4 minute read
IZ SVIJETA
u školi uglavnom uče kako je Marko Polo tjesteninu u Italiju donio sa svojih putovanja u Kinu. Međutim, istina je posve drugačija budući da su tragovi tjestenine na talijanskom tlu pronađeni iz doba Etruščana i starog Rima, a datiraju iz 1. stoljeća nove ere. Drevna tjestenina nastajala je od iste durum pšenice kao i danas, a zvali su je "lagane" od čega je nastalo ime današnjih lazanja. Ta vrsta tijesta nije se pripremala kuhanjem već pečenjem u pećnici, a narodi koji su živjeli na tlu Italije morat će pričekati nekoliko stoljeća kako bi njihovo najpopularnije jelo doživjelo sljedeći kulinarski korak naprijed. Kao i na mnoge druge aspekte života, prodor Arapa na jug Italije u 8. stoljeću uvelike je utjecala i na regionalnu kuhinju pa se danas arapski utjecaj smatra presudnim za nastanak različitih vrsta tjestenina.
TEŠKI POČECI
Advertisement
Suvremena riječ makaroni dolazi od sicilijanskog termina koji kazuje da se tijesto mijesi energično budući da je nastanak rane tjestenine bio naporan, često cjelodnevni posao. Kako su se točno ova pradavna jela posluživala nitko sa sigurnošću ne može reći, ali znamo da i danas mnoga sicilijanska jela sadrže sastojke tipične za kuhinje Srednjeg istoka, kao što su grožđice i cimet kao svjedoke originalnih, srednjovjekovnih recepata. Ova rana tjestenina bila je idealno jelo za Siciliju i lako se proširila na kopno budući da je durum pšenica uspijevala na talijanskoj klimi. Do 1300-ih osušena tjestenina stekla je veliku popularnost zbog svoje nutritivne vrijednosti, ali i vijeka trajanja što ju čini idealnom za duga putovanja. Tjestenina je za 100-tinjak godina od tada proputovala svijet za vrijeme europskih otkrića drugih kontinenata, a u međuvremenu su se, zahvaljujući izumu novih tehnologija, pojavili i mnogi drugi oblici ovog popularnog jela koje je sada bilo jednostavnije i lakše napraviti. Sljedeći veliki korak za tjesteninu, barem prema pisanju portala Life in Italy, dogodio se tek u 19. stoljeću kada je tjestenina "susrela" rajčice. Iako je to povrće (ili voće!) u Europu stiglo ubrzo nakon otkrića Novog Svijeta, bilo je potrebno dulje vrijeme da se prihvati činjenica da je ono jestivo. Čak do sredine 19. stoljeća rajčicu se u dijelovima Europe i kolonija smatralo otrovnom. Prvi zabilježeni recept tjestenine s umakom od rajčica datira iz 1839. Ubrzo nakon toga rajčica je uhvatila korijenje, posebno na jugu Italije, a ostalo je ukusna povijest.
PROCVAT TRŽIŠTA
Procjenjuje se kako Talijani godišnje po stanovniku pojedu više od 20 kg tjestenine, a na drugom su mjestu po konzumaciji Tunižani koji godišnje konzumiraju 16 kg ove namirnice. Hrvatska je na 15. mjestu po konzumaciji sa 7,5 kg. Sve to ujedno daje naslutiti kako niti financijska strana priče o tjestenini ni u kom slučaju nije zanemariva. Analitička kuća Fior Markets iznijela je krajem svibnja podatak kako je u prošloj godini globalno tržište tjestenine vrijedilo 68,24 milijarde dolara te kako će njegova vrijednost do 2028. porasti na 90,49 milijardi dolara uz prosječan godišnji rast od 3,66 posto. Analitičari Fior Marketsa napominju pritom kako sve vrste tjestenine i rezanaca posljednjih godina doživljavaju znatan rast. Osim u Europi, i mnoge druge civilizacije (Japan, Koreja i Kina) obožavaju juhe s rezancima. Budući da je riječ o jednoj od osnovnih živežnih namirnica, očekuje se kako će potražnja za njom i dalje samo rasti. Glad za tjesteninom kao obrokom koji se brzo i lako priprema pokreće i činjenica što diljem svijeta neprestano raste broj zaposlenih pojedinaca koji nemaju puno vremena za kuhanje. Kao glavne igrače na globalnom tržištu navode tvrtke Acecook Vietnam JSC, Nestlé, Brf Brasil Foods, Masan Consumer, CJ Group, Comercial Gallo, Conad, ConAgra Foods, Creamette, De Cecco, Delverde, General Mills, Barilla, Gerardo di Nola, House Foods Group, ITC, Kraft Heinz Company, Kroger, Teigwaren Riesa, Toyo Suisan Kaisha, La Molisana, Ottogi Foods, Conad, Nissin Foods, Panzani, Pastificio Rana, Pinehill Arabia Food, San Remo Macaroni Company i Uni-President Enterprises. Velike promjene u prehrambenim navikama dogodile su se tijekom prošle godine i globalnih strogih zatvaranja zbog pandemije koronavirusa. Gomilanje kućnih zaliha te promjene navika u smislu veće zastupljenosti kuhanja kod kuće osobito su pridonijeli porastu zastupljenosti i potražnje za tjesteninom. Zahvaljujući tome izvoz Italije, koja 60 posto vlastite proizvodnje plasira na međunarodna tržišta, u prvoj je polovini prošle godine porastao 30 posto pri čemu je predvodnik bio industrijski div Barilla. Posebne agencije analizirale su i pandemijske trendove konzumacije tjestenine u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Prema podacima istraživanja "Pasta consumption during the lockdown" provedenog na uzorku većem od 5.000 ispitanika, koje je objavio IPO (International Pasta Organisation), potvrđena je pretpostavka da je tjestenina na tjednim pa čak i dnevnim jelovnicima ljudi diljem svijeta. Jedu je gotovo svi Francuzi (99 posto), Nijemci (98 posto) i Englezi (95 posto) kao i devet od deset Amerikanaca, što se čini još nevjerojatnijim zna li se da je SAD domovina proteinske prehrane. Čak i više od podatka o broju konzumenata iznenađuje frekvencija konzumacije. U svim promatranim zemljama većina ljudi tjesteninu jede jednom do četiri puta tjedno i to 56 posto Amerikanaca, 85 posto Francuza i 61 posto Nijemaca. Dodatno, šest od 100 Amerikanaca i sedam od 100 Francuza jede je svaki dan.
Prodor
Arapa na jug Italije u 8. stoljeću smatra se presudnim za
nastanak različitih vrsta
tjestenine Umak od rajčica sve
do 19. stoljeća
nije posluživan uz tjesteninu jer se rajčica