G.E.T. Report 33

Broj 33 Siječanj 2017.

Un o

vu

go

din

ue kol ošk i...

Sretna nova godina!

Sadržaj Broj 22 / siječanj 2016.................. 4 • Premium priča, 2. poglavlje: Sladoledi i vino

Broj 23 / veljača 2016.................. 10 • EverGreen Sushi Bar u Zagrebu • Gastronomski kvartet u osam sljedova

Broj 24 / ožujak 2016................... 22 • Izložba fotografija „Kušaj vino očima“ • Galerija Kulin Galović

Broj 25 / travanj 2016.................. 30 • Premium priča 3: Nova generacija • Movia - Vesna i Aleš Kristančič

Broj 26 / svibanj 2016.................. 46 • ChevapRolls • Vinarija Rak • Splitski đir - 4 asa

Broj 27 / lipanj 2016..................... 72 • Ciklo G.E.T. Tour Korčula 2016 • Kvevri na Korčuli

Broj 28 / srpanj 2016 .................. 86 • Njeno veličanstvo Šljivovica • Prezentacija vina Medea • Iločki podrumi • Restoran Badi, Lovrečica

Broj 29 / kolovoz 2016.............. 110 • Nova lokacija popularne pizzerije Chello • Najteža deep dish pizza • Vina Deklić, Ferenci (Vižinada) • Gandalf iz Motovunske šume • Bajkovita priča vinskog turizma • Restoran Kormoran • Restoran Đerdan, Bosanska Gradiška

Broj 30 / Listopad 2016.............. 146 • Šumadija - prvi susret • Restoran Angelus, Varaždin • Obitelj Kolar, Baranja

Broj 31 / Studeni 2016................ 162 • Bijeli grozd 2016 • Premium priča, 4. poglavlje: Gastronomija spaja ljude • Iznimna večera slovensko-talijanskog štiha

Broj 33 / Siječanj 2017.............. 184 • G.E.T.-ova beogradska priča • Zagreb VINOcom 2016

Riječ urednika Nova godina je došla i prošla, još da prođe ovaj hrvatski skijaški tjedan pa može lagano krenuti postkartična depresija, jer su sve kartice ispeglane do maksimuma; naravno, kod onih koji kartice imaju. No ne bojte se previše, neće to dugo; uskoro će Valentinovo pa ćemo ponovo u shopping. Takvi smo mi... Mala zemlja za veliku potrošnju.

Eno-gastro scena je prošle godine bila prilično živa. Chefovi su prelazili u druge lokale ili otvarali svoje; bilo je stvarno zanimljivo. Vinari su nas počastili odličnim vinima. Osvojili su pregršt nagrada i to dobivenih van Hrvatske. Dakle, svaka čast!

Da, otvorio nam se Noel, kojeg su mnogi proglasili najboljim hrvatskim restoranom i prije samog otvaranja što je, naravno, iziritiralo mnoge pa su ocjene na društvenim mrežama bile od petice do čvrstih jedinica, ali ipak, najbolje da se uvjerite sami. Čim vas prođe ova postkartična depresija.

Prošle godine je po peti puta dodijeljena nagrada Bijeli grozd. Nikad nje izazvala više pažnje i kod vinara, a i kod novinara; stvarno smo izuzetno zadovoljni i ponosni. Proširili smo se i van Hrvatske pa smo tako proglasili najbolje vinarije u turističkom smislu i za Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.

Stigli smo tako do kraja petogodišnjeg

ciklusa i napravili smo skoro sve što smo htjeli s Bijelim grozdom. Vrijeme je za stepenicu više. Širimo se, kako smo rekli, van Hrvatske.

Ove godine održat ćemo dodjele nagrada u svim ovim zemljama; svakoj posebno.

Vrlo skoro, u stvari za koji dan, kreće glasovanje za regionalni Bijeli grozd. Moći ćete glasovati za vinarije koje su se plasirale od 1-5 mjesta i to u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Naravno da će glasovati i struka, ali upitnik će biti dostupan preko društvenih mreža; tako ćemo dobiti najbolje vinske podrume u turističkom smislu za 2016. Proglašenje najboljih bit će u sklopu G.E.T.-ove konferencije o vinskom turizmu koja će se ove godine održati u Iloku krajem trećeg ili početkom četvrtog mjeseca.

U ovom broju donosimo neke od najboljih tekstova iz prošle godine, da se malo prisjetite kakva je bila.

Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.- ovski pozdrav!

G.E.T. Report je online časopis i be­splatan je Izdavač: Udruga za kulturu stola G.E.T. Uredništvo: Tomislav Stiplošek, Silvija Munda Priprema, grafička priprema i marketing: Uredništvo Suradnik na broju: Matej Rotim Foto: G.E.T. Report, press, promo Naslovnica, foto: Silvija Munda

G.E.T. Report 33

Tomislav Stiplošek

Konzumiranje alkohola i drugih al­koholnih pića zabranjena je osobama mlađim od 18. godina G.E.T. | 3

Premium priča, 2. poglavlje: Sladoledi i vino Pripremila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković

U jednoj od najboljih zagrebačkih pizzerija, „Chateau des Jardins”, u Tkalčićevoj ulici, održana je druga premium priča u organizaciji udruge za kulturu sola G.E.T. Osim neupitne kvalitete pizza, ova pizzeria izuzetno podržava vinsku priču pa time daje divnu podlogu ispričanoj priči.

Ovaj put sljubljena su premium vina Kutjeva d.d., stalnog pratitelja u projektu, s premium sladoledima Gelati D’Oro - NATURA. Na samom početku poslužen je Maximo brut, odličan pjenušac Kutjeva d.d. „Maximo brut je pjenušac rađen tradicionalnom metodom, 100% od graševine, kojem je umjesto ekspedicionog likera dodana ledena berba graševine. To mu daje posebnu notu slasti i izvanredno se sljubljuje s laganim slasticama, što ovi sladoledi nesumnjivo jesu.”, objasnio je sommelier Aleksandar Noršić.

4 | G.E.T.

Nitko zapravo ne zna točno kako je nastao sladoled, ali priča o njemu seže još u Kinu, 3000. godina p.n.e. te postoji priča da je sladoled stigao u Europu preko pohoda Marka Pola. Zanimljivo je da postoje zapisi kako je, još u vrijeme Perzijskog rata, vojskovođa Aleksandar Veliki svoje trupe osvježavao sladoledom koji je bio mješavina ohlađene smjese leda i šećera, dok su Egipćani u sladoledu uživali na drugačiji način. U doba faraona za pripremu sladoleda koristilo se uglavnom devino mlijeko uz vrhnje ili jogurt, koje se nakon dodavanja kandiranog voća i orašastih plodova smrzavalo i posluživalo kao posebna delicija.

U priču o sladoledima uvela nas je magistrica nutricionizma Diana Gluhak: „Iako su još stari narodi znali kako se ukusno

G.E.T. Report 33

osladiti, zapravo nemamo često priliku probati neke posebne, funkcionalne sladolede, koji osim odlične hranjive vrijednosti imaju i odličan okus. Upravo su takvi sladoledi Gelati d’Oro.” Objasnila je razliku između „običnih” sladoleda i gelata. „Za Gelato se često misli da je to talijanska riječ za sladoled, ali zapravo je riječ za super-sladoled. Naime, gelato je znatno gušći, stoga ga ne treba zamrzavati na vrlo niskim temperaturama, kremaste se strukture i znatno bolje hranjive vrijednosti.

Jednako tako, Gelati d’Oro NATURA su testirani bezglutenski proizvodi, a onaj s okusom jagode prikladan je i za vegane.”, objasnila je i dodala informaciju koja će razveseliti sve ljubitelje sladoleda: „Jeste li znali da se gelato preporučuje kao kvalitetan međuobrok? Osim što je izvor kalcija, kvalitetnih proteina mlijeka ili riže (ovisno

G.E.T. | 5

kako je rađen), ovi sladoledi sadrže i cikoriju, koja je vrlo vrijedan izvor prehrambenih vlakana koji povoljno djeluju na probavu.

Ako želite jesti slasticu koja iza sebe ima dobru hranjivu priču, Gelati d’Oro su gelato sladoledi s kojima će vaši okusni pupoljci ostati oduševljeni.”

Predstavljeni sladoledi branda Gelati d’Oro, linije NATURA, hrvatski su proizvod. Proizvođač je tvrtka Frigus vecla iz grada Krka (otok Krk). „Gelati d’Oro ime je dobio po nazivu kojim su još stari Rimljani zvali otok Krk, Isola d’Oro - otok od zlata.

Sladoled linije NATURA je visokokvalitetna slastica proizvedena od vrhunskih sirovina isključivo prirodnog podrijetla.”, rekao je vlasnik tvrtke, Dalibor Jurina te dodao: „Bogatstvo okusa postignuto je korištenjem vrhunskih sastojaka, kao što su jagoda iz Vrgorca, Vanilija Bourbon Madagascar

6 | G.E.T.

BIO, Kakao Dominicana BIO Fairtrade, Lješnjak Piemonte IGP… U njemu nema umjetnih boja, stabilizatora, aroma niti emulgatora. Ima manji udio šećera i masti od uobičajenog sladoleda te ne sadrži gluten što dokazuje i certifikat.”

Dakle, ovo je slastica je u kojoj možete uživati u vrhunskom okusu, a ujedno je i potpuno prirodna!

Osim pjenušca Maximo brut, još su neka premium vina Kutjeva d.d., točnije Maximo Nero (cabernet sauvignon, merlot i syrah), de Gotho Crni Pinot i graševina Turković, sljubljena sa sladoledima, ali ne kroz čašu.

Jedan od naših najboljih kuhara, Belizar Miloš iz restorana Agava, pripremio je preljeve od redukcije navedenih vina koji su u kombinacijama s ovim sladoledima dali fantastične rezultate. Sve to zajedno

i dalje je pratio Maximo brut u čaši. Tako smo pokazali da se vina mogu sljubiti s hranom i kuhanjem, a ne samo da se piju.

Uz preljeve na bazi vina, posebno treba izdvojiti i emulziju od maslinovog ulja Torkul i naranče.

Evo od kojih sastojaka su spravljeni ovi ukusni i hranjivi preljevi; možda vam damo ideju kako da sami napravite neki i tako se dodatno osvježite: 1. Maximo Nero, šećer, crni papar, vanilija u mahuni 2. de Gotho Crni Pinot, smeđi šećer, cimet, klinčić

3. Graševina Turković, bijelo vino, šećer, zvjezdani anis, crni papar, klinčić 4. Aceto Balsamico bianco i jagode 5. Maslinovo ulje Torkul, naranča 6. Marsala vino i smokve Na kraju, kao krunu prezentaciji, Katja i Kristijan Šragalj, vlasnici pizzerije „Chateau des Jardins” pripremili su nekoliko pizza i pokazali zašto su jedni od najboljih. Pizze za svaku preporuku! Nećemo ih nabrajati, nego vas pozivamo da dođete, vraćate se i istražujete, a vrlo skoro kod njih ćete moći poslije pizze kušati i sladolede Gelati D’Oro - NATURA. Naravno, preporučujemo - uz čašu pjenušca.

Eto tako smo pjenušavo, kako i priliči kraju godine, opet spojili nekoliko premium proizvoda i ideja te ispričali još jednu divnu, premium priču. ♦

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 7

EverGreen Sushi Bar u Zagrebu Zagreb postaje pravi multikulturalni grad; barem kad je gastronomija u pitanju. Tako smo bili pozvani na predstavljanje novog menija EverGreen Sushi Bara u zagrebačkoj Ilici 49.

reći da sam poznavatelj sushija. Nisam.

Znam neke osnove, ali kao zakleti hedonist znam kad je nešto dobro, kao i činjenicu da jednostavno vidiš kad je nešto „industrija”.

Jednostavno, razviješ neko „šesto čulo”.

Očekivanja od same prezentacije... Pa, u Piše: Tomislav Stiplošek stvari, skoro da ih nije Foto: Helena Pletković ni bilo, jer... Probao sam sushi u Lijepoj našoj nekoliko puta i na nekoliko lokacija, a ne mogu reći da sam svuda bio zadovoljan. Čak, naprotiv, polako sam postajao sumnjičav prema tom jelu. U redu, ne mogu

Već pri samom ulasku, preplavilo me zadovoljstvo. Nema nikakvih kičastih imitacija japanske ili kineske tradicije (neki naši ugostitelji ionako tu ne vide neku razliku).

Naprotiv, interijer ugodan oku, moderan i funkcionalan, što je jednako važno. Boje dobro posložene, onako, opuštajuće i shvatiš vrlo brzo da je sve, u stvari, podređeno onome što je na tanjuru.

10 | G.E.T.

I tako, pomalo skeptičan, krenuo sam u dotični lokal.

Bitan detalj svakako je vizualno otvorena kuhinja; naravno, odvojena staklom, ali vidite postupak motanja sushija. Dok gledate kako to majstor radi, tu nestaju sve dvojbe je li sve rađeno ručno... Naravno da jest! Kao što rekoh, nisam stručnjak za sushi, ali ovo je bilo najbolje što sam probao od sushija, definitivno. Bitna činjenica je i to što osoblje ima strpljenja objasniti što

G.E.T. Report 33

je što i ima znanja za to. Vjerujte, to vam je jako bitno, jer ako želite shvatiti nečiju gastronomsku tradiciju, morate nešto i znati o toj temi. Dakle, svaki odlazak u ovaj sushi bar ujedno je i sat nastave. Naravno, za one koji žele učiti.

Namirnice koje upotrebljavaju u EverGreen Sushi Baru visoke su kvalitete.

G.E.T. | 11

To treba uzeti u obzir, jer ne možete od loših sastojaka pripremiti dobar obrok, a to nekima još nije jasno. Sushi, čak više nego druga jela, ne trpi lošu namirnicu, jer skoro da nema nikakve termičke obrade; mora biti jednostavan, a opet, u isto vrijeme, bogat, čvrst i nježan... Ma, mora biti savršen!

Zato moja prijašnja iskustva i nisu bila baš dobra, jer nisu pazili kakve sastojke koriste.

Nije svaka riža - riža. Razlike su ogromne.

Naravno da to pomalo utječe i na cijenu, tako da u ovom lokalu nemojte očekivati totalno niske cijene, ne mogu ni biti takve, ali ni u kojem slučaju nisu ni visoke; listajući menu ostao sam zadovoljan: cijene su sasvim ok.

Ono što je meni bitno, imaju i sasvim solidnu vinsku kartu. I da, imaju vino koje je napravljeno baš za sljubljivanje

sa sushijem i mogu vam reći, svježe je i vrlo pitko te se sasvim dobro sljubljuje. To je Oroya sushi wine, vrhunsko bijelo vino japanske enologinje koja je željela stvoriti vino idealno upravo za sushi jela. To je u vinariji Freixenet postigla s tradicionalnim španjolskim sortama s područja Castille: Airen, Macabeo i Moscatel. Što reći na kraju? Svi koji požele probati sushi i pritom nešto naučiti - krenite od EverGreen Sushi Bara. Taj lokal neka vam bude mjerna jedinica kvalitete i vjerujte: nećete pogriješiti, a njima ćete se vraćati. ♦

12 | G.E.T.

Gastronomski kvartet u osam sljedova U poznatom zagrebačkom restoranu Trilogija, koji se nalazi odmah ponad Kamenitih vrata i već duže vrijeme spada u sam vrh zagrebačke gastro scene, održala se iznimno zanimljiva degustacija.

Piše: Tomislav Stiplošek U osam sljedova sljuFoto: Helena Pletković bljivali smo maslinovo ulje Torkul, Šember vina i hranu različitih okusa. Kao deklarirani fan Torkula, a bome i Šemberovih vina, naravno da sam pomogao oko organizacije cijele ove priče.

Osim Torkula i Šembera, tu nam je još bio i kuharski tim Trilogije, a pridružio im se i Belizar Miloš iz restorana Agava.

Uljara Fanito, koja proizvodi spomenuto ulje Torkul, obiteljska je uljara iz Vela Luke (otok Korčula) koja korištenjem autohtone sirovine (masline sorti Lastovka i Drobnica) i kontrolom svih etapa proizvodnje postiže najviši stupanj kvalitete maslinovog ulja.

Ekstra djevičansko maslinovo ulje Torkul i još jedan njihov proizvod, odličan Čaj lista masline, imaju preporuku Slow Food Internationala. Štoviše, čaj je prošao stroge kriterije Slow Food komisije i ukrcao se na Arku okusa.

Uljaru su na ovom druženju predstavljali vlasnik uljare Fanito Žuvela i njegova kćer Marija, koja je i vodila prezentaciju.

14 | G.E.T.

Ispred plešivičke vinarije Šember, s nama su bili Nikola koji u posljednje vrijeme sve češće preuzima prezentacijski dio posla u vinariji, i njegova sestra Lucija, aktualna Vinska kraljica Zagrebačke županije.

Okupilo se tako, malo, odabrano, izrazito hedonistički nastrojeno društvo, a degustacijski menu je bio sljedeći:

Doček • Maslinovo ulje Lastovka i maslinovo ulje Drobnica uz kruh

G.E.T. Report 33

• Čaj lista masline

G.E.T. | 15

Slano (sir) • Svježi sir blago začinjen solju, paprom i peršinom te preliven maslinovim uljem Torkul • Tvrdi sir s maslinovim uljem Torkul • Vino: Rajnski Rizling, Šember

Masno i ljuto • Čvarci preliveni maslinovim uljem Torkul • Kulen odležan u maslinovom ulju Torkul • Vino: Rajnski Rizling macerirani, Šember

Predjelo • Focaccia s maslinovim uljem Torkul, sušenim rajčicama i maslinama (restoran Agava) • Krema od artičoka, parmezana i tartufa s jadranskim kozicama i emulzijom od maslinovog ulja Torkul i vlasca (restoran Agava) • Vino: Rajnski Rizling macerirani, Šember

Glavno jelo • Pačja prsa s domaćim gnudi od sira na podlozi od bundeve i špeka uz kremu od komorača te umak od brusnice i crvenog vina (restoran Trilogija) • Brusketa s paštetom od guščje i pileće jetre s emulzijom od naranče i maslinovog ulja Torkul (restoran Agava) • Vino: Crni Pinot, Šember

Desert - svježe • Suhe smokve odležane u maslinovom ulju Torkul uz svježi sir s medom i maslinovim uljem Torkul • Sladoled s okusom oraha uz orahe i maslinovo ulje Torkul • Vino: Pjenušac rose, Šember 16 | G.E.T.

Desert - čokolada • Čokoladna torta s bademima, prelivena maslinovim uljem Torkul • Vino: Crni Pinot, Šember

Desert - izuzetno slatko • Varenik i maslinovo ulje Torkul •

Neke stavke iz menija vjerojatno vam se čine, u najmanju ruku, čudne, ali poanta ove degustacije bila je u tome da pokažemo spektar širine upotrebe ulja Torkul.

Htjeli smo pokazati da se takvo iznimno ulje može sljubiti i sa slatkim i sa slanim jelima, da paše uz teška, ali i vrlo blaga jela i mislim da smo sasvim uspjeli u tome.

G.E.T. Report 33

Liker od masline

Svakako je tome doprinijela i činjenica da su i sve ostale namirnice bile vrhunske i da su ih pripremali vrhunski majstori, ali to ne umanjuje iznimnu kvalitetu Torkula. Šemberova vina još jednom su dokazala da spadaju u sam vrh hrvatskog vinarstva.

Iznimna kvaliteta i sortnost prvo su što osjetite kod njih. Kasnije osjetite i punoću vina i trajanje okusa; prava vinska rapsodija. Je li

G.E.T. | 17

Torkul više istaknuo kvalitetu vina ili su vina podigla Torkul, to nikad nećemo moći sa sigurnošću tvrditi, ali se iskreno nadam da ću ih još koji puta sresti zajedno na stolu.

E sad, edukacijska strana cijele ove priče je velika pa krenimo redom.

Svježi kravlji sir s malo soli i papra sumnjam da bih ikad obilno zalio maslinovim uljem, ali nakon ovog iskustva sigurno hoću.

Torkul se tu ponaša fantastično - nije ubio blagost sira niti je preuzeo okus sira. U stvari, samo je okusu dao zanimljivu širinu.

Odlična kombinacija, premda je bila vrlo neočekivana.

Kulen odležan u maslinovom ulju i čvarci u ulju zasigurno neće zaživjeti ni u jednom restoranu, ali i ova kombinacija je pokazala prilagodljivost Torkula. Kulen je bio manje ljut i nekako fino podatan. Iznimno zanimljiva kombinacija. Čvarci... Po mojem mišljenju trebalo ih je drugačije servirati, možda samo složiti par komada na tanjur i zaliti ih uljem. Ovako, u zdjelici, sve su one sitne mrvice pale na dno i zajedno s uljem stvorile

18 | G.E.T.

smjesu koja je imala previše masnoće.

No čvarci s vrha... E, to je neka druga priča - sasvim ukusni, bez imalo pretjerane masnoće koju smo očekivali. Pravo iznenađenje. Ipak, kažem, sumnjam da ću to raditi doma, naručiti u restoranu sigurno neću, ali ovako, u edukacijsko-promotivnoj varijanti - odlična kombinacija.

To su bile i najčudnije kombinacije, jer pačja prsa koje nam je pripremila ekipa iz Trilogije uopće nisu čudna i odlično idu s Torkulom i to možete uvijek i naručiti.

Paštete od guščje i pileće jetre iz radionice Belizara Miloša ili njegova focaccia, to je samo za sebe rapsodija na tanjuru, a kada

ih obogatite Torkulom, rezultat možete slobodno staviti u sferu božanskog iskustva. Da je desert u vidu kolača od tamne čokolade izniman, a da ga Torkul diže u nebesa, to vam je valjda jasno samo po sebi, isto kao i Torkul sa sladoledom ili suhim smokvama natopljenim u tom istom ulju s dodatkom svježeg sira s medom.

Sve su to iznimne kombinacije. Pravi hedonistički raj. Tu dolazimo i do ključnog pitanja. Većina ljudi za stolom bila je uz novinarskog miljea. Jasno, svi sudionici, Trilogija, Agava, Torkul pa i Šember vina, potrudili su se prezentirati nam nešto novo i najbolje što se može. Zašto nama? Pa zato što bi mi trebali o tome pisati i kroz tekstove educirati ljude. Na stranu reklama, edukacija je najbitnija. Ali, kako educirati ljude čija je osnovna plaća 3.000,00-4.000,00 kn? Isto kao i one koji zarađuju 10.000,00 kn ili više, to je točno, ali mogu li si to ovi prvi priuštiti - to je najveći problem.

Pričamo o top proizvodima koji teško mogu biti jeftiniji, to je činjenica i to znam iz prve ruke. Na žalost, naš standard ne podržava način života koji omogućuje uživanje u tim proizvodima. Pravilnici, recimo, za maslinovo ulje nisu ni približno dobri pa tako svašta ulazi pod oznaku ekstra djevičansko, a razlike su ogromne i umjesto da ljudima objasnimo zašto ne može ulje biti ekstra djevičansko i top kvalitete, a koštati 49,99 kn, ljudima se servira priča da su privatnici preskupi i da je sve to isto ulje.

Nije, lažu vas!

pokazati vam pravi put u eno-gastronomiji i ponekad si svi skupa ličimo na Sizifa, ali to je naša sudbina. Iskreno se nadam da će bolji standard doći i do Lijepe naše, a tada ćete moći bez razmišljanja i opterećenja uživati u proizvodima koje smo vam prezentirali i o kojima smo pisali.

U ovim našim eno-gastronomskim pričama uživa sve više mladih ljudi i to nas raduje, jer oni su ti koji bi trebali od naše male zemlje stvoriti zemlju blagostanja i uživati u svim njenim blagodatima. Nemojte da vam jelo bude puka fiziološka potreba, uživajte u njemu, dozvolite si pokoji mali grijeh i luksuz. Vjerujte, osjećat ćete se bolje. ♦ Na kraju, dopustite da vas upoznamo s obitelji Žuvela:

E sad, druga je stvar možemo li si mi to priuštiti. Educirajte se o polifenolima u ulju.

Teško se baviti top proizvodima u našoj zemlji, jer malo je ljudi koji to mogu pratiti i osuđeni ste na izvoz, što je jako teško, ili na kompromise, a to zna biti još teže. Šemberi ne rade kompromise. Obitelj Žuvela za kompromise ne želi ni čuti.

Ne radimo ih niti mi u G.E.T. Reportu.

Pokušavamo zajedno educirati ljude, G.E.T. Report 33

G.E.T. | 19

Izložba fotografija „Kušaj vino očima“ Izložba fotografija „Kušaj vino očima“ autorice Helene Pletković, u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T., otvorena je u Zagrebu.

Pod nazivom „Kušaj vino očima“ kriju se fotografije kojima je u Tekst & foto: Silvija Munda fokusu vizualni identitet vina - etiketa i vino u čaši; onako kako ih je mlada umjetnica vidjela.

22 | G.E.T.

Velik dio kupaca bira vina po etiketi, to jest po tome koja im se etiketa više sviđa.

Na žalost, vrlo brzo tu etiketu spremimo u pamćenje i ne razmišljamo mnogo o njoj.

Tu nepravdu, jer etikete su ponekad mala umjetnička djela, Helena je željela ispraviti i pokazati ih u većem formatu, iz jednog drugog, umjetničkog kuta, igrajući se svijetlima i sjenama te neizostavnom čašom. „Moje, sada već višegodišnje, druženje i suradnja s mladom fotografkinjom Helenom Pletković uvijek je, nekako, vezano uz hedonizam pa tako i većina njenih fotografija ima takvu tematiku. Hrana i vino nesumnjivo su veliki dio priče o hedonizmu

ili kako mi volimo reći, kultura stola, i neiscrpan su izvor inspiracije. Mladoj i još, pomalo, zaigranoj Heleni i njezinoj veseloj naravi to itekako odgovara, jer sve oko stola prepuno je boja i života. Upravo taj osjećaj za kolorit trenutno je njena najveća vrlina, što i ne čudi, s obzirom na godine.

Ona još svakoj fotografiji pristupa sa smijehom.“ - tako je Helenu na otvorenju izložbe predstavio Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge G.E.T. te dodao: „Ovim fotografijama Helena je željela pokazati da i jedna takva, čisto konzumentska stvar, kao što je etiketa, može itekako biti umjetnost. Što se mene tiče, uspjela je u potpunosti. Prepustite se i kušajte vino očima!“ Izložbu

je

G.E.T. Report 33

podržala

gospođa

Protić, vlasnica Zvona cateringa i organizatorica „Hrvatskog festivala hrane i vina“ te je, za uzvanike svečanog otvorenja, organizirala prigodni domjenak. „Kroz festival koji organiziram, podržavam mlade ljude, posebno kroz okrilje i sponzorstvo zaklade Mladi kuhar, ali i na druge načine pa tako i kroz podršku ovoj izložbi, jer i ovo je dio eno-gastronomije i služi podizanju svijesti o kulturi stola.“, rekla je gospođa Protić.

Đurđa

G.E.T. | 23

Jednako je tako došla podrška i od strane Erste banke, koja je ustupila korištenje prostora za organizaciju izložbe, uz naglasak da rado podržavaju mlade talente i da im je drago vidjeti mladu osobu koja se trudi, radi i želi ostati u Hrvatskoj, što je itekako važno u današnje vrijeme kada mnogo mladih ljudi silom prilike svoj poslovni uspjeh traže negdje drugdje.

Otvorenje izložbe je prošlo u ugodnoj atmosferi i s puno dobrih vibracija, uz izbor različitih vina i zalogaja, a uz novinare, prijatelje, vinare i ostale uzvanike, izložbu je svojim dolaskom podržao i poznati hrvatski fotograf Damir Hoyka, koji kroz svoj poznati projekt Fotosofia također pomaže mladim fotografima.

Zahvaljujemo na podršci svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi izložbe.

24 | G.E.T.

Posebno Zvona cateringu i Erste banci, ali i svim uključenim vinarima, čije etikete je Helena fotografirala. To su vinarije CUJ, Matošević, Medea, Tomaz i Trapan iz Istre, vinarije Bire, Jako vino, Matuško i Božo Metković iz Dalmacije, vinarije

Bodren i Bolfan Vinski Vrh iz DvanajščakKozol i Stručić iz podregije Zagorje-Međimurje, vinarije Barundić, Ivančić - Griffin, Kolarić, Kurtalj i Šember s Plešivice, vinarije Belje, Iločki podrumi, Kolar iz Podunavlja, vinarije PP Orahovica i Tandara iz Slavonije i vinarija Puhelek Purek iz Prigorja. ♦

O autorici: Helena Pletković rođena je 4. veljače 1993. godine.

Fotografiju voli od malena, a kroz edukaciju i rad, kao mentore koji su posebno utjecali na njen fotografski razvoj, ističe Branimira Butkovića, Amira Šepića i Marka Čolića.

Aktivna je članica udruge G.E.T. pa tako najveći dio rada posvećuje vinu i hrani - upravo je iz toga i proizašla izložba “Kušaj vino očima”, posvećena vinskim etiketama. ♦

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 25

Galerija Kulin Galović Ne zna se pouzdano kada i zašto, a još manje kako, ali eto, London je postao enogastro centar svijeta.

Nekako se sve najbitnije stvari događaju u Londonu. Biti na policama nekih prestižnih gastro trgovina u tom gradu, postala je prava Piše: Tomislav Stiplošek privilegija. I da, na tim Foto: Silvija Munda se policama ne možete naći ako niste perfektno dobri, to jest kvalitetni - i ta kvaliteta mora biti konstantna, bez odstupanja. Kad sam saznao da se u jednoj takvoj londonskoj trgovini može kupiti Kulin Galović i to po cijeni od 65 funti, to je bila informacija koja je potaknula moju znatiželju. OK. Galović ima svoje trgovine i u Zagrebu, a i kulen će vjerojatno tu biti jeftiniji pa... Put pod noge!

Galović u Zagrebu ima dvije trgovine.

Jednu u Vlaškoj 78, a drugu u Ilici 154.

Tu možete naći petnaestak proizvoda od svinjetine i mada me fascinirala kvaliteta slanine i kobasica, posebno švargle,

26 | G.E.T.

zadržat ćemo se na kulenu. Imao sam svu silu pitanja i na svako sam dobio odgovor.

Nema tajni i to me oduševilo kod Tomislava Galovića - ništa ne skriva, a ako vam treba savjet o proizvodnji kulena, kod njega ćete ga sigurno dobiti.

Dakle, kulen / kulin je suhomesnati proizvod koji se dobiva od svinjskog mesa i to samo od najboljih dijelova, jer to jedino garantira kvalitetu. Radi se isključivo u prirodnim crijevima i suši se oko šest mjeseci. Takav vremenski period sušenja

pokazao Galović.

se

najboljim,

kaže

Tomislav

Eksperimentirao je on pa ih je sušio i do 2-3 godine, ali tada iz kulena ode sva vlaga i okus preuzmu paprika i sol; jestiv je, ali nije to to. Spomenuo sam mu kako sam čuo da kuleni vole pucati iznutra, napravi se rupa u sredini i od tuda se krene kvariti.

Taj problem se javlja, kaže Galović, jer nepažljivo punite meso u crijevo ili je loša sirovina i prenaglo se povuče vlaga iz kulena te tako nastane pukotina koju meso ne popuni pa se, zbog zraka unutra, počne kvariti. Za pravilno sušen kulen od cca kilogram i pol, koliko oni otprilike teže, trebate krenuti s tri kilograma smjese. Da, kalo prilikom sušenja je oko 50%. E, sad vam je jasnije odakle njegova visoka cijena.

Moguće je proizvesti kulen s puno manje kala, skoro da ga i nema, ali za to morate

koristiti aditive, emulgatore i koješta drugo, a to u Galovićevim kulenima nećete naći.

Njegov proizvod je prirodan. U skladu je to s njegovim uvjerenjem, jer i sušenje kulena se odvija van komore - nema prisilnog sušenja, tako da i mikroklima daje svoj obol gotovom proizvodu.

Da bi imali takvu, odličnu i konstantnu kvalitetu, naravno da morate imati nadzor i nad uzgojem mesa. Tako i Galović za svoju proizvodnju koristi meso iz vlastitog uzgoja ili s farmi kooperanata. Nema neplaniranih uvoza zbog velike potražnje. Primjerice, prošle godine su kroz cijeli 12. mjesec bili bez kulena. Prodalo se i nije se išlo prodavati bilo što samo da se zadovolji potražnja, jer kvaliteta je ispred svega. Kulen koji smo probali bio je fantastičan - ni presuh, ni gnjecav (kakvi znaju biti), odlična tekstura, predivna boja (nije onako crven da ne

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 27

znate je li to meso ili samo paprika), a okus fin, balansiran, skoro pa idealan. Namjerno neću reći idealno, jer uvijek, i od najboljeg, može bolje. Dakle, pravi premium proizvod. Bitne su tu i pasmine svinja i još prilično dosta toga, ali o svemu detaljnije u

sljedećem tekstu o njemu, nakon što posjetimo proizvodnju Kulina Galović i saznamo kako se radi kulen od početka do kraja, a ja ću pokušati napraviti - svoj prvi kulen. ♦

Kulen ili kulin?

Oboje. U jednom dijelu Slavonije u govoru se koristi ikavica pa je iz toga proizašla riječ Kulin. U drugom dijelu govori se Kulen. Osim razlike u nazivu, druge razlike nema. Radi se o istom proizvodu. Manje razlike u proizvodnji, kao što je količina ljute i slatke paprike, ovise o recepturi pojedinog proizvođača. Jedino se Baranjski kulen razlikuje od Slavonskog kulena/kulina po dodatku bijelog papra.

28 | G.E.T.

Premium priča 3: Nova generacija Treće poglavlje Premium priče u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T. održano je u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu.

Ususret Uskrsu, glavna namirnica bio je hren, kojeg je osigurala ludbreška tvrtka Agro Altera, a u 5 sljedova jela (od čega su čak dva bila deserti) uklopila Iva Pehar, prošlogodišnja pobjednica Master Chefa. ’Ludbreški hren’ priznat je kao čuvana sorta i našao se na sortnoj listi Republike Hrvatske i Europske unije. Izvana je Priredila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković žutosmeđe boje, a iznutra je bijel. Ima intenzivan miris koji podsjeća na paprenu metvicu. Pun je eteričnog ulja gorušice i sadrži visoku razinu glukozinolata sinigrina što ga, osim ukusnim začinom, čini i značajnim za zdravlje. Tvrtka Agro Altera je najveći proizvođač Ludbreškog hrena. Njihova se proizvodnja odvija na preko 20 ha, a osim sadnica i svježeg hrena, u ponudi imaju pakiranja u 5 različitih okusa: hren s brusnicom, hren s peršinom, hren s feferonima, extra ljuti hren i naribani ludbreški hren.

30 | G.E.T.

„Kad sam dobila ponudu za kreiranjem menija od 5 sljedova u kombinaciji s hrenom, bila sam vrlo zainteresirana i htjela sam pokazati da se hren može poslužiti drugačije. Zadatak je bio dosta težak, jer nisu baš svi ljubitelji hrena, a kad je hren zvijezda menija, to uvelike otežava izazov. Nastojala sam zadovoljiti ukuse svih, tako da su neka jela imala jači okus hrena, a neka manji.”, o svojem sudjelovanju rekla je Iva Pehar i dodala: „Kad sam uzvanicima priopćila da će kušati i deserte s hrenom, po izrazima lica dao se naslutiti dosta negativan pristup pokušaju sparivanja hrena sa slatkim. Kad sam napokon izašla iz kuhinje, nakon zadnjeg posluženog deserta, nisam trebala pogađati po izrazima lica je li im se svidjelo ili ne, jer su me počastili takvim pljeskom da sam ostala šokirana. Jela sam osmislila u vrlo kratkom vremenu i zbog toga sam jako ponosna.

Ovim putem zahvaljujem G.E.T. Reportu na pozivu i izvrsnoj organizaciji, Ugostiteljsko-turističkom Učilištu, Agro Alteri, Vinariji Stručić i svima ostalima koji su pomogli da treće poglavlje Premium priče prođe besprijekorno.”

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 31

Uz ova je jela sommelier Ivan Maljevac sljubio vina ludbreške vinarije Stručić. „Obitelj Stručić nastoji da njihova vina sama govore o sebi, a na vama je da odlučite jesu li po vašoj želji.”, tako je započeo svoje predstavljanjem, a o samom sljubljivanju s ovim nesvakidašnjim kombinacijama je rekao: „Zvuči nepredvidljivo, nekonvencionalno, spojivo s nespojivim...

Kušajte, a nakon simbioze gutljaja i zalogaja možemo pričati o dojmovima... Život stalno iznenađuje.”

Svakako treba spomenuti da je Danijel Horvat, učenik 3. razreda Ugostiteljskoturističkog učilišta, buduća zvijezda u pripremanju koktela, svim gostima pripremio koktel dobrodošlice.

32 | G.E.T.

Evo, dakle, menija i sljubljenih vina:

Hladno predjelo Tatar od tune s avokadom i namazom od extra ljutog ludbreškog hrena Stručić Poštenjak (kupaža 70% graševine, 20% chardonnaya i 10% sivog pinota)

Toplo predjelo Losos s extra ljutim ludbreškim hrenom i matovilcem Stručić Graševina 2014

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 33

Glavno jelo Pileći ravioli s gljivama i preljevom od ludbreškog hrena s peršinom Stručić Rajnski Rizling 2014

Desert 1 Mini kolač od jabuka s ludbreškim hrenom s brusnicama Stručić Graševina 2015

34 | G.E.T.

Desert 2 Kolač s bijelom čokoladom, malinama i naribanim ludbreškim hrenom Stručić Chardonnay 2015

Odabir lokacije za treću Premium priču nije bio slučajnost. Razloge je objasnio predsjednik udruge G.E.T., Tomislav Stiplošek: „Premium priča 3 prvenstveno je priča o mladim ljudima. Učenici Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu uče i rade u vrlo složenim uvjetima. Kad se školujete za kuhara, a škola

je u vječitoj stisci s namirnicama, tada je to stresno i naravno da vaša edukacija ne napreduje kako bi trebala. Zato smo Premium priču 3 odradili u školi. Kao prvo, da đacima dovedemo jednog top kuhara, što Iva Pehar nesumnjivo jest, a i medijski je atraktivna, da ju upoznaju, jedan dan kuhaju s njom i nauče poneki kulinarski trik. Ista stvar je s konobarima - tim mladim G.E.T. Report 33

G.E.T. | 35

ljudima vjerojatno nije isto posluživati 15-ak gastro novinara ili učiti ’na suho’ u svom kabinetu.

Kroz to smo željeli kolegama novinarima skrenuti pozornost na uvjete u kojima uče ovi budući kuhari i konobari. O tome treba stalno pričati i medijski prisiliti nadležne da obrate pažnju. Želimo biti turistička zemlja.

Kuhari, konobari, sommelieri - oni su prvi s kojima gost dolazi u kontakt, a svaki treći gost koji dolazi u Hrvatsku, hranu i vino ima visoko na listi svojih razloga dolaska.

Pričamo o zemlji znanja. Dame i gospodo, u znanje treba i ulagati!”

Učenici Ugostiteljsko-turističkog učilišta Zagreb aktivno su sudjelovali u izvedbi. S Ivom Pehar, u kuhinji su aktivno

36 | G.E.T.

i vrijedno pripremali jela budući kuhari, koje je predvodio stručni učitelj kuharstva Mato Đurović, a o serviranju su se brinuli budući konobari, koje je predvodio stručni učitelj posluživanja, Slavko Ratkajec.

Svojim angažmanom učenici su zavrijedili pljesak okupljenih gastro kritičara i novinara te pokazali da ugostiteljska scena u Hrvatskoj ima budućnost.

Zahvaljujemo vinariji Stručić i tvrtki Agro Altera, Ivi Pehar, Ivanu Maljevcu, Ugostiteljsko-turističkom učilištu i svima ostalima koji su nas podržali u projektu kojim smo pokazali neko novo lice hrena, a nadamo se da smo barem malo pomogli i našim mladim đacima te im dali poticaja za nastavak. ♦

Movia - Vesna i Aleš Kristančič Došlo je vrijeme da s vama podijelim svoje impresije posjete Vesni i Alešu Kristančiču.

Namjerno sam ostavio tjedan-dva, da mi se slegnu dojmovi, jer ako pišete tekst odmah nakon posjeta Moviji, lako upadnete u zamku euforije pa postoji Piše: Tomislav Stiplošek opasnost da vam kažu Foto: Silvija Munda kako vas je čovjek platio da napišete takav tekst, a to sam htio izbjeći iz dva razloga: to nije moj stil, a ni Aleš to nije zaslužio - prevelik je on vinar da se i pomisli na tako nešto. I tako, došlo je vrijeme za tekst pa krenimo redom.

38 | G.E.T.

Moji prijatelji, Sanja i Tomislav Stručić, izrazili su želju posjetiti vinariju Movia prije nekih godinu dana i eto, dok smo uskladili datume i mogućnosti sa željama, određen je datum. Krenuli smo nas četvero, jer naravno da to nije moglo proći bez Silvije.

Njih je troje kod Movije išlo prvi put, tako da se uzbuđenje moglo osjetiti u zraku, ali to je sasvim u redu - pa nije Movia bilo koja vinarija.

Vesna i Aleš dočekali su nas s ručkom i ono još bitnije, s poljupcem i velikim, iskrenim osmijehom. Ta jednostavnost - to je vrlina velikih ljudi. Nema prenemaganja i velikih izjava; njihova veličina se zna i oni su je itekako svjesni, ali vam ne serviraju to svako malo pod nos. Pregledavajući fotografije na, već čuvenom stolu, koji stoji na

izlazu prema terasi naiđete na neku koja prikazuje Vesnu i Aleša s nekim ’okrunjenim glavama’ i kroz razgovor shvaćate da između vas i tih ’okrunjenih glava’ nema neka velike razlike u percepciji Vesne i Aleša. Sam Aleš jednakim žarom priča o svjetskim metropolama i svojim prezentacijama u njima kao što i s Tomislavom Stručićem priča o Ludbregu i njegovim vinogradima tu jednostavnost ne možete glumiti to jednostavno imate u sebi.

G.E.T. Report 33

O vinima podruma Movia vjerojatno jako puno znate, zato o tome neću puno ni pisati. Opće je poznata stvar da se radi o biodinamičkom uzgoju i filozofiji vina.

Vino se čuva i hrani vlastitim talogom i to je osnovna koncepcija te vinske nauke koju mnogi još osporavaju, ali kad jednom probate vina stara 15-tak i više godina i osjetite svježinu i razigranost tog vina, ne možete ostati ravnodušni. Moj prijatelj Stručić je kušao i taloge, vrtio ih po ustima,

G.E.T. | 39

mljackao, razgo varao s Alešom, nadam se nešto i naučio. Vidio je izbliza neki drugi vinski svijet, jer Alešov vinski svijet je nešto drugo, to je sasvim druga percepcija vina i tu, ili ćete se na kraju prepustiti, ili idete u drugom pravcu, jer Alešovu filozofiju ne

možete živjeti i raditi na pola. Ali, zašto je to tako i zašto Aleš spada u najbolje svjetske vinare?

Kao prvo, on je osma generacija u obitelji koja živi od vina i za vino; njemu je ta vinska filozofija u genima, to je nešto jače on njega samog. Kad pogledate njegove ruke, postane vam jasno da on živi od zemlje i to se vidi. Aleš voli reći sam za sebe: „Ja sam kmet, ja živim od zemlje”. Ljudi koji piju njegova svjetski poznata, vina vide ga u Parizu, Dubaiju, Los Angelesu, Hong Kongu i svuda po svijetu, ali malo ljudi ima tu sreću, kao što je imam ja, da ga vidi u vinogradu i da osjeti tu strast za zemljom i lozom. Tek tu upoznajete pravog Aleša, u stvari, tek tu ga počinjete shvaćati, jer ga počinjete gledati na drugi način. Dakle, vi se mijenjate i vaš pogled na Aleša, a on je u stvari isti i to je prava snaga Aleša Kristančiča Movie.

Druga velika stvar, Aleš je majstor balansa.

Svaka akcija ima i reakciju. Kao i sve u životu - ako si nešto dobio od zemlje, tada joj nešto moraš i dati, a ne ju trovati radi kratkoročne koristi. Kod vina je sve stvar balansa sunca i kiše, alkohola i kiselina, bačvi i zraka, godina odležavanja i ljubavi.

Tako je i u životu, morate imati balans između velikog svijeta i svoje obitelji koja je vaš svijet, balans između snova i realnosti, i naravno, u braku balans između žene i muškarca. Balans je osnova svega.

40 | G.E.T.

Upravo ovo potonje, balans između Vesne i njega, mislim da je to bunar iz kojeg Aleš crpi svoju snagu. Vesna i on su savršeni jin i jang.

Samo jedna mala digresija... Vesna i Aleš svoj ljubavni put započinju 1992. Te godine započinje ljubavni put moje velike ljubavi, moje Višnje i mene. Ima nešto u toj „berbi” i mislim da njihov sivi pinot iz 1992. to i dokazuje. I nakon 24 godine, još možete u njihovom društvu osjetiti kemiju među njima. To je snaga. Imam osjećaj da Aleš u svakom svom vinu pokazuje, na neki način, dio Vesne, njene snage, veličine, njene ljubavi, ali u svako to vino ulaže i puno svoje ljubavi. Vino je njegov medij kroz koji isprepliće njihovu ljubav i to se osjeti - zato ta vina i nakon 24 godine žive; možda su drugačija, ali žive jako i punim plućima.

G.E.T. Report 33

Aleš je brz, energičan, što ja volim reći 100 kila čiste energije. On je i showmen, svira nekoliko instrumenata, pjeva, voli show - pogledajte samo što je napravio od otvaranja svog pjenušca, koji je fantastično vino, ali vjerujem da je puno ljudi čulo za taj pjenušac zbog njegovog otvaranja u vodi.

Takvo otvaranje je uvijek show koji privlači pažnju i Aleš savršeno balansira između showmena i vinara. Ali, tu se opet vraćamo na njega i Vesnu - on je energičan, impulzivan i tu se lako skrene sa zacrtanog puta, on je kao brza predivna rijeka koja vas nosi, ali Vesna, ona je njegova obala, i lijeva, i desna, a bez tih obala nema ni moćne rijeke.

G.E.T. | 41

Znam da neki ljudi možda neće shvatiti ovo o čemu pišem i to mi je iskreno žao, jer to znači da nisu upoznali svoju veliku ljubav, svoju rijeku, ili svoju obalu. Znači da ne žive život punim plućima, ne rade posao koji vole, a prava sreća i pravi život prolaze kraj njih. I da, ovo jest tekst o vinu, jer su Aleš, Vesna, njihova vina i njihova ljubav u savršenom balansu i ne postoje ako izuzmete bilo koji dio.

Nisam pisao o njihovo predivno dvoje djece, sada već pomalo i ljudi, ta su djeca sama esencija njihove ljubavi, ali smatram da o tom dijelu njihove obitelji ne treba pisati za sada; bit će vremena.

Moram spomenuti mladu damu, Tanju Saksidu. Ova dama ima ulogu sommeliera u podrumu Movia i ona prima goste, a to radi tako savršeno, s toliko ljubavi, kao

42 | G.E.T.

da prezentira svoja vlastita vina. Ona je dio obitelji. Dugo nisam vidio da netko s toliko ljubavi radi svoj posao, a da ga radi za nekog drugog. Na to, naravno, utječe i odnos Vesne i Aleša spram nje.

Nju sam upoznao, jer se eto, dogodilo da ima naručenu grupu Talijana isti dan kad smo bili i mi. Brzinski smo odlučili da ih pozovemo za naš stol; imali su, eto, sreću, jer vina koja nam je Aleš otvarao nisu u redovnoj ponudi za degustaciju, ali ta vibra koja vlada kod Movie... To je čudo! Vrlo brzo smo svi zajedno pjevali karaoke - i Talijani, i mi, i Aleš, Vesna pa i Tanja, kao da se svi znamo sto godina, ali to je još jedna čarolija Movijinog podruma.

Pokušao sam vam prikazati svoje viđenje Vesne i Aleša. Ne znam jesam li uspio to presudite sami, ali još je jedan detalj

koji želim podijeliti s vama. Kad smo na Facebooku nakon dan, dva, objavili foto album, čuo sam od nekoliko ljudi kako se čude što je Aleš bio s nama cijeli dan i kažu da smo imali sreću. Ne, nismo imali sreću, takav je bio naš dogovor, jer Aleša i Vesnu smatram svojim prijateljima, a vjerujem, i oni mene. U prijateljstvu postoji odnos i poštivanje, a ne sreća, jer ja na njih gledam kao na divne ljude, a ne kao na prezentere vina u Londonu. Male noćne razgovore s Alešom, u četiri oka, u njegovom podrumu za Magnume - to ne bih mijenjao nizašto.

O čemu smo pričali? Ha! To nećete nikad saznati. :) Da bi bili prijatelji, ne moramo se viđati svaki dan; možemo se vidjeti svakih par godina, ali smo prijatelji i na tome sam Vesni i Alešu neizmjerno zahvalan.

P.S. Dolazim uskoro s Višnjom da nas četvero u miru otvorimo koji Sivi pinot iz 1992.To je bila godina rađanja velikih vina i velikih ljubavi. Vesna i Aleš, ciao, pusa i vidimo se! ♦

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 43

ChevapRolls Stara jela u novom ruhu

Kad god se sjetim djetinjstva, zatvorim oči i mogu namirisati mamine palačinke.

To su mirisi koji se ne zaboravljaju...

Ubrzo nakon toga, nekako, u ustima osjetim okus vrućih palačinki s pekmezom...

E da, to je bilo djetinjPiše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković stvo. Naravno, kad se prisjećaš djetinjstva, neminovno se sjetiš i dana prve mladosti, prvih djevojaka, tuluma i naravno - ćevapa, jer ćevapi su neizostavni dio odrastanja svih nas s ovih prostora. Sve su to divne uspomene i sad mi ih netko hoće uzeti, srušiti, uništiti moja sjećanja na djetinjstvo. To je bila moja prva reakcija kada sam čuo da se pojavila nova gastro priča... Pazi sad! Ćevape motaju u palačinke... Pa to je ravno svetogrđu!

Ali moja novinarska znatiželja nije mi dala mira; morao sam ići probati to i da, hvala ti

46 | G.E.T.

bože što sam novinar, jer ChevapRolls su odlična stvar, ali ’ajmo redom.

Iza projekta ChevapRolls stoje dvije mlade, sposobne, ambiciozne i nadasve šarmantne mlade žene - Iva Pehar i Martina Županić. Iva je rođena u Makarskoj i dizajner po struci, a Martina je Zagrepčanka i sanitarni tehničar... Na prvu, nemaju ništa zajedničko i da nije bilo na sve strane kritiziranog Master Chefa, možda bi svaka od njih išla svojim putem. No izgleda da ne ide samo ljubav kroz želudac; hrana, čini se, može biti i temelj jednog pravog prijateljstva.

Receptura za ChevapRolls je Martinina, koja je u startu imala sasvim drugu ideju.

Htjela je, naime, proizvoditi svijetleću hranu (možete si misliti kakav bih tek uvod za to napisao), ali od te je ideje odustala, prvenstveno jer je možda malo preagresivna za naše tržište. Kako su se sprijateljile tijekom snimanja MasterChefa, tako je Martina Ivi ispričala svoju priču ChevapRollsa, a njoj se ideja iznimno svidjela pa je preuzela na sebe osmišljavanje brenda i komercijalizaciju cijelog projekta. Bila je to dobitna kombinacija. Naravno da je pomogla i činjenica da je Iva pobijedila u MasterChefu te tako skrenula pozornost na sebe - počela se G.E.T. Report 33

pojavljivati na televiziji i u novinama, što im je, naravno, dalo dobru odskočnu dasku.

Međutim, sve to ne bi bilo dovoljno da sam proizvod nije dobar.

Negdje oko Božića prošle godine otvaraju G.E.T. | 47

lokal u Gajevoj ulici, u Zagrebu i tada, možemo slobodno reći, počinje povijest. Vrlo brzo postaju jedno od omiljenijih mjesta u gradu. Iako možemo reći da njihova hrana spada u brzu hranu ili, kako to volimo reći, u Street food, postoje neke male razlike. Kada dođete u ChevapRolls, pripremite se da ćete morati pričekati svoju hranu, jer se ona sprema po narudžbi.

Nema gotovih i grijanih porcija, a to već govori dovoljno samo za sebe.

Vrlo brzo, one uviđaju da je širenje ponude neminovnost pa tako nastaju i FishRolls, EggRolls, sve to prati sva sila raznih umaka i krumpirića s paprikom ili ružmarinom i da... desert CheeseRolls, svojevrsni je cheesecake zamotan u palačinku; jede se tako da ga umočite u umak pod nazivom chokonara, a onda to sve uvaljate u smrvljenu Domaćicu...

To je desert koji svakako želite probati.

Posebno me se dojmio novi proizvod: burger, ali umjesto peciva imate dvije američke palačinke, a meso ima poseban okus zbog cimeta u njemu. PanckBurger je nekako sav mekan, podatan, iznenađuje vas to jer očekujete robustan i čvrst burger, a dok jedete ovaj njihov, imate osjećaj da se mazite s njim.

Razvile su i svoju liniju začina. Zapravo, to su soli aromatizirane dimljenom paprikom,

48 | G.E.T.

origanom, kimom, chillijem, ružmarinom i kaparama. Ovih šest okusa možete koristiti kao začin za svoje Rollse ili kupiti i ponijeti kući.

Tako svako malo cure izbace neki nov proizvod i privuku neke nove ljude. Mnogima je najveći problem standardizacija

proizvoda... Kvalitetu namirnica su čak i riješile, ali naći ljude koji žele naučiti i raditi kako treba... E, to je već problem; a rekao bi čovjek da u zemlji s 350000 nezaposlenih nije problem naći radnu snagu. No to je druga tema.

Vjerujem da je ovo tek početak i da će Iva i Martina napraviti značajnu gastro karijeru te postaviti neke nove standarde. Kako sam s vremenom postao prijatelj, malo manje s Martinom, a malo više s Ivom, pitao sam ih misle li da se njihova jela mogu poslužiti na fensi način i one misle da mogu. E pa probat ćemo to uskoro i napraviti; neće to biti prva suradnja Ive Pehar i G.E.T. Reporta.

G.E.T. Report 33

Ako još niste bili u ChevapRolls, ne znam što se čeka. Nekako sam ogladnio od ovog pisanja... Sorry mama, idem na palačinke kod Ive i Martine, u ChevapRolls. ♦

G.E.T. | 49

Vinarija Rak Dubrava kod Šibenika

Kad me na prošlom VINOcomu moj prijatelj Ante Mustapić iz splitskog Zinfandela povukao prema jednom od izlagača uz rečenicu: „Ovaj Babić moraš probati!”, nisam ni slutio gdje će to završiti. Babić je bio dobar, ali je gužva bila već Piše: Tomislav Stiplošek, tolika da neko suvislo Foto: Helena Pletković kušanje i razgovor nisu dolazili u obzir pa je tako moj prvi susret s vinima obitelji Rak bio kratak i površan.

No negdje je u glavi ostala zapisana informacija da to moram bolje proučiti. Nekoliko

50 | G.E.T.

mjeseci kasnije, opet u Zagrebu, sada Pink Day - opet vinarija Rak; toče Opolo, naravno od Babića. Krenem kušati, kad ono - vino fantastično do te mjere da sam ga u tekstu o Pink Dayu proglasio i vinom festivala (naravno, po mojem sudu). Sve to bilo je dovoljno da se ekipa G.E.T. Reporta zaputi u šibensko zaleđe. Naravno, u Rakovo selo.

Obitelj Rak vinogradarstvom se bavila, možemo to reći, oduvijek. Bilo je to, kažu, veliko gospodarstvo s popriličnim brojem loza. Grožđe se prodavalo u zadrugu i živjelo se pomalo. U ratnom vihoru devedesetih puno toga se zapustilo, jer bilo je, naravno, prečih briga od uzgoja vinove

loze. Tako danas obitelj Rak obrađuje oko tri hektara vinograda, a uskoro će to još malo proširiti - ali ne previše, jer kažu: „5-6 hektara za koju godinu bilo bi sasvim dovoljno.”

kao turističke destinacije; ljudi to prepoznaju i vraćaju se, a ima sve više i novih, tako da ćete vrlo uskoro svoj dolazak morati najavljivati dosta ranije.

Trenutno je to čisti obiteljski posao. Otac Rade Rak i njegova dva sina, Ante i Andro, uspijevaju se brinuti za vinograde i podrum, a majka Marina i snaha Petra pomažu prvenstveno u primanju gostiju. Uz širenje vinograda, u planu je i izgradnja nekoliko soba za goste, što bi sasvim zaokružilo njihovu ponudu.

Uz vino, u njihovoj kušaoni, koja je sve češće popunjena grupama, trenutno možete dobiti i nareske poput sira i pršuta, ali i kompletan ručak u vidu, recimo, peke.

Pod pekom, naravno, može biti svašta teletina, janjetina ili hobotnica, ali bitno je da je sve svježe i domaće (osim hobotnice - ona je, naravno, iz mora); možete dobiti i prvoklasnu ribu. Ma, u stvari, prepustite se domaćinu i uživajte. Mene, osobno, najviše se dojmilo povrće za salatu - domaće, iz njihova vrta, uzgojeno iz njihovog sjemena; krumpiri savršeni, a rajčica i krastavci...

E, to ćete pamtiti dugo nakon što odete.

Mogu oni u svojoj konobi primiti 50-tak ljudi, ali meni se nekako čini da je 25-30 ljudi idealna brojka za njihove kapacitete.

Prepoznali su veliki potencijal turističkog razvoja i puno ulažu u usavršavanje sebe G.E.T. Report 33

Generacije: • Rade Rak s ocem na gornjoj fotografiji • Rade Rak sa sinovima i unukom na donjoj fotografiji

G.E.T. | 51

Vina... E, to je posebna priča - oni su dokaz da ne morate biti poznata i razvikana vinarija da bi bili uspješni, jer njihova vina možete naći u splitskom Zinfandelu, ali i u šibenskom Pelegriniju (a oni znaju što rade; nije Pelegrini uzalud proglašen najboljim restoranom Hrvatske). Upravo ekipa iz Pelegrinija upućuje najviše gostiju na imanje Rak. Već sama ta činjenica govori vam o kvaliteti njihova vina.

Prvo smo probali Maraštinu. To je autohtona bijela sorta iz njihova kraja, koja me nikad nije uspjela do kraja oduševiti.

Međutim Maraština kod Raka, to je nešto drugo. Vino me oborilo s nogu. Iznimno dobro. Doduše, rade ju u barrique varijanti (dio odležava u barriqueu, dio u inoxu), ali i takva ima nevjerojatno dobre kiseline (ipak pričamo o Dalmaciji), lijepu strukturu, moćno, a opet zaobljeno i skladno tijelo, a

52 | G.E.T.

alkoholno nije prejaka. Jednostavno, vinu ne možete naći manu. To je definitivno najbolja Maraština koju sam pio. Ono što bih svakako savjetovao jest da naprave i svježu verziju (ne sumnjam da bi i ta bila odlična) - onako čisto, lepršavu i svježu, da pijuckamo na terasi dok čekamo ručak i njenu stariju, ozbiljniju, barikiranu sestru.

Opolo je, ako netko ne zna, naziv za samotok i naziv za vino proizvedeno od takva samotoka iz crnog grožđa, a vino opolo je zbog toga ružičastocrvenkaste do ružičastocrvene boje (tj. boje ružice odnosno roséa). Takvom metodom obitelj Rak dobiva svoj Opolo od sorte Babić.

Dobro rashlađeno, to vino će vas očarati lepršavo, lagano, pitko vino, kao stvoreno za ljetne terase, a opet, osjećate u njemu svu snagu moćnog Babića i htjeli, ne htjeli - prilazite mu s poštovanjem. Nije to tek

tamo neki rose... Rakov Opolo je vino o kojem će još puno vinskih kritičara pisati i to, ne sumnjam, vrlo pozitivno.

Stigli smo tako, pomalo i do Babića.

Mislim da vam ne trebam opisivati kakva je sorta Babić; ipak je to jedna od najpoznatijih naših sorata. Rakov Babić je fino izbalansirano vino s točno pogođenom dozom punoće i tanina, tako da ga iznimno skladno osjećate u ustima; ništa vam ne smeta. Vino za čisto uživanje. Shvatili su da ne valja pretjerivati s alkoholima pa tako

G.E.T. Report 33

ni Babić nije prejak. Jednostavno, to je vino koje vas traži još jednu čašu.

Naravno, postoji i nešto što se zove rezerva, to jest izbor bobica tog Babića.

Ovo vino rade u vrlo malim količinama (oko 300 numeriranih butelji), samo kad su najbolje godine i tu ima puno više ekstrakta, punoće i moći... Vjerujte, jednom kad ga kušate, to će vas vino kupiti zauvijek.

G.E.T. | 53

Paleta vina je mala, ali savršena i to je odraz njihove filozofije. Uzgajaju malo sorata, ali to rade savršeno; to znaju, tu se snalaze i zašto sada izmišljati toplu vodu...

Radi ono što znaš i radi to najbolje što znaš.

Divno je vidjeti Andru i Antu kako uživaju u zemlji i kako se poistovjećuju s njom; ipak su to mladi ljudi. Jedna od najboljih stvari koju je Rade napravio jest ta da je sinovima, na neki način, dao partnerstvo u poslu; uveo ih je u sve segmente posla, zajedno donose odluke, oni imaju svoje odgovornosti i zbog takvog ponašanja vjerojatno ga poštuju još više. Jer, ako želite da vam obitelj nastavi ono što ste započeli, morate i biti obitelj; morate im biti i šef, ali i otac, a to zna biti jako teško. Obitelj vam ne može biti samo radna snaga, već i obitelj, a opet, nečija mora biti zadnja i to ne na silu, već

54 | G.E.T.

vam obitelj mora dozvoliti da vaša bude zadnja i poštovati vas. E taj, skoro nemogući, sklad savršeno funkcionira u obitelji Rak. Razvijaju se polako, bez zaletavanja u kredite, ne teže megalomanstvu i polako, ali sigurno idu u pravcu koji su si zacrtali.

Da, cijene njihovih vina su iznimno prijateljske. Ne, neću vam reći koliko je to; za to ćete morati kontaktirati obitelj Rak, ali vjerujte mi, neće vam biti žao.

Na kraju, mogu samo ponoviti: oni su trenutno mala i ne baš poznata vinarija, ali veliki i poznati restorani su njihove mušterije i ljubomorno ih čuvaju za sebe, ali eto...

G.E.T. Report 33

Kako ih je otkrio G.E.T.Report, tako će uskoro i drugi. Vjerujte, uskoro će svi znati za vinariju Rak. I tako, riječ po riječ s našim domaćinima, boca po boca, zadnjih nekoliko je bilo iz one „rezerva” varijante i došlo je vrijeme rastanka. E, tu sam shvatio koliko su im potrebne one sobe s početka priče.

I bez brige, pratit ćemo razvoj ove divne vinarije i bit ćete obaviješteni o svemu. ♦

G.E.T. | 55

Splitski đir - 4 asa Split je, kažu, najljepši grad na svijetu; svi znaju za Dioklecijanovu palaču, a mi, domaći, više ga znamo po Hajduku. Dugo je bio samo grad u kojem ste čekali trajekt za otok koji ste izabrali za svoj godišnji odmor.

No i to se mijenja. Split postaje prava turistička meka. Danas u Splitu srećete turiste na svakom koraku i to sa svih kontinenata. Miješaju se ljudi, ali i kulture pa se, shodno tome, mijenja i ponuda Splita - treba zadovoljiti sve više ljudi različitih želja.

Piše: Tomislav Stiplošek, Foto: Helena Pletković

56 | G.E.T.

Mi smo, za nedavnog posjeta DWE, koji se održavao u Splitu, odlučili provjeriti gastro ponudu. Izabrali smo četiri poznata lokala i proživjeli pravu gastro avanturu.

Pa krenimo!

Naša prva stanica bila je Paradigma.

Lijep, moderno uređen interijer i vjerojatno jedna od najljepših terasa Hrvatske.

Ugodan, opuštajući ambijent, postavljen tako da ipak osjećate respekt spram restorana, samo pojačava ekspresiju vašeg užitka.

Osoblje izvanredno, profesionalno i educirano, ne postoji pitanje na koje nećete dobiti odgovor, naravno, ako je vezano uz hranu i vino. Sljedovi jela i vina koja ih prate određeni su u naprijed i to možda izgleda

G.E.T. Report 33

pomalo kruto, ali kad malo bolje razmislite, teško da može biti drugačije. Paradigma je ono što volimo nazivati visokom gastronomijom i tu ne dolazite onako, usput. Sve mora imati svoj red i slijed, jer ako ga mijenjate, nećete doživjeti punu senzaciju okusa koju ste trebali doživjeti. Pristup rečenici da je gost kralj ovdje doživljavaju malo drugačije, ali vjerujte, itekako jeste kralj, samo što ekipa iz Paradigme vjeruje da je dovoljno stručna da vas vodi kroz gastro doživljaj onako kako oni misle da treba i tu se slažem s njima, jer doktoru ne pričate kako da vas liječi.

G.E.T. | 57

Zvijezda Paradigme je, naravno, Ante Udovičić. Njegove čarolije na tanjuru jednostavno su nešto što bi svatko morao probati barem jednom u životu. O kvaliteti namirnice ne moram ni govoriti; to se podrazumijeva samo po sebi, ali način na koji ih Ante slaže i prezentira - to je nešto sasvim drugo. To više nije samo doživljaj za vaše nepce, već to pomalo prelazi u sferu duhovnog uživanja. Ono što je mene oduševilo, jest jednostavnost. Dakle, na tanjuru dobijete tek tri namirnice, ali tako ukomponirane da imate cijelu paletu okusa.

Tako jednostavno, a tako kompleksno - to nije nimalo lako za postići.

odlična vina po sasvim pristojnim cijenama.

Menu koji su nama prezentirali je svojevrsno putovanje Mediteranom i iznimno bogato okusima. Gastro senzacija od prvog do zadnjeg zalogaja!

Posebno me se dojmila terina od hobotnice, servirana uz nekoliko različitih dodataka kao što su naranča, žele od limuna i nekoliko raznih umaka, tako da svaki zalogaj hobotnice ima drugačiji okus - ovisno o tome koji ste dio jela uzeli uz hobotnicu. Ako idete onim redom kojim je priča postavljena, vidjet ćete da je intenzitet okusa složen tako da se polako mijenja i da je u savršenom balansu.

Vjerojatno ni mnogo ozbiljniji kritičari od mene ne mogu naći zamjerke u Antinim jelima, kao ni u odabiru vina koja idu uz njih, koje vrhunski sljubljuje sommelier Roko Bekavac. Iznimno velika vinska karta fino je izbalansirana domaćim i stranim vinima, ali i cijenama, tako da možete dobiti neka 58 | G.E.T.

Paradigma je mjesto na koje ne dolazite svaki dan, barem sam ju tako ja doživio; tu dolazim kad se želim počastiti nečim ekstravagantnim i posebnim. Paradigma je najbolji hrvatski restoran u svojoj klasi, samo što nisam siguran postoji li u Hrvatskoj još neki restoran u toj klasi. Možda neki neće shvatiti što Paradigma u stvari jest...

To možemo usporediti s doživljajem kad odete u Louvre, sjednete i uživate u savršenstvu Mona Lise. Možemo biti sretni što takav restoran egzistira u Hrvatskoj i što možemo doživjeti gastronomiju na ovaj način.

Menu: • Pritisnuta terina od jadranske hobotnice uz salsu od agruma, fluid gel od algi i rižinog octa, San Marzano rajčica coulis • Carnaroli rižoto od burrate, folija od rajčice, domaći sorbeto od bosiljka • Sous vide pačja prsa „Rougie” uz cremu catalana od graška, demi-glace 48h, ugljen naranča • Panna cotta od grčkog jogurta, gel od crvenog grejpa, cvijeće • Muscadine ručno rađena

pralina

Vina: • Pjenušac Alain Combard “Atmosphere” Rosé (Francuska) • Terre di Giumara Grecanico (Italija) • Dr. Loosen Ürziger Würzgarten Riesling Kabinett (Austrija) • Tomas ’Vilosell’ (Španjolska) G.E.T. Report 33

Cusine Tinto

G.E.T. | 59

Drugi dio naše gastro avanture bio je splitski Zinfandel.

Restoran je to kojem bi bio bliže naziv bistro. Dakle, prvo što vas se dojmi je otvorenost prednjeg dijela restorana prema maloj terasi; ona, nekako, kao da se stapa s ulicom, ali ipak ste odvojeni i promatrate rijeku ljudi koja se lagano kreće u ritmu grada.

To je definitivno jedan od onih prostora koje vidite slučajno u šetnji gradom i poželite sjesti.

Jednostavno, Zinfandel vas obavije svojom dušom i postajete dio grada.

Sam lokal prepun je detalja koje možda i ne vidite na prvu, što je i dobro jer ga višeslojno otkrivate i kao da polako koketirate s njim pa svako malo otkrivate neku njegovu novu vrlinu. Polako,

ali neminovno, zaljubljujete se u njega.

Osoblje je odlično, brzo, nenametljivo, educirano, a opet pomalo ležerno, jer takav je ambijent i ništa drugo ne bi ni odgovaralo tom ugođaju. No i te kako paze na granicu ležernosti; vi kao gost to ćete osjetiti tek po tome što imate osjećaj kao da ste tu stoti put, a ne prvi.

Na meniju su bile „pašte”. Ono što svakako treba naglasiti jest da sve tjestenine rade sami, što je samo po sebi veliki posao, a rade ih odlično. U kuhinji nemaju neku poznatu gastro zvijezdu, ali to je jednostavno stvar izbora ili mi mediji nismo još otkrili ekipu iz Zinfandelove kuhinje. Zato, evo njihovih imena i upamtite ih: Nikolina Pervan, Ivanka Knezović, Antonela Goreta, Toni Bajić i Antonio Mladinić.

Mislim da najveća snaga Zinfandela leži u kompaktnosti ekipe; imate osjećaj da su povezani na nekoj višoj razini, jer to je ipak vrlo stresan posao.

Vratimo se mi hrani. Posebice me se dojmila pašta sa skutom. Tijesto je vrhunski odrađeno; tekstura i kvaliteta odlična.

Skuhano u sekundu točno i što je najvažnije, izuzetno fino začinjeno - izbalansirano tako da skuta ostane u prvom planu, a

60 | G.E.T.

znamo koliko je skuta nježna. Jednostavno su me oduševili. Sva su jela na vrlo visokoj razini do te mjere da vas iznenade, jer mjesto i atmosfera su takvi da ste odmah spremni oprostiti sitne nedostatke na tanjuru i ugodno se iznenadite kad ih nema.

Naravno da sam želio naći barem nešto da nije na toj razini pa sam pretpostavio da su deserti nešto čime se baš i ne stignu baviti, jer lokal je živ i izmjena gostiju velika, ali pogriješio sam. Dobio sam čokoladnu tortu od tri vrste čokolade i badema koje se ne bi postidjela ni jedna specijalizirana slastičarska priča.

Zinfandel je mjesto na koje ćete doći ako želite pojesti nešto brzo, a opet top kvalitetno i fino, ali isto tako ćete doći na laganu opuštenu večeru ili samo na čašu vina.

Vinska karta je velika i dobra, s naglaskom na domaća vina. Zinfandel je vrhunska, pomalo ležerna gastro priča.

Skoro zaboravih, na večer imate laganu, živu muziku... Vrlo dobra pjevačica, pjeva jazz i takav Zinfandel možete komotno staviti u Pariz ili Barcelonu ili bilo gdje na svijetu i imat ćete osjećaj da su tu sto godina, ali ipak... Nekako najbolje pašu u Split.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 61

Menu: •

Plata charcuterie / sir

• Domaći agnolotti od špinata i skute

• Pappardelle s umakom od zeca

• Ravioli od kravlje i kozje skute

• Ravioli punjeni bakalarom

• Torta od tri vrste čokolade i badema

Vino: Pili smo Kujunđušu Jerković (Imotski).

62 | G.E.T.

Treći splitski as u nizu nalazi se u samoj AC marini. Kao što mnogi već i pretpostavljaju, radi se naravno o restoranu Zrno Soli. Već kod samog dolaska su me oduševili. Iako imaju jako dobru vinsku kartu, ne deklariraju se kao restoran prijatelj vina (mada to nesumnjivo jesu), već kao restoran prijatelj maslinovog ulja. Već ta činjenica dosta govori o njihovom poimanju gastronomije.

Zrno Soli je lijepo uređen restoran pri čemu se pazilo na svaki detalj, ali se posebna pažnja posvetila udobnosti. Ambijent je takav da se osjećate vrlo ugodno, a opet ima malo fensi štiha.

Terasa je priča za sebe...

S nje pogled puca preko cijele marine na staru gradsku jezgru i tu počinjete shvaćati rečenicu „ki to more platit“.

Osoblje je točno kakvo i očekujete u ovakvom objektu... Nenametljivo, precizno, točno znaju što žele i znaju što vi želite; dobro educirano, što je jako bitno i nekako osjećate njihovu želju da vam ugode. Zrno Soli je točno ono što većina nas ima u glavi kada kaže „dobar restoran; pardon, odličan”. Tu ćete doći s obitelji na obrok ili dovesti poslovne partnere na radni ručak...

U stvari, tu ćete doći uvijek kada želite nešto stvarno dobro i da nije preležerno, ali ni pretenciozno. Naravno, ako želite malo mira uz čašu dobrog vina na terasi, dok puštate misli da plove morem oko vas,

G.E.T. Report 33

tada ste tu na pravom mjestu. Za razliku od Paradigme i ovdje postoje točna pravila, ali su osjetno mekanija, a opet manje ležerna nego u Zinfandelu.

G.E.T. | 63

U kuhinji su, za sada, manje poznati kuhari, ali vjerujte, to će se brzo promijeniti, jer su Tomislav Zoko i Matej Pačar odličan kuharski dvojac, a Julija Beroš je iznimno nadarena slastičarka čiji rad treba uzeti jako ozbiljno. Kroz razgovor smo došli na ideju da slastice koje smo probali, napravi u manjim dimenzijama i takve stavi u svojevrsni slatki mix ili slatku simfoniju, ali kako god to nazvali, isplati se potegnuti iz bilo kojeg dijela Hrvatske do Zrna Soli.

Kapa do poda!

Naš cijeli menu bio je manje-više morski, ali mene se najviše dojmila

Vinska karta je prilično dobra, s naglaskom na domaća vina i to posebice na male, neafirmirane vinare - potez za svaku pohvalu.

Zrno Soli je restoran u koji dolazite s namjerom i točno znate što vas čeka i što očekujete, ali oni vas uvijek uspiju nekako pozitivno iznenaditi. Zrno Soli je vrhunski „mainstream” restoran.

mornarska juha. Dakle, to je savršenstvo jela na žlicu. I ostala su jela više nego dobra; odlično osmišljeni sljedovi polako vas vode kroz morsku priču i pazi se na svaki detalj. Jela su vrlo precizno izbalansirana, začinjena taman - ni premalo ni previše. Doista izuzetno gastro iskustvo. Oni su tu da vam ugode i ako baš želite, recimo, špagete bolognese kojih uopće nemaju na meniju, napravit će vam ih, jer vi ste gost, a oni su tu da vam ugode.

No vjerujte mi, nemojte tražiti špagete, prepustite se osoblju i doživjet ćete predivne trenutke.

64 | G.E.T.

Menu 1. Trobojna pašteta (sipa, škampi, grdobina); Marinirani inćun; Marinirana kozica na posteljici domaćeg špinata; Motar i sušene pome 2. Krak hobotnice; Carpaccio od grdobine; Marinirana korabica; Salata od cikle, poriluka i inćuna 3. Pljukanci sa sipom i povrćem; Zapečeni raviol (punjen škampima i porilukom) u umaku od kozica, cherry rajčica i prošeka

4. Mornarska juha okupana selekcijom školjki i jadranskih škampi

5. Medaljon grdobine u bijelom vinu s mladom kapulicom i kaparama uz domaću palentu

Slatka selekcija by Julija: Dvostruko čokoladni tart; Tart od jagoda s kremom od vanilije; Cheesecake Vino: s lemon curdom i Chantilly kremom • Kujunđuša, Jerković serviranja u (Imotski) staklenoj zdjelici; • Pošip, vina Milan (Kaštela) Beze čokoladne • Traminac izborna berba Zečić (Kutjevo) tortice (Beze kore s listićima badema i čoko7.

Slatki TRIS: Twix ladna krema / Profiteroli s capuccino aromatizirana kremom na karamel podlozi / likerom od Lemon merinque tart rogača); G.E.T. Report 33

6.

G.E.T. | 65

Kadena, vjerojatno najpoznatiji splitski restoran, bio je naša zadnja stanica. Ovaj se restoran izdvaja po mnogočemu. Recimo, nije u strogom centru kao ostali, jela su također drugačija, pa i sam način poslovanja je sasvim drugačiji. Ambijent je moderan i funkcionalan, mada vas veličina samog objekta pomalo ostavlja bez daha. Ako restoran nije pun, ne možete se uklopiti u masu pa tada itekako osjećate strahopoštovanje spram ovog kultnog mjesta.

O kvaliteti osoblja ne treba trošiti riječi; tu je sve savršeno, a sommelier Damir Slavković, prepun iskustva i znanja suvereno će vas voditi kroz vinsku kartu koja je velika i kompleksna, ali s obzirom na jela,

66 | G.E.T.

takva i mora biti. Osim Damira, tu je još jedna velika zvijezda gastro scene.

U stvari, on je i najveća zvijezda Kadene.

Riječ je, naravno, o Braci Sanjinu. Njegovo poimanje kulinarstva nadilazi uobičajene standarde. Njegova jela uvijek su puna mistike, istraživanja nekih novih namirnica, novih okusa. Postoji u Kadeni i standardni menu, ali mislim da je publika koja dolazi kod Brace to, nekako, zaboravila, jer Braco uvijek sprema nešto novo. Odlazak u Kadenu i prepuštanje Braci da vas vodi, ravno je istraživačkoj avanturi. Naravno, sve što radi, on radi s visoko kvalitetnim namirnicama, a o njegovom znanju suvišno je govoriti. Postoji tu i treći čovjek, vlasnik Kadene, Bernard Križanović, ali on nije toliko eksponiran.

Iz menija, koji nam je poslužen u Kadeni, posebno bih izdvojio sladoled od šafrana i prženu pačju jetru; naravno svako jelo posebno. Ta dva jela ostavila su me bez teksta. Savršenstvo okusa i termičke obrade. Kadena, u stvari, egzistira tako da stvara događaje, od predstavljanja vinara, dana posvećenih nekoj namirnici, do gostovanja kuhara - i to vrhunskih kuhara, koje nije lako dobiti. Tako je, recimo, gostovao u Kadeni i veliki Janez Bratovšek, a to govori koliko značenje imaju Kadena i Braco Sanjin na gastro sceni. Naravno, ne treba naglašavati da su ti događaji unaprijed rasprodani, jer to su iznimna gastro događanja. Širina namirnica koju Braco upotrebljava, pa i sam način izvedbe tih namirnica, totalno je van uobičajenih formi - s naglaskom, naravno, na bolje. Kadena je davno postala kultna i to sasvim zasluženo. Kadena je mjesto ne kojem se stvaraju događaji, mala kulinarska čuda i, moguće, neke nove tehnike kuhanja. Kadena nije klasični restoran - to je tvornica gastro snova.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 67

Menu 1. Selekcija carpaccia i mariniranih plodova mora 2.

Konfit od jakobovih kapica na kremi od šparoga sa čipsom od pancete 3.

Crvena riža s dimljenom sabljarkom, tunom, pedočima, kozicama i hobotnicom; i pjenica od dimljene ikre

4. Pačja jetra s tigrastom kozicom u umaku od konjaka, naranče i praha cvijeta koromača, servirano na mariniranoj green smith jabuci 5.

Sladoled od šafrana, krema od bijele čokolade sa crvenim paprom i pjenica od tamne čokolade sa cvijetom soli i extra djevičanskim maslinovim uljem

Vina:

• • •

68 | G.E.T.

• Malvazija Alba, Matošević (Istra) • Rose, Trapan (Istra) Malvasija dubrovačka, Kuća Glavić (Konavle) Chardonnay Rosenberg, Krauthaker (Kutjevo) Prošek, Plančić (Hvar)

Iznimno sam sretan što sam, prilikom ovog obilaska četiri fantastična restorana, došao do zaključka kako je Split gastronomski iznimno bogat grad. U ovom tekstu nećemo se baviti samim tehnikama kuhanja, niti nam je cilj pokazati koji je restoran bolji, već vam prenijeti svoje impresije - kako smo doživjeli ove restorane.

Doživjeli smo četiri izvanredne gastro prezentacije s izvanrednim jelima i vinima.

Svaki od ovih restorana gastronomski je odličan, ali stilski i prezentacijski totalno drugačiji.

G.E.T. Report 33

Veseli činjenica da klijentela različitih struktura može birati, naći ono što im paše, a mi možemo biti sigurni da će svaki od tih tanjura dostojno prezentirati našu gastro scenu.

Ovog puta sam stvarno dobio 4 asa poker je uvijek dobitna kombinacija. Svaki od ovih restorana mogu preporučiti bez trunke razmišljanja. Uživajte u splitska 4 asa, a ja idem provjeriti u kalendaru kada mogu ponovo u Split, jer ponavljanje je majka mudrosti. ♦

G.E.T. | 69

Ciklo G.E.T. Tour Korčula 2016 Priča oko koje se zadnjih nekoliko godina u turizmu vrti sve je, naravno, pred i posezona. Ima tu svakakvih ideja i prijedloga; neki su odlični, neki baš i nisu, ali bože moj. Dakle, ono što je svima jasno, jest da sezonu treba svakako produžiti. Mi smo još prije Pripremila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković neke 3-4 godine osmislili Ciklo G.E.T. Tour, to jest manje biciklijade kojima je u prvom planu cilj da se biciklistima predstave lokalni OPG-ovi, vinarije, uljare, konobe i slične destinacije. Eto, proizvod kao stvoren za predsezonu. Tu treba svakako uzeti u obzir i činjenicu da su biciklisti u samom vrhu po potrošnji, kada su turisti u pitanju.

Dakle, ideja je tu - sad je još treba i sprovesti u djelo. Nakon nekoliko pojedinačnih ruta, trebalo je provjeriti kako će funkcionirati na razini destinacije. Odabir lokacije vrlo logičan, kada je G.E.T. Report u pitanju - otok Korčula. Kako je otok podijeljen na

72 | G.E.T.

pet turističkih zajednica, pada sljedeća odluka: ne radimo jednu, već tri biciklijade ili, kako smo to nazvali, ciklo-vikend. Vozi se u petak na području Vela luke i Blata, u subotu Brna i Smokvica, a u nedjelju Korčula i Lumbarda. Naravno, treba nam suradnja svih pet TZ-ova. Mnogi su rekli da nema šanse da ujedinimo sve turističke zajednice...

E, pa ima! Napravili smo to, dokazali da se može i na tome im posebno zahvaljujem. Bili ste divni partneri, a bit ćemo još i bolji!

Naravno, nije sve išlo lako. Kako država stalno gura priču o pred i posezoni i kako smo ipak ujedinili cijeli otok, i priča je odlična, i događa se u predsezoni... Ne, od županije nismo dobili podršku, jer se režu sredstva. Oni su, naravno, samo produžetak TZ Hrvatske pa ih i ne krivim za to, ali HTZ i ministarstvo... To je već druga priča. No dobro, mi smo to odlučili napraviti i idemo s ili bez dodatne pomoći.

Treba

reći

da

je

priča

bila

sjajna.

Sudionika nije bilo puno, taman dovoljno da vidimo kako će proći prva godina - da uvidimo greške i da ih ispravimo ubuduće.

Ono što je bitno istaknuti - najviše su se zainteresirali stranci, a bila je i mala ekipa iz Zagreba... Dakle, turisti, a njima je to i namijenjeno, jer Ciklo G.E.T. Tour je prvenstveno turistički proizvod. Još jedna bitna stvar je to što su sudionici skoro na svakom mjestu gdje smo stali kupili nešto od proizvoda i to smo im kasnije dostavili.

Sve se odvijalo upravo onako kako smo i zamislili. Kad sad pogledamo, mislimo da smo napravili odličan turistički proizvod; turisti su detaljnije upoznali otok, posebice gastro ponudu, a lokalnim ljudima doveli smo kupce bolje platežne moći na kućni prag. Mislim da ne može bolje.

G.E.T. Report 33

Sada je na TZ da ove ciklo-gastro ture stave u ponudu i da od njih naprave profitabilni program, a mi smo im, naravno, na dispoziciji za svaku pomoć. I svakako, ako datum ostaje isti, treba krenuti već sada s radom za iduću godinu; napraviti prepoznatljiv brend „Korčulanski ciklo vikend” i sljedeće godine ćemo sigurno imati autobus ili više ljudi koji će doći na Korčulu upravo zbog Ciklo G.E.T. Toura.

Uvod napisao: Tomislav Stiplošek

G.E.T. | 73

Detaljnije o ovogodišnjem Ciklo G.E.T. Touru na otoku Korčuli:

Petak, 13.05.2016. Vela Luka Široka gastronomska ponuda Vele Luke temelji se na nizu kvalitetnih restorana i konoba u kojima se nude lokalni specijaliteti i druga jela. Većina njih smještena je u samom centru mjesta, a na širem području Vele Luke nalazi se i nekoliko seoskih domaćinstava u kojima se u autentičnom dalmatinskom ambijentu nudi tradicionalna veloluška kuhinja, domaća vina i ostalo. No bitno je znati da je simbol veloluške tradicije i kulture - maslinarstvo.

Start: hidroavionsko pristanište Vela Luka 2015. godine je Vela Luka dobila hidroavionsko pristanište, koje se nalazi odmah do trajektnog, a uvođenje linije Vela Luka - Split od velikog je značaja za cijeli otok Korčulu.

OPG Jerolim Najmanja uljara na otoku Korčuli, ekološki certificirana, nalazi se u centru Vela Luke.

Simpatični i gostoljubivi Marita i Jeronim Petković prerađuju i proizvode maslinovo ulje i proizvode od masline (liker, zelene masline bez konzervansa, maslinov plod u voćnom sirupu, aromatizirano maslinovo ulje, sortna ulja, čaj od masline), koje većinom prodaju na kućnom pragu, ali njihove proizvode možete naći, također, u Zagrebu i Zadru.

74 | G.E.T.

Luška kredenca - OPG Grbin Obitelj Grbin bavi se uzgojem, preradom i proizvodnjom domaćih proizvoda na tradicionalni način, po starim receptima, onako kako su to radili njihovi preci. Sve se radi ručno, bez strojeva i bilo kakvih umjetnih dodataka. U njihovoj ponudi naći ćete likere, rakije, džemove, ulja, slastice, prirodnu kozmetiku, sapune, ljekovito bilje, čajeve, macerate...

Uljara Zlokić Na samom ulazu, to jest u ovoj situaciji izlazu iz mjesta, na jednoj lokaciji se nalaze i moderna, profitabilna uljara, i etnografska zbirka maslinarstva i uljarstva. Proizvodnja u uljari odvija se na dva načina - koristeći suvremenu (kontinuirana prerada s centrifugalnim strojevima) i tradicionalnu tehnologiju (kameni mlin i hidraulične preše).

Etnografska zbirka maslinarstva i uljarstva svjedoči o kontinuitetu ljudskog prisustva i djelovanja u maslinarstvu od prapovijesti do danas. Na starim torkulima, prešama i mlinovima, koje tamo možete vidjeti, radili su preci mnogih Velolučana.

OPG Petar Žabica Petar i Štefica Žabica dočekali su nas na putu prema veloluškim maslinicima, baš uz oznaku biciklističke staze. Njihov objekt je u izgradnji, tako da ćemo ih iduće godine moći posjetiti u vinogradu, u kojem uzgajaju različite bijele i crvene vinske sorte.

Naravno, proizvode i maslinovo ulje te likere, marmelade, čajeve...

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 75

Uljara Torkul Uljara Torkul, u vlasništvu Fanita Žuvele, proizvodi ekstra djevičansko maslinovo ulje i čaj od lista masline. Torkul je prvo zaštićeno maslinovo ulje s oznakom izvornosti u Hrvatskoj, uz preporuku Slow food organizacije, a čaj od maslinovog lišća ukrcao se na Arku okusa.

Uljara Torkul nalazi se u Vela Luci, ali obitelj Žuvela dočekala je bicikliste u svojem masliniku na području Potirne, što je bila odlična prilika za uživanje u prirodi i učenje o uzgoju maslina, uz degustaciju maslinovog ulja i čaja te, naravno, druženje s domaćinima, uz kraći odmor prije odlaska prema Blatu.

Petak, 13.05.2016. Blato Blato je gradić u središtu otoka Korčule.

Svojim posjetiteljima nudi mnoštvo sadržaja i usluga u samom mjestu i smještaj u brojnim apartmanima u okolnim uvalama koje se protežu u dužini od 40 km. Bogate povijesne baštine, Blato je zadržalo šarm prošlih vremena, a zanimljivo je i puno događanja i van sezone. Dođite i otkrijte sve što vam ovo mjesto i ljubazni domaćini mogu ponuditi.

Start: gradski park / sjenica Ovim dijelom rute sudionici prolaze kroz samu povijesnu jezgru Blata: drvored Zlinje (kilometarski drvored lipa - drugi najduži u Europi) te blatsku plokatu s predivnom ložom...

76 | G.E.T.

Blato 1902 Ovo je svima poznata vinarija i uljara, a naša kontrolna točka bila je uljara, u sklopu koje se može degustirati i kupiti ulje, vino, rakije, prirodne sapune i druge proizvode, ali i naučiti kako se proizvode sapuni od maslinovog ulja i razni melemi.

OPG Bačić Vinarija obitelji Bačić nalazi se u Prigradici (nekad je to bila izvozna luka za cijenjeno blatsko vino i maslinovo ulje, danas je predivno turističko mjesto koje je očuvalo autentičan ugođaj lučice). Vinarija, koju vode Zlatko Bačić i njegovi sinovi, Petar i Josip, diči se gostoprimstvom, ljubaznošću, stručnošću, naravno i kvalitetom vina, a doživljaj boravka kod njih upotpunjuje i zaokružuje pogled koji se pruža s terase.

Galerija Volat Galerija - suvenirnica Volat prodaje unikatne suvenire koje, uglavnom, izrađuju lokalni OPG-ovi, umjetnici i udruge (vjerske, umirovljeničke, ljudi s posebnim potrebama...) - što daje tim ljudima mogućnost da rade i da se izražavaju kroz svoj rad. Dolaskom u galeriju Volat zasigurno ćete ponešto i naučiti, a kupnja unikatnih suvenira uvije je dobra odluka. Vjerujte, prodavačica za svaki predmet točno znatko ga je izradio...

Cilj: Konoba Zlinje Ova konoba bogate tradicije i ugodnog ambijenta bila je mjesto na kojem je, uz ukusnu večeru i prepričavanje doživljaja, završio prvi dan bicikliranja po Korčuli.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 77

Subota, 14.5.2016. Brna - Smokivca Brna i Smokvica su mjesta gdje su kultura i tradicija spojeni u jedno i gdje je domovina Pošipa, gdje se ispresijecaju plodna polja i prekrasno more, gdje se izmjenjuju mirisi bora, kadulje, lavande i ružmarina i koja oduševljavaju ugođajem u kojem gost postaje prijatelj. Brna je smještena u prekrasnoj uvali okruženom zelenilom i okupanoj suncem, a Smokvica je skrivena u podnožju spojenih brda Vele i Male obale, okružena prekrasnom prirodom, vinogradima i maslinicima.

Start: Brna, Riva Start je bio na rivi, ispred prostora koji koristi Pomorski klub Vitar, tako da su sudionici imali priliku pogledati zanimljivu izložbu fotografija članova ovog kluba.

Loža u Smokvici i OPG Daria Tomašić Smokvicom dominira župna crkva Blažene Djevice Marije od Očišćenja, s velikim zvonikom, Velom i Malom Pijacom te ložom iz 1700. godine - u toj loži organiziraju se razna kulturno-zabavna događanja, a sudionike Ciklo G.E.T. Toura ovaj put je dočekala g. Tomašić koja u svojem OPG-u proizvodi arancine, marmelade i druge tradicionalne proizvode od naranče.

78 | G.E.T.

Čipojino polje - vinograd vinarije Plasa Iz Smokvice, ova ruta se nastavlja kroz smokvičke vinograde. Vinarija Plasa Petrušac na ovoj lokaciji ima vinograde, masline i kamenu kućicu. Proizvode pošip, grk, plavac, maslinovo ulje i rakije. Uz degustaciju ovih proizvoda i sira, sudionici Ciklo G.E.T. Toura imali su priliku sami ubrati željeno povrće i začine iz vrta.

Sv. Ana i kaštela korčulanskih plemića / vinarija Didovinka i OPG Stanojević Put nas dovodi do crkvice Svete Ane i kaštela korčulanskih plemića Kanavelić.

Tu su nas s osvježenjem dočekale obitelji Didovinka (https://www.facebook.com/ vinarija.didovinka) i Stanojević. Obje obitelji proizvode, naravno, Pošip, ali našlo se tu i drugih proizvoda te slatkih arancina, sušenih smokava i ušećerenih badema.

Stiniva / vinarija Grošić U vožnji pored uzorno obrađenih vinograda čuvane sorte pošip, zastajemo u polju Stiniva, gdje nas je, uz svoje vino-

grade, vinom, likerima, domaćim sokovima i osmijehom dobrodošlice dočekala obitelj Banićević - Grošić.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 79

Spomenik Pošipu - Pinćaluša / vinarija Kunjas, vinarija Tomašić Pošip je svojevrsni svjetski raritet, zna mu se točno porijeklo, mjesto pronalaska i ime pronalazača, a upravo na mjestu pronalaska (Pinćaluša) danas se nalazi Spomenik Pošipu, njegovom pronalazaču i svim smokvičkim težacima koji ga s ponosom i trudom stvaraju.

Sudionike Ciklo G.E.T. Toura svojim su vinima na ovom mjestu dočekali Mladen Tomašić i Ljubo Kunjas, objasnili im sve o povijesti Pošipa i ponudili ih svojim vinima.

Toreta Torete su kamene kućice u polju, na specifičan način građene prije više od sto godina, a koristile su se da bi se u polju moglo čuvati stoku i alate za vinograd.

Danas ih je ostalo svega nekoliko, još uvijek su čvrste i funkcionalne, a odličan su podsjetnik na korčulansku i smokvičku povijest. U Smokvici se nalazi i vinarija istog naziva - Toreta, koju vodi Frano Baničević, čiji je šukundjed Antun dao izgraditi torete.

U spomen na obiteljsku i otočnu baštinu, u sklopu te vinarije nalazi se i vinski muzej.

Cilj: Grill Pizzeria Žal Na kraju ove rute opet smo se našli u Brni; na ručku i druženju u grill Pizzeriji Žal. Lagani riblji menu praćen smokvičkim vinima svima je odlično pasao.

80 | G.E.T.

Nedjelja, 15.5.2016. Korčula - Lumbarda Start: Grad Korčula - Trg pomirenja Korčula očarava bezvremenskom ljepotom, mnogi kažu da je ona „mali Dubrovnik”, a mnogi od njih i da je ljepša. U svakom slučaju, činjenica je: tko je bar jednom posjetio ovaj grad, ostao je zaljubljen u njegove čari i rado se vraća.

Start Ciklo G.E.T. Toura bio je kod spomenika na Trgu pomirenja, a sudionici koji na otoku nisu bili sa svojim biciklima, mogli su ih posuditi u agenciji Kaleta, koja je ovom, otočkom, Ciklo G.E.T. Touru davala veliku pomoć i podršku.

Nakon elementarnog upoznavanja grada Korčule, biciklisti su krenuli prema Lumbardi, vozeći uz obalu i pritom uživajući u čarobnom pogledu.

Lumbarda U centru Lumbarde bicikliste je dočekao direktor TZ i upoznao ih s poviješću i specifičnostima Lumbarde. Izdvajamo „Lumbardsku psefizmu” - natpis u kamenu koji opisuje osnutak grčkog grada u 4. st. prije Krista.

Kraći natpis opisuje prethodno sklopljen ugovor grčkih doseljenika s otoka Issa (otok Vis) s domaćim ilirskim poglavicama, zatim obvezuje sve doseljenike na bezuvjetnu odanost, te završava popisom 180 doseljeničkih obitelji.

Plaža Pržina Pržina je lumbarajska riječ za pijesak.

To dovoljno govori… Pržinu vole i turisti i lokalno stanovništvo koje dolazi na plažu radi zabave i druženja, a u predsezoni nema gužve pa je odlično mjesto za opuštanje uz šum mora.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 81

Vinarija Popić, Lumbarda U ovoj vinariji s predivnim pogledom na vinograde grka dočekao nas je Zoran Cebalo - Popić, energičan i druželjubiv vinar. Degustirali smo njegov odličan grk i plavac mali koji odležava u hrastovim bačvama. Osim vina, obitelj Cebalo-Popić u ponudi ima domaću travaricu i prošek od Grka. Kao strastven lovac, Zoran se pohvalio i s pršutom od vepra.

Vinarija Bire, Lumbarda Jedna od najljepših malih vinarija u Hrvatskoj odiše posebnom mirnoćom i otočkom romantikom. Obitelj Milina - Bire će vam dočarati svu težinu otočkog života, ali i svu njegovu ljepotu. Sudionicima Ciklo G.E.T. Toura je ovdje organiziran ručak te uz njega i degustacija vrhunskih vina Bire - grka i plavca malog te rosea od plavca, a mogao se probati i grk s posebnog položaja Defora koji odležava u bačvama. Uz desert, tradicionalne kroštule i arancine, posluženi su domaći likeri. Prije povratka u Korčulu, organiziran je i obilazak vinarije i imanja.

Ovogodišnji Ciklo G.E.T. Tour je prošao najbolje što je mogao - zadovoljstvom svih sudionika koji su nam obećali: „Javite nam datum održavanja iduće godine. Doći ćemo opet i dovesti prijatelje!”. Dakle, čim utvrdimo datum, javit ćemo - i njima i svima vama.

Vidimo se na sljedećom Ciklo G.E.T. Touru! ♦

82 | G.E.T.

Kvevri na Korčuli Sada već davne, tisuću osamsto i neke godine, kažu zapisi, barba Marin je, radeći na zemlji, pronašao lozu kakvu još nije vidio. Naravno, radi se o pošipu, a priča se odvija u Smokvici na otoku Korčuli.

Kasnije, oko tisuću Piše: Tomislav Stiplošek devetsto šezdeset i Foto: Helena Pletković neke, dokazalo se da je pošip autohtona sorta nastala križanjem korčulanskih sorti bratkovine i zlatarice. Danas je to jedna od ponajboljih sorata lijepe naše i ako si date truda pa prođete Korčulom, vidjet ćete da su potencijali Pošipa ogromni, ali priču o barba Marinu ne treba nikad zaboraviti, jer vino mora imati priču.

vina u Gruziji. Oni su usavršili proizvodnju vina u, kako to danas volimo reći, amforama - no to nije točno; amfore su služile za transport (još ih i danas vade iz potonulih rimskih brodova), a glinene posude velikih zapremina (400-2000 litara), koje se proizvode na poseban način i služe za fermentaciju, dozrijevanje i skladištenje vina, zovu se kvevri.

Pitate se čemu ovakav čudan i dug uvod...

Pa eto, obje ove priče dovode nas do obitelji Milina iz Smokvice. Obitelj Milina u vinarstvo profesionalno ulazi 2010. godine.

Mnogi mali vinari iz Smokvice su, naime, proizvodili grožđe i prodavali ga zadruzi Jedinstvo; propašću zadruge pojavilo se pitanje "Što s grožđem?". Na sreću,

U vrijeme kad je barba Marin otkrivao Pošip na Korčuli, tamo daleko, u Gruziji, već se odavno proizvodilo vino... Kažu neki znanstvenici da je tamo, možda, rađeno i prvo vino ikada, ali to je neka druga priča.

Nas zanima tehnika pravljenja i čuvanja G.E.T. Report 33

G.E.T. | 83

nekoliko se proizvođača odlučilo na proizvodnju vina; među njima i obitelj Milina.

Osnovni posao ove obitelji je mesna industrija. To je, naravno, olakšavajuća okolnost, jer ući vinski biznis s kakvim-takvim financijskim zaleđem je fantastično - lakše se odlučiti na nabavku opreme i poboljšanje tehnologije. U svakom slučaju, takav put je lakši.

Za sada vinariju, na neki način, vodi Ante Milina, uz pomoć svoje obitelji i djevojke Katarine. Kako već nekoliko godina pratim njihov rad i družim se s Antom, tako iz godine u godinu, u njihovom podrumu, svjedočim i napretku - sada su to već sasvim ozbiljna vina. Ako se ne varam, prošle godine su preradili svoju sedmu samostalnu berbu i sad mogu reći da već imaju nešto iskustva.

Stalnim učenjem podigli su i nivo znanja, tako da ubuduće od njih očekujem velike stvari, to jest velika vina.

Sam podrum nije prevelik i sigurno će ubrzo trebati proširenje, ali to su već slatke brige. Veći dio podruma zauzimaju inox tu je, naravno, prisutan sustav hlađenja i kontrolirane fermentacije, ali ima i sve više drvenih bačvi, što je dobro, jer mislim kako baš u tom segmentu možemo od Ante očekivati velike rezultate. Naravno da je tu i mala kušaona; ipak je to otok i turizam je svima stavka broj jedan. Trenutno obrađuju nešto manje od dva hektara vinograda, a dio grožđa kupuju od kooperanata. Sortiment, naravno, klasika za otok Korčulu - plavac, plavina, rukatac, cetinka i pošip - i to mi se čini sasvim u redu.

Trenutna proizvodnja je negdje oko 14 do 15 tisuća butelja s tendencijom stalnog rasta... Polako, ali sigurno. Ono što mene čini zadovoljnim jest činjenica da Ante stoji čvrsto na zemlji, bez mladalačkih neostvarivih zanosa, ali ipak je sklon eksperimentima i napretku, a to je kod mladih ljudi rijetka osobina.

Trenutno u bocama imaju Pošip, Rukatac, Plavac i Rose od plavca. Pa 'ajmo redom...

84 | G.E.T.

Pošip - standardno dobar, vidi se napredak iz godine u godinu, ali još treba malo iskustva da bude top, jer Pošip je zahtjevna sorta.

Rukatac - među najboljima koje sam pio.

Po meni, već godinama njihovo najbolje

vino. Mislim kako bi se s Rukatcem trebali posebno poigrati; malo kroz drvo, možda neki sur-lie...

Rose - odličan, voćan, svjež, a opet ima tijela, baš ono što očekujem od rosea.

Plavac - dobar, ali tu ima još mjesta za napredak, mada je Korčula ipak otok bijelih vina.

Sada, kad smo vam ukratko predstavili podrum Milina, vraćamo se na početak.

Kao što sam rekao, i pošip i kvevri nas dovode do Miline. Naime, Ante za odlučio za pionirski pothvat: prošle je godine, mislim prvi na otoku, u kvevrije stavio pošip i rukatac - svaku sortu odvojeno. Što će taj pothvat dati, kakve rezultate, teško je reći, jer ih nemamo sa čime usporediti; to su prvi kvevriji na otoku. Probao sam, naravno, i pošip i rukatac. Za sada je sve u redu; nema stranih okusa ni mirisa, ali kada su kvevriji u pitanju, to je tek početak; još su to iznimno mlada vina, a i ponavljam - nemam ih sa čime usporediti. Osobno, smatram da će rukatac dati bolje rezultate, ali to je samo moje mišljenje. U svakom slučaju, treba pratiti razvoj ovih vina, jer to je bitno za sve na otoku. Vina iz kvevrija (ili kako mnogi kažu - amfore) trenutno su velikoj ekspanziji; ljudi ih traže. Završi li ovaj pothvat onako kako se svi nadamo, to će vinarima na otoku dati neke nove mogućnosti. U svakom slučaju, takvi ljudi, kao Ante, itekako su nam bitni, jer bez pokušaja nema napretka, a u vinarstvu morate stalno pratiti trendove i ići u korak sa svijetom.

Svakako ću pratiti razvoj ovih vina i naravno da ću pisati o tome.

vinariji. Danas je Bire jedan od najtraženijih vinara u Hrvatskoj. Možda se sada stvara još jedan veliki Milina - i to Ante Milina, iz Smokvice.

Vidjet ćemo. ♦

Imam osjećaj da se rađa nešto veliko.

Sjećam se svog prvog susreta, prije dosta godina, s jednim drugim korčulanskim vinarom, također Milinom, ali Biretom. Tada je bio na početku i mnogi su me pitali što vidim u toj maloj otočkoj G.E.T. Report 33

G.E.T. | 85

Njeno veličanstvo Šljivovica sve što ste htjeli znati, a niste znali koga pitati U Zagrebu, u prostoru pizzerije The Pizza House u Tkalčićevoj ulici, održana je prezentacija srpskih rakija od šljiva (šljivovica), u organizaciji udruge G.E.T. i njihovog suradnika iz Beograda, Dejana Vranića. Za degustaciju je bilo ponuđeno 26 šljivovica različitih tehnologija izrade i starosti - tako je bilo mladih, koje su prošle kroz inox tankove te starijih, koje su dvije ili više godina odležavale u bačvama od hrasta, duda ili bagrema. Najstarija među njima odležavala je u hrastovim bačvama čak 20 godina!

Piše: Silvija Munda Foto: Helena Pletković

Rakija je prirodno žestoko piće izrađeno destilacijom fermentiranog voća, čija proizvodnja ima na našim područjima dugu tradiciju. Posebno se u tom smislu ističu loza i šljivovica.

Dok se u proizvodnji lozovače donekle držala kvaliteta, a posebno kad su u pitanju rakije s dodatkom ljekovitih i drugih aromatičnih biljaka, šljivovica je dugo vremena bila potpuno zanemarena u pogledu kvalitete te je vremenom zauzela posljednje mjesto u svijesti potrošača.

U novije doba je, ipak, kod proizvođača porasla svijest o potrebi razvoja kvalitete pa su šljivovice, a posebno u Srbiji, daleko odmaknute od imidža "brlje" - jeftine rakije loše kvalitete s visokim udjelom metanola. Ponovna popularizacija tradicije i prirodnih proizvoda donijela je i nov marketinški pristup te brendiranje rakije kao autohtonog proizvoda s Balkana pa smo tako svjedoci nicanja specijaliziranih ugostiteljskih objekata, takozvanih rakija barova, a potrošači sve bolje prepoznaju da je prirodna rakija umnogome kvalitetnija i zdravija od industrijski proizvedenih alkoholnih pića.

86 | G.E.T.

„U Srbiji se rakija posebno smatra nacionalnim pićem; ukorijenjena je i u tradiciju i svakodnevni život, a to je rezultiralo velikim napretkom u proizvodnji visokokvalitetnih rakija, na što ukazuju i mnoge nagrade.

Izdvojit ću medalje, od kojih je jedna duplo zlato, koje je ove godine na WSWA Konvenciji (Wine & Spirits Wholesalers of America) u Las Vegasu, osvojila destilerija Zarić iz Kosjerića. Zbog toga smo, u suradnji s Dejanom Vranićem, našim suradnikom iz Beograda, htjeli pokazati kakve šljivovice mogu biti.", rekao je Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge G.E.T.

Kada je hrana u pitanju, rakija je svestrana.

Može biti aperitiv, dižestiv, a odležane, kompleksne rakije odlično se slažu i s hranom - primjerice sa crvenim mesom ili

G.E.T. Report 33

desertima kao što su tamna čokolada i suho voće. Prilikom ove degustacije, šljivovica je sljubljivana sa čipsom od jabuka i suhim datuljama. Nakon degustacije, domaćini - pizzerija The Pizza House (Tkalčićeva 73), pripremili su nekoliko različitih odličnih pizza, jer jasno je - alkohol nikada ne bi trebalo konzumirati bez hrane.

G.E.T. | 87

Kako se proizvodi rakija?

Najkvalitetnija rakija dobiva se od zrelih, očuvanih i neoštećenih plodova, koji se nakon branja odlažu u posebne posude na tamnom i umjereno toplom mjestu i bez prisustva zraka, gdje dolazi do postepene fermentacije (vrenja). U tom procesu, uslijed djelovanja kvasca, šećer iz ploda pretvara se u alkohol. Nakon toga se vrši destilacija - postupak izdvajanja alkohola iz fermentirane smjese - popularno rečeno: pečenje rakije.

Za postizanje vrhunske kvalitete rakije, vrši se dvostruka destilacija. Nakon prve destilacije dobiva se sirova, tzv. meka rakija, slabije kvalitete, a poslije druge destilacije prepečenica.

Proizvedena rakija je bezbojna, voćnih aroma i takva se stavlja na odležavanje - kratko u inox tankove ili više godina u drvene bačve. Najčešće se koriste bačve od hrasta, duda ili bagrema, a takvim sazrijevanjem rakija dobiva tamniju boju, bogate arome i skladniji okus.

U skladu sa sve boljom kvalitetom rakije, proizvođači daju sve veću pažnju privlačnim i elegantnim pakiranjima koja konzumentima prenose priču svojeg sadržaja.

Kako se pije rakija?

1) Natočite malu količinu (2 do 3 gutljaja) rakije u čašu. Preporučljivo je, pogotovo za rakije koje su odležavane u drvenim bačvama, da se konzumiraju iz čaša koje su šire pri donjem dijelu i sužavaju se ka vrhu (tip konjak čaše) te na sobnoj temperaturi (18 do 20 °C).

2) Čašu držite nasuprot izvora svjetlosti.

Boja šljivove prepečenice, može nam 88 | G.E.T.

ukazati na starost, ali i na način starenja i vrstu drveta od koga je napravljena bačva za starenje. Dužim starenjem u hrastovoj bačvi, šljivovica dobiva zlatno žute do maslinasto žute tonove, u bagremovim bačvama od limun do slamnato žute boje, dok u dudovim bačvama ton žute koji

vuče na crveno. Treba naglasiti da sve ovo u mnogome zavisi od dužine i načina vođenja starenja alkoholnog pića.

3) Držite čašu za stopicu i zavrtite je tako da se rakija oplahne zidove čaše. Zatim pogledajte „suze“ koje se formiraju i klize niz stijenku. Njihova debljina i brzina slijevanja govore nam o starosti pića. Što je rakija starija, to je viskoznija pa će „suze“ na čaši biti deblje i sporije će kliziti niz stijenku čaše.

4) Držite čašu za stopicu i prinesite je vrhu nosa. Udahnite duboko kroz nos. Zamislite: na što vas ovi mirisi podsjećaju? Pokušajte se prisjetiti gdje ste ih sve mogli osjetiti.

Ponovite ovaj postupak još jedanput. Kod voćnih rakija, preko mirisa možemo ustanoviti mnoge njegove karakteristike. Kod starih šljivovica, odležanim u drvenoj bačvi, dolazi do formiranja kompleksnih aroma, takozvanog bogatog bouqueta.

5) Prinesite čašu ustima i uzmite mali gutljaj puštajući da se tekućina razlije preko Vašeg jezika. Provaljajte ju po ustima i progutajte. Ono što ćete osjetiti je stalno smjenjivanje aromatskih kompleksa.

Ovisno od tipa i starosti pića, načina na koji je njegovano i odležavano, može se osjetiti pun ukus, harmonija i široka paleta tonova od voćnih do cvjetnih, začinskih, drvenih i drugih.

G.E.T. Report 33

Savjet za degustaciju: degustirate li veću količinu rakija, budite oprezni zbog visoke koncentracije alkohola. Dobar trik je rakiju u čaši razrijediti vodom čime se smanjuje postotak alkohola, ali zadržavaju sve aromatske karakteristike. ♦

G.E.T. | 89

Prezentacija vina Medea Vinarija Medea predstavila vina berbe 2015. i novosti linije - vina se odlikuju nižom cijenom, osvježenim etiketama i upotrebom navojnog čepa - sniženjem troškova, Medea želi vina istarskog teritorija učiniti još dostupnijima Na prezentaciji koju je G.E.T. Report organizirao u zagrebačkoj pizzeriji The pizza Piše: Silvija Munda house, u Tkalčićevoj Foto: Helena Pletković ulici, vinarija Medea predstavila je vina berbe 2015. koju, osim novog godišta, odlikuju niža cijena, novi vizuali identitet i upotreba navojnog čepa. Riječ je o novostima kojima Medea želi dodatno ojačati tržišnu poziciju jednog od vodećih proizvođača iskrenih vina istarskog teritorija u kategoriji vrijednosti za novac.

Degustaciju su vodili Sandra Marček, voditeljica prodaje i Marko Krstačić, enolog vinarije Medea. Vina linije Medea su svježa vina, spremna za opušteno uživanje, ali i za uživanje u zahtjevnijim

90 | G.E.T.

prilikama, poput onih poslovnih. Dostupna su u vodećim hrvatskim restoranima i vinskim barovima.

Sniženje cijene jedna je od ključnih novosti Medee. Sandra Marček tvrdi kako ovim potezom žele vina učiniti još pristupačnijima. Upotreba navojnog čepa, primjerice, jedna je od mjera koje su Medei omogućile veću fleksibilnost u formiranju cijena. „Cilj nam je približiti Istru i njen teritorij svima koji žele uživati u vinu. Sniženje cijena smo postigli rezanjem troškova u odgovarajućim segmentima, kao što je upotreba navojnog čepa. Ono na čemu nismo štedjeli je kvaliteta. Vjerujemo da je riječ o potezima kojim ćemo Medeu voditi u smjeru stvaranja još dostupnijih vina,” pojasnila je Marček.

Upotreba nove tehnologije za zatvaranje boca logičan je potez. Navojni čepovi, naime, imaju niz prednosti. Prije svega, cjenovno su pristupačniji od plutenih, što i vino u konačnici čini pristupačnijim.

Nadalje, upotrebom navojnog čepa eliminira se problem moguće pojave TCA bakterija koje svako vino s plutenim čepom mogu učiniti nepitkim. „Korištenjem navojnog čepa želimo iskustvo Medea vina učiniti još jednostavnijim i zabavnijim. Mislimo da je riječ o idealnom rješenju za ovaj tip vina koje uživanje u njemu čini opuštenim i pristupačnim - nema potrebe za vadičepom i nema potrebe za dugotrajnim te ponekad zahtjevnim otvaranjem boce,” dodala je Marček.

u ustima. Strukturama etiketa komplementarne su i njihove boje – od svjetlijih za lakša i svježa vina do tamnijih za ona složenija.

Vizualne promjene sadržane su, pak, u novim etiketama, svaka od kojih je drugačije strukture papira. One predstavljaju viđenje svakog od vinograda i teritorija koji čine Medea vina. Konzumenti na taj način mogu i taktilno osjetiti vino, ne samo

Vinarija nastavlja graditi poziciju Medee kao prepoznatljivog i jednog od vodećih istarskih vinskih brendova. Prioritet tvrtke je daljnji razvoj kvalitete u vinogradu i vinariji kao osnova budućih proizvoda. Medeu u sljedećem periodu čeka niz poslovnih

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 91

odluka koje će tvrtku odvesti u smjeru razvoja i rasta. Prije svega, u posljednjih godinu dana povećane su površine nasada, posljedica čega će biti povećanje količine grožđa i vina.

Više o vinima vinarije Medea Vinogradi Vinarije Medea prostiru se na 60 hektara crvene zemlje južne Istre, u okolici Medulina i Pule. Najvećim su dijelom zasađeni malvazija istarska i merlot, uz manje vinograde chardonnaya, terana, cabernet sauvignona i refoška. Mladi vinogradi su podignuti 2008., 2013. i 2015. godine, a malvazija istarska na položaju Montiron stara je 35 godina.

U ponudi vinarije su dvije linije vina, od kojih je jedna linija Medea koju smo imali prilike kušati, a u drugu, premium liniju, ulaze Montiron i Punta Greca.

Vinogradi - trenutno pod nasadima: 44 ha Malvazija Istarska 2 ha Chardonnay 9 ha Merlot 2 ha Teran 2 ha Cabernet Sauvignon 1 ha Refosco

Posebni CRU lokaliteti: MONTIRON- Vinogradi Istarske malvazije na Montironu stari su 35 godina te se nalaze na dubokoj istarskoj crvenici prožetoj kamenitim strukturama. Montiron je vinograd s očuvanim lozama autohtone Istarske malvazije te predstavlja jedan od posljednjih očuvanih lokaliteta na crvenoj zemlji.

PUNTA GRECA - Najjužniji istarski vinograd koji se nalazi na poluotoku Marlera nedaleko od svjetionika Galiola, na toponimu Punta Grkole (Punta Greca), na pjeskovitom tlu s elementima gline i dominantnom istarskom crvenicom. Na ovoj jedinstvenoj lokaciji posađeno je 3,5 ha merlota čiji grozdovi okupani ljetnim suncem daju izvanredne rezultate i čine jedan od najboljih Merlota Hrvatske.

Enolozi vinarije: Ivana Perišić i Marko Krstačić

92 | G.E.T.

Predstavljenu Medea liniju čini šest vina: malvazija, chardonnay, rose, cabernet sauvignon, merlot i teran. Riječ je o paleti namijenjenoj kako ljubiteljima vina, tako i onima koja se tek upoznaju s tim svijetom.

Opisi vina: Malvazija 2015. Voćno cvjetnih mirisnih nota te arome breskve, agruma i tragova tropskog voća. Bogata aromatska kompleksnost uz ugodnu mineralnost.

Srednjeg tijela, izuzetne pitkosti i svježine mlade malvazije.

Chardonnay 2015. Mladi suhi voćni Chardonnay. Izraženih voćno cvjetnih mirisa akacije, agruma ponajviše limuna te u tragovima limete i tropskog voća. Također su prisutne note ogrozda i poljskog cvijeća.

Vrlo je bogato, izuzetne pitkosti i svježine te elegancije.

Rose Cuvee 2015. Cuvee Refoška, Merlota i Cabernet Sauvignona s južnih polažaja Istre. Harmoničan, skladan i pun okus prati ugodna svježina s mirisom maline, jagode i crvenog ribiza. U ustima se osjeća savršena ravnoteža i osvježenje, a završetak je upotpunjen svježim notama crvenog bobičastog voća gdje svaki gutljaj zove na novi.

G.E.T. Report 33

Merlot 2015. Meko, suho, pitko i uglađeno vino s mirisom crnog bobičastog voća koje se miješaju s primjesama začinskih te travnatih nota. Okus je pun, baršunast i zaobljen, s bogatstvom mekih tanina. Korpulentnog je početka te nježnije ženstvene sredine kojom dominira mineralnost koja se proteže dugo i čini kraj ovog vina sjećanjem koje se ne zaboravlja.

Teran 2015. Izrazito voćno, veselo i svježe crveno vino koje svojim aromama maline, borovnica i ribiza sa karakterističnim naznakama papra¸ predstavlja tradicionalno iskreno istarsko vino. Tipična svježina Terana i ugodna nijansa trpkosti uklopljena uz ekstraknost daju mu karakteristike ugodnog sljubljenog vina Istarskoga juga Cabernet Sauvignon 2015. Vino je svježe, ne prevelikog alkohola, punog i skladnog okusa s karakterističnog aromom.

Izražene je voćnosti zrelih šljiva i šumskog voća te diskretnim herbalnim i začinskim notama. Vino je puno i harmonično.♦ G.E.T. | 93

Iločki podrumi Ilok najistočniji hrvatski grad, smješten je na obali Dunava...

Stoji tu još od Rimskog doba.

Grad je to iznimno bogate povijesti, a uzgoj vinove loze i proizvodnja vina u tom kraju sežu daleko u prošlost.

Tu su, logično, smjePiše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda šteni i Iločki podrumi.

Oni svakako spadaju među najstarije podrume na ovim prostorima. Podrumi iz 15. i 18. stoljeća otkrivaju mnogo toga o Iločkim podrumima, a posebno je zanimljiv onaj ispod dvorca Odescalchi; dug je 100 metara i u njemu smještena i arhiva vinarije. Na žalost, zbog raznih okolnosti, prije svega vojski koje su tuda prolazile, najstarije vino je tek iz 1947.

Riječ je, naravno, o tramincu, a cijena... E, da... 54.000,00 kn i vjerujte, ima kupaca; proda se, kažu.

Sam podrum izaziva strahopoštovanje.

Kad uđete u njega, kao da ste ušli u drugi svijet. Puno je tu godina i događaja koje se vežu uz ove podrume, iznimno je bogato

94 | G.E.T.

njihovo povijesno nasljeđe, ali to nije tema ove priče. Možda, ipak, da spomenemo 1953. godinu... Tada je, naime, engleski tron preuzela Kraljica Elizabeta II i za tu prigodu od Iločkih je podruma naručeno 11000 boca Iločkog traminca. Naravno, upravo onog, prije spomenutog.

Preskočit ćemo doba Jugoslavije i zahvaliti nekome gore što podrumi nisu previše devastirani u domovinskom ratu i tada 1999. dolazi do osamostaljenja Iločkih podruma.

Mijenjalo se tu nekoliko vlasnika i uprava pa su bili u sastavu Agrokora pa izašli iz te grupacije i tu negdje počinje dio priče koji mene najviše zanima. Juraj Mihaljević, većinski vlasnik Iločkih podruma, "rješava se" drugih svojih tvrtki (a bilo je tu iznimno uspješnih poduzeća kao što je Roto Promet) i posvećuje se isključivo Iločkim podrumima kao svojoj najvećoj ljubavi. Ono što je najvažnije, čovjek ima viziju - kako od tih povijesnih podruma stvoriti najuspješniji subjekt vinskog turizma u ovom dijelu Europe, ako ne i šire. No idemo redom.

Vina Iločki podrumi trenutno posjeduju 330 hektara vlastitih vinograda, a kao jedna od većih vinarija u regiji, rade i s većim brojem kooperanata, tako da sada proizvode oko 4 milijuna litara vina godišnje.

Podrumi su, naravno, opremljeni modernom tehnologijom, što je osnovni preduvjet za proizvodnju dobrih vina.

Za naše posjete Iločkim podrumima, imali smo prilike, uz pjenušac Princeps (koji je bio piće dobrodošlice na Principovac), kušati i mlada vina koja tek počinju svoj put po policama. Kušali smo vina iz berbe 2015. kvalitetnu i vrhunsku graševinu, pinot bijeli, chardonnay, kvalitetni i vrhunski traminac, rose od frankovke i Kapistran crni te predikatni traminac - izbornu berbu bobica, iz 2011. godine.

G.E.T. Report 33

Na mene su najbolji dojam ostavili graševina i chardonnay; traminac je standardno dobar, o predikatu ne moram ni pričati...

To je vrh! Ono što je važno spomenuti, to je orijentacija Iločkih podruma da rade lagana, svježa, lepršava vina s nešto nižim alkoholima. Takav potez ne čudi, jer takav je trend u svijetu. Moramo pohvaliti ljude u proizvodnji, na čelu s Verom Zima i Antonelom Knezović, što su u tim svježijim vinima ipak uspjeli sačuvati i mineralnost i tijelo vina, a posebice sortne karakteristike pojedine sorte. Tako da smo u tom segmentu dobili iznimno privlačna vina, a opet lagana, kao stvorena za potrošnju, gdje nećete već nakon druge čaše imati osjećaj da vam je sve teško.

Postoji i linija Principovac. To su već iznimno ozbiljna vina i tu imamo graševinu,

G.E.T. | 95

traminac i chardonnay. Zanimljivo je da cijela ta linija vina naginje ka poluslatkoj varijanti, što će mnoge na prvu i odbiti, ali dajte im šansu, nećete požaliti.

Najozbiljnija vina iz nove berbe još su na odležavanju i to ćemo kušati nekom drugom prilikom. Probali smo graševinu pod nazivom Velika berba - odlično vino koje dolazi u luksuznoj opremi i svakako opravdava cijenu od 300 kn.

96 | G.E.T.

Počastili su nas i tramincem iz 1997. i to je vino u sasvim dobroj kondiciji, posebno ako volite vina s ostatkom šećera, ali ta slatkoća je već polako prešla u tercijarne arome. Ako možete, svakako probajte, a to zadovoljstvo stajat će vas 3610 kn.

Možda je njihova najpoznatija sorta traminac, ali i ostale zaslužuju vašu punu pažnju, posebice graševina i naravno, predikati i arhiva.

Stari podrum To je lokacija koja je trenutno najpoznatiji dio podruma. Ovdje se vino, naravno, više ne proizvodi, već podrum služi za arhivu i odležavanje dijela vina te naravno, u turističke svrhe. Naravno da posjetitelji žele obići i stari podrum - to poseban doživljaj za

G.E.T. Report 33

svakog čovjeka. Dakako, puno toga ovisi i o vodiču, a to ekipa iz Iločkih podruma odlično radi. Za vrijeme obilaska dobivate pregršt informacija o podrumima; kroz te zidove vode vas u daleku prošlost i polako vraćaju u stvarnost - stari podrum kao da je svojevrstan vremenski stroj, a sve će to za neko vrijeme obogatiti i vinski muzej koji je u izgradnji.

G.E.T. | 97

Na toj lokaciji je i restoran u kojem, naravno, možete kušati sva vina Iločkih podruma i to uz osebujnu kuhinju. Možete jesti čobanac, ali i fiš i to onaj pravi. Riječne ribe dobit ćete pripremljene na razne načine. Mene je oborio file soma zapečen u raznim sjemenkama. Ovaj restoran će vam pokazati svu raskoš iločke kuhinje.

Namirnice - sve vrhunske i sve, što se može, nabavlja se s obližnjih OPG-ova.

Uređenje je pomalo rustikalno, ali moram priznati da, nekako, baš odgovara. Mjesta ima dovoljno za primiti i veće grupe, a to koliko vas je, nikako neće utjecati na kvalitetu usluge. Osoblje, za pohvalu... Brzo, nenametljivo i naravno - educirano.

Ovdje ćete, kroz njihova vina i kuhinju, upoznati Ilok koji tu stoji od pamtivijeka.

Nerijetko i sam gazda Juraj stavi pregaču i sudjeluje u spremanju jela. Mi smo imali tu čast da nam je spremao stakeove odležavane 40 dana u komori pa marinirane 12 sati u tramincu i mogu reći da jedva čekam

98 | G.E.T.

da to ponovimo. Naravno, velika hvala iznimno sposobnoj i mladoj chefici, Ivani Dasović.

Stari podrum - smještaj Tu polako prestaje dodir s rustikalnim.

Naravno, to i želite kada završite dan prepun novih informacija i saznanja, a pomalo vam je već previše i jela i vina; treba vam udobna, funkcionalna soba s tušem i odličnim krevetom. E, upravo to i dobijete! Naime, imaju 18 dvokrevetnih soba, uređenih i namještenih tako da bi dobar dio naših hotela mogao doći po upute. Sobe, osim što su vrlo lijepo uređene, prilično su i prostrane. Tu je naravno i wi-fi tako da nemam baš ni jednu zamjerku.

Nakon ugodno provedene noći (ha, sad, s društvom ili ne, to je ipak vaša stvar) vraćate se naravno u restoran i... Ljudi moji, dan morate započeti iločkim doručkom! Da vidite kako oni počinju dan.

Principovac Zdanje koje se nalazi na najvišem brdu u okolici, nekad je bilo ljetna rezidencija kneževske obitelji Odescalchi, a danas je pretvoreno u luksuzni ugostiteljski objekt.

Krenimo ovaj puta odozgo. Na samom vrhu nalazi se ostakljeni vidikovac s kojeg se pruža pogled doslovno u nedogled.

U donjem dijelu kompleksa nalazi se restoran - totalna suprotnost onome u Starom podrumu - vrlo moderan i pomalo fensi. Kuhinja je raznovrsna i jako dobra, mada ovaj puta tu nismo mnogo jeli; tek juhu i govedinu iz juhe - čisto da imamo podlogu za degustaciju vina. Sjećam se jela iz nekih prijašnjih posjeta, kada sam bio vrlo zadovoljan.

S obje strane imate terase koje... E, to već graniči sa zen varijantama. Naravno, u mojoj varijanti zen opuštanja nalaze se pjenušac i jagode (i to iločke!) ili možda kava uz odličan vinjak Iločkih podruma.

G.E.T. Report 33

Već vidim da se neki mršte, ali tako ja vidim zen.

Uređenje okoliša... To je nešto što vidim u nekim TV emisijama, u kojima engleski vrtlari uređuju stoljetne vrtove... Možda su zaboravili kojeg kad su došli po onih 11000 boca traminca. Šalu na stranu, ali uređeno je fascinantno. Imate osjećaj da bi mogli sjediti na terasi zauvijek i upijati tu ljepotu i spokoj.

G.E.T. | 99

Nešto niže, ispod terase, nalazi se malo priručno golf igralište. U stvari, imate prostor za uvježbavanje ispucavanja, a u nastavku i mali teren s tri rupe. Naravno da smo probali i naravno da smo okrivili vino za promašaje. U svakom slučaju, od tada puno više cijenim ekipu koja aktivno igra golf.

Na Principovcu ima i nekoliko luksuzno opremljenih apartmana, tako da doživljaj može biti potpun. Kako saznajemo, uskoro će početi i gradnja hotela od cca 25 soba.

Hotel će, naravno, imati 5+ zvjezdica i pružat će vam bezbroj dodatnih sadržaja.

Nadam se da ću vas i o tome moći izvijestiti iz prve ruke (ponekad se stvarno ponosim svojom suptilnošću).

100 | G.E.T.

Iločki podrumi imaju sve preduvjete da postanu najbolji subjekt vinskog turizma u ovom dijelu Europe. Imaju izrazito velike mogućnosti za razvitak cikloturizma, mnogo opcija za sportske aktivnosti, imaju odličnu kuhinju koju mogu prilagoditi svakoj potrebi. Posjetitelji mogu proći cijelu paletu doživljaja, od povijesnog starog podruma i rustikalnog restorana pa sve do vrlo modernog i fensi opremljenog Principovca.

Ne treba zaboraviti ni plovni Dunav. To je tek priča za sebe, na kojoj treba itekako raditi. Naravno da imaju odlična vina, to ne moramo ni spominjati.

Bitna stvar je to što Juraj Mihaljević ima viziju kako to postići i jako bitna činjenica - ne libi se angažirati mlade ljude na neka vrlo važna mjesta u tvrtki, jer itekako zna koliko je podmlađivanje važno - i to na vrijeme, da stignu naučiti uz starije kolege.

Oni su možda (srednje) velika tvrtka po broju zaposlenih, ali ponašaju se kao mala, obiteljska tvrtka: svi rade sve; u stvari rade ono što treba, a znaju sve i to je vjerojatno tajna uspjeha. Itekako su svjesni svojih mogućnosti, ali mislim da im treba neko tko će malo povezati te turističke segmente, onako, čisto savjetodavno, ali to je samo moje mišljenje.

U svakom slučaju, Iločki podrumi su spremni postati top destinacija, ali mala pomoć institucija dobro bi došla jer infrastruktura Iloka i okolice mora biti bolja. ♦

I dok na zapadu nema ništa novo, na istoku se rađa jedna velika priča...

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 101

Restoran Badi, Lovrečica

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković

Ako tražite dokaz da restoran može raditi 30-ak godina i pritom biti u samom vrhu gastro scene, a da se istovremeno ne nalazi u centru grada ili barem u neposrednoj blizini, tada morate otići u Lovrečicu blizu Umaga, u restoran Badi - on je vaš dokaz. Ovaj istarski restoran nije gradska priča, ali je itekako urbana priča.

Ovdje ljudi dolaze s namjerom; teško ćete tu naći slučajnog gosta. Pitate se zašto je to tako? Što to ima posebno u Badiju? Pa, pokušat ću vam to ispričati; naravno, onako kako ja to vidim.

Nedavno je ovaj restoran doživio makeover interijera i sada izgleda fantastično. OK, bio je vrlo lijepo uređen restoran, ali sada ima poseban touch. Svakako treba istaknuti izdvojeni dio, vinski kutak. I to kako izdvojen - bez ijedne pregrade! Izdvojen je isključivo namještajem i rasporedom. Boce na zidu koje vizualno dominiraju u tom dijelu, fantastično su rješenje i vrlo jednostavno (a često je to i najbolje).

102 | G.E.T.

Ostatak restorana fantastično je prozračan i protočan, a opet odiše stilom. Stolovi nisu prenagurani... O, da, manje je više i ovdje je to u potpunosti tako. Prostorom dominiraju umjetnine i daju mu "art štih", ali ne previše... Onako, taman da se ne osjećate preozbiljno. I da, slike su fantastične, isplati se pogledati ih, vjerujte.

Terasa... e, to je više od terase... Dobijete volju nikad ne otići od tamo. I da, to što restoran nije dio grada, to ovoj terasi itekako daje na cijeni.

Ono što Badi izdvaja u moru restorana svakako je hrana, ali i odnos spram gosta.

O da, tu se stvarno osjećate kao kralj. Ono, kad kažu bečka škola... E, to je Badi! Od samog pozdrava i smještanja za stol imate

G.E.T. Report 33

osjećaj velike prisnosti s osobljem, ali opet na određenoj distanci; iznimno respektirajući vas kao gosta. U stvari, to je fluidni osjećaj koji je teško opisati, a događa se u vrlo malo restorana. U Badiju su svjesni da žive od gosta, ali i za gosta. Vi ste gost, a ne hodajući bankomat. Naručili vi jastoga ili samo kavu i čašu vina, tretirat će vas

G.E.T. | 103

jednako, što često nije slučaj. Posebice u sezonskim objektima. Doduše, Badi radi kroz cijelu godinu, što je isto svojevrstan fenomen. Sama usluga i prezentacija su odlične i da, vidi se da ulažu u svoje osoblje; dobit ćete odgovor na svako vaše pitanje, jer ljudi koji vas poslužuju znaju, a to je jako bitno.

Hrana... E, da došli smo najbitnijeg dijela cijele ove priče. Jela su stvarno odlična, vidi se da poštuju namirnicu. Badi je prvenstveno riblji restoran u kojem, naravno, možete dobiti i odličan biftek, ali more je ono gdje su najbolji. Menu kroz koji smo mi prošli bio je opsežan, ali ono što je bitno - u svakom jelu možete prepoznati rukopis majstora, Morisa Damianija, koji je glavni kuhar u Badiju zadnjih nekoliko godina.

Posebno me obradovala činjenica da je sve što se nalazilo na tanjuru spremljeno s istom pažnjom... Glavnoj namirnici,

104 | G.E.T.

kao i dijelu tanjura koji je, recimo to tako, pratnja, posvećena je ista pažnja.Tanjuri nisu pretrpani različitim namirnicama, ali ni prejednostavni. Vidi se da su o svakom jelu razmišljali, isprobavali ga i za svaki se detalj točno zna zašto je na tanjuru i koja mu je svrha. Izuzetna je ta simbioza kuhara, vlasnika i osoblja u kreiranju jela,

ali i pomno osluškivanje gostiju i prilagođavanje njima. Kada svemu tome dodate nabavu samo prvoklasnih namirnica, praćenje i primjenu novih tehnologija (jer kuhar se školuje cijeli život) tada dobijete odličan rezultat koji dovodi do vrlo zadovoljnog gosta koji se vraća.

Evo kako je izgledao naš menu, a ja ću izdvojiti nekoliko jela koja su me oduševila:

Nabujak s mariniranim škampom i buratta:

Mediteranska juha s najboljim od mora: Sama prezentacija ovog jela je odličan trik: očekujete juhu, a dobijete lijepo složen tanjur s plodovima mora na kojem dominira izvanredno pečen file ribe i taman kad pomislite pitati gdje je juha, dobijete u tanjur izvanrednu mediteransku juhu. Tada shvatite mudrost. Dobili ste najbolje od mora, spremljeno bez juhe, sačuvane teksture i svega onoga najbolje od njih, a samu juhu napravili su od ostalih dijelova i kad to spojite, u tanjuru dobijete savršeno jelo.

Gazpacho kozicama:

G.E.T. Report 33

s

krastavcima

i

G.E.T. | 105

Dimljena hobotnica na posteljici od kukuruznog brašna:

"Bisque" od škampi i kapešanti:

File ribe „sous vide” s kremom od krumpira:

106 | G.E.T.

File orade u korici od badema s marmeladom od ljubičastog luka: Sam naziv jela govori o čemu se radi i nema skrivenih tajni, ali je jelo majstorski izvedeno. Zapečena korica od badema do savršenstva sačuva ribu, file ostaje izuzetno sočan i fantastično očuvan. Sama korica od badema nije prepečena, nije gorka i svojom hrskavošću daje odličnu strukturalnu protutežu iznimno podatnoj ribi. Ljubičasti luk je karameliziran do stanja marmelade svemu tome daje posebnu slatkastu notu i kremoznost. Onako, kad ste u Istri, ako ne odete to probati kod Badija, uskratili ste se za jedan ozbiljan užitak u životu.

Tris (sladoled od jagoda, voćna rolada, pralina od kokosa):

Sladoled s čokoladom:

maslinovim

uljem

i

Naravno, jelo koje me, što se kaže, izulo iz cipela je sladoled s maslinovim uljem i čokoladom. OK, nije to ništa novo, ali domaći sladoled koji rade u Badiju je savršen i kad mu dodate ozbiljnu količinu maslinovog ulja koje kao da je rađeno baš za ovo jelo i sve to zatvorite s odličnom crnom čokoladom...

To je to! Naime, tekstura ovog deserta je savršena toliko podatna i mazna, to jelo je grijeh... Odmah me podsjetilo na film "Devet i pol tjedana" i njihovu prezentaciju seksualnosti u hrani. Kao što rekoh, ovo jelo je grijeh koji si svakako morate priuštiti s vremena na vrijeme.

Badi je svakako izniman restoran koji će vas očarati u svakom segmentu. On je konstanta kvalitete. Naravno, najveće zasluge za to ima vlasnik, Nado Badurina, koji teži konstantnom usavršavanju i zadovoljstvu gostiju. Nerijetko ćete ga vidjeti kako osobno poslužuje goste, jer on je duša restorana i kad ga gledate kako radi, vidjet ćete razliku između konobara i pravog obera. Isto je to, a opet tako različito.

je sigurno i tome se radujemo. No odnos spram gosta i kvaliteta ostat će u najmanju ruku ista.

A Badi, on će trajati, jer... Ivan Badurina razmišlja isto kao otac u svim osnovama, a da će donijeti neke svoje novitete, to

Eh da, ako poželite večeru s doručkom, nije problem; u sklopu Badija imate i smještaj pa tko voli... Oni su na usluzi. ♦

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 107

Nova lokacija popularne pizzerije Chello U Zagrebu, na adresi Zagorska 18, otvorena je nova lokacija popularne pizzerije Chello. Popularnost je stekla s deep dish pizzama koje je u prosincu 2011. predstavila hrvatskoj javnosti.

Trudeći se nuditi nešto drugačije, kreativni i inovativni vlasnici, Darijan i Glorija Katalinić, uvijek su radili na novim idejama i receptima, koje Darijan, ujedno i glavni pizza majstor Chella, sprovodi u dijela.

Pripremila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković

Među ljubiteljima pizza Chello nalaze se i mnoge poznate osobe, kao na primjer Andrea Andrassy, Duško Ćurlić, Asim Ugljen, Domagoj Jakopović Ribafish i drugi, redom gurmani koji znaju prepoznati kvalitetu.

Otvaranjem nove, veće i ljepše lokacije, očekujemo još noviteta te smo sigurni da će i nova lokacija pizzerije Chello biti

110 | G.E.T.

nezaobilazno odredište najvećih gurmana i ljubitelja pizze.

Priprema pizze - umjetnost Lako se da zaključiti kako za finu i ukusnu pizzu nije dovoljno na tijesto staviti malo sira, šunke i umak od rajčice te sve zajedno ispeći u pećnici. Priprema pizze prava je umjetnost, a toga je svjestan i pizza majstor Darijan Katalinić - on i supruga Glorija vlasnici su zagrebačke pizzerije Chello i ne boje se isprobati sasvim nove kombinacije i stilove po pitanju izvedbe pizze pa se tako u pizzeriji Chello može birati između više od 40 vrsta pizza.

Među prvima u svijetu, on je kao sastojke za pizzu počeo koristiti različite vrste sireva, poput dimljenog sira, čardaša, topljenog ementalera... koje kombinira s različitim mesnim varijantama.

Deep dish Chicago style pizza Ideja da se radi Chicago style pizza došla je kao i većina dobrih stvari - slučajno.

Naime, Michael Yuknis, susjed Amerikanac, koji se vjenčao s Hrvaticom i ostao ovdje, poželio se pizze kakvu je jeo u Chicagu. Došao je u Chello i pitao mogu li to zajedno napraviti - naravno da se može!

To je bio početak, a sve ostalo je povijest ili bolje da kažemo - budućnost. „Velika inspiracija su mi predvodnici u pizza industriji, Talijani i Amerikanci, no svaku pizzu pomno prilagođavam domaćem tržištu.”, kaže Darijan Katalinić, pokretač Chello revolucije.

Glorija i Darijan Katalinić

Darijan Katalinić i Michael Yuknis

Raznovrsna ponuda Chello pizzerije U ponudi pizzerije Chello nalazi se više deep dish pizza i deep dish double decker, koji je jača izvedenica „običnog” deep disha. Chello varijanta double deckera za razliku od američke - ima više tijesta i totalno drugačije sastojke, što je zagrebačka publika izvrsno prihvatila.

Uz deep disheve poznati su po svojim G.E.T. Report 33

specijalkama „Goo-tam city pepperoni” pizzi i „Doomsday” pizzi. Doomsday pizza je nastala, kao što se može naslutiti, nakon najave smaka svijeta, koja je Darijana Katalinića navela da se zapita: „Što bih volio pojesti kao posljednji obrok?”.

Odgovor je - pizza s 5 vrsti sira, 4 vrste mesa, 3 umaka!

Sve su ove pizze za dvije osobe.

G.E.T. | 111

Noviteti Sigurni smo da će nova lokacija pizzerije Chello, na adresi Zagorska 18 u Zagrebu, biti nezaobilazno i omiljeno odredište najvećih gurmana i ljubitelja pizze, a sve njih očekuje mnogo ukusnih noviteta.

Glorija i Darijan Katalinić već sad imaju nove ideje, a osim što uz njih možete uživati u neodoljivo ukusnim pizzama, moći ćete ponešto i naučiti. Tako je u dugoročnom planu i njihovo sudjelovanje u edukativnim radionicama, a dok to čekate, rado će s vama podijeliti pokoji savjet pa čak i - recept. ♦

U pizzeriji Chello, osim bogatog izbora pizza (ali i lazanja), možete birati iz bogatog izbora piva, ali i vina.

(Recept za izradu Chicago style pizze kod kuće nađite u rubrici recepti.)

Otvorenje je proslavljeno 7. rujna, uz medijsku podršku G.E.T. Reporta, a prisutni gosti su mogli, osim u odličnim pizzama, uživati u posebnim iznenađenjima: • Izrađena je i poslužena deep dish pizza koja je pred posluživanje imala masu 7,25 kg !

Darijan Katalinić pripremio je pizzu romanskog stila

• Michael Yuknis iz Chicaga izradio je Chicago style deep dish pizzu prema originalnom receptu • Darijan Katalinić je pokazao da je jednako uspješan i kad su u pitanju tanke pizze (takozvani romanski stil)

Michael Yuknis pripremio je pizzu Chicago stila 112 | G.E.T.

Najteža deep dish pizza Što je Chicago style?

Chicago style deep dish pizza stvorena je u Pizzeriji Uno u Chicagu 1943. godine, a otad taj naziv podrazumijeva posebnu vrstu pizze koja se peče u dubljoj okrugloj posudi te ima deblji sloj sastojaka od uobičajenih pizza. Dvostruki sloj tijesta, bogat umak od rajčice i veći broj sastojaka čine je vrlo sočnom, a upravo zbog toga joj najveći gurmani teško mogu odoljeti.

Možda čak i na svijetu, vrlo vjerojatno u Europi, a definitivno u Hrvatskoj, najteža deep dish pizza napravljena je i poslužena na otvaranju nove lokacije pizzerije Chello, u Zagorskoj ulici broj 18, u Zagrebu, 7.9.2016. godine.

Pizza od 7,25 kg Prvo je izvagana prazna posuda, da bi kasnije mogli izračunati točnu masu gotove pizze. = 2.225 g (2,225 kg)

Gotova pizza je, zajedno s posudom, težila 9.475 g.

9.475 g - 2.225 g = 7.250 g

Dakle, masa ove deep dish pizze bila je 7.250 g, to jest, 7,25 kg. ♦ G.E.T. Report 33

G.E.T. | 113

Vina Deklić, Ferenci (Vižinada) Istra - lijepa i mila, pitoma i puna divnih, vrijednih ljudi.

Nije čudo da pjesma kaže kako samo anđeli znaju kako je u raju, a i svi što su jednom bar Istru vidjeli. Oni koji malo bolje poznaju Istru, oni znaju i gdje je Vižinada - dio Istre koji Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković nije baš na moru, ali je blizu pa se u zadnje vrijeme tamošnje stanovništvo, osim vinogradarstva i maslinarstva kao vodećih gospodarskih grana, okreće i turizmu. Jedna obitelj koja je u tom segmentu napravila veliki iskorak je obitelj Deklić.

Obitelj Deklić živi u malom mjestu Ferenci, na području Vižinade, a vinovom lozom se bavi oduvijek. Međutim, braća Dino i David odlučili su vinsku priču obitelji Deklić podići na viši nivo. Trenutno obrađuju 17 hektara svojih vinograda, a ponekad se mora kupiti nešto i od kooperanata, ali najviše, ipak, vole sirovinu iz svog vinograda. "Sa svojim grožđem točno znaš kakvo je i unaprijed znaš što od njega očekuješ pa ga tako i uzgajaš", kažu Deklići.

Dino i David odgojeni su tradicionalno, s izuzetno izraženim osjećajem za obiteljsko zajedništvo. Obitelj iznad svega - to je njihova najveća snaga. Većinu posla odradi se unutar obitelji, a to je danas jako bitno. U tradicionalni odgoj utkan je odnos 114 | G.E.T.

prema lozi - oni gledaju na nju kao na partnera i nemoguće je ne primijetiti poštovanje koje imaju spram loze. Naravno, kako je obitelj osnova svega, tako su i njih dvojica imali itekakvu podršku obitelji i toga su jako svjesni. Iako su vrlo mladi, obitelj im je dozvolila da vode obiteljski biznis. Ali treba znati - uz određene privilegije, ide i prilična odgovornost, no s njom se ovi mladići odlično nose. Ono što me pomalo iznenadilo, jest da oni još uvijek u svojoj kući imaju prostoriju u prizemlju koja nije dnevni boravak, nije ni kuhinja, ali tu se kuha, tu se jede kad se dođe iz vinograda ili se u njega ide, tu se najviše razgovara o poslu i obitelji; tu se, u stvari, provodi najviše vremena... Recimo da je to - obiteljska prostorija. Za svog boravka kod njih i mi smo doručkovali s njima u toj prostoriji i ne možeš ne doživjeti punoću te ljubavi i smijeha... Puno je tu obiteljskih šala i međusobnog uvažavanja, ali vjerojatno i zajedničkih briga, a sigurno i suza kad grad, recimo, uništi lozu, a ti ne možeš ništa... No zato imaš obitelj koja te gura naprijed i sve je lakše.

kad su gosti u pitanju. Ni jedan posao se ne podcjenjuje; obitelj je njihova najveća snaga.

David i Dino o svom ocu i djedu govore s iznimno velikim poštovanjem. Biranim riječima govore i o rođacima, ali o ocu i djedu... E, to je posebno. Svjesni su oni koliko su im prijašnje generacije pomogle i dale, ali su svjesni i koliko im znači majka u kuhinji te sestra Lucija koja pomalo preuzima ulogu domaćice gospodarstva, G.E.T. Report 33

G.E.T. | 115

Uzgoj vinove loze u vinariji Deklić pod velikim je utjecajem tradicije, tako da, recimo, berba mora biti ručna, ali isto tako, znaju da moraju pratiti napredak i tehnologiju pa to i rade, ali nisu postali njihovi robovi. Prilično vješto balansiraju između tradicije i moderne tehnologije; od svakog tog segmenta uzimaju taman ono što treba i mislim da su na iznimno dobrom putu.

Dakle, podrum je velik, prostran i odlično uređen. Naravno, kontrolirana fermentacija, sve pod dušikom - onako, baš kako treba.

Kako su oni ipak mlada vinarija kada su butelje u pitanju, jer prije se više radilo s otvorenim vinima, tako su se Dino i David počeli igrati s odležanim vinima i maceracijama, a nabavili su i ponešto drvenih bačvica. U tom pogledu od njih tek očekujemo velike stvari. Moram priznati da su vina, koja smo probali iz bačava, na odličnom putu da budu stvarno velika vina.

116 | G.E.T.

Kada govorimo o buteljama, prva dama podruma je, naravno, malvazija: lijepa, elegantna, alkoholno ne prejaka i ono što mi se posebno sviđa - fina je, ozbiljna na nosu, bez prenaglašenog cvjetnog mirisa; vino koje možete piti uvijek, mada je, po mom mišljenju, idealno vino za lagani ljetni ručak.

Chardonnay - meni, možda, njihovo najbolje vino. Stilski odlično posloženo, finog, punog tijela, fino izbalansiranih alkohola i kiselina. Vino koje možete poslužiti uz cijeli spektar jela, ali možete ga i piti samog i uz njega uživati u toplim, ljetnim večerima.

Rose je dobar, lepršav; kada je hladan (kao i svi rosei), idealan za pijuckanje na terasi.

G.E.T. Report 33

Muškat žuti... Naravno da tu ne mogu biti objektivan. Što mogu kad imam izraženu žensku stranu (kao i još neke kolege) i vjerujte, to nema veza sa seksualnim opredjeljenjem, ali ima s muškatom žutim - jednostavno ga obožavam. Deklićev muškat mora biti izrazito dobro ohlađen.

Ne, nema manu, već ima ostatak šećera na samoj granici pa ne osjetite ni izrazitu slatkoću, ali ni ono što očekujete od suhog vina te vam toplo djeluje pomalo tupo. No ako ga dobro ohladite, pokazat će vam svu svoju raskoš.

G.E.T. | 117

Cabernet sauvignon je lijepo, elegantno vino, izrazito pitko. Lijepo izbalansirano i izrazito naglašene sortnosti. Ipak, dojam je da se grožđe moglo malo drugačije pripremiti i odležavanje u bačvama je moglo biti malo duže... Nekako, mislim da ovo vino nije dalo svoj puni potencijal. No kao što rekoh - od njih velika vina tek očekujem i ne sumnjam da će ih i biti.

Ono što je najbitnije, dečki uče, razvijaju se; iznimno su mladi i pred njima je još puno berbi. Ne libe se pitati za savjet i poštuju tuđe mišljenje. Znaju da moraju još puno učiti, a to je jako bitno. Prate razvoj tehnologije i znaju to primijeniti, tako da je pred njima iznimno lijepa vinska priča.

Trenutno je u tijeku gradnja kušaone koja će moći primiti autobus ljudi. Mi, koji smo vidjeli nebrojeno mnogo kušaona,

118 | G.E.T.

već sada, po konturama, možemo vidjeti da će to biti prava stvar. Kada kušaona bude gotova, to će u potpunosti zaokružiti njihovu ponudu, jer smještaj već imaju.

Iznad podruma je sagrađena kuća na dvije iznimno prostrane etaže. Jedna je podijeljena u dva apartmana, dok je jedna etaža ostavljena kao jedan, velik apartman.

Apartmani su odlično uređeni, s puno stila i vidi se da se pazilo na svaki detalj.

Naravno da to, što kraj apartmana imate bazen u kojem možete i zaplivati i - naravno, kakva bi to bila terasa bez roštilja? - daje cijeloj priči još bolji dojam. Shvatila su braća da je vinski turizam put kojim treba ići i krenuli su jako dobro.

Kad završe kušaonu bit će to cjelovita i čini mi se, vrlo tražena destinacija.

Nadam se da ćemo vas izvještavati i s

otvorenja kušaone; čisto da vam prenesemo dojmove.

Valja ovaj tekst privesti kraju, jer neće nitko potrošiti godišnji da bi pročitao moj tekst.

Znam da sam sigurno nešto izostavio, ali ne brinem se, jer o njima ćemo sigurno još puno pisati. Tek su na početku; tko zna gdje im je kraj!

Ono što na kraju želim istaknuti je etiketa - jednostavna, lijepa i moderna, a na njoj su četiri grane loze koje predstavljaju četiri generacije Deklića... a ima ona stara:

G.E.T. Report 33

jednu granu slomiš lako, ali nekoliko grana zajedno ne možeš slomiti samo tako. To jedinstvo i ta privrženost obitelji trebala bi biti inspiracija većini u Lijepoj našoj, jer kult obitelji je ono što nam itekako treba.

I da, izuzetno sam sretan što opet, po tko zna koji put, među prvima pišemo o ovakvim predivnim mladim ljudima i tako im, barem malo, pomažemo. Mnogi pišu o mladim ljudima koji iseljavaju iz Hrvatske, a ja mislim da su ovakvi primjeri, kao Deklići, najbolja garancija da će se ovi jednog dana imati gdje vratiti. ♦

G.E.T. | 119

Gandalf iz Motovunske šume

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković

Motovun je bajkoviti gradić koji me uvijek vraća u djetinjstvo; ne znam jesam li se ikad sjetio Motovuna, a da se nisam sjetio i Velog Jože - to kao da su neraskidive veze.

Sama Motovunska šuma, koja nam daje najbolje i najcjenjenije tartufe u svijetu... Zar to nije bajka, na neki način?

Šetnja Motovunom predvečer, dok se polako stvaraju nestvarne sjene... U tim trenucima ne možete ne osjećati se bajkovito. Još ako imate sreće pa u mjesnoj crkvi naiđete na klapu Motovun dok vježba, tada

ili ste sretan čovjek ili se družite sa čarobnjacima, a mi smo ovaj put kombinirali oboje.

120 | G.E.T.

Priča može početi kao i svaka...

Dobro, možda malo drugačije.

Ne tako davno, odmah onkraj zidina motovunskih, bila je jedna mesnica i u njoj je radio mladi mesar. U to doba, on još nije znao da će ga sudbina odvesti u sasvim drugom pravcu. Naš mladi mesar zvao se Klaudio. Mučio se i vrijedno radio svoj posao, ali nije bio sasvim sretan.

Jednog jutra, u sam cik zore, dok se probijala iznad Motovuna, zraka sunca je probudila Klaudia i on je tada shvatio: "Vinova loza! Da, to je moj život!"

Dalje... Eh, dalje je san kojeg Klaudio Tomaz i njegova obitelj još uvijek sanjaju.

Zašto Gandalf?

Pa, zato što su njegova vina zaista čarobna!

Naravno, malvazija ima posebno mjesto u njegovom podrumu. Ona "obična" ili kako volimo reći "bazna", pod nazivom Avangarde, sve je samo ne obična. To je iznimno skladno i izbalansirano vino. Fina, zelena aroma vodi vam misli na zelene livade i u vinograde, a okus, nježan i delikatan, ima u sebi bezbroj okusnih asocijacija; sve G.E.T. Report 33

to me uopće ne čudi, jer Klaudio uvijek vinificira nekoliko tankova, a svaki je malo drugačiji. Kada sam predzadnji put bio kod njega, krenula je noćna čarolija kušanja vina iz tankova, da probamo složiti kupažu koja će biti konačna. Završili smo oko 4 ujutro. Osobno, nisam bio ništa pametniji; znam samo da smo tražili u kojem tanku ima više slanosti u malvaziji i naravno, na G.E.T. | 121

kraju smo nešto zaključili - ja, doduše, ne znam što, ali ono što je Klaudio stavio u bocu i što smo pili za par mjeseci, bilo je više nego odlično (mislim da me je na kraju začarao da ne otkrijem njegovu tajnu).

Njegova macerirana malvazija, Sesto Senso - to vino spada u sam vrh hrvatskog vinarstva; možda jedno od najharmoničnijih vina koje znam. To vino vas, definitivno, dok ga pijete, nosi u neku drugu dimenziju... Jednostavno, čarobno! Ako ste fan ozbiljnih vina, tada je ovo nešto čemu ćete se uvijek vraćati. Neću vam sada pričati o okusima i doživljaju vina, to je ionako vrlo subjektivno; reći ću vam samo ovo: ako vam je iskreno stalo do neke dame, tada će Sesto Senso biti najbolji izbor, jer to vino je čista magija.

Ako to ne uspije, tada imate tajnog asa u rukavu, a zove se Dolce Anima i spada među najbolje muškate koje sam pio, a bogami, probao sam ih...

Merlot Silente... Uz to vino me vežu neraskidive niti, jer ja sam mu krsni kum (ako netko nije shvatio, ja sam mu dao ime), a zašto Silente - zato što je toliko dobar da ostajete bez teksta. To je bila osnovna ideja, a vi provjerite je li točna.

U svakoj priči iz davnina ili skoro u svakoj pojavljuje se neki gusar pa tako i mi imamo 122 | G.E.T.

Barbarossu; pravo gusarsko ime za Teran. U stvari, tako su zvali Klaudijevog pretka; naravno, zbog crvene brade. E, taj teran, to je posebna priča... Nisam neki preveliki fan terana, ali ovaj je nekako fin, gladak; onako, pun, moćan, ali ne robustan... Da, to je jedno izvanredno vino.

U Barbarossi ćete naći sve što jedan teran mora imati i nekako će sve to biti još više naglašeno; ima neku posebnu slast. Samo mi je žao što ga Klaudio nije poslao na Decanter; mislim da bi sigurno dobio 69 (pardon, okrenite brojke, jučer sam gledao neke čudne filmove pa mi je komp još u šoku) bodova. Zašto je njegov teran takav? Ima tu jedna posebna čarolija, ima jedan poseban rez škarama... A, ne! Neću vam otkriti koja je to čarolija. To vam može odati samo Klaudio Tomaz, ali moram vas upozoriti da se to obično događa u njegovom podrumu, kada je noć sve, samo ne mlada.

Inače, van podruma, Klaudio je sasvim običan čovjek koji obožava svoju obitelj, što i ne čudi, jer supruga Danijela je toliko dobro biće da se uz nju uvijek osjećate nekako bolje i veselije. Dvije su kćerke tople i drage, predivne mlade osobe, koje već sada itekako doprinose njihovoj zajedničkoj čaroliji. A sin... On je nekako predodređen da jednog dana preuzme obiteljski posao i čini se da je toga već sada svjestan te ide u tom smjeru. Obitelj Tomaz je

skladna obitelj u kojoj vlada ljubav ili bolje reći, ljubavna čarolija.

Poslovno, cilj je nekih 20-ak hektara ili oko 100-120 tisuća boca i to bi bio zaokružen posao, a kako će biti, to ćemo vidjeti; za sada im dobro ide. U planu je i gradnja nove vinarije, ali o tome kad dođe vrijeme.

Pratim situaciju i vjerujte, znat ćete.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 123

I... Jedna mala tajna... Na večeri, u odličnoj konobi Mondo, gdje su nas ugostili da je to čudo jedno, a posebno moram izdvojiti rižoto sa crvenim radičem i teranom...

Otkrio sam jednu tajnu - Klaudio je valjda jedini Istrian za kojeg znam da ne jede tartufe. Ima pse, ide u lov na tartufe, ali ih ne jede.

Ako ste mislili da su oni obitelj koja gleda samo naprijed... A ne! Prvo što ćete dobiti u čašu, kad dođete kod Tomazovih, jest čaša pjenušca i to od terana. Odličan, iznimno svjež pjenušac imena Pier. Nosi to ime u spomen na Klaudijevog djeda.

Da, otkrit ću vam, ipak, na kraju, čarobnu formulu ove divne i vrijedne obitelji.

Gledaj u budućnost, poštuj prošlost i daj od sebe najbolje što možeš uz, naravno, pregršt ljubavi. I, to je to! Jednostavno, zar ne? ♦ 124 | G.E.T.

Dragi partneri i prijatelji,

želimo vam sretan Božić i uspješnu novu 2017. godinu!

Vaš Eno Expert

Bajkovita priča vinskog turizma

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

126 | G.E.T.

Od pamtivijeka su Zagrepčani odlazili u okolicu grada na izlete. Nekad se pod tu okolicu smatrao i Podsused (koji je u međuvremenu postao dio grada) i restoran "Suhina", pod savskim mostom; naravno, onim u Podsusedu (to jest, Podsusedski most). Odlazilo se naravno i u Samobor, posebice u samoborsko gorje ili na bazene, popularno kupalište Šmidhen. Napretkom tehnologije, posebice prometnih sredstava, proširila se perspektiva takozvane okolice grada pa su nam i Krapinske toplice postale uobičajeno izletište, u koje se može otići i na dnevnoj bazi. Kad ste već u Krapinskim toplicama, tada se još popnite na brdo i doći ćete do jednog od najboljih izletišta i to ne samo u ovom dijelu Lijepe naše.

Vuglec Breg je bajkovito izletište koje vas vraća u neka ljepša, bezbrižnija vremena, ali vam pruža i svu udobnost moderne tehnologije. Vizija koju je Boris Vuglec imao kada je krenuo u ovaj projekt, polako dobiva svoj potpuni smisao. Ono što najviše oduševljava, jest sklad prirode i onog što su ljudske ruke stvorile. Šećući od parkinga prema restoranu i recepciji, imate osjećaj kao da šećete kroz malo, zagorsko selo, u nekom prošlom vremenu i već tu počinje bajka. Te male kućice u stvari su vrlo dobro opremljeni apartmani, u kojima imate svu potrebnu udobnost. Smještaj je

uredan i prostran, a iako ima svu modernu udobnost koju poželite, ipak vas svojim izgledom i uređenjem pomalo vraća u neka druga vremena.

U svakom slučaju, dobiti ćete više nego što ste se nadali. Ako dolazite na romantični vikend, što toplo preporučujem, tada svakako birajte apartman Imbra prekrasan smještaj s vanjskim hidromasažnim bazenom, zaklonjenim, naravno, od pogleda... Uz to, naravno, savršeno ide neki od pjenušaca iz Vuglecove palete, a pogled vam puca po zagorskim daljinama.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 127

Glavna zgrada, ako tako možemo reći, u kojoj se nalaze restoran i recepcija, također je izvrstan spoj tradicije i modernog.

Izvanredna velika sala i prekrasna terasa, kao stvorena za uživanje. Izdvojit ću samo jedan detalj; u sali ćete sjediti na vrlo udobnim stolicama, što je bitno, jer često ljudi padnu u zamku pa stave teške, masivne, drvene stolice, u pravilu neudobne - jer je to rustikalno - možda i jest, ali često nije udobno, a hedonizam zahtjeva udobnost. Mjesta ima, ono što kaže naš narod, "mo'š svadbu radit".

Hrana... E, to je već jedna posebna priča, ali idemo redom. Kao prvo, trebate znati da na Vuglec Bregu upotrebljavaju sve domaće, naravno ono što mogu, što OPG-ovi u okolici proizvode.

Pa da krenemo redom... I to onim redom, kako su se oni nama prezentirali.

Osoblje, jednom riječju: odlično. Ma, više nego odlično! Znaju sve o svom poslu, sve o jelima koja nude i vinima, naravno.

Objasnit će vam sve o pripremi, što jela, što vina. Komunikacija s gostom je fantastična; uvijek su na usluzi i nasmijani, a nenametljivi; znaju što ponuditi i kako vas navesti da probate ono što možda i niste htjeli, a u pravilu ste im poslije zahvalni.

Jako bitan detalj - znaju skoro sve o kraju u kom se nalazite, od povijesti i umjetnosti do malih anegdota koje će vas nasmijati. Nesumnjivo, oni su jedna od najvećih vrijednosti Vuglec Brega.

To, da u sklopu objekta imate i malu konferencijsku dvoranu, to vam ne moram ni naglašavati, to se podrazumijeva.

128 | G.E.T.

Kao hladno predjelo poslužili su nam zagorski pladanj s domaćim svježim sirom i vrhnjem te guščju paštetu. OK, na pladnju su, naravno, domaći naresci i tu već po boji vidite da se radi o domaćem proizvodu, ali odlično spremljenom; ništa nije ni preljuto, ni preslano ili premasno, a okusom bogato.

Domaći svježi sir s vrhnjem - mogu vam samo reći da se zbog toga isplati potegnuti na Vuglec Breg.

Pašteta od guščje jetre jako je ukusna, savršeno začinjena, sam okus bez mane.

Tekstura baš kakvu volim; ni premekana i nježna, ali ni prerobusna i da, to je pašteta koja savršeno ide uz domaći kruh koji vam posluže.

G.E.T. Report 33

Probali smo dvije juhe. Goveđa juha s domaćim rezancima, koja me podsjetila na moju baku; sam miris i okus su savršeni, a rezanci, da, pravi domaći - jedna iznimna, okrepljujuća juha, ali po skladu okusa i pravilnosti rezanaca ipak vidite da je to spremao školovani kuhar, mada su svi sastojci domaći. Juha od gljiva - to je moj favorit. Točnije, juha od nekoliko vrsta gljiva, naravno ubranih u okolici Vuglec Brega. Dakle, taj miris i okus, to može samo dati samo prava šumska gljiva, a priprema... Nemam baš nikakvih zamjerki; čak je i kremoznost, onako, savršeno postignuta, niti je prerijetka, niti pregusta... Ma, idealno!

G.E.T. | 129

Od glavnih jela probali smo četiri (od svakoga po malo, da ne mislite da smo pojeli po 4 glavna jela, mada bi se to po mojoj konstituciji i moglo zaključiti). Dakle, janjeći kotleti pa teletina pečena u krušnoj peći s krumpirom, patka s mlincima i punjena pureća prsa s umakom i njokima. Sva jela su odlično termički odrađena, ništa nije ni prepečeno, ali ni premalo; mesa su fino pripremljena, očišćena od svih žilica i raznih opni oko mišića, koje neiskusni kuhari često previde u gužvi pa vam te sitnice, na kraju, upropaste ručak.

Sva jela su fino okusno izbalansirana; ništa vam ne odudara. Jako lijepo... Da, lijepo, jer i vizualna prezentacija tanjura je sasvim zadovoljavajuća.

Prilozi vrlo ukusni; posebno se to osjeti na krumpiru iz krušne peći - tu se vidi da je to domaći krumpir. Jedina zamjerka;

umjesto njoka bih stavio trgance, onako, radi domaćeg štiha. Ako ćemo ocjenjivati, sva jela su negdje oko četiri ili četiri i pol; ima još mjesta za napredak, ali toga uvijek ima.

Osobno, izdvojio bih patku s mlincima, zato što nisam ljubitelj patke, a ova je bila odlična.

130 | G.E.T.

Ne smijemo zaboraviti da nismo u ekskluzivnom restoranu centru grada. Ovdje smo se došli opustiti i male, sitne nesavršenosti su čak dobro došle, a ukupna ocjena je jako visoka i sigurno ćete se htjeti vratiti.

Deserti... Štrudla od trešanja, bučnica pa naravno, zapečeni štrukli i sorbeto s pjenušcem Vuglec. Deserti su, ako volite ovakvu vrstu kolača, a naravno da volite - savršeni. Štrudlu od trešnje, mislim da bolju nisam jeo nikada, o bučnici vam neću ni pričati - to morate probati, a zapečeni štrukli... Njih čim se sjetim, dobijem volju odmah krenuti na Vuglec Breg. Na kraju, jedan osvježavajući sorbeto vam sasvim dobro dođe.

Da, valja svakako spomenuti da u sklopu imanja imate terene za tenis, mali nogomet, dječje igralište... E da, u šetnji imanjem možete sresti pony konje, nemojte se prestrašiti; vikendom ih se može i jahati.

Poznavajući obitelj Vuglec, vjerojatno već razmišljaju o nekom bazenu, ali moja preporuka: mali golf teren bio bi savršenstvo.

I da, jedna mala tajna... Kad dođete na Vuglec Breg, tražite da vas poslužuje Siniša iz Bednje. Zašto? Shvatit ćete vrlo brzo, vjerujte mi na riječ.

Vuglec je i vinarija, tako da ima svoja vina i to jako dobra, a ima i cijelu paleta pjenušaca.

Podrum se nalazi odmah uz restoran, tako da možete imati i vođenu degustaciju.

Glavna enologinja, Jasminka Šaško, polako podiže kvalitetu vina i to iz godine u godinu, tako da njihove najbolje berbe tek očekujemo; mada je i ovo što imaju jako dobro. Zadnje što su dali na tržište je upravo pjenušac Jasminka, koji rade u suradnji s vinarijom Bodren Borisa Drenškog. U tom pjenušcu je nekih 20% Bodren ledene berbe; vrlo zanimljiva priča.

G.E.T. Report 33

Da, sad sam se sjetio još nekih sitnica vezanih za Vuglec Breg, ali o tome drugom prilikom.

Još ćemo o njima sigurno pisati, jer oni spadaju u sam vrh vinskog turizma u Hrvatskoj. ♦ G.E.T. | 131

Restoran Kormoran prava formula za posjet

Ovo nije bio moj prvi susret s restoranom Kormoran, smještenim u samom Kopačkom ritu, ali ovog puta sam pronašao pravu formulu za odlazak u Kormoran.

Možda vam se ovaj uvod čini pomalo neobičan, ali evo, da objasnim...

Prije posjeta Kormoranu posjetili smo stari podrum vinarije Belje; vjerojatno jedan od najljepših podruma naše države.

Izuzetno dobro uređen i opremljen svom potrebnom tehnologijom, a opet Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković sve besprijekorno uklopljeno, tako da ništa ne narušava godine koje ovaj podrum nosi. Vidi se du su u uređenje uložena znatna sredstva, jer ništa nije rađeno bez savjeta i odobrenja struke i nadležnih struktura - ipak cijela ta priča ima i spomeničku vrijednost.

132 | G.E.T.

Obilazak podruma je izniman doživljaj.

Doista je lijepo vidjeti sve te bačve posložene u besprijekornim redovima; odaju dojam moći. Kad uđete u taj podrum, jednostavno morate osjetiti strahopoštovanje.

Naravno, doživljaj je potpun tek ako imate pravog vodiča, a to njihovi stručni vodiči nesumnjivo jesu. Posjeduju respektabilno znanje o samom podrumu, ali i o vinima općenito.

Eto, tek toliko, malo povijesti da nešto naučite:

Stari podrum Vina Belje prvi se puta spominje u opisima Mohačke bitke iz 1526. godine, u vrijeme velikog vojskovođe Sulejmana Veličanstvenog. Osim što je najstariji u regiji, s preko 1200 m2 je najveći u Hrvatskoj, a građen je na poseban način tako da ima dvije etaže. Gornja etaža zove se „gator“ te je tipična za Baranju, jer podrum nije ukopan pod zemlju, već je u Banovo brdo koje potpuno jednako imitira klasični vinski podrum, kakva je donja etaža podruma.

Na gornjoj etaži nalazi se ukupno 71 velika bačva od slavonskoga hrasta iz šume Spačva, a od toga ih je 17 kapaciteta 10000 litara, dok je ostalih 54 kapaciteta

2000 litara. Tu je smješteno i najveće blago svakog vinskog podruma – vinska arhiva, u kojoj odmara preko 20 000 boca, a među njima je najstarije vino iz 1949. godine.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 133

U sklopu podruma nalazi se i kušaonica vina gdje uz stručno osoblje možete kušati i upoznati Vina Belje. Po završetku obilaska, naravno, još i posjet kušaoni te Frankovka Belje iz 2009. - jednostavno: Savršenstvo!

Kada pod takvim dojmovima dođete u Kormoran, tada će i vaša osjetila još dublje i jače osjetiti sva čuvstva koja vam je pripremila ekipa iz Kormorana. Kako je Kormoran smješten u samom Kopačkom ritu, mislim da je o okolišu suvišno govoriti; to je jednostavno bajka od prirode i zelenila - to vjerojatno nema niti jedan drugi restoran. Ali ono što svakako treba naglasiti, jest uređenje tog okoliša, a ono je besprijekorno uređeno, ali i održavano.

Lijepo, nenametljivo i u skladu s prirodom.

Naravno, postoji i dječje igralište i tu svoje dijete možete pustiti bez straha; možete u udobnoj stolici uživati u svojem piću i gledati kako se vaše zlato bezbrižno igra i uživa, a možete mu se i pridružiti - ionako smo prerijetko djeca.

134 | G.E.T.

Unutrašnjost je prava rustikalna priča, ali ništa drugo ne bi ni odgovaralo. Ovako je savršeno i ako ima malih grešaka i neudobnosti, jednostavno ih ne primjećujete ili možda baš u njima možete guštati, jer ne valja ni kad je sve presavršeno, nekako djeluje hladno. Kormoran, naprotiv, odiše toplinom i prisnošću. Zatvoreni dio lokala je prilično velik, a s prednjom i zadnjom terasom dobivate stvarno impozantan prostor što, naravno, zahtijeva i odlično, ali i dobro uhodano osoblje.

Kada pričamo o osoblju, prvo treba napomenuti da se dio kuhinje nalazi vani, to jest, u izdvojenoj kuhinji na otvorenom, gdje se spremaju jela poput čobanca, fiša, šarana na rašljama i slično. Taj dio kuhinje vodi majstora za takva jela, jer to je neka druga kategorija - tu morate puno znati i o živoj vatri i o načinu pripremanja hrane na istoj.

Kažem, to je kategorija za sebe.

KORMORAN (PHALACROCORAX CARBO) Zoo rezervat „Kopački rit” jedno je od posljednjih utočišta i najveća kolonija kormorana u Europi – jato od oko 5000 kormorana.

Hrani se isključivo ribom, dnevno je pojede do 3 kg.

Zakonom je zaštićen.

Stoga i ne čudi što je restoran, smješten unutar Parka Prirode Kopački rit, dobio ime po ovoj posebnoj ptici.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 135

O glavnoj kuhinji se brine osoblje kuhinje, koje ne voli pretjerano medijsku pažnju, a itekako ju zaslužuju. Naravno, tu su i konobari; oni, nekako, uvijek dolaze na kraju, mada s njima najviše komuniciramo i oni su iznimno važan dio svakog restorana.

Treba naglasiti da Kormoran u svojim redovima ima četiri sommeliera, što je više od prosjeka Hrvatske. Konobari su izuzetno brzi, ali ne prebrzi; prijazni u razgovoru s gostom, zadržavaju se taman koliko treba; imate dojam da ste im najvažniji u lokalu, a opet, nisu nametljivi. Posjeduju veliko znanje o jelima i vinima s kojima rade, tako da ćete dobiti vrlo precizan i opširan odgovor na svako pitanje, što često u lokalima nije slučaj. U stvari, da skratim... Cijela ekipa spada u onu grupu, što volim reći, "oni nisu nosači tanjura, oni su pravi oberi", koji te elegantno vode kroz posjetu restoranu. Sve to, naravno, vrlo vješto slaže i vodi pomalo nevidljivi, ali sveprisutni voditelj restorana.

136 | G.E.T.

Da, valjalo bi reći na kraju nešto i o hrani.

Na našem meniju bio je pravi rustikalni ili ako želite, tradicionalni ručak i tu su vjerojatno u Kormoranu i najbolji. O hladnoj plati narezaka mislim da ne treba pričati, ali možda, ipak, da izdvojim kulen - naravno od Belja - kao iznimnu deliciju. Belje je svoj kulen malo prilagodilo turistima i nama ostalima tako da nije preljut.

Domaća juha je, kao i juha s gljivama,

besprijekorna. Osjeti se odmah da su korišteni odlični sastojci. Čobanac koji smo dobili na stol, stvoren je za uživanje. Osjetite u njemu i dim i tu posebnu notu koju daje otvorena vatra.

Meso u čobancu pripremljeno je tao da je ostalo u lijepim, kompaktnim komadićima, a kad ga stavite u usta, jednostavno se rastopi poput maslaca. Gustoća idealna; nije previše reduciran , a niti previše jušan;

G.E.T. Report 33

onako, baš kako treba.Vrlo lijepo začinjen; naravno, malo manje ljut, tako da je ugodan i onima koji ne vole baš jako ljuto, kao i djeci, a to je itekako bitno. Za odličan čobanac trebate izvanredne sastojke, živu vatru (i to ne od bilo kojeg drveta) i pravog majstora. U Kormoranu imate sve to. Šaran na rašljama... E, tu nisam preveliki ljubitelj, ali ovaj u Kormoranu spada definitivno u bolje koje sam jeo.

G.E.T. | 137

Jelenji steak s džemom od brusnica je prava delicija za ljubitelje divljači, a tu je Kormoran na samom izvoru. Meso je odlično pripremljeno, mekano i sočno i stvarno možete u njemu uživati.

Treba svakako ponajviše istaknuti kolač koji smo dobili kao desert: varijacija Cheesecakea s ABC sirom, karamelom i mrkvom koja mu daje posebnu notu.

Zamolili smo za recept za taj kolač pa ga možete naći na našem webu.

138 | G.E.T.

Na kraju, zaključak je sljedeći: ekipa u Kormoranu se trenutno ne bavi, kako to volimo reći "visokom kuhinjom", raznim posteljicama i pjenicama, ne rabe ni molekularnu kuhinju, ali ono što rade, a to je tradicionalna baranjska kuhinja, to rade perfektno. Mora postojati i tradicionalna kuhinja; to je, na kraju krajeva, dio povi-

jesti, dio naše tradicije. Oni su na neki način čuvari naše baštine; puno se toga može naučiti o nekom narodu kroz njegovu kuhinju.

Tako, ako se nađete u Baranji, svakako posjetite Kormoran, a ako se zaputite u Baranju upravo zbog Kormorana, nećete požaliti. ♦ G.E.T. Report 33

G.E.T. | 139

Restoran Đerdan, Bosanska Gradiška Kada krenete na ručak u Bosansku Gradišku, da ćete jesti odlično meso, to očekujete, ali da ćete naći neke od najboljih njoka koje ste kušali... E, to ne očekujete.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković

140 | G.E.T.

No vratimo se mi na početak.

Na putu za Baranju svratili smo na ručak u restoran Đerdan u Bosanskoj Gradišci (vjerujte, bilo nam je usput, mada se ne čini tako), čija me ekipa uspjela oduševiti. Đerdan je smješten odmah uz sam granični prijelaz, čim prijeđete Savu.

Odlična, velika terasa, lijepo uređena, ima neki svoj stil koji se pomalo naslanja na tradiciju, ali ne previše i kada je lijepo vrijeme, baš je kao stvorena za odmor; nije dosadna, ali ni previše fensi pa da vas to zamara - uživate na njoj.

Unutrašnjost restorana je već puno ozbiljnija priča. Ako pažljivo pogledate, zamijetit ćete puno detalja iz kojih odiše ukus. Onaj tko je uređivao interijer, točno je znao što hoće. I tu se, kroz uređenje pomalo provlači tradicija; onako, u detaljima. Rekli bismo lijepo i ukusno uređeno, ali ne pretenciozno niti preozbiljno - taman da se osjećate ugodno i pomalo ležerno.

No dobro, da ne duljim toliko o uređenju; to ćete ionako bolje vidjeti na fotografijama... Krenimo mi na jela!

Na stol su nam stigle dvije različite mesne plate. Meso je jako dobro spremljeno.

Kao prvo, odlično obrađeno, očišćeno od raznih žilica i opni, a onda i pečeno taman, a ne prepečeno kao što često zna biti; tako da, u stvari, nemate čemu prigovoriti. No takvu sam kvalitetu mesa i očekivao. Na

G.E.T. Report 33

umacima je uslijedilo iznenađenje. Umak od gljiva i umak od pečenja stvarno su dobro izbalansirani; bez previše začina, tako da ne upropaste namirnicu koju prate.

I da, umaci su spravljeni bez tone vrhnja za zgušnjavanje.

G.E.T. | 141

Već sam kod umaka počeo shvaćati da smo došli u restoran s velikim potencijalom. No tada je uslijedio šok - probao sam njoke koje smo dobili kao prilog. Dakle, njoki u umaku od gljiva... Već jako, jako dugo nisam jeo bolje njoke. Savršenstvo!

Naravno da sam pitao tko ih radi. Kažu, sami. Dakle, svaka čast! Moram vam priznati da sam o tim njokima pričao još sljedeća dva dana.

Probali smo i nekoliko deserata; tu svakako treba izdvojiti crème brûlée i fantastičnu baklavu s lješnjacima.

U razgovoru s vlasnikom restorana, Gordanom Šurlanom, shvatio sam zašto ovaj restoran ima toliki

142 | G.E.T.

potencijal. Naime, Gordan je istinski zaljubljenik u gastronomiju, stalno u traženju nečeg novog. Trudi se konstantno

unaprjeđivati poslovanje svog restorana i to prvenstveno kroz kvalitetu usluge. Glavni kuhar (kojeg, na žalost, nisam upoznao, ali to ću brzo ispraviti) je Goranov brat i koliko sam vidio kroz ovih nekoliko jela, čovjek stvarno ima smisla i mislim da će ime Vladan Šurlan uskoro biti vrlo poznato u gastronomskom svijetu.

Ono što svakako treba ovom restoranu, to je onaj "završni tač" kod prezentacije jela i možda malo više hrabrosti da se odmaknu od nekih klišeja, možda nekoliko razgovora sa chefovima kao što su Ružica Jukičić ili Miloš Jovanović. Namjerno sam spomenuo baš njih, jer Ružica je iz Zagreba, a Miloš iz Beograda, tako da svatko ima svoj stil, a oboje su osvojili pregršt svjetskih medalja na raznim kuharskim eventima, jer gastronomija je tu da spaja ljude. A možda se G.E.T. Report potrudi pa u Đerdan dovede i Ružicu i Miloša te tako napravimo gastronomski događaj godine.

G.E.T. Report 33

Bio je ovo samo mali osvrt na restoran Đerdan, jer oni to itekako zaslužuju svojom kvalitetom, ali vjerujem da ćemo vrlo skoro imati pravu veliku prezentaciju Đerdana pa ćemo ih i predstaviti u velikoj reportaži.

A dotad, svima koji su blizu Bosanske Gradiške: svratite u Đerdan, nećete požaliti. Ljudi moji, kakvi njoki! Ma to..! ♦

G.E.T. | 143

Šumadija - prvi susret Dugo sam odgađao ovaj tekst. Jednostavno nisam bio siguran iz koje bih ga perspektive pisao - isključivo kao ljubitelj vina ili kao kritični novinar, kao Hrvat ili kao stanovnik svijeta.

Možda me određuje i činjenica da sam živio u Jugoslaviji.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković Da, puno je bilo tih možda, a onda sam shvatio: ovaj tekst moram napisati samo kao čovjek, ni više, ni manje od toga. Niti jedna me druga činjenica više ne određuje, nego činjenica jesam li čovjek ili nisam.

146 | G.E.T.

Dakle, još tamo sredinom lipnja, zahvaljujući mom drugu i prijatelju Dejanu Vraniću, krenusmo put Topole, na vinski festival vinara Šumadije. Ako ne znate, to vam je između Beograda i Kragujevca. Za Beograd svi znamo; Kragujevac - tamo su se proizvodili stojadini i fiće, što bi rekli - balkanski Detroit, ali Topola... E, to već ne znam, a onda mi kažu: "Morao si čuti za Oplenac." Tu mi se pali neka žaruljica, mislim da sam čitao da će Novak Đoković raditi vinariju negdje u Oplencu. Stvarno, Novak je kupio zemlju u oplenačkom kraju, s namjerom da gradi vinariju; probat ćemo i to, nadam se, jednog dana.

Oplenac je brdo pored Topole, čiji naziv potječe od oplena, drvenih dijelova

volovskih kola koja su se pravila od hrasta i cera kojima je ovo brdo bilo prekriveno.

Sam Oplenac, u stvari cijela ta regija je predivna, lagano brežuljkasta, pitoma, kao stvorena za uzgoj vinove loze, a tamo su vinovu lozu uzgajali još u doba starih Rimljana. Presudnu ulogu u napretku i ozbiljnom razvoju vinarstva i vinogradarstva ovog kraja predstavljalo je osnivanje Venčačke vinogradarske zadruge 1903. godine koja je okupila vinogradare. Grožđe i vino i danas predstavljaju simbol svakog sela ove oblasti. Stoga ovaj kraj s ponosom krasi titula prijestolnice srpskog čokota.

Festival, kojeg sa ciljem unapređenja vinskog turizma organizira Udruženje vinara Šumadije, održao se u staroj kraljevoj vinariji koja je jedna od najstarijih vinarija u Srbiji. Osnovao ju je kralj Aleksandar I Karađorđević 1931. godine.

Nakon dugog razdoblja neaktivnosti, vinarija 2007. godine ponovo počinje proizvoditi vina iz vlastitih nasada. Danas proizvode Sauvignon blanc, Pinot blanc, Chardonnay i Cabernet sauvignon, a degustacije za posjetitelje organiziraju se svakog dana.

U sklopu vinarije nalazi se muzejska postavka s dijelom opreme iz 1931. godine, uvezene iz Francuske, zatim

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 147

razne knjige, priznanice, boce, i neke od prvih bačvi u kojima je starilo kraljevo vino. Među njima su tri bačve koje su kralj Aleksandar i kraljica Marija dobili 1922. kao svadbeni poklon od predstavnika tri konstitutivna naroda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Na svakom je izrezbaren po stih himne tog naroda.

Kraljeva vinarija je prepoznatljiva i po jedinstvenoj vinoteci - u podrumu vinarije, na 12 metara dubine, čuva se kolekcija koju čini oko 280 arhivskih butelja; najstarije vino iz ove kolekcije je žilavka iz 1931. godine, a najmlađe je staro 55 godina.

Nego, da se vratimo na početak. Prođemo mi, tako, Beograd i vozimo se ka festivalu, a meni u glavi svakakve misli. Moram

priznati da sam gadno pogriješio. Bio sam, naravno, na previše lokalnih vinskih događanja po Lijepoj našoj i znam kako većina njih završava; da skratim, puno ljudi s previše alkohola, glazba koja mi se ne sluša, ako je to glazba (rekli bi neki moji, cajke i to loše) i tako, sve u svemu, nije nešto. Ako je tako kod nas, što me tek čeka tamo negdje, oko Topole, a ne znam točno ni gdje. Da, priznajem, sve su mi se misli vrzmale oko tog pitanja. Do bola je to velika greška i sad, Tomica, budi čovjek i priznaj.

Priznajem!

Dakle, sam festival održava se u dvorištu kraljeve vinarije; apsolutno odlično mjesto.

Međutim, po samom dolasku, doživljavam šok. Ekipa u lanenim hlačama i sakoima, dame u laganim ljetnim toaletama i štiklicama, ali ne dio publike već većina. Lagano šeću od izlagača do izlagača; nisam vidio da itko tetura.

Vrh cijele priče je što, naravno, svira muzika, živa, ali... Ljudi moji!

Svira vrhunski jazz orkestar!

Pjevačica, više nego odlična. Ne znam jesam ikada bio na toliko urbanom lokalnom vinskom festivalu. Kod nas sam to doživio isključivo na nekim manjim vinskim

148 | G.E.T.

događanjima i to mahom u glavnom gradu.

Dakle, cijeli festival je održan u iznimno urbanom tonu. Vinari iznimno susretljivi; odgovorit će na svako vaše pitanje.

Kušajući vina iz odličnih Riedelovih čaša, brzo shvaćate da su im vina odlična. Meni su, osobno, top bila crna vina iz podruma Radovanović. Bilo je tu još odličnih vinarija, a ja ću izdvojiti Vina Aleksandrović iznimno ozbiljna priča, ali o tome kasnije.

Kako je događanje polako odmicalo u noć, tako očekujete pomalo raskalašenost i...

Ipak, popilo se... Međutim, ništa... Ekipa se i dalje ugodno zabavlja, jedino si je bend dao malo oduška pa su odsvirali par rock’n’roll stvari. Naravno, treba spomenuti da, nakon što smo stigli, ubrzo smo shvatili da veliki dio ljudi, što novinara, što samih vinara, ali i „običnih” ljubitelja vina, zna tko smo i što smo. Prate G.E.T. Report; vidiš

G.E.T. Report 33

kroz razgovor da čitaju naše tekstove i ne govorim to radi samo hvale, već iz toga zaključujem da prate što se zbiva u regiji kada je vino u pitanju.

Odlično smo se proveli, jer organizacija festivala je na odličnom nivou, vina su više nego dobra, a ekipa pozitivna, urbana, ni jednu lošu riječ nismo doživjeli; baš naprotiv, osjećali smo se pomalo kao zvijezde, a tu se baš ne snalazimo. Da, provod je bio odličan, a ja sam ipak bio pomalo tužan; razmišljao sam o tome zašto većina naših vinskih događanja ne može biti na ovakvom urbanom nivou. Nadam se da jednom hoće. Neću vam sada pisati o vinima, jer ih nisam baš zapamtio kako treba; bio sam previše iznenađen ovakvom urbanom pričom. Vina ću morati kušati ponovo pa da malo bolje upoznam radove šumadijskih vinara.

G.E.T. | 149

Sljedeći dan je u vinarijama Šumadije bio Dan otvorenih vrata. Priključilo nam se pojačanje iz Hrvatske predvođeno profesorom Ivanom Dropulićem i vinarom Ivanom Enjingijem pa smo posjetili vinariju Aleksandrović.

To je iznimno moderna vinarija u kojoj su suvremena tehnologija i svjetski trendovi skladno spojeni s tradicijom.

Vinarija Aleksandrović se pored proizvodnje vina bavi i vinskim turizmom na vrhunskom nivou, što potvrđuje godišnja

posjeta od preko 15.000 ljubitelja vina u okviru organiziranih i individualnih posjeta.

U pratnji stručnog vodiča, organiziran je obilazak vinarije i degustacija vina iz ponude vinarije.

Posebna preporuka: vino Rodoslov.

Vinarija Radovanović, također pomalo modernističkog izgleda, ali s fantastičnom barrique salom, u kojoj se njihova najkvalitetnija vina čuvaju u bačvama od francuskog, američkog i srpskog hrasta i na koju su posebno ponosni, vinarija je koju je osnovao Miodrag Mija Radovanović, jedan od najboljih i najiskusnijih srpskih vinara.

U degustacijskoj sali vinarije smo, uz Miju Radovanovića i njegovu suprugu, proveli vrlo ugodne trenutke te kušali ponajbolja vina ove vinarije.

150 | G.E.T.

Posebna preporuka: vino Cabernet Sauvignon Réserve Special, proizvedeno povodom 25 godina postojanja Vinarije Radovanović.

Znam da neki neće biti zadovoljni ovakvim tekstom, čisto s političke osnove, ali nekako me nije briga. Kao čovjek, veselim se što su me ovako ugodno iznenadili u Oplencu i nadam se će to, što sam tamo doživio, postati standard u regiji, jer samo nam stalnim napretkom može biti bolje.

Na kraju, hvala Mileti Popoviću, ekipi iz Vinske Ilegale i posebno Milanu Peroviću, što su bili odlični domaćini. Svima kojima se ovaj tekst baš i ne sviđa mogu reći

G.E.T. Report 33

samo jedno: uključite CD player, ubacite CD Gorana Bareta i pustite pjesmu „Gdje je nestao čovjek”... ♦

G.E.T. | 151

Restoran Angelus, Varaždin Varaždin - grad baroka. Tako ga zovu, ne bez razloga; stvarno je predivan, grad po mjeri čovjeka. Zbog svega onog što on jest, da sad ne nabrajam, Varaždin je turistički iznimno atraktivan pa se shodno tome Piše: Tomislav Stiplošek postavlja i pitanje: Foto: Silvija Munda "Gdje dobro jesti u gradu anđela?"

Okrenuli smo par brojeva (čudno kako još uvijek kažemo da smo okrenuli broj mada više nitko nema onaj čudni okrugli brojčanik) i iz nekoliko izvora dobili podatak da se isplati otići do restorana Angelus. Zar ste sumnjali hoćemo li provjeriti? Naravno da smo otišli! Kako je Angelus u centru Varaždina, znali smo će u doba Špancirfesta biti gužva i imat će manje vremena za nas, što nam je i odgovaralo - tako ćemo steći pravi uvid.

152 | G.E.T.

Jedan će vas podatak vjerojatno začuditi, kao i mene - skoro svi restorani u Varaždinu, ako ne i svi (pričamo o boljim restoranima, ne o zalogajnicama i slično), smješteni su u podrumskim prostorima. Ipak se nalazimo u gradu baroka. Tako je i Angelus smješten u podrumu. Shodno tome je uređen prostor - bolte i cigle, bez žbuke, ne ostavljaju vam baš previše mogućnosti u idejama uređenja. Prostor je lijep i čist, postavljen dosta pragmatično, jer mjesta za stolove i nema previše. Nema nikakvih mana, ali neće vas ni ostaviti bez daha; no kao što rekoh, to je podrumski prostor i kao takvog ga treba doživjeti. Kada bi vlasnici krenuli u izrazito modernističko uređenje ovog prostora, vjerojatno bi ostali

bez dijela publike; mi Hrvati smo, ipak, pomalo konzervativan narod, skloni smo tradiciji i navikama, tako da za neke velike iskorake morate imati kritičnu masu publike koja će to prihvatiti, a u manjem gradu kao što je Varaždin kritična masa, u bilo kom pogledu, vrlo je ograničena brojčano.

Zato Angelus ima možda najbolju terasu u kontinentalnom dijelu zemlje.

Terasa je smještena u parku nasuprot restorana, među ogromnim platanama koje lagano šušte oko vas i stvaraju predivan ugođaj. Imate osjećaj da ste na pikniku u nekom austrijKao da ste ukrali komadić sad gledate svijet koji se ste se jednostavno prepustili terasa, to je emocija!

Da,

dobro

ste

shvatili.

Servis terase nije nimalo metara od restorana, ali zamjećujete, jer sve se odvija da i ne razmišljate o tome. a ono je za svaku pohvalu su uigrani. Komunikacija s prate što se događa, ne

skom ili engleskom dvorcu. bajke i stavili ga u grad pa giba i prolazi oko vas, a vi užitku... To skoro da i nije Terasa mi se jako sviđa. lagan, jer se nalazi 50-tak vi, kao gost, to uopće ne tako lagano i tečno, tako To nas dovodi do osoblja, brzo, efikasno, vidi se da gostom baš koliko treba; morate ih zvati, oni vide kad ih trebate i da, nasmijani su, ali ne striktno profesionalno, već iskreno i srdačno. Nivo znanja sasvim u redu, dobio sam odgovor na sva svoja pitanja i to vrlo profesionalan - znaju o čemu pričaju; nisu to samo naučili napamet. Konobari su najčešće onaj jezičac na vagi kod odluke jeste ste uživali u restoranu ili ne. Zato, budite ljubazni prema njima, jer to je naporan posao, koji zahtijeva puno znanja - da bi vi više uživali.

Kako je, kao što rekoh, bila gužva zbog Špancir festa, imali smo laganu večeru u tri slijeda.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 153

Prvo smo dobili kurkuma njoke s piletinom, biljem i dinjom. Iznimno sam zadovoljan s njokima; odlično su spremljeni i nije bilo previše kurkume, čega sam se bojao; baš naprotiv, izvrsno izbalansirano. Bilje svježe, nije "ubijeno" termičkom obradom. Piletina je lijepo spremljena, fino uređena, izrezana kako treba; već tu se dalo primijetiti da kuhar zna s mesom. Jelo je odlično začinjeno i sve u svemu, odlično, ali to je ipak samo tijesto u umaku, viđeno već sto puta - no ipak, ovdje na tanjuru imate i komadiće dinje. Dinja fenomenalno podiže svježinu cijelog jela, otvara bezbroj nekih novih okusa, čime doživljavate njoke u umaku na neki, sasvim nov način. Tako jednostavno i tako dobro!

Kao glavno jelo, spremili su nam lungić na husarski s trgancima. Tu moram pohvaliti kuhara i to maksimalno, jer meso je pripremljeno savršeno. Očišćeno od svake žilice, skinute su sve opne koje bi vam mogle smetati (nerijetko u top razvikanim restoranima vrtite opnu po ustima ne znajući što bi s njom) i takvo, vrhunski pripremljeno meso, termički je odrađeno bez greške.

Majstore, svaka čast! Uz to idu tradicionalni trganci, naravno na vrhnju, ali je u njih dodano i malo bučinog ulja što im daje zelenkastu boju. Meso i trganci su izrazito dobro termički odrađeni, taman kako treba, ali ipak su slične, pomalo mekane teksture i mada su lijepo začinjeni, neće vas, što se kaže, izuti iz cipela. Ali da, ima jedno ali...

Trganci su posuti bučinim košticama koje daju sasvim drugačiju, hrskavu teksturu i to je sada neko sasvim drugo jelo i opet savršeno izbalansirano.

Desert je bio sasvim jednostavan. Sirna pita s limunom i džem od šljiva. I da, to jest pita s limunom - osjetit ćete ga onako, žestoko, ali ne prežestoko, taman na granici; naravno i džem od šljiva pomaže kod ublažavanja okusa limuna.

Sir je tu samo radi teksture i volumena - to je prava pita s limunom. A kad razmislite bolje, to je odlična stvar - desert koji vas osvježi i podigne, baš ono što vam i treba na kraju obroka.

Na kraju, treba samo reći da vlasnik Mario Kušević i glavni

154 | G.E.T.

kuhar Eugen Đurđek - Geno zajedničkim snagama stvaraju odličnu kulinarsku čaroliju, konstantno napreduju i pritom se dobro zabavljaju, što i jest najbolje.

Većina namirnica se nabavlja s lokalnih OPG-ova, barem ono što se može. Da, Angelus je divna priča, čiji temelji leže na tradiciji i to, prije svega, lokalnoj, a oni su ju obogatili svojim idejama i rade to vrlo uspješno. Njihova zajednička želja je karta od 6 - 8 jela, naravno sezonskih, koja će se sezonski i mijenjati, ali tu se vraćamo na početak - kritična masa i navike publike.

Mario Kušević

Međutim, u svakoj sezoni napraviti dva menija chefa kuhinje, drugačija, onako iz gušta i polako ih nuditi... Možda bi ih u startu više podijelili na degustacijama nego prodali, ali to je školovanje publike.

Vinska karta - sasvim korektna, ne morate se bojati, ima izbora, a cijene su korektne.

Da ne zaboravim... Pozvani smo, kad prođe gužva, na probu obilnijeg, degustacijskog menija. Itekako ćemo se rado odazvati i naravno, prenijeti vam kako je bilo. ♦

Eugen Đurđek - Geno

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 155

Obitelj Kolar, Baranja Kada pričamo o suzi, ali ne ovoj ispod oka, već onoj baranjskoj, Suzi, tada ne možemo, a da ne spomenemo obitelj Kolar. Naravno, pitate se: Tko je ta obitelj, Kolar? E pa, ovo je priča o Kolarima.

Obitelj Kolar se na području Baranje već generacijama bavi uzgojem vinove loze.

Potiču iz Mađarske; Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković vjerojatno su i tamo njihovi preci imali doticaja s lozom. Kao i svi s ovih prostora, radili su nešto vina za sebe, a ostatak grožđa prodavali. Nama priča postaje zanimljiva negdje oko 2000. godine, kada se Lajoš Kolar odlučuje na veliki korak. U to doba, obitelj se već ozbiljno bavila vinima; bile su tu i neke butelje, ali to je doba kada se odlučuju posvetiti samo vinu i vinskom turizmu. Tu je početak naše priče.

Lajoš Kolar postavio je pred sebe i svoju obitelj vrlo ozbiljno pitanje. Napraviti kušaonu i sobe, dodatno opremiti vinariju, zaokružiti ponudu, vinograde... Sve su to velike investicije, a nasljednici su dvije kćeri - Sibila i Kinga.

E sad, uobičajen je slijed da se kćeri udaju.

Za koga, onda, stvarati sve to? To pitanje ne može shvatiti nitko tko i sam nije krenuo u takav životni projekt, u kojem znaš da to 156 | G.E.T.

što stvaraš, stvaraš za neke buduće generacije. Dakle, odluka - nimalo laka, a to je pitanje koje je on stavio pred svoje kćeri.

E sad, odlučiti da ćeš ostati doma, da ćeš nastaviti obiteljski posao i sve što ide uz to - to je teška odluka. Nikad ne znaš što nosi život, posebice ljubav. Teško je odlučivati kad znaš da bi jednom mogao razočarati ili roditelje ili ljubav svog života. Zašto je to sve bitno? Zato što pokazuje karakter tih

G.E.T. Report 33

ljudi, pokazuje njihovu povezanost, kako onu međusobnu, tako i povezanost sa zemljom.

Godine 2004. s radom počinje uređena kušaona ili, bolje reći, mali restoran. U istom objektu nalazi se nekoliko jako lijepo uređenih soba. Dakle, gosti, kada dođu, doživjet će Baranju u svakom aspektu - od hrane i vina do srdačnosti domaćina.

G.E.T. | 157

Kada je hrana u pitanju, moram izraziti velike komplimente obitelji Kolar, posebno gospođi Iloni (Lajošova supruga, majka Sibile i Kinge).

Fantastičan fiš, pa čobanac, posebno treba istaknuti divljač - izvanredno pripremljena - nisam dugo jeo tako dobro spravljenu divljač. Naravno, perkelt od kopuna...

E, to me oborilo s nogu! Iznimno veliko otkriće. Uvijek sam jeo perkelt od ribe, ali ovo, s kopunom... To je vrh!

Ipak, ono što bih želio izdvojiti, to je baranjski doručak kod Kolarevih. Kao prvo, na njihovoj terasi ujutro je takav mir da je nama, koji smo iz većeg grada, to skoro neshvatljivo. Sunce vas lagano miluje i uživate u svakoj zraci koja vam pada na lice. Stol prepun svega - jaja, salate, narezaka, što toplog što hladnog,

158 | G.E.T.

a sve domaće. Možda je najbolji trenutak onaj netom prije nego počnete blagovati, jer upijate sve te mirise, upijate sunce, oko vas je tišina i poželite da taj trenutak traje vječno. Da, doručak kod Kolarevih možda mi je za nijansu bolji nego doručak kod Tiffanyja.

Kolari imaju dosta sorata, možda čak malo i previše, a opet, baziraju se na prodaji kod kuće pa im i treba širina ponude. Trenutno obrađuju oko 10 hektara vinograda i imaju tendenciju širenja.

Prva violina u podrumu je, naravno, graševina ali imaju i odlične pinote kao i chardonnay, na koji svakako treba obratiti pažnju. Vina su, za sada, u velikoj većini mlada i razigrana, ali lijepo izbalansirana, s finim kiselinama i sasvim lijepim tijelom.

Za dnevnu, laganu varijantu vina uz hranu ili kako bi to rekli moji Hrvati, foodie wine, sasvim u redu pa i više od toga.

barem nešto pjenušca. Vina im prate svjetske trendove, nisu prealkoholna, već fina, pitka i lagana. Smatram da njihovo vrijeme tek dolazi; možda im treba i malo hrabrosti da krenu u istraživanja - što sve mogu s vinom i kakva vina mogu proizvesti, ali ne sumnjam ja u njih - bit će tu još i zlata i priznanja, a bogami i dobrih vina.

Polako se pripremaju i za neke maceracije, tako da će tu biti i odležanih vina, ali polako... Razvijaju se, korak po korak.

Osobno, poznavajući njihova vina, smatram da imaju veliki potencijal i mogućnost napretka; mislim da ćemo o njima još podosta pisati. Nadam se da će gospodin Lajoš prihvatiti moju sugestiju i proizvesti

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 159

Zašto tako vjerujem u njih? Zato što imaju viziju.

Pazi sad! Od jedne svoje parcele, blizu vinarije, napravili su - ni manje ni više, nego - autokamp. I ja sam reagirao kao i vi - Di ćeš, pobogu, s kampom u Baranji?!

OK, nije velik, tek za nekoliko kamp kućica i par šatora.

Naravno, ima svu potrebnu infrastrukturu i mali šank ako treba, spremište za bicikle pod ključem i još sijaset sitnica. I naravno, ima ljudi. Kad smo mi bili tamo, kamp je bio napola pun. Stanu ljudi na putu prema moru, ali ima ih i koji dođu ciljano. Stanu na dan-dva pa ostanu 3-4 i tako... Kamp polako raste i živi.

Kad odlučite otići do obitelji Kolar, prvo se najavite jer dosta ih posjećuju grupe pa često nema mjesta.

Ljudi brzo prepoznaju kvalitetu.

160 | G.E.T.

Morate znati da Sibila nije razočarala ni roditelje, a ni svoju ljubav, jer Mario, njen suprug, već duže vrijeme daje svoj veliki doprinos razvoju vinarije i ja, koji sam ih upoznao takve, sve zajedno, ne mogu ni zamisliti vinariju bez njega. Da, trče već po vinariji i neki novi klinci i uče od malena.

Kinga... Pa i ona je na dobrom putu u tom smjeru. Sve je to jedna izvanredna obiteljska priča.

Drugi put ćemo pisati više o vinima i sortama i njihovim planovima, jer sad smo malo vremena proveli zajedno, zbog Gator festa. No nešto sigurno znam: oni su najveselija i najnasmiješenija vinarija Lijepe naše. ♦

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 161

Bijeli grozd 2016 U sklopu 11. Zagreb VINOcoma, festivala vina i kulinarstva u hotelu Esplanade, održana je dodjela ovogodišnje nagrade Bijeli grozd.

Bijeli grozd je nagrada za najbolji vinski podrum s turističkog Priredila i fotografirala: aspekta, a utemeljila ju Silvija Munda je 2012. godine udruga za kulturu stola G.E.T. koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem enogastro turizma.

Prodaja na vlastitom pragu postala je prioritet vinara, vinski podrumi postali su sastavni dio turističke ponude i veliki čimbenik turizma uopće. Stoga je misija ovog projekta istaknuti one koji se najviše trude, pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im poticaj za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete sveukupne ponude. To se ne odnosi samo

162 | G.E.T.

na vinarije, nego na sve one koji svojim djelovanjem na bilo koji način utječu na razvoj i promicanje eno-gastro turizma i kulture stola.

Ove godine, za najbolje vinarije po svojem mišljenju, glasovalo je 515 enogastro znalaca i putnika, a rezultati su podijeljeni na 4 regije: Dalmaciju, Istru i Kvarner, Bregovitu Hrvatsku te Slavoniju i Podunavlje. Novost ove godine su diplome vinarijama u Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji.

U svečanom tonu u zagrebačkoj Esplanadi dodijeljena su priznanja najboljim vinarijama, u odnosu na ukupno prikupljene bodove, ali i nekoliko posebnih priznanja za doprinos eno-gastro turizmu u Hrvatskoj. Za podršku pri dodjeli zahvaljujemo: g. Ivanu Dropuljiću, organizatoru VINOcom festivala na prilici, Belju na ukusnim platama s baranjskim kulenom, vinarijama Deklić, Kos i Iločkim podrumima na vinima te svim gostima i medijima na podršci.

Dobitnici priznanja u 2016. godini su: Prema regijama u Hrvatskoj: Bregovita Hrvatska 1) Vuglec breg, Škarićevo 2) Šember, Donji Pavlovčani 3) Željko Kos, Hrnjanec

Dalmacija 1) Bibich, Plastovo

2) Miloš, Ponikve

2) Kabola, Momjan

3) Korta Katarina, Orebić

Istra i Kvarner 1) Kozlović, Momjan

G.E.T. Report 33

3) Trapan, Šišan

G.E.T. | 163

Slavonija i Podunavlje 1) Iločki podrumi, Ilok

2) Josić, Zmajevac

3) Belje, Kneževi vinogradi

Prema nacionalnim listama: Najbolji u Hrvatskoj: 1) Kozlović, Momjan

2) Iločki podrumi, Ilok

3) Kabola, Momjan

Najbolji u Sloveniji: Ščurek, Plešivo, Dobrovo v Brdih Najbolji u Bosni i Hercegovini: Nuić, Crnopod, Ljubuški Najbolji u Srbiji: Zvonko Bogdan, Palić, Subotica

164 | G.E.T.

Dobar Start Ovo je priznanje čiji je cilj pohvaliti vinarije koje su tek nedavno uvele turističku ponudu ili još nisu, ali planiraju jer su shvatili koliko je to bitno, a krenule su dobro i s puno entuzijazma.

Smatramo da je bitno pokazati im da je njihov rad primijećen i time im dati poticaj da ustraju u tom radu.

Priznanje Dobar Start za 2016. godinu dobila je vinarija Deklić iz mjesta Ferenci (Vižinada, Istra).

Posebna priznanja Franjo Francem, posebno priznanje za životno djelo, za izniman doprinos u razvoju i promicanju vinske kulture - Franjo Francem jedan je od osnivača i dosadašnji dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, inicirao je i osnovao Hrvatsko društvo enologa čiji je bio dugogodišnji predsjednik. Pokretač je Akademije vina te je svojim radom, posebno edukacijskim radionicama, pomogao „odgojiti” mnogobrojne ljubiteljima vina.

Tvrtka Dobra vina, posebno priznanje za izniman doprinos u razvoju vinske kulture Dobra vina postavila su neke nove standarde kada su u pitanju degustacijske večere, kroz koje su mnogi naši vinoljupci imali priliku probati iznimno široku paletu vina, ali isto tako neka doista posebna sljubljivanja s hranom. Svaka njihova degustacija je i doživljaj i edukacija.

Vinske Brbončice, posebno priznanje za izniman doprinos u promicanju vinske kulture - Vinske Brbončice su udruga iz Maribora koja već desetak godina neumorno radi predstavljanja eno-gastronomije široj publici i ono što je jako bitno - vrlo često su njihova događaji međunarodnog karaktera i naravno, velika su podrška hrvatskim vinarima.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 165

OPG Kolar, posebno priznanje za izniman doprinos u razvoju eno-gastro turizma u svojoj regiji. Ovo se priznanje odnosi prvenstveno na inovativnost obitelji Kolar, koja je uočivši potrebu za smještajem ljubitelja kampiranja, odlučila napraviti mali kamp u svojoj Suzi baranjskoj, a od takvog njihovog poteza korist imaju svi turistički objekti u okolini.

Opći ciljevi projekta Bijeli grozd su prezentacija i poboljšanje turističke usluge u eno-gastro turizmu. Dodjela diploma vinarijama u Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Srbiji korak je prema širenju Bijelog grozda u te države, čime se ciljevi projekta počinju odnositi na podizanje svijesti o važnosti eno-gastro turizma u cijeloj regiji, a ne isključivo i izdvojeno u Hrvatskoj. ♦

166 | G.E.T.

Gastronomski događaj sezone

Premium priča, 4. poglavlje: Gastronomija spaja ljude Četvrto poglavlje Premium priče u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T. održano je u restoranu Đerdan u Bosanskoj Gradišci.

Akteri ovog poglavlja, uz udrugu G.E.T. i restoran Đerdan kao domaćina, bili su: • Ružica Jukičić iz Zagreba - višestruko međunarodno nagrađivana chefica te licencirana ocjenjivačica svjetske kuharske organizacije, također f&b managerica te nutricionistica;

Piše: Silvija Munda Foto: Helena Pletković

• Dragan Šljivić iz Banja Luke - višestruko međunarodno nagrađivan chef, jedan od najboljih kuhara u regiji, trenutno glavni chef restorana Monogram (Banja Luka) Tomislav Stiplošek (G.E.T.), Sandra Marček Cvitić (Agroprodukt - Medea i Salvela)

Tomislav Stiplošek (G.E.T.), Vladan i Gordan Šurlan (restoran Đerdan)

• Tvrtka Agroprodukt (Pula / Vodnjan) sa svojom vinarijom Medea (uz naglasak na vina malvazija Montiron i merlot Punta Greca) i uljarom Salvela (monosortna maslinova ulja te blend Aurum) • Podrum Lukić iz Ljiga (Srbija) i rakija Dekada - stara šljivova prepečenica, 10 godina odležana u, za nju posebno napravljenim, bačvama (bačve su od hrasta, ali u svaku bačvu je dodano i par dužica od duda) • Tvrtka Camelot iz Zagreba - ekskluzivni uvoznik i distributer Habanos S.A. i Davidoff Oettinger cigara i pribora, koji je predstavio cigaru Ramon Allones Specially Selected

168 | G.E.T.

Ružica Jukičić i Dragan Šljivić imali su zadatak naizmjenice pripremiti jela koja će se sljubiti uz zadana vina vinarije Medea.

Iako se njih dvoje poznaju pet godina i više su se puta susretali na natjecanjima, ovo je bilo prvi put da kuhaju zajedno na ovakav način, a pokazali su da se znaju nositi s izazovima; odlično su ispunili zadatak i primili pohvale zadovoljnih gostiju - predstavnika medija i ugostitelja iz Zagreba i Banja Luke.

Menu 1. Rose Cuvée 2015., Medea - piće dobrodošlice Pašteta restorana Đerdan (Vladan Šurlan)

2. Malvazija 2015., Medea Mala s kamena - marinirana trilja s biskvitom od hrena, perle od limuna s Aurum maslinovim uljem (Ružica Jukičić)

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 169

3. Chardonnay 2015., Medea Ćuretina a'la Genovese - pureći minjoni s lizalicom od parmezana, marinirana baby mozzarella s duvan čvarcima (Dragan Šljivić)

4. Malvazija Montiron 2015., Medea Masna slasna - pačji confit, barrique smokva, home made krpica (Ružica Jukičić) Malvazija Medea Montiron dolazi iz vinograda starog 35 godina, smještenog na posebnoj, dubokoj, degradiranoj crvenici prožetoj kamenim strukturama, koja vinu daje izuzetnu mineralnost i puniju boju s jasnim žutim odsjajem. Okusno je puna, zaokružena, s naglašenom notom mineralnosti koja joj daje ugodnu svježinu.

Kritičari ju ocjenjuju kao jednu od najboljih malvazija berbe 2015.

170 | G.E.T.

5. Merlot 2015., Medea Jagnjeća rolada - rolana janjetina punjena sirom i suhom rajčicom, šparoge (Dragan Šljivić)

6. Teran 2015., Medea Carska - karamelizirana svinjska potrbušina, krema od celera, sotirani poriluk, vrganji i celer (Ružica Jukičić)

7. Merlot Punta Greca 2013., Medea Bbq steak - biftek, pohani kozji sir, bbq sladoled na tostiranom bademu (Dragan Šljivić) Punta Greca je izdašan, bogat merlot iz odabranog grožđa, odnjegovan u drvu i konkurira za jedno od najboljih crvenih vina Istre.

Radi se samo u najboljim godinama, od grožđa iz vinograda na položaju Punta Grkole (Punta Greca), na pjeskovitom tlu s elementima gline.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 171

Vino je suho, ugodno toplo i mekano, dok je s druge strane djelomično svježe te tanično s finim i mekanim taninima i krasi ga puno tijelo. Vino je u odličnoj ravnoteži te ima jako dobar intenzitet okusa i lijepu trajnost u ustima te finu kakvoću.

8. Perfect Match - uz deserte su sudionici birali Medea vino po želji kako bi sami našli svoj perfect match (savršeni spoj) Pendolino - biskvit od badema, ekstra djevičanska pralina, šnenokla (Ružica Jukičić) Slatka simfonija - panna cotta od kozjeg jogurta, smokve kuhane u prošeku, coulis od maline i Tres leches (Dragan Šljivić) Mnoga

172 | G.E.T.

su

jela,

a

posebno

desert

Pendolino, pratila ekstra djevičanska maslinova ulja Salvela. Masline za ova ulja dolaze iz maslinika na poluotoku pored Stare Barbarige, na lokalitetu Salvela.

Ova ulja vrhunske kvalitete uvrštavaju se među najbolja svjetska ulja, a na ovom gastro događaju posebno su predstavljena fenomenalna svježa ulja sorti Pendolino i Leccino.

Slađana Lukić (podrum Lukić), Tomislav Stiplošek (G.E.T.)

9. Digestiv Dekada, destilerija Lukić (10 godina stara šljivova prepečenica, odležana u posebnim drvenim bačvama) + cigara Ramon Allones Specially Selected Dekada je zagasito žuta, raskošna rakija podruma Lukić iz Ljiga (Srbija), stara šljivova prepečenica, spravljena od sorti Požegača i Ranka te 10 godina odležana u, za nju posebno napravljenim, bačvama - bačve su od hrasta, ali u svaku bačvu je dodano i par dužica od duda. Ovu je rakiju predstavila Slađana Lukić.

Alen Kosanović, direktor tvrtke Camelot iz Zagreba, dobio je zadatak odabrati kubansku cigaru koja će aromatski odgovarati uz rakiju Dekada. Svaki ljubitelj cigara će reći da se "cigara ne puši, već

G.E.T. Report 33

uživa", a to je zato što se njezin dim ne uvlači u pluća nego se zadržava u ustima te lagano ispuhuje kako bi se uživalo u bogatoj aromi. Upravo je stoga, baš kao i kod hrane, moguće cigaru sljubiti s pićima, posebice onim odležanim, kao što su moćna vina ili destilati.

Za ovu priliku, on je odabrao Robusto cigaru srednje do jakog okusa, jako dobro balansirane slatkaste arome s nijansom cedra i oraha i s tek dodirom meda, Ramon Allones Specially Selected. Ova je cigara 2015. godine bila druga cigara svijeta po izboru Cigar Aficionado magazina. Zanimljivo je i da ove ili sljedeće godine dolazi nova, regionalna edicija cigara, rađena na Kubi samo za Hrvatsku i Sloveniju - Ramon Allones - Terra Magica size Double Edmundo.

G.E.T. | 173

Restoran Đerdan nalazi se u Bosanskoj Gradišci, uz samu državnu granicu.

Obiteljski je restoran kojeg vodi Gordan Šurlan, a glavni kuhar je njegov brat Vladan. Istinski su zaljubljenici u gastronomiju, stalno u traženju nečeg novog. Trude se konstantno unaprjeđivati poslovanje restorana, kako kroz razvoj gastronomskih potencijala, tako i kroz kvalitetu usluge.

Tople i domaćinske atmosfere, hedonističkog ambijenta, restoran je kao stvoren za uživanje s obitelji i prijateljima.

Premium priča je projekt udruge G.E.T., koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem eno-gastro turizma. Cilj ovog projekta je istaknuti premium proizvode, ideje, ali i ljude te im dati medijsku pažnju. Težište je na proizvodima koji još nisu sve-popularni; možemo reći kako bi premium priča trebala biti njihova odskočna daska jer proizvodi su vrhunski, ali nisu dovoljno predstavljeni javnosti. Ista je stvar i s ljudima, profesionalcima iz područja eno-gastronomije, koji su odlični u svom poslu, ali su možda neopravdano premalo medijski prezentirani. Premium priče uvijek radimo s više aktera tako da ih spajamo u jedinstvene i uvijek vrhunski organizirane eno-gastro događaje.

"Volimo reći da ovim projektom pomičemo granice, a ovaj put smo granicu prešli i

Srbije, BiH i Hrvatske, vjerujemo da smo opravdali naslov ovog, četvrtog poglavlja Premium priče - Gastronomija spaja ljude.", rekao je Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge G.E.T., istakavši kako ga iznimno vesele više nego pozitivni komentari sudionika.♦

Novinari i gosti iz Banja Luke s domaćinima iz Bosanske Gradiške, Zagreba i Pule doslovno.

Spajanjem proizvoda i ljudi iz 174 | G.E.T.

Iznimna večera slovensko-talijanskog štiha Organizirali smo iznimnu prezentacijsku večeru na kojoj smo sljubili odabrana vina iz asortimana Vina Graben (Janez Šekoranja, Bizeljsko, Slovenija) s ponudom talijanskog restorana Il Camino u Zagrebu (Nova Galerija, Zagrebačka avenija 104b)

"Vino Graben" je međunarodno priznata marka vrhunskih vina.

Primjerice, ova se vina piju u Bijeloj kući, Graben gamay nalazi se u ponudi restorana Alain Ducasse At the Essex house u New Yorku i Parizu, ali na mnogim drugim prestižnim lokacijama. Od 1991. godine, vinariju vode Janez i Mihela Šekoranja, ali tradicija proizvodnje vina u obitelji stara je više od 100 godina. Stalnom edukacijom i nadopunjavanjem znanja, brzo su došli do spoznaje da, u dobrim uvjetima koje ova regija nudi, mogu od vina napraviti mnogo.

Tekst i foto: Silvija Munda

Širok izbor sorti koje uzgajaju daje im dobro polazište za proizvodnju širokog spektra različitih vrsta vina - više od 120.

Toliki asortiman visokokvalitetnog vina je pravi raj za vinske znalce i ljubitelje, jer svatko može pronaći nešto za sebe.

Unatoč činjenici da nude bijela, crvena, suha i slatka vina, to je tek dio ponude, jer izbor vina ima gotovo neograničen potencijal (autohtona vina, barikirana, destilirana, želirana, desertna, biser pjenušci...).

Manji dio svog asortimana Janez Šekoranja i njegova kćer Zala, također 176 | G.E.T.

izvrsna enologinja, predstavili su u zagrebačkom restoranu Il Camino.

Restoran Il Camino je noviji talijanski restoran i osvježenje zagrebačke gastro scene u Zagrebu. Krasi ga zanimljiv spoj talijanske kuhinje i originalnog interijera na adresi Zagrebačka avenija 104b (Nova Galerija).

Uređenje prostora potpisuje multitalentirani Nedjeljko Mikac Cak, dizajner interijera mnogih kultnih, popularnih i neobičnih okupljališta, koji je u ovom slučaju uspješno spojio industrijski dizajn s talijanskom tradicijom. Tako prostor u Novoj Galeriji, gdje je smješten ovaj restoran, odiše prostranim interijerom, toplinom i ugodnom svjetlošću, što je samo uvod u zanimljive okuse koji očekuju posjetitelje.

Večera u organizaciji G.E.T. Reporta bila je više načina posebna - tim restorana Il Camino priredio je degustacijski menu u kojem se ogleda veći dio ponude pa se tako u jednom slijedu našlo po dva ili tri jela, a Janez i Zala Šekoranja su iz svog širokog asortimana vina odabrali ona koja će odlično pratiti ova jela - a neka od tih vina još nisu na tržištu.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 177

Evo kako je tekla večer: Piće dobrodošlice: Tjašina penina - pjenušac od traminca, klasična metoda (baza: traminac izborna berba, bez ostatka šećera, tri i pol godine na kvascima, bez ekspedicijskih likera)

Prvi slijed: • carpaccio od dimljene tune • salata od hobotnice • bruskete Vino: Rumeni plavec 2013 (žuti plavec), kasna berba, suho - autohtona sorta ovog podneblja; lagano, voćno, viših, ali nježnih kiselina

Drugi slijed: • pljukanci s tartufima • rižoto od sira i kruške • istarski krafi s kozicama Vino: Sivi pinot 2013, izborna berba, suho - 45 dana maceracije, jaka bakarna, skoro 178 | G.E.T.

jantarna boja, voćna aromatika, slatkasti tanini ga još više popunjavaju

Treći slijed: • orada na grilanom povrću

• tuna na rukoli Vino: Traminac 2009, izborna berba, suho - kratka hladna maceracija, šest godina zorenja u bačvi

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 179

Četvrti slijed: • ramstek s BBQ umakom i pekarskim krumpirom • biftek na rukoli Vino: Modra frankinja 2008, kasna berba, suho - 4 godine zrenja u barrique bačvi lijepo nadopunjava voćne note frankovke Frankovku je trebalo dekantirati pa je to bila prilika da Janez Šekoranja predstavi dekanter koji je on osobno dizajnirao.

Radi se o dekanteru posebnog dizajna koji omogućuje brzo prozračivanje vina te jednostavno i praktično točenje u čaše.

Peti slijed: • „Saletov kolač” - kolač od kokosa, sira i čokolade

Vino: Traminac 2012, izborna berba, slatko - njihov najnoviji traminac; tipična aromatika traminca i ostatak šećera omogućuje ovom vinu pratnju i težih deserata (od oraha, tamne čokolade...)

180 | G.E.T.

Iznenađenja večeri: • Gamay 2002, izbor suhih bobica, slatko, 12 godina zrenja u barrique bačvi • Traminac 1992, izbor bobica, slatko, 15 godina zrenja u barrique bačvi • Borovnice u gamayu - slatko

Na kraju, želim dodati da smo izuzetno zadovoljni. Kušali smo iznimna vina, od kojih se neka niti ne može kušati na našem tržištu. Ekipa Il Camina je pokazala da se kvalitetom može nositi s mnogim našim razvikanim restoranima i predviđamo im

G.E.T. Report 33

sjajne rezultate. Više ćemo o njima pisati nekom drugom prilikom, jednako kao i o vinima Graben. Međutim, ne čekajte naš tekst, posjetite ih sami; što god iz jelovnika naručili, sigurni smo - nećete pogriješiti. ♦

G.E.T. | 181

G.E.T.-ova beogradska priča Nakon puno godina, ponovno sam se našao u Beogradu i naravno nisam propustio obići restorane.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković

U Beogradu, razumije se, nisam bio sam. Bila je tu cijela ekipa G.E.T. Reporta i složili smo se da odabir restorana prepustimo kolegi Dejanu Vraniću; ipak je on ovdje domaćin.

U međuvremenu smo, naravno, malo obišli i Beograd. Neću sad puno o samom gradu; doći ponovo i dati mu više pažnje.

Htio sam više vremena posvetiti obilasku tržnica, ali nisam stigao, a ni splavove nismo obišli, jer na žalost, dvije večeri za redom je padala kiša.

Ipak... Kako opisati Beograd u dvije rečenice? Možda bi bilo najbolje da parafraziram odličnu pjesmu ITD Benda, a ona glasi ovako: "Pariz, Atena, Beč, London

184 | G.E.T.

i Lenjingrad... Spušta se zavjesa... A ja osvajam Beograd".

Ali da krenemo redom...

Naša prva stanica bio je restoran Lorenzo & Kakalamba.

Priznat ćete, već samo ime djeluje neobično. Nalazi se u Cvijićevoj ulici (kvart Palilula). Kada prvi put uđete u ovaj restoran, imat ćete osjećaj da ste u Hollywoodu, na nekom filmskom setu s masu rekvizita (takav sam osjećaj, barem, ja imao).

Polako počinjete proučavati prostor oko sebe i shvaćati da svaki predmet ima svoju svrhu. Prva asocijacija kada uđete je kič, ali što dulje gledate oko sebe, shvaćate da to nije kič, već neka čudna umjetnost - netko si je dao izniman trud za uređenje ovog restorana. Ambijent ne dozvoljava ni sekunde monotonije, jer stalno otkrivate neki novi detalj. Iznimno hrabro, ali i fantastično. Sve pohvale za takav potez!

Osoblje je odlično, ali stvarno... Brzi su, nenametljivi, a ipak uvijek prisutni. Što je najvažnije, znali su odgovor na svako moje pitanje. To znači da znaju tematiku s kojom

rade (ali i da imaju živaca). Lorenzo & Kakalamba je restoran čija je kuhinja spoj talijanske i srpske, točnije Firence i Pirota.

Na prvu možda zvuči čudno, ali vjerujte, točno znaju što rade.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 185

Jela koja smo probali, oduševila su me.

Vidi se da paze na namirnice, njihovu kvalitetu i način obrade. Tu se pazi na svaki detalj kod odabira namirnice i obrade pa do same prezentacije. Jelo "Turnedo Rosini" koje je spoj Fiorentine i Foie grasa - biftek izrezan na male odreske, između njih je posložena guščja jetra pa sve to lagano zapečeno... Vjerojatno je jedno boljih jela koje smo probali u zadnje vrijeme. Ali i punjene piroćanske papričice imaju posebnu priču; to je jelo koje možete poslužiti u bilo kojem restoranu bez ikakvih pitanja je li dobro. Svakako probajte piroćansku peglanu kobasicu.

Deserti su nešto oko čega se ovdje jako trude i uspijeva im. Ipak, kugla od čokolade koju otvaraju prelijevanjem vruće čokolade po njoj, iznimno je efektna, a i ukusna.

186 | G.E.T.

Kada ste u Beogradu, svakako posjetite ovaj restoran, jer oni imaju sasvim drugačiju priču; totalno su drugačiji od svega, ali i iznimno kvalitetni.

I smatram da je važno za napomenuti: na svakom se stolu gostima nude Laudemio Frescobaldi maslinovo ulje i Leonardi aceto balsamico.

A eto i jela koja smo probali kod njih: •

• • Sarmice u vinovom listu, punjene mljevenim mesom, pripremljene u zemljanoj posudi, služe se sa cijeđenim mlijekom

Pečene crvene paprike punjene trljanom salatom i uvaljane u kukuruzno brašno

Šušpe; sušene crvene paprike punjene pikantnim mljevenim mesom (70% junetina, 30% svinjetina), zapečene u zemljanoj posudi, služe se sa cijeđenim mlijekom

• Ručno rađene njoke, punjene kremom od parmezana •

Turnedo Rosini; jelo od pažljivo biranih dijelova bifteka i guščje jetre

Deserti: • Sladoled s juhom od malina •

Čokoladna sfera; čokolada, čokolada, čokolada

• Vasina torta by Lorenzo & Kakalamba G.E.T. Report 33

G.E.T. | 187

Dalje nas je put vodio prema Skadarliji, vjerojatno najpoznatijoj beogradskoj ulici.

Tu su nanizani, naravno, restoran do restorana; sve prepuno boemskih uspomena i tu, nekako, kao da je vrijeme stalo. Kao da se sve oko Skadarlije vrti i kreće, a ona je tu... Čvrsta i postojana gurmanska meka.

Jedino što se stalno mijenja i to nabolje, jesu kuhari i njihovi uradci.

Negdje u sredini Skadarlije smješten je Mali Vrabac.

E, to je naša sljedeća stanica.

U Malom Vrapcu glavni je chef Miloš Jovanović, trenutno vjerojatno najbolji srpski kuhar. Već ta činjenica govori sama za sebe. Restoran je lijep, ali pomalo klasičan. Imam osjećaj da su nekoj tranziciji i da će cijela ta priča biti još puno bolja.

Osoblje vrlo dobro, iznimno ljubazno, ali zadržali smo se prekratko za neku suvislu ocjenu.

Hrana... O da! Hrana je odlična! Zanimljiv je Milošev pristup. Uzeo je temelje tradicionalne srpske restoranske ponude i modernizirao cijelu priču te dodao svoj touch svakom jelu i dobio čudo. Vjerojatno će se taj projekt, vremenom, izbrusiti i postati još bolji, ali ovdje možete dobiti od ćevapa pa 188 | G.E.T.

do nekih ekstra odležanih komada mesa i svemu pristupaju s istom energijom.

Zbog nekih obaveza, u Malom Vrapcu smo se vrlo kratko zadržali, tako da ću to morati ponoviti i napraviti neko ozbiljnije kušanje njihove ponude.

Ipak, kad ste u Beogradu, rezervirajte mjesto u Malom Vrapcu jer mjesta je uvijek malo.

Evo što smo probali od Miloševih specijaliteta: • Marinirani feta sir s tikvicom umotan u Parma pršut na izdancima cikle i rikule • Pohani Bree sir u umaku od šumskog voća, crvenog vina i bosiljka • Rolica bifteka u sosu od putra bundeve

Deserti:

• Suhe šljive u bermetu punjene bademom i umotane grilanom pancetom, na krušci i jabuci

• Muss od Tobleronea u domaćem kornetu • Crumble od jabuke s karameliziranim orasima i sladoledom od vanilije à la Miloš G.E.T. Report 33

G.E.T. | 189

Put nas vodi nas na obalu Save. Tu je, naime, cijeli niz nekadašnjih velikih bentoskih skladišta ili ambara (ambar, hambar ili žitnica), pretvoren u niz modernih barova, restorana i klubova.

Tu se nalazi i restoran Ambar.

Ambar funkcionira kao noćni klub, ovamo dolazi većinom mlađa publika (pritom ne mislim na školarce, već na mlade poslovne ljude) pa je takvo i uređenje. Kao prvo, prostor je ogroman i vrlo impresivan. Zidovi su ostavljeni u rustikalnom socijalističkom stilu s puno betona, željeza i masivnih vrata i daju osjećaj prošlosti zastale u prostoru, ali su zato interijer i rasvjeta posloženi svjetski. Na neki način, uspjeli su tom ogromnom, bezličnom prostoru dati toplinu tako da se u njemu osjećate jako ugodno.

Onaj tko je uređivao interijer, a posebice rasvjetu, napravio je čudo.

No kao što rekoh, Ambar je više klub nego restoran. Kada nam se pridružio Nebojša Glišić, voditelj objekta i kada su krenuli razgovori o koktelima koje rade i o impresivnoj paleti rakija koje poslužuju, polako

190 | G.E.T.

sam se počeo razočaravati, jer klubovi su lijepa stvar, ali nisu moj prioritet.

Ajme, koja greška! Mea culpa, mea culpa... Da, moja velika greška... Ubrzo su na stol počela stizati jela. Da, prezentacija je prilagođena nekoj, recimo, klupskoj varijanti; sve je to neka varijanta slow fooda ili fingerfooda - kako god to predstavite, nećete pogriješiti.

Međutim, onaj tko je osmislio jelovnik u Ambaru, taj je genij. Dakle, sve počiva na tradicionalnoj balkanskoj namirnici, ali tako moderno upakiranoj i vizualno tako dobro osmišljenoj, da je to fantastično. Pazili su na svaku sitnicu, napravili su poseban stil, digli su tradiciju do maksimuma...

Primjerice, svi znate za otkošteno prase, zarolano i pečeno na ražnju. Možete ga dobiti i u Ambaru, ali dobit ćete ga obliku dvije tanko narezane šnite između kojih dođe rikula s naribanim jabukama, uz salatni dresing. Fantazija od jela! Vizualno jako lijepo izgleda, maksimalno tradicionalno, a opet extra moderno i što je najvažnije, iznimno ukusno. Sva je ponuda osmišljena na takav način. Samo kajmaka ima 5 - 6 vrsta i da vam ne pričam dalje. Objekt koji je zaokružio ponudu i osmislio svoju gastro filozofiju...

Da, moram priznati, Ambar me oborio s nogu. Naravno da smo poslije našli i poveznicu hrane i rakija, kao i koktela, a ni vina vas neće razočarati... Sve u svemu, dugo me netko nije tako ugodno iznenadio. Ambijent, kao što sam već rekao, za peticu, a i osoblje iznimno dobro.

U svakom slučaju, kad se sljedeći put nađem u Beogradu, Ambar je sigurno jedna od mojih destinacija.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 191

A evo što smo sve probali:

• Rolana prasetina; rikula, mileram i ren dresing, karamelizirana jabuka • Više vrsta kajmaka i "lebac", pogačice koje sami peku • Ambarova gibanica; s rikulom, kiselim krastavcima i pršutom • Suhe šljive omotane slaninom, uz kozji sir • Marinirana hobotnica uz aromatičnu salatu

Deserti: • Profiterole • Gratinirane jagode

Nešo, hvala na predivnoj prezentaciji!

192 | G.E.T.

Nakon prospavane noći, najbolje je zaputiti se prema Zemunu i na obali Dunava, te predivne velike i moćne rijeke, u miru doručkovati i sabrati dojmove od prošlog dana. To smo i napravili.

Doručkovali smo u restoranu Supermarket Talas.

Pridružila nam se i vlasnica Jasmina Vekić pa smo malo pričali o Jadranskom moru, malo o Dunavu i naravno, o hrani.

Ona je vlasnica i restorana Šaran i Kovač, ali o njima drugi put... Poziv je otvoren i svakako ćemo doći.

Supermarket Talas je vrlo ukusno uređen restoran, ali terasa na obali Dunava je vjerojatno njegov najbolji dio.

Uz tu moćnu rijeku shvatite koliko ste, u stvari, mali i koliko je sve prolazno.

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 193

Doručak je bio jako dobar, ali kao što sam i rekao - o restoranima gospođe Jasmine Vekić, nakon našeg sljedećeg posjeta Beogradu.

Inače, jedna od stvari koja me je posebno oduševila jest što se u svim restoranima na stolovima nalazi visokokvalitetno maslinovo ulje u originalnim ambalažama (bez mogućnosti nadolijevanja). Nadam se da će tako biti i sljedeći put kada dođemo.

Beograde, vidimo se! ♦

194 | G.E.T.

Zagreb VINOcom 2016

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Da, završio je 11. po redu Zagreb VINOcom i sada nama, vinskim novinarima, slijedi jedna od najtežih zadaća. Opet je bio velik i grandiozan, opet je bio odlično organiziran.

Radionice su bile bolje nego ikad i tu treba svakako izdvojiti Romanée-Conti i Château Margaux, ali isto tako i vertikalno kušanje Enjingijevih

Venja koje je pokazalo svijetlu budućnost ovog Enjingijevog brenda (kušalo se, među ostalim, mnogima omiljeno, Venje 2006., ali i Venje 2010. koje još nije na tržištu no vrlo je slično šampionu iz 1998.).

Vinske zvijezde su podijelile ocjene i diplome za najbolja vina.

196 | G.E.T.

Bijeli grozd, nagrada za najbolju vinariju s turističkog aspekta, koju dodjeljuje udruga G.E.T., bila je posjećenija nego ikad.

Svakako treba i ove godine istaknuti hvalevrijedan humanitarni cooking show s poznatim kuharima, koji organizira udruga Renato, za prikupljanje sredstava sa ciljem da se svoj djeci omogući ultrazvuk srca, pregled za koji se u bolnici čeka i po nekoliko mjeseci, a neophodan je kod pravovremenog utvrđivanja urođene srčane mane. Što sad suvislo i pametno napisati, a da ne ponavljam sve ono što pišem proteklih godina? Bilo bi lako da je festival podbacio, da su zeznuli u organizaciji... Ma, da su napravili bilo što loše, svi bi se mi uhvatili tog nečeg i pisali o tome, ali tu nam profesor Dropuljić i njegov tim nisu nimalo

pomogli. VINOcom je opet dokazao zašto je najbolji i to ne samo u Hrvatskoj. Neću vas zamarati brojkama, koliko izlagača, koliko gostiju, kao ni sličnim tehničkim podacima; treba samo reći da su i jedna i druga brojka impozantne.

Međutim, ima jedna stvar koja me se G.E.T. Report 33

G.E.T. | 197

posebno dojmila na ovom VINOcomu. Čini mi se da je porastao broj izlagača koji nisu iz Hrvatske. Bilo je tu Talijana, Austrijanaca, nešto Mađara, raduje i velik broj Slovenaca, bilo je ekipe iz BiH, gdje se vinska scena uvelike budi. Bilo je i izlagača iz Srbije, mada sam njih očekivao i više.

Naravno, mogli ste kušati i neka Francuska vina... Da ne nabrajam dalje - prava međunarodna manifestacija.

No meni možda najbitnija činjenica je sljedeća: publike je također bilo iz svih zemalja u okruženju, ali i šire; pričalo se tu i slovenski i engleski, čuo sam i pokoju njemačku riječ; za razliku od izlagača, gostiju iz Srbije popriličan broj. Dakle, VINOcom postaje prava kozmopolitska manifestacija. Imam osjećaj da VINOcom postaje most spajanja. Ova vinska manifestacija je iznad svake podijeljenosti i svake

prepreke. To je činjenica koju svakako treba još više iskoristiti - da li Gospodarska komora ili netko drugi, ali netko se mora nasloniti na ovaj događaj i omogućiti da on i poslovno postane najveći događaj kada je vino u pitanju, jer festival to već jest. Da, VINOcom postaje sve veći i značajniji i po

198 | G.E.T.

međunarodnim mjerilima; smatram da je to ono na što se treba fokusirati u idućih deset godina - da ga pozicioniramo što više na karti europskih vinskih festivala.

Zašto je VINOcom tako uspješan? Zašto se uvijek traži izlagačko mjesto više?

Zašto se dva sata prije kraja festivala mora obustaviti ulaz zbog prevelike gužve? Na ta pitanja nema jednostavnog odgovora.

Puno je tu detalja. Ima naravno i malo sreće, ali sreća prati hrabre. Možda će vam zvučati čudno, ali profesor Dropuljić na VINOcomu radi cijelu godinu - obilazi vinare, obilazi druge festivale, uči, gleda oko sebe, prvenstveno gleda tuđe greške pa ih pokušava ne ponoviti na svom festivalu. To je iznimno stresan posao, jer cijelu

godinu rada svedeš u dva dana i ako se potkrade neka velika greška ode sve niz vjetar. Imam tu čast i privilegiju da sam često u društvu profesora Dropuljića i mogu reći da smo prijatelji, tako da ću vam citirati njegove dvije rečenice, a mislim da je upravo zbog tog stava njegov festival to što jest.

Pa kaže on ovako: "Tomo, bitno je, kad razgovaraš s ljudima, da nemaš neku skrivenu, pozadinsku misao." i ono ključno: "Ili si vinski čovjek ili nisi." U te dvije rečenice je sadržana velika filozofija.

Ako netko nije bio na ovogodišnjem VINOcomu, ima priliku doći 2017. godine... Planirajte to već sada, jer VINOcom je samo jednom u godini. ♦

G.E.T. Report 33

G.E.T. | 199

Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.-ovski pozdrav!