G.E.T. Report 26

Broj 26

Svibanj 2016.

Kad G.E.T. kaže ljeto kaže Korčula

13., 14., i 15. svibanj 2016.

KorÄ?ula - Lumbarda - Smokvica - Blato - Vela Luka

ciklo.get4u.hr

Riječ urednika Sadržaj Najava............................................... 4 • Ciklo G.E.T. Tour Korčula 2016

Novosti............................................. 6 • Portugieser Du Monde 2016 • Kraljevina Zelina berbe 2015 • Otvorena terasa restorana Bulldog • Dubrovnik Festiwine Trophy 2016

Manifestacije................................ 16 • Dalmacija Wine Expo

Predstavljamo.............................. 20 • ChevapRolls • Vinarija Rak • Splitski đir - 4 asa

Degustacije.................................... 44 • Američki san s plešivičkih brda • Premijerno kušanje novih vina Kabola

Vinske skitnje............................... 52 • Cote de Maconnais do Cote de Nuits

Podrumarov Dnevnik................... 58 • Samostalno ocjenjivanje

G.E.T. Report je ončine časopis i be­splatan je za sve zainteresirane za teme koje obrađuje.

Izdavač: Udruga za kulturu stola G.E.T. Uredništvo: Tomislav Stiplošek, Silvija Munda Suradnici na broju: Matej Rotim, Jovica Nikšić Priprema, grafička priprema i marketing: Uredništvo Foto: G.E.T. Report (Silvija Munda, Helena Pletković, Matej Rotim), press, promo Naslovnica: detalj s otoka Korčule (foto: Silvija Munda )

G.E.T. Report 26

Središnji dio ovog broja je gastronomija Splita. To nam se činilo i logičnim, jer dolazi ljeto, a Split postaje neizostavna destinacija. U reportaži koju smo pripremili za vas, obišli smo 4 restorana potpuno različite preferencije rada i zaključili da Split ima pravo gastronomsko bogatstvo. Donosimo vam i priču o vinariji Rak relativno nova, širem dijelu publike nepoznata vinarija, s iznimno dobrim vinima, ali i ljudskim kvalitetama - stvarno su nas oduševili i nadam se da smo to uspjeli prenijeti do vas kroz tekst.

Bili smo, naravno, na DWE, koji je u fazi preslagivanja i vjerujem da će sljedeće godine biti bolji. Događanja je iznimno puno i nemoguće ih je sve pratiti; možda ih je i previše - mi nikako da shvatimo potrebu master plana vinskog turizma. Moramo odrediti barem osnovne pravce zajedničkog djelovanja, a ne svatko na svoju stranu. Da, trebamo profesionalce na svim razinama od organizatora do novinara, a ne da se svi petljaju u svašta. Pojam profesionalca podrazumijeva da živiš od rada u djelatnosti kojom se baviš, a ne da si novinar (ili bilo što drugo) od 17-20 sati, a ujutro radiš u sisačkoj željezari. Zato me iznimno veseli što smo ove godine na Decanter ocjenjivanju vina u Londonu imali svog čovjeka i to iz struke - Siniša Lasan je predstavljao Hrvatsku i ponosni smo na njega, jer je, na neki način, početak njegove karijere vezan uz ekipu G.E.T. Reporta... Ali o tome u sljedećem broju.

Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.- ovski pozdrav!

Tomislav Stiplošek

Konzumiranje alkohola i drugih al­ koholnih pića zabranjena je osobama mlađim od 18. godina G.E.T. | 3

Ciklo G.E.T. Tour Korčula 2016 13. 14. i 15. svibnja 2016. godine održat će se Ciklo G.E.T. Tour na otoku Korčuli. Ova biciklijada, zabavno-rekreativnog karaktera, namijenjena turistima i rekreativcima, spaja cikloturizam s ostalom ponudom na otoku, a održat će se u zajedničkoj organizaciji svih lokalnih turističkih zajednica na otoku Korčuli i udruge za kulturu stola G.E.T. Sudionici će u tri dana imati prilike upoznati kulturu, povijest, prirodne ljepote i eno-gastro ponudu jednog od najljepših otoka na svijetu. Rute koje vode od Vela Luke, preko Blata i Smokvice, do grada Korčule i Lumbarde, uključuju korčulanska vina, maslinova ulja, ekološki med i druge eko proizvode i suvenire te, naravno, gastro ponudu konoba i OPG-a.

Kotizacija za sudionike je simbolična, moguće je sudjelovati na svim ili samo nekim rutama, a korčulanski hoteli su sudionicima ponudili povoljniji smještaj, uz dodatne popuste onima koji odluče ostati na otoku koji dan dulje. Pretprijave su moguće preko web stranice http://ciklo.get4u.hr te u uredima korčulanskih turističkih zajednica, isto kao i dobivanje informacija, a prijaviti se možete i na startnim lokacijama.

Uz pravovremenu najavu, bit će moguće i unajmiti bicikl.

Više o projektu Ciklo G.E.T. Tour Opis • Biciklijade na lokalnim trasama pojedinih regija, namijenjene turistima, ali i biciklističkim amaterima i profesionalcima. Projekt je započet 2013. godine, a trajat će dokle god za njim postoji potreba.

Ciljevi • Širenje i popularizacija cikloturizma u pojedinim regijama Hrvatske • Osposobljavanje turističkih djelatnika regije da kroz ovakav projekt što bolje shvate potrebe cikloturista i na koji način ovakvoj vrsti turista prezentirati svoju regiju.

• Prezentacija eno i gastro turizma svake pojedine hrvatske regije.

Razlozi • Cikloturizam je u velikoj ekspanziji i postoji potreba da se takvim turistima

4 | G.E.T.

ponudi nešto novo, osim samih staza.

• Cikloturisti tragaju za novim turističkim destinacijama i uživaju u svakom ponuđenom doživljaju te se uvijek rado vraćaju u destinacije na kojima su sve njihove potrebe bile zadovoljene.

• Koristi od razvoja cikloturizma su dalekosežne, a ono što je sigurno, ima dugoročne pozitivne ekonomske efekte koji bi umnogome doprinijeli oživljavanju ruralnih sredina i zadržavanju mladih na selima.

• Ciklo G.E.T. Tour bi trebao biti inicijalni dodir cikloturista s pojedinim regijama, a tendencija Ciklo jest da postane međunarodni projekt, što bi garantiralo još veći broj turista.

Organizatori i suorganizatori • Udruga za kulturu stola G.E.T. • Turističke zajednice županija i gradova • Lokalni biciklistički klubovi i turističke agencije • Lokalne udruge vinara i proizvođača hrane.

13.5. Vela Luka - Blato 14.5. Brna - Smokvica 15.5. Korčula - Lumbarda

Opis pojedinih ruta s popisom kontrolnih točki nalazi se na linku: http://ciklo.get4u.hr

G.E.T. Report 26

G.E.T. | 5

Uspjeh hrvatskih vinara na

Portugieser Du Monde 2016 Svjetsko ocjenjivanje portugizaca ’Portugieser Du Monde’ održalo se četvrtu godinu zaredom u organizaciji mađarske tvrtke VinOliva Wine & Food Communication iz Pečuha, a na prijedlog Turističke zajednice Zagrebačke županije ove su se godine na tom ocjenjivanju predstavili i plešivički vinari.

Riječ je o jedinom svjetskom ocjenjivanju portugizaca na kojem su ove godine nastupili vinari iz 9 zemalja s predanih 96 uzoraka što je, prema riječima organizatora, najviše do sada.

Na ocjenjivanje su zaprimljeni uzorci mladog portugisca iz najnovije berbe (u ovome slučaju 2015.), zatim portugisci berbe 2014. godine i stariji te mješavine crnih sorata u kojima portugizac sudjeluje s najmanje 25%. Novost je ove godine bila četvrta kategorija, u kojoj su ocjenjivana bijela, rose i pjenušava vina od sorte portugizac.

Međunarodni, poprilično strogi suci, ove godine bili su redom vinski stručnjaci iz devet zemalja, iz Hrvatske to su: Ivan Dropuljić, Ivo Kozarčanin, Vito Andrić (Hrvatska); Wolfgang Junglas (Njemačka); Csilla Sebestyén, András Horkay, József Kosárka (predsjednik stručnog žirija), Susann Hanauer, Róbert Tamás, Richárd Labancz (Mađarska); Pier Paolo Lorieri (Italija); Maria Joao Almeida (Portugal); Igor Luković, Robert Csevari (Srbija); Jože Rozman, Milan Stojičević, Staša Cafuta Trček, Drago Vovk (Slovenija); Baek Nan Young (Južna Koreja) i Mar Galván (Španjolska), koji su po kategorijama svojim bodovima nagradili 4 šampiona te dodijelili 23 zlatnih i 55 srebrnih priznanja.

6 | G.E.T.

Nakon ocjenjivanja, drugi dan festivala ’Portugieser Du Monde’, u kulturnom centru Zolnay, direktor svjetskog ocjenjivanja Portugieser Du Monde - Győrffy Zoltán, gradonačelnik grada Pečuha - dr. Páva Zsolt i vinski akademik te predsjednik sudaca - József Kosárka uručili su nagrade sudionicima. iz Hrvatske to su, redom: • Danijel Golubić, Purtugizec Plešivica 2015 (zlato), • Vinarija Ivančić Plešivica, Pjenušac Purtugizec Plešivica (Rosé) 2014 (zlato), • Vinogradarstvo i podrumarstvo Mihalj Kutjevo, Portugieser 2015 (zlato), • OPG Franjo Gregorić, Purtugizec 2015 (srebro), • Vinarija Ivančić Plešivica, Pjenušac Dark side (srebro), • Gregorić Željko, Purtugizec 2015 (srebro), • Vinarija Ivančić Plešivica, Purtugizec 2014 (srebro), • OPG Vrbanek Portugizec, Ozalj 2015 (srebro), • Mladina d.d., Purtugizec 2015 (srebro), • PZ Plešivica, Purtugizec 2015 (srebro), • OPG Branko Pušćak, Purtugizec Plešivica 2015 (srebro), • OPG Ciban, Purtugizec Plešivica 2015 (srebro).

Ružica Rašperić, pročelnica odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije, Gordana Županec, direktor svjetskog ocjenjivanja ’Portugieser Du Monde’, Győrffy Zoltán te član žirija i direktor međunarodnog festivala vina i kulinarstva VinoCom, Ivan Dropuljić. Na konferenciji su prisustvovali i neki od nagrađenih vinara, čija smo vina tom prilikom mogli i kušati: OPG Ivančić - Krešimir Ivančić, OPG Golubić - Danijel Golubić, OPG Gregorić - Željko Gregorić, PZ Plešivica - Tomo Haramija, OPG Franjo Gregorić.

Sudionici iz Hrvatske tom su prilikom posjetili i Generalni konzulat Republike Hrvatske, najjužniji vinorodni kraj u Mađarskoj - Villány (hr. Vilanj), nekoliko vinarija te Vinski muzej u kulturnom centru - Zsolnay Kulturális Negyed.

Na konferenciji za medije u organizaciji Turističke zajednice Zagrebačke županije u Hotelu Internacional u Zagrebu, povodom osvojenih priznanja plešivičkih vinara, nagrađene su predstavili direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije, G.E.T. Report 26

Nakon konferencije, održano je i druženje u organizaciji tvrtke VinOliva Wine & Food Communication u Red Red Wine baru u Hebrangovoj 30 u Zagrebu, gdje smo imali priliku kušati portugizac koji je osvojio srebrno priznanje na svjetskom ocjenjivanju portugizaca ’Portugieser Du Monde’ vinarije Željko Gregorić te njihov Rajnski rizling i Sauvignon iz 2015 godine.

Uz plešivičkog Gregorića, pojačanje je bio Florijanović iz moslavačkog gorja, koji je prezentirao svoj Škrlet, Moslavac, Muškat žuti i Frankovku Rose iz 2015. godine.

Degustaciju vina pratili su sirevi ludbreške G.E.T. | 7

mljekare ’Antun Bohnec’: Trapist, Ludbreški fini, Mozzarella, Bijeli sir u salamuri te Ludbreški Cabernet (ludbreški sir u kori, koji nakon vrenja stoji u vinskom tropu Cabernet Sauvignona).

Degustaciju su vodili osobno vinari Željko Gregorić i Ivica Florijanović, a pridružili su im se i organizatori, Győrffy Zoltán i Željka Balja (VinOliva Wine & Food Communication), koji su predstavili nove međunarodne projekte poput nastavka suradnje s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije, odjelom za poljoprivredu Zagrebačke županije, tvrtkom Vinart, kao i organizaciju zanimljivog studijskog putovanja za medije i touroperatore na regionalni sajam kontinentalnog turizma ’Wellcone’ u Krapini, koji se održava od 13. do 15. svibnja ove godine, za koji je tvrtka VinOliva suorganizator uz Zagorje Internacional d.o.o. na čelu s direktorom Goranom Kunštekom.

Vinoliva Wine and Food Communication je komunikacijska agencija i mala izdavač-

8 | G.E.T.

ka kuća koja se prvenstveno bavi marketingom i komunikacijama za vinarije, restorane i hotele. Od 2007. godine izdaju i distribuiraju časopis ’Pecsi Borozo’ vinski magazin i njegovu online verziju www. pecsiborozo.hu. Tvrtka se bavi i organizacijom tematskih manifestacija i vinskih ocjenjivanja, poput ’Portugieser du Monde’, ’Pannon Borregio (Panonska Vinska Regija) TOP 25’, ’Franc and Franc’ - prvi cabernet franc forum u Villanyu, rade izbor vina za sveučilište i akademiju znanosti u Pečuhu, odabiru vino grada Pečuha i još mnogo toga.

Najveća novost svakako su portal adrianet.hu i adria 365, tematski časopis koji promovira turističke, kulturne i gospodarske vrijednosti Republike Hrvatske na mađarskom jeziku, s distribucijom diljem Mađarske u svim Tesco i Interspar prodajnim lancima, benzinskim postajama te u preko 350 kioska, a čiji prvi dvobroj izlazi početkom lipnja ove godine uz prestižni specijaliziran časopis ’Pecsi Borozo’. ♦

Kraljevina Zelina berbe 2015 Kraljevina zelinska ponovno je u Zagrebu! Naime, 16.04.2016. otvorena je prva butelja vina robne marke „Kraljevina Zelina” berbe 2015. U zagrebačkom Cheese baru ovim se povodom okupio popriličan broj ljudi.

Ovo je vino robna marka Zagrebačke županije pa stoga i ne čudi što su se među uzvanicima našli i župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić, pročelnica Upravnog odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije Gordana Županac, direktorica TZZŽ Ružica Rašperić, a naravno i gradonačelnik grada Sveti Ivan Zelina, direktorica TZ Zeline Marinka Zubčić i da ne nabrajam dalje.

Kušati se moglo šest različitih Kraljevina i to od sljedećih vinara: Puhelek - Purek, Kos, Žigrović, Ljubekov gaj, Kos - Jurišić i Jarec - Kure.

Valja napomenuti da je svih šest vina stvarno dobro, a pritom se dvije izdvajaju kao bolje; vjerojatno zbog bolje pogođenog trenutka berbe, ali nećemo ih sada izdvajati poimenice - treba uživati u svi-

G.E.T. Report 26

ma, ionako ih količinski nema previše. Vrijedni zelinski vinari dotjerali su kraljevinu stvarno na visoku razinu. Sada je to jedno odlično, lagano vino, malo povišene kiseline što nam i paše u ovakvim, sve toplijim danima. Jednostavno, nema nekih zaPiše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković mjerki tom vinu. U svakom slučaju, mislim da su Zelinčani napravili više sa svojom Kraljevinom, nego ekipa s Plešivice sa svojim Portugiscem, bez obzira na nedavni uspjeh u Pečuhu. A dizajn...

E, tu su Zelinčani otišli miljama ispred svih županijskih i inih robnih marki po Lijepoj našoj.

G.E.T. | 9

Dakle, etikete su moderne, drugačije, izdvajaju se u svakom pogledu; onako cvjetne i proljetne, a opet upečatljive i imaju svoju priču. Mislim da je etiketa pun pogodak. Da, bilo je komentara, kad se izašlo s tim etiketama, kako to nije dobro, da to nisu vinske etikete, da nisu prepoznatljive i štošta drugo. Sada to više nitko ne spominje i svi su zadovoljni. Etikete pojedinih vinara razlikuju se u nijansi boje, a i svaki motiv je malo drugačiji, ali te razlike ne vidite na prvu. Kao što možete vidjeti na fotografijama, hostese, koje su nam točile vino, odjevene su u skladu s etiketama, tako da cijela ta vinska priča ima ozračje divnog performansa.

Ne mogu se oteti dojmu da je lokomotiva ove zelinske vinske rapsodije (jer imaju oni i drugih odličnih vina, osim kraljevine, a sve više i pjenušaca), mlada i ambiciozna Ivana Puhelek-Purek. Radili su zelinski vinari dobro i prije nje, ali ona je taj rad uspjela podići na višu razinu, posebice u prezentaciji Zeline kao vinske regije. Naravno, ima veliku pomoć u Marinki Zubčić iz TZ, svim ostalim vinarima, prati ju i grad, što

10 | G.E.T.

je jako dobro, a najveću podršku ima od svoje, ako ne bolje polovice, onda svakako neumornije - riječ je, naravno, o Kruni Antolkoviću. Najveći Ivanin uspjeh je taj što je uspjela okupiti vinare oko neke zajedničke ideje i držati ih na okupu, a svi znamo koliko je to u Hrvatskoj teško.

Zaslužuje zelinska vinska regija i više pažnje, i više ulaganja, ali vjerujem da će i to doći. Zašto ne bi, primjerice, kroz 4. i 5.

G.E.T. Report 26

mjesec nekoliko Zagrebačkih wine barova imalo ’subotu s kraljevinom’? Vjerujem da bi se lako dogovorili s vinarima oko neke promo cijene i da bi svi bili zadovoljni, a posebice mi, potrošači. Svuda u svijetu ljudi radije troše robu iz svog kvarta, svoje regije, jedino mi više volimo sve što je tuđe.

Idemo to promijeniti, idemo podržati naše domaće!

Pa zašto ne početi baš s Kraljevinom iz Zeline? ♦

G.E.T. | 11

Otvorena terasa restorana Bulldog Uz 3 mame (9 djece) proslavili smo otvorenje terase restorana Bulldog i 4. rođendan portala Wall.hr uz gastro delicije

Kultni zagrebački Bulldog, omiljeno mjesto za ispijanje kave na špici, ujedno i novo ekskluzivno gastro odredište, napravio je pravi happening i za goste, ali i mnogobrojne turiste i prolaznike.

Uz klapu Contra (ex Cambi), brojni su gosti došli uživati u delicijama koje su za njih pripremale tri mame, tri prijateljice Suzy Josipović Redžepagić, Vesna Kotlar i Tanja Soldo, vlasnica Bulldoga i supruga Zvonimira Solde, poznatog nogometaša i trenera, vlasnika Bulldoga. foccacia, posebna pogača koja će se uskoro globalno dobiti zaštitu poput pizze, a koja se do prije nekoliko dana, osim u Zagrebu pripremala u još samo tri grada na svijetu i to sva tri u Italiji – Parmi, Veroni i Rimu. Od prije nekoliko dana, agrifoccacia se priprema i u Milanu gdje je zaludila Milanese jer se za nju satima čeka u redu,

Tema večeri bila je „Tri mame, devetoro djece” koja je veličala kvalitetnu domaću kuhinju kakvu doma spravljaju mame koje odlično kuhaju, a kakva se priprema i u restoranu Bulldog.

Zvijezda večeri zasigurno je bila agri12 | G.E.T.

baš poput čekanja ulaska u neke od najpopularnijih milanskih modnih dućana u kultnoj ulici Via Montanapoleone. Takva pomama ne čudi jer aggrifoccacia je zaista veličanstvena, pripremana s posebnim brašnom, po propisanim standardima, na točnoj temperaturi i u određenoj satnici. Za ovu priliku su Suzy, Tanja i Vesna priredile čak 44 agrifocaccie, ali i one s potpisom mama. Tako smo imali agrifoccaciu s baby špinatom, ricottom, buffalo mozzarellom i pečenim cherry rajčicama by Suzy, s artičokoma i hrskavim špekom by Vesna i sa šparogama i prepeličjim jajima by Tanja.

Uz KLOPU i KLAPU do dugo u noć gosti su proslavili rođendan Wall.hr portala, koji već 4 godine uspješno vode Suzy Josipović, autorica najprodavanije domaće kuharice u poslijednjih nekoliko godina i urednice gastro rubrike Wall.hr portala te njena kćer Sarah Josipović, a koji je postao jedan od najčitanijih domaćih lifestyle portala. ♦

Osim agrifoccacia gosti su uživali i u chicken i beef burgerima, rižotu s gljivama, tjestenini sa škampima, maurskim ražnjićima, rimskim njokima, 10-ak vrsta crostata i vinima Mouton Cadet Rothchild - Blanc, Medoc i Le Rose te proseccu Villa Sandi.

G.E.T. Report 26

G.E.T. | 13

Dubrovnik Festiwine Trophy 2016 Proglašeni pobjednici tradicionalnog ocjenjivanja vina Dubrovnik Festiwine Trophy 2016.

Ukupni pobjednik DUBROVNIK FESTIWINE TROPHY 2016 jest Dingač Selekcija 2008. Poljoprivredne zadruge Dingač iz Potomja koji je osvoji i plakete za Najbolje vino vinogorja Pelješac, Najbolji Plavac mali, Najbolji Dingač, Najbolje crveno vino Veliku zlatnu medalju.

Pošip 2015. proizvođača Blato 1902 d.d. iz Blata proglašen je za Najbolje bijelo vino te osvojio plakete za Najbolje vino vinogorja Korčula, Najbolji Pošip te Zlatnu medalju.

Pošip 2015. proizvođača Rizman d.o.o.

Najbolje je vino vinogorja Komarna i osvajač Zlatne medalje.

Pomet Selekcija 2013. Plavac mali proizvođača Crvik vinogradi i vinarija d.o.o. osvojio je Zlatnu medalju i proglašen Najboljim vinom vinogorja Konavle.

Tezoro 2015 Malvasija dubrovačka proizvođača Crvik vinogradi i vinarija d.o.o. osvojio je Zlatnu medalju i proglašen Najboljom Malvasijom dubrovačkom.

Volarević Rose 2015. proizvođača Vinogradi Volarević d.o.o. osvojio je Srebrenu medalju i proglašen Najboljim vinom vinogorja Komarna.

Dobitnicima Dubrovnik FestiWine Trophya uručene su plakete na tradicionalnoj završnoj večeri festivala. Vido Bogdanović, u ime regionalnog vinskog festivala Dubrovnik FestiWine, iskoristio je priliku i čestitao svim vinarima koji su sudjelovali, kao i brojnim sponzorima i prijateljima festivala bez kojih realizacija ovog vinskog druženja ne bi bila moguća.

Vidimo se na 4. Dubrovnik FestiWineu! ♦

14 | G.E.T.

Dalmacija Wine Expo Split, 2016 Završio je još jedan DWE. Ako se ne varam, bio je to sedmi po redu. Vraćam se u Zagreb s pomalo gorkim okusom u ustima. Od samog početka dalo se naslutiti da postoje određeni problemi, jer je najavni dio festivala bio... Pa haj’mo to tako Piše: Tomislav Stiplošek reći, vrlo štur. Do inforFoto: Helena Pletković macija se dolazilo na kapaljku; tek se zadnjih sedam dana nešto se događalo. Ali idemo redom, onako kako sam ja to vidio i doživio.

Promjena lokacije Hotel Park je možda divan hotel i ima hrpu zvjezdica, ali nije za ovakve događaje. Prostor je prilično loš za tu svrhu, malen tako da dobivate dojam zagušljivosti, već se s manjom količinom ljudi stvara privid gužve pa većina ljudi, normalno, potraži spas na terasi - koja je predivna, ali - nismo došli pijuckati na terasu, već na festival vina.

Za razliku od publike koja je došla uživati, vinari su platili svoj festivalski prostor da bi se prezentirali. Ali kome, ako smo svi na terasi? Tu, naravno, najveću krivicu ne snose organizatori koji su, vjerojatno pritisnuti svim silnim pa i financijskim problemima, napravili najbolje što su mogli. No ni to nije dovoljno dobro. A to što je većina publike uživala na terasi, a ne razgovarala s vinarima, to je pomalo i stvar publike i njihovog poštivanja vinara.

16 | G.E.T.

Vinari Mislim da hi je ovog puta bilo manje nego obično. To ne čudi, jer događanja je sve više i teško je vinarima to financijski pratiti.

Smatram da je najveći uzrok ovako malog broja vinara i festival u Dubrovniku koji je datumski vrlo blizu pa se dobar dio vinara iz Južne Dalmacije ipak odlučio za taj festival. To je, na žalost, klasičan hrvatski problem - zašto se dogovoriti i naći neko

zajedničko rješenje, probati naći način da svima bude bolje, kad možemo jedan drugom smetati pa da vidimo tko će prije odustati. Još jedan biser našeg mentaliteta je sljedeća stvar: većine ugostitelja iz regije nema na DWE, jer je festival, kažu, kasno i već su napravili vinske karte... Ali ako prebacite festival u veljaču ili ožujak, tada je to rano - Di je još lito, ko će sad o tome mislit! Organizatori DWE pokušavaju već sedam godina stvoriti festival kojemu je u prvom planu B2B, ali možda Hrvatska još nije spremna za to.

Popratni sadržaji Navikli su nas organizatori DWE-a na mnogo popratnog sadržaja, a ove godine, vjerojatno pritisnuti prvenstveno financijskim problemima, otkazali su većinu toga. Šteta, jer to je davalo posebnu dušu festivalu. Moje osobno mišljenje je da se previše pažnje posvećuje takozvanim radioniG.E.T. Report 26

G.E.T. | 17

18 | G.E.T.

cama koje, u pravilu, primaju mali broj ljudi i uvijek su izdvojene iz samog festivala.

Tako da neke ljude, za koje znam da su bili u Splitu, jedva da sam vidio na festivalu, a vjerojatno su ih i vinari htjeli vidjeti i čuti njihova mišljenja. Bojim se da se određen, uski krug ljudi, pod parolom stručnosti, izdvaja i postaje nedodirljiv, a to nije dobro.

Vino bi trebalo spajati ljude, a ne ih stavljati u kaste, bar ne na samom festivalu vina. Taj problem je savršeno riješio Saša Špiranec prilikom festivala u Laubi gdje su radionice trajale danima prije festivala i bile su odlično posjećene, a na samom događanju bili su svi - zato je taj festival i bio fantastično dobar, što sam i napisao u svom osvrtu o njemu. Ovakvo postavljena priča, kao što sam i rekao, izdvaja jedan uski sloj ljudi i stvara kvazi stručno-vinske zvijezde, a u stvari, jedine prave zvijezde ovdje su - vinari.

G.E.T. Report 26

Organizacija Osim velike greške prvog dana s ledom koji je debelo kasnio, sve drugo je bilo relativno ok. Velike zasluge za to ima Ana Marija koja je dobri duh ovog događanja - prisebna, susretljiva, uvijek nasmiješena i sposobna - tako da njoj idu velike zasluge što je sve proteklo u redu. To što je publike bilo relativno malo, zahtijeva dublju analizu. Vinski festivali su očito u previranju i neki će, jednostavno, morati zatvoriti svoja vrata ili festival postaviti drugačije.

Neću nabrajati vinare, jer ću nekog sigurno izostaviti, a ne želim to, sa svima sam prijatelj... Želim im samo zahvaliti što su bili s nama u Splitu, družili se i kroz svoje vino nam otvorili svoju dušu.

Nije mi bilo lako napisati ovaj tekst jer DWE i G.E.T. Report vezani su od prvog dana. Volimo se javno, ali nadam se da će ovaj moj pogled na festival bar malo pomoći u sagledavanju problema. Uzet ćemo ovo kao jednu prijelaznu godinu, u kojoj ćete posložiti stvari i sljedeće godine biti bolji nego ikad. ♦

G.E.T. | 19

ChevapRolls Stara jela u novom ruhu Kad god se sjetim djetinjstva, zatvorim oči i mogu namirisati mamine palačinke. To su mirisi koji se ne zaboravljaju... Ubrzo nakon toga, nekako, u ustima osjetim okus vrućih palačinki s pekmezom... E da, to je bilo djetinjstvo.

Naravno, kad se prisjePiše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković ćaš djetinjstva, neminovno se sjetiš i dana prve mladosti, prvih djevojaka, tuluma i naravno - ćevapa, jer ćevapi su neizostavni dio odrastanja svih nas s ovih prostora. Sve su to divne uspomene i sad mi ih netko hoće uzeti, srušiti, uništiti moja sjećanja na djetinjstvo. To je bila moja prva reakcija kada sam čuo da se pojavila nova gastro priča... Pazi sad! Ćevape motaju u palačinke... Pa to je ravno svetogrđu!

Ali moja novinarska znatiželja nije mi dala mira; morao sam ići probati to i da, hvala ti

20 | G.E.T.

bože što sam novinar, jer ChevapRolls su odlična stvar, ali ’ajmo redom.

Iza projekta ChevapRolls stoje dvije mlade, sposobne, ambiciozne i nadasve šarmantne mlade žene - Iva Pehar i Martina Županić. Iva je rođena u Makarskoj i dizajner po struci, a Martina je Zagrepčanka i sanitarni tehničar... Na prvu, nemaju ništa zajedničko i da nije bilo na sve strane kritiziranog Master Chefa, možda bi svaka od njih išla svojim putem. No izgleda da ne ide samo ljubav kroz želudac; hrana, čini se, može biti i temelj jednog pravog prijateljstva.

Receptura za ChevapRolls je Martinina, koja je u startu imala sasvim drugu ideju.

Htjela je, naime, proizvoditi svijetleću hranu (možete si misliti kakav bih tek uvod za to napisao), ali od te je ideje odustala, prvenstveno jer je možda malo preagresivna za naše tržište. Kako su se sprijateljile tijekom snimanja MasterChefa, tako je Martina Ivi ispričala svoju priču ChevapRollsa, a njoj se ideja iznimno svidjela pa je preuzela na sebe osmišljavanje brenda i komercijalizaciju cijelog projekta. Bila je to dobitna kombinacija. Naravno da je pomogla i činjenica da je Iva pobijedila u MasterChefu te tako skrenula pozornost na sebe - počela se G.E.T. Report 26

pojavljivati na televiziji i u novinama, što im je, naravno, dalo dobru odskočnu dasku.

Međutim, sve to ne bi bilo dovoljno da sam proizvod nije dobar.

Negdje oko Božića prošle godine otvaraju G.E.T. | 21

lokal u Gajevoj ulici, u Zagrebu i tada, možemo slobodno reći, počinje povijest. Vrlo brzo postaju jedno od omiljenijih mjesta u gradu. Iako možemo reći da njihova hrana spada u brzu hranu ili, kako to volimo reći, u Street food, postoje neke male razlike.

Kada dođete u ChevapRolls, pripremite se da ćete morati pričekati svoju hranu, jer se ona sprema po narudžbi. Nema gotovih i grijanih porcija, a to već govori dovoljno samo za sebe.

Vrlo brzo, one uviđaju da je širenje ponude neminovnost pa tako nastaju i FishRolls, EggRolls, sve to prati sva sila raznih umaka i krumpirića s paprikom ili ružmarinom i da... desert CheeseRolls, svojevrsni je cheesecake zamotan u palačinku; jede se tako da ga umočite u umak pod nazivom chokonara, a onda to sve uvaljate u smrvljenu Domaćicu...

To je desert koji svakako želite probati.

Posebno me se dojmio novi proizvod: Razvile su i svoju liniju začina. Zapravo, to su soli aromatizirane dimljenom paprikom, origanom, kimom, chillijem, ružmarinom i kaparama. Ovih šest okusa možete koristiti kao začin za svoje Rollse ili kupiti i ponijeti kući.

Tako svako malo cure izbace neki nov proizvod i privuku neke nove ljude. Mno-

burger, ali umjesto peciva imate dvije američke palačinke, a meso ima poseban okus zbog cimeta u njemu. PanckBurger je nekako sav mekan, podatan, iznenađuje vas to jer očekujete robustan i čvrst burger, a dok jedete ovaj njihov, imate osjećaj da se mazite s njim.

22 | G.E.T.

gima je najveći problem standardizacija proizvoda... Kvalitetu namirnica su čak i riješile, ali naći ljude koji žele naučiti i raditi kako treba... E, to je već problem; a rekao bi čovjek da u zemlji s 350000 nezaposlenih nije problem naći radnu snagu. No to je druga tema.

Vjerujem da je ovo tek početak i da će Iva i Martina napraviti značajnu gastro karijeru te postaviti neke nove standarde. Kako sam s vremenom postao prijatelj, malo manje s Martinom, a malo više s Ivom, pitao sam ih misle li da se njihova jela mogu poslužiti na fensi način i one misle da mogu. E pa probat ćemo to uskoro i napraviti; neće to biti prva suradnja Ive Pehar i G.E.T. Reporta.

G.E.T. Report 26

Ako još niste bili u ChevapRolls, ne znam što se čeka. Nekako sam ogladnio od ovog pisanja... Sorry mama, idem na palačinke kod Ive i Martine, u ChevapRolls. ♦

G.E.T. | 23

Vinarija Rak Dubrava kod Šibenika

Kad me na prošlom VINOcomu moj prijatelj Ante Mustapić iz splitskog Zinfandela povukao prema jednom od izlagača uz rečenicu: „Ovaj Babić moraš probati!”, nisam ni slutio gdje će to završiti. Babić je bio dobar, ali je gužva bila već tolika da Piše: Tomislav Stiplošek, neko suvislo kušanje i Foto: Helena Pletković razgovor nisu dolazili u obzir pa je tako moj prvi susret s vinima obitelji Rak bio kratak i površan. No negdje

24 | G.E.T.

je u glavi ostala zapisana informacija da to moram bolje proučiti. Nekoliko mjeseci kasnije, opet u Zagrebu, sada Pink Day opet vinarija Rak; toče Opolo, naravno od Babića. Krenem kušati, kad ono - vino fantastično do te mjere da sam ga u tekstu o Pink Dayu proglasio i vinom festivala (naravno, po mojem sudu). Sve to bilo je dovoljno da se ekipa G.E.T. Reporta zaputi u šibensko zaleđe. Naravno, u Rakovo selo.

Obitelj Rak vinogradarstvom se bavila, možemo to reći, oduvijek. Bilo je to, kažu, veliko gospodarstvo s popriličnim brojem loza. Grožđe se prodavalo u zadrugu

i živjelo se pomalo. U ratnom vihoru devedesetih puno toga se zapustilo, jer bilo je, naravno, prečih briga od uzgoja vinove loze. Tako danas obitelj Rak obrađuje oko tri hektara vinograda, a uskoro će to još malo proširiti - ali ne previše, jer kažu: „5-6 hektara za koju godinu bilo bi sasvim dovoljno.”

Trenutno je to čisti obiteljski posao. Otac Rade Rak i njegova dva sina, Ante i Andro, uspijevaju se brinuti za vinograde i podrum, a majka Marina i snaha Petra pomažu prvenstveno u primanju gostiju. Uz širenje vinograda, u planu je i izgradnja nekoliko soba za goste, što bi sasvim zaokružilo njihovu ponudu.

Uz vino, u njihovoj kušaoni, koja je sve češće popunjena grupama, trenutno možete dobiti i nareske poput sira i pršuta, ali i kompletan ručak u vidu, recimo, peke. Pod pekom, naravno, može biti svašta - teletina, janjetina ili hobotnica, ali bitno je da je sve svježe i domaće (osim hobotnice - ona je, naravno, iz mora); možete dobiti i prvoklasnu ribu. Ma, u stvari, prepustite se domaćinu i uživajte. Mene, osobno, najviše se dojmilo povrće za salatu - domaće, iz njihova vrta, uzgojeno iz njihovog sjemena; krumpiri savršeni, a rajčica i krastavci... E, to ćete pamtiti dugo nakon što odete. Mogu oni u svojoj konobi primiti 50-tak ljudi, ali meni se nekako čini da je 25-30 ljudi idealna brojka za njihove kapacitete.

Prepoznali su veliki potencijal turističkog G.E.T. Report 26

G.E.T. | 25

razvoja i puno ulažu u usavršavanje sebe kao turističke destinacije; ljudi to prepoznaju i vraćaju se, a ima sve više i novih, tako da ćete vrlo uskoro svoj dolazak morati najavljivati dosta ranije.

Vina... E, to je posebna priča - oni su dokaz da ne morate biti poznata i razvikana vinarija da bi bili uspješni, jer njihova vina možete naći u splitskom Zinfandelu, ali i u šibenskom Pelegriniju (a oni znaju što rade; nije Pelegrini uzalud proglašen najboljim restoranom Hrvatske). Upravo ekipa iz Pelegrinija upućuje najviše gostiju na imanje Rak. Već sama ta činjenica govori vam o kvaliteti njihova vina.

Prvo smo probali Maraštinu. To je autohtona bijela sorta iz njihova kraja, koja me nikad nije uspjela do kraja oduševiti.

Međutim Maraština kod Raka, to je nešto

26 | G.E.T.

drugo. Vino me oborilo s nogu. Iznimno dobro. Doduše, rade ju u barrique varijanti (dio odležava u barriqueu, dio u inoxu), ali i takva ima nevjerojatno dobre kiseline (ipak pričamo o Dalmaciji), lijepu strukturu, moćno, a opet zaobljeno i skladno tijelo, a alkoholno nije prejaka. Jednostavno, vinu ne možete naći manu. To je definitivno najbolja Maraština koju sam pio. Ono što bih svakako savjetovao jest da naprave i svježu verziju (ne sumnjam da bi i ta bila odlična) - onako čisto, lepršavu i svježu, da pijuckamo na terasi dok čekamo ručak i njenu stariju, ozbiljniju, barikiranu sestru.

Opolo je, ako netko ne zna, naziv za samotok i naziv za vino proizvedeno od takva samotoka iz crnog grožđa, a vino opolo je zbog toga ružičastocrvenkaste do ružičastocrvene boje (tj. boje ružice odnosno roséa). Takvom metodom obitelj Rak dobiva svoj Opolo od sorte Babić. Dobro ras-

hlađeno, to vino će vas očarati - lepršavo, lagano, pitko vino, kao stvoreno za ljetne terase, a opet, osjećate u njemu svu snagu moćnog Babića i htjeli, ne htjeli - prilazite mu s poštovanjem. Nije to tek tamo neki rose... Rakov Opolo je vino o kojem će još puno vinskih kritičara pisati i to, ne sumnjam, vrlo pozitivno.

Stigli smo tako, pomalo i do Babića. Mislim da vam ne trebam opisivati kakva je sorta Babić; ipak je to jedna od najpoznatijih naših sorata. Rakov Babić je fino izbalansirano vino s točno pogođenom dozom

G.E.T. Report 26

punoće i tanina, tako da ga iznimno skladno osjećate u ustima; ništa vam ne smeta.

Vino za čisto uživanje. Shvatili su da ne valja pretjerivati s alkoholima pa tako ni Babić nije prejak. Jednostavno, to je vino koje vas traži još jednu čašu.

Naravno, postoji i nešto što se zove rezerva, to jest izbor bobica tog Babića. Ovo vino rade u vrlo malim količinama (oko 300

G.E.T. | 27

numeriranih butelji), samo kad su najbolje godine i tu ima puno više ekstrakta, punoće i moći... Vjerujte, jednom kad ga kušate, to će vas vino kupiti zauvijek.

Paleta vina je mala, ali savršena i to je odraz njihove filozofije. Uzgajaju malo sorata, ali to rade savršeno; to znaju, tu se snalaze i zašto sada izmišljati toplu vodu...

Radi ono što znaš i radi to najbolje što znaš.

Divno je vidjeti Andru i Antu kako uživaju u zemlji i kako se poistovjećuju s njom; ipak su to mladi ljudi. Jedna od najboljih stvari koju je Rade napravio jest ta da je sinovima, na neki način, dao partnerstvo u poslu; uveo ih je u sve segmente posla, zajedno donose odluke, oni imaju svoje odgovornosti i zbog takvog ponašanja vjerojatno ga poštuju još više. Jer, ako želite da vam obitelj nastavi ono što ste započeli,

28 | G.E.T.

morate i biti obitelj; morate im biti i šef, ali i otac, a to zna biti jako teško. Obitelj vam ne može biti samo radna snaga, već i obitelj, a opet, nečija mora biti zadnja i to ne na silu, već vam obitelj mora dozvoliti da vaša bude zadnja i poštovati vas. E taj, skoro nemogući, sklad savršeno funkcionira u

obitelji Rak. Razvijaju se polako, bez zaletavanja u kredite, ne teže megalomanstvu i polako, ali sigurno idu u pravcu koji su si zacrtali. Da, cijene njihovih vina su iznimno prijateljske. Ne, neću vam reći koliko je to; za to ćete morati kontaktirati obitelj Rak, ali vjerujte mi, neće vam biti žao.

Na kraju, mogu samo ponoviti: oni su trenutno mala i ne baš poznata vinarija, ali veliki i poznati restorani su njihove mu-

G.E.T. Report 26

šterije i ljubomorno ih čuvaju za sebe, ali eto... Kako ih je otkrio G.E.T.Report, tako će uskoro i drugi. Vjerujte, uskoro će svi znati za vinariju Rak. I tako, riječ po riječ s našim domaćinima, boca po boca, zadnjih nekoliko je bilo iz one „rezerva” varijante i došlo je vrijeme rastanka. E, tu sam shvatio koliko su im potrebne one sobe s početka priče. I bez brige, pratit ćemo razvoj ove divne vinarije i bit ćete obaviješteni o svemu. ♦

G.E.T. | 29

Splitski đir - 4 asa Split je, kažu, najljepši grad na svijetu; svi znaju za Dioklecijanovu palaču, a mi, domaći, više ga znamo po Hajduku. Dugo je bio samo grad u kojem ste čekali trajekt za otok koji ste izabrali za svoj godišnji odmor.

No i to se mijenja. Split postaje prava turistička meka. Danas u Splitu srećete turiste na svakom koraku i to sa svih kontinenata. Miješaju se ljudi, ali i kulture pa se, shodno tome, mijenja i ponuda Splita - treba zadovoljiti sve više ljudi različitih želja.

Piše: Tomislav Stiplošek, Foto: Helena Pletković

30 | G.E.T.

Mi smo, za nedavnog posjeta DWE, koji se održavao u Splitu, odlučili provjeriti gastro ponudu. Izabrali smo četiri poznata lokala i proživjeli pravu gastro avanturu.

Pa krenimo!

Naša prva stanica bila je Paradigma.

Lijep, moderno uređen interijer i vjerojatno jedna od najljepših terasa Hrvatske. Ugodan, opuštajući ambijent, postavljen tako da ipak osjećate respekt spram restorana, samo pojačava ekspresiju vašeg užitka.

Osoblje izvanredno, profesionalno i educirano, ne postoji pitanje na koje nećete dobiti odgovor, naravno, ako je vezano uz hranu i vino. Sljedovi jela i vina koja ih prate

G.E.T. Report 26

određeni su u naprijed i to možda izgleda pomalo kruto, ali kad malo bolje razmislite, teško da može biti drugačije. Paradigma je ono što volimo nazivati visokom gastronomijom i tu ne dolazite onako, usput. Sve mora imati svoj red i slijed, jer ako ga mijenjate, nećete doživjeti punu senzaciju okusa koju ste trebali doživjeti. Pristup rečenici da je gost kralj ovdje doživljavaju malo drugačije, ali vjerujte, itekako jeste kralj, samo što ekipa iz Paradigme vjeruje da je dovoljno stručna da vas vodi kroz gastro doživljaj onako kako oni misle da treba i tu se slažem s njima, jer doktoru ne pričate kako da vas liječi.

G.E.T. | 31

Zvijezda Paradigme je, naravno, Ante Udovičić. Njegove čarolije na tanjuru jednostavno su nešto što bi svatko morao probati barem jednom u životu. O kvaliteti namirnice ne moram ni govoriti; to se podrazumijeva samo po sebi, ali način na koji ih Ante slaže i prezentira - to je nešto sasvim drugo. To više nije samo doživljaj za vaše nepce, već to pomalo prelazi u sferu duhovnog uživanja. Ono što je mene oduševilo, jest jednostavnost. Dakle, na tanjuru dobijete tek tri namirnice, ali tako ukomponirane da imate cijelu paletu okusa. Tako jednostavno, a tako kompleksno - to nije nimalo lako za postići.

odlična vina po sasvim pristojnim cijenama.

Menu koji su nama prezentirali je svojevrsno putovanje Mediteranom i iznimno bogato okusima. Gastro senzacija od prvog do zadnjeg zalogaja!

Posebno me se dojmila terina od hobotnice, servirana uz nekoliko različitih dodataka kao što su naranča, žele od limuna i nekoliko raznih umaka, tako da svaki zalogaj hobotnice ima drugačiji okus - ovisno o tome koji ste dio jela uzeli uz hobotnicu.

Ako idete onim redom kojim je priča postavljena, vidjet ćete da je intenzitet okusa složen tako da se polako mijenja i da je u savršenom balansu.

Vjerojatno ni mnogo ozbiljniji kritičari od mene ne mogu naći zamjerke u Antinim jelima, kao ni u odabiru vina koja idu uz njih, koje vrhunski sljubljuje sommelier Roko Bekavac. Iznimno velika vinska karta fino je izbalansirana domaćim i stranim vinima, ali i cijenama, tako da možete dobiti neka 32 | G.E.T.

Paradigma je mjesto na koje ne dolazite svaki dan, barem sam ju tako ja doživio; tu dolazim kad se želim počastiti nečim ekstravagantnim i posebnim. Paradigma je najbolji hrvatski restoran u svojoj klasi, samo što nisam siguran postoji li u Hrvatskoj još neki restoran u toj klasi. Možda neki neće shvatiti što Paradigma u stvari jest... To možemo usporediti s doživljajem kad odete u Louvre, sjednete i uživate u savršenstvu Mona Lise. Možemo biti sretni što takav restoran egzistira u Hrvatskoj i što možemo doživjeti gastronomiju na ovaj način.

Menu: • Pritisnuta terina od jadranske hobotnice uz salsu od agruma, fluid gel od algi i rižinog octa, San Marzano rajčica coulis • Carnaroli rižoto od burrate, folija od rajčice, domaći sorbeto od bosiljka • Sous vide pačja prsa „Rougie” uz cremu catalana od graška, demi-glace 48h, ugljen naranča • Panna cotta od grčkog jogurta, gel od crvenog grejpa, cvijeće • Muscadine ručno rađena

pralina

Vina: • Pjenušac Alain Combard “Atmosphere” Rosé (Francuska) • Terre di Giumara Grecanico (Italija) • Dr. Loosen Ürziger Würzgarten Riesling Kabinett (Austrija) • Tomas Cusine ’Vilosell’ Tinto (Španjolska)

G.E.T. Report 26

G.E.T. | 33

Drugi dio naše gastro avanture bio je splitski Zinfandel.

Restoran je to kojem bi bio bliže naziv bistro. Dakle, prvo što vas se dojmi je otvorenost prednjeg dijela restorana prema maloj terasi; ona, nekako, kao da se stapa s ulicom, ali ipak ste odvojeni i promatrate rijeku ljudi koja se lagano kreće u ritmu grada. To je definitivno jedan od onih prostora koje vidite slučajno u šetnji gradom i poželite sjesti. Jednostavno, Zinfandel vas obavije svojom dušom i postajete dio grada.

Sam lokal prepun je detalja koje možda i ne vidite na prvu, što je i dobro jer ga višeslojno otkrivate i kao da polako koketirate s njim pa svako malo otkrivate neku njegovu novu vrlinu. Polako, ali

neminovno, zaljubljujete se u njega.

Osoblje je odlično, brzo, nenametljivo, educirano, a opet pomalo ležerno, jer takav je ambijent i ništa drugo ne bi ni odgovaralo tom ugođaju. No i te kako paze na granicu ležernosti; vi kao gost to ćete osjetiti tek po tome što imate osjećaj kao da ste tu stoti put, a ne prvi.

Na meniju su bile „pašte”. Ono što svakako treba naglasiti jest da sve tjestenine rade sami, što je samo po sebi veliki posao, a rade ih odlično. U kuhinji nemaju neku poznatu gastro zvijezdu, ali to je jednostavno stvar izbora ili mi mediji nismo još otkrili ekipu iz Zinfandelove kuhinje. Zato, evo njihovih imena i upamtite ih: Nikolina Pervan, Ivanka Knezović, Antonela Goreta, Toni Bajić i Antonio Mladinić. Mislim da najveća snaga Zinfandela leži u kompaktnosti ekipe; imate osjećaj da su povezani na nekoj višoj razini, jer to je ipak vrlo stresan posao.

Vratimo se mi hrani. Posebice me se dojmila pašta sa skutom. Tijesto je vrhunski odrađeno; tekstura i kvaliteta odlična.

Skuhano u sekundu točno i što je najvažnije, izuzetno fino začinjeno - izbalansirano tako da skuta ostane u prvom planu, a

34 | G.E.T.

znamo koliko je skuta nježna. Jednostavno su me oduševili. Sva su jela na vrlo visokoj razini do te mjere da vas iznenade, jer mjesto i atmosfera su takvi da ste odmah spremni oprostiti sitne nedostatke na tanjuru i ugodno se iznenadite kad ih nema.

Naravno da sam želio naći barem nešto da nije na toj razini pa sam pretpostavio da su deserti nešto čime se baš i ne stignu baviti, jer lokal je živ i izmjena gostiju velika, ali pogriješio sam. Dobio sam čokoladnu tortu od tri vrste čokolade i badema koje se ne bi postidjela ni jedna specijalizirana slastičarska priča.

Zinfandel je mjesto na koje ćete doći ako želite pojesti nešto brzo, a opet top kvalitetno i fino, ali isto tako ćete doći na laganu opuštenu večeru ili samo na čašu vina.

Vinska karta je velika i dobra, s naglaskom na domaća vina. Zinfandel je vrhunska, pomalo ležerna gastro priča.

Skoro zaboravih, na večer imate laganu, živu muziku... Vrlo dobra pjevačica, pjeva jazz i takav Zinfandel možete komotno staviti u Pariz ili Barcelonu ili bilo gdje na svijetu i imat ćete osjećaj da su tu sto godina, ali ipak... Nekako najbolje pašu u Split.

G.E.T. Report 26

G.E.T. | 35

Menu: •

Plata charcuterie / sir

• Domaći agnolotti od špinata i skute

• Pappardelle s umakom od zeca

• Ravioli od kravlje i kozje skute

• Ravioli punjeni bakalarom

• Torta od tri vrste čokolade i badema

Vino: Pili smo Kujunđušu Jerković (Imotski).

36 | G.E.T.

Treći splitski as u nizu nalazi se u samoj AC marini. Kao što mnogi već i pretpostavljaju, radi se naravno o restoranu Zrno Soli. Već kod samog dolaska su me oduševili. Iako imaju jako dobru vinsku kartu, ne deklariraju se kao restoran prijatelj vina (mada to nesumnjivo jesu), već kao restoran prijatelj maslinovog ulja. Već ta činjenica dosta govori o njihovom poimanju gastronomije. Zrno Soli je lijepo uređen restoran pri čemu se pazilo na svaki detalj, ali se posebna pažnja posvetila udobnosti.

Ambijent je takav da se osjećate vrlo ugodno, a opet ima malo fensi štiha.

Terasa je priča za sebe...

S nje pogled puca preko cijele marine na staru gradsku jezgru i tu počinjete shvaćati rečenicu „ki to more platit“.

Osoblje je točno kakvo i očekujete u ovakvom objektu... Nenametljivo, precizno, točno znaju što žele i znaju što vi želite; dobro educirano, što je jako bitno i nekako osjećate njihovu želju da vam ugode.

Zrno Soli je točno ono što većina nas ima u glavi kada kaže „dobar restoran; pardon, odličan”. Tu ćete doći s obitelji na obrok ili dovesti poslovne partnere na radni ručak...

U stvari, tu ćete doći uvijek kada želite nešto stvarno dobro i da nije preležerno, ali ni pretenciozno. Naravno, ako želite malo mira uz čašu dobrog vina na terasi, dok puštate misli da plove morem oko vas, tada ste tu na pravom mjestu. Za razliku od Pa-

G.E.T. Report 26

radigme i ovdje postoje točna pravila, ali su osjetno mekanija, a opet manje ležerna nego u Zinfandelu.

G.E.T. | 37

U kuhinji su, za sada, manje poznati kuhari, ali vjerujte, to će se brzo promijeniti, jer su Tomislav Zoko i Matej Pačar odličan kuharski dvojac, a Julija Beroš je iznimno nadarena slastičarka čiji rad treba uzeti jako ozbiljno.

Kroz razgovor smo došli na ideju da slastice koje smo probali, napravi u manjim dimenzijama i takve stavi u svojevrsni slatki mix ili slatku simfoniju, ali kako god to nazvali, isplati se potegnuti iz bilo kojeg dijela Hrvatske do Zrna Soli. Kapa do poda!

Naš cijeli menu bio je manje-više morski, ali mene se najviše dojmila mornarska juha. Dakle, to je savršen-

Vinska karta je prilično dobra, s naglaskom na domaća vina i to posebice na male, neafirmirane vinare - potez za svaku pohvalu.

Zrno Soli je restoran u koji dolazite s namjerom i točno znate što vas čeka i što očekujete, ali oni vas uvijek uspiju nekako pozitivno iznenaditi. Zrno Soli je vrhunski „mainstream” restoran.

stvo jela na žlicu. I ostala su jela više nego dobra; odlično osmišljeni sljedovi polako vas vode kroz morsku priču i pazi se na svaki detalj. Jela su vrlo precizno izbalansirana, začinjena taman - ni premalo ni previše. Doista izuzetno gastro iskustvo. Oni su tu da vam ugode i ako baš želite, recimo, špagete bolognese kojih uopće nemaju na meniju, napravit će vam ih, jer vi ste gost, a oni su tu da vam ugode. No vjerujte mi, nemojte tražiti špagete, prepustite se osoblju i doživjet ćete predivne trenutke.

38 | G.E.T.

Menu • Trobojna pašteta (sipa, škampi, grdobina); Marinirani inćun; Marinirana kozica na posteljici domaćeg špinata; Motar i sušene pome • Krak hobotnice; Carpaccio od grdobine; Marinirana korabica; Salata od cikle, poriluka i inćuna • Pljukanci sa sipom i povrćem; Zapečeni raviol (punjen škampima i porilukom) u umaku od kozica, cherry rajčica i prošeka • Mornarska juha okupana selekcijom školjki i jadranskih škampi • Medaljon grdobine u bijelom vinu s mladom kapulicom i kaparama uz domaću palentu • Slatka selekcija by Julija: Dvostruko čokoladni tart; Tart od jagoda s kremom od vanilije; Cheesecake s lemon curdom i Chantilly kremom serviranja u staklenoj zdjelici; Beze čokoladne tortice (Beze kore s listićima badema i čokoladna krema aromatizirana likerom od rogača); Slatki TRIS: Twix / Profiteroli s capuccino kremom na karamel podlozi / Lemon merinque tart

Vino: • Kujunđuša, Jerković (Imotski) • Pošip, (Kaštela) G.E.T. Report 26

vina

Milan

• Traminac izborna berba Zečić (Kutjevo)

G.E.T. | 39

Kadena, vjerojatno najpoznatiji splitski restoran, bio je naša zadnja stanica. Ovaj se restoran izdvaja po mnogočemu. Recimo, nije u strogom centru kao ostali, jela su također drugačija, pa i sam način poslovanja je sasvim drugačiji. Ambijent je moderan i funkcionalan, mada vas veličina samog objekta pomalo ostavlja bez daha.

Ako restoran nije pun, ne možete se uklopiti u masu pa tada itekako osjećate strahopoštovanje spram ovog kultnog mjesta.

O kvaliteti osoblja ne treba trošiti riječi; tu je sve savršeno, a sommelier Damir Slavković, prepun iskustva i znanja suvereno će vas voditi kroz vinsku kartu koja je velika i kompleksna, ali s obzirom na jela, takva i mora biti. Osim Damira, tu je još jedna velika zvijezda gastro scene.

40 | G.E.T.

U stvari, on je i najveća zvijezda Kadene.

Riječ je, naravno, o Braci Sanjinu. Njegovo poimanje kulinarstva nadilazi uobičajene standarde. Njegova jela uvijek su puna mistike, istraživanja nekih novih namirnica, novih okusa. Postoji u Kadeni i standardni menu, ali mislim da je publika koja dolazi

kod Brace to, nekako, zaboravila, jer Braco uvijek sprema nešto novo. Odlazak u Kadenu i prepuštanje Braci da vas vodi, ravno je istraživačkoj avanturi. Naravno, sve što radi, on radi s visoko kvalitetnim namirnicama, a o njegovom znanju suvišno je govoriti. Postoji tu i treći čovjek, vlasnik Kadene, Bernard Križanović, ali on nije toliko eksponiran.

Iz menija, koji nam je poslužen u Kadeni, posebno bih izdvojio sladoled od šafrana i prženu pačju jetru; naravno svako jelo posebno. Ta dva jela ostavila su me bez teksta. Savršenstvo okusa i termičke obrade.

Kadena, u stvari, egzistira tako da stvara događaje, od predstavljanja vinara, dana posvećenih nekoj namirnici, do gostovanja kuhara - i to vrhunskih kuhara, koje nije lako dobiti. Tako je, recimo, gostovao u Kadeni i veliki Janez Bratovšek, a to govori koliko značenje imaju Kadena i Braco Sanjin na gastro sceni. Naravno, ne treba naglašavati da su ti događaji unaprijed rasprodani, jer to su iznimna gastro događanja. Širina namirnica koju Braco upotrebljava, pa i sam način izvedbe tih namirnica, totalno je van uobičajenih formi - s naglaskom, naravno, na bolje. Kadena je davno postala kultna i to sasvim zasluženo. Kadena je mjesto ne kojem se stvaraju događaji, mala kuli-

G.E.T. Report 26

narska čuda i, moguće, neke nove tehnike kuhanja. Kadena nije klasični restoran - to je tvornica gastro snova.

G.E.T. | 41

Menu •

Selekcija carpaccia i mariniranih plodova mora • Konfit od jakobovih kapica na kremi od šparoga sa čipsom od pancete • Crvena riža s dimljenom sabljarkom, tunom, pedočima, kozicama i hobotnicom; i pjenica od dimljene ikre • Pačja jetra s tigrastom kozicom u umaku od konjaka, naranče i praha cvijeta koromača, servirano na mariniranoj green smith jabuci

• Sladoled od šafrana, krema od bijele čokolade sa crvenim paprom i pjenica od tamne čokolade sa cvijetom soli i extra djevičanskim maslinovim uljem

Vina: • Malvazija Alba, Matošević (Istra) • Rose, Trapan (Istra) • Malvasija dubrovačka, Kuća Glavić (Konavle) • Chardonnay Rosenberg, Krauthaker (Kutjevo)

42 | G.E.T.

•

Prošek, Plančić (Hvar)

Iznimno sam sretan što sam, prilikom ovog obilaska četiri fantastična restorana, došao do zaključka kako je Split gastronomski iznimno bogat grad. U ovom G.E.T. Reportu nećemo se baviti samim tehnikama kuhanja, niti nam je cilj pokazati koji je restoran bolji, već vam prenijeti svoje impresije - kako smo doživjeli ove restorane.

Doživjeli smo četiri izvanredne gastro prezentacije s izvanrednim jelima i vinima.

Svaki od ovih restorana gastronomski je G.E.T. Report 26

odličan, ali stilski i prezentacijski totalno drugačiji. Veseli činjenica da klijentela različitih struktura može birati, naći ono što im paše, a mi možemo biti sigurni da će svaki od tih tanjura dostojno prezentirati našu gastro scenu. Ovog puta sam stvarno dobio 4 asa - poker je uvijek dobitna kombinacija. Svaki od ovih restorana mogu preporučiti bez trunke razmišljanja. Uživajte u splitska 4 asa, a ja idem provjeriti u kalendaru kada mogu ponovo u Split, jer ponavljanje je majka mudrosti. ♦ G.E.T. | 43

Američki san s plešivičkih brda Možda se sjećate, prije nekoliko godina pisali smo o Ivanu Pavlečiću; štoviše, snimali i video emisiju i bili smo oduševljeni njegovim vinima, posebice manzonijem i muškatom.

Za ovaj potonji je moj prijatelj Ribafish napisao da je prava mala Piše: Tomislav Stiplošek perverzija u boci. OčeFoto: Helena Pletković kivao sam tada njegov veliki iskorak i preobrazbu u još jednog velikog plešivičkog vinara, ali to se nije dogodilo. Jednostavno, Ivan je bio tu negdje, ali iskoraka nije bilo. Neću sad ulaziti u razloge koji su tome doprinijeli, jer i nisu bitni.

Ono što jest bitno, mislim da je Ivan Pavlečić spreman za stvaranje velikih vina. Ali, idemo redom.

44 | G.E.T.

Nakon duljeg vremena, na mobitelu je zasvijetlilo ’Ivan Pavlečić’; javim se, a s druge strane poziv ravno u glavu „Tomo, imamo degustaciju prekosutra kod mene - neka moja vina i neka američka. Možeš li doći?“. „Naravno da mogu!“ Po dolasku kod Ivana, polako shvaćam o čemu je riječ. Naime, Marko Ćopić, kojeg sam upoznao jednom zgodom dok sam njega i Ivana brzinski provodio kroz vinska bespuća VINOcoma, prije dvije i pol godine zaputio se u Ameriku sa ciljem da tamo otvori vinariju. Gle čuda, dečko je uspio! Vinarija, smještena u Denveru, u Coloradu, radi i to uspješno pa je tako, eto, došao red da svoja vina predstavi i nama, u Lijepoj našoj. Skupilo se te večeri kod Ivana poprilično stručno društvo. Tako je, recimo, s nama bio Nenad Maslek pa Franjo Kolarić, mladi Josip Korak, Antonio Ivančić, zastupnik za amfore iliti kvevrije za Hrvatsku; naravno, bili

su s nama Ivan Pavlečić i Marko Ćopić i mi - ekipa iz G.E.T. Reporta. Prvo smo kušali dva slovenska vina, iz nove vinarije Bojana Kobala, koje je donio Maslek - Šipon i Pinot sivi. Moram priznati, pinot je odlično vino, ali Šipon je na mene ostavio više nego odličan utisak - to je vino aromatski dovedeno do savršenstva. Okus mu je odličan, fino izbalansiran, lagane strukture, kakav šipon i jest. Dakle, Bojane: Kapa do poda!

Nakon toga smo krenuli kušati ono zbog čega smo se i okupili - na red su došla vina iz Colorada. Prvo vino koje smo dobili u čašu bio je rajnski rizling. Prvo što sam osjetio, bio je alkohol i onda šok - vino ima 15,2% alkohola. Meni previše. Duljim boravkom u čaši pomalo se gubi ta napadnost alkohola i vino postaje sasvim ok, ali sortnost nemojte tražiti. Da nam nisu rekli što je u čaši, sumnjam da bi itko pogodio.

Pravo američko vino - nema neke mane, ali nema ni ono nešto. Kad mi se pije rizling, popit ću rizling, a ovo vino je, recimo to tako, samo vino. Probali smo još i chardonnay sur-lie pa neka crna vina (ta su crna bila premlada za bilo kakvu ozbiljniju raspravu ) i sve je to u redu, ali sumnjam da bi mi ta vina bila prvi izbor. Međutim, Marko to radi u Americi za Amerikance i jasno da nama to nije baš top.

Naime, tamo je normalno da đus (to jest, mošt) razrijedite s 20-30% vode. To je sasvim zakonski i legitimno. Dodajete i vinske kiseline i sve što vam treba - i koliko vam treba. Primjerice, Marko kupuje zinfandel iz New Mexica, gdje grožđe nakon branja zamrznu i takvog šalju njemu. Šećera u grožđu do urnebesa, kiselina 3, a kad vino bude gotovo imate sasvim fino, izbalansirano vino; sve se može. OK, nije to vino za top klasu, ali za normalne restorane to je sasvim ok. Naravno, sve se to kosi s našim poimanjem proizvodnje vina, ali tamo su G.E.T. Report 26

G.E.T. | 45

takvi zakoni. Još kad čujete da Marko svoja vina prodaje po cijeni od 28 dolara, a mi vičemo da su naša vina preskupa. U svakom slučaju, iznimno sam zahvalan Marku što nam je omogućio da kušamo njegova vina i pružio nam neki, sasvim drugi uvid u svijet američkog vinarstva. Nadam se da će biti prilike da posjetimo njegovu vinariju u Coloradu i da vidimo sve to iz prve ruke.

I da, vina su dobra, bez mana, ali bez posebne osobnosti... Onako, prava Američka; ali eto, Marko živi svoj američki san i neka potraje što duže.

Probali smo još i neka vina od Franje Kolarića, a posebno mi se dopao pjenušac od portugisca; vrlo zanimljivo vino. Ima Kolarić i cijelu paletu vina od sivog pinota i tu ima nekoliko iznimno zanimljivih uradaka.

O chardonnay sur-liju vinarije Korak mislim da stvarno ne trebam ništa govoriti. Najveće otkriće večeri bila su dva sur-lie chardonnaya od Pavlećića i to iz 2012. i 2013.

46 | G.E.T.

godine, oba fantastična. Vina kakva samo poželjeti možeš. Ostavila su me bez teksta. Na žalost, trenutno ih ne možete kupiti, nisu u prodaji, ali polako... Dogovorili smo izradu sasvim novog dizajna i postavljanje cijele priče. Dižemo vinariju Pavlečić poput feniksa; vrlo brzo čut ćete mnogo o njemu, a još više o njegovim vinima. Strpite se još samo malo. ♦

13., 14., i 15. svibanj 2016.

Vela Luka Blato Brna - Smokvica KorÄ?ula - Lumbarda

ciklo.get4u.hr

Premijerno kušanje novih vina Kabola Premijerno kušanje novih vina Kabola Amfora 2015. održano je u Momjanu u prekrasnom ambijentu istarske vinarije Kabola Vinarija Kabola oživjela je vinsku filozofiju njegovanu još u antičko doba.

Istarska vinarija Kabola, čiji je vlasnik Marino Markežić, prožeta je višestoljetnom tradicijom obitelji Markežić koja je započela proizvodnju vina još davne 1891. godine kad je kamen temeljac vinarije postavio Momjanski Muškat.

Od tada do danas, uz veliki trud i njegovanje tradicije, treći naraštaj obitelji Mar48 | G.E.T.

kežić nastavlja vinsku priču svojih predaka kreirajući prepoznatljiv i vrhunski način proizvodnje vina koja se izvoze diljem europskog kontinenta, u Austriju, Njemačku, Italiju, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgiju, Nizozemsku, Švedsku, Norvešku, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Sloveniju i Češku.

Vinarija Kabola ujedno je jedina vinarija u Istri koja ima kompletne površine pod ekološkim uzgojem i sva vina imaju eko certifikat. Ekološka proizvodnja znači da se u proizvodnji koriste isključivo prirodne tvari (sumpor i bakar). Prvo bijelo vino u Hrvatskoj koje je dobilo eko markicu bila je Malvazija Kabola, 2008 godine.

Za obitelj Markežić proizvodnja vina nije samo posao, već i stil života, u kojem uvijek nastoje raditi u ravnoteži s prirodom, vjerovati i davati najbolje od sebe.

kartama u nekoliko najprestižnijih europskih restorana, nositeljima Michelinovih zvijezdica (Bernard Loiseau – Francuska, Taubenkobel – Austrija, Sel Gris – Belgija i dr).

Istaknuta vinarija nalazi se na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka, na 275 m nadmorske visine. Vinogradi su smješteni na brežuljku Štancija i u okolici vinarije Kanedolo kod Momjana s pogledom na prekrasan alpski i dolomitski krajolik. Prostrani vinogradi Kabole s jedne su strane okruženi bogatom netaknutom prirodom, a s druge slikovitom morskom panoramom.

Njihov trud okrunjen je mnogim priznanjima za kvalitetu vina. Najprestižnije nagrade za etikete ove vrhunske vinarije, kao što su zlatna medalja za Unicu 2010 u Ljubljani (u kategoriji najboljeg bijelog vina) 2015. godine, srebrna medalja za Pjenušac Re na Decanteru u Londonu 2015. godine, srebrna medalje za Teran 2010 na IWC (International Wine Challenge) u Londonu 2015. godine, samo su neke od potvrda vrhunskom pristupu i proizvodnji vina Kabola.

Zahvaljujući prepoznatoj i nagrađivanoj kvaliteti, vina Kabola nalaze se na vinskim G.E.T. Report 26

G.E.T. | 49

Obitelj Markežić zasigurno će ostaviti neizbrisiv trag u hrvatskoj i istarskoj proizvodnji vina. Njihova kreativna energija i ljubav prema tradiciji i vinima neprestano ih potiču na stvaranje novih načina proizvodnje kvalitetnih vina. Jedna od posebnosti je i vino u amforama čime su oživjeli vinsku filozofiju njegovanu još u antičko doba. Čuveno vino iz amfora je kruna njihovog truda.

vinarija ponudila je na kušanje selekciju ponajboljih vina iz aktualne berbe kao što su Secco 2015., Malvazija 2015., Rosa 2015., Muškat Momjanski 2015., a gostima je bio omogućen razgled podruma Amfora Malvazija 2015. i Amfora Teran 2015.

Od starijih berbi ponuđene su na kušanje Malvazija Unica 2010., Teran 2011. i Dolce 2012.

„Tu nas je priroda i zemlja najviše podarila tako da je malvazija istarska dobila jednu novu dimenziju“ kaže Marino Markežić.

Kroz produženu fermentaciju u amforama, te počivanje vina bez uklanjanja dropa i taloga do kasno u proljeće, malvazija pokazuje svoju plemenitost. Grožđe se rađa iz zemlje i svoj vlastiti sok poklanja zemlji kako bi ga ona pretvorila u vino.

Na kasnije održanoj vertikalnoj degustaciji vina iz amfore svih dosadašnjih berbi kušala su se vina Amfora 2015., Amfora 2009., Amfora 2007., Amfora 2006., Amfora 2004. te Amfora 2003, a omogućeno im je i kušanje pjenušca Kabola Re te degustacija maslinova ulja.

Na održanom premijernom kušanju vina stučnjaci vinarije Kabola uputili su goste u tajne svojih vina i vinograda te u detalje nastajanja njihovih kultnih etiketa. Istarska 50 | G.E.T.

Vinarija Kabola i njihova ljubav prema vinima kreirale su bogate vinske okuse pod etiketama kvalitetnih vina koji su ne samo istarskoj nego i hrvatskoj vinskoj proizvodnji dali velik doprinos i autohtonu posebnost. ♦

G.E.T. Report 26

G.E.T. | 51

Cote de Maconnais do Cote de Nuits Vozi, vozi kroz vinograd Priča o bogatstvu prirode, povijesti i ljudskog duha 2.dio ...kada je utjecaj butelje popustio znao sam da smo proživjeli jedan od vrhunaca samog putovanja. Znao sam da ih neće biti previše jer i dani namijenjeni za Burgundiju nisu bili neograničeni. Gledajući po karti vinskih cesta Piše: Matej Rotim / Vinske vidio sam da smo doskitnje bar dio puta ostavili iza sebe. U trenutcima dok je Lovro nakon Comartina krenuo ka sjeveru pola puta je bilo gotovo. Tješilo me to što sam znao da tek slijedi ono najzanimljivije i najspominjanije od Burgundije. Približavali smo se Grand Cru položajima. Kada bi doslovno prevodili te dvi riječi prijevod bi glasio veliki posjed/ vinograd. Pri tome se ne misli na površinu ili veličinu posjeda/vinograda već na samu kvalitetu roda. Prva burgundijska klasifikacija provedena je davne 1865. „Appellation d’Origine Contrôlée” (A.O.C.), je doslovce oznaka jamstva geografskog podrijetla vina i stoga je dodijeljena točno određenim dijelovima vinogorja. Njome se želi sačuvati izvornost i kvalitetu vina koja dolaze s toliko različitih i prepoznatljivih burgundijskih „terroir-a”. Ukupna proizvodnja u Burgundiji je 1.4 milijuna hektolitara dok samo 1% od te proizvodnje otpada na najvišu „grand cru“ kvalitetu vina. Taj 1% proizvodnje uzgaja se širom 33 apelacije od 52 | G.E.T.

mogućih 100 apelacija. Kad smo kod brojki ima tu još nekoliko brojčanih čimbenika koji mogu biti zanimljivi. Prvo, ukupna zarada od 180 milijuna prodanih boca iznosi 1.45 milijarde eura. Polovica toga iznosa zaradi se izvozom, 28% direktnom i restoranskom prodajom, dok 22% tog iznosa omogućava maloprodaja. Kada gledamo utjecaj tih brojki na gospodarstvo Burgundije to znači 45.200 zaposleni u uskim djelatnostima povezanim sa proizvodnjom i prodajom vina, te 3,4% ukupnog ukupnog domaćeg proizvoda same regije. Život ljudi u Burgundiji vrti se samo oko jedne stvarivina ! Dovoljno se provozati 20 kilometara u bilo kojem smjeru kako bi se to zaključilo.

Nakon što smo prošli Comartin , prespavali u Chalonu gdje smo žvakali pohane puževe i teleću glavu, u rano jutro krenuli smo ka predzadnjoj etapi. I dan danas mi je čudno koliko slično je počinjao svaki novi dan. Ulaskom u auto uopće ne bih stekao dojam da sam iz njega izašao večer prije. Po cijele dane bi kroz prozor u vožnji škicao vinograde, povremeno bi stali, prošetali se među redovima vinograda, ulazili u sela i „žicali“ degustaciju, kad bi počeo padati mrak krenuli bi tražiti postelju, spavanje i sve ponovno. Imao sam osjećaj da ne može dosaditi. Jedino što je tempo bio takav da smo ga bili jako svjesni. To jutro smo krenuli iz nekog zaseoka kraj Chalona ka sjeveru.

Nismo imali nikakav poseban plan. Lovro je sa Raybankama nataknutim na pola nosa neumorno vozio, Drug je u miru vrtio navigaciju, a ja sam u totalnom miru izvaljen preko zadnjeg sjedala Forda doslovno blejio u te vinograde pitajući se gdje im je kraj. Nije nam dugo trebalo da Lovro vikne dajući nam do znanja da je vidio neki „chateaux“ i eto nas uskoro pred dvorištem istog. Dvorišta smo redovito napuštali tek nakon što bi se uvjerili da nemaju niti jedna otvorena vrata ili prozor koji bi vodio unutar objekta. Kroz jedna od vrata ovog „chateaux-a“, koja gledaju na stražnju stranu imanja vidjeli vinograd koji se razvlači od samog ulaza pa nadalje. Vinograd im počinje doslovno u dvorištu. Sve je bilo zaključano i Lovro je opet ostao razočaran.

Al ne zadugo. U tom trenutku nalazili smo se u mjestu Pommard, kiša je taman počela padati i svatko od nas je otišao na svoju stranu. Znali smo se da ne može proći G.E.T. Report 26

duže od 5 min, a da se ne sretnemo s obzirom na veličinu mjestu. Vidio sam neke prazne boce ispred jednog ulaza i krenuo da potražim nekoga tko će nas spremiti u podrum, ali je Lovro bio brži pa je počeo mahati iz nekog dvorišta. „Hajdemo probati ovdje. Tko zna, možda nas prime ?” Žena je čula našu raspravu i izašla pred lude turiste koji joj nepozvani u prvom mjesecu i dobranoj kiši upadaju u dvorište radi vina. „Ken vi hev vajn degustejšn in jor selr “ – eto Lovre. „HHHmmmmmm, ok, kam in“ - žena nam se smilovala.

Uvela nas je u neku dvorišnu prostoriju izduženog oblika i starih zidova, nešto nalik štali, ali prepuno bačvi, starinskih preša i G.E.T. | 53

drugog vinskog alata. Odmah je iza jednog bureta izvukla nekoliko plastificiranih listova i krenula s degustacijom. Bilo je očito da joj postupak nije stran i da točno zna što treba raditi. Nije joj bilo najdraže što u tom trenutku mora s nama razgovarati, ali smo se trudili biti što manje upadljivi, a pitanja smo postavljali tek kad bi joj bar na sekundu izvukli osmjeh na lice. S vremenom je degustacija postajala sve opuštenija, počela nam je pričati kako je iz Ukrajine otišla u Novi Zeland, tamo upoznala muža Francuza i sada s njim radi Premier Cru vina. Vidjelo se da barata vinskom terminologijom, ništa što smo ju pitali nije bilo problematično, sve je više truda ulagala u prezentaciju. Pred sam kraj nas je odvela u vinski podrum koji je sagrađen još u 15. stoljeću. Došlo mi je da spremim fotoaparat od poštovanja, ali sam ipak „lupio“ nekoliko fotografija. Pješčani pod, zidane police sa lukovima na vrhu, pocrnjela cigla, kilogrami i kilogrami paučine, pinot noir star 60 godina u neetiketiranim bocama... pravi burgundijski doživljaj.

Bilo mi je drago što smo tako nenajavljeno upali i iznenadili se. Nakon podruma žena nas je mudro na degustaciju odvela u pogon gdje pune butelje, natočila nam jedno vino oznake „appellations regionales“, te zatim dva Premier Cru vina. Opet smo izašli s nekoliko boca, tj.kutija vina. Inače, ja sam jako slab na taj sistem „ugostim te

54 | G.E.T.

ne besplatnoj degustaciji, a na tebi je da kupiš butelju ili ne“. Gdje god smo došli i imali besplatnu degustaciju bilo me je sramota izaći praznih ruku pa bih redovito ostavio 30 i više eura. Brzinski pozdrav s gospođom kojoj sam zaboravio ime i ciljano vozimo u sam centar Burgundije, grad Beaune. Grad je najvažnije turističko mjesto Burgundije, centar vrvi specijaliziranim prodavaonicama vina svih mogućih proizvođača. Cijene za kolutanje očima. Arhitektura kao iz bajke, pročelja „ispeglana“, mali restorani, velebna crkva, čiste i popločane ulice i ono najprepoznatljiviji detalj za Beaune – prošarani krovovi. Među tim krovovima najpoznatiji je onaj Hospice de Beaune iliti bolnica za siromašne. Sama građevina datira iz 15.stoljeća, a služila je za pružanje bolničke njege siromašnima.

Dok sa gradskih i modernih ulica promatrate krov izgleda vam sve idilično, onog trenutka kada uđete, stavite uređaj za prevođenje na uši i krenete hodnicima stvar se mijenja . Za mene posebno. Ježim se na bolnice, bolničke instrumente, skalpele i sl. Nije mi dugo trebalo da nađem ulaz u glavnu salu gdje su bili smješteni oboljeli.

Crni masivni kreveti sa crvenim zastorima i posteljinom, na kraju dvorane nešto slično oltaru, na jednom zidu ogromno raspelo, gotički prozori. E tu me frka uhvatila. A tek kad sam primijetio da kraj svakog kreveta stoji neki od bolničkih instrumenata iz tog doba, tu je bio kraj. Instrumenti metalni, ra-

zno razne škare, noževi, igle od pola kile, neke metalne zdjelice... živi užas. Poskidao sam onaj uređaj za prevođenje, izletio u dvorište i kad sam shvatio da mi je netko ukrao kišobran, nije mi preostalo ništa drugo nego zagledati se u taj prekrasni krov.

Svaka čast Hospicie de Beaune, ali više na takva mjesta ne idem. I sad se grčim na te prizore.

Nakon što sam napokon dočekao Druga da izađe jer su njemu takva mjesta puno draža nego meni, zaputili smo se u obližnju suvenirnicu. Ma što suvenirnicu, to je veličine poštenog marketa koji počinje slovom K. Suveniri su element turističke ponude koji je u Burgundiji na nezamislivom nivou za naše pojmove. Za novce koje smo mi novaca tamo potrošili na suvenire bez problema smo mogli dvije noći spavati u pristojnom hotelu. Teško im je bilo odoljeti jer su smišljeno, inovativno i prije svega korisno napravljeni. Kad smo izašli iz te suvenirnice odlučili smo ipak da nećemo spavati u Beauneu nego da ćemo naći smještaj u Dijonu. Da nismo ušli u tu suvenirnicu sigurno nam taj smještaj ne bi bio skup, ovako smo ostali kratki za komfor.

Zapravo nije niti bilo tako loše. Za mene i Druga veliki double krevet, Lovro na kauču i da vidiš. Nakon što smo ušli u stan u Dijonu napravili smo kratku šetnicu i vratili se u krevet. Čak ni Lovro nije navijao da

G.E.T. Report 26

otvorimo one butelje iz Pommarada , onda znate koliko je sati bilo. Umor nas je počeo dobrano lomiti. Vidjelo se to na nama, ali opet vidio se neki vražji entuzijazam da idemo dalje. Da je trebalo još mjesec dana tako, mi bi izdržali, tj. prije bi se onesvijestili nego odustali. Tu prvu večer sam si obećao da ću se dići rano ujutro, otići na kavu, te Drugu i Lovri donijeti svježe kroasane i peciva. To jutro i dalje mi stoji nerazjašnjeno. Lutao sam ulicama od 07:30 do 8:15, na ulicama je i dalje bio mrak, ne potpuno, ali bar neka jača pomrčina. Ljudi su normalno klizili gradom, ali onako po mraku. I dalje mi nije jasno. Bilo je 9:15, a i dalje mrak. Kroasane smo ponijeli u auto i krenula je zadnja etapa Burgundije, onaj najzanimljiviji dio - Cote de Nuits.

Prvo selo pa muško – Vosne Romanee.

Kada sam vidio tablu s nazivom mjesta imao sam osjećaj da sam na posebnom mjestu, onako, kao da sam stupio na neko mitsko mjesto, na neki vrh planine, osjećao sam pothvat u svakom koraku. Stajemo kod velikog putokaza, vadim majicu Vinske skitnje i G.E.T. Reporta, par slika za uspomenu i počinjemo vožnju kroz vinograde. Čak i Lovro osjeća da je mjesto drugačije, vozi sporije, šutimo, stanemo, fotografiramo i opet nazad. Vinogradi kreću kraj glavne ceste, a na polovici svoje dužine se krenu uspinjati u vis. U tim nagibima leži veliki dio zasluga za oznaku Grand Cru. Nema puteljka u Vosne Romanee koji nismo prošli, snimili smo ga iz svih kuteva, hodali po blatu i divili se. U jednom trenutku toliko smo daleko otišli autom da se čuo zvuk nogometne zviždaljke. U prvom trenu nije nam ništa bilo jasno, ali kada smo izašli iz zavoja vidjeli smo dvojicu uspaničenih lovaca koji mahnito pušu u zviždaljku ne bi li prekinuli lov i izvukli nas iz opasnosti u koju smo se uvukli samo radi nepresušne znatiželje da vidimo svaki dio te zemlje.

Za kraj smo tražili najpoznatiji vinograd na svijetu - Romanee Conti. Ne trebaš puno znati o svemu tome da bi se divio takvom G.E.T. | 55

nečemu. Dovoljno je znati omjer cijena koje postižu butelje iz tog vinograda da bi znao o kakvom se vinogradu radi. Na prvu, vinograd kao i svi ostali, ali ispod prvog sloja zemlje se krije tajna. Tajna koja ide 35 metara u dubinu i daje vinu neponovljive minerale. Pošteno sam se zaprljao u redovima Romanee - Conti vinograda, sjeo u auto i krenuo prema Vougeot-u. Prizor je sljedeći, uska asfaltirana cesta, s lijeve strane nepregledni vinogradi, s desne strane isto, samo što na desnoj strani uz nepregledno trsje u sredini stoji kamena grdosija od dvorca. Prilaz dvorcu je posebna priča. Kamena vrata i popločani podest, metarski put vode ka glavnim vratima ulaza. Teško mi je opisivati riječima koliko je snažan povijesni, kulturni ili turistički doživljaj jednog takvog dvorca u takvom okruženju. Za mene je omanja sjenica u kutjevačkim vinogradima pojam za doživljaj onda možete misliti kako je bilo sa dvorcem Clos de Vougeot. Išli smo dalje, Gevrey-Chambertin, Fixin. U tim mjestima nismo uspjeli naći degustaciju. Bilo je relativno rano a i žena u centru Vosne - Romaneea nam je rekla kako smo došli skroz izvan turističke sezone i da ne očekujemo puno.

Bila je to lijepa tura po najpoznatijim svjetskim vinogradima, trebalo ju je životopisno i završiti. Za to se naravno pobrinuo Lovro.

Vozeći kroz malo mjestašce Brochon nije mogao, a da ne vidi pa možda i najimpresivniji „chateaux“. Nije bilo puno priče, par-

56 | G.E.T.

kiranje Forda, ruksak na leđa, naočale i kruženje oko zidina. I ovaj dvorac je bio zatvoren za posjetitelje, ali smo odmah znali da to nama ništa ne znači. Bio sam siguran da ćemo se popeti i na te zidine. Drug se vidno premišljao , nije bio za akciju pa smo njega iskoristili da nam da „lopovsku“.

Sjećate se toga? Lovro je prvi preskočio, okrenuo sam se par puta oko sebe, zagazio na Drugovu ruku i dok je Lovro bio u iščekivanju skočio sam na neku ogromnu nakupinu trulog lišća. A je to smrdjelo ljudi moji? Neki kompost ili tako nešto. Trčali smo prema dvorcu, obilazili ga, penjali se na donju terasu, tražili otvorena vrata i na kraju se pozdravili s srednjovjekovnom grdosijom.

Vozili smo nazad u Dijon, u stan. To je bio prvi dan da smo se iz vinograda vratili relativno rano. Odlučili smo kupiti 3 kvalitetnije butelje i popiti ih. Nije nam bilo dosta. Izašli smo van u potrazi za noćnim životom.

Naravno da smo u prvom bircu naišli na Francuza koji zna duplo više psovki nego ja. Išli smo dalje. Negdje nas čak nisu puštali jer smo bijelci. Nisam nikada mislio da ću biti žrtva rasizma. Pantomimom smo se zahvalili redarima i trkom nestajali u najbližim ulicama. Kad smo napokon i ušli u jedan od noćnih klubova vidio sam da je vrag odnio šalu i da ćemo, ako Lovru i Druga ne skinem s plesnog postolja namjenjenog djevojkama, opasno zakasniti u Salzburg kod mog rođaka. Nisam ih uspio

skinuti s plesnog postolja, sami su se maknuli, u 5 ujutro. U 8 h je Lovro s plavim Rejbankama vozio za Salzburg. Prije nego napišem neku završnu rečenicu, mi smo u međuvremenu došli do Salzburga, posjetili rođaka Jožu, odvezli Lovru u Budimpeštu na aerodrom, jer je čovjek nastavio lutanje svijetom. Isto tako, Drug i ja smo u Hrvatsku, preko Mađarske granice, prošvercali 30-40 burgundijskih butelja, posjetili vinske ceste Baranje, došli u Kutjevo te uz vječnog romantičara i najvrsnijeg pripovjedača kojeg poznam kada je vinska tema u pitanju - Dragu Humskog, završili jednu vinsku priču koja je trajala nekih 10-tak dana. Sve je počelo iz objesti u trenutcima zavisti dok smo ja i Drug namočenih košulja promatrali goste hotela u kojem radimo. Uvijek smo nešto kemijali, gledali google maps i tog dana smo odlučili otići u Burgundiju. Lovro nam se, hvala Bogu, također priključio.

Bez njega to ne bi bilo isto. Nekoliko puta u tekstovima sam spomenuo kako smo tamo išli nešto i naučiti. Sad si mislim - što smo mi to tamo naučili? Najmanje smo naučili o vinu. To ne znači da nećemo znati prepoznati etiketu iz Burgundije, da nećemo prepoznati nekog proizvođača, da nećemo

G.E.T. Report 26

znati glavne sorte i sl. Jednostavno, tanini, kiseline i arome smo ostavili dečkima sommelierima. Mi smo pa možda po prvi put doživjeli jednu kompletnu turističku destinaciju koja svoju prepoznatljivost gradi na vinovoj lozi. Vidjeli smo što znači prirodni potencijali/resurs, vidjeli smo načine i alate brendiranja same destinacije, vidjeli smo pristup domaćina, vidjeli smo što znači imati kvalitetnu signalizaciju u destinaciju, što znači osmisliti zanimljive, korisne i privlačne suvenire i prospekte. Sve smo to u jednom fasciklu ponijeli doma kako bi možda neke finese primijenili i u našoj praksi.

Bitno je to što smo naučili, ali ipak, najdraže stvari ostaju male sitnice. Osjećaj adrenalina dok nas Lovro u 23 h nagovara da iz Dijona krenemo u Pariz, muk pred srednjovjekovnim dvorcima, stajanje na vrhu Vosne Romaneea, pogled s Roche de Solutrea, nabadanje francuskih riječi, najodvratniji okus prženih puževa u Chalonu, sviranje klavira od strane gospođe koja nas je ugostila, radni ljudi u kabanicama iz burgundijskih vinograda... puno je toga. Ne bih ništa posebno izdvajao. Ponovio bih. ♦

G.E.T. | 57

Samostalno ocjenjivanje Prije nego krenemo u temu samog ocjenjivanja vina, dajem na uvid tekst u kojem se osvrćem na učestale pojave po časopisima, društvenim mrežama i drugim stranicama na internetu, a vezano je uz odnos prema uživanju s vinima.

Uživanje u vinu Piše: autor knjige, Jovica Nikšić

sati: „uživancija“ .

Uživate li u vinu? Ili samo „naslikavate selfije“ uz te butelje? Svi se vole čim prije „uslikati“, objaviti to i napi-

Možete, možda, uživati u pogledu s te terase na kojoj sjedite i uživati odmarajući se, jer pogled vam seže daleko preko dolina, brdašca ili otoka i mora, ali u vinu sa samo par mililitara kušanja - ne! Drugo je kušanje vina, a drugo uživanje u nekom vinu.

Kušanje smo svi prošli i valjda znamo što je to; malo vina u usta i „plju“ ili hajde, ako se ne kuša puno vina onda i popiješ tih 0,02, ali mi nemrete reći da je to uživanje u vinu.

Za doživljaj, za koji možemo reći da je uživanje mora se popiti bar pola butelje, a drugu polovicu neka popije „bolja polovica“. :) Nikad nemojte piti sami tu butelju, podijelite je s prijateljem koji isto želi UŽIVATI u baš tom vinu i baš tog proizvođača - vinara. Šalim se, možete i drugu polovicu popiti sami, ali drugi dan…

Da bi istinski uživali u vinu i kompletno ga se dojmili – vi, kao vaš mozak, ali i vi, kao vaše tijelo, morate popiti bar četiri čaše vina. Točeno po maksimalno do jedan de58 | G.E.T.

cilitar i obavezno u vinskoj čaši, po mogućnosti vinskoj čaši za takav tip vina koji konzumirate.

Prva čaša Krenite s uživanjem samo gledajući! Što? Gledajući samo točenje u čašu, kretanje vina u čaši i po stijenci čaše, bućkanje, mjehuriće koji se pri tome stvaraju u vinu i na površini…Na što obraćati pažnju?

Na bistroću ne, u ovoj priči ćemo uzeti da se podrazumijeva da je vino u butelji već bistro i kao takvo priređeno za tržište.

Gledajte BOJU vina i uživajte u njoj, boji zrelog vina, starog, odležanog… samo o tome razmišljate tih, bar 30 sekundi, čim vino dođe u čašu. Uživajte u toj boji, te se pokušajte sjetiti, tj. zamisliti boju grožđa iz kojeg je napravljeno.

Znači, tek sada idemo dalje kušati... Što?

Osjetimo MIRIS vina prinoseći čašu nosu, ali kako? Polako to radite i pokušajte osjetiti miris iz još udaljene čaše. Je li jako intenzivan miris? Ako je, osjetit ćete ga i dok čaša nije pri nosu, da ne kažem nos u čaši.

Uživajte u otkrivanju intenziteta mirisa, a još uvijek bez kušanja. Možete sada približiti čašu i vino svom nosu, te jače „pošnjofati“. Odmaknite čašu, znači bez kušanja i razmislite o mirisu, opušteno, polako... Tu je vino i nitko vam ga neće odnijeti, vaše je, popit će te ga Vi!

Evo dok to proučavate, već je prošlo nešto vremena i sad krenite; strusite to vino u usta, malo promućkajte i odmah u grlo - to je uživancija.

Mala pauza, neka ostane čaša prazna neko vrijeme, pričekajte i prijatelja, ako je s vama, da i on popije.

Druga čaša „Dugo očekivano”, prvo kušanje vina prve čaše će vam sada biti uzbuđenje, jer već imate dosta prvih dojmova o vinu; nadam se dobrih.

Sad tek kušajte vino - ne pijte, prvo kušaj te! Znači, prvo malo na jezik, zadržite ga i uživajte u tom prvom okusu i dojmu koji pruža. Normalno, kako sam već rekao, ovo nije pravo kušanje i ocjenjivanje, zato i popijte taj mali „gucaj“ vina.

Opet pomirišite vino i sada uzmite u usta više vina za uživanje i osjećanje vina u cijelom prostoru usta, svim dijelovima jezika i usne šupljine, zadržite ga par sekundi i polako neka vam sklizne u grlo. To je to, ovo je prvi pravi doticaj s tim vinom, tek privi dio prve čaše. Malo odmorite, popričajte s prijateljem o prvim dojmovima, ako želite pričati o vinu, a ako ne, uživajte s tim vinom u sebi!

Pokušajte se suzdržati što duže od posezanja za ostatkom vina u prvoj čaši, no pri tome ne mislim sad jako dugo… ali ono, neka prođe par minuta, dvije – pet?

(1 dcl), tj. drugi decilitar (u butelji ostaje još 3,5 dcl, ako niste sami).

Uživancija točenja - prvo prijatelju pa sebi, sad ste već upoznati s vinom i ako vam se sviđa, jedva čekate nastavak doživljaja s njim.

Popili smo dovoljno vina da vam tijelo već osjeća alkohol, mozak počinje raditi uz alkohol i nalaže otpuštanje kemije koja će vam cijelo tijelo početi opuštati ili grijati, ovisno kako tko to doživljava. Upravo zbog ovoga, sada imamo naviknute osjetilne organe i samo čekamo nastavak uživanja u tom dobrom vinu tj. njegovim karakteristikama, jer i ne očekujemo ništa loše.

Popijte i taj prvi puni „gucaj“ druge čaše.

Dok spuštate čašu na stol, pogledajte boju, razmislite o njoj još jednom, uzmite butelju i pročitajte sve što o tom vinu piše na etiketi, prednjoj i zadnjoj (obično je tako). Vidite točnije što pijete i od koga, godinu berbe

„Vino moraš piti tako da ti razbuđuje svijest, a ne da je gasi!“ (Tin Ujević) Gledajte tu čašu i tragove vina koje su ostale pri naginjanju kod ispijanja, tragovi po stijenci čaše od ruba do ostatka vina.

Vidite ostavlja li tragove ili ne, ako ih ima, ako su „uljasti“, gusti; to je dobro, ekstraktno i moguće jače alkoholno vino.

G.E.T. Report 26

G.E.T. | 59

pa se prisjetite te godine u vašem životu i nekih lijepih događaja, uživajte u sjećanju na prošlost. (Inače se osobno i zalažem da se uvede obveza ispisa imena enologa koji je brinuo o tom vinu, a ne samo ime ili naziv vlasnika vinograda ili vinarije, jer u mnogo slučajeva to nije ista osoba, te bi je svakako valjalo zapamtiti…)

Sad nema žurbe, vino je ok, tu je i ima ga još… Razmišljate o vinogorju od kuda dolazi, pitajte se jeste li bili tamo ili bi mogli otići. Možda u posjet baš tom podrumu i vinaru. Dozvolite vinu da se razgrađuje u vama i da ne ide čaša za čašom, već da ima dovoljno vremenskog razmaka, da vam sama želja dolazi: „daj da još probam“.

Kucnite se s prijateljem i popijte drugi dio druge čaše. Pitajte ga sviđa li mu se ili mu je „tak-tak“ i pije to „reda radi“ s vama.

Treća sreća u čaši Svakom po deci… ili možda... malo više vama, a manje prijatelju kojem se i baš ne pije. Do sada već možete o tome odlučiti i sebe nagraditi s malo više vina u čaši.

Sad počinjete uživati u alkoholu i onome što tek dolazi, lagani osjećaj opijenosti, no još nije to ništa jako. Prepuštate se opuštanju i „spremanju podataka“ o vinu i proizvođaču, vinaru. Ako vam se vino svidjelo, stvarno si dajte truda i zapamtite etiketu.

Tu treću čašu ispijajte u još više navrata, po malo pijuckajući, čekajući da se ugrije,

ako je bilo prehladno; dobit će te još novih aroma, najviše radi dodira sa zrakom u čaši i u otvorenoj butelji.

Četvrta čašica Ostatak podijelite „bratski“, bez obzira je li se prijatelju svidjelo ili ne; ovo su „putne“, za nazdraviti događaju i ponovnom susretu na ovoj uživanciji!

Poslije ovih, otprilike, 3,5-4 dcl, ovisno o tome kako ste točili, na ovaj način ispijanja, sigurno ste u potpunosti uživali u toj butelji vina. Spremni ste za novu uživanciju, a to je polako put do nekog ležaja, naslonjača, ležaljke u hladu ili na krevet i dobar san.

Cijeli „protokol“, bio bi isto tako dobar uz par „jela“ između svih ovih čaša, no ne treba to biti nužno onako kako nas sada to svuda bombardiraju istim ponudama.

Može biti jednostavna hrana, malo narezaka, sira, dvopeka s domaćim ajvarom ili pečenih krumpira iz rolne. Napominjem da sam o jelu namjerno pisao tek sad na kraju moje priče o UŽIVANJU u vinu, jer jelo i nije potrebno za isto!

Samostalno ocjenjivanje vina Kako da sami uvidimo „gdje“ nam je vino, je li to vino za Zlato, Srebro, Broncu ili Priznanje? Odgovor: vrlo teško! Zašto?

• Samostalno ocjenjivanje i kod najeduciranijih ocjenjivača nije u potpunosti mjerodavno, već ih njih više mora kušati i ocijeniti jedno te isto vino i onda tek zaključiti srednju ocjenu istog.

• Subjektivni smo kad ocjenjujemo svoje vino pa i prijateljevo, a isto tako i vina iz „našeg“ kraja…

• Postoji mnogo faktora koji utječu na ljude koji ocjenjuju; nismo roboti koji se mogu programirati pa da smo imuni na okoliš, emocije i druge uvjete u kojima smo trenutno kada kušamo vino.

60 | G.E.T.

Sami znate već da vam je neko vino npr. odlično, drugo možda ne baš odlično, ali je vrlo ukusno, neko vam je dobro, a isto tako, naišli ste na vina koja vam nisu nešto ili baš mislite da su loša.

Evo, već ovaj opis koji sam vam dao i riječi koje sam označio govore o pravcu i načinu razmišljanja o ocjeni pojedinih vina.

Možemo onda reći opisni niz ili ih podijeliti na: Odlična, Vrlo dobra, Dobra, Dovoljno i Nedovoljno dobra.

Ova podjela, niz opisnih ocjena, pratit će vas i u nastavku kada će se morati odlučiti i pridodati neku brojčanu znamenku tj brojčanu ocjenu.

Knjiga 1. „Podrumarov Dnevnik“, prva je knjiga od tri u ciklusu „Obiteljsko Vinogradarstvo i Podrumarstvo, autora Jovice Nikšića, osnivača i predsjednika INOVATIVNE INTERNET UDRUGE VINARA EVINARSTVO. Više o udruzi na www.e-vinarstvo.com, te na facebook profilu.

Koncept Knjige-Priručnika, je napravljen tako da bude vaš jednostavni podsjetnik

G.E.T. Report 26

Da bi zadovoljili uvjete pravilnog kušanja u odnosu na vaša osjetila, mora postojati red, redoslijed ocjenjivanja ili PROTOKOL, tj skup pravila kojih se moramo pridržavati, a kako bi naše tijelo najbolje osjetilo i registriralo doticaj s vinom.

Sustav ocjenjivanja koji opisujem kroz cijelu knjigu-priručnik je u svijetu odabran kao najtočniji i najobjektivniji, zato i je prihvaćen u mnogim zemljama i samo po njemu se provode službena ocjenjivanja, tako i u Hrvatskoj, a ja se za isto zalažem od prvog upoznavanja s istim.

Sve potrebno za ocjenjivanje vina sadržano je u knjizi - priručniku Podrumarov dnevnik.

i pomagalo za samostalnu proizvodnju vina, osnovnu pripremu i testiranje sebe u kušanju vina, te dalje za pripremu i davanja svog vina na organizirana ocjenjivanja.

Neke odabrane dijelove knjige pratite kroz objave u nastavcima, a knjigu možete naručiti izravno od autora ili samostalno kod nakladnika po priloženom oglasu. www.webknjizara.hr

G.E.T. | 61