću i ljubavlju proizvode vina i znaju cijeniti isto takvu, strastvenu vinsku publiku. Naši partneri, proizvođač drniškog pršuta AgroMaleš i svjetski poznata Paška sirana, svoje su pak proizvode sjajno sljubili s vinima naših izlagača. Vjerujem da je to dobra formula za buduća druženja.“, kaže Miodrag Hruškar, direktor Eno experta. Što su vinari, dakle, ponudili zagrebačkim vinoljupcima? Za premijeru novog vina na Wine & Musicu pobrinuo se Badel 1862 sa svojim novim vrhunskim Korlatom Rose berbe 2015.
Vinska klet Polovanec, koja je najbliža Trgu bana Jelačića od svih vinara koji su nastupili, predstavili su posjetiteljima svoj dobro poznati Cabernet sauvignon. G.E.T. Report 29
G.E.T. | 23
Svoje novo vino, svježu Graševinu predstavila je najmlađa hrvatska vinarija Agris, a vinoljupci su imali priliku kušati i njihovu nagrađenu Malvaziju.
Višestruko nagrađivani Cabernet sauvignon zadarski je Masvin pokazao uz svoj Cuvee, kupažu autohtonih crnih dalmatinskih sorata, izraslu na slomljenom kamenu zadarskog krša. Bilo je tu i Crljenka, Syraha i već dobro znanog Merlota. Podrum Vineda, najnagrađivanija vinarija virovitičkog kraja, za stol je zagrebačkim vinoljupcima iznio svoja vina iz loze izrasle na pjeskovitom tlu pa su posjetitelji imali priliku kušati razlike između vina s pijeska i onih iz drugih terroira.
Ivica Dobrinčić iz krčke vinarije Šipun ponudio je na kušanje autohtona vina vrbničkog kraja; uz dobro poznatu Žlahtinu, vinski su ljubitelji mogli probati i Sušćan (Sansigot), staru hrvatsku sortu koju je Dobrinčić pomogao spasiti od zaborava i izumiranja. 24 | G.E.T.
Iskrena vina Matković iz slavonske Orahovice, ponovno nisu lagala sa svojim fantastičnim Cabernet francom; potvrdili su to ljubitelji crnih vina na Wine & Music kušanju.
Vinarija Puhelek Purek pokazala je kako se sto godina vinarske tradicije zelinskog kraja pretočilo u njihov pjenušac Kraljicu, a pokazali su i svoju Kraljevinu, omiljeno zagrebačko ljetno vino te fantastični Sauvignon iz prošle berbe. S druge strane Zagrebačke gore, samoborska obitelj Filipec, još jedna od starih vinarskih familija, gostima je Wine & Musica ponudila jedinstveni Bermet te Pinot sivi i crni Cuvee.
ni škrlet, prvi ovjenčan titulom vrhunskog vina, kaže kako je Wine & Music pun pogodak: „Ovakva kušanja omogućuju nam da dođemo pred naše kupce, ispričamo im našu priču i filozofiju proizvodnje. Uz to, uvijek je lijepo družiti se s kolegama uz dobra vina i čuti mišljenja naših kupaca“. Gosti su imali priliku upoznati se s proizvodima nizozemskog proizvođača Vacu Vin, a uživanje u vinima pratilo je nadahnuto muziciranje jazzy dueta Small Change, pjevačice Ane Lovrenčić i gitarista Eduarda Jimmyja Matešića. "Pozitivni dojmovi i komentari su nam dali veliku volju za organizacijom još ovakvih druženja", poručuje tim Eno experta te vesele (a i mi s njima) skorim novim Wine & Music druženjima, gdje će vinoljupci ponovno imati priliku susresti neke svoje vinarske favorite. ♦
Brodsko je vinogorje u najboljem svjetlu predstavila obitelj Čaldarević sa svojom graševinom punom malih iznenađenja, a bilo je tu i Chardonnaya iz dvije različite berbe. Tomislav Voštinić iz vinarije Voštinić Klasnić, koja je predstavila svoj predikatG.E.T. Report 29
G.E.T. | 25
Vina Deklić, Ferenci (Vižinada) Istra - lijepa i mila, pitoma i puna divnih, vrijednih ljudi. Nije čudo da pjesma kaže kako samo anđeli znaju kako je u raju, a i svi što su jednom bar Istru vidjeli. Oni koji malo bolje poznaju Istru, oni znaju i gdje je Vižinada - dio Istre koji nije baš na Piše: Tomislav Stiplošek moru, ali je blizu pa se Foto: Helena Pletković u zadnje vrijeme tamošnje stanovništvo, osim vinogradarstva i maslinarstva kao vodećih gospodarskih grana, okreće i turizmu. Jedna obitelj koja je u tom segmentu napravila veliki iskorak je obitelj Deklić. Obitelj Deklić živi u malom mjestu Ferenci, na području Vižinade, a vinovom lozom se bavi oduvijek. Međutim, braća Dino i David odlučili su vinsku priču obitelji Deklić podići na viši nivo. Trenutno obrađuju 17 hektara svojih vinograda, a ponekad se
mora kupiti nešto i od kooperanata, ali najviše, ipak, vole sirovinu iz svog vinograda. "Sa svojim grožđem točno znaš kakvo je i unaprijed znaš što od njega očekuješ pa ga tako i uzgajaš", kažu Deklići. Dino i David odgojeni su tradicionalno, s izuzetno izraženim osjećajem za obiteljsko zajedništvo. Obitelj iznad svega - to je njihova najveća snaga. Većinu posla odradi 26 | G.E.T.
se unutar obitelji, a to je danas jako bitno. U tradicionalni odgoj utkan je odnos prema lozi - oni gledaju na nju kao na partnera i nemoguće je ne primijetiti poštovanje koje imaju spram loze. Naravno, kako je obitelj osnova svega, tako su i njih dvojica imali itekakvu podršku obitelji i toga su jako svjesni. Iako su vrlo mladi, obitelj im je dozvolila da vode obiteljski biznis. Ali treba znati - uz određene privilegije, ide i prilična odgovornost, no s njom se ovi mladići odlično nose. Ono što me pomalo iznenadilo, jest da oni još uvijek u svojoj kući imaju prostoriju u prizemlju koja nije dnevni boravak, nije ni kuhinja, ali tu se kuha, tu se jede kad se dođe iz vinograda ili se u njega ide, tu se najviše razgovara o poslu i obitelji; tu se, u stvari, provodi najviše vremena... Recimo da je to - obiteljska prostorija. Za svog boravka kod njih i mi smo doručkovali s njima u toj prostoriji i ne možeš ne doživjeti punoću te ljubavi i smijeha... Puno je tu obiteljskih šala i međusobnog uvažavanja, ali vjerojatno i zajedničkih briga, a sigurno i suza kad grad, recimo, uništi lozu, a ti ne možeš ništa... No zato imaš obitelj koja te gura naprijed i sve je lakše.
gosti u pitanju. Ni jedan posao se ne podcjenjuje; obitelj je njihova najveća snaga.
David i Dino o svom ocu i djedu govore s iznimno velikim poštovanjem. Biranim riječima govore i o rođacima, ali o ocu i djedu... E, to je posebno. Svjesni su oni koliko su im prijašnje generacije pomogle i dale, ali su svjesni i koliko im znači majka u kuhinji te sestra Lucija koja pomalo preuzima ulogu domaćice gospodarstva, kad su G.E.T. Report 29
G.E.T. | 27
Kako su oni ipak mlada vinarija kada su butelje u pitanju, jer prije se više radilo s otvorenim vinima, tako su se Dino i David počeli igrati s odležanim vinima i maceracijama, a nabavili su i ponešto drvenih bačvica. U tom pogledu od njih tek očekujemo velike stvari. Moram priznati da su vina, koja smo probali iz bačava, na odličnom putu da budu stvarno velika vina. Uzgoj vinove loze u vinariji Deklić pod velikim je utjecajem tradicije, tako da, recimo, berba mora biti ručna, ali isto tako, znaju da moraju pratiti napredak i tehnologiju pa to i rade, ali nisu postali njihovi robovi. Prilično vješto balansiraju između tradicije i moderne tehnologije; od svakog tog segmenta uzimaju taman ono što treba i mislim da su na iznimno dobrom putu. Dakle, podrum je velik, prostran i odlično uređen. Naravno, kontrolirana fermentacija, sve pod dušikom - onako, baš kako treba.
28 | G.E.T.
Kada govorimo o buteljama, prva dama podruma je, naravno, malvazija: lijepa, elegantna, alkoholno ne prejaka i ono što mi se posebno sviđa - fina je, ozbiljna na nosu, bez prenaglašenog cvjetnog mirisa; vino koje možete piti uvijek, mada je, po mom mišljenju, idealno vino za lagani ljetni ručak.
Chardonnay - meni, možda, njihovo najbolje vino. Stilski odlično posloženo, finog, punog tijela, fino izbalansiranih alkohola i kiselina. Vino koje možete poslužiti uz cijeli spektar jela, ali možete ga i piti samog i uz njega uživati u toplim, ljetnim večerima.
Rose je dobar, lepršav; kada je hladan (kao i svi rosei), idealan za pijuckanje na terasi.
G.E.T. Report 29
Muškat žuti... Naravno da tu ne mogu biti objektivan. Što mogu kad imam izraženu žensku stranu (kao i još neke kolege) i vjerujte, to nema veza sa seksualnim opredjeljenjem, ali ima s muškatom žutim - jednostavno ga obožavam. Deklićev muškat mora biti izrazito dobro ohlađen. Ne, nema manu, već ima ostatak šećera na samoj granici pa ne osjetite ni izrazitu slatkoću, ali ni ono što očekujete od suhog vina te vam toplo djeluje pomalo tupo. No ako ga dobro ohladite, pokazat će vam svu svoju raskoš.
G.E.T. | 29
Cabernet sauvignon je lijepo, elegantno vino, izrazito pitko. Lijepo izbalansirano i izrazito naglašene sortnosti. Ipak, dojam je da se grožđe moglo malo drugačije pripremiti i odležavanje u bačvama je moglo biti malo duže... Nekako, mislim da ovo vino nije dalo svoj puni potencijal. No kao što rekoh - od njih velika vina tek očekujem i ne sumnjam da će ih i biti.
to biti prava stvar. Kada kušaona bude gotova, to će u potpunosti zaokružiti njihovu ponudu, jer smještaj već imaju. Iznad podruma je sagrađena kuća na dvije iznimno prostrane etaže. Jedna je podijeljena u dva apartmana, dok je jedna etaža ostavljena kao jedan, velik apartman. Apartmani su odlično uređeni, s puno stila i vidi se da se pazilo na svaki detalj.
Ono što je najbitnije, dečki uče, razvijaju se; iznimno su mladi i pred njima je još puno berbi. Ne libe se pitati za savjet i poštuju tuđe mišljenje. Znaju da moraju još puno učiti, a to je jako bitno. Prate razvoj tehnologije i znaju to primijeniti, tako da je pred njima iznimno lijepa vinska priča.
Naravno da to, što kraj apartmana imate bazen u kojem možete i zaplivati i - naravno, kakva bi to bila terasa bez roštilja? daje cijeloj priči još bolji dojam. Shvatila su braća da je vinski turizam put kojim treba ići i krenuli su jako dobro.
Trenutno je u tijeku gradnja kušaone koja će moći primiti autobus ljudi. Mi, koji smo vidjeli nebrojeno mnogo kušaona, već sada, po konturama, možemo vidjeti da će
30 | G.E.T.
Kad na jesen završe kušaonu bit će to cjelovita i čini mi se, vrlo tražena destinacija. Nadam se da ćemo vas izvještavati i s otvorenja kušaone; čisto da vam prenesemo dojmove.
Valja ovaj tekst privesti kraju, jer neće nitko potrošiti godišnji da bi pročitao moj tekst. Znam da sam sigurno nešto izostavio, ali ne brinem se, jer o njima ćemo sigurno još puno pisati. Tek su na početku; tko zna gdje im je kraj! Ono što na kraju želim istaknuti je etiketa - jednostavna, lijepa i moderna, a na njoj su četiri grane loze koje predstavljaju četiri generacije Deklića... a ima ona stara: jednu granu slomiš lako, ali nekoliko grana zajedno ne možeš slomiti samo tako. To
G.E.T. Report 29
jedinstvo i ta privrženost obitelji trebala bi biti inspiracija većini u Lijepoj našoj, jer kult obitelji je ono što nam itekako treba. I da, izuzetno sam sretan što opet, po tko zna koji put, među prvima pišemo o ovakvim predivnim mladim ljudima i tako im, barem malo, pomažemo. Mnogi pišu o mladim ljudima koji iseljavaju iz Hrvatske, a ja mislim da su ovakvi primjeri, kao Deklići, najbolja garancija da će se ovi jednog dana imati gdje vratiti. ♦
G.E.T. | 31
Gandalf iz Motovunske šume
Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković
Motovun je bajkoviti gradić koji me uvijek vraća u djetinjstvo; ne znam jesam li se ikad sjetio Motovuna, a da se nisam sjetio i Velog Jože - to kao da su neraskidive veze. Sama Motovunska šuma, koja nam daje najbolje i najcjenjenije tartufe u svijetu... Zar to nije bajka, na neki način?
Šetnja Motovunom predvečer, dok se polako stvaraju nestvarne sjene... U tim trenucima ne možete ne osjećati se bajkovito. Još ako imate sreće pa u mjesnoj crkvi naiđete na klapu Motovun dok vježba, tada ili
ste sretan čovjek ili se družite sa čarobnjacima, a mi smo ovaj put kombinirali oboje.
32 | G.E.T.
Priča može početi kao i svaka... Dobro, možda malo drugačije. Ne tako davno, odmah onkraj zidina motovunskih, bila je jedna mesnica i u njoj je radio mladi mesar. U to doba, on još nije znao da će ga sudbina odvesti u sasvim drugom pravcu. Naš mladi mesar zvao se Klaudio. Mučio se i vrijedno radio svoj posao, ali nije bio sasvim sretan. Jednog jutra, u sam cik zore, dok se probijala iznad Motovuna, zraka sunca je probudila Klaudia i on je tada shvatio: "Vinova loza! Da, to je moj život!" Dalje... Eh, dalje je san kojeg Klaudio Tomaz i njegova obitelj još uvijek sanjaju.
Zašto Gandalf? Pa, zato što su njegova vina zaista čarobna! Naravno, malvazija ima posebno mjesto u njegovom podrumu. Ona "obična" ili kako volimo reći "bazna", pod nazivom Avangarde, sve je samo ne obična. To je iznimno skladno i izbalansirano vino. Fina, zelena aroma vodi vam misli na zelene livade i u vinograde, a okus, nježan i delikatan, ima u sebi bezbroj okusnih asocijacija; sve to me uopće ne čudi, jer Klaudio uvijek G.E.T. Report 29
vinificira nekoliko tankova, a svaki je malo drugačiji. Kada sam predzadnji put bio kod njega, krenula je noćna čarolija kušanja vina iz tankova, da probamo složiti kupažu koja će biti konačna. Završili smo oko 4 ujutro. Osobno, nisam bio ništa pametniji; znam samo da smo tražili u kojem tanku ima više slanosti u malvaziji i naravno, na kraju smo nešto zaključili - ja, doduše, ne G.E.T. | 33
znam što, ali ono što je Klaudio stavio u bocu i što smo pili za par mjeseci, bilo je više nego odlično (mislim da me je na kraju začarao da ne otkrijem njegovu tajnu). Njegova macerirana malvazija, Sesto Senso - to vino spada u sam vrh hrvatskog vinarstva; možda jedno od najharmoničnijih vina koje znam. To vino vas, definitivno, dok ga pijete, nosi u neku drugu dimenziju... Jednostavno, čarobno! Ako ste fan ozbiljnih vina, tada je ovo nešto čemu ćete se uvijek vraćati. Neću vam sada pričati o okusima i doživljaju vina, to je ionako vrlo subjektivno; reći ću vam samo ovo: ako vam je iskreno stalo do neke dame, tada će Sesto Senso biti najbolji izbor, jer to vino je čista magija. Ako to ne uspije, tada imate tajnog asa u rukavu, a zove se Dolce Anima i spada među najbolje muškate koje sam pio, a
bogami, probao sam ih... Merlot Silente... Uz to vino me vežu neraskidive niti, jer ja sam mu krsni kum (ako netko nije shvatio, ja sam mu dao ime), a zašto Silente - zato što je toliko dobar da ostajete bez teksta. To je bila osnovna ideja, a vi provjerite je li točna.
34 | G.E.T.
U svakoj priči iz davnina ili skoro u svakoj pojavljuje se neki gusar pa tako i mi imamo Barbarossu; pravo gusarsko ime za Teran. U stvari tako su zvali Klaudijevog pretka; naravno, zbog crvene brade. E, taj teran, to je posebna priča... Nisam neki preveliki fan terana, ali ovaj je nekako fin, gladak; onako, pun, moćan, ali ne robustan... Da, to je jedno izvanredno vino. U Barbarossi ćete naći sve što jedan teran mora imati i nekako će sve to biti još više naglašeno; ima neku posebnu slast. Samo mi je žao što ga Klaudio nije poslao na Decanter; mislim da bi sigurno dobio 69 (pardon, okrenite brojke, jučer sam gledao neke čudne filmove pa mi je komp još u šoku) bodova. Zašto je njegov teran takav? Ima tu jedna posebna čarolija, ima jedan poseban rez škarama... A, ne! Neću vam otkriti koja je to čarolija. To vam može odati samo Klaudio Tomaz, ali moram vas upozoriti da se to obično događa u njegovom podrumu, kada je noć sve, samo ne mlada. Inače, van podruma, Klaudio je sasvim običan čovjek koji obožava svoju obitelj, što i ne čudi, jer supruga Danijela je toliko dobro biće da se uz nju uvijek osjećate nekako bolje i veselije. Dvije su kćerke tople i drage, predivne mlade osobe, koje već sada itekako doprinose njihovoj zajedničkoj čaroliji. A sin... On je nekako predodređen da jednog dana preuzme obiteljski posao i čini se da je toga već sada svje-
stan te ide u tom smjeru. Obitelj Tomaz je skladna obitelj u kojoj vlada ljubav ili bolje reći, ljubavna čarolija. Poslovno, cilj je nekih 20-ak hektara ili oko 100-120 tisuća boca i to bi bio zaokružen posao, a kako će biti, to ćemo vidjeti; za sada im dobro ide. U planu je i gradnja nove vinarije, ali o tome kad dođe vrijeme. Pratim situaciju i vjerujte, znat ćete. G.E.T. Report 29
G.E.T. | 35
I... Jedna mala tajna... Na večeri, u odličnoj konobi Mondo, gdje su nas ugostili da je to čudo jedno, a posebno moram izdvojiti rižoto sa crvenim radičem i teranom...
Otkrio sam jednu tajnu - Klaudio je valjda jedini Istrian za kojeg znam da ne jede tartufe. Ima pse, ide u lov na tartufe, ali ih ne jede. Ako ste mislili da su oni obitelj koja gleda samo naprijed... A ne! Prvo što ćete dobiti u čašu, kad dođete kod Tomazovih, jest čaša pjenušca i to od terana. Odličan, iznimno svjež pjenušac imena Pier. Nosi to ime u spomen na Klaudijevog djeda.
Da, otkrit ću vam, ipak, na kraju, čarobnu formulu ove divne i vrijedne obitelji. Gledaj u budućnost, poštuj prošlost i daj od sebe najbolje što možeš uz, naravno, pregršt ljubavi. I, to je to! Jednostavno, zar ne? ♦ 36 | G.E.T.
Bajkovita priča vinskog turizma
Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda
38 | G.E.T.
Od pamtivijeka su Zagrepčani odlazili u okolicu grada na izlete. Nekad se pod tu okolicu smatrao i Podsused (koji je u međuvremenu postao dio grada) i restoran "Suhina", pod savskim mostom; naravno, onim u Podsusedu (to jest, Podsusedski most). Odlazilo se naravno i u Samobor, posebice u samoborsko gorje ili na bazene, popularno kupalište Šmidhen. Napretkom tehnologije, posebice prometnih sredstava, proširila se perspektiva takozvane okolice grada pa su nam i Krapinske toplice postale uobičajeno izletište, u koje se može otići i na dnevnoj bazi. Kad ste već u Krapinskim toplicama, tada se još popnite na brdo i doći ćete do jednog od najboljih izletišta i to ne samo u ovom dijelu Lijepe naše.
Vuglec Breg je bajkovito izletište koje vas vraća u neka ljepša, bezbrižnija vremena, ali vam pruža i svu udobnost moderne tehnologije. Vizija koju je Boris Vuglec imao kada je krenuo u ovaj projekt, polako dobiva svoj potpuni smisao. Ono što najviše oduševljava, jest sklad prirode i onog što su ljudske ruke stvorile. Šećući od parkinga prema restoranu i recepciji, imate osjećaj kao da šećete kroz malo, zagorsko selo, u nekom prošlom vremenu i već tu počinje bajka. Te male kućice u stvari su vrlo dobro opremljeni apartmani, u kojima imate svu potrebnu udobnost. Smještaj je
uredan i prostran, a iako ima svu modernu udobnost koju poželite, ipak vas svojim izgledom i uređenjem pomalo vraća u neka druga vremena. U svakom slučaju, dobiti ćete više nego što ste se nadali. Ako dolazite na romantični vikend, što toplo preporučujem, tada svakako birajte apartman Imbra - prekrasan smještaj s vanjskim hidromasažnim bazenom, zaklonjenim, naravno, od pogleda... Uz to, naravno, savršeno ide neki od pjenušaca iz Vuglecove palete, a pogled vam puca po zagorskim daljinama.
G.E.T. Report 29
G.E.T. | 39
Glavna zgrada, ako tako možemo reći, u kojoj se nalaze restoran i recepcija, također je izvrstan spoj tradicije i modernog. Izvanredna velika sala i prekrasna terasa, kao stvorena za uživanje. Izdvojit ću samo jedan detalj; u sali ćete sjediti na vrlo udobnim stolicama, što je bitno, jer često ljudi padnu u zamku pa stave teške, masivne, drvene stolice, u pravilu neudobne - jer je to rustikalno - možda i jest, ali često nije udobno, a hedonizam zahtjeva udobnost. Mjesta ima, ono što kaže naš narod, "mo'š svadbu radit". ali idemo redom. Kao prvo, trebate znati da na Vuglec Bregu upotrebljavaju sve domaće, naravno ono što mogu, što OPG-ovi u okolici proizvode. Pa da krenemo redom... I to onim redom, kako su se oni nama prezentirali.
Osoblje, jednom riječju: odlično. Ma, više nego odlično! Znaju sve o svom poslu, sve o jelima koja nude i vinima, naravno. Objasnit će vam sve o pripremi, što jela, što vina. Komunikacija s gostom je fantastična; uvijek su na usluzi i nasmijani, a nenametljivi; znaju što ponuditi i kako vas navesti da probate ono što možda i niste htjeli, a u pravilu ste im poslije zahvalni. Jako bitan detalj - znaju skoro sve o kraju u kom se nalazite, od povijesti i umjetnosti do malih anegdota koje će vas nasmijati. Nesumnjivo, oni su jedna od najvećih vrijednosti Vuglec Brega. To, da u sklopu objekta imate i malu konferencijsku dvoranu, to vam ne moram ni naglašavati, to se podrazumijeva. Hrana... E, to je već jedna posebna priča,
40 | G.E.T.
Kao hladno predjelo poslužili su nam zagorski pladanj s domaćim svježim sirom i vrhnjem te guščju paštetu. OK, na pladnju su, naravno, domaći naresci i tu već po boji vidite da se radi o domaćem proizvodu, ali odlično spremljenom; ništa nije ni preljuto, ni preslano ili premasno, a okusom bogato. Domaći svježi sir s vrhnjem - mogu vam samo reći da se zbog toga isplati potegnuti na Vuglec Breg. Pašteta od guščje jetre jako je ukusna, savršeno začinjena, sam okus bez mane. Tekstura baš kakvu volim; ni premekana i nježna, ali ni prerobusna i da, to je pašteta koja savršeno ide uz domaći kruh koji vam posluže. Probali smo dvije juhe. Goveđa juha s domaćim rezancima, koja me podsjetila na moju baku; sam miris i okus su savršeni, a rezanci, da, pravi domaći - jedna iznimna, okrepljujuća juha, ali po skladu okusa i pravilnosti rezanaca ipak vidite da je to spremao školovani kuhar, mada su svi sastojci domaći. Juha od gljiva - to je moj favorit. Točnije, juha od nekoliko vrsta gljiva, naravno ubranih u okolici Vuglec Brega. Dakle, taj miris i okus, to može samo dati samo prava šumska gljiva, a priprema... Nemam baš nikakvih zamjerki; čak je i kremoznost, onako, savršeno postignuta, niti je prerijetka, niti pregusta... Ma, idealno!
G.E.T. Report 29
G.E.T. | 41
Od glavnih jela probali smo četiri (od svakoga po malo, da ne mislite da smo pojeli po 4 glavna jela, mada bi se to po mojoj konstituciji i moglo zaključiti). Dakle, janjeći kotleti pa teletina pečena u krušnoj peći s krumpirom, patka s mlincima i punjena pureća prsa s umakom i njokima. Sva jela su odlično termički odrađena, ništa nije ni prepečeno, ali ni premalo; mesa su fino pripremljena, očišćena od svih žilica i raznih opni oko mišića, koje neiskusni kuhari često previde u gužvi pa vam te sitnice, na kraju, upropaste ručak. Sva jela su fino okusno izbalansirana; ništa vam ne odudara. Jako lijepo... Da, lijepo, jer i vizualna prezentacija tanjura je sasvim zadovoljavajuća. Prilozi vrlo ukusni; posebno se to osjeti na krumpiru iz krušne peći - tu se vidi da je to domaći krumpir. Jedina zamjerka; umjesto njoka bih stavio trgance, onako, radi do-
maćeg štiha. Ako ćemo ocjenjivati, sva jela su negdje oko četiri ili četiri i pol; ima još mjesta za napredak, ali toga uvijek ima. Osobno, izdvojio bih patku s mlincima, zato što nisam ljubitelj patke, a ova je bila odlična. 42 | G.E.T.
Ne smijemo zaboraviti da nismo u ekskluzivnom restoranu centru grada. Ovdje smo se došli opustiti i male, sitne nesavršenosti su čak dobro došle, a ukupna ocjena je jako visoka i sigurno ćete se htjeti vratiti. Deserti... Štrudla od trešanja, bučnica pa naravno, zapečeni štrukli i sorbeto s pjenušcem Vuglec. Deserti su, ako volite ovakvu vrstu kolača, a naravno da volite - savršeni. Štrudlu od trešnje, mislim da bolju nisam jeo nikada, o bučnici vam bati, neću ni pričati - to morate proa zapečeni štrukli... Njih čim se sjetim, dobijem volju odmah krenuti na Vuglec Breg. Na kraju, jedan osvježavajući sorbeto vam sasvim dobro dođe.
Da, valja svakako spomenuti da u sklopu imanja imate terene za tenis, mali nogomet, dječje igralište... E da, u šetnji imanjem možete sresti pony konje, nemojte se prestrašiti; vikendom ih se može i jahati. Poznavajući obitelj Vuglec, vjerojatno već razmišljaju o nekom bazenu, ali moja preporuka: mali golf teren bio bi savršenstvo. I da, jedna mala tajna... Kad dođete na Vuglec Breg, tražite da vas poslužuje Siniša iz Bednje. Zašto? Shvatit ćete vrlo brzo, vjerujte mi na riječ.
Vuglec je i vinarija, tako da ima svoja vina i to jako dobra, a ima i cijelu paleta pjenušaca. Podrum se nalazi odmah uz restoran, tako da možete imati i vođenu degustaciju. Glavna enologinja, Jasminka Šaško, polako podiže kvalitetu vina i to iz godine u godinu, tako da njihove najbolje berbe tek očekujemo; mada je i ovo što imaju jako dobro. Zadnje što su dali na tržište je upravo pjenušac Jasminka, koji rade u suradnji s vinarijom Bodren Borisa Drenškog. U tom pjenušcu je nekih 20% Bodren ledene berbe; vrlo zanimljiva priča. G.E.T. Report 29
Da, sad sam se sjetio još nekih sitnica vezanih za Vuglec Breg, ali o tome drugom prilikom. Još ćemo o njima sigurno pisati, jer oni spadaju u sam vrh vinskog turizma u Hrvatskoj. ♦ G.E.T. | 43
Restoran Kormoran prava formula za posjet
Ovo nije bio moj prvi susret s restoranom Kormoran, smještenim u samom Kopačkom ritu, ali ovog puta sam pronašao pravu formulu za odlazak u Kormoran. Možda vam se ovaj uvod čini pomalo neobičan, ali evo, da objasnim... Prije posjeta Kormoranu posjetili smo stari podrum vinarije Belje; vjerojatno jedan od najljepših podruma naše države. Izuzetno dobro uređen i opremljen svom potrebnom tehnologijom, a opet sve bePiše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković sprijekorno uklopljeno, tako da ništa ne narušava godine koje ovaj podrum nosi. Vidi se du su u uređenje uložena znatna sredstva, jer ništa nije rađeno bez savjeta i odobrenja struke i nadležnih struktura - ipak cijela ta priča ima i spomeničku vrijednost.
44 | G.E.T.
Obilazak podruma je izniman doživljaj. Doista je lijepo vidjeti sve te bačve posložene u besprijekornim redovima; odaju dojam moći. Kad uđete u taj podrum, jednostavno morate osjetiti strahopoštovanje.
Naravno, doživljaj je potpun tek ako imate pravog vodiča, a to njihovi stručni vodiči nesumnjivo jesu. Posjeduju respektabilno znanje o samom podrumu, ali i o vinima općenito. Eto, tek toliko, malo povijesti da nešto naučite:
Stari podrum Vina Belje prvi se puta spominje u opisima Mohačke bitke iz 1526. godine, u vrijeme velikog vojskovođe Sulejmana Veličanstvenog. Osim što je najstariji u regiji, s preko 1200 m2 je najveći u Hrvatskoj, a građen je na poseban način tako da ima dvije etaže. Gornja etaža zove se „gator“ te je tipična za Baranju, jer podrum nije ukopan pod zemlju, već je u Banovo brdo koje potpuno jednako imitira klasični vinski podrum, kakva je donja etaža podruma.
Na gornjoj etaži nalazi se ukupno 71 velika bačva od slavonskoga hrasta iz šume Spačva, a od toga ih je 17 kapaciteta 10000 litara, dok je ostalih 54 kapaciteta 2000 lita-
ra. Tu je smješteno i najveće blago svakog vinskog podruma – vinska arhiva, u kojoj odmara preko 20 000 boca, a među njima je najstarije vino iz 1949. godine. G.E.T. Report 29
G.E.T. | 45
U sklopu podruma nalazi se i kušaonica vina gdje uz stručno osoblje možete kušati i upoznati Vina Belje. Po završetku obilaska, naravno, još i posjet kušaoni te Frankovka Belje iz 2009. - jednostavno: Savršenstvo! Kada pod takvim dojmovima dođete u Kormoran, tada će i vaša osjetila još dublje i jače osjetiti sva čuvstva koja vam je pripremila ekipa iz Kormorana. Kako je Kormoran smješten u samom Kopačkom ritu, mislim da je o okolišu suvišno govoriti; to je jednostavno bajka od prirode i zelenila - to vjerojatno nema niti jedan drugi restoran. Ali ono što svakako treba naglasiti, jest uređenje tog okoliša, a ono je besprijekorno uređeno, ali i održavano. Lijepo, nenametljivo i u skladu s prirodom. Naravno, postoji i dječje igralište i tu svoje dijete možete pustiti bez straha; možete u udobnoj stolici uživati u svojem piću i gledati kako se vaše zlato bezbrižno igra i uživa, a možete mu se i pridružiti - ionako smo prerijetko djeca.
46 | G.E.T.
Unutrašnjost je prava rustikalna priča, ali ništa drugo ne bi ni odgovaralo. Ovako je savršeno i ako ima malih grešaka i neudobnosti, jednostavno ih ne primjećujete ili možda baš u njima možete guštati, jer ne valja ni kad je sve presavršeno, nekako djeluje hladno. Kormoran, naprotiv, odiše toplinom i prisnošću. Zatvoreni dio lokala je prilično velik, a s prednjom i zadnjom terasom dobivate stvarno impozantan prostor što, naravno, zahtijeva i odlično, ali i dobro uhodano osoblje. Kada pričamo o osoblju, prvo treba napomenuti da se dio kuhinje nalazi vani, to jest, u izdvojenoj kuhinji na otvorenom, gdje se spremaju jela poput čobanca, fiša, šarana na rašljama i slično. Taj dio kuhinje vodi majstora za takva jela, jer to je neka druga kategorija - tu morate puno znati i o živoj vatri i o načinu pripremanja hrane na istoj. Kažem, to je kategorija za sebe.
KORMORAN (PHALACROCORAX CARBO) Zoo rezervat „Kopački rit” jedno je od posljednjih utočišta i najveća kolonija kormorana u Europi – jato od oko 5000 kormorana. Hrani se isključivo ribom, dnevno je pojede do 3 kg. Zakonom je zaštićen. Stoga i ne čudi što je restoran, smješten unutar Parka Prirode Kopački rit, dobio ime po ovoj posebnoj ptici.
G.E.T. Report 29
G.E.T. | 47
O glavnoj kuhinji se brine osoblje kuhinje, koje ne voli pretjerano medijsku pažnju, a itekako ju zaslužuju. Naravno, tu su i konobari; oni, nekako, uvijek dolaze na kraju, mada s njima najviše komuniciramo i oni su iznimno važan dio svakog restorana. Treba naglasiti da Kormoran u svojim redovima ima četiri sommeliera, što je više od prosjeka Hrvatske. Konobari su izuzetno brzi, ali ne prebrzi; prijazni u razgovoru s gostom, zadržavaju se taman koliko treba; imate dojam da ste im najvažniji u lokalu, a opet, nisu nametljivi. Posjeduju veliko znanje o jelima i vinima s kojima rade, tako da ćete dobiti vrlo precizan i opširan odgovor na svako pitanje, što često u lokalima nije slučaj. U stvari, da skratim... Cijela ekipa spada u onu grupu, što volim reći, "oni nisu nosači tanjura, oni su pravi oberi", koji te elegantno vode kroz posjetu restoranu. Sve to, naravno, vrlo vješto slaže i vodi pomalo nevidljivi, ali sveprisutni voditelj restorana.
48 | G.E.T.
Da, valjalo bi reći na kraju nešto i o hrani. Na našem meniju bio je pravi rustikalni ili ako želite, tradicionalni ručak i tu su vjerojatno u Kormoranu i najbolji. O hladnoj plati narezaka mislim da ne treba pričati, ali možda, ipak, da izdvojim kulen - naravno od Belja - kao iznimnu deliciju. Belje je svoj kulen malo prilagodilo turistima i nama ostalima tako da nije preljut.
Domaća juha je, kao i juha s gljivama, besprijekorna. Osjeti se odmah da su korišteni odlični sastojci. Čobanac koji smo dobili na stol, stvoren je za uživanje. Osjetite u njemu i dim i tu posebnu notu koju daje otvorena vatra. Meso u čobancu pripremljeno je tao da je ostalo u lijepim, kompaktnim komadićima, a kad ga stavite u usta, jednostavno se rastopi poput maslaca. Gustoća idealna; nije previše reduciran , a niti previše jušan;
G.E.T. Report 29
onako, baš kako treba.Vrlo lijepo začinjen; naravno, malo manje ljut, tako da je ugodan i onima koji ne vole baš jako ljuto, kao i djeci, a to je itekako bitno. Za odličan čobanac trebate izvanredne sastojke, živu vatru (i to ne od bilo kojeg drveta) i pravog majstora. U Kormoranu imate sve to. Šaran na rašljama... E, tu nisam preveliki ljubitelj, ali ovaj u Kormoranu spada definitivno u bolje koje sam jeo.
G.E.T. | 49
Jelenji steak s džemom od brusnica je prava delicija za ljubitelje divljači, a tu je Kormoran na samom izvoru. Meso je odlično pripremljeno, mekano i sočno i stvarno možete u njemu uživati. Treba svakako ponajviše istaknuti kolač koji smo dobili kao desert: varijacija Cheesecakea s ABC sirom, karamelom i mrkvom koja mu daje posebnu notu. Zamolili smo za recept za taj kolač pa ga možete naći u rubrici Recepti. (Mrkvica torta)
50 | G.E.T.
Na kraju, zaključak je sljedeći: ekipa u Kormoranu se trenutno ne bavi, kako to volimo reći "visokom kuhinjom", raznim posteljicama i pjenicama, ne rabe ni molekularnu kuhinju, ali ono što rade, a to je tradicionalna baranjska kuhinja, to rade perfektno. Mora postojati i tradicionalna kuhinja; to je, na kraju krajeva, dio povijesti, dio naše tradicije. Oni su na neki način
čuvari naše baštine; puno se toga može naučiti o nekom narodu kroz njegovu kuhinju. Tako, ako se nađete u Baranji, svakako posjetite Kormoran, a ako se zaputite u Baranju upravo zbog Kormorana, nećete požaliti. ♦ G.E.T. Report 29
G.E.T. | 51
Restoran Đerdan, Bosanska Gradiška Kada krenete na ručak u Bosansku Gradišku, da ćete jesti odlično meso, to očekujete, ali da ćete naći neke od najboljih njoka koje ste kušali... E, to ne očekujete.
Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković
52 | G.E.T.
No vratimo se mi na početak. Na putu za Baranju svratili smo na ručak u restoran Đerdan u Bosanskoj Gradišci (vjerujte, bilo nam je usput, mada se ne čini tako), čija me ekipa uspjela oduševiti. Đerdan je smješten odmah uz sam granični prijelaz,
čim prijeđete Savu. Odlična, velika terasa, lijepo uređena, ima neki svoj stil koji se pomalo naslanja na tradiciju, ali ne previše i kada je lijepo vrijeme, baš je kao stvorena za odmor; nije dosadna, ali ni previše fensi pa da vas to zamara - uživate na njoj.
Unutrašnjost restorana je već puno ozbiljnija priča. Ako pažljivo pogledate, zamijetit ćete puno detalja iz kojih odiše ukus. Onaj tko je uređivao interijer, točno je znao što hoće. I tu se, kroz uređenje pomalo provlači tradicija; onako, u detaljima. Rekli bismo lijepo i ukusno uređeno, ali ne pretenciozno niti preozbiljno - taman da se osjećate ugodno i pomalo ležerno. No dobro, da ne duljim toliko o uređenju; to ćete ionako bolje vidjeti na fotografijama... Krenimo mi na jela! Na stol su nam stigle dvije različite mesne plate. Meso je jako dobro spremljeno. Kao prvo, odlično obrađeno, očišćeno od raznih žilica i opni, a onda i pečeno taman, a ne prepečeno kao što često zna biti; tako da, u stvari, nemate čemu prigovoriti. No takvu sam kvalitetu mesa i očekivao. Na
G.E.T. Report 29
umacima je uslijedilo iznenađenje. Umak od gljiva i umak od pečenja stvarno su dobro izbalansirani; bez previše začina, tako da ne upropaste namirnicu koju prate. I da, umaci su spravljeni bez tone vrhnja za zgušnjavanje.
G.E.T. | 53
Već sam kod umaka počeo shvaćati da smo došli u restoran s velikim potencijalom. No tada je uslijedio šok - probao sam njoke koje smo dobili kao prilog. Dakle, njoki u umaku od gljiva... Već jako, jako dugo nisam jeo bolje njoke. Savršenstvo! Naravno da sam pitao tko ih radi. Kažu, sami. Dakle, svaka čast! Moram vam priznati da sam o tim njokima pričao još sljedeća dva dana. Probali smo i nekoliko deserata; tu svakako treba izdvojiti crème brûlée i fantastičnu baklavu s lješnjacima. U razgovoru s vlasnikom restorana, Gordanom Šurlanom, shvatio sam zašto ovaj restoran ima toliki potencijal. Naime, Gordan je istinski zaljubljenik u
54 | G.E.T.
gastronomiju, stalno u traženju nečeg novog. Trudi se konstantno unaprjeđivati poslovanje svog restorana i to prvenstveno
kroz kvalitetu usluge. Glavni kuhar (kojeg, na žalost, nisam upoznao, ali to ću brzo ispraviti) je Goranov brat i koliko sam vidio kroz ovih nekoliko jela, čovjek stvarno ima smisla i mislim da će ime Vladan Šurlan uskoro biti vrlo poznato u gastronomskom svijetu. Ono što svakako treba ovom restoranu, to je onaj "završni tač" kod prezentacije jela i možda malo više hrabrosti da se odmaknu od nekih klišeja, možda nekoliko razgovora sa chefovima kao što su Ružica Jukičić ili Miloš Jovanović. Namjerno sam spomenuo baš njih, jer Ružica je iz Zagreba, a Miloš iz Beograda, tako da svatko ima svoj stil, a oboje su osvojili pregršt svjetskih medalja na raznim kuharskim eventima, jer gastronomija je tu da spaja ljude. A možda se G.E.T. Report potrudi pa u Đerdan dovede i Ružicu i Miloša te tako napravimo gastronomski događaj godine.
G.E.T. Report 29
Bio je ovo samo mali osvrt na restoran Đerdan, jer oni to itekako zaslužuju svojom kvalitetom, ali vjerujem da ćemo vrlo skoro imati pravu veliku prezentaciju Đerdana pa ćemo ih i predstaviti u velikoj reportaži. A dotad, svima koji su blizu Bosanske Gradiške: svratite u Đerdan, nećete požaliti. Ljudi moji, kakvi njoki! Ma to..! ♦
G.E.T. | 55
Chicago style pizza Autori: Glorija i Darijan Katalinić Recept za Chicago Style pizzu je individualan; svaki pizza majstor ima vlastitu izvedbu ove doista posebne pizze.
Uredila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković
Baš tako i pizza majstor Darijan Katalinić, vlasnik zagrebačke pizzerije Chello, koji se prvi u Hrvatskoj odvažio ljubiteljima pizze ponuditi ovu vrstu, ima vlastiti, originalni recept za Chello Chicago Style pizzu, koji je osmislio zajedno sa suprugom Glorijom, a ovoga puta otkrivaju varijantu recepta za jednostavnu pripremu Chicago style pizze kod kuće. Kako napominju, recept je prilagođen za pripremu kod kuće, u običnom četvrtastom limu za pečenje, a količina je dovoljna za četiri osobe.
Potrebni sastojci Maslinovo ili suncokretovo ulje za premazivanje lima za pečenje Prvi sloj: • • • • • •
60 + 20 dag tijesta za pizzu 60-70 dag sira 20 dag šunke 25 dag šampinjona 1 svježa paprika, narezana na kockice 5-6 cherry rajčica, narezane na ploškice • 4 dcl začinjenog pelata ili koncentrata rajčice Drugi sloj: • • • • •
15 dag sira 10 dag šunke 5 dag vratine 5 dag kulena 5 dag dimljenog sira
56 | G.E.T.
Priprema Tijesto za pizzu možete pripremiti sami ili ga kupiti u pekari ili pizzeriji. Fotografije su snimljene u pizzeriji i tek približno prikazuju postupak.
Maslinovim uljem premažite lim za pečenje, uključujući i rubove. Zatim 60 dag tijesta razvucite tako da prelazi rubove lima za pečenje.
Na razvučeno tijesto stavite sir, a na njega šunku, šampinjone te narezanu papriku i cherry rajčice. Zatim uzmite 20 dag tijesta te ga što tanje razvucite preko sastojaka. Tijesto koje prelazi rubove lima lagano zarolajte bez stiskanja. Zagrijte pećnicu na 220-250 stupnjeva, a pizzu prije pečenja lagano izbušite oštricom noža. Rupice neka budu udaljene otprilike jedan centimetar; nakon toga preko tijesta prelijte četiri dcl začinjenog pelata ili koncentrata rajčice. Pelate ili koncentrat rajčice možete začiniti s malo soli, papra,
G.E.T. Report 29
peršinom, šećerom te češnjakom i začinima po izboru. Nakon toga, pizzu pecite 25 - 35 minuta. Tijekom pečenja polovica stavljenog umaka od rajčice treba proći kroz rupice u tijestu, što će osigurati sočnost pizze.
G.E.T. | 57
Kada se polovica umaka od rajčice upije, pizzu izvadite iz pećnice te dodajte sir, šunku, vratinu, kulen te na sam vrh dimljeni sir.
Zatim pizzu ponovno zapecite na pet do 10 minuta na 220-250 stupnjeva. Nakon što je pizza gotova, ostavite je da odstoji pet minuta te nakon toga poslužite.
Dobar tek! ♦ 58 | G.E.T.
Mrkvica torta Recept restorana Kormoran
Biskvit Sastojci: • • • • • • • •
250 g brašna 400 g šećera 2 žličice cimeta 2 žličice praška za pecivo 3 dcl ulja 4 jaja 100 g sjeckanih oraha 500 g naribane mrkve
Priprema: U većoj posudi pomiješajte prosijano brašno s praškom za pecivo, šećer i cimet. Miješajući dodajte ulje i jedno po jedno jaje te potom naribanu mrkvu i orahe. Kratko promiješajte mikserom, najmanjom brzinom. U margarinom namazan i brašnom posut kalup za tortu isipajte trećinu biskvitne smjese i pecite 45 min. na 160 °C. Ponovite još dvaput s ostatkom smjese da se dobiju tri biskvitne podloge i ohladite.
G.E.T. Report 29
Krema Sastojci: • • • • • •
200 g margarina 500 g abc svježeg krem sira 400 g slatkog ili kiselog vrhnja 220 g šećera u prahu 1 žličica ekstrakta od vanilije 1 naranča (korica i sok)
Priprema: Margarin narežite na listiće i izradite mikserom dok omekša. Dodajte abc sir i sve dobro izmiješajte mikserom da se smjesa izjednači. Dodajte slatko vrhnje, šećer u prahu, ekstrakt vanilije, sok i ribanu koricu naranče i sve zajedno izradite. -> Svaki sloj biskvitne podloge premažite kremom, a ostatkom kreme premažite cijelu tortu izvana. Ukrasite po želji i dobro ohladite prije serviranja. ♦
G.E.T. | 59
Kokteli kakve još niste probali U hotelu ARCOTEL Allegra sve svoje goste u jesen su odlučili uvesti novom, elegantnom koktel kartom. Joe's bar tako postaje mjesto gdje imate priliku uživati u 18 novih koktela, od kojih je većina iz razdoblja prohibicije, doba u kojemu su nastali začeci miješanja pića Dark 'n' Stormy, The Last Word, French 75, El Presidente, Hanky Panky... samo su neka imena s nove koktel karte hotela ARCOTEL Allegra koji svim gostima želi pružiti sasvim drukčije iskustvo ispijanja koktela, dočarati im neke nove i nikad kušane okuse, kao i priče koje stoje iza svakog pojedinog koktela. Više o ovoj jedinstvenoj ponudi otkriva iskusni barmen Joe's bara Ivan Mandarić koji je osmislio koktele Sombrero Smash, French Mule i Gentleman's Choice. „Nova koktel karta predstavlja pogled u prošlost i povratak u doba početaka prvih koktela. Karta je tematski podijeljena u 3 dijela. Prvi dio predstavlja koktele kakvi su se pripremali u doba početaka miješanja pića, pa ćete tako u njemu pronaći Old Fashioned koktel, kombinaciju baznog alkohola, šećera i bitera. Drugi dio su kokteli iz doba prohibicije u SAD-u, tj. pića Speakeasy barova u kojima se u tom periodu ilegalno posluživao alkohol, te također pića nastala u Francuskoj, Engleskoj i Kubi, gdje su u barovima radili američki barmeni prisiljeni napustiti zemlju radi zabrane točenja alkohola. Treći dio koktel karte rezerviran je za moderne klasike s početka 21. stoljeća, te za orginalne koktele barmena hotela ARCOTEL Allegra“. 60 | G.E.T.
Prezentacije koktela su jednostavne i minimalističke, ali vrlo efektne, te su sastavni dio ukupnog doživljaja, arome i okusa, baš kao što je to bilo davnih godina za vrijeme stvaranja barske scene. Radi se o klasičnim kratkim pićima i dugim koktelima koji su nepravedno zaboravljeni, te su ih u hotelu ARCOTEL Allegra upravo zbog toga pokušali oživjeti, te izvrsnoj ponudi vina, piva i kave u Joe's baru konačno dodati i ukusne koktele. „Cilj nam je bio ponuditi Zagrebu neke nove/stare zaboravljene klasike koji su vrijedni pažnje i ponovnog vraćanja na scenu. Naši kokteli nisu dio klasične ponude kakvu možete naći u bilo kojem baru u gradu, već kokteli za uživanje prije, za vrijeme i poslije jela, budući da u Joe’s baru poslužujemo i hranu“, objašnjava Ljiljana Mikić, generalna menadžerica hotela ARCOTEL Allegra. A za one koji žele znati više tu je ekipa
Joe’s bara koja će rado s vama podijeliti informacije o svakom pojedinom koktelu, od njegovog nastanka do samog procesa pripreme i dekoriranja.
Recepti PALOMA • • • • •
50 ml Jose Cuervo Silver tekile 10 ml soka od limete 1 prstohvat soli 100 ml soka crvenog grejpa 50 ml Jamnice
Ukras: korica grejpa, limeta Priprema: koktel pripremite u čaši, poslužite s ledom i slamkom G.E.T. Report 29
G.E.T. | 61
DARK 'N' STORMY • 50 ml Gosling Black Seal Dark ruma • 10 ml soka od limete • TOP - pivo od đumbira Ukras: limeta, đumbir Priprema: koktel pripremite u highball čaši, na kraju se dodaje pivo; poslužite s ledom i slamkom
NEGRONI • 30 ml Broker's džina • 30 ml Martini Rosso • 30 ml Camparija Ukras: suhi kolut naranče/korica naranče Priprema: promiješajte žlicom i procijedite u tumbler čašu, poslužite s kockom leda, bez slamke. 62 | G.E.T.
MANHATTAN • 60 ml bourbona • 20 ml Martini Rosso • 3-4 kapi aromatičnog bitera Ukras: koktel trešnja Priprema: promiješajte žlicom i procijedite u Italesse čašu, poslužite bez leda
WHITE LADY • 50 ml Broker's džina • 25 ml Cointreau likera • 25 ml soka od limuna Ukras: korica limuna Priprema: sve protresite u shakeru, dva puta procijedite u coupe čašu, poslužite bez leda ♦ G.E.T. Report 29
G.E.T. | 63