Nakladnik HENA COM Zagreb, travanj, 2012. 1. izdanje Za nakladnika: Uzeir Husković Urednica: Nermina Husković Lektura: Suzana Janašić Grafičko oblikovanje: Goran Stančić Copyright © za hrvatsko izdanje Hena com, 2012. Copyright © Ibrahim Kajan, 2004. Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava
prijelom - katarina fin.indd 2
4/2/2012 11:26:45 AM
Ibrahim Kajan
Katarina kraljica bosanska
Hena com Zagreb, 2012.
prijelom - katarina fin.indd 3
4/2/2012 11:26:45 AM
prijelom - katarina fin.indd 4
4/2/2012 11:26:45 AM
U Mostaru, s mislima na Smailu Kajan, završio u misecu i godišću kad se navrši 525. od smrti dobre Katarine, kraljice bosanske. Autor
prijelom - katarina fin.indd 5
4/2/2012 11:26:46 AM
prijelom - katarina fin.indd 6
4/2/2012 11:26:46 AM
Sadržaj
OČEKIVANJE 9 ROGOVI BOSANSKOG JELENA
14
U PODZEMLJU SAN SABINA
34
KUGA I GUBA
38
DIJAMANT IZ AMSTERDAMA
55
ZVJEZDANA SMRT
69
RAČUN 72 NEČASTIVI EROS
78
POROČNI I NEPOROČNI
83
KAD NAS JE VELIKA BIJEDA ZADESILA
101
SMAKNUĆE 110 ČUDOTVORNE MOŠTI SV. LUKE
113
SPLETKA 119 MOLITVENIK S KRALJEVSKIM GRBOM
123
ISUSOV PLAČ
132
SUDBINA 140 BILJEŠKA O PISCU
prijelom - katarina fin.indd 7
143
4/2/2012 11:26:46 AM
prijelom - katarina fin.indd 8
4/2/2012 11:26:46 AM
Katarina kraljica bosanska
OČEKIVANJE
Prelazila je, kao u snu, pogledom preko stola i preko stolica, preko ikonice na zidu i preko likova u njoj, blage Djevice i Djeteta njezina koje je u nebo uzdignuto. Za trenutak joj se pogled otrže i spusti na škrinjicu bosansku, rezbarenu, s grbovima kuće iz koje je nekoć otišla, Kosača, i kuće kraljeva Kotromanića, u koju se udala i kraljicom postala. Prignu se i spusti dlan na križ od zlata, iznad očiju ga podiže zagledajući ga, pa pokrenu usne u neki nećujni šapat koji nitko nije mogao čuti osim njezina srca. Križ spusti na stol. I škrinjicu, poput djeteta, nježno prihvati i odloži pored križa. Podiže joj, potom, poklopac. Skidajući s ruke narukvicu, s prstiju prstenje i s vrata ogrlicu, jedno je po jedno u sandučić spuštala, među posljednje dragocjenosti iz dalekog zavičaja. Iznenada, prenu je glas koji je nikada ne napušta. – Kraljice! Vi opet. Opet podižete! Ne smite ništa podizat, ne mogu vam dokazati! Zašto sam ja ovdi?! 9
prijelom - katarina fin.indd 9
4/2/2012 11:26:46 AM
Ibrahim Kajan
– Paula, milena, ni u tvoju lijepu, bosansku glavu, nešto nikako ne može stati: ti si moja drúga, nisi služavka! Bože moj, da te nema, ne bih imala s kim riječi prozboriti... A nekad se ni s najbližim govoriti ne može o onom što je unutra, što me razjeda. A i ove me stvarčice... na sve podsjećaju... Zato ništa ne zaboravljam, kao da se sve prije kojeg hipa dogodilo, a ne prije toliko godina... Paula brzo spusti ruke na škrinjin poklopac, pokušavajući je zatvoriti. Pomislila je da škrinjicu negdje sakrije, da je više ne otvara i da se uspomenama ne rastužuje. – Samo tren! Paula, pogledaj! Izronila je… između prstenja, ogrlica i tih čudnih đinđuvica iz dana… kad sam bila sretna! Otkuda? Paula! Rukavica! Isplela sam joj je sama, imala je tako malu ruku! Bila je nježna, bojala sam se za nju, bila je providna, baš... Baš poput leptira! Zjenice mojih očiju... Vjeruj mi Paula, da sam onda znala sve bih učinila! Da budem zajedno s njom i sa sinom... Jer, sve drugo je postalo besmisleno… Paula prihvati majušnu, pletenu rukavicu. Oči joj se napuniše suzama. Progovori, kao da rukavici govori: – Čekat ćemo te, moraš nam se jedanput s bratom svojim vratiti! U Boga dragoga milosti išćem, samo da to dočekam pa da odem sa ovoga svita, smirena... – Čekat ćemo... A što to mi čekamo? Znaš li koja je ovo godina? Tisuću četiri stotine sedamdeset i osma. Znaš li koliko je godina prošlo od onda? Pet10
prijelom - katarina fin.indd 10
4/2/2012 11:26:46 AM
Katarina kraljica bosanska
naest! Vani je svijet koji više ne zna ni da postojimo! Koliko smo klečale i puzale na koljenima po kamenju? Koliko još treba klečati i puzati?! Govoreći, u nekom jetkomu bijesu i neutješnoj nemoći, stade vaditi jednu po jednu stvar iz škrinje, redajući ih po površi stola: ogrlicu, pa prstenje, svitak povelje, najposlije mač koji bljesnu i zveknu tupim zvukom metala. – Sklonite to, molim vas... Strpimo se još malo, doći će vrime... Pa vidio je Bog Milostivi... Sklonite, i zidovi imaju oči i uši! Ne gubite nadu, oči moje, sultan ih drži zarobljene, ali ih sigurno nije pogubio... Ni princa Šimuna, ni princezu prelipu, dite moje, mrvicu moju… Zatim nastupi tišina. Paula je pomicala usnama, bezglasno. Kraljica joj dotače ruke, govoreći: – Reći ću ti, dobra Paulo: ja sam svaku nadu izgubila... Držim se o nit, o ova slova ispisana po maču, u ovu posvetu mome voljenom, i meni. A znam, i ovo je, opet, lažna nada... Ovaj dar... koji nam je uručio sultan... – Triba ga sklonit! – protisnu uplašena Paula. – ... prije nego što je Bosnu osvojio i iz nje nas prognao – nastavi kraljica započetu rečenicu. – Jesi li zaboravila što je na njoj Mehmed-han napisao? ‘Svjetlosti od rubina, kralju bosanskome Stjepanu Tomašu, pobratimu, i kraljici, ljepšoj od sjaja jutarnjega, Katarini, posestrimi‘... Paula, užasnuta, ponovno poče stvari vraćati u škrinjicu. 11
prijelom - katarina fin.indd 11
4/2/2012 11:26:46 AM
Ibrahim Kajan
Krenu rukama prema maču. – Sklonite ga, molim vas! Znate li koga čekamo, samo što nije došao! Dajte taj mač! Koliko nam je nesrića donio! Sultan! Zbog njega je kralj glavu izgubio! Mehmed-han! Sve zlo nam je od njega došlo! On nas je, taj nečastivi, iz zemlje prognao... Kraljice, milena, priberite se. On samo što nije došao! Pričekajmo ga, budimo još malo strpljive... Bar smo nas dvije naučile čekati. Kraljica sjedne i spusti ruke u krilo. Mač nestade sa stola, ali iznovice podstaknu vrtlog slika i glasova... koji se poput košmara javljaju i u snu i na javi. “Baš tako bî. Sultanu je uredno plaćao danak, mač bî uobičajen darak, ali ga velmože optužiše da šuruje i da se s nevjernim Turkom brati… Pa ubiše moga kralja, pa sve nizbrdo krenu… Pa kralja novog izabraše, a mog Sigismunda, mog Šimuna, kao da Bog nije ni dao! A mi čekamo, sve jednako misleć kao da smo se jučer rodile: Pomoći će dobri ljudi! Bogati jedva čekaju da nam dukate posude za otkup djece nesretne! A onda, u onom smutnom vremenu, jesam, gledala sam da glavice svoje spasu…„ – Da, da! – reče tvrdim i tamnim glasom. – Nema, draga, više ništa. Sebi ćemo morat odgovoriti, ako nikomu drugom - što mi više čekamo? Nitko više neće doći... Neće doći, Paula, čak ni glas... Tako mi nešto netko govori. Tako mi jasno netko govori da se nema više rašta čekati. Paula htjede reći nešto utješno, da su postale malodušne pa nikom ništa ne vjeruju, a eto, nije tako... Ni sebi čovjek često ne vjeruje, a opet se nada. Sve 12
prijelom - katarina fin.indd 12
4/2/2012 11:26:46 AM
Katarina kraljica bosanska
dok se nadaš, ništa nije izgubljeno, mislila je. Škrinjica je ponovno bila na svom mjestu. I zlatni križ, čuvar njene tajne sadržine. Odnekud, iz dubine kuće, odjeknu mukli jek udaranja po tvrdim, ulaznim vratima.
13
prijelom - katarina fin.indd 13
4/2/2012 11:26:46 AM
Ibrahim Kajan
ROGOVI BOSANSKOG JELENA Paula, nestrpljivo i uznemireno, gotovo polušapatom, reče svojoj gospodarici: – Došao je! General je prid vratima! – Smiri se, ne razumijem zašto se plašiš… To je sveti čovik. Budi ljubazna, uvedi ga - blagim ali odlučnim glasom reče kraljica. – Pazite... Sinoćnji me san ispunio jezom, molim vas pazite na svoje riči, pripazite što govorite... – Paula! Ma kad su se svi snovi ispunjavali?! To je dobročinitelj naš, što bismo mi bez njega? Paula snažno obgrli kraljicu, da lomna gospođa osjeti kako Paulino tijelo potresa blagi drhtaj jakoga unutarnjeg nemira. – Istina je kraljice, ne ispunjavaju se uvik. Ali s mojim je snovima drukčije. Najposli se, ma kako dugo znalo proći od njih, ostvare... A vi to znadete... U snu mi se ukazao pas. Držao je zublju, plamteću baklju, u zubima. Baklja se ugasila... jer je psu navrla pjena iz čeljusti... Pridržavajući je za ramena, kraljica je blago od14
prijelom - katarina fin.indd 14
4/2/2012 11:26:46 AM
Katarina kraljica bosanska
gurnu od sebe, pokušavajući se veselo nasmijati. – Priberi se, milena! Pas sa zubljom u zubima? Pa znaš li što si sanjala? Čudno, istovjetan je san nekoć sanjao i blaženi Dominik Guzman. Protumačio ga je Božjim pozivom… da posebnu sljedbu utemelji, red propovjednika, dominikanaca. Gospodinovi psi, Božji psi, kad bismo u bosanski preveli... Pa ti si, sretnice, viziju imala od Boga poslanu! Vidiš, ne brini se, sanjaš snove svetaca, izabranika Božjih... Sve su to znaci kojih ti je puna glavica pa ti se u snu otvaraju... Draga moja Paula, strah nikako iz tebe da izađe, toliko si ga se nagledala u Bosni. Mila, pođi sad pred uzoritog gospodina... Ali, general je već stajao u raskriljenim vratima. Visok i suh. Pregrnut crnom pelerinom preko bijelog dominikanskog habita. Licu, rezanom oštrim, okomitim linijama, samo je smiješak bio čudesan podatak koji nije pripadao njegovoj tvrdoj i neporecivoj pojavi. Za tren je pognuo glavu i prozborio, u blagost oblažući riječi svojega pozdrava: – Hvaljen Isus i Marija, visosti, draga, milostiva kraljice… – Slava njihova na vijeke, amen! – uglas, gotovo zatečene, izgovoriše Paula i kraljica Katarina. General don Francisco s poletnim zanimanjem, pogledom preletje sobu, ptičjim očima zaokruži svaku sitnicu, ne skidajući smiješak maske, u koju je obukao svoje lice. – Ovo je dakle vaše čuveno rimsko skrovište! Kakva ugodna jednostavnost! Na zidu ikonica, pod njom misna svjećica. Škrinja, očito, iz zavičaja… U 15
prijelom - katarina fin.indd 15
4/2/2012 11:26:46 AM
Ibrahim Kajan
kutu ležaj, pod prozorom stolić, dvije stolice. Zaista, skromnost je vrlina snažnoga duha. A Rimljani, koji su uvijek žudjeli za raskošću, ipak su skovali brojne mudre sentence o jednostavnom, i ne samo mudre, plemenita gospođo, nego nadasve lijepe i istinite. Recimo: Lijepo je u jednostavnom i skromnom! Malo je često veliko! Itd., itd. Tad mu se pogled okrznu o križ figurice razapetoga Isusa Krista. S krijesom u očima, kliknu: – Krasan primjerak! Ugarski majstori? – upita. – Iz Fojnice, darovaše mom pokojnom kralju... – odgovori kraljica puna mira. – Izvolite, uzoriti, molim vas, sjednite. Naravno, vi svakako svojim probranim riječima malo pretjerujete... Paula – obrati se družbenici koja nije znala što da radi s rukama – Paula, možda nam možeš ponuditi nešto iz svoje slavne kuhinje... – Sestro Paula! – iznenada joj se obrati general – U kuhinji je mladi don Zaro, molim vas, dopratio me, a kod njega je nešto što će dobro podsticati razgovor s našom vrijednom i plemenitom kraljicom. A draga kraljice – okrenu se od Paule čim je krenula prema vratima, kraljici Katarini: – Ovaj križ, recite, nije valjda od zlata? – Sve je iz Bosne od zlata, uzoriti generale – reče blagim glasom kraljica Katarina. Koračajući prema stolu, vrteći glavom, general će: – A moglo bi se i ovako reći: Sve što je otišlo iz Bosne, od zlata je - a sve što je ostalo - pogano je. – Ne budite prestrogi, dobri generale – reče kra16
prijelom - katarina fin.indd 16
4/2/2012 11:26:46 AM
Katarina kraljica bosanska
ljica gledajući u pod od navale neke nelagode što joj ispuni grudi. – Ljudi se pred silom saginju... i trpe. Sjetite se – glas joj iznenada zazvuči veselošću – sjetite se što je učinio fra Anđeo Zvizdović. Zadivio je Osvajača žarom svoje vjere, da mu je ispisao List slobode, Ahdnamu, znate i sami, za svekolike katolike bosanske! Puno je vjernih ostalo... – Pa, pred vama bi se i sami svetac – nasmije se general ponovno prilazeći zlatnom križu - i svetac, a ne samo ja! - mogao lahko zbuniti. Slažem se... Na vratima se pojavi Paula s crnom kožnom tašnom. General joj pokaza škrinju, pa ju Paula spusti do samog trorogog svijećnjaka i pribora za pisanje. – Sve je u redu, hvala vam – hladno će, da čak i kraljicu podiđe jeza od čudna prelijevanja tog glasa, kao da joj je neko spustio komadić leda iza vrata. – Pa da priđemo... – kraljica pokaza rukom prema stolu. – Naravno! – general će prilazeći prozoru. Prozor je bio širom otvoren, dijelom prekrit zastorom što je skrivao cijeli desni zid kraljičine sobe. Nagnu se preko njegova ruba, baci pogled na predvečernje sjenke koje su prekrivale široki pojas s ljubavlju održavanoga imanja oko kuće zelenog, šumarcima prošaranog, rimskoga predjela Pinje. „Nigdje žive duše...“, pomisli general, a potom glasno reče: – Ljetne vreline su nesnosne. Da s Tibra bar malkice ne puše, u Rimu se zaista ne bi moglo izdržati. A ipak, pravi Rimljani baš ga sad ne napuštaju, oni ostaju u gradu. Skorojevići međutim odlaze u svo17
prijelom - katarina fin.indd 17
4/2/2012 11:26:46 AM
Ibrahim Kajan
je prigradske vrtove, svoje vile, ili - a tako olajavaju čak i samoga kardinala Borgiju - u svoje svilene, mekoputne brloge, da prostite! – Vrela ljeta možda su vrelija samo u mom zavičaju. Sjećam se, bijah još djevojčicom, desi se da nisu mogli otključati žitnicu u Blagaju... Ključ, koji je sačinio očito neki majstor-početnik ili čeljade sklono šalama - umiješao podosta olova, pa se - rastalio! – reče kraljica smijući se, ozarena slikom iz potonula vremena. Nasmijan, general priđe stoliću i spusti na poliranu površ mali, u crnu kožu uvezan molitvenik čije je korice priljubljenim držala zlatna, minijaturna kopča. U tom trenu Paula uđe govoto bešumno, noseći golemi poslužavnik, s ovalnim pladnjem i prženim ribama, s vrčem u kojem je zlatom bljeskalo bijelo vino i dvije kristalne, brušene čaše. – Pa to je cijela raskošna večera! – kliknu general. – A zašto, milostiva kraljice, čime sam to zaslužio? Katarina veselo odgovori: – Da nije pastrmki koje ste mi poslali, bila bi samo čaša mlijeka. A sad, kad se već nađoše vašom dobrotom, onda sam i ja sa svoje strane bar nešto mogla pridodati. Mislim da ovo vino, uzoriti, niste bili u prilici kušati?! Kupica hercegovačkog bijelog, zlatna žilavka, uz ribe iz rimskog bazena, jedno drugom je najbolja prilika, što vi mislite? General se smješkao i šutio. Kraljica nagne glavu i podigne kažiprst, pa nasmiješenim, prijekornim glasom reče: 18
prijelom - katarina fin.indd 18
4/2/2012 11:26:47 AM
Katarina kraljica bosanska
– Niste, čini mi se, ništa odgovorili: Jeste li, ipak, vi poslali ove divne pastrmke? – Ja?! Poslao pastrmke? Ideja je zanimljiva, ali otkuda vam baš takva zamisao? Vrijedna kraljice, dobro ste smislili. Smatram se vrlo počašćenim… – Paula mi reče, uzoriti generale, “ostavio je jedan koji je i prije dolazio”. Sada je doduše imao i jednu, moglo bi se reći tajnovitu poruku: “Kraljici, sa sigurna mjesta!” A zar vi, uzoriti, ne predstavljate najsigurnije mjesto u današnjem Rimu? Paula je dovršavala serviranje, zatezala rubove stolnjaka, poravnavala dlanom njegove nabore, pa ponovno provjeravala i doticala vilice i noževe, prevrtala prebijele salvete s kraljevskim monogramima... Potom je ulila vino u čaše. Čaše je stavila na srebrenu tacnu. Pognute se glave obrati kraljici i generalu: – Ekselencije – prošaptala je. – Čaše su pune! – kraljica prihvati obje čaše, jednu prinoseći don Franciscu. – Želim vas pozdraviti prvi put u svom malom, izbjegličkom domu. Dobro došli, nadasve cijenjeni generale, don Francisco! Nikad vam neću moći dovoljno zahvaliti. General prihvati času iz kraljičinih ruku. Uz jedva primjetan naklon, reče svojim neobičnim, šupljim glasom: – Da stalno budete među anđelima Gospodnjim! Živjeli i zdravi bili!... A sad da vam kažem… – ne prekidajući, pomaknu stolac – Molim vas – dade znak kraljici da sjedne a potom se i sam namjesti nasuprot nje – da kažem o, kako rekoste - o 19
prijelom - katarina fin.indd 19
4/2/2012 11:26:47 AM
Ibrahim Kajan
sigurnu mjestu! Pretjerujete, draga kraljice. Nije ni inkvizicija ono što se o njoj priča! Potom general ponovno svrnu pogled s tanjura, klizne očima po stolnjaku, pa s iznenađenjem i čuđenjem, s nekom muklom toplinom uzviknu: – A što je ovo?! Ovaj krasni, ovaj jedinstveni stolnjak! Ma, molim vas, kakve su ove mustre, nevjerojatne šare, vez, snoviđenje... Ovo je poput neusporedive tapiserije, umjetničkog djela od nebeske čarolije! Nikada nisam vidio nešto tako lijepo! Ne, nemojte mi reći - znam ja, ovo su mogle izvesti samo vaše vrijedne, zlatne kraljevske ruke! Katarinino lice obli rumenilo, te poput djevojčice, prigušujući zaboravljenu radost, gotovo promuca: – Pretjerujete, uzoriti generale… To je... General pruži ruku preko stola i prihvati Katarininu pesnicu, zaštitnički i pokroviteljski. – Don Francisco! Molim, zašto ne bismo bili jednostavni! Ostavimo mi Generala na njegovoj dužnosti. Došao sam kao prijatelj - prijatelju. Oprostite, prekinuo sam vas… – To, o stolnjaku. To je jednostavni domaći, bosanski vez… motivi iz Bosne. Evo ovo je, baš ste se laktom oslonili na njega, pejzaž iz Kraljeve Sutjeske, tu sam svoju djecu rodila... Ovo su ptice bosanskih šuma, bosanski češljugari, dobre kumrije bosanske, bosanski slavuji puni pjesama, pa jeleni granatih rogova iz naših šuma i zasjenjenih lugova… General se grohotom nasmije, potpuno neočekivano i iznenadno. U njegovu je smijehu bilo nečega neprirodnog. Razdragan smijeh, bilo je tako 20
prijelom - katarina fin.indd 20
4/2/2012 11:26:47 AM