Tema broja: Što je ispravno, geranij ili

geranij pelargonija

16 Geranij ili pelargonija Što je ispravno?

Razlika između geranija i pelargonije danas, kao i nekad, čest je predmet rasprave. Izrazi pelargonija i geranij naizmjenično se koriste, gotovo poistovjećuju, no u stvarnosti to su dvije sasvim različite biljke. Ispostavlja se da su, većina biljaka koje danas obično nazivamo „geranij“- zapravo pelargonije. Carl Linnaeus, švedski botaničar, liječnik i zoolog poznat po imenovanju vrsta živih bića, davao je nazive životinjama i biljkama koje je sastavljeno od dva dijela. Prvi dio identificirao je rod kojem vrsta pripada, dok je drugi dio dao specifičan naziv koji je identificirao vrstu unutar roda. Ovaj dvoimeni sustav označavanja naziva se „binomska nomenklatura“ ili „taksonomija“. Linneaus je svrstao i geranij i pelargoniju u jedan rod. Godine 1789. Charles L’Hertier, francuski botaničar iz 18. stoljeća, odlučio ih je razdvojiti u dva različita roda. Bez obzira na tu podjelu, mnogi uzgajivači i dan danas pelargonije nazivaju – geraniji.

Geraniji i pelargonije pripadaju obitelji Geraniaceae koja obuhvaća 830 vrsta, uključujući pet rodova u obliku bilja ili grmlja. Najvažniji rodovi uključuju Geranium (430 vrsta), Pelargonium (280 vrsta) i Erodium (80 vrsta). Međutim, iako geranij i pelargonija pripadaju istoj obitelji, oni pripadaju sasvim drugom rodu. Geranij je zeljasta trajnica porijeklom iz Afrike i Južne Amerike. Naziv proizlazi iz grčke riječi géranos, a znači ždral. Često ga nazivaju i „izdržljivi geranij“, zbog činjenice da može preživjeti na nižim temperaturama, što ga razlikuje od pelargonije. Pelargonija je grm koji proizlazi iz Južne Afrike. Naziv Pelargonium potječe od grčkog pelargós što znači roda, zbog cvjetova koji kod formiranja sjemenske glavice dobivaju oblik dugog i vitkog kljuna rode. S obzirom na to da imaju deblje, voštane listove, pelargonije pokazuju bolju toleranciju na sušu. Pelargonium vrsta povezuje se sa sortama koje proizvode esencijalno ulje geranija i koje se uglavnom dolaze iz Južne Afrike – s područja Rta (Cape). Prvi pelargonium, Pelargonium triste dopremljen je iz Južne Afrike u Leiden botanički vrt, Nizozemska, negdje oko 1600 godine. Tijekom sljedećih 300 godina razni botaničari su donosili i druge vrste te je stalnim križanjima došlo do nekontrolirane hibridizacije.

Rani autori knjiga i tekstova o esencijalnim uljima (Guenther, 1950.) kao i razni trgovci i distributeri diljem svijeta koristili su

Piše: Sabina Fureš aromath.spec.

pogrešan naziv, a isti naziv su preuzeli i aromaterapeuti, koji realno gledajući nisu botaničari, pa stoga niti ne mogu razaznati da greška uopće postoji. Postoje stoga brojni pogrešni nazivi za podrijetlo „esencijalnog ulja geranija“ u mnogim knjigama o aromaterapiji, koje su se pojavile u posljednjih nekoliko desetljeća, kao i u nekim znanstvenim referentnim knjigama (Fenaroli, 1997.).

Kao primjer potpuno pogrešnog shvaćanja roda u mnogim se knjigama o aromaterapiji navode se Geranium maculatum, Geranium robertianum i druge vrste geranija čija se ljekovita svojstva radi izvorne pogreške autora, pogrešno pripisuju vrsti Pelargonium. Pogreške nastaju i pri navođenju samog naziva unutar vrste Pelargonium. Jedan od pogrešnih naziva koji se najčešće koristi je „Pelargonium odoratissimum“ ili „Pelargonium odorantissimum“ (Lawless, 1992; Valnet, 1984) i „Pelargonium odorantissium“ (Westwood, 1991). Pelargonium odoratissimum je stvarna vrsta, s vrlo malim, bijelim lišćem s mirisom jabuke (van der Walt, 1977.) i ne koristi se za proizvodnju esencijalnog ulja geranija. Naziv Pelargonium odoratissimum vjerojatno je došao od određene Pelargonium graveolens sorte - kao „odoratissimum“, tj. nije bila prava vrsta, već vrlo mirisna sorta. Knuth (1912.) je tada je pogrešno citirao naziv Pelargonium odoratissimum. Tako je naziv ostao u upotrebi kod trgovaca esencijalnim uljima i kod aromaterapeuta. Pelargonium x asperum u prošlosti je krivo opisivan kao križanac između nepoznatih roditelja (Knuth, 1912.), a Harvey (1860.) ga opisuje kao vrtnu sortu Pelargonium quercifolium, koja ima kamforast miris.

Još jedan naziv koji se često koristi je Pelargonium roseum Willd. Problem je u tome što Willdenov „Herbarium“ (1800.) prikazuje dvije identične biljke: jedna je označena kao Pelargonium radula var. roseum, a druga kao Pelargonium graveolens var. roseum, ali opis odgovara opisu hibrida Pelargonium radula x Pelargonium graveolens. Međutim, glavni izvor esencijalnog ulja je sorta poznata kao Pelargonium cv. “rose”, koja daje komercijalni naziv “ulje geranija, burbon”, a potječe od uzgoja hibrida u Engleskoj, vjerojatno u osamnaestom stoljeću. Ta sorta je zatim izvezena na jug Francuske, zatim do Reuniona, a u posljednje vrijeme se izvozi i u Kinu. Utvrđeno je da je sorta ‘Rose’ najvjerojatnije hibrid između Pelargonium capitatum x Pelargonium radens (Demarne i van der Walt, 1989.). Podrijetlo kultivara koji se koriste za proizvodnju esencijalnog ulja geranija u mnogim dijelovima svijeta i dalje ostaju nejasni. U pojedinim tekstovima iz Indije navodi se da je sorta ona koja je dobivena kao reznica od kultivara ‘Rose’ iz Reuniona, dok mnogi drugi tekstovi navode da je njihov izvor esencijalnog ulja geranija iz vrste Pelargonium graveolens.

Proizvodnja komercijalnog esencijalnog ulja geranija dobivena iz nekoliko sorti Pelargoniuma vrši se uglavnom u Egiptu, Kini i Reunionu. Potreba za esencijalnim uljem geranija uvelike premašuje količine dobivene iz same biljke, pa je zbog velike potražnje povećana i proizvodnja sintetičkog „prirodno - identičnog“ ulja geranija. Glavni spojevi esencijalnog ulja geranija su uglavnom citronelol i geraniol te njihovi esteri, koji se isto vrlo lako mogu pripraviti iz jeftinijih esenncijalnih ulja, prema preproručenim ISO standardima. Miris sintetički dobivenog ulja geranija u nekim segmentima u parfemskoj industriji čak cijene više nego miris pravog esencijalnog ulja geranija. Sintetičko geranijevo ulje također ima i snažniji antimikrobni učinak (Lis-Balchin et al., 1996.).

Prema navedenom, očito je da još uvijek vlada poprilična zbrka oko nomenklature i raspoznavanja esencijalnog ulja geranija. Vremenom su se izvršile korekcije, no unatoč tome, staro nazivlje korišteno u svakodnevnom govoru i u trgovini esencijalnim uljima do danas se nije promijenilo. Samo iskusni autori i aromaterapeuti znaju pravu istinu u vezi ovog pitanja, ali zbog lakše komunikacije i kako bi se izbjegli mogući nesporazumi svi koriste stoljećima ustaljeni naziv za esencijalno ulje dobiveno iz Pelargonium graveolens – geranij.

LITERATURA:

Delamain B., Kendall D. Geraniums. London: Christopher Helm; 1987.

Boddy K. Geranium. London: Reaktion books; 2013.

Geranium guide, https://geraniumguide.com/difference-between-geraniums-and-pelargoniums/ pristupljeno 20.08.2021.

Lis-Balchin M. Geranium and Pelargonium. London: Taylor & Francis; 2002.

Yeo P.F. Hardy Geraniums. London: Croom Helm; 1985.