Tema broja: Sistemske konstelacije: Pogled na život iz drugačije perspektive

48

SISTEMSKE KONSTELACIJE

Pogled na život iz druge perspektive

Sistemske konstelacije, poznate još i kao Obiteljske konstelacije ili Poredak ljubavi, razvio je njemački filozof i psihoterapeut Bert Hellinger devedesetih godina prošlog stoljeća. Iako su nastale iz psihoterapijskog rada prerasle su njegove okvire te ponudile uvide i spoznaje o funkcioniranju ljudskih odnosa na individualnoj, obiteljskoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Poučavaju nas što doprinosi našem zdravlju, a što nas može odvesti u bolest; što trebamo činiti a što izbjegavati da bi naši odnosi s drugima bili skladni, a život ispunjen i u ravnoteži. Svaki čovjek je dio većih sistema, odnosno sustava: obitelji, nacije, vjerske zajednice, poslovnog okruženja, društva, itd. Bez obzira jesu li još uvijek živi ili ne, u obiteljski sistem primarno pripadaju djeca, roditelji i njihova braća i sestre, bake i djedovi, a potom i prabake i pradjedovi. Također, u obiteljski sistem pripadaju i osobe koje nisu u krvnom srodstvu s ostalim članovima obitelji, ali su se maknuli u stranu kako bi napravili mjesto za nekoga u sistemu poput bivšeg partnera roditelja ili bake ili djeda ili se radi o osobi zbog čije je smrti, nesreće, odlaska ili gubitka neki član obitelji nešto dobio, odnosno profitirao.

Piše: mr.sc. Tihana Malenica Bilandžija, prof.psihologije i sistemska konstelatorica

štovati sistemske zakonitosti i povezati se s energijom „Polja“ iz kojeg dolaze informacije. Specifičan način na koji se konstelacije odvijaju i daju rezultate još uvijek je teško objasniti u okvirima dostupnih znanstvenih spoznaja te će cjelovit odgovor o njihovoj prirodi možda jednom ponuditi sinergija istočnjačkih filozofija, drevnih plemenskih učenja i spoznaja novih grana znanosti poput kvantne fizike, teorije morfičkih polja i epigenetike. U individualnom radu se za predstavnike članova sistema najčešće koriste figurice, a u grupnom su to polaznici koji u postavljanju nečijeg rada najčešće preuzimaju ulogu članova njegovog sistema, ali mogu utjeloviti i nematerijalne ili apstraktne pojmove poput bolesti, neke emocije ili stanja, imenovanog problema, prirode, Boga, itd., jer sve ima svoju energiju u „Polju“. U komunikaciji s „Poljem“ služimo se samo ključnim informacijama vezano uz temu rada, a ono nam na isti način odgovara kroz izjave predstavnika i zapažanja voditelja. Iz „Polja“ izranjaju informacije koje mogu sezati i nekoliko generacija unatrag. One razotkrivaju destruktivne obiteljske dinamike, nerazriješene traume i obiteljske tajne koje negativno utječu na članove obitelji i narušavaju njihove sadašnje odnose.

„POLJE“ KOJE ZNA

Konstelacije se mogu provoditi individualno i grupno, uživo i online, ali je ključno u radu poZAKONI LJUBAVI UPRAVLJAJU NAŠIM ŽIVOTIMA

Tijekom svog terapijskog rada s klijentima Hellinger je uočio

postojanje određenih sistemskih zakona koji podržavaju ljubav u obitelji kao primarnoj grupi kojoj pripada svaki pojedinac i nazvao ih je „zakonima ljubavi“. Oni su jednostavno prisutni iako ih je teško objasniti, no ukoliko ih se ignorira i krši to otežava protok ljubavi unutar obiteljskog sistema i manifestira se na najrazličitije vidljive načine u životima njegovih članova. Konstelacije se primjenjuju u radu s pojedincima i obiteljima koje su se suočile sa životnim problemima od teške bolesti, samoubojstava i smrti preko incesta i drugih oblika zlostavljanja do nevjere, rastave ili pobačaja. Međutim, poticaj za uključivanje u ovaj rad mogu biti i naizgled „manji“ problemi poput kreativne blokade, nezadovoljstva poslom ili nekim konkretnim međuljudskim odnosom ili, naprosto, nedefiniranim osjećajem neispunjenosti i besmisla koji nas prati kroz život. One otkrivaju uzroke i vraćaju nas korijenima naših problema, onih koji su u tom trenutku ključni za naš razvoj i koje trebamo osvijestiti na ovaj način (jer nam nisu dostupni i vidljivi na svjesnoj razini), ukoliko želimo pokrenuti konstruktivnu promjenu u našim životima. Slikovito rečeno, rasvjetljava se naša „upletenost“ u neku situaciju iz obiteljskog sistema zbog koje je u njemu otežan ili zaustavljen protok ljubavi. Uviđanjem toga otvara se mogućnost za razrješenje koje će obnoviti ljubav i pokrenuti nas s „mrtve točke“. Energija koja je u obiteljskom sistemu bila blokirana događajima iz prošlosti, oslobađa se i podržava naš sadašnji život te nam je na raspolaganju za ono što u njemu želimo ostvariti. Nerijetko pri razrješenju situacije u samom konstelacijskom radu klijent osjeti fizičko rasterećenje u obliku opuštanja mišića, strujanja energije kroz tijelo ili subjektivnog osjećaja lakoće.

INTEGRACIJA SPOZNAJA NA RAZINI DUŠE

Konstelacije nude dragocjene uvide koje je nužno prihvatiti s poniznošću i poštovanjem. Da bismo to mogli pristupamo im otvoreni za sve što će nam otkriti, jer konstelacijski stav polazi od pretpostavke da ne postoje „osjetljive“ ili neprihvatljive teme. Konstelacije nas mijenjaju kao jedinku, naše viđenje sistema kojima pripadamo i naš doživljaj svijeta. Uče nas i potiču kako se uskladiti

Iznenada su svi moji preci iza mene. Budi mirna, kažu. Gledaj i slušaj. Ti si rezultat ljubavi svih nas – tisuća ljudi.

Linda Hogan

i živjeti s prirodnim zakonima ljubavi. Svakoj temi, pitanju ili problemu klijenta pristupa se neutralno kao pojavnom fenomenu bez moralnog ili bilo kojeg drugog prosuđivanja, a dobivene spoznaje se ne interpretiraju na mentalnoj razini. „Mentaliziranje“ dobivenih uvida kroz analiziranje, uspoređivanje, klasificiranje i vrednovanje ometa ovaj rad i njegovo djelovanje na razini duše, a upravo je integracija na toj razini nužna da bismo imali koristi od konstelacijskog rada.

BOLEST KAO PUTOKAZ I SAVEZNICA

Tema bolesti i smrti već preko godinu i pol dana dominira čovječanstvom uslijed zdravstvene krize prouzročene širenjem korona virusa SARS-CoV-2 i u tom kontekstu je zanimljivo razmotriti stanje zdravlja, odnosno bolesti iz konstelacijske perspektive. Iskustvo konstelacijskog rada ukazuje na pojavu bolesti kod nekog člana sistema kao signala na neki nerazriješeni događaj ili situaciju iz obiteljske prošlosti koji na taj način stvara pritisak na pojedinca da rasvijetli o čemu se radi. Najčešće je to isključenost neke osobe iz obiteljskog sistema koja traži svoje mjesto u njemu ili simptomi mogu biti posljedica problema u odnosima s drugima ili neusklađenosti s vlastitim potrebama i željama, što rezultira potpuno neautentičnim življenjem. Simptomi potiču, a može se reći i prisiljavaju oboljelu osobu da pogleda u ono što treba, a najčešće ne želi. Ukoliko se proces uspješno okonča i sve što je potrebno povezati i uključiti biva integrirano na svoje mjesto u sistemu, simptomi se mogu povući jer je bolest izvršila svoju dužnost. Ovakav pristup bolesti je potpuno stran službenoj medicini, no bilo bi svakako zanimljivo istražiti sinergijski učinak njihovog kombiniranja. Gledano na globalnoj razini, pojavu pandemije također možemo promatrati kao „bolest čovječanstva“ koja poziva na osvještavanje što kao ljudska vrsta radimo pogrešno, što smo isključili i zanemarili, koje veze pokidali (sa sobom, s prirodom…) i o koje se sistemske zakonitosti ogriješili. Potom je potrebno dokučiti što i kako poduzeti da se s njima ponovno uskladimo.