G.E.T. Report 21+ (blagdanski broj)

Sretna Nova godina!

Sadržaj Siječanj............................................ 6 • Pordenone, Spilimbergo, Udine • Deforo, vidimo se! Samo ti polako...

• Carstvo rakija i likera iz Wilhelmstra­ sse

Veljača........................................... 18 • Valentinovo u vinskim podrumima • Autohtoni podravski, ručno rađeni sirevi Pajnogač

Ožujak............................................. 26

• Salon pjenušaca u kraljevskom okru­ ženju • Tito, Tuđman, Micak • Pink Day • Kaštela - nebrušeni dijamant vinskog turizma

Travanj........................................... 46 • Ipak ima nade • Jesan ti reka, iz druge bačve!

• Qvevri je stigao • 2. G.E.T. konferencija o eno-gastro turizmu održana je u Ludbregu • Rezidba vinograda kao odlična mar­ ketinška akcija

Svibanj............................................ 62

Srpanj............................................. 84 • Tradicionalna žetva kao turistički pro­ izvod • Kutjevo: Otoreni podrumi

Kolovoz........................................ 100 • Raj za ljubitelje Chicago style pizza • Božo Metković, Molunat

Rujan............................................. 116 • Dani Pošipa 2015 • Marina koja nudi više

Listopad........................................ 134 • Štrudla za Guinnessa • Premium vina - premium priča • Rijetke gljive u Pušćinama • Pizza Expo Croatia

Studeni......................................... 160 • 3. Aronia cup • Korta Katarina, berba 2015 • Griffin s Plešivice

Prosinac....................................... 174 • VinDel 2015 • Dani Lumblije 2015. Blato • Bijeli grozd 2015

• Bolfan Vinski Vrh • Svinjarija

Lipanj.............................................. 70 • Slapnica 2015 • Modna revija Kutjeva d.d.

• Vinska klet u srcu Zagreba

G.E.T. Report je glasnik udruge za kulturu stola G.E.T. i be­splatan je za sve zainteresirane za teme koje obrađuje.

Uredništvo: Tomislav Stiplošek, Silvija Munda Suradnik na broju: Matej Rotim Priprema, grafička priprema i marketing: Uredništvo Foto: G.E.T. Report (Silvija Munda, Helena Pletković), press, promo Naslovnica: pjenušac (foto: Helena Pletković )

2 | G.E.T.

Konzumiranje alkohola i drugih al­ koholnih pića zabranjena je osobama mlađim od 18. godina

Riječ urednika Dragi čitatelju, uvodnik ovog, blagdanskog broja druga­ čiji je od svih ostalih.

Sretnu i uspješnu Novu godinu žele Vam G.E.T.-ovci!

Ipak, blagdani su, slavimo i kao što to obično biva, prisjećamo se najistaknutijih trenutaka u protekloj godini. Zato je sadr­ žaj podijeljen na mjesece.

Bilo da ste nas redovno pratili, bilo da ste neki od brojeva preskočili, nadamo se da ćete uživati u ovoj retrospektivi, kao što smo i mi slažući ovaj broj.

Nadamo se da Vam je 2015. godina je bila dobra i da će Vam sljedeća biti još bolja i uspješnija.

Uživajte u ovim danima, u trenucima opuštanja prolistajte blagdanski broj i vidimo se uskoro.

Do sljedećeg broja, veliki G.E.T.- ovski pozdrav!

Tomislav Stiplošek

Sladolede Gelati d’oro NATURA kupite na sijedećim lokacijama: - u Zagrebu: Kašeta i Košara, Britanski Trg 2; Juice Box, Vlaška ulica 72b i Green Gold centar; Eko-dobra Priča, Ogrizovićeva 29; Neo Cupedia, TC Jarun, Pakoštanska 5; Pršut i Sir, Radićeva 31 - u Rijeci: Mofit Fitness, Zorkovačka 6; Samovar Tea Shop, Užarska 14 i ZTC centar

Pordenone, Spilimbergo, Udine - s Gastronautima i Electroluxom Putovanje na koje sko­ ro da nisam otišao jer obaveza je bilo puno, pokazalo se kao jedno od najboljih ove godi­ ne. Ekipa Gastronauta u suradnji sa Electro­ luxom organizirala je posjet Electroluxovoj tvornici u Pordenoneu.

Kako tamo nikad nisam Piše: Tomislav Stiplošek bio, tako nisam imao ama baš nikakvih oče­ kivanja - što bude, bit će. S puno dobre volje i otvorenog uma sjeo sam u autobus koji je iz Zagreba kretao u rano maglovito jutro.

Kako je u autobusu, uz moju kolegicu i prekaljenu G.E.T.-ovku Silviju, društvo bilo sastavljeno od novinara i restoratera, atmosfera je naravno bila odlična - osim što se manje više svi znamo, imamo i ga­

6 | G.E.T.

stronomiju kao nepresušnu temu razgovo­ ra.

Putovanje koje i nije baš kratko, proteklo je brzo i nadasve ugodno. Svakako treba pohvaliti ekipu iz Electroluxa, Tamaru Ra­ kovac i Vanju Nedeljković koje su preuzele ulogu naših domaćina i putovanje učinile tako ugodnim. I da, ono maglovito jutro s početka priče, tamo negdje oko Rijeke po­ stalo je predivan sunčani dan, baš kao u priči o ružnom pačetu, i to predivno sunce pratilo nas je cijelim putem.

I eto nas! Electroluxova tvornica u svoj svojoj veličini onako izvana kao i svuda u svijetu, ali čim uđete u predvorje vidite da ste u Italiji. Taj dizajn ne možete promašiti.

Naravno, prvo kava i to u njihovom izlož­ benom prostoru.

Naravno da smo sve obišli i pogledali.

Za neke uređaje nisam siguran da sam

im shvatio potpunu namjenu koja sigurno postoji, ali vjerojatno suputnici restorateri jesu. Mi novinari smo ionako bolji u kon­ zumaciji nego u pripremi hrane. Ah bože dragi, svatko je rođen za nešto.

koji su me se najviše dojmili.

Glavna prezentacija održana je u showro­ omu. Ta je prostorija opremljena svime najmodernijim što Electrolux ima i time ba­ rataju izvrsni kuhari, u ovom slučaju Mau­ rizio Bottega i Stefano Sangion. Kuhinja je s jedne strane, a s druge mala tribina za publiku. Ako ste se zabrinuli i zapitali što li se tako može vidjeti, ne bojte se, postavlje­ na je fantastična 360° kamera i dva velika LCD TV uređaja tako da vidite svaku i naj­ manju sitnicu. I mali šok - sve ama baš sve možete fotografirati; nije problem.

Pećnica za pečenje mesa na niskim tem­ peraturama. E, to me oduševilo. Meso se peče na 65°-72° i peče se 15 sati. Vjero­ jatno vam se to čini suludo, ali vjerujte ima puno prednosti i meso je fantastično uku­ sno.

Neću vam opisivati cijelu prezentaciju jer to bi potrajalo. Spomenut ću samo dijelove

Dimilica za roštilj koja ide u električnu peć. Stvar koja izgleda toliko jednostavna, ali nije.

Uređaj u kojem možete skuhati recimo gu­ laš za 100+ osoba, ali ne trebate ga kuhati satima. A ne, gotov je za cca 45 minuta.

Pametna pećnica za, recimo, kruh. Na nju otvaranje i zatvaranje vrata ne utječe - ona zna kakav mora biti krajnji proizvod i takav će biti. Zato i jest pametna.

G.E.T. | 7

Bila je tu još sva sila čudesnih kuhinjskih pomagala. Promatrajući naše restoratere pala su mi na pamet djeca kad ih pustite u Disneyland. U jednom trenutku rekao sam prijatelju Časlavu Matijeviću: „Pa vi ćete kuhari uskoro morati samo dodati začine i završni tač; ovo sve radi samo.“ Dobro, ne radi baš samo, ali je vrlo blizu.

Za ručak smo imali hranu koja je sprema­ na tijekom prezentacije i bila je iznenađu­ juće ukusna. Moram priznati da sam očeki­

8 | G.E.T.

vao da će se u okusu više osjetiti industrija, ali nije. Mislim da je Electrolux dobio još jednog velikog fana.

Nakon odlične Electroluxove priče otišli smo u Spilimbergo, u školu mozaika.

Prvo što sam shvatio jest da napraviti mo­ zaik nije nimalo jednostavno. Radite ga naopačke da biste ga uopće mogli posta­ viti na zid.

Kamenčiće klešete ručno.

Postoji cijeli niz boja kamenčića, a budu i u zlatu. Često su kamenčići promjera samo nekoliko milimetara, a mozaik preko cijelog zida.

draguljarnice. Bilo je tu malih slasnih za­ logaja i naravno prosecca pa kad su nas već domaćini pozvali nismo mogli odbiti.

Bit će još shoppinga, lako za to, ipak su nama novinarima prezentacije sastavni dio DNK.♦

U svakom slučaju, mozaik sada cijenim puno više. Neizmjerno sam zahvalan or­ ganizatoru na posjetu ovoj školi. Naučio sam nešto novo, postao bolji čovjek jer svaka kap znanja čini te boljim. Nekada je bilo i do 400 učenika u generaciji, a sada ih ima tek 90-tak jer razvojem modernog društva mnogi su majstori završavali po­ stavljajući pločice.

Prije povratka u Lijepu našu, još mali sho­ pping u Udinama i to je to, a tamo smo pra­ vo novinarski naletjeli na otvorenje jedne

G.E.T. | 9

Deforo, vidimo se!

Samo ti polako...

Defora ide neumoljivo prema boci i po svemu sudeći bit će to veliko vino.

Pratimo taj vinski ura­ dak polako i s nestr­ pljenjem čekamo kad će se pojaviti na tržištu.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Vjerojatno se pitate: Kakva sad Defora? Što je to?

U slobodnom prijevodu s talijanskog ili portugalskog, bio bi to naziv za vanjsku stranu. U ovom slučaju, vanjsku stranu otoka Korčule. Onu, koja gleda prema otvorenom moru. To je i naziv vinograda koji je Frano Milina Bire zasadio na tom di­ jelu otoka i tako ponovno pokrenuo jedan proces.

Zašto ponovno? Na tom dijelu otoka po­ stoje terase, od... ha, kažu otočani, oduvi­ jek. Tu su vjerojatno rasle loze još davnih dana, sve dok filoksera nije poharala svijet pa tako i Korčulu. Pretpostavljamo da je i tu uzgajan grk, kao i na lumbardskom pi­

10 | G.E.T.

jesku. Kako filoksera na pijesku ne može preživjeti pa nije ni uništila loze na pijesku, kao što svi znamo, a ove na terasama su 'nestale', tako nikad nisu ni vraćene, već su tamo ljudi posadili masline koje, kako kaže Bire, nikad nisu davale baš neke zna­ čajne rezultate. I tako je cijela strana pola­ ko zarasla u draču.

Kada me moj prijatelj Bire prvi puta odveo na Deforu, bila je to, što bi mi Zagrepčanci rekli - šikara. Stajali smo tako na vrhu bu­ dućeg vinograda, a Bire mi je počeo objaš­ njavati kako će sve to izgledati. Objašnja­ vao mi je skakući po kamenju s toliko žara i entuzijazma da je, nekako, sve to postalo stvarno i ja sam, na trenutak, umjesto šika­ re vidio vinograd.

Od tada, iz godine u godinu, pratim razvoj Defore. Danas je to vinograd koji izgledom graniči s arhitekturom, meni osobno jedan od najljepših u državi, kao i Birina vinarija, a da sam u pravu dokazuje činjenica da je svake godine među prva tri podruma kad dodjeljujemo nagradu Bijeli grozd.

Prva prava berba na Defori sad je u ba­ čvama i čeka na svoj red za boce, a i mi čekamo nju u tim istim bocama i nimalo ne sumnjam u krajnji rezultat.

Ne sumnjam, zato što sam kroz sve ove godine mog druženja s Bireom shvatio svu veličinu tog čovjeka.

On je ono što volimo nazivati viziona­ rom. Zna točno što hoće i ide prema tome, polako, korak po korak i nije si do­ zvolio da upadne u zamku prebrzog ra­ zvoja. Svake godine, kada na ljeto dođem u Lumbardu i kod njega, znam da će prvo reći: „Dođi da vidiš, gotovo je ono o čemu smo pričali prošle godine.“ Jedino što znam da je uvijek isto, je kvaliteta njegovog grka, ili bolje da kažemo, ipak - da je svake godine sve bolja i bolja.

Kad ga pitate za tajnu njegovog uspjeha, na prvo mjesto stavit će obitelj. To je točno i Frano je toga jako svjestan.

Njegova obitelj... a, to jednostavno trebate doživjeti. Trebate doživjeti njihovu posve­ ćenost zajedničkom poslu, entuzijazam, ali i fantastični optimizam koji šire oko sebe.

G.E.T. | 11

Kad dođete u podrum Bire, dobit ćete odličan grk, isto tako dobar plavac, dobit ćete njihov domaći kozji sir, a probat ćete vjerojatno najbolje arancine koji postoje.

Dobro, za njih je zaslužna Višnja, Franina supruga, s njima nema Frano puno veze.

Ali, dobit ćete i gostoprimstvo, onako iskre­ no i ljudsko. A kad krenete s Biretom u raz­ govor o vinu... E, to traje! - a vrijeme, kao da je stalo - pogotovo u takvom društvu i s takvim vinom. Kad odete od njega, bogatiji ste za jedno iznimno pozitivno iskustvo.

Već godinama pratim razvoj grka, a mogu reći da sam i sam dao skromni doprinos u etabliranju te sorte na tržištu, jer prvu ve­ liku radionicu na temu grka organizirao je

12 | G.E.T.

baš G.E.T. na jednom VINOcomu u Espla­ nadi i bila je puna. Tražila se stolica više i to je bio znak da smo na dobrom putu.

Danas na Korčuli ne mogu proizvesti toli­ ko grka koliko ga se traži. Primjerice, sam Bire oko 80% svoje proizvodnje grka proda na vlastitom pragu.

Valja napomenuti da je on izrastao u predvodnika proizvođača grka na Korčuli, ali nije zaboravio druge. Udruga proizvo­ đača grka radi bolje nego ikad. Pamti Bire da je prva boca grka napunjena u podrumu Branka Cebala i da je Branko pravi, istinski pionir tog posla, a to treba cijeniti i poštiva­ ti, što Bire i čini. Možda ga i zato ljudi vole.

U mojoj karijeri vinskog novinara, Bire mi je dao vjerojatno najveći kompliment koji se mogao dobiti, a priča ide ovako: Snimali smo TV emisiju u vinariji Bire i nakon snimanja i montaže bili smo zado­ voljni s onim što smo uradili, a i Bire je bio zadovoljan, ali koliko zadovoljan - to smo saznali tek kasnije. Naime, vinarija Bire bila je izabrana kao pilot projekt za kredi­ tiranje malih vinarija od strane Ujedinjenih Naroda. Ispunjavali su sve uvjete, ekološki uzgoj, otočka vinarija i slično, kredit je re­ aliziran i svi sretni i zadovoljni. Ali, ekipa iz ureda UN-a tada prepoznaje potencijale vinarije Bire i žele ju prezentirati kao ogle­ dan primjer po kojem će se ubuduće rea­ lizirati slični projekti. Pojavljuje se potreba da se napravi Franin životopis i ispriča o njemu jedna lijepa, vinarska priča.

Sada se s radnjom prebacujemo u sjedi­ šte udruge G.E.T., koja kao što smo već rekli, u to doba radi TV emisiju Vinoteka.

Zvoni telefon, Silvija se javlja, kaže glas s

druge strane: „Zovemo iz ureda Ujedinje­ nog Naroda u RH i trebali bi odgovornu osobu s kojom možemo razgovarati.“ Sil­ vija mi pruža slušalicu i kroz smijeh kaže: „Trebaju te iz Ujedinjenih Naroda“ Uzmem slušalicu, žena pozdravi, a ja joj, pametan, kažem da joj šala baš i nije nešto i spustim slušalicu. Ma, pazi, molim te! Baš će nas zvati iz Ujedinjenih Naroda. Međutim, zvo­ ni telefon ponovno i žena ponovi istu priču.

Hajde, rekoh sam sebi, iz čiste radoznalo­ sti, da vidimo kud to vodi. Naprosto, da ču­ jem šalu do kraja. „Pa eto, gospođo draga, da čujem, o čemu se radi i kako vam mogu pomoći.“ I onda - šok. Kaže žena kako u uredu zbog raznih zabrana ne mogu ski­ dati određene epizode Vinoteke sa servera pa ako ih im možemo poslati na DVD-u.

Naime, trebaju im Vinoteke broj 106 i 108, jer oni zapravo, trebaju životopis i priču o Frani Milini Bire, a on im je rekao da pogle­ daju te dvije emisije Vinoteke te da je tamo sve rečeno što o njemu trebaju znati. Da li vam, kao novinaru, netko može dati veći kompliment? Teško! DVD-e smo, naravno, poslali - pa i sam vinograd na Defori je po­ sljedica tog cijelog projekta.

Već sad se veselim ljetu i ponovnom dru­ ženju s Franom i naravno, iskoristit ću pri­ vilegij koji imam i kušat ću Deforu iz bačve i vjerojatno se opet oduševiti.

Dakle, Deforo, vidimo se! Samo ti polako, odležavaj ti, mi te čekamo. ♦

G.E.T. | 13

Carstvo rakija i likera iz Wilhelmstrasse Čitajući Pauletića, po­ znatog splitskog puto­ pisca, stekao sam do­ jam da grupni posjet nekoj turističkoj atrakci­ ji može biti jako neugo­ dan i besmislen, te isti stav naivno prihvatio.

Naivan ne zato što su grupni posjeti bajni, već zato jer je nemoguće Piše: Matej Rotim / Vinske skitnje svaku atrakciju samo­ stalno platiti. Tako se desilo i u Beču. Muzej rakija - Alt Wiener Schnapsmuseum - ci­ jena privatnog doživljaja 200 eura, cijena grupnog 7 eura po osobi. Ništa, pa nije se problem malo stisnuti u gužvu s britanskim turistima u naletu za bolju cijenu – uvjera­ vao sam se znajući da lažem samog sebe.

Na 30 minuta od centra grada, uz korište­ nje vrlo funkcionalnog podzemnog prije­ voza zvanog U-Bahn pružila se Wilhelm­ strasse s kućnim brojem 19 koji nosi 140 godina dugu tradiciju osmišljavanja i proi­ zvodnje najrazličitijih varijacija rakija, likera i absenta.

Popularnost proizvodnje, a i sama tradicija ispijanja destilata u Austriji, najviše leži u pojavi kolere koja je svojevremeno zahvatila Austriju. U tim nepogodnim uvjetima vlasti su dopustile domaćinstvima proizvodnju destilata vjerujući da će konzumiranjem takve vrste jakog alkohola smanjiti rizik od oboljenja.

U Austriji danas postoji velika tradicija pro­

14 | G.E.T.

izvodnje i uživanja u rakijama i likerima od najrazličitijih sirovina. U tadašnje vrijeme, Friedrich Fisher, potomak bogate austrij­ ske obitelji nije ni slutio da će njegovo pre­ zime njegovati 140 godina dugu tradiciju ljubavi prema proizvodnji jakih alkoholnih pića. U samim počecima Friedrich se za­ dovoljavao proizvodnjom voćnih sokova, ali put u Pariz gdje je imao priliku uživati u rakijama i likerima naveo ga je na zaokret u proizvodnji. Po povratku, odlučio je proi­ zvesti rakiju.

Danas kućni broj 19 u Wilhelmstrasse i dalje suvereno stoji na pročelju kuće i predstavlja odredište mnogim turistima.

Tadašnje prostorije za život preuređene su u muzej obiteljske baštine. Prolaskom kroz prva vrata dolazi se u tadašnji Friedrichov ured čiji eksponati i dalje izgledaju prilično funkcionalno, i ne samo da izgledaju već to i jesu. Primjerice, osim nekoliko starih autentičnih bilješki uvezanih u kožne etui­ je, prostor ureda ukrašavaju dva vrlo vri­ jedne eksponata. Prvi eksponat je trgovač­ ka kasa koja datira iz 1902. godine, čiji je sastavni dio i posebno izrađena mramorna ploča na kojoj se provjeravala autentičnost tadašnjeg srebrnog kovanog novca.

Drugi eksponat budi posebnu pažnju.

Radi se o prvoj stolici u Beču s pomičnim naslonom za leđa. Da ju je stari Friedrich itekako koristio, svjedoče i izlizani tragovi na stolovima koje su njegove čizme ostav­ ljale za vrijeme njegovih trenutaka opušta­ nja. Uhvatiti bilo kakvu fotografiju odustao sam na samom početku kad bi na svakoj od 10 fotografija primijetio neki od udo­ va turista iz grupe kojoj sam se pridružio.

Opet sam se lagao, da je sjećanje jedini pravi fotoaparat. Srednji dio obilaska mu­

zeja sastoji se od autentične obiteljske bla­ govaone Fischerovih te dugačkog hodnika gdje su većinom izvješene fotografije čla­ nova obitelji s poznatim osobama.

Pravi doživljaj i priča kreće ulaskom u pro­ storiju za sirovine. Mnoštvo male buradi, iz­ miješani mirisi fermentiranog voća, stalaža puna staklenki u kojima se sirovine nata­ paju u čistom alkoholu, bacaju posjetitelja u svijet starih Fischera i njihovih početaka u proizvodnji. U tom dijelu obilaska posje­ titelja se lagano uvodi u vrste i paletu pro­ izvoda. Spominju se najvažnije sirovine, postupci i tehnike proizvodnje, a i govori se o specifičnim proizvodima po kojima su tvornica i muzej poznati. Proizvodnja se vrti oko tri najznačajnije kategorije proizvo­ da, a to su rakije, absenti i likeri. Proizvodi su najzanimljiviji dio priče. Zaljubljenicima u ove snažne kapljice ne preostaje ništa drugo nego proglasiti ovo mjesto hramom

G.E.T. | 15

koji odaje počast trudu, ustrajnosti, ljuba­ vi i konačnom uspjehu jedne vizije. Vizija koja danas izbacuje proizvode poput rakije od divlje maline, marelice mješane s bur­ bonom, svima dobro poznate viljamovke, rakije s aromom lješnjaka...

Za digestiv Pater Noster kažu da ste nakon čašice toga pića spremni za novi obrok iako ste prethodni pojeli prije 10 mi­ nuta. Absenti nadopunjuju priču uz raki­ ju iako najšira paleta proizvoda dolazi pri kreaciji likera. Liker od jaja pri čemu se 10 jaja nalazi u litri likera, liker na bazi čilija za koji se upozorava da se pije u određenim kombinacijama jer je samostalno konzumi­ ranje preopasno, zatim liker od posebno odabranih biljaka pomiješanih s konjakom XO generacije i dodatkom 23-karatnog zlata. Volite napolitanke Manner? Fischeri proizvode istoimeni liker! Volite čokoladi­ ce Bananko? Fischeri također proizvode istoimeni liker! Rum–kokos liker, karamela liker...

Naravno, sve navedene proizvode u za­ dnjem dijelu obilaska posjetitelj ima priliku i probati, pa čak i liker s konjakom XO ge­ neracije uz listiće 23-karatnog zlata. De­ gustacija je bogata i nema straha da vam

zbog puštanja reda starijoj gospodi neće dopasti vaš dio. Cijeli obilazak popraćen je izlaganjem jednog od članova današ­ nje obitelji Fischer na tečnom engleskom.

Cijene suvenira iznenađujuće su pristu­ pačne. Sam obilazak vremenski je ograni­ čen na sat vremena, a cijena ovisi o broju posjetitelja. Stvar oko rezervacije posjeta funkcionira vrlo glatko putem maila, gdje je moguće kroz par minuta dogovoriti sve detalje.

Priča Fischerovih je priča o stvaranju po­ vijesti, o skladu i stvaranju te prenošenju strasti na članove obitelji.

Ulica Wilhelmstrasse s kućnim brojem 19 carstvo je proizvodnje i nauke u izradi de­ stiliranih alkoholnih pića po najstarijim re­ cepturama koji su razrađivani unutar jedne obitelji. Svakako vrijedno posjeta i izdvaja­ nja nekoliko eura pa makar to uključivalo i stalni žamor drugih turista u obilasku i fo­ tografije pune nejasnih mrlja. Beč svakako nije samo advent, kuhano vino i Schönbru­ nn, ima nešto i u Wilhelmstrasse. ♦

16 | G.E.T.

Valentinovo u vinskim podrumima Veljača je mjesec ljubavi, kažu. Ne zna­ mo točno zbog čega, ali sigurno je tome doprinijela činjenica da je u veljači, točnije 14.2. Valentinovo, dan zaljubljenih. Često možemo čuti komentare, čak i rasprave, o komercijalizaciji ljubavi, o tome kako nam ne treba Valen­ tinovo da dokažemo i pokažemo ljubav.... No treba kopati malo dublje; iza pojma Valentinova kriju se priče i tradicije koje mogu zagrijati srca i najci­ ničnijih među nama.

Uostalom, nemojmo zabo­ raviti da Sveti Valentin nije iz­ mišljeni lik. Živio je u 3. stoljeću, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija. Tadašnji car Klaudije Gotski naredio je da se njegovi vojnici ne smiju ženiti ili zaručivati, ali svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu odlu­ ku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to že­ ljeli, sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu. 14. veljače 269. te mu odrubili glavu. Nedugo nakon smrti proglašen je svecem i zaštitnikom ljubavi.

No, vratimo se mi u današnje doba. Kakvi su vam planovi za ovogodišnje Valentino­ vo?

Iznenadite svoju bolju polovicu i priu­ štite si nezaboravno Valentinovo - odu­ stanite od uobičajene romantične večere u obližnjem restoranu i otiđite na predi­ van izlet u neku od romantičnih vinarija.

18 | G.E.T.

Ali... Koju vinariju odabrati?

G.E.T. Report ovdje vam donosi desetak, po nama najromantičnijih vinarija. Oda­ brao ih je naš Tomislav Stiplošek, a evo što on kaže o tom zadatku: „Želim svakako reći da je ovo iznimno težak i nezahvalan zadatak jer svaki je vinski podrum lijep i romantičan na svoj način.

Ja sam izabrao ove i rangirao ih od desetog do prvog mjesta. To naravno, ne smatram nikakvim ultimativnim Piše: Tomislav Stiplošek vodičem.

Vjerojatno će svatko od vas imati svoju listu i to je savršeno u redu. Bitna je ideja i da se dobro zabavite.”

I eto, mojih 10:

10. Iločki podrumi Izvanredna fuzija modernog i tradicije.

Vodiči kroz podrum i vratari koji vas doče­ kuju na ulazu svojim će vas odorama u sti­ lu austrijskog carskog dvora vratit će vas u to iznimno romantično doba. Sam podrum jedan je od najljepših u Hrvatskoj i njegova impozantnost ostavit će vas bez daha kao i neka vina koja možete kušati.

9. Podrum Stručić Iznimno mlada vinarija, ali upoznat ćete kroz njih predivnu priču o Ludbregu, o pre­ divnoj grofici Ludbergi i kako je taj mali gra­ dić postao centar svijeta. Priča je to koju mnogi u Hrvatskoj ne znaju. probat ćete i odlična vina, a posebno obratite pažnju na Ludbergino vino. I da, tu dobru vibraciju koju vam pružaju Stručići, teško ćete pro­ bati bilo gdje.

8. Kutjevo Oh, da! Podrum u kojem su svoje ljubav­ ne okršaje vodili carica Marija Terezija i naš barun Trenk svakako spada na ovu listu.

Kad vas domaćini odvedu u jedan od naj­ starijih podruma u Hrvata i počnu priču o njemu, imat ćete osjećaj da je vrijeme stalo i to su trenuci koje ćete pamtiti cijeli život. A vina.. Sve su dobra, ali možda da probate nešto iz njihove bogate arhive...

7. Vukas Mali podrum velikih ljudi. Tako bih ja opi­ sao podrum Vukas u Ponikvama na Pe­ lješcu. Čista energija i pozitiva i odlična, iskrena, ljudska toplina. Kada jednom do­ đete, uvijek se vraćate. Imaju odlična vina, a likeri... E, takve likere sigurno ne očeku­ jete u vinariji, ali zbog njih se isplati pote­ gnuti do Pelješca. I da ne zaboravim: ima­ ju i svoje malo uzgajalište kamenica pa vi vidite...

G.E.T. | 19

6. Tomaz

4. Bodren

Vinarija koja će vas osvajati polako - sa svakim novim vinom sve ćete više shvaćati predanost obitelji Tomaz onome što rade, a priča o maglovitom Motovunu i Velom Joži samo će upotpuniti taj doživljaj. Treba reći da je Klaudio Tomaz u kuhinji ravan nekim chefovima tako da, dok degustirate nešto od njegovih delicija, pijuckate, recimo, Se­ sto senso i gledate na Motovun... vjerujte, u jednom momentu, vidjet ćete Velog Jožu.

Hrvatsko zagorje i malo mjesto Hum na Sutli ima najvećeg čarobnjaka slatkih vina na svijetu. To nije moja tvrdnja, tako kaže ekipa s Decantera. Ako vaša bolja polovica voli egzotične ledene berbe, ili berbe pro­ sušenih bobica, na pravom ste mjestu. Ako niste sigurni voli ih, pokušajte i sigurno ne­ ćete pogriješiti. U vinima Bodren je esenci­ ja romantike. Kad ih jednom probate, osta­ jete začarani i uvijek im se vraćate.

5. Korta Katarina

3. Bire

Jedna od najljepših vinarija u nas, ako ne i najljepša. Već samo to je dovoljno da do­ đete. Vjerojatno najbolji spoj moderne teh­ nike i dalmatinskog kamena pružaju vam iznimno visoki stupanj luksuza i bezbrižno­ sti, a opet, svuda se provlači dašak roman­ tične dalmatinske konobe. I da, pogled na divnu pješčanu plažu i dalje, na Korčulu, jedan je od najspektakularnijih koji ćete vi­ djeti. A vino... jedno bolje od drugog...

Vinarija koja će vam dočarati svu težinu otočkog života, ali i svu njegovu ljepotu. To je jedan drugi svijet, koji se ne da opisati riječima. Jednom kad dođete tamo, osjetit ćete da ste spojeni s prirodom, jer cijeli taj prostor odiše posebnom mirnoćom i otoč­ kom romantikom; to je čisti hrvatski zen.

Grk koji ćete tamo probati za mene osobno je vino broj jedan u mnogim prilikama. Pa zašto ne i za Valentinovo?

20 | G.E.T.

2. Vuglec

breg

1. Vinski

Vuglec breg je jedna predivna čarolija. Još ako imate sreće da je vidite pod snijegom, e.. to je savršenstvo. Male razbacane sta­ rinske kućice, koje su u stvari apartmani, konji koji slobodno šeću po imanju, ogled koji puca skoro na pola Hrvatsko zagorja, odmor uz topli kamin i čašu odličnog pje­ nušca. To je nešto što morate doživjeti.

Obavezno probajte crveni pjenušac.

vrh

Vinski vrh jedna je predivno uređena vina­ rija. od namještaja u sobama pa do držača za salvete, pazilo se na svaku sitnicu. pro­ stor u kojem dominira fantastičan otvoreni kamin, a nasuprot njemu je staklena stije­ na kroz koju puca pogled u daljinu, toliko su različiti, a opet tako dobro ukomponi­ rani da vam već sam prostor pokazuje da je u ljubavi sve moguće. I da, vina i jela, stvarno su odlična. Ali, broj jedan na ovoj listi zaslužili su zbog svoje priče o vilama.

Vinarija Vinski vrh dom je vila i vilenjaka. kakvih? E, za to ćete morati do Vinskog vrha.. tamo ih možete upoznati.

Eto, to je mojih deset.

Hm... Sad sam skužio da nisam uvrstio Šembere. A joj, nema ni Matuška. Uh, nema ni... Vidim, kako je krenulo, mogao bih nabrojati još nekoliko lista po deset.

Ali, možda bi bilo najbolje da pokrenemo novi trend - Valentino­ vo u vinskim podrumima.

Pišite nam svoja iskustva i doživljaje pa da sljedeće godine napravimo jednu novu, zajedničku listu. ♦

G.E.T. | 21

Autohtoni podravski, ručno rađeni sirevi Pajnogač Sir je, nesumnjivo, vi­ soko plemenita namir­ nica, poznata već jako dugo kroz ljudsku povi­ jest. Vrsta sira ima to­ liko da vjerojatno nitko ne zna baš sve - i dobro da je tako. Dakle, ima iznimno puno vrsta, na­ čina proizvodnje, nači­ na odležavanja, nijansi Piše: Tomislav Stiplošek recepata... Zbog svega toga, sir je vjerojatno namirnica koja se najbolje slaže s vinom.

Svi iznimno cijenimo francuski i švicarski sir, Belgija je tu u samom vrhu, nešto ma­ nje ljudi zna da izuzetne sireve imamo u Grčkoj, ali i u Turskoj. I da... I mi imamo svoje sireve i to još od davnina. Zato vas vodimo nadomak Ludbrega, u malo mjesto Hrastovsko. Tamo se, naime, nalazi sirana Pajnogač.

Sirana je s radom počela nedavne, 2013. godine. Dakle, još su iznimno mladi, ali već se vidi da će iz te sirane izaći velike stvari, to jest, veliki sirevi. Trenutno imaju desetak vlastitih krava, i to pasmine: simentalac , crni i crveni holstein te siva alpska. Treba svakako napomenuti kako njihovim krava­ ma konstantno svira glazba, jer je naime, dokazano da u takvom okruženju krave doživljavaju manje stresa i daju više mlije­ ka bolje kvalitete.

Iz ovog malog pogona dnevno izađe oko 20 kg kuhanog te 40 kg svježeg sira. Uz kuhani i svježi kravlji sir, naravno da su u ponudi neizostavne Prgice (u Međimurju takve sireve zovu Turoš, a u Bilogori Kvar­ gl). Neke svoje sireve obogaćuju raznim dodacima kao što su vlasac, orasi, ili čili,

22 | G.E.T.

a u zadnje vrijeme sve se češće traži sir s bučinim košticama. Prema svom guštu, posebno ću izdvojiti slatki svježi sir koji se na kraju proizvodnje stavi na dim 5-6 mi­ nuta, a to mu daje poseban okus i kvalite­ tu. Ne pamtim da sam još negdje na pu­ tovanjima Lijepom našom jeo takav sir. I da, ako ga ostavite u zamrzivaču dan, dva pa malo oksidira, postaje podatan kao sirni namaz i uistinu je fantastičan.

Da život ima svoje planove, a mi smo svi samo statisti u toj velikoj predstavi, naša domaćica Mihaela možda to najbolje doka­ zuje. Na imanje na kojem sada živi došla je pomalo slučajno, vrlo zamršenim spletom životnih okolnosti. Isto kao što mljekarsku školu nije završila s namjerom pokretanja mljekare ili sirane, već eto, tako je „ispalo“.

I eto, danas ima svoju siranu.

Kod Pajnogača nećete naći razne odleža­ ne i zrele sireve, nikakve inačice ementa­ lera i trapista, jer jednostavno - u tom dijelu naše zemlje nije se to proizvodilo, nije bio takav običaj. Upravo svježii i kuhani sirevi su ta autohtona priča Ludbrega koja se tu proizvodila od davnina pa se oni toga drže i danas i neće od toga odustati. U sirani Pajnogač ne koriste emulgatore ni razne primjese jer, kako kaže Mihaela, „danas možeš kupiti svakakvog sira, ali pravog domaćeg jako teško“. O kvaliteti njihovog sira govori i činjenica da pojedini kupci do­ laze iz Slovenije i Austrije.

O proširenju matičnog stada trenutno ne razmišljaju. Za to će biti vrijeme tek kad bude pomanjkanje sira. Ali zato - razmi­ šljaju o uređenju kušaone u kojoj bi svoje sireve sljubljivali s ludbreškim vinima i sve to zajedno prezentirali svojim gostima. Ci­ jela bi ta priča trebala kulminirati razvojem u pravi seoski turizam.

Sirana Pajnogač je odličan primjer male seoske proizvodnje, isključivo autohtonih proizvoda, izuzetne kakvoće što su kupci prepoznali i potvrdili - i naravno, najveća je stvar što su kroz siranu i imanje uspjeli uposliti cijelu obitelj.

Za sada još nemaju zlatnih medalja s ve­ likih svjetskih natjecanja, ali vjerujemo da će ih biti - kad budu htjeli krenuti u tom smjeru. No i bez toga, isplati se doći do njihove sirane - i nećete požaliti. ♦

G.E.T. | 23

6UHWDQ %RรงLF

WJO MJDJPVT N B S B J T E J S F D U J N Q P S U

Salon pjenušaca u kraljevskom okruženju Nije tajna kako moja malenkost iznimno voli pjenušce pa tako ni drugi festival pjenuša­ ca u Ljubljani nije mo­ gao proći bez moje pri­ sutnosti. Naravno, bila je tu i Silvija pa ćete i vi moći uživati u lijepim fotografijama. Kako to obično bude kod nas, Piše: Tomislav Stiplošek u G.E.T.-u, poveli smo Foto: Silvija Munda još nekoliko kolega no­ vinara i svi se slažemo - to je bio jedan iznimno lijep dvodnevni izlet.

Dakle, lagano iz Zagreba do Ljubljane (pa i nije to neki put, cca 2 sata) i tako smo vrlo brzo stigli do Grand Hotela Union, koji je bio domaćin festivala, a ujedno i naš. Sam hotel se nalazi u centru Ljubljane i sve vam je blizu. Odličan za poslovne ljude. Šetajući kroz hotel, njegovo će vam pre­

26 | G.E.T.

divno uređenje zakupiti svu pažnju. Nećete se moći oteti dojmu da šećete kroz neki od elitnih bečkih hotela. Luksuz koji se očituje na svakom koraku odlično je ukomponiran s tradicionalnim dijelovima, tako da ne mo­ žete reći da nešto odudara. Sve je nekako skladno i jednostavno.

Ljubaznost i stručnost osoblja su na izni­ mnom nivou. U stvari, oduševili su me. Vo­ lio bih da svi naši hoteli imaju takvo oso­ blje.

Ali, hajdemo redom kroz naš tasting menu: Tuna tartar s prepeličjim jajem, avokadom i pikantnim umakom uz domaći čips. Uz to se pio fini pjenušac s Goriških brda Silveri white Gašparini brut.

Za ručkom su nam se pridružili Tomaž Leben, direktor hrane i pića i Martina Ma­ rušić, direktorica prodaje i marketinga, ugodno nas proveli kroz ručak, predstavili nam hotel i odgovarali na sva naša pitanja.

A sam ručak... Nadmašio je sva moja oče­ kivanja.

Slijedila je lagano začinjena, zanimljiva i fina, krem juha od cvjetače i krumpira.

Doduše, treba istaknuti da je ručak je bio organiziran u restoranu Smrekarjev hram koji se diči prestižnim nagradama, kuhar koji nam je spremao ručak, proveo je neko vrijeme na školovanju kod Gordona Ram­ saya. Odlično složen menu i što je još važ­ nije - odlično sljubljen s pratećim vinima.

Ono što bih posebno izdvojio je desert, uz koji su nam poslužili deset godina star Porto. Vjerujte, samo zbog toga se isplatilo „potegnuti“ do Ljubljane.

G.E.T. | 27

Glavno jelo - pačja prsa s glazurom od meda, s lećom i jeruzalemskim artičoka­ ma.

Uz to su nam ponudili dva štajerska vina: Crni pinot 2008. Dveri Pax i Chardonnay Sanctum 2011. Svi smo se složili da je uz patku ipak chardonnay bio bolji od pinota.

28 | G.E.T.

Desert je bila vrhunska čokoladna kro­ stata s agrumima, uz koju nam je poslu­ žen odličan deset godina star Tawny porto Sandeman.

Još jedna preporuka: kava u hotelskoj ka­ vani, ili u Slovenskoj vinskoj knjižnici, dijelu kavane u kojem se 170 ponajboljih sloven­ skih vina i pokoji šampanjac mogu kušati na čaše po povoljnim cijenama, nikako se ne smije preskočiti. Kad ste već tamo, po­ častite se i ponekom slasticom iz hotelske slastičarnice.

Festival pjenušavih vina održavao se u velikoj dvorani hotela. I da, još se jednom pokazalo da su tematski vinski festivali budućnost. Kao prvo, možete se posveti­ ti temi. Ovaj put su to bili pjenušci i šam­ panjci. Četrdesetak izlagača prezentiralo je stotinjak uzoraka.

Hrvatska je bila zastupljena s tri proizvo­ đača. Obitelj Puhelek - Purek i obitelj Kos predstavljali su Zelinsku vinsku cestu, a samostalno je nastupila vinarija Vuglec Breg. Svi su otišli iz Ljubljane zadovoljni i s vrlo pozitivnim utiscima jer, kako kažu, došli su bez ikakvih očekivanja.

S obzirom na to da je bio radni dan, ter­ min je bio odlično prilagođen - od 17 do 24 sata. Dakle, vremena je bilo, moglo se baš polako i opušteno uživati u mjehurićima.

Posjeta - sasvim zadovoljavajuća. Treba uzeti u obzir da je ovo tek drugo izdanje festivala, ali - publike je bilo dosta i ono što sam posebno uočio: ljudi su se dugo zadržavali, a cijela atmosfera festivala je bila vrlo ugodna. Pokazalo se da ovakav specijalizirani vinski festival ima svoju pu­ bliku, ljudi to žele i pred ovim festivalom je sigurna budućnost.

G.E.T. | 29

Publika je bila zadovoljna njihovim proi­ zvodima i zasigurno su stekli nove štova­ telje njihove kapljice. Posebice se to od­ nosi na Vugleca, u čiju vinariju ionako već dolazi puno Slovenaca. Na tom turističkom dijelu će Zelinčani još morati poraditi. Ali, početak predstavljanja hrvatskih pjenuša­ ca u Sloveniji je sasvim obećavajući.

Kako je ekipa G.E.T.-a postala i službe­ ni predstavnik ovog festivala u RH, kao i još nekih događanja u organizaciji „Vin­ sko-kulinaričnih prireditvi v Ljubljani“, tako nećemo stati samo na sajmovima, poku­ šat ćemo organizirati i predstavljanje naših proizvoda i destinacija slovenskim ugosti­ teljima i publici, ali i obrnuto. Jer, eno-ga­ stro suradnja između Hrvatske i Slovenije mora biti veća nego jest.

30 | G.E.T.

Osobno, osim već spomenutih, naših pjenušaca, odličnog Zlatog griča, ili Šču­ rekovog Brut zera te nekih šampanjaca, najviše me se dojmila pjenušava linija iz podruma Janeza Šekoranje, čovjeka kojeg iznimno cijenim i poštujem i kao čovjeka, a i kao vinara, jer bavi se mojom najvećom vinskom ljubavlju - predikatnim vinima. Us­ pio je spojiti naizgled nespojivo. Napravio je, naime, penine od predikatnih vina. To je jednostavno neopisivo. Taj miris predikata, upotpunjen mjehurićima, obara vas s nogu i prije nego ste kušali samo vino. A okus...

E, to ćete pamtiti cijeli život!

Ima on i dvije penine od muškata i jedan predivan crveni pjenušac, od gammaya, a sve to od izbornih berbi. Neću vam opisi­ vati vina, jer to u pravilu nikad i ne radim.

To ću ostaviti mojim kolegama kritičarima.

Tek ću vam reći da više nemam namjeru biti bez pokoje njegove penine u svojoj kućnoj vinoteci.

Iskreno se nadam da će sljedeće godine na festivalu pjenušaca biti više hrvatskih vinara, jer to oni svakako zaslužuju.

Hvala kolegi Joži Rozmanu na odličnoj prezentaciji. Najutjecajniji slovenski vinski novinar i publicist održao je odličnu radi­ onicu o pjenušcima, namjenjenu sloven­ skim i hrvatskim novinarima, a nazvao ju je Radoživo iskrenje klasike.

- Radoživo je ono koje donosi radost.

Iskrenje je slovenska riječ za kretanje mjehurića po čaši, a klasika je tu jer su svi pjenušci proizvedeni klasičnom metodom druge fermentacije u boci - objasnio je Rozman.

Bilo je zabavno i poučno, a ja ću, onako, malo lokalpatriotski, naglasiti da je na toj radionici posluženo nekoliko odličnih uzo­ raka, među kojima jedan šampanjac, a ku­ šanje se otvorilo s pjenušcem iz podruma Puhelek-Purek, koji se slovenskoj novinar­ ki, magistrici Darji Zemljič od svih ponuđe­ nih najviše svidio.

Uz ukusne riblje i mesne zalogaje ponu­ đene su još četiri slovenske penine i šam­ panjac Allouchery-Perseval Brut millésimé 2006.

Predavanje je započelo pričama iz povije­ sti pjenušaca, nakon čega je usljedila de­ gustacija pjenušavih vina koja su odabra­ na kao presjek salonske ponude.

Festival nam je ostao u odličnom sjećanju i već sada se radujemo sljedećoj godini. ♦

G.E.T. | 31

Tito, Tuđman, Micak Zagorje je dobilo i svog trećeg velikana.

Svijetu predstavljamo Micaka.

Prolazeći slučajno kroz Mariju Bistricu, sjetih se da je Mladen Micak već nekoliko puta zvao u goste, ali nikako da odem. I eto, Piše: Tomislav Stiplošek sad se ukazala prilika.

A možda je i bolje tako.

Upast ću nenajavljen, a to mi je uvijek dra­ že, jer doživiš vinariju onakvu, kakva stvar­ no jest.

Prvo treba naglasiti - nije Mladen tek tamo neki mali vinar iz Zagorja - čovjek je diplo­ mirani agronom, još malo pa doktor, a kroz razgovor s njim shvatite da stvarno zna i nema u vinarstvu za njega nekih tajni. Još bitnije je kako je otvorenog uma za nove ideje koje prilagođava svojim potrebama. i to, vrlo uspješno.

Novoizgrađeni podrum treba pohvaliti.

Odlično sagrađen i iznimno funkcionalan, a

32 | G.E.T.

sve u tradicionalnom stilu. Kako je prostor fizički vezan sa salom za ručkove i veće degustacije, zajedno tvore jedan fantasti­ čan objekt. Sve u staroj cigli i drvetu, uz odlične visoke stropove, tako da imate zra­ ka. Odličan objekt gdje se točno zna zašto je što napravljeno i sve ima svoju funkciju.

Hrana, više nego odlična. Prava domaća.

Veći dio onog što imate na stolu, iz vlasti­ tog je uzgoja, a ostalo se kupuje na okol­ nim OPG-ovima. Stari izvorni recepti nisu puno mijenjani - tek toliko da ih malo prila­ gode današnjim uvjetima i generacijama.

tu realnost ide i doza skromnosti, tako da od njega nikad nećete čuti kako je baš to njegovo vino, najbolje na svijetu.

Možda da nabrojimo samo neke od speci­ jaliteta: fantastični ajngemahtec, fina janje­ tina pa recimo, pečena guska, svinjetina na milijun načina i tako redom... I da, plata s hladnim narescima, naravno - domaćim.

I ono što obavezno morate probati, to je zlevanka.

Tako dolazimo lagano do vina. Želim na­ glasiti da Mladen zna što hoće, svjestan je i nedostataka i prednosti svoje regije i toč­ no zna kakva je kvaliteta njegovih vina. Uz

Vina čista, uredna, bez mana, blago viših kiselina, jer ipak smo u Zagorju, ali tu nika­ ko nećete naći ono što ljudi zovu „zagorski kiseliš“. Vina užitna i pitka. I ono što je jako bitno, cjenovno prihvatljiva. Ima Mladen i nekoliko izbornih berbi. Ta će vina tek za koju godinu dati svoj puni potencijal. Pose­ bice izborna berba cabernet sauvignona iz 2013.

Ono što ću ja izdvojiti u ovom tekstu, svakako je vino Croaticum. Cabernet sa­ uvignon iz 2012. Barriquirano vino, rađe­ no laganom sur-lie metodom, nakupilo je pritom dobrih 14% alkohola, ali ekstrakt, boja i tijelo tog vina - to je nešto izvanred­ no. Na mene je ostavio fantastičan dojam.

To je vino koje bih preporučio svakome da proba, a vjerujem da bi malo tko, nakon kušanja na slijepo, rekao da je to vino iz Zagorja.

G.E.T. | 33

Vinarija Micak je prototip onoga što pri­ čam već godinama. Maltene svu svoju pro­ izvodnju vina prodaju na kućnom pragu. I da, na stol se nose butelje, a ne rinfuza (pa nema zabune iz koje je bačve). Imaju odličnu hranu i konstantno rade na sebi.

Uvijek žele bolje i napreduju. To ljudi pre­ poznaju i teško ćete naći dan, posebice vi­ kendom, da u vinariji Micak nije bar jedan autobus gostiju. Vođene degustacije rade se u podrumu, tako da tu dođu ljudi koje to stvarno zanima. Oni ležerniji ostanu u sali i uživaju u dobroj hrani.

Za sada je ipak više domaćih gostiju.

Osobno, želio bih da dođe i više strana­ ca, da vide to blago koje zagorje nudi. Ali, tu više nije dovoljan samo Micak. Tu treba kompletna zajednica podići svoj turistički nivo. Micak je tu samo temelj.

Kako je Marija Bistrica blizu Zagreba Zagrepčanci moji, nemojte žaliti malo vre­ mena i goriva i otiđite do Micaka. Jer, za cca 120 kuna dobit ćete objed i vina ka­ kva samo poželjeti možete, a Mladen, je­ dan izuzetno društven tip, koji uzgred budi rečeno, svira četiri instrumenta, uvijek će naći načina da vas iznenadi i da se osjeća­ te kao kralj.

Možda smo s Titom živjeli u mraku, mož­ da je bilo časno živjeti s Tuđmanom, ali s Micakom je, definitivno, najljepše živjeti.

Ili, kako bi to rekli oni mlađi: Vinarija Micak - lajkam! ♦

34 | G.E.T.

Pink Day Ah, da... Sad bi trebalo nešto pametno reći. Pardon, napisati, ali popilo se toliko rosea da mi je još ružičasto pred očima. No dobro, šala je šala, idemo malo ozbiljno.

Treći Pink Day pro­ tekao je odlično. Nije to najveći ni najbolji vinski festival, ali je si­ gurno najšarmantniji.

Neću sad reći da je to zato što ga vode žene, Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda mada ima i tu istine, već je vjerojatno razlog za to samo rose vino. To su mahom lepr­ šava, svježa vina, ležerna - pa je takav i festival. I to je odlično! Drage dame, samo tako naprijed i još ćemo se dugo veseliti najružičastijem danu u godini.

36 | G.E.T.

ružičasti život’, potiče na prevenciju raka dojke, ali i prikuplja sredstva za aparat za intraoperativno zračenje koji uvelike sma­ njuje zračenje pacijentica i olakšava im oporavak. Odlična priča bio je Pink Week, tjedan odličnih ružičastih jelovnika,unutar kojeg su skupljeni novci za spomenutu akciju. Barem na par dana u Hrvatskoj je sve izgledalo ružičasto. Na Festivalu je i proglašena ukupna svota koju je udruga WOW, organizator Pink Daya i Pink Wee­ ka, zajedno s partnerima prikupila za Fo­ rum Europa Donna – prikupljeno je preko 20.000 kuna.

Naravno, ne smijemo zaboraviti dio festi­ vala s maslinovim uljima, zapravo festival u festivalu, nazvan ’Green in Pink’. Bilo je nekoliko stvarno iznimno dobrih ulja, kao primjerice Chiavalon, ili Balija, a fantasti­ čan dojam na mene ostavilo je Salvelin blend Aurum.

Svake godine organizatorice naprave po­ mak u radionicama pa je tako bilo i ove go­ dine i treba reći da radionice postaju sve stručnije i sve bolje. Prof.dr. Edi Maletić održao je predavanje „Autohtone hrvatske ružice”. Uslijedila je zanimljiva radionica „French Match” (sljubljivanje odabranih francuskih rosé vina s francuskim sire­ vima) koju je održala ugledna francuska enologinja Laurence Berlemont. Struč­ njakinja za maslinova ulja iz Italije Laura Marinelli održala je radionicu „Maslinovo ulje s obje strane Jadrana” te usporedila sličnosti i različitosti hrvatskih i talijanskih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Doris Srpek, Jasna Mohor, Iva Vrgoč, Jelena Ši­ mić-Valentić i Jasna Antunović govorile su na okruglom stolu „Žene u poduzetništvu“.

Ivana Nemet i Jelena Puh-Miloš moderira­ le su radionicu vrlo intrigantnog naziva, „50 nijansi ružičaste“.

Kao što svi znamo, ima ovaj festival i svoj humanitarni dio ove godine prikupljana su sredstva za forum Europa Donna Hrvat­ ska, koja kroz vlastitu kampanju ’Darujmo

G.E.T. | 37

Vratimo se mi vinima. Ipak je to glavni dio priče. Bilo je odličnih vina, ali puno proi­ zvođača ima dobar rose i tako je stalno.

Već su nas navikli na to. Imam dojam da se s roseima ne igraju kao s drugim vini­ ma, a baš bi si tu mogli dati mašti na volju.

U obilasku, prvo sam se malo bavio pje­ nušcima. Naravno tu je Šember rose još uvijek broj jedan, mada će mnogi reći da je to Tomac. Mislim da tu odlučuju nijanse i to u ukusu pojedinca. Veseli me što je i Kolarić sa svojim roseom vrlo blizu. Stan­ dardno dobri Kos iz Zeline i Vuglec breg, ali iznimno mi je ugodno iznenađenje pje­ nušavi rose iz podruma Petrač; to treba posebno i u miru isprobati. Naravno Misal; to je već stvarno klasika. Puro vinarije Mo­ via - mislim da tu ne treba ništa reći - tko je probao taj zna. I da, u Bornsteinu odličan Collard-Picard.

Sad, vina. E, da, iznimno zanimljiva ruži­ časta tema. Nekoliko iznimnih vinskih ura­ daka, ali meni su pažnju privukli oni što su bili malo drugačiji. Tako mi se dopao Fa­ kinov rose, uobičajeno dobar Kozlović, ali

38 | G.E.T.

i probajte sami. To je Hit vino nadolazećeg ljeta.

I na kraju, ono što je meni najbolji dio ci­ jele ove priče: ovaj festival ima i svoju „di­ menziju više“, a to je činjenica da svi dola­ ze na festival u pink tonu. Možete tu vidjeti pink kravate ili naočale pa i košulje, lep­ tir mašne i kojekakve bedževe i detalje - i to sve na muškarcima. Svi to prihvaćaju; uopće je čudno ako nemaš neki pink detalj. Žene,ako već nisu u kompletnoj pink toa­ leti, tu su šeširi, marame, trakice oko ruke, vrata ili u kosi... Da, to je jedna predivna atmosfera, to je festival rosea, optimizma i pink boje.

i podrum Vukas ima zanimljiv uradak. Na moju veliku žalost, nije bilo moje omiljene Spože. Senjkovići, gdje ste? Meni ugodno iznenađenje bio je i podrum Siber. Odličan, pomalo drukčiji rose, predstavila je ekipa iz podruma Medea - malo ozbiljniji rose, ne­ što punijeg tijela i onako, baš paše; ima tu i voćnog mirisa i gumenih bombona, ali i ozbiljnosti u vinu. Svakako jedan od mojih favorita. Međutim, apsolutna zvijezda fe­ stivala bio je rose iz podruma Tomaz i to berba 2014. Svi su na festivalu to barem jednom spomenuli , vino je apsolutni hit.

Bilo je predivno provoditi vrijeme s Tomazi­ ma i gledati kako ljudi dolaze i točno znaju što hoće - ono, direktno na štand i „Čuli smo da moramo probati 2014.“ Svjedočio sam rađanju zvijezde i to u prvom redu.

A u tom roseu možete naći i arome crve­ ne naranče ili crvenog grejpa, fantastična voćnost, izniman sklad kiselina i šećera.

Nika Silić Maroević i ja našli smo i natruhe kruha i botritisa u mirisu, ali dobro, mi zna­ mo i kako je vino nastajalo, vi ga nabavite

Tako, sad valja privesti ovaj tekst kraju i kretati prema Motovunu po koju bocu To­ mazovog rosea (dok ga još ima) tako da što bezbolnije prođe vrijeme do sljedećeg Pink Daya. ♦

G.E.T. | 39

Kaštela - nebrušeni dijamant vinskog turizma

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Sedam malih naselja ili kako oni kažu sela, ima iznimno velik potencijal za razvitak eno-gastro turizma.To je nešto što im može značajno pro­ dužiti sezonu. Najbolje eno gastro ture se i do­ gađaju u pred i pod se­ zoni, ali idemo redom.

Prvo treba maksimal­ no iskoristiti vezu Crlje­ nak-Zinfandel. To je nepobitna dokazana činjenica i mora se iskoristiti. Zinfandel je jedno od najpoznatijih vina svijeta i preko njega treba zainteresirati ljude za Crljenak koji je vaš autohtoni proizvod, što je velika prednost. Za našeg kratkog boravka u Ka­ štelima, posjetili smo tri podruma.

Vujina je najstariji. Među prvima je po­ čeo buteljirati vina u tom kraju. Još uvijek je više okrenut HoReCa prodaji. Morao bi više pažnje posvetiti prodaji na kućnom pragu. Vina dobra, bez mana, vrlo su užit­ na pa i cjenovno ne previsoka. Više pažnje trebalo bi, mislim, posvetiti vinu Babica. To

40 | G.E.T.

je kaštelanska autohtona sorta, koja ima puno veće potencijale od onoga što trenut­ no daje. Naravno , trebao bi Vujina uložiti i u opremanje kušaone, što je trenutno teš­ ko, jer kad uđete jednom u posao s Ho­ ReCa sistemom, novac je stalno tu negdje oko vas, ali nikad kod vas. Ne brinem se previše; Vujina je stari lisac i naći će on rje­ šenje .

štela. Podrum Bedalov ima nekoliko stvar­ no dobrih vina, ali najviše me se dojmio Crljenak iz 2012. Jedno odlično izbalansi­ rano vino kojeg poželite još jednu čašu.

Druga lokacija je vinarija Bedalov. To ne možemo uzeti kao primjer vinarama, jer obitelj Bedalov ima i odličnu konobu, uz samo more, s fantastičnom hranom, kao primjerice, pašticada od tune, ili bob sa sipom. To je jelo koje me oduševilo, rusti­ kalno jednostavno, a opet toliko precizno i skladno, spremljeno s pregršt okusa. Lo­ kalna hrana je jedan od velikih aduta Ka­

Podrum Kovač bi trebao biti model po kojem bi većina vinara u Kaštelima treba­ la raditi. Moderno uređen podrum, pomalo drukčiji pristup vinima, ali ono što je meni najbitnije, potpuno okrenut prodaji na kuć­ nom pragu. Šarmantno uređena mala ku­ šaona za male grupe do 15 osoba, prostor na otvorenom (ljeti) za velike grupe - svoju proizvodnju plasira upravo kroz prezenta­ cije. Za sada mu nedostaje samo još koji kolega sličnog razmišljanja i agencije bi se više bavile vinskim turama. Pa eto, kad ste u Kaštelima, podrum Kovač trebao bi biti obavezna stanica. Najbolje vino za cijelog boravka u Kaštelima bio mi je baš njegov Crljenak iz 2012. Nažalost, iz te godine ima još samo nekoliko boca. No, i ostala njegova vina višeg su ranga.

G.E.T. | 41

Svi vinari kod kojih smo bili imaju mjesta za napredak, mogu i moraju nadograditi kvalitetu. Vina su dobra, ali sada treba is­ peglati neke sitnice, dovesti vina na višu razinu. Potencijal je ogroman. Vinari ima­ ju volju i ono najbitnije, lokalna vlast mora pomoći. Crljenak je, gospodo, vaš najbo­ lji suvenir i vaša najbolja reklama, ali bez podrške zajednice to neće ići. Meni je ne­ shvatljivo da je u posjetu u Kaštela došlo 5-6 top eno-gastro novinara, a nitko iz Turi­ stičke zajednice nema potrebu upoznati te ljude i prezentirati im malo svoj rad i mje­ sto. Ne, to ne mogu shvatiti. Entuzijazam pojedinaca koji su nam i omogućili posjet ovom dijamantu Dalmacije je velik, ogro­ man i fantastičan. Treba im se diviti, ali ako to lokalna vlast i TZ ne prepoznaju, ljudi će se potrošiti i izostat će uspjeh, a to bi bila velika šteta. Vinari su, kao puno puta do sada, opet predvodnici napretka. Imaju velike potencijale i s nekim malim korek­ cijama, Kaštela mogu biti jedna vrhunska eno-gastro destinacija. O hrani ne treba previše pričati, svi znamo čari mediteran­ ske kuhinje, tek naglasiti već spomenuta jela s bobom ili Kaštelansku tortu.

Ali, to je samo dio na koji treba nadograd­

42 | G.E.T.

nju, a koju Kaštela i te kako imaju. Reci­ mo, fantastične uščuvane utvrde iz kojih možete iščitati povijest daleko unazad.

Treba samo to na pravilan način prezen­ tirati. Imamo priču o Dobrili i Miljenku (hr­ vatski su to Romeo i Julija), priču koja je svakako premalo iskorištena. Zašto, reci­ mo, nemamo jelovnik tog para, modificiran po njihovu dobu, sljubljen sa crljenkom ko­ jeg su čak i tada, tako davno, pili. Povijest treba ukomponirati tako da se turisti mogu osjetiti dijelom te tradicije. Ona mora biti dio sadašnjosti, tada to ljudi pamte - ovako se bojim da pola toga zaborave čim izađu iz muzeja.

Zanimljivost je i Školski botanički vrt O.Š.

Ostrog, koji su uredili učenici i nastavnici te škole. Tu, na površini od 4 hektara raste više od 1400 biljnih sorti koje potječu sa svih strana svijeta i pretežno su iz medi­ teranskog suptropskog podneblja. Sastav­ ni dio vrta čini maslinik koji sa svojih 170 stabala i 45 sorti domaćih i stranih maslina predstavlja najveći kolekcionarski nasad hrvatskog priobalja.

Povijest Kaštela je velika i bogata, ponu­ dite ju svojim gostima. Kad su već kod vas snimane „Igre prijestolja“ („Games of thro­ nes” ) i to svi znaju, povežite to sa svojim utvrdama, legendama, s Dobrilom i Miljen­ kom; neće to nitko drugi učiniti za vas.

Da ne spominjem biblijski vrt na južnim padinama Kozjaka - odlična atrakcija, pre­ malo poznata. Tu već stoljećima rastu pla­ tane, masline, smokve, vinova loza i biljke koje se spominju u Bibliji. Na vidikovcu s

U Kaštel Štafiliću imate jednu od najstari­ jih maslina na svijetu, Mastrinku. Stara je preko 1500 godina, a njen urod se još uvi­ jekprerađuje u maslinovo ulje koje, u repli­ kama grčkih lakrimarija, predstavlja autoh­ toni kaštelanski suvenir. Napravite od nje poznatu atrakciju, zaštitite ju, uredite oko­ liš i postavite nadzorne kamere, a ne da ju, da ne kažem kakvi ljudi, pale. Strašno!

G.E.T. | 43

kojeg se pruža prekrasan pogled na Kašte­ lansko polje i zaljev, posađen je mali vino­ grad kao spomenik težaku i lozi. U njemu se, uz ostale autohtone vrste vinove loze, nalazi i Kaštelanski crljenak. Na ulazu u vinograd postavljena je i spomen-ploča na kojoj stoji: „Sin hrvatski Miljenko Grgić u dalekoj Kaliforniji potakne, a znanost doka­ že; zinfandel jest crljenak kaštelanski, roda hrvatskog. O sretnom događaju spomenik težaku i lozi podiže Udruga Biblijski vrt”.

Odlična stvar, uz nagradu koju dodjeljuje Europska asocijacija za cvijeće i okoliš iz Brisela i dokazanu povezanost Crljenka i Zinfandela, napravite od toga atrakciju, nije to toliko teško.

Večeri kaštelanskih vina, tradicionalnu feštu na kojoj su proglašena najbolja vina za ovu godinu, treba ipak malo koncepcij­ ski mijenjati. Mislim da Večeri kaštelanskih vina treba biti u sezoni na rivi. Podijelite to

12. Večeri kaštelanskih vina Osim nagrada kaštelanskim vinarima, po treći puta u okviru 12. Večeri kaštelanskih vina dodijelile su se nagrade najboljima u posebnoj kategoriji Crljenak kaštelanski Kairos berbe 2011., tvrtke Vinski dvori, najbolji je Crljenak kaštelanski. S osvoje­ nih 86,40 bodova našao se ispred Pribi­ draga iz 2010., Kuće sretnog čovjeka i Cr­ ljenka kaštelanskog iz 2012. proizvođača OPG Jakša Bedalov koji s osvojenih 85 bodova dijele drugo mjesto.

Riječ je o posebnoj nacionalnoj katego­ riji u okviru 12. Večeri kaštelanskih vina, manifestacije koja se već tradicionalno,

sa svojim gostima, vino mora spajati ljude, to mu najbolje ide.

Ne smijem zaboraviti spomenuti hotel „Baletna škola“ u kojem smo bili smješteni.

Dakle, kakvo ljubazno osoblje, to je prava rijetkost, za svaku pohvalu.

u organizaciji Društva za očuvanje kul­ turne baštine „Bijaći“ i Udruge vinara i vinogradara „Crljenak kaštelanski 2001.“ te suorganizaciji Grada Kaštela, održava početkom ožujka u sklopu proslave Dana Grada Kaštela. Upravo tom kategorijom promovira se ova vrijedna autohtona sor­ ta koja je proslavila Kaštela izvan granica Hrvatske, osobito kada je ustanovljeno da je crljenak kaštelanski sinonim zinfandelu za kojeg se do tada držalo da mu je do­ movina Amerika.

Uzorke crljenaka i njegovih sinonima pri­ bidraga i tribidraga te zinfandela mogli su poslati svi njegovi proizvođači s područja Hrvatske, a na ocjenjivanje je pristiglo njih ukupno trinaest.

Kao što sam i rekao u naslovu, Kaštela su nebrušeni eno-gastro dijamant. Hvala entuzi­ jastima koji su nam to pokazali. Nadam se da će i naše pisanje pomoći da im bude lakše u radu.

Kaštela, vidimo se uskoro! ♦

44 | G.E.T.

Ipak ima nade Kao što nam je Dante ostavio nadu na kraju svoje Božanske kome­ dije, tako sam i ja na jednoj večeri u Ugosti­ teljsko - turističkom uči­ lištu Zagreb shvatio da još ima nade da iz ško­ le izađu neki kreativni mladi ljudi.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Dakle, svi se žalimo da nam konobari i ku­ hari uče po zastarjelim metodama, da rade s lošim namirnicama i sve u tom stilu.

Projekt koji su u ovoj školi pokrenuli pro­ fesorica hrvatskog jezika Tatjana Povalec i stručni učitelj ugostiteljskog posluživanja Slavko Ratkajec, a traje već tri godine, je spajanje hrane i književnosti. Možda zvu­ či malo čudno, ali kad to doživite, kao ja, shvatite svu genijalnost ovog projekta, ko­ jem bi svakako trebalo dati veću pažnju.

Izabere se neko književno djelo - ovog puta to je bila Danteova Božanska kome­ dija, u čast 750. godišnjice rođenja Dantea

46 | G.E.T.

Alighierija - djeca uprizore malu predstavu u trajanju nekih petnaestak minuta, a na­ kon toga je večera za 15-20 uzvanika, ali - jela koja se služe moraju biti tematski ve­ zana uz predstavu i to ne samo nazivom.

Odlična ideja jer učite djecu književnosti i to na takav način da moraju razmisliti o tome što su pročitala, jer moraju iz toga napraviti nešto praktično, to jest - jelo.Va­ žan je i taj segment što moraju razmišljati na drukčiji način. Naime, treba nešto što je pisano u nekom, najčešće davno prošlom vremenu, prilagoditi zahtjevima današ­ njice. Posebno tu mislim na izgled i teh­ niku izrade jela, ali tako moraju razmišljati kako jednog Dantea prilagoditi današnjici.

Dakle, potičete kreativnost najviše što je moguće. Fantastično! I djeca pritom rade s guštom, jer im to nije „dosadno, školski“.

Sama priprema jela je opet čista kreativ­ nost jer tu nema standarda; moraju pripre­ miti nešto originalno, igrati se namirnica­ ma, dekoracijama , ali i bojama, a to sve mora ipak na kraju biti ukusno i na tanjuru vizualno lijepo. Moraju razmišljati i biti kre­ ativni, a to je najbitnije; to će im omogućiti napredak u poslu - djeca možda toga sada nisu svjesna, ali zato imaju profesore.

Na kraju, na večeri imaju uzvanike koje ne viđaju svaki dan u školi, a posluživati uzvanike za stolom, ili kolege u kabinetu, velika je razlika.

Moram reći da me projekt oduševio i sva­ kako ga treba razvijati i dati mu više pa­ žnje; možda ga dići na nivo međuškolskog natjecanja. Naravno, tematsko književnog.

Predstava je bila odlična. Izvukli su samu poantu Danteove misli, onako ležerno kako to samo djeca mogu, ali s puno duha i strasti. Pripremljena jela bila su više nego ukusna, vrlo kreativno osmišljena, a mladi budući konobari odlični.

Da, bilo je to jedno predivno iskustvo, a svu genijalnost ovog, tako jednostavnog projekta, shvatio sam tek nakon dan, dva, jer svi mi stvari u životu uzimamo poprilič­ no olako i često površno, a sve ima dubinu i neko više značenje. I da, mislim da još ima nade i za nas, kao i za te mlade ljude.

Zato veliko hvala svima koju su surađivali s učenicima na tom projektu. ♦

Danteov

meni

Dobrodošlica koktel „Minotaur“, crne profiterole i ra­ fiole Pakao crna juha s gamberima Čistilište lignje na kremi od kelja i krumpira, umak od rajčice i slanutka Raj panna cotta *** Vino: Žlahtina Toljanić

G.E.T. | 47

Jesan ti reka, iz druge bačve!

Sjedimo tako, moj pri­ jatelj Miljac i ja, društvo nam, naravno, pravi jedan sasvim solidan plavac i po tko zna koji put, prepričavamo do­ godovštine iz naših vin­ skih lutanja.

Bilo je tu kojekakvih događaja.

Recimo Piše: Tomislav Stiplošek samo da i nije baš sve za javnost, a nekih se, bogami, događaja i ne sjećamo. Bar ne u potpunosti. Jer u nekim teškim trenucima razni su plavci ipak postajali dominantniji i onda se iz alfa mužjaka pretvaraš u olfo mužjaka, tako da je možda i bolje da se svega ne sjećamo.

No dobro, da se mi vratimo na glavnu

temu priče. To o čemu pričam u ovom tek­ stu nekad je bilo uobičajeno bez obzira u kojem se dijelu Hrvatske nalazili, a na moju veliku žalost i dan-danas možemo to ponegdje čuti.

Ok, veliki vinari (pritom ne mislim samo na količinu) - oni si tu rečenicu ne dozvo­ ljavaju. A rečenica o kojoj pričamo, glasi ovako: „Jesan ti reka, iz druge bačve!“ Mo­ žete promijeniti naglasak i dijalekt, ali tema ostaje ista. Radi se, naravno, o tome da, kad prvi put obično dođete u neku konobu, klet, ili nešto slično, gazda vas, naravno, nudi domaćim vinom, najboljim na svijetu, a jeftinim, uz puno priče i hvale za svoj pro­ izvod. Kad vam ga konačno stave u čašu, a vi ga puni nade, željno probate, shvaćate da je to što pijete iznimno loše. Tada posto­ je dva scenarija. U stvari, tri.

Scenarij broj jedan Niste vinski čovjek. U stvari, više volite

48 | G.E.T.

pivo, a ovo vino koje su vam dali baš ne valja. Ali, vi ne znate da to nije vino kakvo bi trebalo biti, niste sigurni da li se buniti ili ne, plaćate tu jednu čašu i odlazite negdje potražiti jedno dobro ohlađeno pivo.

Financijski, oštećeni ste za jednu malu sumu, ali posljedice su, u stvari, velike.

Jer, vi ste sada još sigurniji da vino više uopće ne pijete.

Scenarij broj dva Ipak znate nešto o vinu i shvaćate da to što ste dobili nije ono što ste tražili, što su vam ponudili, ali eto, da se ne prepirete, jer ipak niste baš znalac, plaćate tu jednu čašu i nikom ništa.

Tu je više na gubitku onaj koji vas poslu­ žuje, jer vi u njegov lokal više nećete doći.

A zašto oni to i dalje tako rade? Zato što ima previše takvih kakvi ste vi, a oni se vode motom o kojem se pisao u jednom prijašnjem tekstu - ***eš gosta koji se vrati!

Scenarij broj tri Znate dovoljno o vinu. Možda niste školo­ vani sommelier, ali imate podosta podrum­ skih utakmica u nogama, a to puno znači. I naravno - žalite se na vino. počnete gazdi očitavati bukvicu, on brzo shvaća da znate o čemu pričate i tada dolazi spasonosna rečenica.

Okreće se prema mlađahnom konobaru i izdere se iz sveg glasa: „Mali, iz koje si bačve točio? A jesan ti reka iz one druge!“ I stvarno, dolazi drugo vino, osjetno bolje od onog koje su vam na početku dali.

Iz iskustva znam da uvijek postoji i treća bačva. E, tu je tek vino kakvo stvarno želi­ te, ali za to morate biti, ili jako bezobrazni, ili prijatelj s gazdom.

Problem je u tome - zašto uopće postoji „nekoliko vrsti“ bačvi? Ili su sve loše i to ćete shvatiti kad nećete imati gostiju pa ćete vjerojatno napraviti bolje, ili su sve dobre i svi uživamo. A ova priča, „Jesan ti reka, iz druge bačve“, znači da gazda toč­ no zna koje vino je dobro, a koje loše pa kad vidi novog gosta daje mu ono loše pa ako prođe - prođe. To je nešto što gosti, posebice stranci, ne razumiju. Zamislite, ljudi pomisle da ih gazda želi prevariti. Ne kažem ja da su oni u pravu, spominjem to čisto da umirim savjest. U stvari, potražit ću mišljenje nekog pravnika.

Da, ta rečenica, „Jesan ti reka, iz druge bačve“, pratila je Miljca i mene na mnogim putovanjima. Na sreću, danas sve rjeđe čujemo tu rečenicu, ali ju ipak čujemo. I upravo iz tog razloga i Miljac i ja kod kuće držimo isključivo buteljirana vina - da nas ne bi vrag naveo na grijeh i da ne bi jedan drugom počeli vikati: „A stari, jesan ti reka, iz druge bačve!“ ♦

G.E.T. | 49

Qvevri je stigao Eto, stigao je i taj čas - čovjek koji se među prvima kod nas počeo igrati s amforama, ili da budemo precizniji - qvevrijima (odnosno kvevrijima), konačno je nakon silnih pokusa jedno svoje vino iz kve­ vrija stavio u bocu.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Valjalo je to i prosla­ viti pa se za tu prigodu kod Šembera, jer riječ je, naravno, o Zdenku Šemberu, okupilo prilično veliko društvo. Gostiju je bilo do­ slovno iz cijele Lijepe naše. Ta činjenica samo dokazuje ono što svi znamo - izni­ mnu popularnost njih kao ljudi, a ništa ma­ nje i popularnost njihovog vina. Možemo slobodno reći da Šemberi u vinskom svije­ tu imaju status zvijezda i to sasvim zaslu­ ženo, a nama, koji ih već dugo godina pra­ timo i podržavamo, daje mogućnost da si utvaramo kako smo i mi pomogli da dođu do toga i hvala im na tome.

Proslava je, zapravo, imala više povoda.

Otvoren je kvevri s vinom iz berbe iz 2014. te je ono, nakon degustacije, kako je sada već na Veliki četvrtak običaj u obi­ telji Šember, prebačeno u bačve u kojima će i dalje polako sazrijevati i čekati svoje vrijeme za butelju. Načekat će se, jer eto, zvijezda dana bilo je, ipak, vino iz berbe 2011. Nazvano „Qvevri“, uopće ne ostavlja puno sumnje o sadržaju.

Ovaj put, osim fantastičnog vina, što je kod Šembera redovna pojava, napravili

50 | G.E.T.

su i korak naprijed u dizajnu; kako s etiketom tako i s amba­ lažom. Mlada dizajnerica Jura­ na Puljić napravila je odličan posao, a koliko sam vidio po Šemberima, pogodila je upra­ vo ono što su oni htjeli. Dakle, sve pohvale cijelom timu, tu naravno moram pohvaliti i eki­ pu iz Sherry'sa koji su Juranu preporučili.

Vino - meni osobno odlično, pomalo drugačije od onog što očekujete od kvevrija, ali to od Šembera i očekujem. Kad kažem da je dru­ Kvevri (gruzijski: ) (često se piše i kao Qvevri) je velika (800 do 3500 litara) glinena posuda podrije­ tlom iz Gruzije iz vremena oko 8000 godina prije Krista. Iznutra je oblože­ na pčelinjim voskom, oblikom pod­ sjeća na antičke amfore bez ručki, najčešće se koristi zakopana ispod zemlje, a služi za fermentaciju i skla­ dištenje vina. Kvevri je dio tradicio­ nalne proizvodnje gruzijskog vina, koju je UNESCO stavio na popis ne­ materijalne kulturne baštine. U novi­ je doba ovaj oblik proizvodnje vina postao je simbol povratka prirodnijim proizvodnim metodama i dobiva sve više poklonika izvan Gruzije.

Kvevri

gačiji, u pravilu to znači i malo bolji od drugih, ali to je moje subjektivno mišljenje. Ostavit ću drugima da analiziraju vino; prvenstveno Suhadolniku i Kozarčaninu, ipak su oni prva pera vinske kritike u Hrvata.

Vino je, u stvari, još mlado (da, da, dobro ste pročitali, nema veze što je iz 2011.) i tek ćemo vidjeti kako će se razvijati, ali s obzirom na to tko mu je autor, ne može biti loše.

Jedina mana koju ja vidim je u tome što je napunjeno samo 500 boca. Bit će tu poprilič­ ne gužve da se dobije pokoja boca. ♦

U procesu proizvodnje vina u kve­ vriju, odvija se višemjesečna mace­ racija s fermentacijom. Zbog toga grožđe za ovakvu proizvodnju ne smije biti prskano kemijskim zaštit­ nim sredstvima, mora biti izuzetno zdravo i fenološki zrelo. Nakon fer­ mentacije, kvevri se zapečati i vino se tako nesmetano ostavi neko vri­ jeme, obično oko 6 mjeseci pa čak do dvije godine (u Gruziji i dulje). ♦

G.E.T. | 51

2. G.E.T. konferencija o eno-gastro turizmu održana je u Ludbregu umjetnosti) prof.dr.sc. Mario Plenković, Dr. sc. Romana Lekić, Loreena Meda, Željko Suhadolnik, Ivo Kozarčanin i Željko Latino­ vić, a pridružili su im se Tina Čubrilo i dr. sc. Božidar Veljković.

U organizaciji Udruge za kulturu stola G.E.T., a pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma RH, Udruženja vinarstva pri HGK i Varaždinske županije te u suorganizaci­ ji s gradom Ludbregom, 31.3.2015. u ho­ telu Amalia u Ludbregu održana je druga G.E.T. Konferencija o eno-gastro turizmu.

Glavna tema - komunikacija – okupila je sudionike iz eno-gastro i turističkog svije­ ta svih segmenata – vinare, proizvođače hrane, trgovce, ugostitelje, turističke i mar­ ketinške djelatnike, ali i novinare i komuni­ kologe.

Prije početka predavanja, nazočne su u ime županije i grada domaćina pozdravili Alen Kišić, zamjenik župana Varaždinske županije i Dubravko Bilić, gradonačelnik Ludbrega.

Predavači su bili redom priznati stručnjaci u području tema koje su prezentirali: aka­ demik (član Europske akademije znanosti i

52 | G.E.T.

Nakon niza predavanja održana je vrlo konstruktivna i zanimljiva otvorena ra­ sprava na kojoj su se ukazale smjernice i stvorili dobri temelji za donošenje zaklju­ čaka konferencije. Zaključke ćemo objaviti nakon što prikupimo komentare sudionika konferencije.

Konferencija je održana uz podršku spon­ zora Grada Ludbrega i Varaždinske župa­ nije te AP Varaždin, vinarije Stručić, mlje­ kare Bohnec i drugih. Medijski pokrovitelji bile su Varaždinske vijesti, revija HRB - ho­ teli restorani barovi, portal wish.hr i G.E.T. Report.

Foto: Marko Čolić i Helena Pletković

Odabir datuma nije bio nimalo slučajan.

Naime, svi zainteresirani bili su pozvani ostati u Ludbregu te sljedeći dan, 1.4. s Ludbrežanima proslaviti Dan centra svije­ ta, ali pritom i obići vinsku cestu Ludbrega.

Prof.dr.sc. Mario Plenković je znan­ stveni savjetnik i redovni profesor u traj­ nom znanstveno-nastavnom zvanju (znan­ stvena disciplina komunikologija) Univerze v Mariboru i Sveučilišta u Zagrebu. Pred­ sjednik je Hrvatskog komunikološkog druš­ tva. Programski je utemeljitelj brojnih novih

studijskih programa, organizator i voditelj brojnih znanstvenih konferencija, skupova i projekata te aktivni član u međunarodnim znanstvenim i strukovnim organizacijama.

Naslov njegove teme bio je „Vino kao kul­ tura sublimirane komunikacije u turizmu“.

U radu se teorijski eksplicira i analizira fe­ nomenologija vinske kulture kao sublimira­ ne komunikacije u turizmu s aspekta čovje­ ka građanina i turiste (Homo Turisticus) na svim razinama vinogradarskih turističkih destinacija (globalno, regionalno, nacio­ nalno i lokalno). Kultura vina, kao sublimi­ rana komunikativna destinacijska dodatna vrijednost u turizmu, dodatno obogaćuje destinacijsku gastronomsku turističku po­ nudu.

Dr. sc. Romana Lekić je predstojni­ ca katedre turizma na Veleučilištu VERN’ u Zagrebu. Dugi niz godina radi kao tre­ ner i konzultant za područje turizma i kul­ ture, ključni je ekspert na mnogobrojnim europskim projektima i suradnik Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma, UHPA-e, kao i mnogobrojnih razvojnih agencija u Hrvatskoj i inozemstvu.

G.E.T. | 53

reviju za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši Naslov njegove teme bio je „Komunika­ cija u razvijenim vinskim zemljama“, kroz koju je iznio svoja saznanja i iskustva te istaknuo nužnost nijansiranja obraćanja kupcu. Osvrnuo se na komunikaciju etike­ tom, a posebno na važnost profiliranja ko­ munikacije vina i po kvaliteti i po teritorijal­ noj pripadnosti, kao i važnost povezivanja i organizacije te ustroja dobro osmišljenog, tematski orijentiranog, marketinga i pro­ mocije na vlastitom kućnom pragu.

Naslov njene teme bio je „Kreativna ko­ munikacija u turizmu“. U radu se osvrće na potrebu odabira metode komunikacije prema tipu turista te izdvaja doživljaj au­ tentične kulture kroz eno-gastro turistički doživljaj koji podrazumijeva aktiviranje ra­ zličitih čula i uključuje niz senzacija. „Ako mi kažeš – to ću zaboraviti; ako mi poka­ žeš – to ću zapamtiti, ako me uključiš – to ću shvatiti.“- Konfucije. Željko Suhadolnik je glavni urednik revije Svijet u čaši, jedan od osnivača Vin­ skih zvijezda. Novinarstvom se bavi od kraja šezdesetih godina, a od 1975. go­ dine u popularnom tjedniku Vikend izme­ đu ostaloga prati segment turizma i vina.

1992. godine s Mladenom Horićem osniva

54 | G.E.T.

Ivo Kozarčanin o vinu je počeo pisa­ ti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u Večernjem listu. Objavio je više od tisuću članaka o vinu u Jutarnjem listu, Poslovnom dnevniku, Lideru, Iću i piću, Cafeu, na portalu podroom.net. Od 2007. ima vinsku kolumnu u 24sata, a od 2010. piše blog.vino.hr. Jedan je od osnivača Vinskih zvijezda.

Naslov njegove teme bio je „Vinski vodiči da ili ne?“ Razmatrajući različite tipove vo­ diča i nemogućnost usklađivanja apsolut­ no svih parametara, zaključuje: Koliko god vodiča imali, prepušteni smo sami sebi, što je loše za profesionalce jer gube vrijeme, a dobro za amatere jer dulje putuju pa više uživaju.

Loreena Meda je od malih nogu stje­ cala iskustvo u ugostiteljstvu i eno-gastro­ nomiji. Naime, njena familija ponosno drži titulu prvih privatnih ugostitelja u bivšoj Jugoslaviji, a usavršavala se u pomno bi­ ranim restoranima, hotelima i wine barovi­ ma diljem Italije. U svojoj karijeri, između ostalog, bavi se planiranjem i provođenjem tečaja za građanstvo i za profesionalce te eno-gastro konzaltingom.

Naslov njene teme bio je „Komunikacija između ugostitelja i proizvođača“ koju je usporedila s komunikacijom u braku – tre­ ba biti otvorena, interesantna i dvosmjerna uz nekoliko zanimljivih smjernica i za jedne i za druge te zaključak da je proizvođačima komunikacija „problem“ koji moraju rješa­ vati, a nikako opcija s kojom se mogu, ali i ne moraju, baviti.

informatizacije i modernizacije poslovanja.

Posebno se osvrnuo na Vinsku omotnicu, za koju kaže da je jedan je od najbolje sa­ stavljenih natječaja od strane Ministarstva poljoprivrede i gotovo da nema troška koji se ne pokriva.

Tina Čubrilo je članica Izvršnog odbora FIJET-a, Svjetske organizacije turističkih novinara i pisaca u turizmu te predsjedni­ ca udruge FIJET Hrvatska. Na konferenciji je predstavila aktivnosti FIJETA te izdvojila nagradu putopiscima „Marko Polo“, čiji je cilj potaknuti novinare da se u većoj mjeri okrenu prema poznavanju i afirmaciji „vla­ stitoga dvorišta“, jer Hrvatska ima nebroje­ no mnogo posebnosti i vrlo je malo zema­ lja na svijetu koje na tako malom prostoru imaju toliko raznolikosti.

Željko Latinović vlasnik je savjetodav­ nog poduzeća iz Zagreba koje se, među ostalim aktivnostima poslovnog savjetova­ nja, bavi pisanjem poslovnih planova i ela­ borata za dobivanje bespovratnih sredsta­ va iz EU fondova.

Naslov njegove teme bio je „Mogućnosti financiranja iz EU fondova“. Cilj prezenta­ cije bio je poticanje poduzetnika da što više koriste bespovratna sredstva u cilju pove­ ćanja konkurentnosti, regionalnog razvoja,

G.E.T. | 55

Doc.dr. Božidar Veljković dekan je Fakulteta za turizam u Brežicama Sveu­ čilišta u Mariboru predstavio je fakultet i opisao što to čini studiranje na njihovom fakultetu toliko posebnim. Istaknuo je da pravo studiranja na ovom fakultetu pod jednakim uvjetima imaju i državljani Repu­ blike Hrvatske, što znači potpuno besplat­ no na redovitom programu studija. ♦

Ludbreg, centar svijeta

Legenda kaže da su upravo iz ovog podravskog grada opisani drevni zemaljski krugovi na čijim obodima su potom smještene sve veće europske metropole. Legenda je vezana uz Ludbergu, koja je živjela u kasnom srednjem vijeku, a bila vješta vinogradarka i proizvodila je nadaleko čuveno slatko vino. U jednom trenutku slabosti odlučila je svojom snagom odagnati sve zlo i nevolje koje je nečastivi stavljao pred nju te silinom svoga udarca otjerala tu zloću na drugi kraj zemaljske kugle, mali južnopacifički otočić Antipodes, koji je preuzeo sve zloće, a silina tog udarca formirala je zemaljske krugove odnosno centar svijeta u samom gradu.

U skladu s tom pričom Ludbrežani svake godine na podu glavnog gradskog trga dodaju po jednu pločicu koja nosi ime nekog od svjetskih gradova. Taj se običaj ustalio na dan kada se slavi Ludbregin rođendan pa se slavljenička torta dijeli svim posjetiteljima rođenima upravo na taj dan, a domaće podravsko vino toči se direktno iz gradske fontane. Svi koji sebe nazivaju kozmopolitima jednostavno moraju posjetiti centar svijeta. ♦ 56 | G.E.T.

Rezidba vinograda kao odlična marketinška akcija Ove smo godine imali u vinogradima sloven­ ske vinarije Jeruzalem Ormož ozbiljnu rezid­ bu.

Moja malenkost sigurno je orezala pa barem 15-tak loza. Šalim se, naravno, o tome kako je to bio oz­ biljan posao, ali marke­ Piše: Tomislav Stiplošek tinški je to stvarno fan­ Foto: Silvija Munda tastičan potez. Okupite jedne godine poznatije ljude iz vinskog biznisa, recimo vinske no­ vinare, distibutere, sommeliere i naravno dodate pokojeg selebritija. Svakom od njih postavite zadatak da posadi 10-tak loza i tako dobijete predivan mladi vinograd. Svi koji su bili na tom događaju su se, narav­ no, pohvalili svojim komadićem vinograda,

58 | G.E.T.

jer uz njihove loze postavljena je pločica s njihovim imenom i eto, sve društvene mreže govore o vašem vinogradu. Novina­ ri, naravno, nisu stali samo na društvenim mrežama i eto vam fantastične reklame i to iznimno pozitivne, jer takva je cijela atmosfera oko toga. Prođe godina i taman sve pomalo padne u zaborav, ali eto, dođe vrijeme rezidbe i ponovo se svi nađemo u tom, 'ajmo reći - našem - vinogradu. Tako

se svako malo nađe neki razlog za novo okupljanje i novu priču.

Ipak na pločici piše 'G.E.T. Report, Silvija Munda i Tomislav Stiplošek'.

Jeruzalem Ormož kroz to prezentira svo­ ju vinariju. Naš zajednički vinograd je tu samo sredstvo. Ideja odlična – ma, teško može biti bolja - svaka čast! To je samo dokaz da danas morate biti drugačiji. Re­ klame moraju biti sve inovativnije pa čak i personalizirane, ali moraju imati i ono ne­ što, moraju biti pozitivne. Priča o ovom vi­ nogradu je upravo to - čista pozitiva. Uvijek ću rado otići pogledati „svojih“ 10 loza i na­ ravno sve obavijestiti o njihovom napretku.

U svakom slučaju, jedva čekam sljedeći odlazak u vinariju Jeruzalem Ormož, jer nakon sadnje i rezidbe, ako se ne varam, dolazi berba. A osim toga, svaki put me oduševe vinima i jelima; tako su nam ovog puta pripremili degustaciju arhivskih vina koje su prigodno sljubili s kolačima. Točka na i bio je odličan nastup njihove zvijezde Rebeke Dremelj.

Vidimo se u berbi! ♦

Na prvoklasnim pozicijama brežuljaka amfiteatralnog oblika, na terasastim vi­ nogradima vinarije Jeruzalem Ormož na Maleku, prošle je godine posađena 31 000 loza šipona (moslavca, furminta).

Ove godine, prvo proljeće nakon sadnje, pozvani su novinari i osobe iz javnog i političkog života na rezidbu posađenih loza.

Rezidbom uravnotežujemo rodnost i kvalitetu grožđa, potičemo i usmjera­ vamo rast loze te izravno utječemo na njezin razvoj, a kako bi sve proteklo u najboljem redu, vinarija je uzvanicima osigurala mentore, iskusne vinogradare koji su pokazali kako se vrši rezidba pa je svaki sudionik dobio jasne upute o po­ slu koji treba obaviti. „Rezidba je nakon sadnje drugi najvažniji događaj u životu loze“, kazao je Mi­ tja Herga, direktor Jeruzalem Ormoža i dodao da će se „iduće ljeto organizirati prva berba u mladom vinogradu“. Ovom prigodom g. Herga je predstavio projekt koji je vinarija pokrenula s Biotehničkim fakultetom u Ljubljani, a namjera je pro­ jekta ponuditi znanje i dio nasada vinari­

je Jeruzalem Ormož u znanstvene i edu­ kativne svrhe. On će u prvom redu biti na korist studentima koji će na primjeru jeruzalemskog vinograda moći u praksi pratiti put grožđa od vinograda do boce.♦

G.E.T. | 59

Bolfan Vinski Vrh - ekolška eno-gastro destinacija Foto: Helena Pletković

U 2006. godini otvorena je vinarija Bolfan Vinski Vrh (Hraščina, Hrvatsko Zagorje).

Od samih početaka usmjereni su prema ekološkom i biodinamičkom uzgoju grožđa i proizvodnje vina i hrane te u konačnici sa­ modostatnosti biodinamičke farme Bolfan Vinski Vrh. Kao datum ostvarenja tog cilja možemo uzeti datum 31.1.2015. godine, kada je na imanju Bolfan Vinski Vrh rođen mali Monty.

On je prvo tele pasmine red angus rođe­ no na imanju. Kupnja krava pasmine red angus, direktno iz stada jednog od naj­ poznatijeg hrvatskog vinara gosp. Ivana Enjingija, radi pripremanja prirodnog kom­ posta za obogaćivanje strukture tla, važan

62 | G.E.T.

je korak u postizanju proizvodnje prema biodinamičkim principima.

Biodinamička BOLFAN vina prepoznalo je i inozemno tržište. Zanimljiv je podatak da je macerirani (4 dana u drvenoj bačvi) Bolfan Primus Orange Pinot Sivi iz 2012. godine, proizveden u 3600 boca te u pot­ punosti otkupljen od britanske tvrtke Marks and Spencer.

Dok Bolfan vina osvajaju hrvatsko i ino­ zemno tržište, apsolutno prepoznava­ nje ovih principa kroz uživanje u prediv­ noj prirodi i bogatoj ponudi biodinamičkih proizvoda (bez umjetnog uzgoja i umjet­ nih NPK gnojiva, antibiotika i sličnih do­

dataka) - dakle, biodinamički uzgojene hrane koja se idealno sljubljuje s biodi­ namičkim BOLFAN vinima, treba doživje­ ti na gospodarstvu Bolfan Vinski Vrh. Imanje je otvoreno svim ljubiteljima vina koji mogu i uvijek su dobrodošli u razgled imanja, na degustacije vina, upoznava­ nje s njihovom filozofijom proizvodnje vr­ hunskih vina i edukativne seminare, ili samo na uživanje u ovoj oazi potpunog i relaksirajućeg mira. U vinskoj kleti Bol­ fan može se i prespavati u nekoj od pet dvokrevetnih, ekskluzivno uređenih soba.

Davši ime Montyu, prvom teletu red angusa rođenom na Bolfan Vinskom Vrhu, G.E.T.-ovci su postali kumski vezani s ovim imanjem. Tim povodom organiziran je posjet te prezentacija potpunog biodina­ mičkog imanja Bolfan Vinski vrh novinarima.

Novinare su na Bolfan Vinskom Vrhu doče­ kali vlasnik imanja Tomislav Bolfan, upra­

vitelj vinarije Branimir Puškadija i enologi­ nja Irena Žugec, priredili su im degustaciju ekoloških i biodinamičkih proizvoda - hrane s imanja Bolfan Vinski Vrh i obližnjih gos­ podarstava te biodinamičkih Bolfan vina.

Prilikom razgleda imanja, novinari su imali priliku vidjeti biodinamički gnoj iz roga (koji je zakopan prošle godine oko Miholja te iskopan ove godine pred Uskrs) te ga čak i pomirisati. Gnoj je kompaktne strukture, a miriše na bogato, prirodno, šumsko tlo.

Degustacija vina: 1. Pjenušac Centurion Silver - od bijelih sorti sa svih padina imanja 2. Rose Pinot Crni 2014.

3. Pinot Sivi 2014 - premijerno kušanje 4. Sauvignon Blanc 2014 - premijerno kušanje

G.E.T. | 63

5. Crni Pinot Primus 2011 6. Rajnski rizling 2012, odnjegovan na vlastitim kvascima 7. Pinot Sivi 2013

Tomislav Bolfan osvrnuo se na berbu 2014. godine, s kojom su mnogi vinogra­ dari i vinari nezadovoljni. Bolfan kaže da su vina, od kojih su neka već na tržištu, a neke tek čeka ulazak u bocu, nešto lagani­ ja i nižih alkohola nego prijašnjih godina te da je zadovoljan rezultatima.

Degustacija hrane: 1. Zagorski sirni štrukli čiji sir i vrhnje su od OPG Pikija, dok je tanjur ukrašen sa čipsom od jabuke kojeg sami rade, bagre­ movim medom OPG Grobotek i orašastim voćem

8. Macerirani Traminac bez dodatka sum­ pora; vino koje još nije na tržištu, a vrlo vje­ rojatno neće ni ići u distribuciju, ali će se moći kušati u posebnim prilikama na Vin­ skom Vrhu.

64 | G.E.T.

2. Teleće rolice od red angusa OPG Va­ njek punjene povrćem i pinjolima u umaku od kruške, mente, bosiljka i vlasca s pare­ nim povrćem EKO Severa.

3. Iskošteno domaće pile OPG Sabolić punjeno mlincima od cjelovitog brašna pira koje radi kuhar Vinskog Vrha, Krešo, u umaku od borovnice. Svježe ubrana salata iz ekološkog domaćeg uzgoja.

Najsnažnije o tome, što je zapravo, bio­ dinamička proizvodnja i koja je uloga pri­ rodnog gnoja, vjerojatno govore iduće re­ čenice:

4. Povrtni čušpajz (povrće od EKO Se­ vera); korabica, celer, peršin, mrkva, kelj, poriluk… - idealna okrepa nakon obilaska imanja

„Tradicija, priroda i znanost uče nas na koji način uzgajati biljke sa zadovoljstvom, bez upotrebe štetnih supstanci koje ne poštuju prirodnu i prehrambenu ravnotežu. Kako bismo očuvali prirodu i zaštitili zdravlje ljudi i životinja, kroz siguran i zdrav radni okoliš, proizveli eko-biodinamičko vino bez zadi­ ranja u intimni odnos Majke prirode, i pruži­ li našim trsovima sve što im je potrebno za zdravu ishranu, pripremamo biodinamičke preparate s kojima zemlji dajemo energiju koje pomažu biljkama da ostanu zdrave. ♦

Uz hranu su ponuđena i ukusna ulja, a posebno je s ponosom predstavljeno hladno prešano ulje od koštica grožđa crnog pinota.

G.E.T. | 65

Svinjarija Kad sam prije skoro godinu dana s ekipom koju je predvodio Ivan Dropuljić krenuo put Slavonije u potragu za određenim pasmi­ nama svinja, sve je to izgledalo prilično neo­ bavezno. Pet svinjskih pasmina, po jedna svi­ nja od svake - durok, Piše: Tomislav Stiplošek landras, crna slavon­ Foto: Silvija Munda ska svinja, turopoljska svinja i mangulica - od svake polovicu šaljemo u Istru, a polovicu u Dalmaciju - oni tamo rade suhomesnate proizvode koje ćemo mi kasnije ocjenjivati.

Dobro, to mi je jasno, ali koja je svrha te zafrkancije i to ne baš jeftine zafrkancije?

Pa svrha itekako postoji. Na žalost, ovo je akcija pojedinaca, amatera, a trebala bi biti odrađena na puno višoj distanci. Ima tu posla i za ministarstvo poljoprivrede i za još puno ljudi. Jer, stvarno je vrijeme da se vidi od koje svinje je najbolji pršut i na ka­ kav način obrađen pa isto za slaninu, re­ cimo pečenicu i tako dalje. Svi pričamo o zaštiti pršuta kao autohtonog proizvoda, a sljedivost - o tome ništa. Ovo je mali poče­

66 | G.E.T.

tak i nadam se da će netko odgovoran to prepoznati. Projekt je to koji otkriva mnogo o mesu, o načinu pripreme, o pasmini pa i starosti i kilaži svinja. Moglo bi se tu izvući mnogo zaključaka, ali to ćemo ostaviti mje­ rodavnima - možda se i sjete.

Neću više ulaziti u stručnu tematiku; okre­ nimo se samom projektu. Kao što rekoh, putovali smo po Lijepoj našoj kupujući svi­ nje i to je bio lakši dio posla. Sljedeći korak je u klaonici: od svake dobiti dvije polovice i pritom paziti na oznake koja je od koje svinje, jer kad su obrađene nama laicima

razlike su male. Nakon što se i to riješilo, slijedi slanje u preradu. Pet polovica otiš­ lo je u pršutanu Dujmović u Istru, točnije u Kringu kod Tinjana, a druge polovice u pršutanu Smjeli u Dugopolje, dakle u Dal­ maciju. Njima je vjerojatno bilo najteže u cijelom projektu jer je trebalo pripremiti po nekoliko proizvoda od svake polovice pa­ zeći pritom da se točno zna što je od koje svinje i tako dolazimo na skoro 20-tak pro­ izvoda, a sveukupno u preradi imaju cca 300-400 kg mesa. Kada je to sve stavljeno u sušare trebalo je još samo čekati.

I taman kada smo počeli zaboravljati tu temu, eto... Profesor Dropuljić zove na „Svinjariju“ i to gdje drugdje nego u zagre­

bačku Esplanadu. Na samoj Svinjariji oku­ pilo se poprilično veliko i šaroliko društvo.

Bilo je tu ugostitelja , sommeliera , kuhara , gastro novinara, ali i ljudi koji nisu iz struke nego jednostavno vole dobru hranu. Cije­ la priča, kao i svaka u Esplanadi - slože­ na iznimno elegantno i oku lijepo; pazio je profesor na sve detalje, kao i obično. Bilo je tu naravno i vinara Udruge Graševina sa svojim vinima. Bez toga ne ide. Po sto­ lovima uredno složeni pladnjevi odlično narezanih suhomesnatih proizvoda. Par uvodnih riječi Marka Erdeljca i... Dame i gospodo, Svinjarija može početi!

Treba reći da su pladnjevi bili označeni ši­ frama, dakle slovom i brojkom - s istim ta­ kvim šiframa dobili smo i listić na koji smo upisivali svoje ocjene. Od 1 do 5, školski.

Na početku je to izgledalo kao laka zada­ ća, ali vrlo brzo shvatio sam da će to biti mukotrpan posao. Probajte kušati 50-tak vrsta suhog mesa i dati svakom suvislu ocjenu. Junački sam se borio, ali na kraju nisam kušao sve, a čini mi se da nije nit­ ko. Ipak, svi su kušali većinu toga, svatko ponešto i naravno, dobili smo ukupni zbroj ocjena. Barem ocjena onoga što je ponu­ đeno. Neki komadi, naime, nisu bili done­ šeni na testiranje, jer još nisu bili dovoljno zreli. Želim još jednom naglasiti kako je to amaterska akcija, ali svakako treba poslu­

G.E.T. | 67

žiti kao platforma za jedan ozbiljniji istraživački rad.

Hvala profesoru što mi je omogućio biti dijelom ovog projekta.

A eto i ocjena najbolje ocjenjenih proizvoda u gru­ pama:

OCJENJIVANJE (1-5) A

Pršuti:

A8 Mangulica - dalmatinska obrada (4.13) A2 Landras - istarska obrada (3.89) A3 Mangulica - istarska obrada (3.87) B

Panceta-slanina-špek:

B7 Landras - dalmatinska obrada (4.12) B6 Durok - dalmatinska obrada (3.93) B1 Durok - istarska obrada (3,64) C

Vratina:

C2 Landras - istarska obrada (4.02) C8 Mangulica - dalmatinska obrada (3,85) C5 Turopoljka - istarska obrada (3,82) D

Pečenica-ombolo:

D7 Landras - dalmatinska obrada (4.06) D10 Turopoljka - dalmatinska obrada (3,95) D9 Crna slavonska - dalmatinska obrada (3,87) E

Plećka:

E7 Landras - dalmatinska obrada (4.12) E8 Mangulica - dalmatinska obrada (3,86) E5 Turopoljka - istarska obrada (3,77) ♦ 68 | G.E.T.

Vinoljupke i vinoljupci,

želimo vam sretan Božić i uspješnu novu 2016. godinu!

Vaša Eno Expert Akademija

Za one koji vole vino i žele znati više!

Slapnica 2015 Slapnica - jednostav­ no ne postoji drugo ime za taj dan i događaj.

Pomalo imam osjećaj da i ljude dijelim na one koji su bili i one koji nisu bili na Slapnici.

Što je u stvari Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković

Slapnica?

OK, ono što svi znamo je da je to potok koji je ime dobio po brojnim slapištima i kaskada­ ma niz koje se voda spušta uskom i dubo­ ko usječenom dolinom dužine 10 km, da je dio Parka Prirode Žumberak i da je zbog svoje divlje ljepote i prirodnih bogatstva dolina potoka Slapnice zakonom zaštiće­ na kao značajni krajobraz i to je otprilike to.

Manje ljudi zna da na Slapnici jedno pre­ divno imanje ima profesor Dropuljić... Da,

da, to je taj koji organizira VINOcom vinski festival u Esplanadi.

Službeni razlog okupljanja dobrih ljudi na Slapnici je Dan biološke raznolikosti, a ove godine je pomaknut termin održavanja pa su to bili Svjetski dan zaštite okoliša i Svjet­ ski dan zaštite planinske prirode. Postoji i udruga koja se brine o čistoći Slapnice i o tome da ju ljudi ne devastiraju, u stvari da ostane kakva jest - jer, takva je najljepša.

Naravno, svi mi koji dolazimo tamo, po­ kušavamo sudjelovati u tom radu i biti od pomoći, pokušavamo podići svijest ljudi o

70 | G.E.T.

potrebi da se Slapnica (a i ostale prirodne divote) zaštiti. Za iduću godinu dogovore­ no je i čišćenje korita Slapnice, jer uz sav naš trud ima ljudi koji tamo ostave, recimo, frižider, stare gume, olupine auta... Pa do­ bro, ljudi, jeste čuli za reciklažna dvorišta?

Niste? Pa provjerite na internetu!

Navedeno je razlog okupljanja kojeg smo svjesni, na prvu, ali kad malo razmislim, ima tu i puno sebičnosti. Kako to mislim?

Pa ovako... Slapnica je raj na Zemlji.

Doći tamo je privilegij. To je nadnaravno iskustvo. Svi se mi iskonski želimo vratiti prirodi, a tamo je to tako lagano. Sebično zadržavam pravo biti tamo s ljudima koji su došli uživati i barem na jedan dan biti samo ljudi, bez poslovnih dilema, bez problema.

Ne postoji dres kod, ne postoji ništa, samo priroda, dobra vibracija, prijatelji.

Ljudi kuhaju, naoko svako društvo za sebe, a opet - svi su pozvani za svaki stol.

Takvo zajedništvo ne postoji van Slapnice.

Možda i bolje, jer ga ne bi dovoljno cijenili.

Kad shvatiš da jedan doktor doslovno po­ bjegne s kongresa u Koreji da bi s druš­ tvom kuhao ’maneštru s bobići’ na Slapni­ ci, tu se nema više što pričati. Slapnica je jednostavno nešto gdje moraš biti.

Godina nije od Nove do Nove, ne, godi­ na je od Slapnice do Slapnice. Svake go­ dine na Slapnicu dovedem nekog tko još nije bio i promatram kako se ljudi opuštaju, kako padaju oklopi do kraja dana, prijatelji su s ljudima koje su tu i upoznali, ali ne samo to - mjesto i način upoznavanja je ta­ kvo da i ostajete prijatelji, ne samo pozna­ nici. Izvaditi orošenu bocu dobrog vina iz hladne Slapnice i podijeliti ju s društvom...

To je neprocjenjivo; ma kakve kartice!

G.E.T. | 71

Da, sebično dolazimo na Slapnicu na­ puniti baterije. Dolazimo očistiti sav stres iz svojih tijela i otići od tamo veseli i puni novog životnog elana, a Slapnica nam to daje velikodušno i nesebično i na taj nam način po tko zna koji put pokazuje da smo mi samo mali ljudi, a ona dio velike prirode.

Na kraju, hvala profesoru što nas nesebič­ no okuplja oko Slapnice. On je svojim ma­ tematičkim mozgom to o čemu ja pišem, shvatio mrvicu prije nas.

P.S. Nakon ovih lijepih fotografija, pogle­ dajte i video:

Sad stvarno moram ići. Moram se spre­ mati. Uskoro će iduća Slapnica. ♦

72 | G.E.T.

Modna revija Kutjeva d.d.

Zagrebački Autobusni kolodvor nikad mi nije bio baš „napeto“ mje­ sto, a njegova okolica još manje. Sve puno nekakvih mračnih hala, pogona, buke, sve u svemu, loše mjesto za nas hedoniste.

No vremena se mije­ njaju, a s njima i naš životni prostor. Tako je tamo niknulo predivno naselje i to ne Naselak iz Smogovaca ,već nekoliko fantastičnih nebodera oko kojih se prostire dovoljno zelenila da možete reći kako je tamo ugod­ no boraviti. Kako znam za to? Pa lijepo , ti neboderi imaju u svojim fasadama neke svijetleće elemente, tako da su svi to mo­ rali vidjeti. Naravno, neki kažu da je to kič, a neki da im se baš sviđa, ali vizuru grada definitivno su promijenili. Nisam, stvarno nisam vjerovao, da se taj dio grada može tako urbanizirati, ali čovjek vjeruje u što­ šta, pa shvati da je naivan. Ja sam recimo vjerovao da je Dinamo naš zagrebački, a vidiš, nije, nego Mamićev pa sad po Mak­

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković

simiru trče Južnoamerikanci umjesto pur­ gera, ali to je jedna druga tema.

U tom novom naselju otvoren je restoran Lateral. Iznimno simpatično zdanje.

Vrlo ukusno namješten , onako lagano, dizajnerski, a opet ležerno. Unutarnji pro­ stor nije prevelik, a nije ni premali, onako taman, naravno i velika terasa. Lateral je, definitivno, osvježenje na zagrebačkoj ga­ stro sceni. Za neku ozbiljniju recenziju mo­ rat ćemo svratiti ponovo. Ovo je ipak bila večer Kutjeva. Da, tu se održala modna revija Kutjevačkih vina.

Zašto modna revija? Pa tako, cijela me večer podsjetila na baš takav događaj.

Konobari su bili nenametljivi, a ipak brzi.

74 | G.E.T.

Prvi pistom prolazi pjenušac Maximo brut, fin osvježavajući, lagano iskričav, baš onako kako treba biti. Dok šeće va­ šim nepcima, osjetit ćete u njemu tragove ledene berbe koja ga čini lagano kremo­ znim. To je Kutjevačka graševina na jedan sasvim drugačiji način, pjenušav i romanti­ čan. Da bi doživljaj bio savršen tu je i prat­ nja, jedan robusni, a opet nježan kanape sa salamom od boškarina, prepeličjeg ja­ jeta i cvijeta soli.

Ekipa iz Kutjeva iznimno uslužna i također nenametljiva. Sve je bilo podređeno vinu koje se prošetalo našim čašama baš kao što manekenke lagano, a opet upečatljivo šeću pistom. U tu divnu večer uvela nas je legenda Kutjevačkog podruma, prezenter Drago Humski. Iznimno je teško ponoviti njegove riječi jer, kad Drago priča o vinu, to je čista romantika s dodatkom lirike. Ubaci Drago u svoj govor i malo povijesnih poda­ taka i sve to spusti na osobnu razinu. Ima­ te osjećaj da govori baš vama i taman na vrhuncu lirskog zanosa Drago stane (zna majstor kad je vrijeme) i kaže: „Može li prvo vino?“. Da, Drago Humski je, ako izuzmete Sandija Cenova i moju malenkost, zadnji romantik na ovom svijetu.

Vrijeme je da kažemo nešto i o vinima, zar ne?

Drugi nam se na pisti pojavio kutjevački Rose, jedna fina kupaža frankovke, zwei­ gelta i cabernet sauvignona. Dok vam po­ lako prilazi vidite samo njegovu lijepu ruži­ častu boju, tu i tamo vidite bljeskove crvene naranče. Miris i okus vode vas na šumske proplanke, osjećate miris jagoda i malina i doživljavate ljeto u njegovom punom sjaju.

G.E.T. | 75

Pratnja nevina, nježna i bijela, tek tu i tamo malo zelene boje, ravioli sa skutom i špa­ rogama na kremi od pjenušca.

Kao treća po redu, pistom je krenula naj­ ljepša kutjevačka djeva, vrhunska Graševina. Čvrsta i jaka, a opet nježna i prozrač­ na, onako lagano žuto zelene boje. Dok prolazi kraj vas osjećate jaki cvjetni miris pa malo voćni, na limun i na kraju osjeća­ te sočnu jabuku. Kada je kušate, osjećate njen sklad i čvrstinu, malu ugodnu kiselost

76 | G.E.T.

i blagu gorkost i uživate, dugo i duboko. A pratnja nam govori da je nekad u Zlatnoj dolini bilo more, pa su zato fileti triljice u tempuri, uz pire od pastrnjaka i mladi špi­ nat s limetom, stvorili savršenstvo okusa. Četvrta je krenula prava dama, pomalo baroknog naziva Graševina De Gotho. To je jedna prava dama koja zna što hoće. Ne, to nipošto nije cvjetna djeva. Ova dama ima izražajnu žutu boju i kroz nos vam se u njenoj blizini provlače zreli mirisi prženih badema, karamele i vanilije. Onako uzgred vas dotakne miris marelice i bagrema, a načas pomislite i na suho sijeno. Kad vam se prelije preko jezika, osjećate okus bo­ gat i zreo, iznimno skladan, osjećate okus blago gorkast, a ipak primjereno svjež .

Pratnja u ovom slučaju mora biti i blaga i jaka, a baš takva je i bila rolada od pilećeg filea s tikvicom i aromatiziranim dimljenim sirom, s bijelom palentom i sotiranom mini rajčicom.

Kao peta, na scenu je izašla Graševina Turković. Prošetala se lagano i samou­ vjereno, onako zlatnozelena , ostavljajući za sobom miris zrele kruške i marelice, ili ipak vinogradarske breskve. Opijeni od mirisa zrelog voća, shvaćate da je nešto drugačija. Da, to je graševina, ali okus je drugačiji, slastan, pojačan, ali još uvijek dovoljno svjež. Ova graševina je ipak po­ lusuha, malo slađa, taman koliko treba. Da takve malo slađe dame vole i prava zrela gospoda, dokazala je i pratnja u vidu mari­ niranog filea lungića u pršutu. Uz to su išli i chutney od ljubičastog luka te glazirana mlada mrkva.

možda miriše na ljubičicu ... Taman kad ni­ ste sigurni u miris, obuzme vas okus skla­ dan i gorkast, a opet svjež i pitak. Pratnja je u ovom slučaju ponešto drugačija: janje­ će okruglice s pancetom na tortici od couscousa s povrćem i tostiranim bademima u umaku od višanja i crnog vina.

Na kraju kako se već i priliči na ovim na­

šim prostorima, večer treba završiti slatko.

Tako je uz čokoladni macarons i coulis od svježih jagoda, pistom još jednom prošeta­ la već opjevana Graševina Turković.

Sljedeći je scenu preuzeo Pinot crni. Već samom svojom bojom crvenog rubina tjera vas na opuštanje i lagano uživanje u tre­ nutku. Tada vas miris uvlači još više u čari užitaka. Miris zrele kupine i višnje, samo na trenutak zamiriše vam bakina šljiva, a opet... Miris je onako delikatan, cvjetan,

Bila je to jedna iznimno ugodna i lijepa ve­ čer. Ja se iskreno nadam da se autor ovih divnih vina enolog Ivan Marinclin i chefovi iz restorana Lateral zaslužni za ta divna jela neće naljutiti na ovakvom, ponešto ne­ uobičajenom, opisu njihovih kreacija, ali eto... Ja sam ih doživio kao pravu modnu reviju.

G.E.T. | 77

Na kraju, svakako moram spomenuti da je to lijepo veće čarobnim učinila Lana Škrgatić, jedna divna mlada dama koja je svojim klavijaturama i saksofonom , a po­ sebice svojom energijom, dala toj večeri jednu dimenziju više. (Ne poklanja Silvija Munda šešire samo tako, a Lana ga je do­ bila.)

78 | G.E.T.

I na kraju, laku noć, moje vinske dame.

Možda se vidimo već sutra u nekom dru­ gom ambijentu. Pa recimo... Na Jarunskoj tržnici. Zašto ne? ♦

Vinska klet u srcu Zagreba Nekada davno ili mož­ da i ne tako davno, Ple­ šivica je bila jedno od omiljenih izletišta ve­ ćine Zagrepčana. Pa i Portugizac je bio po­ znat kao zagrebačko vino, a posebno su ga voljeli sljubljivati s pe­ čenim kestenima. Ja­ ska i njena okolica znali su vikendom biti puni

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Zagrepčana. Danas to baš i nije čest slu­ čaj. Zašto? E, to je još uvijek neriješeno pitanje.

Pa kad Zagrepčani ne žele u Jasku, došla je Jaska u Zagreb, točnije doveo ju je Dra­ go Kurtalj. U Novoj Vesi na broju 8 otvorio je Drago malu točionicu vina ili da bolje ka­ žemo - klet. Odlična ideja trenutno proživ­ ljava odlične trenutke. Tamo možete kušati sva Kurtaljeva vina na čašu, možete kupiti butelju, ali i nešto rinfuze. Kao i u svakoj točionici, reći ćete, ali nije. Imate kod Drage vina i drugih Jaskanskih vinara i to je ustvari odličan potez jer je Zagreb dobio pravu Jaskansku klet. Kako vina baš i ne možete konzu­

mirati na prazan želudac, tu ćete uvijek dobiti domaćih narezaka, malo se i sira nađe, a srije­

G.E.T. | 79

dom gableci - domaća kuhana hrana i to ne samo u vrijeme gableca. Osobna pre­ poruka: obavezno probati štrudlu; za prste polizati. Da, to je klet s pravom domaćom hranom i vinima, a cijene su sasvim u redu.

Kako stvar ne bi tu stala, ponavljam: Kur­ talj ne drži samo svoja vina. Ne, tu možete naći vina većine plešivičkih vinara. Tako je Drago Kurtalj, umjesto da Zagrepčane vodi k sebi na Plešivicu, doveo Plešivicu Zagrepčanima.

Malo pomalo, ta klet u Novoj Vesi posta­ je pravo kultno mjesto. Počele su se tamo događati razne stvari, kao predstavljanje novih portugizaca i slične aktivnosti. Mo­ gli bi reći da ovo mjesto postaje plešivička ambasada u Zagrebu. U svakom slučaju, takvih mjesta bi trebalo biti više.

Inače, Drago Kurtalj s vinima je povezan

80 | G.E.T.

cijeli život, a njegovi se vinarstvom i vino­ gradarstvom bave, kako se kaže, od pam­ tivijeka. Uvijek je u toj obitelji vino imalo poseban status. Danas gospodarstvo Kur­ talj ima vinograde posađene najviše sa ze­ lenim silvancem, ali i graševinom, rajnskim rizlingom i sivim pinotom, a od crvenih tu su crni pinot i portugizac. To je sortiment koji daje najbolje rezultate na Plešivici. Nađu se tu i stare plešivičke sorte. Kvaliteta vina

napreduje iz godine u godinu i treba još ra­ diti. Kako sam kaže, u vinarstvu - učenju nikad kraja. U skladu s takvim razmišlja­ njem, ne čudi Dragecova sklonost puto­ vanjima, posebice obilasku vinskih cesta.

Na takvim se putovanjima puno nauči, vidi se kako to drugi rade, vide se ideje koje uvijek mogu modificirati i prilagoditi našem tržištu. Vinski turizam je grana koju treba maksimalno podržati i razvijati kao i mnogi naši vinari. Drago tu vidi najviše mogućno­ sti za napredak.

Ono što ću ja izdvojiti u njegovoj paleti proizvoda je pjenušac, jer Plešivica je, čini se, bogom dana regija za pjenušava vina.

Ne, neću govoriti kako je to naša Šampanja, jer Plešivica je jedinstvena i vrijeme je da prestanemo govoriti kako je to naše ovo ili ono. Prestanimo stalno se uspoređiva­ ti s nekime, počnimo brendirati Hrvatsku i njene regije, jer „Šampanja je Šampanja”,

a Plešivica je Plešivica. Brendirajmo ju pa neka se drugi uspoređuju s nama.

Na kraju, odat ću vam malu tajnu. Ako odete kod Kurtalja, a ne probate ledenu berbu rajnskog rizlinga, onda kao da ni­ ste ni bili. Ako još niste posjetili Plešivičku oazu u Novoj Vesi, ja stvarno ne znam što čekate. ♦

G.E.T. | 81

r a g i C a Havan

Shop

Veliki izbor vrhunskih cigara, pribor, lule, ekskluzivna pića...

• www.havana-cigar-shop.com • www.camelot.hr • www.camelot.si •

ZAGREB@

havana-cigar-shop.com

Frankopanska 22 + 385 (1) 4849 150 Radnička Cesta 52 “Green Gold Club”

@havana-cigar-shop.com

091 4849 165

SPLIT@

havana-cigar-shop.com

Zadarska 3 + 385 (21) 3410 97

DUBROVNIK@

havana-cigar-shop.com

Ulica od Puča 1 “The Pucić Palace” 091 4849 162

Camelot d.o.o. +385 1 4849 150 Frankopanska 22, Zagreb

Tradicionalna žetva kao turistički proizvod Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Odlasci u Međimurje su uglavnom ve­ zani za vina te Štrigovu i Železnu goru ili

kupanje u Sv. Martinu. Da, često smo i u Prelogu; ipak je to jedna od jačih poslovnih zona, ne samo Međimurja. Međutim, ovog puta zaputili smo se u Pušćine. Kroz ovo mjesto, uglavnom, samo prođemo na putu prema Čakovcu i dalje, a sad smo odlučili stati. Dobili smo poziv od Mamice, a to je restoran i pansion u Pušćinama - i da, ne zovu nas na prezentaciju jela, već na pri­ kaz tradicionalne žetve. U svakom slučaju dovoljno da nas zainteresiraju... Pa, put pod noge.

Prvo, Mamica je jedno lijepo zdanje, izni­ mno funkcionalno. U to smo se uvjerili već na samom dolasku. Odlična reklama, ne možeš promašiti veliko parkiralište. Dakle

84 | G.E.T.

lagano nađeš i imaš gdje stati bez proble­ ma, naoko nevažne sitnice, ali koliko puta ste baš zbog tih sitnica odlučili preskočiti neke restorane. Lagano sakrivena od ce­ ste mami vas velika terasa ugodna i mogu reći idealna za pravi međimurski doručak, pa naravno, meso z tiblice, kosana mast i kruh koji u Mamici peku sami. Najradije ne bi uopće napuštali taj pansion.

Nakon doručka i kave valja se smjestiti.

Sam pansion nadmašio je moja očekiva­ nja. Sobe su vrlo udobne i nisu pretrpane raznim nepotrebnim namještajem. Pomalo su minimalistički namještene, ali imaš baš sve što ti treba. Namještaj je pomalo tra­ dicionalistički kako i dolikuje takvom pan­ sionu, ali namještaj koji je namjerno tako odabran, a ne kao što to često doživim, da je namještaj skupljen od sve uže i šire rod­ bine raznih stilova i boja, a sve pod krin­ kom tradicije. Pohvalno za jedan pansion, svakako su prostrane kupaonice sa svime što vam treba - prava hotelska usluga. Na­ glašavam to jer sam prečesto u pansioni­ ma našao kupaonicu bez ikakvog komfora - imaš tuš kadu i to je to. Bežični internet je dostupan u svim sobama, naravno i TV, i što je jako bitno - klima. Dakle, smještaj je više nego dobar.

G.E.T. | 85

Prikaz tradicionalne žetve - zbog toga smo i došli. Dakle, prvo, nije to samo žetva, to je pravi mali mini-sajam tradicionalnih pro­ izvoda i prikaz njihove izrade, organiziran uz pomoć TZ Nedelišća. Bila je tu uljara Poljoposavec s uljem i brašnom od buče i konoplje, bučinim košticama u čokoladi i još nekim zanimljivim proizvodima. Tatja­ na Šardi prezentirala je zdrave i prirodne

86 | G.E.T.

proizvode od meda i voska njenog pčelar­ stva Kanaan, a ujedno i nedavno otvorenu kušaonicu u Črečanu. Došle su čak dvije udruge žena. Jedna iz Pušćina i druga iz Nedelišća. Obje se bave poticanjem, ra­ zvijanjem i unapređivanjem kulture te oču­ vanjem etno baštine, a to čine nastupima, prezentacijama i iznimno bitno - edukaci­ jom mladih naraštaja.

Posebna priča je konjički klub Međimurje, koji su za goste organizirali vožnju kočijom. Mogli ste i jahati, pitati sve što vas zanima o konjima i naravno, naučiti puno toga.

Sam klub djeluje kao amaterska sport­ ska udruga koja uzgaja konje te organizira školu jahanja uz sportsko, terensko i tera­ pijsko jahanje.

G.E.T. | 87

Posebna atrakcija bili su Nikola Faller i Filip Ausman iz udruge Slama iz Baranje.

Oni su napravili velike skulpture: Mamicu, Japicu (mamu i tatu) te feniksa - naravno, od slame, a koje se do daljnjega mogu vi­ djeti ispred pansiona Mamica.

Gostima su pokazali kako se rade ukra­

si od slame te napravili ili pomogli svojim „učenicima” da naprave mnoga slamnata srca te velik natpis „Mamica”.

88 | G.E.T.

Uz KUD Sloga Nedelišće, uz pjesmu i dobro raspoloženje, prikaz same žetve po­ čeo je oko 16 sati i to je nešto što svaka­ ko zaslužuje puno više publike. Kako se to nekad radilo kosom, sada smo vidjeli uživo i vjerujte, nije nimalo jednostavno iako se tako čini. Kosa ne smije ići niti preusko niti preširoko, otklon morate raditi iz struka, kraj kose uz zemlju, špica malo u zrak...

E djeco moja, za ovo nema aplikacije. Vri­ jedne žene kojima se pridružila i Sandra Nedeljko, vlasnica „Mamice”, pokazale su nam zatim kako se pokošene žitarice, u ovom slučaju raž, vežu u snopove i slažu na hrpu, a zatim u kola i odvoze.

G.E.T. | 89

Dakle predivan dan, cijeli prikaz žetve je nešto fantastično. Nadam se da će kolege novinari i turistički djelatnici Međimurja to prepoznati i od toga napraviti pravi spek­ takl.

Nemjerljivo je kada vidite djevojčicu od 12-tak godina kako radi ceker od kukuru­ zne komušine i uživa, a pitanje je - je li ikad prije imala komušinu u rukama? Izrađiva­

90 | G.E.T.

la su se srca od slame i vidite kako ljudi i djeca uživaju i kroz tu igru uče o svojoj tradiciji, o svojim precima i nisu svjesni u tom trenutku koliko su toga dobili u jednom ovakvom druženju. To je ta dodana vrijed­ nost. Nadam se da će ova manifestacija rasti iz godine u godinu. Hvala Sandri što nam je omogućila da budemo dio toga.

Naravno, kad je već G.E.T. Report bio u gostima, da su pripremili i prezentacijsku večeru. Domaćici Sandri pridružila se Ru­ žica Jukičić kao gost kuhar. Napravile su odličan meni pa krenimo redom: Hladno predjelo: mladi kozji sir na inte­ gralnom krekeru i mlado povrće s kavija­ rom od domaćeg jabučnog octa.

Desert: profiterole s kremom od buče, uz umak od bučinog ulja i meda.

Juha: pretepena juha s ljetnim vrganjima i hajdinom kašom te domaćim kiselim vrh­ njem.

Glavno jelo: marinirana, sporo pečena svinjska vratina na kremi od slanutka, hr­ skavi kašoto i džem od crvenog zelja.

Ono što najviše krasi Mamičinu kuhinju jest upotreba domaćih proizvoda iz najbli­ že okolice. Upotrebljavaju se autohtorne namirnice i pokušava se biti što bliži izvor­ nim starim receptima, naravno ušminka­ nim, kako bi to glazbenim rječnikom rekli, novim aranžmanima. Sve u svemu, odlučili smo doći još jednom i napraviti jedno pravo predstavljanje mamičine kuhinje u G.E.T. Reportu jer to svakako zaslužuju. Kao i mnogo puta do sada, među prvima otkri­ vamo nova mjesta i ljude koji podižu eno gastronomiju Lijepe naše pa tako možemo reći: za Mamicu ćete još sigurno čuti. ♦ video

G.E.T. | 91

Kutjevo: Otoreni podrumi Slavonska gostoljubivost na dlanu: vina i gastronomija Kutjevčana u Dane otvorenih podruma Foto: Helena Pletković

U Slavoniji vam može i ne mora biti vru­ će, kuće mogu biti manje ili veće, polja žuta ili zelena, ali jedno je potpuno sigurno – u Slavoniji je nedopustivo biti gladan i že­ dan, a to su domaćini, vinari kutjevačkog kraja i dokazali.

Dvotjedni Festival graševine 2015. dobio svoju završnicu u subotu 13.06. u Kutjevu kad je održano predavanje i okrugli stol na temu marketinga graševina koje je okupi­ lo novinare, sommeliere, trgovce vinom, bloggere i ugostitelje iz raznih dijelova Hr­ vatske, a druženje je nastavljeno dvodnev­ nim obilaskom podruma, vinograda i vina­ rija.

Graševina je najzastupljenija hrvatska sorta. Svaka četvrta kupljena litra vina na domaćem tržištu je od graševine, a Jan­ cis Robinson, vodeći svjetski vinski auto­ ritet, u svojoj knjizi Wine Grapes odabire

92 | G.E.T.

upravo ime „graševina“ kao službeno ime ove sorte jer ona u Hrvatskoj daje najbolje rezultate i prema njenom mišljenju najvje­ rojatnije potječe s ovog područja. Na okru­ glom stolu je postignut je opći konsenzus da je nužno mijenjati percepciju o graše­ vini kao isključivo gemišt vinu, jer se radi o sorti s puno većim potencijalima. Stilske varijacije ponajboljih graševina omoguću­

ju gastronomsku upotrebljivost u cijelom nizu gastronomija, od mediteranske, preko kontinentalne, pa azijske, sve do deser­ ta, kad vino dolazi kao posljedica izborne ili ledene berbe. Do spomenutog cilja se može doći jedino koordiniranim djelova­ njem i zajedničkim nastupom vinara, ugo­ stitelja, sommeliera i novinara, jednoglasni je zaključak svih sudionika okruglog stola koji je moderirao organizator Saša Špira­ nec, a čiji su sudionici bili novinari Rene Bakalović, Ivo Kozarčanin i Zlatko Gall, zatim sommelierski prvak Mario Meštrović, F&B manager Zdenko Posavec, pokreta­ čica portala Taste of Craotia Lada Radin, profesor sa Agronomskog fakulteta Edi Maletić, te predavač na vinskoj školi Wine Academy Croatia Kruno Filipović.

ja Maletića i dr. Lea Gracina. Druženje je nastavljeno u vinariji Krauthaker gdje se već treću godinu za redom u organizaciji akademskog slikara Ive Rajića organizira slikarska kolonija na kojoj akademski kipa­ ri i slikari oslikavaju stare barrique bačve.

Ove godine su uz organizatora kolonije, g. Rajića, bačve oslikavali Vatroslav Kuliš, Stipe Nobilo, Tihomir Lončar, Antun Krešić, Bane Milenković, Stipe Barišić i Josip Ka­ režić.

Nakon radionice brojni gosti su kušali tro­ fejne graševine i ostala slavonska vina koja su dobila odličja na ocjenjivanju održanom 22-23.05. pod predsjedanjem prof. dr. Edi­

G.E.T. | 93

Nakon razgleda vinarije Krauthaker i obil­ nog slavonskog ručka uz bijela vina razli­ čitih vinara kutjevačkoj vinogorja, gosti su u grupama krenuli u posjete podrumima Adžić, Galić, Jakobović, Majetić, Mihalj, Mitrović, Perak, Perić, Soldo i Tandara.

Naime, 13. i 14.06 održavaju se Dani otvo­ renih podruma pa su vinari raširenih ruku čekali svoje goste.

G.E.T.-ovke Silvija i Helena posjetile su podrume Jakobović i Soldo te stekle nove prijatelje.

94 | G.E.T.

Navečer je druženje nastavljeno u vinariji Sontaki uz večeru i Garavuše, tamburaški sastav koji broji 6 mladih Slavonki.

Kod Sontakija je

organizirana degusta­

ciju crvenih vina koja nipošto ne treba izo­ staviti iz vinarske slike Slavonije jer svojom kakvoćom i cijenom imaju ogroman tržišni potencijal, kako kod kuće tako i u inozem­ stvu.

G.E.T. | 95

Dvodnevno druženje nastavljeno je ne­ djeljnim doručkom u vinoteci obitelji Čamak gdje su domaćini pripredili pravi slavonski stol – šunka, slanina, jaja, čvarci, domaće

96 | G.E.T.

štrudle od sira i trešanja, kulen - a potom su na Trg graševine stigle konjske zaprege i povele goste u razgled vinograda.

Prva ruta je vodila do vinogradarskih po­ ložaja vinara Branka Mihalja.

Druga je dionica vodila do položaja Mi­ trovac gdje su Antun Adžić, Ivica Perak te Martina Krauhtaker objasnili posebnost položaja.

Potom se krenulo u Vilu Kutjevo vinarije Kutjevački podrumi gdje je organiziran ru­ čak. I ovdje su složni kutjevački vinari bili izvrsni domaćini – donijeli svoja vina te za­ jedno s gostima sjeli ručati.

Da na putu kući ne bi nitko ogladnio, do­ maćini su za put do Zagreba priredili ma­ kovnjaču, orahnjaču i vina. Na kaže se dakle uzalud da vam u Slavoniji može i ne mora biti vruće, kuće mogu biti manje ili veće, polja žuta ili zelena, ali jedno je potpuno sigurno, u Slavoniji je nedopusti­ vo ostati gladan i žedan. ♦

G.E.T. | 97

Raj za ljubitelje Chicago style pizza

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

Zagrebačka pizzeria Chello za mene je bila nešto posve novo mada rade već cca četiri go­ dine. Kako se u zadnje vrijeme bavim pizzama pokušavajući dokazati da pizza ne mora nuž­ no biti loša prehrana već da sve ovisi o oda­ biru namirnica. Tu su se neke pizzerije iteka­ ko istaknule. Valja od­ mah napomenuti da je i Chello u toj grupaciji.

Trenutno su IN pizze od beskvasnog ti­ jesta (meni osobno fantastične) što auto­ matski znači i tanko tijesto ili takozvano „mlinac tijesto”. Pizzeria koje rade takve pizze sada već u Zagrebu ima dosta; očito postoji publika koja to voli.

Uzmimo našu, hajdemo reći normalnu pizzu kao klasiku, tada su ove beskvasne

100 | G.E.T.

Ako volite ovakve pizze, sve vam je jasno

tanke pizze jedna krajnost, a mene je za­ nimala i druga krajnost, pizza takozvanog Chicago stila. Kada sam krenuo istraži­ vati o takvoj pizzi u Zagrebu svako malo iskakala je pizzeria Chello. O.K., idemo u Chello!

Sama pizzeria nalazi se u zagrebačkom kvartu Vrbani i relativno je mala, tek neko­ liko stolova (trenutno su u proširenju), ali doista puno pizza ide dostavom. Na žalost, na to je spala većina zagrebačkih pizzeria.

Osim onih koje funkcioniraju i kao restora­

ni te na meniju nemaju samo pizzu. Šteta što je tako, jer isplati se vidjeti majstore na djelu. Odlična ekipa i pozitivna atmosfera, a i to je dio gastro priče. Vjerujte, pizza je uvijek najbolja u pizzeriji.

Osoblje - sve stari prokušani majstori. Po­ sebno mi se sviđa što jedan čovjek radi is­ ključivo pripremu tijesta tako da je tijesto uvijek isto, što garantira ujednačenu kvali­ tetu. Ipak, duša pizzerije jest vlasnik - Da­ rijan Katalinić.

Hrvaticom i ostao ovdje, poželio se pizze kakvu je jeo u Chicagu. Došao je u Chello i pitao mogu li to zajedno napraviti - naravno da se može! Za prvi pokušaj Amerikanac je nabavio i manje-više originalne namirnice, pokazao im tehniku i ’ hajdemo u peć. Kad su pizzu izvadili, izgledala je u redu, tijesto je bolo ok , lijepo pečena, pomalo neobič­ na - ipak je debljina Chicago Deep-Dish pizze skoro 5 cm.

Čovjek koji je radio u nekoliko boljih za­ grebačkih pizzeria da bi na kraju otvorio svoju, jer tek tu je mogao iskazati sav svoj potencijal, iznimno je sklon eksperimen­ tiranju i istraživanju. Možda nije uvijek u pravu, ali stavovi su mu iznimno zanimljivi.

Educirao se manje-više sam, naravno uz pomoć interneta, jer kako kaže: „Na netu imaš danas sve i ako vladaš tematikom vrlo brzo možeš naučiti sve što želiš.” Naravno da je lakše ako imate svoju pizzeriju gdje to možete i isprobati. „S vremenom ti postane jasno”, kaže Darijan , „kako moraš razvijati svoj stil i ne možeš nikoga kopirati.

Iznimno su važne namirnice s kojima radiš i peć. Peć je neopisivo bitna. I kad sve to imaš, moraš imati i svoj stil, moraš uživati u tome što radiš, jer ako to nije tako, ni gost neće uživati.”

Međutim, okus - katastrofa! Naime na­ mirnice koje su u redu ’tamo preko bare’, nama su totalno bezlične. Znam da ovo teško može shvatiti generacija odrasla na McDonald’su ali to je tako. No ideja je bila tu - trebalo ju je samo staviti u naše ’kalu­ pe’.

E da, kao prvo, takva pizza peče se u tavi­ ci (kako joj i ime kaže: Deep-dish = duboka posuda) tako da vam već tu treba poprilič­

Ideja da se radi Chicago style pizza doš­ la je kao i većina dobrih stvari - slučajno.

Naime, susjed Amerikanac koji se vjenčao

G.E.T. | 101

no iskustvo i znanje. Drugo, ide duplo tije­ sto, ali ako ste mislili da je tijesto debelo - greška. Tijesto je manje-više normalno, kao za običnu pizzu. U tavicu stavite tije­ sto, na njega stavite nadjev. E, njega ide neobično puno, posebno sira, dobra količi­ na mesa, a pizza koju smo mi probali imala je u sebi i dosta svježe paprike te naravno gljive i sve ono što i inače ide u pizzu. Na vrh svega toga ide još jedno, tanko, tijesto koje se buši (rade se sitne rupice na više mjesta) tako da bi kroz njega prošao umak od rajčica tako da pizza ne ostane suha.

Takva pizza ide u peć. Kada je pri kraju, vadi se van, stavlja drugi sloj sira, šunke... i da skratim, ide gore još jedna pizza (osim tijesta koje smo već stavili) te se potom vraća u peć.

zbog tavice; to jednostavno morate znati, ali gosti koji pizzu neće ovako secirati kao mi, to neće ni primijetiti . E sad, drugi sloj tijesta, to me je najviše i zanimalo. Da, ti­ jesto je tu, fino, tanko, osjećate ga kako razdvaja nadjeve . Kako je to tijesto nato­ pljeno rajčicom, tekstura mu je na granici između zapečenog i kuhanog, ima poseb­ nu aromu i da, kad krenete uzimati koma­ de pizze, taj dio tijesta će se polako utopiti u nadjev i možda će vam se na prvu činiti da ga nema. To mora biti tako, jer kad bi taj dio tijesta zapekli jako, uništili bi donji dio pizze, a ako tijesta radite odvojeno to više nije Chicago pizza.

U svakom slučaju, vrlo delikatno za pri­ premu i svi koji krenu s prigovorima neka kušaju još jednom, neka razmisle o tome što kušaju i kako je rađeno, a ne da pišu recenzije, a ne znaju temu.

Cijela ta priča traje između 20 - 30 minuta, što i ne čudi, jer takva pizza teži cca 1700 g. Da dobro ste pročitali kilu i sedamsto.

Da se razumijemo, takva ’grdosija’ mora na tanjuru imati sve odlike pizze.

Kada pizza stigne na stol, moram prizna­ ti da djeluje pomalo zastrašujuće. Stvarno izgleda ogromno i čini vam se da ju ne mo­ žete pojesti mada vas je četvero za sto­ lom. Krenuli smo rezati.

Dakle, tijesto fino pečeno, ravnomjerno, nije predebelo (očekivao sam puno de­ blje). Okus tijesta mrvicu drugačiji, ali to je

102 | G.E.T.

Idemo dalje. Struktura pizze vrlo je posto­

jana - ne raspada se. Bojao sam se da ću na tanjur dobiti brdo smjese koja bi oku­ som trebala podsjećati na pizzu, ali nije tako - dobijete finu krišku s vrlo jasnim slo­ jevima. Da, čudno je jesti pizzu tako de­ belu, ili hajdemo bolje reći visoku, pet cm, ali odlična je. Sve je ujednačeno pečeno, nema prepečenih ni suhih dijelova, a ni si­ rovih. Namirnice su očito dobre jer okus je izvanredan , ali ovakva pizza je ponešto saftnija nego obična i to joj daje neki po­ seban štih. Samo na mjestu gdje se spaja­ ju tijesta ispadne nešto deblja, ali pizza je tolika da taj dio lako ostavite ako vam baš smeta, mada znam ljude koji baš to vole.

Sad ono najbitnije: nakon jela nisam imao osjećaj „kamena“ u želucu. Pizza, mada toliko bogata nadjevom i tijestom, nije mi teško sijela na želudac, što prvenstveno dokazuje kvalitetu - tijesta, ostalih namirni­ ca, ali pripreme.

Dakle, suprotnost beskvasnoj tankoj pizzi položila je ispit. Chicago Deep-Dish pizza ima svojih prednosti. Na vama je da odluči­

te što vam više odgovara. Možda najbolje malo jednu pa malo drugu.

Probali smo i ’mješanu’ kao i Chello pizzu (takozvane ’normalne’ pizze) i mogu reći da sam zadovoljan. Dečki očito znaju po­ sao.

Preporuka svima koji nisu probali: slobod­ no!

Svakako treba reći da će ove godine Chello biti s nama i na Panorama Pizza Kupu. Vidjet ćemo kako će žiri ocijeniti nji­ hove pizze. Dakle, vidimo se!

Kroz razgovor o pizzama i pizzerijama Hrvatske i svijeta, Darijan i ja smo došli smo do zanimljivog zaključka: hrvatski pizza-majstori su najbolji na svijetu!

Prije nego što počnete potvrđivati ili negirati ovu tvrdnju, pričekajte objašnjenje.

Naime, svuda u svijetu je uobi­ čajeno da se pizzerije drže odre­ đenog stila; želiš li jesti ovakvu pizzu, ideš u jednu pizzeriju, že­ liš li onakvu pizzu, ideš u drugu pizzeriju i tako dalje. Kod nas je drugačije. Svaka pizzerija ima jednu ili par pizza koje su spe­ cifične upravo za to mjesto, ali ima i ostale vrste, često i stilove.

Dakle, dok talijanski ili američki pizzaiolo maksimalno usavršava jednu pizzu, naš je majstor za či­ tav niz različitih.

E, to treba znati!

G.E.T. | 103

Božo Metković, Molunat Na samom jugu Hr­ vatske nalazi se malo mjesto Molunat, vje­ rojatno najjužnije tu­ rističko mjesto Lijepe naše. Upravo tu, u tom malom mjestu, rađa se jedna od najljepših pri­ ča hrvatskog vinskog turizma.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

No idemo redom.

Božo Metković nije iz Metkovića, ali ipak ima s njime neke veze.

Dakle prvo je postojala Nerona koja se na­ lazila u blizini današnjeg Metkovića i danas je jedna od turističkih atrakcija sa zanimlji­

104 | G.E.T.

vim arheološkim muzejom i bogatom kul­ turnom ponudom. Narona biva porušena u

naletu osvajača, a njeno se stanovništvo slijedom toga raseljava. Jedan dio ostaje u blizini i stvara današnji Metković, a je­ dan dio odlazi put Konavala. Svi oni vuku korijene iz iste loze pa je tako i naš Božo slijedom toga vezan uz Metković. Njegovi preci bili su veleposjednici još od vreme­ na Narone što je bitno i kod naseljavanja u Konavle. Zašto je to bitno? U to je vri­ jeme dobar dio konavoskog zemljišta bio u vlasništvu crnogorskih plemenitaša, a iz političkih razloga tadašnja vast traži od njih da prijeđu na katoličku vjeru što veći­ na odbija te se povlače se u Crnu Goru.

Kako oni, zapravo, bili vazali, zemlja koja je ostala iza njih, mogla se dati nekom dru­ gom u najam. Preci Bože Metkovića u tom razdoblju dolaze u Konavle, a s obzirom na to da su bili relativno imućni, uzimaju u posjed dosta zemlje i kreću s radom. Ljudi su to koji su uvijek puno radili, a relativno skromno živjeli. Nisu se razbacivali svojim bogatstvom. Bitna je i činjenica da su uvi­ jek razmišljali o nasljedstvu, na takav na­ čin da je uvijek ostajao jedan nasljednik, dok su ostale su zbrinuli na druge načine, a obitelj je uvijek bila tu da pomogne. To je bitno jer slijedom toga nije dolazilo do cijepanja imanja već se posjed konstantno povećavao.

Jedna od najljepših uvala koje ste vidjeli, predivno čisto more, a odmah tu, blizu pla­ že, plodna zemlja. Teško je tu ljepotu riječi­ ma opisati, to treba doživjeti, ali eto možda vas ovih par slika uvjeri da morate doći.

Tako u ovoj skraćenoj povijesnoj priči dolazimo i do dijela posjeda koji se zove Molunat. Predivan je to dio naše zemlje.

G.E.T. | 105

No vratimo se mi na povijest. Obitelj Met­ ković odluči od vladara otkupiti Molunat.

Kako u se u to vrijeme ozbiljan novac mo­ gao zaraditi samo u Americi koja je bila u ekspanziji, tako se u jednom trenu na gra­ dilištima pruga tamo našlo 18 momaka iz obitelji Metković. To je posebno bilo bitno kod povratka. Naime, tada su postojale do­ bro organizirane bande koje su operirale na brodovima i tijekom tih dugih putovanja otimale teško zarađeni novac, a nerijetko bi nakon pljačke nesretnika jednostavno bacili u more i tako sakrili svaki trag svog nedjela. Božini su preci sav novac sakrili u podstavu kaputa jednog člana svoje obi­ telji, a svi ostali su pazili na njega. Nakon sretnog povratka, za tada iznimno visokih 100 zlatnika, obitelj Metković otkupljuje i postaje vlasnik velikog dijela zemlje pod nazivom Molunat. Dobro, ima tu još nekih poteškoća. Među ostalim, nacionalizacija u vrijeme Jugoslavije, ali najveći dio Mo­ lunata ostaje u vlasništvu obitelji Metković do današnjih dana.

Tu počinje naša priča.

Božo Metković stvara jednu od najljepših priča vinskog turizma u Hrvata. Da, trebat će još nešto vremena, ali to je model po kojem bi trebalo raditi. Božo posjeduje vi­ nograde u Konavoskom polju i to ide svo­ jim tokom mada treba reći da i tu Božo radi ponešto drukčije od ostalih. Svaki njegov vinograd ima izvor vode što je u tom kraju itekako bitno.

106 | G.E.T.

No vratimo se mi u Molunat. Odmah uz samu plažu Božo radi autokamp, ali malči­ ce drugačiji nego što je uobičajeno. Naime, rade se mali podesti, ili ako hoćete platfor­ me, na koje dođete sa svojim kamperom i imate svoj mali dio samo za sebe. Kako je sve to terasastog oblika, dobivate dojam privatnosti a to je ipak bitno.

Sve ono što je iskopano prilikom uređenja kampa odvozi se na vrh brda iznad kampa gdje Božo radi dvije dodatne velike terase, svaka od, recimo, pola hektara. Tako s viš­ kom zemlje iz autokampa puni terase za vinograde. To je dosta bitna stavka iz dva razloga. Prvo - recikliraš zemlju iz kampa, a drugo - nije rađena prilagodba tla tako da strojno sameljemo zemlju i kamen da dobijemo plodno tlo, kao što je u zadnje vrijeme kod nas čest slučaj, već je zemlja ostala čvrsta, postojana i na nju je dodana nova zemlja. Tako je dubina čiste zemlje na terasama preko dva metra i tek tada po­ činje mješavina zemlje i kamena.

O kvaliteti tog vinograda suvišno je govo­ riti. To je vjerojatno vinograd s najsnažnijim lozama u Dalmaciji. Vinograd je još mlad i njegov puni potencijal ćemo tek vidjeti, ali kad uđete u sam vinograd, toliko je visok i zelen da imate osjećaj da ste usred Slavo­ nije, a ne na samom jugu Dalmacije.

G.E.T. | 107

Vinograd je još u nastajanju. Ide to pola­ ko, jer Božo sve radi sam po nekim svo­ jim zamislima, ali da nije tako u pitanje bi došla isplativost cijelog projekta, jer to što Božo radi iznimno je skupo. Skupo i muko­ trpno. Kamen po kamen, lopatu po lopatu, sve što iskopaš u kampu voziš na terasu vinograda, ali zato... Vinograd je savršen.

Kada bude gotov bit će fantastičan u sva­ kom pogledu, što znači (a to znamo već sada) da će grožđe iz tog vinograda biti top kvalitete, što samo po sebi omogućuje Boži da se igra u podrumu. Isto tako, turisti će biti oduševljeni šetnjom kroz vinograd, a pogled iz vinograda na cijelu uvalu i dalje ka otvorenom moru... Savršenstvo!. Vino­ grad je praktički urezan u stijenu pa onda dodavana zemlja, tako da je odmah poviše vinograda ostala šuma, što je bitno jer za kišnih dana, voda koja ide šumskim tlom i sa sobom nosi sav taj fini šumski humus, slijeva se direktno u vinograd.

Vinograd u Molunatu bit će turistička atrakcija, ali isto tako, davat će fantastične rezultate.

108 | G.E.T.

Spuštamo se još jednu terasu niže. Sad smo točno između auto kampa i vinogra­ da. Tu je smješten podrum. Trenutno je to prostor koji služi isključivo za preradu grožđa i odležavanje vina. Dakle, nema mogućnost prihvata gostiju, što i nije toliko bitno s obzirom na restoran u kampu, ali o tome nešto kasnije. Podrum i sve oko nje­ ga još je u velikom radovima. Već sada se može naslutiti da će to biti impozantna gra­ đevina. Dio koji se koristi unutra je potpuno uređen - od klime, pločica pa sve do nove i moderne opreme za proizvodnju. Jednom, kada će se moći posvetiti samo podrumu, bit će to odličan moderan podrum po mjeri jednog odličnog vinara.

Božo je pomalo i vizionar. Tako je uveo i neke novosti u proizvodnju koje se meni osobno sviđaju. Neću sada o tome jer nije još usavršena cijela priča, ali kad probate njegova vina znat ćete o čemu je riječ;

barem oni koji se razumiju u vino, a oni koji ne - oni će tek moći neopterećeni uživati u njegovim vinima, a to se stvarno može.

Ta pomalo vizionarska crta vidi se i po sortama koje možete naći kod Bože. Na­ ravno, glavna sorta kuće je dubrovačka malvasija. Kada smo probali malvasiju iz tanka, bila mi je bolja od one iz boce i u jednom trenutku šok, nevjerica... Zar ne bi trebale biti iste, to je ista berba? Da to je ista berba, ali malvasija punjena u boce je vino koje na tržište ide ljeti i mora biti laga­ na i svježa, ljetna, a ova iz tanka ide na tr­ žište zimi i zato nije još punjena u boce već je ostavljena na finom talogu i kvascima da postane malo zrelije i jače vino, taman za zimu. Mogli bi reći neka vrsta sur-lie me­ tode, mada se ona veže uvijek uz drvene bačve, ali i ova Božina varijanta je odlična.

Naći ćete kod njega i chardonnay i muš­ kat, nešto autohtonih sorti, ima i pošipa, ali pazite sad - pili smo i graševinu iz nje­ govog vinograda i mogu vam reći: sasvim solidna; podsjetila me na neke graševine s laporastog tla. Naći ćete tu i vranca, caber­ net sauvignona i crljenka, a sve je to dio Božinog istraživačkog rada i učenja o lozi.

G.E.T. | 109

Osobno smatram da su mu bijela vina trenutno nešto bolja i kompleksnija, ali crna ipak zahtijevaju više pažnje u podru­ mu, a trenutno je vrijeme jedino što Boži nedostaje. Posla ima iznimno puno, a rad­ ne snage malo. Ljudi nisu zainteresirani za poljoprivredu i to je najveća boljka tih prostora. Vozeći se kroz Konavosko polje svako malo naiđete na vinograd koji se više ne obrađuje. Nema tko, a kaže Božo ne možeš ga uzeti u zakup, jer ga nemaš kad obraditi. Ovo sada jedva se stiže, ali to je jednostavno tako i s time se, na žalost, morate pomiriti.

110 | G.E.T.

Da je obitelj temelj svega ne moram više ni pisati, već sam i sebi dosadan, ali evo: ima Božo dvije kćeri i sina. Jedna kćer vodi recepciju kampa i sve što treba oko toga, a da posla ima, ima. Moj vam je savjet, ako mislite dolaziti s kamperom provjerite ima li mjesta. Kad smo mi bili, sve je bilo puno.

Sin radi pomalo u restoranu, konobari i uči se poslu. A druga kćerka... E, ona nas zanima. Naime u kampu postoji restoran, ili bolje reći terasa s kuhinjom, a tu je ona carica.

G.E.T. | 111

Stela Metković kuharsku školu završava u Dubrovniku gdje polaže i majstorski ispit.

Radila je u nekoliko prestižnih dubrovačkih restorana i hotela, nećemo ih sada nabra­ jati (nitko nije platio reklamu) i nakon toga vraća se kući gdje preuzima kuhinju. Ovdje majstor kuhar koji je ovladao svim tehni­ kama ipak prihvaća neke sugestije oca koji kuhinju ima u genima, ali i logiku kuhinje "kako su to radili njegovi stari". Taj spoj tradicionalne logike i moderne tehnologije dao je savršenstvo.

Dakle, jeli smo kozice (jadranske, svje­ že, da se zna), onako samo malo bačene na ploču, tek toliko za predjelo i da, ne mo­ ram vam reći da su bile više nego odlične, ali mi smo čekali ono što je dolazilo. Glav­ no jelo je biftek i moram priznati, nisam baš bio siguran kako će to ispasti, jer ovo je ipak Dalmacija, riba je tu zakon, kuharica je mlada, ali stvarno mlada, meso svježe, a ne odležano, ali da vidimo...

112 | G.E.T.

Dakle, na stol su donesena 4 bifteka. Kao prvo, odlično obrađena, sva 4 manje-više ista (znali smo ponegdje dobiti nekoliko bifteka, a svaki drugačiji), ali pečena baš po mom ukusu. Kada sam rekao da že­ lim biftek onako rozi, ali bez krvi, pomislio sam kako sam to već toliko puta rekao, a tako rijetko dobio. No tu su me iznenadili, kao da sam ga nacrtao, pa su ga radili po mom nacrtu. Mekan, fino zapečen, izvana lagano hrskav i iznimno ukusan. Stavila je chefica neke začine koje nam nije htjela ot­ kriti, ali nema veze - biftek je bio savršen, jednostavno ti se topi u ustima.

Moram priznati da je mlada dama jedno od najvećih kulinarskih iznenađenja koje sam doživio i iskreno se nadam da će nam se putevi još negdje ukrstiti. Naklon do poda. Ne moram vam reći da je u vrijeme večere svih 50 i nešto mjesta bilo zauzeto.

I da... Riba im jest jača strana. Tek toliko, da znate.

G.E.T. | 113

Tu se vraćamo na početak naše priče.

U tom malom restoranu, na kraju Lijepe naše, u Molunatu, možete doživjeti čisti hedonizam. Predivna hrana, spremljena sa silnom ljubavlju i pažnjom, praćena Bo­ žinim odličnim vinima. Dok sjedite na tera­ si, more vam je tako blizu da imate osjećaj kao da ste na brodu i guštate. Razmišlja Božo i o nama koji ne putujemo s kampe­ rima - ima u planu postaviti nekoliko bun­ galova, da se nađe. Molunate moj, vidimo se svakako!

Mogao bih vam još puno pričati o Boži Metkoviću, njegovoj obitelji i njihovom na­ činu razmišljanja i rada, jer to je cijela jed­ na filozofija života. No reći ću vam tek, na kraju, da je Božo tvorac vjerojatno najjuž­ nije proizvedenog pjenušca u Hrvata i to od autohtone konavoske sorte. Možete ga probati i u Božinom wine baru u Dubrov­ niku, ali o tome nekom drugom prilikom. ♦

114 | G.E.T.

Dani Pošipa 2015 Početak osmog mje­ seca, već tradicional­ no, zna se - na Korču­ lu. Točnije u Smokvicu i Brnu. Brna, naravno, jer je jedna od najljep­ ših uvala na Jadranu, ako ne i šire, a Smokvi­ ca... pa tada su Dani Pošipa!

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

116 | G.E.T.

Ovogodišnje Dane pošipa očekivao sam s malom strepnjom, ipak svi znamo kakva je bila

prošla vinogradarska godina, tako da je bilo vrlo upitno kakvi će biti pošipi. Pošip je, za one koji ne znaju, teška sorta za uz­ goj i zahtjeva jako dobre uvijete što se za prošlu godinu ne bi moglo reći. Međutim, moji su me Smokvičani ponovno iznenadi­ li, dobili smo lijepe Pošipe, doduše s manje alkohola i mrvicu slabijeg tijela, ali uspjeli su izvući maksimum od tako loše godine.

To se najbolje vidi u rečenici Frane Baničevića, vlasnika vinarije Toreta, kako je ovo možda jedan od najlošijih pošipa koje je napravio, ali je ujedno i vino s kojim je najzadovoljniji ikad, jer kakva je bila siro­ vina postojao je strah - hoće li uopće biti vina.

Pošip je svojevrsni svjetski raritet, zna mu se točno porijeklo, mjesto pronalaska i ime pronalazača i jedno je od prvih bijelih vina Hrvatske zaštićeno Zakonom.

Tomašić "Barbaca" Marin pok. Marina "Caparin" krčeći šumu u kanjonu Stiniva pronašao samoniklu lozu koja ga je za­ interesirala zbog svog neobičnog okusa i arome. Porezao je prutove i umnožio je na svom vinogradu na lokaciji "Punta Sutva­ ra". I danas na tom području postoje ma­ tični trsovi koji su se održali zahvaljujući pjeskovitom tlu koje filoksera nije mogla napasti. Sam naziv Pošip nastao je zbog oblika bobice, koja je produljena, a osnovni alat za pripremu terena i krčenje je mašklin koji ima tupi dio (pal) i šiljasti dio (šip). Po­ jedine bobice na grozdu asocirale su upra­ vo na šiljasti dio mašklina – šip i tako je Pošip dobio ime. Autentičnost loze potvr­ đena je DNA analizom kojom je dokazano da je Pošip autohtona Korčulanska sorta nastala križanjem dviju korčulanskih sorti.

Danas je Pošip „kralj“ smokviških vinogra­ da a na mjestu gdje je pronađen (Pinćalu­ ša) nalazi se Spomenik Pošipu, njegovom pronalazaču i svim smokvičkim težacima koji ga s ponosom i trudom stvaraju.

smokava. Radi umjerenih kiselina savrše­ no pristaje uz sva jela od ribe, školjaka i bijelog mesa. Najbolje je kada je servirano na 12-14 °C. Kao autohtona hrvatska sorta stoji uz rame najpoznatijim svjetskim bije­ lim sortama a to mu mjesto i pripada zbog svojstava koje ima.

Vino je blistave, slamnato - zlatnožute boje, teško se i gusto ljulja u čaši u ko­ joj ostavlja gusti trag, visokih alkohola (13-14,5 %), punog i osebujnog okusa sa svojstvenom aromom suhih marelica i

G.E.T. | 117

Vratimo se mi Danima pošipa. Ove godi­ ne bili su peti po redu i mogu reći prošli su odlično. Vinara sudionika više nego prošle godine. Dakle i više vina. Čak i dva potpu­ no nova vinara.

5. Dani Pošipa održani su u organiza­ ciji TZO Smokvica, TZG Korčule, Općine Smokvica i Grada Korčule u suradnji s vi­ narijama proizvođačima Pošipa iz Smokvi­ ce i Čare, a sufinancirani su iz Europskog socijalnog fonda - Operativni program Razvoj ljudskih potencijala 2007.-2013. u sklopu provedbe projekta Grad Korčula prijatelj poduzetnika.

Otvaranje Dana pošipa bilo je u Čari, više onako za vinare, organizatore i nas par gostiju, bez velike pompe, što je ove godine itekako imalo smisla jer smo svi bili još pod utiscima velikog požara kojem je Smokvica bila izložena (što kažu domaći ljudi: "Dobro je, prošlo je i ne ponovilo se!")

Na 5. Danima Pošipa sudjelovalo je 12 vi­ narija: Vinarija Baničević-Car (Smokvica), Vinarija Didovinka (Smokvica), Vinarija Grošić (Smokvica), Vinarija Kunjas (Smo­ kvica), Vinarija Milina (Smokvica), Vinarija Plasa (Smokvica), PZ Pošip (Čara), Vina­ rija Stanojević (Smokvica), Vinarija ŠainMarelić (Čara), Vinarija Tomašić (Smokvi­ ca), Vinarija Toreta (Smokvica) i Vinarija Vidilo (Smokvica). Vinarija Baničević Car i Vinarija Vidilo su nove vinarije koje su po prvi put sudjelovale na Danima Pošipa.

Ova manifestacija se sastoji od dvije pod­ manifestacije - Dana otvorenih podruma i Noći vina, koja se ove godine održala u Brni. Na Danima otvorenih vrata sudjelo­ valo je 7 vinarija iz Smokvice: Vinarija Pla­ sa, Vinarija Toreta, Vinarija Kunjas, Vinarija Grošić, Vinarija Milina, Vinarija Didovinka i Vinarija Tomašić. „Dobro je, prošlo je i ne ponovilo se!”

118 | G.E.T.

Nakon otvaranja, sedam dana svaki dan od 19 - do 21 sat možete obilaziti vinare. Za obi­ lazak vinarija koje sudjeluju u Danima otvorenih vinskih podruma trebate kupiti čašu ili kod vinara ili, još bolje, u turističkom uredu gdje ćete dobiti i sve potpune informacije o Danima pošipa. Kako je G.E.T. Report, zajedno s kolegom Vladimirom Jurićem s Hrvatskog Radio Rijeke, svojevrsni žiri, a možemo reći pomalo i koordinator i savjetnik u tom projektu, na­ ravno da smo obišli sve podrume koji su bili otvoreni. Da, znam da nam je težak posao, ali ljudi, netko se mora žrtvovati.

Pa krenimo redom!

Plasa Prvo, podrum Plasa. Samo poznavanje dede Milana je svojevrsna blagodat u ži­ votu, a biti s njim u njegovom podrumu, to je jedno neprocjenjivo iskustvo. Kad vidi­ te dedu Milana odmah vam je jasno zašto Milana Pecotića zovem deda, ali duh i razmišljanje tog čovjeka puno su mlađi od njegovog izgleda.

Kad sjednete navečer na terasu ispred njegove vinarije, imate pogled na Smokvi­ cu i okolna polja pa vam u vidokrug ulazi more i onda pusta daljina. Taj osjećaj mo­ rate doživjeti, tko to ne doživi zakinut je u životu. Deda svake godine napravi do­ bar Pošip. Što dobar, vrhunski, ali ja sam ipak obožavatelj njegovog Grka Jedini je u Smokvici koji buteljira Grk i stvarno je od­ ličan. Uz visoke ocijene za bijela vina ima i vrlo dobar plavac, a proizvodi i neka "že­ šća" pića.

Za vrijeme našeg posjeta bilo je gušt gle­ dati kako ekipi iz Austrije prodaje rakiju od rogača i pritom objašnjava kako je to "hr­ vatska viagra" tako da je uz vina otišla i rakija.

Da, predivno je vidjeti kako ljudi sa čaša­ ma u rukama šeću Smokvicom i obilaze vinarije. Smokvica je sama po sebi lijepa, a još kad ju vidite takvu punu života srce vam bude veće od otoka.

G.E.T. | 119

Tomašić Odmah par koraka prema centru Smo­ kvice od dede Milana dolazite do vinarije Tomašić. Vlasnika, Mladena Tomašića naravno odmah pitamo kakva je veza sa Ružom Tomašić (ipak smo mi novinari), ali ništa, neki tamo danji rod, a kako Mladen kaže nije ona Tomašić, ona se udala u To­ mašiće pa eto.

No vratimo se mi vinariji. Sjedite ispred podruma koji ničime ne odaje da je vinski podrum, tu su vrata i tek tabla otkriva isti­ nu, a sjedite između kamenih kuća, niste sigurni je li je to dvor ispred kuće ili dio uli­ ce, tu su i neizostavne skale, bar dvije tri.

Tako... Sjedite tu, na stolu malo pršuta i sira i naravno dobra vina, prvenstveno pošip, tu i tamo prođe neko od susjeda, pozdravi, prozbori par riječi pa i s vama kao da se znate oduvijek. Dakle, ljudi moji, čisti zen.

Mladen je počeo proizvoditi vino kao i do­ bar dio ovdašnjih vinara, nakon što je za­ druga u Smokvici prestala s radom. Poja­ vilo se pitanje - kuda s grožđem - pa tako s radom kreće nekoliko malih vinarija. Ide Mladenu sasvim dobro, ima još mjesta za napredak, ali za sada jako dobro.

120 | G.E.T.

Kunjas Samo par kuća dalje nam je i vinarija Ku­ njas koja ove godine nije otvarala vrata tu­ ristima jer su bili u preuređenju podruma.

Možda bi i bili gotovi da nije bilo problema s požarom i spašavanja vinograda. O vi­ nima Ljube Kunjašića nema se što novo pričati, to je već poznata etablirana vinarija s konstantnom kvalitetom.

Toreta Kad krenete iz centra Smokvice prema Brni, odmah nakon par kuća, pojavljuje se vinarija Toreta.

Moja zaljubljenost u Smokvicu i njene lju­ de pa samim tim i u Pošip krenula je baš iz ove vinarije prije sada već skoro dese­ tak godina, kada je Frano Banićević na Zagrebačkoj Vinoviti proglašen za najbo­ ljeg mladog vinara Hrvatske. Ne budi lijen, zaputih se u Smokvicu napraviti tu priču o vinariji Toreta. Što sam više upoznavao obitelj Banićević shvaćao sam koliko su to dragi ljudi. Pre­ ko njih sam upoznao Smokvicu i eto ljubav traje dan danas. Toretina vina uvijek su od­ lična, pošip uvijek bez ijedne mane, ma ge­ nijalno, ali ono što mene veseli je činjenica da je Frano sklon učenju i eksperimentima.

Tako je stvorio jedan od najboljih rukatca koje sam pio, o prošeku vam neću ni priča­ ti, to je van kategorije, pošip Toreta je već znani brend, ali ove godine me oduševio s roseom. To morate probati! Doduše mali je problem što ćete za to morati na Korčulu, ali isplati se.

I da, ambijent vinarije je predobar. U sa­ moj kušaoni imate i mali muzej starih vi­ narskih alata i možete puno naučiti. Terasa i pogled... To vam neću pričati, tu ljepotu morate doživjeti.

G.E.T. | 121

Grošić Još par kuća niže u istoj ulici dolazimo do vinarije Grošić. Vinarija je to koja zadnje dvije godine po mom mišljenju ima najbolji pošip, ali to je samo moje mišljenje. Dodu­ še, imaju oni i vinograde na odličnim po­ zicijama pa su još ktome i te loze stare, a u naponu snage i tako, ali naravno i onaj koji to radi je bitan, a to je u ovom slučaju Petar Banićević - Grošić.

Jedna od tih mlađih vinarija koja je u vi­ narstvo krenula jer, eto nema zadruge pa što će (tako da propast zadruge ima i svo­ jih pozitivnih strana) pa kad su već krenuli u to - kažem krenuli jer tu je cijela obitelj, u stvari svi u Smokvici drže do obitelji to je iznad svega i mogu reći da mi se sviđa takvo razmišljanje koje se u velikim grado­ vima skoro potpuno izgubilo - krenuli su napraviti najbolje što mogu.

Proizvode krasan pošip, onako baš po mom ukusu, ali kad dođete kod njih obave­ zno probajte likere koje rade, limunčelo je

122 | G.E.T.

među boljima koje sam ikad pio, a poseb­ no probajte domaće sokove koje rade; vra­ ćati ćete se u Smokvicu samo zbog njih.

Jedina mana je iznimno velika skromnost Petrova i samozatajnost koja ga trenutno sputava da se više poigra u podrumu, mi­ slim da to dolazi s iskustvom i da ćemo tek probati njegova najbolja vina.

Car Kad smo već zaredali s Baničevićima tu je još jedan Frano, ali Car. Vina Banićević- Car tek su ove godine krenula u svoju vinsku avanturu. Njegov smo podrum po­ sjetili van konkurencije jer je još u velikim radovima. Pošip im je sasvim dobar; ima mjesta za napredak, ali iz razgovora sam zaključio da će te prve dječje bolesti vrlo brzo postati prošlost, jer Frano ima odlična razmišljanja o vinu i njegovom nastajanju tako da ćemo ubrzo imati još jednu odličnu vinariju u Smokvici.

G.E.T. | 123

Didovinka Sad, kad smo već u tom dijelu Smokvi­ ce, krenemo jednom malom uličicom dolje, prema samom rubu gradića i tu nalazimo vinariju Didovinka.

Nekako, svake godine, kod njih dolazimo zadnje, jer tu kad dođemo, odlazi se pred jutro. Predivni domaćini toliko se brinu o vama da vam postane neugodno od tolike pažnje. Uvijek veliko veselo društvo. To je jedna sasvim posebna priča.

Pošip i rukatac njihova su najbolja vina i svakako ih treba probati. Drugačija su, kao i obitelj Didović. Oni su iznimno veliki he­ donisti i gurmani pa su tako i vina rađena, možda i nesvjesno, tako da prvenstveno pašu uz hranu. Zato na prvu, kad ih kuša­ te, kažete dobra su, ali uz hranu postaju odlična.

Noć topla, divna, sjedimo za punom trpe­ zom ispod brajde kod Didovića, vina do­ bra, hladna... Ma tko će ići doma. E da, na to se spremite kad dolazite kod njih. Kad sam bio prvi puta tamo, imao sam osjećaj da tu dolazim godinama; jednostavno se utopite u ogromnom valu te ljudske dobro­ te. Moram reći, jednostavno moram: oba sina članovi su smokvičke Kumpanije.

124 | G.E.T.

Milina Na kraju, malčice van Smokvice prema Brni, nalazi se vinarija Milina. Da i meni je odmah na pamet pala Lumbarda i moj prijatelj Bire pa sam i pitao otkud Milina u Smokvici - djed se nešto selio i ženio pa ostao u Smokvici. Smokvički Miline prven­ stveno se bave mesnom industrijom; imaju klaonicu, preradu, trgovine i imaju božan­ stveni pršut, ali o tome nekom drugom pri­ likom.

Sin Ante uz mesnu industriju preuzima i obiteljsku vinariju. I oni spadaju u onu gru­ pu mladih vinarija i mogu reći da su defini­ tivno vinarija koja iz godine u godinu naj­ više napreduje. Njihovi pomaci su odlični.

Pošip je sve bolji, trude se, rade, ove su me godine iznenadili s odličnim rukatcem predivno vino. Ali najveće iznenađenje ove godine njihov je rose. Dakle to vino... Do­

biješ volju ne otići iz vinarije, bar dok ima rosea.

Ante je iznimno mlad i ima veliku volju uči­ ti, što je jako bitno. Ne robuje nekim starim zakonima, okrenut je novim idejama i pred tom vinarijom je fantastična budućnost.

Rade smisleno, planski, polako, ne zalije­ ću se, mada bi financijski možda i mogli, ali baš ta smirenost i stajanje na zemlji garan­ tira svijetlu budućnost.

Veliku podršku Ante ima i u djevojci Ka­ tarini koja je nekako postala duša vinarije, kada su gosti u pitanju. Nekako, kad ona ne bi bila tamo, vinarija mi ne bi bila pot­ puna.

Sva vina su dobra i više od toga, ali ove godine - rose, to morate probati! Nadam se da će iduće godine biti prisutan i na Pink Dayu tako da ga možete bolje upoznati.

G.E.T. | 125

Noć vina Završna večer Dana pošipa, Noć vina, ove se godine održala na maloj rivi u Brni.

Možda sam malo subjektivan, ali taj bi datum ljudi iz vinskog svijeta morali početi bilježiti kao datum kad se mora biti na Da­ nima pošipa.

Broj vinara taman dovoljan, pridružili su se i vinari iz Čare koji nisu sudjelovali u Danima otvorenih podruma te jedna nova vinarija koja je dan prije završne večeri dobila rješenje o puštanju vina u promet.

Radi se o vinariji Vidilo i naravno da sam morao probati i njihov pošip. Ostao mi u jako dobroj uspomeni; već se veselim slje­ dećoj godini i posjetu njihovom podrumu - opet nešto novo. Kasnije sam saznao da svoje prste u tom vinu imaju i Marija i Jozo Pecotić (tvorci Marča vrha) tako da ne čudi kvaliteta vina. U stvari, sljedeće godine očekujem još bolje.

Odlična lagana dalmatinska glazba i mo­ ram istaknuti žensku klapu Zvončice iz Smokvice (da žensku i ktome dječju, sve su školarke - kraj osnovne i početak sred­ nje škole) koja nam se predstavila u odlič­ nom izdanju. Nadam se da ću ih jednom gledati i u Omišu na festivalu klapa.

Naravno da je tu bila i nezaobilazna vina­ rija Stanojević - Bleuš, još jedna mlada vinarija koja se trudi i ide im.

126 | G.E.T.

Čaša koju morate kupiti (ako niste već pri­ je za Dane otvorenih podruma), ovu večer za 40 kn, a ostaje vam za uspomenu što je strancima sigurno interesantno, služi vam i kao svojevrsna ulaznica te omogućuje de­ gustaciju vina.

Dakle, ljudi moji, šušur na maloj rivi, more oko vas lagano šumi, ljudi se vesele i smi­ ju, noć predivna i topla, toče se odlična hladna vina i imate osjećaj kao da je vri­ jeme stalo, kao da se svijet nekako giba oko vas, a vi ste na trenutak zastali bez problema, bez stresa i gledate taj svijet iz neke druge perspektive sa čašom hladnog pošipa i poželite da to traje vječno.

Dani pošipa rastu iz godine u godinu i po­ staju respektabilna manifestacija. Dosta tu ljudi daje svoj obol, ali duša svega toga i osoba oko koje se sve to kreće je sasvim sigurno direktorica turističke zajednice Smokvica-Brna, Martina Marelić. Bez nje to sasvim sigurno ne bi bilo to. Već smo razgovarali o nekim novim idejama i na­ dam se da ćemo pomoći podići dane po­ šipa na još veći nivo, jer tu se stvara nova generacija vinara, a i sam pošip to itekako zaslužuje. ♦

G.E.T. | 127

Marina koja nudi više Na Krku, sjevernom vrhu jadranske rivijere otoka, koju mnogi nau­ tičari smatraju jednom od najljepših na svije­ tu, uz obalu zaljeva koji nudi prirodnu zaštitu od svih vjetrova, smješte­ na je Marina Punat.

Mnogi nautičari poči­ Pripremila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković nju svoju plovidbu Ja­ dranom upravo ovdje, sa sigurnog veza u Marini. Svojom povoljnom lokacijom omo­ gućuje nautičarima da u najkraćem roku odmorni i spremni za uživanje stignu u marinu, što ne mora biti vezano samo za nekoliko kratkih ljetnih mjeseci.

Nastala davne 1964. godine, razvila se na bogatoj brodograditeljskoj tradiciji, da­ nas je Marina Punat jedna od najljepših, najvećih i najmodernijih marina na Jadra­ nu. Više o njoj potražite na web stranici Marine, www.marina-punat.hr/marina

128 | G.E.T.

Idealno mjesto za česte dolaske Razlog naše posjete Marini bila je njihova želja da uvidimo kako je to idealno mjesto za česte dolaske - zanimljivo i onim stra­ nim i domaćim gostima koji nisu nautičari.

Stoga su organizirali predstavljanje novog menua restorana Marina.

Restoran se nalazi u samom srcu mari­ ne. Ugodan je kutak za brzi ručak prije plo­ vidbe, a idealan i za večernja druženja uz svjetla privezanih brodica i jahti.

Otok Krk je poznat kao Zlatni otok, a odavde se točno vidi zašto - zlatno masli­ novo ulje, zlatne kapi vina autohtone sorte žlahtina, zlatne niti sunca koje obasjavaju otok...

i morskih plodova, pršuta te raznih tipova kravljih, ovčjih i kozjih sireva. Mnoge od tih sireva nećete naći nigdje drugdje nego na Krku, jer ih zbog načina proizvodnje i veli­ ke potražnje niti nema u široj ponudi van otoka.

Svakako kušajte šurlice, autohtonu tjeste­ ninu koju ćete lako prepoznati jer se obli­ kuje tako da se tijesto omata oko pobraš­ njenog štapića. U Marini kažu da se sva tjestenina - šurlice, pljukanci, njoki, taglia­ telle, rezanci i ostalo - proizvodi ručno, što joj daje veliku prednost i kvalitetu.

Kako opisati hranu koju smo kušali, praćenu vinima krčkih vinara?

Plodovi Mediterana, darovi prirode, mora i mirisnih krčkih pašnjaka, ovdje su spoje­ ni u izazovne gastronomske delicije. Na raskrižju između lagane mediteranske ku­ hinje, jednostavnih otočkih specijaliteta i utjecaja internacionalnih receptura, iznova se vješto, iz sezone u sezonu, rađaju spe­ cijaliteti nautičke kuhinje Marine Punat.

U ljetnom meniju naći ćete specijalitete poput raznih ribljih namaza, carpaccia, riba

Od glavnih jela oduševili su ražnjići s pile­ tinom i povrćem, marinirana rebarca s bbq umakom, grdobina u vlascu... bilo je ne­ moguće u jednom obroku kušati sve ono što je sa stola mamilo i pozivalo... Kušajte vi pa nam javite svoje dojmove.

G.E.T. | 129

I da, nemojte preskočiti desert. Odaberite između više vrsta sladoleda, kušajte čoko­ ladnu lavu ili cheesecake „Marina“, ali sva­ kako, svakako probajte presnac, tradicio­ nalni kolač koji se priprema od ovčjeg sira i tijesta.

Bogata ponuda za svakog gosta Osim predstavljenog restorana Marina, u području Marine Punat na raspolaganju su još dva restorana. Tu je buffet&pizzeria „9 BOFORA“ - pravo mjesto za prvu jutarnju kavu uz tople kroasane. Osvaja očaravaju­ ćim mirisima malih toplih jela za doručak te vrhunskim pizzama i paštama za ručak. U ponudi su i prirodni voćni sokovi, smoothi­ es te veliki izbor salata.

Bez obzira za koji se od ovih, ili nekih nenabrojanih, specijaliteta odlučili, pre­ poručujem da uz svoje jelo zatražite čašu autohtone žlahtine. Od aperitivnog pjenuš­ ca do slađih vina uz deserte - ova sorta je pokazala da ima odlične potencijale. Više volite crvena vina? Neki vinari proizvode i sjajan Sansigot, u crvenoj i rose vari­ janti, vino sorte koju je s otoka Suska od izumiranja spasio Ivica Dobrinčić. Narav­ no, naći će se tu i drugih vina, kao što su chardonnay, muškat i vina drugih poznatih sorti, ali vina domaćih sorata vrijedna su kušanja. Na održanoj prezentaciji svoja su vina predstavile krčke vinarije Šipun Ivice Dobrinčića, Nada obitelji Juranić i kuća vina Ivan Katunar.

Spomena je itekako vrijedan restoran „Kanajt“, poznat po izvrsnim jelima ispod peke, ribljim i mesnim platama uz topli do­ maći kruh. Mlada krčka janjetina i ručno ra­ đena domaća tjestenina samo su mali dio simfonije okusa i mirisa. Bogata vinoteka i originalni aperitivi s daškom mediteran­ skog bilja odličan su završetak večernjeg druženja s prijateljima.

130 | G.E.T.

Marina Punat je osvojila 5 zlatnih sidara i time postala član nautičke obitelji marina iz cijelog svijeta koje su primile ovo prizna­ nje. Na hrvatskoj strani Jadrana su samo dvije marine osvojile ovo priznanje, dok ih je na cijelom Sredozemlju svega petnae­ stak. I kao u onim reklamama, kad spiker naglasi „I to nije sve!“, predstavljeno nam je još dodatne ponude - mjesto za roštilj, dvije specijalizirane trgovine za nautičke dijelove i opremu, trgovine prehrambenim i ostalim artiklima široke potrošnje, besplat­ ne i povoljne dodatne usluge za nautičare, sustav sigurnosti, iznajmljivanje bicikala, stanica za pumpanje zraka u marini, Mari­ na Mini-Club – zabava za djecu, nove pje­ šačke staze i šetnica za pse...

Marina koja je uvijek slovila kao mjesto za susret, dobar provod i sklapanje novih poznanstava, kao i za opuštanje, doista je pokazala da slijedi svoju viziju, a to je: kroz vrhunsku uslugu, kvalitetu i inovacije biti uvijek korak ispred! ♦

Restoran „Kanajt“ nalazi se u sklopu isto­ imenog ugodnog i mirnog hotela sa četiri zvjezdice, okruženog maslinicima s je­ dinstvenim pogledom na marinu i vrtove.

Odredište kao stvoreno za ljubitelje priro­ de, rekreativce i sve one koji žele aktivan odmor. Hotel je otvoren tijekom cijele go­ dine. Arheološke iskopine srednjovjekovne crkvice sv. Petra svjedoče o bogatoj povi­ jesnoj baštini koja se nastavlja na antičke nalaze i ranokršćanske spomenike…

G.E.T. | 131

Štrudla za Guinnessa

Iz Jaškova za svijet: najduža štrudla / štrudl, strudel...

Obitelj Žganjer slož­ no se primila posla i od slučajne ideje napravi­ la događaj koji je odje­ knuo u cijelom svijetu. „Sve je krenulo kao opaska na obiteljskom druženju - tata je, onako usput, rekao da smo Piše: Silvija Munda štrudlama koje smo Foto: Helena Pletković u životu ispekli mogli opasati cijelo Jaškovo i Ozalj.” - objasnila je Lidija Žganjer Gržetić, „Pa smo se zapitali, a zašto mi stvarno ne bi napravili najveću štrudlu na svijetu?!”

tradicionalno, „po domaći”), preko plehova i papira pa sve do nošenja stolova i posi­ panja šećera u prahu na više od kilometra štrudle.

Bilo je tu doista razne ekipe, toliko njih da ih je teško nabrojati, ali ovo moramo: po­ mogli su i gosti iz Izraela, a došla je i gos­ pođa Jelka kojoj su - tek joj 92 godine!

Ispred restorana Žganjer u Jaškovu kod Ozlja poredani su stolovi i vrijedna ekipa počela je nizati štrudlu komad po komad.

Tu se pokazalo koliko su strogi uvjeti koje Guinness postavlja. Ne samo da su svi komadi štrudle morali biti podjednaki kako bi na kraju izgledali kao spojeni, a iz istog razloga su šećerom u prahu prikrivali prije­ I tako je krenulo.

Da bi napravili najdužu štrudlu na svijetu i oborili rekord iz Guinnessove knjige re­ korda, treba napraviti liniju štrudla ukupne dužine 1300 metara.

Naizgled jednostavna ideja pokazala se ipak vrlo zahtjevna za izvedbu, ali zato se našlo i dobrih, vrijednih ljudi koji su odlučili pomoći, svatko na svoj način - od izrade same štrudle (to jest pripreme tijesta, sku­ pljanja i guljenja jabuka... jer sve se radilo

134 | G.E.T.

laze (i nadali se da neće zapuhati vjetar), nego je - opet iz istog razloga - trebalo pa­ ziti da su stolovi spajani ravno, bez obzira na strukturu tla. I to još nije sve - unaprijed je trebalo procijeniti koliko će „skretanja” biti i napraviti dovoljan broj „kutova”.

- ispečeno je više štrudle nego li je potreb­ no. Brzo se donosilo još stolova, stvaralo se dodatnog prostora, više desetaka ruku je neprestano, sad već dobro uhodano, radilo bez prestanka, dok nije ponestalo stolova.

Nizali su se stolovi, prekrivali stolnjacima, redala se štrudla... a onda - Iznenađenje!

Uslijedilo je mjerenje. Nije vremenski to­ liko dugo trajalo, koliko se činilo... Svako iščekivanje djeluje teško i dugotrajno.

G.E.T. | 135

Za mjerenje je bio zadužen Branko Ognje­ nović; svi smo napeto čekali njegovu „pre­ sudu” i pokušavali prije reda pročitati broj s papira... a onda ga je pročitao na glas.

Svi zajedno, zajedničkim trudom, radom i voljom, zajedno su napravili najdužu štrud­ lu na svijetu! Čestitamo!

E da, još je jedno pravilo iznimno bitno. Štrudla se nije smjela prodavati - trebalo ju je besplatno podijeliti. 1479,38 m štrudle bilo je dovoljno da se nahrane svi prisutni i da se podijeli u humaitarne svrhe. ♦

136 | G.E.T.

Premium vina - premium priča

Priredila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković

Krajem rujna u organizaciji udruge G.E.T. održana je pre­ zentacija premi­ um brendova Kutjevačkog podruma. Za ovu priliku vina su sljubljena s hranom Sandre Nedeljko, kuharice i vlasnice re­ storana-pansiona Mamica iz Pušćina (Me­ đimurje).

Sljubljivanje je vodio i pripremio naš po­ znati sommelier, Aleksandar Noršić.

Detalj s radnog sastanka - donošenje odluke o meniju

Cilj ove prezentacije bio je novinarima predstaviti premium vina Kutjevačkog po­ druma koja oni već znaju, ali im je ovim pu­ tem skrenuta pažnja na to da se radi o vi­ nima s posebnih vinogradarskih položaja, rađena s puno ljubavi i u malim serijama.

Za restoran-pansion Mamica, ovo je bio prvi javni nastup pred većim brojem novi­ nara i pokazao se kao pun pogodak te vje­ rujemo da će mnogi od vas uskoro posjetiti njihov restoran.

Za potpuni užitak i doživljaj pobrinuli su se odličan mladi moderator Šimun Miloš i iznimno talentirana mlada umjetnica Lana Škrgatić koja je prezentirala svoje umijeće na saksofonu, klavijaturama i flauti.

Sve se to odigralo na predivnom, novo­ otkrivenom mjestu „Cukorek Melin” podno Zagrebačke gore.

G.E.T. | 137

138 | G.E.T.

Menu: Piće dobrodošlice: Maximo brut, pjenu­ šac koji se odlično sljubljuje s hranom, ali je i vrhunski aperitiv Uz taj isti pjenušac, za stolom je poslužen Mousse od morske pastrve na krekerima

G.E.T. | 139

Uz Graševinu de Gotho poslužene su flambirane kozice u panceti

140 | G.E.T.

Uz Graševinu Turković poslužen je rižoto sa svinjetinom, gljivama i bućom

Uz Pinot crni de Gotho poslužena su pačja prsa s mlincima, hajdinom kašom i džemom od ljubičastog luka i šljiva.

G.E.T. | 141

Uz Maximo bianco posližena su dva de­ serta - međimurska gibanica i panna cotta aromatizirana bosiljkom s umakom od raj­ čica

Iznenađenje večeri bila su dva vina ledenih berbi - graševina i traminac

142 | G.E.T.

Restoran - panion Mamica Pansion Mamica je obiteljski pansion i re­ storan u Pušćinama, u Međimurju, čija je težnja sačuvati stare običaje i jela, spasiti ih od zaborava uz, naravno, malu primjesu modernih tehnologija. Koriste prvoklasne namirnice, a partneri su im prvenstveno lo­ kalni OPG-ovi. Restoran i pansion Mamica otvoren je 2008. godine i već od prve go­ dine rada uvršteni su u 100 najboljih resto­ rana Hrvatske po izboru Kluba Gastronaut.

Više informacija: www.mamica.com.hr; mamica@mamica.com.hr; 040 373 433 (Sandra i Žarko)

G.E.T. | 143

Cukorek Melin Cukorek Melin je prostor koje odiše ele­ gancijom, ali je i povezan s prirodom na takav način da potiče u nama onu najljep­ šu crtu hedonizma i ljubavi. Nalazi se na istočnom obronku Medvednice, uz sam rub Parka prirode, u ulici Gorščica (nase­ lje Bidrovec). Imanje je to kroz koje prola­ zi potok Bidrovec, a sastoji se od drvene kuće s mlinom i vinskim podrumom, sje­ nice, boćališta i jezerca te 2000 m2 čiste prirode.

Više informacija: ljutic.ljerka@gmail.com; 098 358 946

144 | G.E.T.

Premium linije Kutjevačkog podruma Premium linije Kutjevačkog podruma su linije De Gotho i Maximo te Graševina Tur­ ković koje se proizvode u malim i vrlo ogra­ ničenim serijama vina. To su ekskluzivna vina, za one pilce koji od vina očekuju da im podari sve svoje ljepote mirisa i okusa, ukratko - vina za uživanje. Dakako, bitno je istaknuti i da su ta vina višestruko nagrađi­ vana na svjetskim i domaćim ocjenjivanji­ ma vina.

Ova se vina ne mogu kupiti u trgovačkim centrima već isključivo u restoranima i spe­ cijaliziranim trgovinama te u novopokrenu­ tom lancu vinoteka "Svijet vina" koji Kutje­ vo d.d. otvara na više lokacija u Zagrebu i to - na tržnicama. „Spoj tradicije i suvremenog, brzog načina života, nastojali smo ostvariti ugodnim i toplim ambijentom, u kojem se posjetitelji uvijek mogu osjećati dobrodošli. Upravo u duhu navedenog, kao primarne lokacije za otvaranje vinoteka Svijet vina odabrane su tržnice, uz koje se oduvijek vežu i običaji degustacije. Pri samome posjetu tržnici osjetila su već potaknuta na uživanje okusa, a budući da su to ujedno i mjesta susreta, nema boljeg mjesta za doživljaj koji želimo ostvariti ovim projektom.”, poručuju iz Kutjeva d.d.

Do sada su otvorene vinoteke na tržnici Jarun i na tržnici Gajnice. Posjetite ih!

Više informacija: www.kutjevo.com; dari­ ja.kovacevic@kutjevo.com; 099 2471 836 (Darija Kovačević)

G.E.T. | 145

146 | G.E.T.

I tako je završilo prvo poglavlje ove naše premium priče. Očekujte nastavke... ♦

G.E.T. | 147

Rijetke gljive u Pušćinama Na terasi pansiona Mamica održan Festival gljiva

Priredila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković

Gljivarsko društvo Smrčak iz Čakovca već tradicionalno orga­ nizira Festival gljiva u međimurskim Pušći­ nama u suradnji s Turističkom zajednicom Općine Nedelišće i restoranom-pansionom Mamica.

Na terasi Mamice glji­ vari su prošli vikend, 03. i 04. listopada, predstavili najatraktiv­ nije primjerke raznih jestivih, nejestivih i otrovnih gljiva.

Gljivari su među ostalima izložili i neke rjeđe i zaštićene gljive kao što su jestiva i ukusna Blagva ili pak nejestiva Velika Po­ lipovka.

148 | G.E.T.

Osim gljiva, našli su se tu brojni drugi pri­ pravci od gljiva koje su posjetitelji mogli i kušati.

Restoran Mamica je osigurao i popratni gastronomski program u znaku gljiva. Oba dana održavanja festivala organiziralo se kuhanje Gljivarske kotlovine, a uz jela od gljiva moglo se na terasi restorana uživati uz živu svirku. Sandri Nedeljko, vlasnici i glavnoj kuharici restorana Mamica, u su­ botu se u kuhanju kotlovine pridružio po­ pularni MasterChef Časlav Matijević.

Kao pratnja hrani, tu su bili vinari s različi­ tih strana Hrvatske, ali i iz Francuske, tako da su posjetitelji manifestacije mogli kušati koja od ponuđenih vina bolje odgova­ raju jelima od glji­ va. Festival gljiva 2015 podržale me­ đimurska vinarija Belović, istarska Medea, konavoski vinar Božo Metković i francuska vinarija Lionel Osmin & Cie koju u Hrvatskoj predstavlja tvrtka Vinolicious.

G.E.T. | 149

Restoran i pansion Mamica, na čijoj te­ rasi se održao Festival gljiva 2015, obitelj­ ski je restoran i pansion u Pušćinama, čija je težnja sačuvati stare običaje i jela, spasiti ih od zaborava uz, naravno, malu primjesu modernih tehnologija. Koriste prvoklasne namirnice, a partneri su im prvenstveno lo­ kalni OPG-ovi. Restoran i pansion Mamica otvoren je 2008. godine i već od prve go­ dine rada uvršteni su u 100 najboljih resto­ rana Hrvatske po izboru Kluba Gastronaut.

Na poziv pansiona Mamica i Turističke zajednice Općine Nedelišće, u organiza­ ciji G.E.T. Reporta, Festival gljiva 2015 po­ sjetila je grupa eno-gastro novinara, koje su prije otvorenja Festivala Ivanka Novak, zamjenica predsjednika TZO Nedelišće i Ivan Škvorc Ivač proveli Općinom Nedeli­ šće kako bi im pokazali bar dio ponude ove Općine.

Zanimljivo je za spomenuti, Ivan Škvorc Ivač, otac Sandre Nedeljko, vlasnice re­ storana - pansiona Mamica, glazbenik je po zanimanju s više od 50 godina karijere, a 2011. godine dobio je Nagradu "Zrinski" Međimurske županije, za poseban dopri­ nos u području kulture.

150 | G.E.T.

Upoznavanje kulturne i prirodne baštine Općine Nedelišće Općina Nedelišće ima doista zanimljiv popis kulturnih i prirodnih znamenitosti te zabavnih sadržaja koje vrijedi posjetiti i nemoguće ih je sve obići u jednom danu pa je trebalo oda­ brati dio koji će prikazati presjek te ponude.

Nacionalni gimnastički centar – ATON SGC Aton je najsuvremeniji sportski cen­ tar u Hrvatskoj koji nudi niz različitih sa­ držaja za sport i rekreaciju svim osobama željnim dobrog treninga, bile to organizira­ ne grupe, obitelji ili pojedinci.

Horvatova kovačnica u Gornjem Hrašćanu Zanatom kovača danas se bave tek rijet­ ki. Vještina im je na cijeni i još uvijek nužna u seoskoj svakodnevici, a Horvatova ko­ vačnica u Gornjem Hrašćanu pretvorena

je u turističku atrakciju koju pohodi i mlado i staro. Školska terenska nastava u Kovač­ nici već je ustaljena, a interes turista u stal­ nom porastu.

Kovači popravljaju oruđe za rad – kose, lopate, motike, sjekire, potkivaju konje, izrađuju čavle, kovani novac i razne druge kovanice. Ako se na prvi pogled čini da je ponešto od toga palo u zaborav, malo po­ mnije promišljanje ostavlja puno prostora za pronalazak svih rečenih alata i kovanica u seoskom životu današnjice, a onda i u izradi suvenira.

G.E.T. | 151

Izletište Ribnjak Črečan Uređeni ribnjak u Črečanu mjesto je okup­ ljanja mještana i turista. Ribnjakom u Čre­ čanu upravljaju Maja i Damir Kirić. Dobro društvo i dobar zalogaj osnovne su značaj­ ke Ribnjaka na kojem možete kušati riblje i međimurske specijalitete uz istovremenu mogućnost bavljenja ribolovom.

Ribnjak je otvoren za ribolov od ožujka do studenoga, a sadrži konzumni šaran i mlađ šarana. Za lovljenje ribe potrebno je kupiti dnevnu kartu (20,00 kn), a uz to se plaća 35,00 kn po kilogramu ulovljene ribe.

Nudi se mogućnost čišćenja ribe, kao i do­ stave žive ribe.

OPG Šardi - Medeni vrt, Črečan U naselju starih kuća u Črečanu, jedna od najatraktivnijih starih kuća je on pčelarice Tatjane Šardi, na čijem se imanju mogu ra­ zgledati staništa i uz stručna pojašnjenja domaćice steći slika o proizvodnji meda i pčelinjih proizvoda.

Nova kušaona uređena je kao edukativ­ na izložba i posjetitelji mogu mnogo nauči­ ti o životu pčela, vidjeti proizvode i razlike među njima, ali i naučiti koji su prirodni ne­ prijatelji pčela i kako ih prepoznati.

Tatjana Šardi višestruko je nagrađivana za kvalitetu svojih proizvoda, ali i za njiho­ va maštovita pakiranja uvijek osmišljena s notom međimurske tradicije.

152 | G.E.T.

Uljara Poljo Posavec, Dunjkovec U području gdje se već godinama proi­ zvodi mnoštvo kvalitetnih namirnica koje se preradom mogu pretvoriti u vrhunske proizvode, za obitelj Posavec otvorenje Uljare bilo je logičan slijed događanja.

Proizvode bučino, konopljino i laneno ulje, bučine koštice, sušene i u čokoladi te raznovrsnu zdravu hranu.

U sklopu uljare nalazi se trgovina zdrave hrane u kojoj se svi ovi proizvodu mogu i kupiti.

Bačvarija Pozvek, Dunjkovec Tradicija rada bačvarije Pozvek je dosta duga, a obitelj Pozvek obećava da će se tako nastaviti i u budućnosti. Počeci samo­ stalnog rada nisu bili nimalo laki, ali danas se uvijek traži bačva više, a proizvodni po­ gon bačvarije uskoro se seli iz „garažne” proizvodnje u veći prostor što će omogućiti razvoj, nove strojeve i nova radna mjesta.

Obitelj Pozvek je sigurna u sebe i svoje iskustvo, a naročito tradiciju izrade drvenih bačvi koja je više od jednog stoljeća utka­ na u tkivo zanatstva Međimurja. Proizvode bačve od 5 do 5.000 litara ovalnog i okru­ glog oblika, barrique bačve, drvene vini­ fikatore , ali i šankove, garniture u obliku bačava, stalke za butelje, drvene stolovi i klupe. Sirovina za proizvodnju je uglavnom slavonski hrast, te nešto malo akacije i ke­ stena. ♦

G.E.T. | 153

Pizza Expo Croatia Na ovogodišnjem Panorama Pizza Kupu O’Hara obranila naslov prvaka 25.i 26. rujna 2015. hotelu Panorama u Prelogu, pod pokroviteljstvom Međimurske županije, održan je Panorama Pizza Expo, međunarodni sajam namirnica i opreme za ugostiteljstvo. Organizatori su zagrebačka udruga za kulturu stola G.E.T. i preloška tvrtka DG Sport.

Priredila: Silvija Munda Foto: Helena Pletković

154 | G.E.T.

Na sajmu su izlagali hrvatski i talijanski proizvođači koji su predstavili široku paletu proizvoda, od raznih tipova brašna, sireva, umaka, gljiva i ostalih dodataka za pizzu, ali i ostalih proizvoda za ugostiteljstvo, kao što su voda, pivo i slastice.

Panorama Pizza Expo otvorio je Matija Posavec, župan Međimurske županije, a osim njega, otvorenje su svojim dolaskom uveličali dožupani­ ca Sandra Herman i gradonačelnik grada Preloga, Ljubo Kolarek.

Voditelj programa bio je Mirko Fodor, a iz dvorane su uživo emitirani prilozi na Hrvat­ ski Radio drugi program.

Središnji dio manifestacije bio je drugi po redu Panorama Pizza Kup, prvenstvo Hr­ vatske u spravljanju pizza.

Ove godine natjecalo se 14 pizza majsto­ ra iz ponajboljih hrvatskih pizzerija. Žiri u sastavu: Eduardo Mainardi, Gianni Cala­ on, Igor Zagajski, Časlav Matijević, Do­ magoj Jakopović Ribafish, Filip Lešnjak, Loreena Meda, Zlatko Gall i Zlatko Sedla­ nić, ocjenjivao je prema strogim svjetskim kriterijima izgled pizze, strukturu i stupanj pečenosti tijesta, okus, količinu namirnica, a posebno usklađenost svih elemenata i ukupan dojam.

G.E.T. | 155

Pizzeria O'Hara iz zagrebačke Malešnice s pizzaiolkom Kristinom Halužan osvojila je prvo mjesto i time potvrdila status tre­ nutno najbolje hrvatske pizzerije.

Drugo mjesto s ne mnogo manje bodo­ va osvojila je konoba - trattoria Gatto Nero iz Novigrada. Njih je također predstavljala pizzaiolka, Marija Vodopija.

Treće mjesto osvojio je Ivan Delimar za pizzeriju 5 plus iz Koprivnice. "Išli smo se igrati i raditi ono što volimo. Život je igra i ako radimo ono u čemu uživamo uvijek netko to primijeti." - izjavio je na svojem Facebook profilu.

Uz njih, na 2. Panorama Pizza Kupu su­ djelovale su sljedeće pizzerije: pizzeria Chello, pizzeria Šut, pizzeria Chello, hotel Panorama, pizzeria Lipov hlad, pizzeria Gastro Italiano, restoran pizzeria Angelus, pizzeria Nu. Neke od njih prijavile su i po dva pizzaiola da vide kakvi su im unutarnji odnosi snaga.

156 | G.E.T.

Pokrovitelji Panorama Pizza Kupa osigu­ rali su poklone za sudionike tako da su vi natjecatelji dobili poklon pakete Podravke, prvo troje dobilo je i poklone Electroluxa, a pizzeria O'Hara s predstavnicom Kristinom Halužan, osvojila je automatsku registraci­ ju na Pizza World Cup u Rimu, početkom listopada, što je za pobjednika Panorama Pizza Kupa osigurala tvrtka Mainardi food.

G.E.T. | 157

Oba dana održavanja manifestacije odr­ žavane su zanimljive edukativne radioni­ ce, od kojih ćemo izdvojiti samo neke.

Nutricionistica Maša Katić održala je predavanje o benefitima CO2, odnosno objasnila je zašto je dobro piti Jamnicu uz obrok, pizzaioli hotela Panorama predsta­ vili su novost u svojoj pizzeriji - bezgluten­ sku pizzu, a Gianfranco Crepaldi, istarski uvoznik talijanskih delicija, pokazao je kako pravilno napraviti vrhunski rižoto.

Kao glavni pokrovitelj Panorama Pizza kupa, G. Mainardi je na Panorama Pizza Expo doveo Giannia Calaona (obojica su bili i članovi žirija), trostrukog svjetskog prvaka na najprestižnijem svjetskom pr­ venstvu pizzaiola u Parmi, koji je prisutnim pizzaiolima i zainteresiranoj publici poka­ zao male tajne izrade vrhunske pizze te prezentirao kako se radi Pizza Scrocchia­ rella, koja je novi hit u Italiji.

158 | G.E.T.

Zlatko Sedlanić, Podravkin kuhar promo­ tor, stručnjak za izradu pizza, također je prezentirao nekoliko pizza koje su pobudi­ le interes svih prisutnih, kao što su Pizza Vegetariana na integralnom tijestu i deser­ tna pizza s Linoladom.

Globotomija, Radna subota i Trbuhozbor­ ci su radio emisije 2. programa Hrvatskog radija koje su se u petak i subotu uživo emitirale iz dvorane. Održano je i nekoliko nagradnih igara, ali posebno je bilo zani­ mljivo u subotu, kada je u emisiji Trbuhoz­ borci poznati glumac Vid Balog spravljao pizzu s međimurskim autohtonim namirni­ cama - mesom z tiblice i domaćim svježim sirom. ♦

Riječ organizatora: Članovi žirija koji su ocjenjivali pizze na prvom Panorama Pizza Kupu prošle godine složili su se da je vidljiv napredak u odnosu na prošlu godinu. To nas raduje jer znači da smo na dobrom putu i da smo potakli pizzaiole na promišljanje o namirnicama i pristupu ovom jelu koje ima mnogo potencijala. Pripreme za slijedeću godinu već su počele. Za sada možemo obećati da će napredak biti još vidljiviji, a obavještavat ćemo vas o zani­ mljivim detaljima.

Na podršci zahvaljujemo: pokroviteljima i sponzorima - Međimurska županija, Mainardi food, Academia pizzaioli, Podravka, Istarski gušti, Terme Olimia, Wine Academy Croatia, Electrolux, vinarija Stru­ čić, Gelati D'oro, Dukat, Jamnica, Bohnec, Sherry’s Wines & Bites; medijskim pokroviteljima - Srce TV, Privredni vjesnik, wish.hr, HRB, Međimurske novi­ ne, Varaždinske vijesti, Radio 1, E-Međimurje, Varaždinski portal; Izlagačima - Volim ljuto, Gelati D'oro, Dukat, Podravka, Pivovara Daruvar, Mainardi food, Bindi, Demetra, M.E.G.I.C. PIZZA, Farine ITALMILL, Tako Slatko, Jamnica, Lareto tartufi, Sapori; kao i svima ostalima koji su na bilo koji način podržali ovaj projekt.

G.E.T. | 159

3. Aronia cup Nakon aronije i jabu­ ka, ove godine je tema bila malo opširnija.

Pričamo, naravno, o Aronia cupu - smotri učenika srednjih ugo­ stiteljskih i turističkih škola u pripremi funkci­ onalne hrane i pića.

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Helena Pletković

160 | G.E.T.

Mada na kraju nema prvog i zadnjeg, fas­ cinantno je gledati te mlade ljude kako se trude biti bolji od kon­ kurencije.

Tržište rada je nemilosrdno i upravo ih to čeka nakon škole. Na žalost, svjestan sam toga da će najvjerojatnije veći dio njih na­ pustiti našu zemlju i krenuti graditi karijeru negdje drugdje, ali to je tako i dok nešto ne počnemo mijenjati, neće niti biti bolje.

Recimo, zašto više kolega novinara ne prati Aronia cup i zašto ne podrže te mla­ de ljude?

Trude se nastavnici, barem ovi koje znam; stvarno se ljudi trude. Trude se i klinci. Pa, podržite ih u tom njihovom radu!

Tema ove godine je bila Street food.

Naoko lagano ili možda nije, nema kopija sendviča i burgera; ovi su mladi ljudi pre­ zentirali su cijelu paletu originalnih delicija, baziranih na namirnicama i jelima regije iz koje dolaze. Bilo je tu raznih rolada, sva sila inovativnih kanapea, tijesta obična pa lisnata i razne kombinacije, u pravilu uvijek nečim punjena, bilo je i ražnjića upotpunje­ nih grožđem, a naravno bilo je i jela bazira­ nih na ribi pa prefinih palačinki i da sad ne nabrajam dalje.

Ono što je bitno - sva jela bila su vrlo do­ bre kvalitete, ukusna i pripremljena po pra­ vilima struke. Bilo je nekih, naoko čudnih kombinacija, ali kada ih probate, shvatite da se okusi odlično slažu. Treba uzeti u ob­ zir i činjenicu da su ipak ograničeni u oda­ biru namirnica; ipak su to srednje škole.

Neke namirnice koje će kasnije u radu ko­ ristiti, možda u školi nikad i ne vide. Takvo

nam je školstvo, nema se para, a sukladno tome vrlo uskoro u struci neće biti ni mladih ljudi, nego će kuhati po Europi. Tako da su s tim, ograničenim mogućnostima napra­ vili odličan posao. Naravno, kvalitetu jela pratila je i prezentacija - po meni čak bolja nego prošlih godina.

G.E.T. | 161

Učenici su uz pripremljenu hranu gostima posluživali vino iz regije koju predstavlja­ ju, svoje znanje i vještine imali su priliku pokazati i barmeni, a organizatori su salu restorana „Stara zagrebačka škola”, u ko­ joj se prezentacijski dio održao, uredili tako da izgleda kao uspješan ulični festival.

162 | G.E.T.

G.E.T. | 163

Zašto nam treba Aronia cup? Kao prvo, da se mladi ljudi iste struke iz raznih dije­ lova Lijepe naše druže i razmjenjuju isku­ stva. Možda ona nisu velika, ali tako ih odgajamo i učimo. Drugo, uče se natjeca­ teljskom duhu, ali i vide gdje su sa svojim znanjem u odnosu na svoje kolege. I ono najbitnije, vide svrhu svog rada, jer tu po­ stoje oni i profesori, ali postoji i publika i ta emocija koja ih sve povezuje. To morate osjetiti, to se ne može naučiti u školi. Ku­ hare volimo tretirati kao umjetnike, barem one vrhunske - e pa, ovi će klinci jednom biti umjetnici!

Entuzijazam profesora Ugostiteljsko - turističkog učilišta Zagreb i njihovog ravnatelja je ogroman i vrijedan divljenja.

Aronia cup je čista ljubav i volontiranje. I da, ponosan sam što je G.E.T. Report dio tog projekta, jer to nas čini boljim ljudima.

164 | G.E.T.

Moje je osobno mišljenje da je ova mani­ festacija prerasla okvire u kojima se odr­ žava i da bi treba okupiti još ljudi koji žele pomoći i preseliti ovaj događaj na neki od zagrebačkih trgova, među ljude. Neka vide kakve predivne mlade ljude imamo. Možda shvate da se vrijedi boriti za to da ti mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj. ♦

G.E.T. | 165

Korta Katarina, berba 2015 Na putu prema Korču­ li, ako ne idete preko Splita, nemoguće je proći pored Korte Katarine, a ne stati ba­ rem na kratko. Tako smo i mi zastali i Kor­ ta me opet iznenadila i oduševila kao i mnogo puta prije toga. Ekipa G.E.T.-a bila je u ovoj Piše: Tomislav Stiplošek vinariji već nebrojeno Foto: Helena Pletković puta, ali naša fotograf­ kinja Helena bila je prvi put i bilo je lijepo gledati kako ju Korta ushićuje i ostavlja bez daha.

Svako malo vidiš novi bljesak u očima jer je otkrila neki novi detalj koji je zaokupio njene fotografske misli. Na neki način i nama je ovo bilo novo iskustvo s Kortom.

Naime, kiša ne da je padala, već kao da je netko izlijevao vodu s neba. Tu sam vidio drugo lice Korte koja stameno stoji, bez obzira na kišu i vjetar i u trenutku spoznao neku novu ljepotu, ali i veliku snagu kojom zrači. Predivna, blistava, okupana kišom...

Baš sam zahvalan na tom trenutku.

Kao Nikina zamjena ovaj put nas je do­ čekao Kortin vinogradar, naš stari znanac, Arsen i proveo nas kroz podrum.

Naravno, sa čašama u rukama.

Probali smo dva mlada rosea potpuno različite stilistike, ali oba odlična. Ne sum­ njam da će Nika naći najbolju kombinaciju

166 | G.E.T.

za kupažu i kad malo pokušam dočarati u glavi spoj ta dva vina, siguran sam - rezul­ tat će biti sjajan.

Kušali smo naravno i Pošip; mlad, još mutan, ali dojmljiv, već sada iskazuje veli­ ke potencijale. Ako je suditi po ovom poši­ pu, ovo će biti berba za pamćenje.

Nemoguće je otići iz Korte, a ne probati plavac koji je ponos ove vinarije. Naravno da smo ga probali. Teško ga je opisivati u ovoj fazi kada je još prava beba, ali pravi vinski znalci pronaći će u njemu potenci­ jale velikog vina i drago mi je da sam ga probao sada, jer do njegovog izlaska na tržište proći će još pokoja godina, a ja ću u međuvremenu svratiti još koji puta da vi­ dim kako se razvija.

G.E.T. | 167

Mogućnost takvog praćenja nekog vina to je nešto najljepše što naš posao nudi; to je neopisiv osjećaj i kad na kraju vino izađe u prodaju, imate spram njega sasvim drugi odnos i poštovanje.

Na kraju našeg druženja, koje je bilo krat­ ko, jer bili smo uvjetovani polaskom trajek­ ta prema Korčuli, kušali smo i plavac iz 2008. Dakle... Fantastično vino! Uz njega možete guštati i to vino ne treba pratnju u vidu hrane. Ma, ne treba ništa! Možda tek neko dobro društvo, ali ako ga nemate, ovo će vam vino biti odlično društvo.

Treba napomenuti da rekonstrukcija bu­ dućeg hotela ide kraju. Nadaju se da će iduće sezone primiti prve goste. Radni­ ci koji su radili bez obzira na vremenske uvijete ulijevaju nadu da će to tako i biti.

Sada je sve to još poprilično raskopano, ali ne sumnjamo da će hotel biti predivan spoj stare dalmatinske arhitekture i odlično uklopljenog modernog uređenja, kao što je i sama vinarija. A kako to izgleda i ko­

168 | G.E.T.

liko je luksuzno... Nadamo se da ćemo o tome pisati dogodine, jer G.E.T. će sigurno biti među prvima koji će vidjeti kako hotel izgleda.

Trajekt kreće za par minuta... Uvijek po­ malo kasnim kad idem iz Korte. Žurimo!

Vidimo se uskoro! ♦

G.E.T. | 169

Griffin s Plešivice Na Plešivici se rađa nova vinska zvijezda. Polako, ali postojano i nema sumnje da će biti sjajna

Piše: Tomislav Stiplošek Foto: Silvija Munda

170 | G.E.T.

Iza imena Griffin kriju se Krešo Ivančić i njegova obitelj. Kre­ šu znam, u stvari, već nekoliko godina. Uvijek je bio tu negdje, u blizini vinskih događanja, ali nikad se nije isticao. Znao sam da radi vino, onako, za sebe i to je to. Kada sam nedavno probao njegov pjenušac, postao sam iznimno zainteresiran za njegov rad, jer to je bilo nešto drugačije, pjenušac koji me iznenadio. Na­ ravno, nema druge, već pravac - Krešin podrum.

Njegova priča se u startu ra­ zlikuje od većine ostalih vinara.

Ona uobičajeno ide tako da su naslijedili vinograde, počeli radi­ ti, uveli nove tehnologije i sada rade manje ili više odlična vina.

Kod Kreše je to išlo malo dru­ gačije. On je zadnjih 5-6 godi­ na uložio u učenje, educirao se na svim razinama; kao što sam kaže, danas to nije problem - in­ ternet omogućuje čuda samo to treba htjeti. Učio je tako i polako radio svoje vino upražnjavajući

u praksi stečeno znanje, a uz svog enološkog savjetnika Gorana Marmilića uči još i danas.

Tek kada je bio siguran u kvalitetu svojih pro­ izvoda i u činjenicu da mu se dobro vino nije slučajno desilo, izašao je na tržište.

Tek kada malo dublje uđete u priču s Krešom, shvatite da barata s ogromnim znanjem kada je vino u pitanju. U jednom trenutku mislite da pričate s nekim tko radi u laboratoriju, ili kako bi rekli u slengu "laboratorijski šmokljan", jer čovjek suvereno vlada znanjem o enzimima, bjelančevinama, pektinima, priča o kvascima je dio za sebe, što se u kojem trenutku događa i kako se što rješava, kada treba brati, koji su bitni omjeri šećera, kiselina, ali i ph i tako da­ lje... Ako niste skroz u vinskom svijetu, izgubit ćete se u njegovom znanju.

Već u sljedećoj rečenici shvaćate da pričate s istinskim vinskim zaljubljenikom, sa čovjekom koji živi za vino, s nekim tko voli lozu, njeguje

G.E.T. | 171

ju i iznad svega, poštuje. Uz sve svoje bi­ okemijsko znanje, Krešo iznad svega po­ štuje prirodne zakone, a sve ovo drugo je samo pomoć.

I da, još uvijek je iznimno skroman i sa­ mozatajan.

Nije kupio skupe strojeve za preradu. Po­ drum gradi polako, koliko se može, ali ma­ njak tih tehnoloških novotarija nadopunjuje svojim znanjem.

Vinogradi su njegova opsesija, oni mo­ raju biti u fantastičnoj kondiciji, morate ih stalno obilaziti, paziti i maziti, jer bez od­ lične sirovine, to jest vrhunskog grožđa, teško ćete napraviti vrhunsko vino. Vino­ grad je dio koji određuje sve, kaže Krešo.

Morate analizirati tlo, vidjeti kakvo je, koje sorte bi išle na koji dio, kako pripremiti tlo za sadnju; to je posebna nauka. Zadnji vi­

172 | G.E.T.

nograd Krešo je posadio na potpuno neti­ pičan način za Plešivicu i koliko sam vidio, vinograd napreduje fantastično.

Pročitao sam nedavno u jednom članku, čiji je autor moj prijatelj i veliki vinski autori­ tet, kako je Krešin pjenušac Griffin dobiven

njegova vina nisu izgubila dušu; imaju svo­ ju osobnost, imaju karakter, a to je jako teš­ ko napraviti. Kad pričate s Krešom shvatite da ima neke vizionarske karakterne crte i zato će ponekad napraviti i nešto za što unaprijed zna da neće dati idealan rezul­ tat, ali zanima ga sam rezultat i na takvim se pokusima uči, to je bit. Neću vam sad

neortodoksnom metodom. Sad, nisam baš shvatio poantu, ali ako to znači da je rađen drugačije od većine drugih, da, to je točno, mada bih ja možda upotrijebio drugu riječ.

Ali, sama činjenica da ga je Saša uvrstio u svoj popis govori sama za sebe. Krešo to radi drugačije, ima drugačija razmišljanja i

analizirati vina, to će uskoro uraditi naša recenzentica Nina Levičnik. Ja ću vam samo reći da pjenušac Griffin i chardonnay Sur-lie morate probati. To su vina koja ćete uvijek imati u svojoj kućnoj vinoteci.

Vina Kreše Ivančića - o njima ćete još puno čuti i mislim da njegovo vrijeme dola­ zi, a bit će sve bolji.

Iznimno se radujem našem sljedećem druženju i mojem idućem tekstu o vinima Griffin, jer Krešo nam sprema iznenađenje kojemu se osobno jako veselim, ali o tome drugi put. ♦

to je odlično, jer nam garantira raznolikost izbora na Plešivici.

Neću tvrditi da su njegova vina najbolja, neću ih ni uspoređivati s drugima; ona su jednostavno dobra meni, odlična, ali to je već subjektivno.

Krešina vina su tehnički savršena i to se analizom može utvrditi, ali ono što je bitno,

G.E.T. | 173

VinDel 2015 Pisao sam prošle godine o VinDelu i u tom tekstu sam obja­ snio naziv hotela Habakuk, tko je on bio i zašto se hotel tako zove, tako da neće­ mo opet o tome.

Ipak ima nešto Piše: Tomislav Stiplošek magično u tom Foto: Helena Pletković vinskom festiva­ lu. Kad jednom dođeš, gotovo je, dolazit ćeš uvijek. Razmišljao sam o tome zašto je VinDel tako dobar, jer neprestano mi se nameće usporedba s VINOcomom, a VINOcom je po meni najbolji festival na ovim našim prostorima. Mislim da sam ot­ krio tajnu, a ona je u tome da ta dva fe­ stivala imaju iznimne lidere. O profesoru Ivanu Dropuljiću ćemo drugom prilikom, možda poslije VINOcoma. VinDelom ipak rukovodi Dejan Bajer.

Bit je u tome da na festivalu morate raditi cijele godine. To nije priča od dan - dva, to su samo finale, a Dejan upravo to i radi

174 | G.E.T.

- cijelu godinu. Možete ga sresti na većini događanja i kad god ga vidite, naravno sje­ tite se VinDela. Mislim da ga nikad nisam vidio bez osmijeha na licu, a to je bitno jer on je veliki pozitivac pa takve ljude i oku­ plja oko sebe, a oni svi zajedno stvaraju iznimno pozitivnu energiju i to se osjeti na festivalu. Možda ne znate ni sami zašto, ali znate da volite doći.

Dejan sve rješava mirno bez stresa, a ako i nije tako, to nitko ne vidi. Prema van, sve ide glatko i polako, po redu. Da, još jedna bitna stvar... Ispunit će vam svaku želju; vi ste gost i vi ste kralj (a ako smatra da vam želja nije primjerena, ubijedit će vas da je ono što vam nudi baš to što vi želite).

Jednom kad stvorite takvu atmosferu oko svog festivala, postajete kult; jednostav­ no postajete nešto čega se ljudi drže. Taj datum je rezerviran za VinDel već godinu unaprijed. Samo, tu se ne smijete uspava­ ti. Festival mora svake godine napredova­

ti, inače vrlo brzo krene nizbrdo.

Dakle, čovjek je ključ priče. Oko njega se vrti sve ostalo. Zato se i događa da ljudi kažu da idu kod Dejana na festival ili kod Dropija... Vjerujte da mnogi od njih nisu si­ gurni kako se koji festival zove, ali znaju kod koga idu - to je bit. Dakle, bitno je i vino i broj izlagača i hrana pa marketing i svašta nešto, ali čovjek bit svega.

Na ovogodišnjem VinDelu bilo je i nešto naših izlagača, što je dobro, jer moramo međusobno surađivati - pa 80% Slovenije dolazi na Jadran; treba se prezentirati na vrijeme. Tako su u Mariboru bili predstav­ nici Belja sa svojim kulenima, ali i vinima.

Mogli smo kušati vina Klaudija Tomaza; tu sam naravno morao probati merlot pod na­ zivom Silente (ipak sam mu ja dao ime).

Bio je tu i svuda prisutni Trapan, ali i vina Ivice Matoševića. Posebice sam se

G.E.T. | 175

obradovao Borisu Drenškom, jer nije taj­ na da su mi predikati strast. Svoj doprinos u prezentaciji Lijepe naše dala je i ekipa iz Svijeta u čaši pojačana Damirom Folne­ govićem Blažom. Po prvi puta u Sloveniji su se predstavili i hrvatski sladoledi Gelati d'Oro, predivna linija bezglutenskih slado­ leda čiju kampanju upravo pripremamo i o njima ćete vrlo skoro puno čuti, a nadamo se da ćete ih i probati.

Slovenska vinska scena bila je prisutna u kompletu. Svi su bili tu. VinDel se jedno­ stavno ne propušta. Probao sam podosta pjenušaca da se podsjetim koliko su dobri.

Iznenadio me pjenušac od meda - samo med i voda i nije loše, dapače. Postoji i hr­ vatska verzija te priče i možete ju probati u slastičarni Aida na Trgu Bana Jelačića.

176 | G.E.T.

Većinu vina znam, ali lijepo je vidjeti prija­ telje vinare, družiti se s njima pa i probati nešto novo. Naime, svi znamo tko je Janez Šekoranja i o njegovim predikatnim vinima ne treba puno pisati, ali njegova kćer Zala napravila je svoj prvi predikatni uradak i zamolila me da probam i dam svoje (valjda stručno) mišljenje i mogu reći samo: "Na­ klon do poda!". Mislim da nisam probao ni­ kada predikat s takvom svježinom i takvim

svježim mirisom. Ima tu i slatkoće i to puno i tijela i sve što treba, ali taj miris, ta svje­ žina... Ostao sam bez teksta. Samo veliko "BRAVO Zala!". Janez, čuvaj se, Zala stiže velikim koracima. Da nisam probao ništa drugo, zbog toga se isplatilo doći u Mari­ bor.

Više od vina, svake me godine iznenadi njihova gastro scena. Dakle, delicija, čudo jedno. Varijacije bučinog ulja i koštica jed­ nostavno ne možeš izbrojati... Od čokola­ da i kolača do namaza i pašteta. Rajčice Lušta, to je brend koji vas obara s nogu pa sušene ribe i da ne nabrajam dalje. Sve to imamo i mi u Hrvatskoj, ali ne stvaramo od toga brend, ne pazimo dovoljno na pakira­ nja, na etikete, da to bude lijepo i privlač­ no. Jer ako je domaće i s OPG-a, ne znači da ne smije biti upakirano kao da je paki­ rao modni dizajner. Oni imaju cijelu scenu malih proizvođača čokolada i to vrhunskih.

Kod nas to još malo teže ide, ali doći će na svoje.

Zato bi naši proizvođači morali malo obila­ ziti barem ove bliže festivale, da vide kako drugi rade; možda dobiju neku ideju. Tome festivali i služe.

Dakle, da završimo. Svi koji niste bili ove godine, iduće obavezno na VinDel (26.10.2016). Bez brige, nećete zaboraviti, jer ćemo mi, naravno, na vrijeme najaviti. ♦

G.E.T. | 177

Dani Lumblije 2015. Blato Nije nikakva tajna da je otok Korčula destina­ cija koju poseb­ no volim, ali da nikad do sada ni­ sam bio u Blatu, to si niste mogli niti zamisliti. Da, prolazili smo če­ Piše: Tomislav Stiplošek sto tuda... U Velu Foto: Helena Pletković Luku pa nazad u Korčulu i tako, ali Blato je malo sa strane i nikako da si uzmem vremena da ga obiđem, a rekao sam si već nebro­ jeno puta da budem. Zato sam se iznimno razveselio kad je stigao poziv iz TZ Blato kojim nas (G.E.T.-ovce) zovu da popratimo Dane Lumblije.

Put je započeo naporno... U stvari, dan prije puta, jer Gastronauti su bili u posje­ ti Zagorju, a Gastronaute se ne propušta, tako da smo na put krenuli prilično umorni.

Cijelim nas je putem pratila kiša i tu po­ činjem shvaćati da ona priča - ti sjediš na toplom, lagana muzika svira, vani rominja kiša - ne mora biti uvijek lijepa i romantič­ na. Štoviše, ovaj put mi je kiša bila prilično

dosadna. Tako kišna priča sve do Ploča.

Pitate se zašto ne putujemo preko Splita?

Mogu vam ja sada nabrojiti svu silu razlo­ ga, ali samo je jedan je bitan: ovako, kad idemo preko Ploča prolazimo kraj Korta Katarine, a kad smo već tamo, moramo malo stati.

Taman kad smo se ukrcali na trajekt iz Orebića prema Korčuli, pita naša fotograf­ kinja Helena: "A što je u stvari Lumblija?"

Lumblija je stari autohtoni blatski kolač.

Spravlja se od posebnih sastojaka, koji se počinju pripremati i sakupljati u ljeto. Sadr­ ži bademe, orahe, suhice, naranču, limun, varenik... Vrijeme kada se lumblija tradici­ onalno peče je doba sjećanja na najmilije, uoči blagdana Svih Svetih te se poklanja obitelji, prijateljima i susjedima.

178 | G.E.T.

Kako se radi? Evo, imamo i recept: Kako se radi o izvornom receptu, donosimo ga u originalu. Trebate li pomoć oko značenja nekih riječi, slo­ bodno nas pitajte.

TUKA PARIĆAT: 3 kg muke, 80 dkg cukara, 20dkg kvasa, 2 roze mušćade, 2 kesice ka­ nele , 1o kartela vanilin cukara, 2 dkg aniža, 20 dkg poprženih mindela i ora­ ha, 1 bočica ekstrakta, 1 ćikara uja, 1 ćikara varenika, 5 dcl ruma, 2 zlice ra­ kije travarice, malo soli razmućene u mlakoj vodi, Koricu lemuna i naranče, Suhice od grozja po želji PARIĆAVANJE: Posebno se podmisi kvas sa malo cukara, muke, mlika i pusti da se digne.

Zatim se u muku stave svi ostali sastojci, počne se misiti uz polako dodavanje uzdignutog kvasa. Kad se dobro izmisi onda se polako dodaje varenik u kojemu se prin rastopi cukar.

Treba dobro misit i to najmanje po ure. Zatim se pokriju robom, držu na toplo dok ne uzajdu. Potom se rasčinu i oblikuju u lumbliju. Odlože se na dasku ili trpezu na koju smo prethodno stavili bilu krpu.

Između svakog komada lumblije treba da bude komad robe da se ne prilipu. Zatim pusti da ponovno uzajdu. Kad uzajdu stavu se peć u toplu pećicu na umjerenu temperaturu, 160-180°C. Nakon što se ispeču, namažu se varenikom. Kad lumblija upije varenik, posme se cuka­ rom u kojega se doda vanelija.

(Rade Kaštropil Culić „Blajska trpeza”, Blato, 1995. godine, str 116-117)

G.E.T. | 179

Sad kad to znamo, da krenemo malo u po­ vijest. Priča koja i danas prati ritual sprav­ ljanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih koji su se silom prilika morali rastati.

Dakle, radi se o ljubavi između francu­

skog vojnika-pekara i mlade Blajke (djevoj­ ke iz Blata). Kako to obično biva, rodila se ljubav koja je morala biti prekinuta. Odla­ skom francuske vojske, odlazi i vojnik-pe­ kar, a na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izrađen od lokalnih namirnica izgo­ varajući "n'oublie pas" (ne zaboravi).

Vojnik je otišao, otišla je francuska vla­ davina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač "lumblija" ostao kao spomen. Ona­ ko kako je djevojka čula izgovorene riječi n’oublie pas, njoj su zazvučale kao lumbli­ ja, ali je poruka bila jasna i nije postojala nikakva jezična barijera. Stari Blaćani se pomalo bune protiv toga - da kakvi sad Francuzi, ali meni je ta priča odlična. Mi­ slim da je to odličan temelj da od Lumblije napravimo međunarodnu atrakciju.

Stižemo tako u Blato, noć je odavno pala, smještamo se u apartman i lagano tonemo u san ni ne sluteći koliko nas iznenađenja čeka sutra.

Jutro je svanulo sunčano i blistavo pa idemo konačno upoznati Blato.

180 | G.E.T.

Blato je gradić u središtu otoka Korčule.

Svojim posjetiteljima nudi mnoštvo sadr­ žaja i usluga u samom mjestu i smještaj u brojnim apartmanima u okolnim uvalama koje se sa sjeverne i južne strane otoka protežu u dužini od 40 km. Zanima li vas povijesna baština Blato će vas oduševiti jer je zadržalo šarm prošlih vremena. Sa svojih 3600 stanovnika Blato je zanimlji­ vo i puno događanja i van sezone. Dođite i otkrijte sve što vam ovo mjesto i ljuba­ zni domaćini mogu ponuditi. A kad ste u Blatu primijetite i jednu neobičnost: ulice nemaju imena nego brojeve!

Povijest Blata: Blato je dobilo ime po periodičnom jeze­ ru koje se nalazilo na mjestu današnjeg Blatskog polja između Blata i Vele Luke.

Melioracijom je jezero isušeno, ali mjestu je ostalo ime – Blato. Naime, na starosla­ venskom blato označava vodenu površi­ nu ili prostor oko nje.

Kako se korčulansko gospodarstvo u prošlosti temeljilo na poljoprivredi, čije je središte bilo Blato, tako su i brojni plemići živjeli upravo tu. Blatsko plemstvo i puča­ ni sastajali su se u loži na prostranom trgu ispred crkve. Današnja loža sagrađena je 1700. godine, a zamijenila je staru koja se spominje već u 15. stoljeću.

ma svjedoče da se i on koristio za obra­ nu.

Međutim, blatske vinograde pogađa fi­ loksera, štetnik koji napada korijen vino­ ve loze, te počinje masovno iseljavanje iz mjesta koje je 1921.godine imalo 8270 stanovnika. Prema dostupnim podaci­ ma krajem 1924. i tijekom 1925. godine iz Blata je preko Prigradice otišlo preko 1200 ljudi. U početku se selilo u Južnu Ameriku, a kasnije u Australiju. Danas samo u Sydneyu živi triput više Blaćana i njihovih potomaka nego u samom Blatu.

Nakon II. svjetskog rata u Blatu se, uz poljoprivredu, razvijaju industrija i turi­ zam. Tvornica brodske opreme Radež danas je jedan od glavnih pokretača ra­ zvoja mjesta. Turizam igra sve značajni­ ju ulogu, osobito u segmentu obiteljskog smještaja u samom Blatu i obližnjim blat­ skim uvalama. Postupno se obnavljaju i zapušteni vinogradi i maslinici te i poljo­ privreda ponovno postaje važan dio blat­ ske ekonomije.

Zvonik ispred crkve sagrađen je u 18. stoljeću, a puškarnice u njegovim zidovi­

G.E.T. | 181

Onako na prvu, osvojili su me blatski dr­ voredi, posebice "aleja lipa" - jest da je uska, jest da vam stvara probleme u vo­ žnji, ali je predivna i treba ju popularizirati.

Aleja lipa može biti razlog dolaska u Blato, vjerujte mi. Ovaj drvored je dug 1 kilometar i drugi je najduži drvored lipa u Europi – na prvom mjestu je čuveni berlinski Unter den Linden.

To što ulice nemaju imena, već brojeve, možda ima veze sa činjenicom da je u jednom trenutku skoro cijelo Blato iselilo u Ameriku, a možda i nema... Ostavljamo svakom na volju.

Tako, vozeći se kroz ovaj predi­ van gradić, imate osjećaj da vam nešto fali... Ali što? Naglo shvaćate - more! Pa vi ste u Dalmaciji, na otoku, a nema mora. Kažu Blaćani da je ovo kontinentalni dio otoka.

Razmišljajući o tome, eto nas pred uredom TZ. Tu nas čeka Maja Šeparović, direktorica turističke zajednice; ona će nas provesti Blatom, pokazati nam sve što treba i uvjeriti nas kako je Blato fenomenalno i bez mora.

Pročitajte više o tome što smo sve obišli:

Galerija Volat Galerija - suvenirnica Volat bila je naša prva destinacija. Sad ćete vi, kao i ja, od­ mah reći: "Suvenirnica? Što ćemo tamo?", ali ima smisla.

Galerija Volat radi uglavnom s lokalnim OPG-ima i umjetnicima te s puno udruga, što vjerskih, što umirovljeničkih, a i onih koje se brinu za ljude s posebnim potreba­ ma - daje tim ljudima mogućnost da rade i da se izražavaju kroz svoj rad. Već sama ta činjenica vrijedna je respekta, a kad vam kažem da u Volatu nema ništa kinesko, taj­ vansko ili što slično, već je sve domaće i 90 posto toga je pravi ručni rad.

182 | G.E.T.

Takvih mjesta je malo na Jadranu i treba im dati podršku, jer kad kod njih kupuje­ te poklon, znate da ste kupili nešto s do­ danom vrijednošću i da ste napravili malo dobro djelo, a taj osjećaj... E, to ne možete kupiti.

Zato, kad se nađete u Blatu, svratite u Volat. Ne morate imati ništa u planu kupi­ ti, samo svratite, jer unutra vrijeme nekako drugačije teče. Onako, otočki.

G.E.T. | 183

Slastičarnica CakeBox Sljedeća na našem popisu našla se sla­ stičarna CakeBox. Da, slažem se, neobi­ čan naziv za otočke prilike.

Već na prvom koraku - oduševljenje! Kao da iz svakog kuta izvire svijetlo. Jako puno svijetla daje fantastičan osjećaj. Dok če­ kamo vlasnicu da nam se pridruži, gledam police duž zida nasuprot mene i sve je onako u vintage stilu, vraća nas u američ­ ke filmove 60-ih i 70-ih i pitam se - tko li je to dizajnirao? - kad, dolazi vlasnica. Prvo što uočavam su klompe na njenim noga­ ma. Totalno drugačije od svih uobičajenih i više ne trebam pitati tko je dizajner, sve mi je jasno. Pitam, za svaki slučaj i dobivam odgovor koji sam očekivao.

Teha Šeparović vratila se iz Južne Afrike u Blato i otvorila slastičarnu. Pitam ju zašto baš slastičarnu. Zato što su kolači njena strast.Moram napomenu­ ti da sam probao štrudlu od sira i tijesto je božanstveno - uživao sam u svakom zalogaju.

Uz tradicionalne kolače kao što su lumblija, cukarin i slični ima i predobrih "cupcakes" i juž­ noafričkih "rusks" i "crunchies". Imaju i po­ sebnu vrstu kave, odličnu paletu čajeva i

184 | G.E.T.

to ne u filter vrećicama, već prave čajeve.

I da... Možete dobiti sokove od svježeg voća. Sve to, zajedno s ambijentom, jedna je divna priča; u stvari, kao da ste ušli u bajku. A, kažete, vas je zanimalo zašto se vratila iz Južne Afrike? E, to ćete morati nju pitati, a to što ćete probati njene kolače i upoznati takvu osobu, učinit će vas boga­ tijim za predivno iskustvo.

CakeBox spada među moje top lokale na Jadranu.

Blato 1902 Blato 1902 - za to ime ste svi čuli. Na­ ravno, većina je vas probala njihovo vino ili maslinovo ulje, no mi ćemo vam otkriti nešto novo.

jer se zbog miješanja sastojaka razvija vi­ soka temperatura koju morate držati pod kontrolom, ali rezultat svega toga su od­ lični sapuni. Izrada sapuna od sapunske baze puno je jednostavnija i lakša pa sa­ mim tim i pristupačnija. OK, i jeftinija. 90 ulja u sapunu ipak nije malo, a pričamo o maslinovom ulju.

Rade u Blatu 1902 još nešto - za sada tek kao suvenire, ali tko zna. Dakle, nas je dočekala Sandra Šeparović i održala nam skraćenu radionicu izrade sapuna.

Sapuni se rade u dvije kategorije - jedna priča su sapuni od maslinovog ulja s 90% ulja, a druga kategorija su sapuni od sa­ punske baze. Izrada sapuna od maslino­ vog ulja nije baš jednostavna, a ni bezopa­ sna. Treba tu i ponešto kemijskog znanja,

G.E.T. | 185

maslinovom ulju. U sapune od sapunske baze stavljate otočko suho cvijeće i trave s otoka ili njihove arome, tako da i u njima imate mirise otoka.

U svakom slučaju, radionice izrade sapu­ na ući će u turističku ponudu i ne sumnjam da će biti prava atrakcija. I da, postoji po­ veznica s poviješću - oduvijek su žene na otoku pravile sapune od starog ulja, dodu­ še za pranje robe, ali tradicija postoji i tre­ ba ju iskoristiti.

Silvija i Helena dobile su i tečaj izrade me­ lema od kantarionovog ulja.

Uvijek se iznenadim kako žene mogu za­ boraviti sve probleme kada je kozmetika u pitanju i odmah postaju razigrane i vesele.

E pa, u tom veselju došlo je i vrijeme ruč­ ku.

186 | G.E.T.

Konoba Zlinje Za vrijeme našeg boravka u Blatu o našoj se prehrani brinula konoba Zlinje.

Ova konoba radi skoro neprekidno već više od pedeset godina u kući koja je sa­ građena davne 1879. godine. Dakle... Tra­ dicija samo što se rukom ne može primiti.

Iznimno ugodan ambijent vraća vas u neka druga vremena i htjeli, ne htjeli, polako se opuštate i zaboravljate probleme. Ako ne obratite veću pozornost, nećete ni shvatiti da je oko vas podosta malih detalja koji ne spadaju u stare konobe, a čine vaš bora­ vak ovdje ugodnijim i ljepšim; da, toliko su dobro uklopljeni.

Imaju i veliku terasu koja je za ljetnih dana cijela u hladu, a to je nešto što vam

ljeti i te kako treba. Katarina Donjerković Baničević, vlasnica, a ujedno i kuharica u konobi Zlinje, preuzela je konobu prije če­ tiri godine, nakon što je tvrtka koja tu bila prije toga jednostavno otišla, jer konoba je ostajala, a vlasnici su se mijenjali.

G.E.T. | 187

Sada je to jedna druga priča. Katarina je rođena u toj kući i tu je odrasla, na katu iznad konobe i kaže da prvu noć u kojoj nije čula ventilaciju iz konobe, nije mogla zaspati - znala je mora preuzeti brigu o njoj.

Probali smo nekoliko jela i nemam po­ sebnih primjedbi ni na jedno. Ipak, ono što me najviše oduševilo je rižoto s kozicama.

Riža kuhana baš kako treba, kozice ja­ dranske, kao i sva riba koju u Zlinju poslu­ žuju, umak divan, onako, baš za guštanje.

Probali smo i crni rižoto, odličan, ali ipak za nijansu slabiji. Večer prije probali smo žrnovske makarune koje sami rade. Jelo je bilo s junetinom i valja naglasiti da se meso iskuhavalo tri sata, bilo je iznimno mekano

188 | G.E.T.

i podatno... Ne znaš je li bolje meso ili tije­ sto. Zbog takvih, naoko jednostavnih jela, pravi hedonisti ne žale puta pa tako ni do Blata. Probali smo naravno i ribu, kantar, na žaru te još nekoliko jela koje ćemo osta­ viti vama da ih sami otkrijete.

Posjet konobi Zlinje morate staviti na po­ pis stvari koje u skoroj budućnosti morate obaviti. Još jedna jako bitna činjenica: ko­ noba Zlinje spada u grupu objekata s naj­ ljubaznijim osobljem koje znam i pokušat će odgovoriti na sva vaša pitanja i zahtje­ ve.

Pomalo otkrivam da je Blato raj na zemlji.

Etno kuća Barilo Etno kuća Barilo je izniman mali muzej, to jest, etnografska zbirka. Vjerojatno ne po­ stoji mjesto koje vam može bolje dočarati kako se nekad živjelo na otoku.

Teško je izdvojiti samo dio njihove zbirke jer sve ima svoju vrijednost - od predme­ ta iz kuhinje ili spavaće sobe pa sve do narodnih nošnji i alata. Cijela jedna soba, zvala se tinel (primaća soba), u nju djeca nisu smjela, koristila se samo kad bi vam u kuću došli ugledni gosti, a to su bili sveće­ nici, profesori, doktori i naravno advokati...

Zanimljivo, mada mi se čini da ni danas ni­ smo daleko od tog običaja.

Izdvojit ću, recimo, alat za iskoštavanje maslina ili pomagalo za prženje kave, ali kao što rekoh, teško je izdvojiti samo neke predmete. Ovu zbirku treba gledati u cjeli­ ni i svakako šira zajednica mora pomoći u radu obitelji Marinović Barilo koja ju vodi.

To je kolekcija kakva se rijetko viđa i zorno pokazuje negdašnji život na otoku i ako ih pažljivo slušate, puno toga o otočanima bit će vam jasnije. To je mjesto na kojem svi mogu nešto naučiti , ali baš svi. Ekspona­ ta ima još, valjalo bi širiti zbirku, a mjesta nema. Mislim da bi institucije morale reagi­ rati, jer oni su pravi etno biser.

G.E.T. | 189

Ne treba zaboraviti niti mali botanički vrt koji imaju oko kuće, u kojem se može upo­ znati autohtono aromatično ljekovito i ukra­ sno bilje tog podneblja... Divno!

I da, konačno sam vidio kalopere o kojima je pjevao pokojni Arsen.

Za posjet ovom predivnom mjestu izdvojit ćete samo 15 kuna (10 kn ako ste dio gru­ pe) s time da na kraju ture imate i degu­ staciju likera koje sami rade te bruštulanih mindela i arancina i da, sve je to u cijeni.

Teško ćete na obali naći i kavu za 10 kuna, a kamoli što drugo. Tako da nemate baš nikakvo opravdanje da ih ne posjetite.

Na kraju dana čekala nas je još završna svečanost Dana Lumblije.

Tu se bira najbolja Lumblija i nema tu pro­ fesionalaca ili bolje reći - svi su profesio­ nalci, jer... tko može bolje pripremiti blat­ sku Lumbliju od žena iz Blata? Stručni žiri odabrao je najbolje po svojem sudu dan ranije, a na ovom događaju najbolju bira publika. To je možda i najbitnije, jer najteže je biti prorok u svom selu.

U lijepom Domu kulture svečanost je za­ počela, a kako nego - klapskom pjesmom.

Uslijedio je dirljiv igrokaz blatskih osnov­

190 | G.E.T.

noškolaca, nastup mladih violinistica, po­ tom malo uputa u protokol glasanja, blago­ slov lumblija i degustacija je bila otvorena.

Najednom, dvorana se ispunila ljudima, ali i onim prepoznatljivim žamorom zado­ voljnih ljudi. Svi su imali svog favorita mada su lumblije pod brojem, a ne imenom, ali mislim da stari Blaćani znaju po okusu koja je čija.

Možda najljepši dio cijele ove priče je taj što lumbliju rade sve generacije i divno je vidjeti kako se tradicija nastavlja... Najsta­ rija sudionica ove godine, gospođa Danica Šeparović, ima čak 97 godina pa sve do najmlađih sudionika, djece iz Dječjeg vrti­ ća Blato koji su se ovu godinu po prvi puta natjecali.

G.E.T. | 191

Tako su nas u noć ispratile slatke lum­ blije i prošeci. Teško da može bolje, a evo i informacija i rezultata ovogodiš­ njih Dana lumblija: Organizatori manifestacije Dani lum­ blije 2015. su Turistička Zajednica op­ ćine Blato, Blatski fižuli-ustanova u kul­ turi i medijski pokrovitelj Radio Blato, već četvrtu godinu za redom promiču gastro i turistički potencijal jedinstvene tradicije pripremanja blatske lumblije.

Pored samog izložbenog i degustacij­ skog dijela večeri u kojem su se pored samih lumblija mogli degustirati i osta­ li tradicionalni likeri, rakije ili prošek, ova večer je imala i svoj natjecateljski karakter u kojem su se 22 lumblije na­ tjecale za titulu najbolje i to kroz četiri nagrade – tri nagrade stručnog žirija i jedna nagrada publike.

opći dojam, i to ocjenama od 1 do 5, s time da je najveća ukupna ocjena za pojedinu lumbliju mogla biti 125.

Treću nagradu žirija osvojila je lumbli­ ja Meri Oreb s 96 bodova. Nagradu i priznanje uručila je ravnateljica Blatskih fižula ustanove u kulturi Ivana Sardelić.

Drugu nagradu žirija osvojila je lumbli­ ja Meri Bačić sa 102 boda. Nagradu i priznanje uručila je direktorica Turistič­ ke zajednice općine Blato, Maja Šepa­ rović.

Prvu nagradu žirija osvojila je lumblija Doma za starije i nemoćne osobe "Ma­ rija Petković" sa 106 bodova. Nagradu i priznanje uručio je načelnik općine Bla­ to, Ante Šeparović.

Svaka lumblija koje je sudjelovala u natjecanju mogla su kupiti te večeri po cijeni 30,00 kuna te je prihod od proda­ nih lumblija namijenjen u humanitarne svrhe.

Tako je žiri u sastavu: Marija Protić Sršen, Tončica Farac, Mirjana Miroše­ vić, Zlatko Bačić i Maja Šeparović od­ lučivao u najboljim blatskim lumblijama kroz pet kriterija: okus, boja, suhoća/ vlažnost, bogatstvo sastojaka, izgled/

192 | G.E.T.

Prvu nagradu publike osvojila je lum­ blija Jelice Novaković. Nagradu i pri­ znanje uručio je direktor Radio Blata, Emilijo Šeparović.

Ovo jedinstveno događanje zasigurno doprinosi imidžu Blata i otoka Korčule kao otoka za život tijekom cijele godine, uz ne­ prestano čuvanje i njegovanje starih obi­ čaja i tradicije te promicanja autohtonog kolača kao što je blatska lumblija.

Lumblija je još jedna predivna, skoro ne­ otkrivena priča. Treba joj više medijskog prostora i edukacije javnosti. Ona mora ra­

sti i mora postati razlog dolaska u Blato i na Korčulu. Priču o Lumbliji treba širiti, jer ona je nesumnjivo odličan turistički alat, a Blato je mjesto u koje ćete se uvijek rado vraćati.

Ponosni smo što G.E.T. Report opet prvi izvlači jedan događaj iz lokalnih okvira kao što smo pomogli i od Dana pošipa napraviti svake godine sve bolju i jaču manifestaciju.

Nadamo se da ćemo isto postići i s Danima lumblije, jer lumblija to zaslužuje.

Na završnoj večeri Dana Lumblija, klapa Prinčipese pjevala je pjesmu "Ja sam majko cura fina" (narodna, Marina) u obradi Ljube Stipišića Delmata koju je Dalija Gavranić prof. s kla­ pom Kolajna izmjenila, to jest dodala drugačiji tekst da bude prigodna za Dane Lumblije.

Ja sam majko cura fina udat ću se za Marina (izvorni tekst) Ispeć ću mu dvi lumblije neka mu se stumak smije U lumbliji puno muke nezna on za moje muke (1.kratko,muke-brašno 2.dugo,muke-tegobe) Stavila sam mirodije da mu bude ukusnije Ja sam majko cura fina a lumblija još finija - autori teksta Klapa "Kolajna" Srednje škole Blato i voditeljica Dalija Gavranić prof. ♦

G.E.T. | 193

Foto: Helena Pletković

Bijeli grozd 2015 U sklopu 10. Zagreb VINOcoma, festivala vina i kulinarstva u hotelu Esplanade, odr­ žana je dodjela ovogodišnje nagrade Bijeli grozd.

Bijeli grozd je nagrada za najbolji vinski podrum s turističkog aspekta, a utemeljila ju je 2012. godine udruga za kulturu stola G.E.T. Prodaja na vlastitom pragu postaje priori­ tet vinara, vinski podrumi postaju sastavni dio turističke ponude i veliki čimbenik turiz­ ma uopće.

Stoga je misija ovog projekta istaknuti one koji se najviše trude, pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im poticaj za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete sveukupne ponude. To se ne odnosi samo na vinarije, nego na sve one koji svojim djelovanjem na bilo koji na­ čin utječu na razvoj i promicanje eno-ga­

194 | G.E.T.

stro turizma i kulture stola.

Opći ciljevi projekta su prezentacija i po­ boljšanje turističke usluge u eno-gastro tu­ rizmu.

Ove godine, za najbolje vinarije po svo­ jem mišljenju, glasovalo je 503 eno-gastro znalaca i putnika, a rezultati su podijeljeni

na 4 regije: Dalmaciju, Istru i Kvarner, Bre­ govitu Hrvatsku te Slavoniju i Podunavlje.

U svečanom tonu u zagrebačkoj Esplanadi dodijeljena su priznanja najboljim vinarija­ ma, u odnosu na ukupno prikupljene bodo­ vima, ali i nekoliko posebnih priznanja za doprinos eno-gastro turizmu u Hrvatskoj.

Za podršku pri dodjeli zahvaljujemo g.

Ivanu Dropuljiću, organizatoru VINOcom festivala na prilici, Belju na ukusnim pla­ tama s baranjskim kulenom i ostalim divo­ tama, vinarijama Medea i Stručić na finim vinima te tvrtki Baccala della mamma na odličnim namazima od bakalara.

Dobitnici priznanja za 2015. godinu su: Bregovita Hrvatska 1. Bolfan Vinski Vrh, Hraščina 2. Vuglec breg, Škarićevo 3. Šember, Donji Pavlovčani

G.E.T. | 195

Dalmacija 1. Bibich, Plastovo 2. Korta Katarina, Orebić 3. Saint Hills, Zagruda

Istra i Kvarner 1. Kozlović, Momjan 2. Trapan, Šišan 3. Matošević, Krunčići

196 | G.E.T.

Slavonija i Podunavlje 1. Belje, Kneževi Vinogradi 2. Krauthaker, Kutjevo 3. Iločki podrum, Ilok

Dobar Start Ovo je priznanje čiji je cilj pohvaliti vinarije koje su tek nedavno uvele turističku ponudu ili još nisu, ali planiraju jer su shvatili koliko je to bitno, a krenule su dobro i s puno entuzijazma.

Smatramo da je bitno pokazati im da je njihov rad primijećen i time im dati poticaj da ustraju u tom radu.

Priznanje Dobar Start za 2015. godinu dobila je vinarija Medea (Agroprodukt) iz Pule.

G.E.T. | 197

Najbolji u Hrvatskoj: 1. Kozlović, Momjan 2. Bolfan Vinski Vrh, Hraščina 3. Bibich, Plastovo 4. Belje, Kneževi Vinogradi 5. Trapan, Šišan

Popis 100 najboljih hrvatskih vinarija u turističkom smislu te popise najboljih po regijama za 2015. godinu možete naći na www.get4u.hr, a u pripremi je katalog s kontakt informacijama tih vinarija.

198 | G.E.T.

Posebna priznanja Boris Ivančić, posebno priznanje za izniman doprinos u razvoju vinske kulture; u svojem je radu u više od više od 20 godine približio mno­ ga vina široj publici.

Karin Mimica, posebno priznanje za izniman doprinos u promicanju eno-gastro turizma; za njen rad s klubom Gastronaut koji je od iznimne važnosti za hrvatsku eno-gastro scenu.

Vitomir Andrić, posebno priznanje za životno djelo, za izniman doprinos u promicanju vinske kulture; njegov rad se ne može svesti u jednu rečenicu, ali dovoljno je reći: jedan od doajena hrvatskog vinskog novinarstva. ♦

G.E.T. | 199