Croatica Christiana Periodica br. 76 (2015.) by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

V. Jukić, Sacral connection between Continental Croatia and the West ...

(e.g., the monasteries at Nuštar and Bijela), or some spots are studied in the past but did not properly researched so, only what we have today is an undoubtedly very important, but incomplete studies (best example is the Cathedral of Zagreb and very important but incomplete study made by Ana Deanović and several other researcher).2 So, one may conclude that in some cases we are getting close to being able to place monuments and groups within their place and time. Also, some possible connections with the neighboring countries, Hungary in particular, are being recognized and thanks to those insights, a network of connections between Continental Croatia and the rest of the Romanesque Europe is being established.3 An interesting connection is the appearance of the »Renaissance of the twelfth century« that is in Southern Pannonia delayed to the early 13th century.4 This phenomenon is especially linked with the immigration of the »Saxons«, a conglomerate of rural population of the Northwestern Europe. But there are also phenomena in Continental Croatia that can be linked to the mainstream. Good examples are the churches at Gora and Topusko. The abbey at Topusko was built by the Cistercians invited by King Andrew II (1205 – 1235) in the best manner of French Gothic which reached Topusko via Pannonhalma.5 Gora was given to the Templars a few years earlier (probably by king Bela III in 1196, and confirmed by Andrew II on 1209),6 who constructed a wonderful Early Gothic church discovered underneath Baroque layers after the damage the building had suffered in the course of the Liberation War.7 These connections continue throughout the first half of the 13th century mostly thanks to a cultural »mini-Renaissance« in the Pannonia Savia (Southwestern Pannonia) under the patronage of Herceg (Duke) Koloman (1226 – 1241) and Bishop Stjepan II of Zagreb (1225 – 1247) revealed primarily by the presence of the royal workshops, such as one that did the décor at the Medvedgrad Chapel. Here, one is first of all referring to the two column biting lions behind the altar, and the pair of Atlantes above the entrance of the Chapel which, along with the last breath of the Romanesque, introduce the spirit of

5 6

Ana DEANOVIĆ et al., Zagrebačka katedrala, Globus – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988. This study is good but mostly deals with later layers of the Cathedral of Zagreb. This paper is published without any pictures because main topic is connection between Continental Croatia and the west. Still, any piece of sculpture mentioned in this paper could be found published in quoted literature. For example: Vladimir Peter GOSS, Četiri stoljeća europske umjetnosti 800. – 1200., pogled s jugoistoka, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2010, pp. 153-154; Vladimir Peter GOSS, »Renesansa 12. stoljeća i Hrvatska« in: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik Dana Cvita Fiskovića 2, (edited by Predrag MARKOVIĆ – Jasenka GUDELJ), Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2008, pp. 417426; Danko DUJMOVIĆ – Vjekoslav JUKIĆ, »The “Koloman Renascence” in: North Western Croatia – An Unfinished Project« in Starohrvatska prosvjeta (2010) III/ 37, pp. 171-182. V. P. GOSS, Četiri stoljeća europske umjetnosti, pp. 191 and 210. Tadija SMIČIKLAS (ed.), Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae Vol. III, HAZU, Zagreb, 1905, pp. 84-89, document 74. Drago MILETIĆ, »Župna crkva uznesenja B. D. Marije u Gori« in: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske (1997) 23, pp. 127-152; Juraj BELAJ, »Prikaz arheoloških istraživanja crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori tijekom 2008 i 2009 godine« in: Antiquam fidem. Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Sisačkoj biskupiji (edited by Darko TEPERT – Spomenka JURIĆ), Glas Koncila, Zagreb, 2011, pp. 121-147; Drago MILETIĆ – Marina VALJATO-FABRIS, »Rekonstrukcija templarskog sloja župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori« in: Portal (2014) 5, pp. 49-70.

CCP 76 (2015.), str. 1–9

the mature Gothic à la Villard de Honnecourt.8 Also, the monumental western rose of St. Mary Magdalene at Čazma could be linked to the Cathedral at Bamberg.9 One of the key players in those European connections were the monastic orders, the Benedictines in the 12th ct., as demonstrated by the capital exhibition Paradisum Plantavit (Panninhalma 2001), showing their significance for the entire territory of the Lands of the Crown of St. Stephen.10 A key role was also played by the Templars, who built the already mentioned Early Gothic church at Gora, linked by Drago Miletić with the refined products of the early French Gothic. The Canons of the Holy Sepulcher who had their seat at Glogovnica (ca. 1200), albeit more conservative, have left us at least one future oriented piece of sculpture within their fundus at Glogovnica, an enthroned knight whose regal stance and serenity led some of the scholars to identify him as Godefroy de Bouillon, the founder and patron of the Canons. The most influential order in the 13th century are the Dominicans who became the trusted lever of the Hungarian royal policy. They stand behind the monumental church at Čazma, the sculpture of which, be it decorative or figural (only a fragment of a warrior’s head has been preserved), can stand comparison with the quality production of the West.11 All those examples, though, address primarily the question »wherefrom?«, rather than »how?« The quality of some of the examples indicates import not just of ideas but of masters themselves (royal workshops at Čazma and Medvedgrad in the years just before the Tartar invasion of 1242). However, what about some connections which are merely hinted at? Of other patrons, beyond the top secular and religious elites? What are the routes the influences were able to enter Continental Croatia? A rich field of inquiry still to be researched. For example, in Topusko, the monks had a full support of the highest secular orders but this may not have been the rule. Even so, the key bearers of the new ideas must have been foreign, well versed in the newest trends prevalent in Western Europe. It is known that the Benedictine abbey at Somogyvár housed exclusively monks from St. Gilles-du-Gard in the Languedoc.12 Also, it is hard to believe that every ecclesiastical community which 8

V. P. GOSS, Četiri stoljeća europske umjetnosti, pp. 215; Imre TAKÁCS, »The French Connection – On the Courtenay Family and Villard de Honnecourt a propos of the 13th century Incised Slab from Pilis Abbey« in: Künstleriche Wechselwirkungen in Mitteleuropa (edited by Jiří FAJT – Markus HÖRSCH), Thorbecke, Ostfildern, 2006, pp. 11-26. Josip STOŠIĆ, »Srednjovjekovna umjetnička svjedočanstva o Zagrebačkoj biskupiji« in: Sveti trag: devetsto godina umjetnosti zagrebačke nadbiskupije (edited by Tugomir LUKŠIĆ – Ivanka REBERSKI), Muzejskogalerijski centar – Institut za povijest umjetnosti – Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb, 1994, pp. 110-130 and Josip STOŠIĆ, »Crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi« in: Čazma u prošlom mileniju (edited by Josip PANDURIĆ – Nino ŠKRABE), Disput, Zagreb, 2001, pp. 69-72. He was first researcher of the church of St. Mary Magdalene at Čazma and he pointed out connections between Northwestern Croatia and West Europe. Please see also and Maja CEPETIĆ – Vladimir Peter GOSS, »A Note on the Rose Window in Čazma and on the Presence of the Royal Workshops in Medieval Slavonia« in: Starohrvatska prosvjeta (2010) III/37, pp. 179–187. Imre TAKÁCS (ed.), Paradisum plantavit: Bencés monostorok a középkori Magyarországon/ Benedictine monasteries in medieval Hungary/, Pannonhalmi Bencés Főapátság, Pannonhalma, 2001, passim. Maja CEPETIĆ, Biskupski posjedi Dubrava, Ivanić i Čazma u 12. i 13. stoljeću: teritorijalna organizacija, naselja i spomenici. (PhD Thesis), Filozofski fakultet, Zagreb, 2015, pp. 295-321. Miljenko JURKOVIĆ, »Jedan primjer hrvatsko-ugarskih veza u 12. stoljeću – PROPRIO SVMPTV HANC TURRIM SANCTAE MARIAE UNGARIAE DALMATIAE CHROATIAE CONSTRVI ET ERIGI IVSSIT

V. Jukić, Sacral connection between Continental Croatia and the West ...

settled within the Lands of the Crown of St. Stephen was accompanied by a high quality workshop. But those that had come could have trained many a local hand. Is there the explanation of that wonderful style, so deeply linked to the genius loci, not any more Romanesque, never absolutely Gothic which came into being within the Lands of the Crown of St. Stephen around the end of the 12th ct.? And, what about the influences of other media i.e., sculpture in wood or metal, of manuscript illumination, or coinage? As opposed to the above, the art of sculpture in wood is mainly a local phenomenon. Unfortunately, we can judge it only through extra-visual evidence, such as place names or narrative tradition, as there is no sculpture in wood preserved before the late medieval period. The territory of Continental Croatia was densely forested. The incoming Early Slavs had brought along the idea of wooden sanctuaries and wooden statuary. Unfortunately, the state of preservation of such works is none. There appears to be no preserved wooden church from the Middle Ages, except for meager traces of one such building from the 9th ct. at Lobor.13 Also, no traces of wooden sculpture have been preserved, and it can only be guessed at from a handful of place names (e.g., Stari kip, Kip, Treglava, Trojeglava, etc.). The impact of sculpture in wood has been noted in the case of the largest group of the 12th ct. fragments – Rudina. Writing about Rudina, Željko Tomičić has noted that »those were works by woodcutters which fired the sculptors’ imagination when carving the unique figures of the frieze in stone in the late Romanesque period…«14 This »unskillful skill« of the workshop should be viewed in the light of the lack of experience in stone carving, and not in any lack of inspiration or artistic concept. Such a statement is, of course, difficult to support under the present-day circumstances, but distant references such as the carvings of Oseberg show the potentials of the art of carving in wood when done by real masters.15 Here one should point out two important factors. On one hand, it is difficult to assess problems occurring when switching from stone to wood as some of the motifs are harder to translate than the other, adding to the »crudeness« of the work. On the other, the Romanesque form is »looser«, as it is made with a clear emphasis on content and expression while paying less attention to symmetry or elegance as does the sculpture of later more idealizing periods. Both factors reveals that they are works clearly within the expectations of the time, while the level of expression shows that we are dealing with capable sculptors who, by using a few details (e.g., eyes, mouth), could convey a wide range of feelings from fear and despair to force and serenity. This element of the narrative brings us to manuscripts as another possible source of figural sculpture. Manuscripts are portable, and they are also carriers of iconological elements as

REX COLOMANVS« in: Hrvatska/Mađarska. Stoljetne književne i likovno-umjetničke veze [Horvátorzág/ Magyarország. Évszázados irodalmi és képzömüvészeti kapcsolatok] (edited by Jadranka DAMJANOV), Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1995, pp. 13-17; I. TAKÁCS (ed.), Paradisum plantavit, pp. 681. Vladimir Peter GOSS, »A Reemerging World – Prolegomena to an Introduction to Earlier Medieval Art Between the Sava and the Drava Rivers« in: Starohrvatska prosvjeta (2005) III/32, pp. 99-101; Krešimir FILIPEC, Arheološko – povijesni vodič po svetištu crkve Majke Božje Gorske u Loboru, Općina Lobor – Župni ured sv. Ane – Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Lobor – Zagreb, 2008, pp. 67-68. Željko TOMIČIĆ, »Novije arheološke spoznaje o Rudini« in Radovi zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi (2013) 2, pp. 50. V. P. GOSS, Četiri stoljeća europske umjetnosti, pp. 28.

CCP 76 (2015.), str. 1–9

books deal with the holy matter. They are indispensable in any ecclesiastical community. Donations of books not infrequently carry consequences of historical proportions, as well documented by the case of the early library of Zagreb Cathedral.16 A material witness of the use of sacred books have been established at Rudina by a discovery of fragments of metal book covers from the 15th ct.,17 and it is reasonable to assume that the monastery possessed a library at much an earlier date. The already mentioned Zagreb Cathedral library is a good example of the inflow of the sacred books, still to be fully explained and evaluated, e.g., Metropolitan Library MR 153, MR 164 and MR 138.18 At first they were linked to Duh, the first bishop of Zagreb, and now mostly to some Hungarian centers, in particular Györ or Esztergom. There are no obvious links with the figural sculpture of Continental Croatia but some mannerisms are rather interesting, e.g., St. Luke (MR 153), the large almond shaped eyes of whom, recall some of the Rudina brackets. Yet, the oldest preserved manuscripts of Zagreb show how in Continental Croatia and the adjacent lands there were books from various parts of Europe, potential models for figural sculpture. Here are a few examples. It is Nataša Golob who greatly contributed to that area, dealing, in particular with the scriptorium of the Žiča Carthusian monastery from which some one hundred books are known today.19 The author has also dealt with the three oldest Žiča books from before 1200 known to have been made elsewhere.20 Two of them (Cod. 1100/Glossed Psalter, and Cod. 755/work of Hilarius Pictaviensis) are illuminated and dated to the 12th ct. (the first to the third quarter, and the second to the very end of the century).21 Of special interest is the Cod. 1100 wherein in the psalm 1 the initial »B« (Beatus vir) shows a fantastic creature with bands forming bellies of the letters stemming forth from its mouth.22 The frowning figure seems to have horns and it angrily devours the bands with the letters. Thus it recalls the two column biting lions from Medvedgrad chapel, but also the heads from churches at Gora and Konjščina. Interesting is also the initial »D« of the psalm 109 (Dixit dominus) with interlaced animals and scrollwork somewhat reminiscent of the altar panel from unknown church nearby Beli Manastir.23 This clearly shows the extant of how many the manuscripts circulated throughout Europe identifying them as a valuable comparative material when studying sculpture. 16 17 18

20 21 22 23

Radoslav KATIČIĆ, Litterarum studia, Matica Hrvatska, Zagreb, 1998, pp. 597-622. Ž. TOMIČIĆ, »Novije arheološke spoznaje o Rudini«, pp. 47. R. KATIČIĆ, Litterarum studia, pp. 597-622; Biserka RAUTER PLANČIĆ (ed.), Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti (catalogue of exibition), Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2006, pp. 244-253. For exmaple see: Nataša GOLOB, »Srednjeveški rokopisi infragmenti iz slovenskih proveniene v tujini (l) trojni psalter iz Žič« in: Zbornik za umetnostno zgodovino, s. n., (1999) XXXV, pp. 147-170; Nataša GOLOB, »The so-called “Kopitar’s Bosnian Gospel” and its position between Carolingian models and contemporary politics« in Régionalisme et internationalisme. Problèmes de paléographie et de codicologie du moyen âge, (edited by Otto KRESETN, – Franz LACKNER), Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaten, ÖAW, Wien, 2008, pp. 257-268; Nataša GOLOB, »Two romanesque manuscripts from Žička kartuzija/Charterhouse Seitz: (Österreichische Nationalbibliothek Cod. 1100 and Cod. 755): Additions« in: Codices manuscripti (2008) 68, pp. 3-20. N. GOLOB, »Two romanesque manuscripts from Žička kartuzija«, pp. 3. N. GOLOB, »Two romanesque manuscripts from Žička kartuzija«, pp. 8 and 20. N. GOLOB, »Two romanesque manuscripts from Žička kartuzija«, pp. 5. N. GOLOB, »Two romanesque manuscripts from Žička kartuzija«, pp. 6.

UDK 94(497.5Sveti Petar u Šumi)“16/18” 314.148(497.5-3Istra) Izvorni znanstveni rad Primljeno: 10. lipnja 2015. Prihvaćeno za objavljivanje: 1. rujna 2015.

SV. PETAR U ŠUMI U NOVOM VIJEKU (17. – 19. STOLJEĆA)1 Slaven BERTOŠA, Pula Naselje Sv. Petar u Šumi sastoji se od 27 raštrkanih sela i zaselaka, koji nose nazive po prezimenima. Ime je dobilo prema samostanu koji su u 12. stoljeću osnovali benediktinci, ali su ga 1459. godine preuzeli pavlini i držali ga do 1782., kada je crkva pretvorena u župnu crkvu, a samostanski sklop prešao u privatne ruke. U novom su vijeku pavlini temeljito preuredili samostan, a sadašnja crkva i samostanske zgrade okupljene oko klaustra nastaju koncem 17. stoljeća i u 18. stoljeću. U svojim su djelima Sv. Petar u Šumi opisali novovjekovni pisci i historiografi Giacomo Filippo Tomasini, Prospero Petronio i Johann Weickhard Valvasor. Kao vrijedan izvor za migracijska kretanja s jednog područja na drugo, matične knjige grada Pule dobro prikazuju slučajeve doseljenika iz Sv. Petra u Šumi i njegove okolice, koji su u njima ostali zabilježeni u manjem broju. Unatoč činjenici da su u odnosu na doseljenike iz drugih istarskih mjesta u Puli zabilježeni relativno rijetko, i na njihovu se primjeru mogu proučiti obilježja matičnih knjiga, koje na taj način nedvojbeno pridonose boljem poznavanju prošlosti središnje Istre, njezinih naselja i žitelja. KLJUČNE RIJEČI: Sveti Petar u Šumi, Istra, povijest ranog novog vijeka, matične knjige, društvena povijest, povijest demografije.

Uvod Naselje Sv. Petar u Šumi, smješteno iznad Limske drage na 341 m nadmorske visine, sastoji se od 27 raštrkanih sela i zaselaka, koji nose nazive po prezimenima.2 Ime je dobilo prema samostanu koji su u 12. stoljeću osnovali benediktinci, ali su ga 1459. godine preuzeli pavlini i držali do 1782. godine kada je crkva pretvorena u župnu crkvu, a samostanski 1

Rad je nastao kao dio znanstveno-istraživačkih projekata »Istarsko društvo XVI. – XIX. stoljeća: povijesne i kulturološke teme« i »Povijest Zapadne Hrvatske: Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar, Lika«, koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. O gradiću usp., primjerice, »Sv. Petar u Šumi: Supetarština jučer, danas, sutra«, Istra – časopis za kulturu, književnost, društvena pitanja, god. 16, br. 10 (cijeli broj), Pula, 1978. i Sv. Petar u Šumi nekad i danas, ur. Mario BRATULIĆ – Ladislav TURČINOVIĆ, Sv. Petar u Šumi, 1989.

S. Bertoša, Sv. Petar u Šumi u novom vijeku (17. – 19. stoljeća)

sklop prešao u privatne ruke. U novom su vijeku pavlini temeljito preuredili samostan, a sadašnja crkva i samostanske zgrade okupljene oko klaustra nastaju koncem 17. i u 18. stoljeća. Crkva sv. Petra i Pavla proširena je, dovršena i posvećena 1755. godine, a u 17. stoljeću počeo ju je graditi pavlin Šimun Bratulić. Sl. 1 – Pročelje crkve sv. Petra i Pavla u Sv. Petru u Šumi (Fotografirao: Slaven Bertoša, 9. svibnja 2009.)

6 7 8

Između ostaloga, sama crkva ima strop izveden od bačvastih križnih svodova, a sustav prozora omogućuje posebne svjetlosne učinke.3 Crkva je bogato ukrašena baroknim oltarima, skulpturama i slikama. U vrijedan inventar ubrajaju se krasno rezbareni oltari iz 17. stoljeća, djelo Paulusa Riedla4, barokne orgulje iz 18. stoljeća, rad Johanna Georga Eisla5 i oltarne pale, koje je izradio Leopold Keckheisen6. Samostanski sklop ima mali vrt te dvokatni stambeni i radni dio s prostorijama koje su okupljene oko središnjeg klaustra. Južno je krilo izduženo, a izgrađeno je 1731. godine, sjeverno je dograđeno uz veliki ograđeni vrt 1780. godine. Klaustar je oblikovan na dva kata, s trijemom koji drže gusti nizovi stupova, a u sredini se nalazi cisterna.7 Zvonik je ugrađen u pročelje crkve, visok je 33 metra i ima dva zvona.8

O crkvi usp. Đurđica CVITANOVIĆ, »Sv. Petar u Šumi«, Peristil – Zbornik radova za povijest umjetnosti, br. 16/17, Zagreb, 1973./1974., str. 107–131; Vladimir MARKOVIĆ, »Pavlinska crkva Sv. Petar u Šumi i odjeci njezine arhitekture u Istri«, Peristil – Zbornik radova za povijest umjetnosti, br. 40, Zagreb, 1997., str. 91–96. Doris BARIČEVIĆ, »Paulus Riedl, pavlinski kipar u Istri i Hrvatskom primorju«, Peristil – zbornik radova za povijest umjetnosti, br. 16-17, Zagreb, 1973. – 1974., str. 133–139. Istarska enciklopedija, Miroslav BERTOŠA – Robert MATIJAŠIĆ (ur.), Zagreb, 2005., redakcijska natuknica, str. 203. Isto, natuknica V[išnje] BRALIĆ, str. 386. Isto, natuknica R[oberta] MATIJAŠIĆA, str. 572. Crkva u Istri: osobe, mjesta i drugi podaci Porečke i Pulske biskupije (stanje 1. siječnja 1991. godine) Marijan BARTOLIĆ – Ivan GRAH (ur.), 2. popunjeno izdanje, Pazin, 1991., str. 129–130.

CCP 76 (2015.), str. 69–82

Na glavnom oltaru nalazi se čudotvorna slika Jasnogorske Gospe9, koja je plakala krvavim i običnim suzama 1721. – 1722. Od tada crkva počinje biti svjedok sve većeg broja hodočasnika, koji je posjećuju i mole se pred čudotvornom slikom Crne Gospe.10 Deset godina nakon restauracije Šimuna Bratulića crkva je zajedno sa samostanom bila napola srušena tijekom ratnih operacija u mletačko-austrijskom Uskočkom ratu.11 Prema izvješću mletačkog generalnog providura u Istri, iz srpnja 1616., bila je opljačkana okolica mjesta.12 Nekoliko mjeseci kasnije, u listopadu iste godine, providur je pohvaljen što je zauzeo i porušio Sv. Petar u Šumi.13 U tim su pohodima sudjelovali mletački zapovjednici Barbaro, Zorzi, Foscarini i Erizzo.14 U Uskočkom je ratu učestala pojava bilo i hvatanje muškaraca, žena i djece kako bi ih se ispitalo i saznalo o kretanju i razmještaju neprijateljske vojske. Tako je Jure Milešić rašporskom kapetanu Bernardu Tiepolu ispričao da se, između ostalih mjesta, i oko Sv. Petra u Šumi okupljaju konjanici kraljevci, austrijski podanici.15 Sv. Petar u Šumi (S. Pietro in Selva) naveden je i 1732. godine u popisu svih posjeda koji su bili pridruženi Pazinskoj knežiji. Zabilježeno je da se radi o selu (Villa) koje pripada svećenicima reda sv. Pavla Pustinjaka.16 Sl. 2 – Oltar crkve sv. Petra i Pavla Fotografirao: Slaven Bertoša, 9. svibnja 2009.

9 10

11 12

13 14

Majka Božja iz Częstochowe u Poljskoj. [Dragutin] N[EŽIĆ], »Čenstohovska Gospa u Sv. Petru u Šumi«, Ladonja, god. 7, br. 5 (51), lipanj 1987., str. 8–9. Ivan OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. 3, Split, 1965., str. 133. Senato Secreti – Cose dell’Istria, Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, vol. 7, fasc. 1-2, Parenzo 1891., str. 16. Isto, str. 21. Camillo DE FRANCESCHI, »Storia documentata della Contea di Pisino, a cura del figlio Carlo«, Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, vol. 10-12, nuova serie, Venezia, 1963., str. 93. Miroslav BERTOŠA, Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće), Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, Pula, 1995., str. 342. »Capo d’Istria e Provincia tutta intorno a confini suoi con Trieste e con il contado di Pisino ed altre materie raccolte nell’anno 1732.«, Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, vol. 8, fasc. 3-4, Parenzo, 1892., str. 453.

S. Bertoša, Sv. Petar u Šumi u novom vijeku (17. – 19. stoljeća)

Pazinski grofovi darivali su samostanu mnoge posjede, a u crkvi su imali i svoje grobnice, koje su u 19. stoljeću proučavali Pietro Kandler i Camillo De Franceschi.17 Čitavo prostrano imanje, zajedno s velikom samostanskom zgradom, kupio je 1807. godine grof Enea Francesco Montecuccoli za 45.400 forinti i pripojio ih Pazinskoj knežiji,18 koju je tada držao u zakupu od Habsburgovaca. Novi gospodar preuredio je opatiju u privatni stan pa je u crkvenim rukama ostala jedino lijepa jednobrodna crkvena zgrada.19 Dana 22. travnja 1889. godine u Sv. Petru u Šumi je utemeljena, a 19. svibnja iste godine i otvorena Hrvatska čitaonica. Njezin predsjednik bio je dugogodišnji supetarski župnik i narodnjak Liberat Sloković, a prvi tajnik Matko Lazarić. Brzojav podrške poslao je i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je od 1891. bio počasni član čitaonice. Crkva pavlinskog samostana Sv. Petra u Šumi ima gotovo u potpunosti sačuvan umjetnički inventar iz 18. stoljeća. S obzirom na to da se radi o velikom broju monumentalnih djela, ona je centralni objekt za proučavanje problematike umjetnosti baroka, a posebice kiparstva pavlinskog reda na tom području.20 Prema mišljenju mnogih povjesničara umjetnosti, Sv. Petar u Šumi jedini je pavlinski sklop u Hrvatskoj sačuvan u svim elementima: Lepoglava je pretvorena u kaznionicu, Remete kraj Zagreba nastadale su u potresu 1880. godine, pa se nisu očuvala sva samostanska krila, a samostanima u Sveticama i Kamenskom jedno je krilo srušeno zbog dotrajalosti.21 Stara je opatija stekla svoju Sl. 3 – Crkva sv. Roka na groblju oznaku »de Silva« (de Sylva, Fotografirao: Slaven Bertoša, 9. svibnja 2009. Subsilva, in Silva, in Silvis, in Selve) zbog gustih hrastovih šuma koje su je okruživale. Nalazi se na položaju koji je nešto povišen u odnosu na okolicu.22 U mjestu postoji i crkva sv. Roka, sagrađena 1735. godine. Do 1783. godine to je bila župna crkva, a danas je grobljanska.23 Obnovljena je 1981. godine. Ima tri oltara, a na

19 20 21

22 23

Tugomil UJČIĆ – Vitomir UJČIĆ, Pazin: Beram, Boljun, Cerovlje, Draguć, Gračišće, Grdoselo, Lindar, Lupoglav, Motovun, Paz, Pićan, Stari Pazin, Sv. Petar u Šumi, Tinjan, Trviž, Žminj, Pula, 1953., str. 68–70. Camillo DE FRANCESCHI, »I castelli della Val d’Arsa: ricerche storiche«, Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, vol. 15, fasc. 1-2, Parenzo, 1899., str. 197. Ivan OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj, str. 133. Doris BARIČEVIĆ, »Paulus Riedl«, str. 134. Đurđica CVITANOVIĆ, »Srce Zagorja u srcu Istre«, Kaj – časopis za kulturu i prosvjetu, god. 6, br. 6, Zagreb, 1976., str. 24. Ivan OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj, str. 133. Istarska enciklopedija, nav. dj., natuknica I[vana] MATEJČIĆA, str. 772.

CCP 76 (2015.), str. 69–82

glavnome se nalazi slika sv. Roka. U crkvenom je smislu u novom vijeku Sv. Petar u Šumi potpadao pod vlast porečkog biskupa.24 Pavlini i njihov samostan Pavlini (hrv. Red braće sv. Pavla Pustinjaka, lat. Ordo fratrum s. Pauli Eremitae) katolički su muški monaški red osnovan u 13. stoljeću spajanjem različitih zajednica pustinjaka, najviše su se proširili po sjevernoj i srednjoj Europi, a u Hrvatskoj su od sredine tog stoljeća osnovali mnogo samostana. Najpoznatiji je onaj u Lepoglavi, koji 1581. godine postaje glavnim sjedištem reda. Svojom su razgranatom djelatnošću pavlini znatno pridonijeli razvoju gospodarstva, književnosti, školstva,25 likovnih umjetnosti, graditeljstva i glazbe. Gdje god su se osnivali njihovi samostani došlo je do pretvaranja teritorija u dobro obrađene i voćkama zasađene posjede. Prilike u Istri opisao je u svojem rukopisu »Chronotaxis monasteriorum Ordinis FF. Eremitarum s Pauli primi Eremitae in Provinciis Istriae et Croatiae« pavlinski povjesničar Nikola Benger (Križevci, 1695. – Lepoglava, 1766.).26 U Istri su pavlini imali desetak samostana, a u 18. stoljeću postojala je i posebna Hrvatsko-istarska pavlinska provincija za područje Senjske biskupije i Istre. Car Josip II. ukinuo je pavlinski red 1786. godine u čitavoj Habsburškoj Monarhiji, ali su se uspjeli održati u Poljskoj, odakle su se poslije opet širili. Njihov najstariji samostan u Istri je Sv. Marija na Čepićkom jezeru, gdje se pustinjaci sv. Pavla spominju već 1287. godine u darovnici kožljačkih gospodara. Čepićki područni samostan bio je Sv. Marija na Klavaru u Plominskoj luci, a osnovan je 1462. godine. Iz tih su se samostana pavlini 1782. godine povukli u Crikvenicu i Novi Vinodolski.

Sl. 4 – Ruševni dio pavlinskog samostana u Sv. Petru u Šumi Fotografirao: Slaven Bertoša, 9. svibnja 2009.

U pavlinskom samostanu u Sv. Petru u Šumi postojala je kuća novicijata i osnovna škola, a u 17. stoljeću obnovio ga je Šimun Bratulić, general pavlinskog reda i zagrebački biskup. Područne kuće tog samostana bile

Bernardo BENUSSI, »La liturgia slava nell’Istria«, Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, vol. 9, fasc. 1-2, Parenzo, 1894., str. 179; Camillo DE FRANCESCHI, »Storia documentatastr«, str. 303. Josip BRATULIĆ, »Školska djelatnost hrvatskih pavlina«, Kaj – časopis za kulturu i prosvjetu, god. 21, br. 3-4, Zagreb, 1988., str. 81–87. Đurđica CVITANOVIĆ, »Srce Zagorja u srcu Istre«, str. 14.

S. Bertoša, Sv. Petar u Šumi u novom vijeku (17. – 19. stoljeća)

su Sv. Sikst kraj Barata (iz 1611.)27 i Sv. Marija u Koruni (iz 1640.). Godine 1467. pavlini su stigli u nekadašnji benediktinski samostan sv. Elizabete kraj Motovuna i u njemu ostali do 1637. godine. U samostanu sv. Petra u Marčenegli sačuvao se glagoljski natpis iz 1557. godine.28 S obzirom na tada postojeću organizaciju, samostan u Sv. Petru u Šumi bio je vezan za matično pavlinsko sjedište u Lepoglavi. Na izbornim se kapitulima budno pazilo da izbor provincijala za istarsku provinciju bude u korist hrvatskih pavlina. Između ostalih, za upravitelja istarske provincije 1645. postavljen je Ivan Belostenec (Varaždin, oko 1594. – Lepoglava, 1675.), jedan od najpoznatijih hrvatskih leksikografa i pisac prvog hrvatskolatinskog rječnika. To je doba kada samostan u Sv. Petru u Šumi doživljava velik gospodarski procvat, koji će se kasnije odraziti na njegovo umjetničko oblikovanje.29 Pavlini su bili povezani s austrijskim kulturnim krugom, pa su u samostanu razvili snažnu kulturnu i prosvjetiteljsku djelatnost. Mnoge su sobe služile ne samo kao ćelije nego i za boravak pripravnika i studenata, budući da je samostan bio određen za studij filozofije.30 Osim toga, valja spomenuti i činjenicu da je 80-ih godina 18. stoljeća u samostanu djelovala posebna ljekarna, jer su se pavlini bavili i liječenjem. Školovani na starim tradicijama i medicinskoj znanosti koju su u ono doba njegovale zapadnoeuropske medicinske škole, liječili su pripadnike svoje zajednice, poznanike i suradnike. Budući da su tada za pravljenje lijekova prevladavali biljni pripravci, koristili su se i ljekovitim biljem, koje su i uzgajali u svojem vrtu. Može se pretpostaviti da su mnoge ljekovite biljke, koje i danas uspijevaju u tom kraju, potekle iz rasadnika pavlinskog vrta. Nakon što je odlukom Josipa II. ukinut pavlinski red, samostanska dobra počela su se prodavati na dražbama. Inventar suvremene samostanske ljekarne tako je 1784. godine prodan ljekarniku Franji Grbcu iz Pićna. Između ostaloga, u njemu su se nalazile farmaceutske knjige, herbarij ljekovitog bilja, čašice s pozlaćenim naljepnicama, staklene bočice, velike boce za lijekove, zemljani lončići, crveno obojene kutije za lijekove, ormar s ostakljenim krilima, drvene zidne stalaže s ladicama, vage sa zdjelicama, kamen za trljanje, željezna peć, bakrena škrinjica i dr.31 Šimun Bratulić, pavlinski redovnik i zagrebački biskup Jedna od najznačajnijih ličnosti iz crkvene povijesti Sv. Petra u Šumi, ali i javnog i političkog života Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, bio je Šimun Bratulić (Glavica, Sv. Petar u Šumi, oko 1550. – Ižakovci kraj Čakovca, 1611.). Niže škole pohađao je u rodnome mjestu, a filozofiju i teologiju studirao je kod isusovaca u Rimu. U mladosti je stupio u pavlinski red brzo napredujući u njegovoj hijerarhiji. Nakon nekoliko visokih 27

28 29 30 31

Ta se podružnica poslije razvila u rezidenciju, što je u svojem rukopisu »Descriptio synopticis« zabilježio pavlinski povjesničar i književnik Ivan Krištolovec (Varaždin, 1658. – Lepoglava, 1730.). Usp. Đurđica CVITANOVIĆ, »Srce Zagorja«, str. 12. Istarska enciklopedija, nav. dj., natuknica S[tanka] J[osipa] ŠKUNCE, str. 571–572. Đurđica CVITANOVIĆ, »Srce Zagorja«, str. 20. Godine 1770. bilo je šest studenata filozofije. Usp. Đurđica CVITANOVIĆ, »Srce Zagorja«, str. 25. Ante BARTOLIĆ – Čedomil IVKOVIĆ – Vladimir UREMOVIĆ – Vilim TONKOVIĆ, »Ljekarna pavlinskog samostana u Svetom Petru u Šumi (1782–1784)«, Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae, god. 21, br. 1-2, Beograd, 1981., str. 65–72.

CCP 76 (2015.), str. 69–82

samostanskih dužnosti, 1591. godine izabran je za vrhovnog poglavara pavlinskog reda, a stolovao je u Lepoglavi. Bio je i sudionik protuosmanskog rata 1593. – 1606., a istaknuo se u bitkama kod Kanjiže. Godine 1598. imenovan je srijemskim biskupom, a potom ga je kralj Rudolf II. proglasio zagrebačkim biskupom, što je papa potvrdio 1604. godine, dopustivši mu istodobno obnašanje dužnosti poglavara pavlinskog reda. Kao biskup u Zagrebu proširio je sjemenište, a 1606. godine pomogao je isusovcima osnovati njihov kolegij i gimnaziju na Griču. Ostao je zapamćen i po tome što se u duhu katoličke obnove borio protiv reformacije u svojoj biskupiji.32 Život i djelo Šimuna Bratulića u svojim radovima opisuje nekoliko pisaca: povjesničar pavlinskog reda Andreas Eggerer33, povjesničar Daniele Farlati34, novovjekovni historiograf Baltazar Adam Krčelić35, barbanski istraživač Petar Stanković (Pietro Stancovich)36, mađarski pisac i povjesničar Emil Kisbàn37, potom svećenik i povjesničar Emerik (Mirko) Gašić38, teolog i povjesničar Kamilo Dočkal39 te povjesničar Vjekoslav Bratulić40. Sv. Petar u Šumi u djelima pisaca i historiografa

Sl. 5 – Kip Šimuna Bratulića ispred glavne crkve

32 33

35 36 37

Giacomo Filippo Tomasini (1595. – 1655.) Poznati pisac i svećenik u svojem znamenitom djelu o povijesno-zemljopisnim komentarima u Pokrajini Istri iz 1641. godine, zabilježio je da se Sv. Petar u Šumi nalazi između Žminja, Kringe i Tinjana te

Istarska enciklopedija, nav. dj., natuknica J[osipa] BRATULIĆA, str. 98. Andreas EGGERER, Fragmen panis corvi protoeremitici seu reliquiae annalium eremi-coenobiticorum Ordinis Fratrum Eremitarum Sancti Pauli primi eremitae, Wien, 1663. Citirano prema: Vjekoslav BRATULIĆ, »Šimun Bratulić (? – 1611.)«, Jadranski zbornik – prilozi za povijest Istre, Rijeke, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, sv. 9, Pula – Rijeka, 1975., str. 200. Daniele FARLATI, Illyricum Sacrum, vol. 5, Venezia, 1775. Citirano prema: V. BRATULIĆ, »Šimun Bratulić«, na i. mj. Baltazar Adam KRČELIĆ, Povijest Stolne crkve zagrebačke, preveo Zlatko ŠEŠELJ, Zagreb, 1994. Pietro STANCOVICH, Biografia degli uomini distinti dell’Istria, Tomo primo, Trieste, 1828., str. 191–197. Emil KISBÀN, A magyar pàlosrend törtenete, sv. 1, Budapest, 1938., sv. 2, Budapest, 1939. Citirano prema: V. BRATULIĆ, »Šimun Bratulić«, str. 201. Emericus GAŠIĆ, Brevis conspectus historicus diocesium Bosniensis-Diacovensis et Sirmiensis: e fontibus historicis concinnatus curriculisque vitarum auctus, Essekini (Osijek), 1944. Kamilo DOČKAL, Građa za povijest pavlinskog reda u Hrvatskoj, rukopis u ARHIV HAZU, uručen 1955. Citirano prema: V. BRATULIĆ, »Šimun Bratulić«, str. 201. V. BRATULIĆ, »Šimun Bratulić«.

S. Bertoša, Sv. Petar u Šumi u novom vijeku (17. – 19. stoljeća)

da je važan zbog samostana sv. Pavla Pustinjaka, čiji su redovnici obučeni u bijele halje. Ima ih pet ili šest, a pod sobom imaju nekoliko sela, u kojima komune biraju župnika. Glavna mjesna crkva posvećena je sv. Petru, a postoje još crkve sv. Roka, sv. Tome, sv. Nikole i sv. Luke, kojima upravljaju bratovštine. To je plodno i ravničarsko područje, s lijepom dolinom u kojoj uspijevaju žitarice. Ima 70 ognjišta. U crkvi postoji prelijepi oltar s četiri mramorna stupa i vrijedan mozaik posvećen sv. Petru. Nalazi se tu i kapela sv. Pavla, koju je dao oličiti Šimun Bratulić, rodom iz toga mjesta, koji je imenovan generalom reda, a kasnije i zagrebačkim biskupom i carskim savjetnikom. Godine 1606. samostan su sagradili gorički grofovi, u doba kada su u tim krajevima imali velike jurisdikcijske ovlasti, a tu su i pokopani.41 Samostan ima i veliku staru cisternu, koju ispod drži šest stupova. Godine 1617. napola je srušen u mletačko-carskom ratu.42 Prospero Petronio (1608. – 1688.) Sličan opis Sv. Petra u Šumi donosi 1681. godine i tršćanski liječnik i pisac Prospero Petronio. Prema starim ispravama, koje je pregledavao učeni antikvar Pietro Pinco, samostan je osnovao jedan gorički grof, tadašnji moćnik, koji je u Istri u svojem podložništvu imao i druga mjesta. Sv. Petar u Šumi od Tinjana je udaljen tri milje, od Kringe dvije, a oba se mjesta nalaze na drugoj strani brda, odvojena velikom dolinom koja se prostire sve do luke u Limskom zaljevu. U samostanu neprekidno obitava osam ili deset svećenika, po narodnosti Nijemaca ili iz obližnjih pokrajina Štajerske i Koruške. Služe se latinskim jezikom. Imaju oko 80 podanika, raspršenih po vrhu brda, koji daju desetine žitarica i vina, a uzgajaju sve vrste stoke. Ubiru i desetine iz Kringe, a prihodi su im preko 1.000 dukata. U crkvi postoje mnoge starine, glavni oltar je od mozaika s četiri prekrasna mramorna stupa. Ima puno relikvija. Podanici uživaju dobro zemljište u dolini, bogato žitaricama, vinom i pašnjacima.43 Johann Weickhard Valvasor (1641. – 1693.) Nekoliko godina poslije Sv. Petar u Šumi spominje i znameniti polihistor Johann Weickhard Valvasor. U svojem najpoznatijem djelu o Kranjskoj ističe da je samostan od Ljubljane udaljen 16 milja te da se nalazi na lijepome mjestu na uzvisini, u okolici koje ima dobrog trsja i plodnih njiva s raznolikim plodovima. Samostan je 1255. godine utemeljio Meinhard Gorički: »Anno 1255. Mainardus IV, comes Goritiae, fundat in Istria coenobium ss. Petri et Pauli apostolorum in Sylva nuncupatum«. Kasnije je, veli Valvasor, taj samostan dozvolom pape Pija II. i odlukom cara Fridrika 1459. godine bio dodijeljen samostanu kod Čepićkog jezera. 41

Taj je navod Camillo De Franceschi smatrao pogrešnim, vjerujući da Tomasini nije provjerio podatke dobivene od nekog nepouzdanog informatora. De Franceschi je držao da se Sv. Petar u Šumi prvi put spominje 1102. godine, kada ga je, uz još neka mjesta, akvilejskoj Crkvi darovao istarski markgrof Ulrich WeimarOrlamünde. Usp. Camillo DE FRANCESCHI, »Storia documentata«, str. 360. O prošlosti samostana i mjesta usp. Isto, str. 360–366. Giacomo Filippo TOMASINI, »De’ Commentarj storici-geografici della Provincia dell’Istria«, libri otto, Archeografo Triestino, vol. 4, Trieste, 1837., str. 422–423. Prospero PETRONIO, Memorie sacre e profane dell’Istria, a cura di Giusto Borri, con la collaborazione di Luigi Parentin, Trieste, 1968., str. 241–242.

CCP 76 (2015.), str. 69–82

Sl. 6 – Valvasorov crtež samostana u Sv. Petru u Šumi Miroslav Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće), Pula, 1995., str. 650

Valvasor je zabilježio da se u crkvi samostana u Sv. Petru u Šumi nikad ne može naći pauka, jer je čista i uredna. Nedaleko toga samostana nalazi se samostan U kruni (In corona), koji nema svoje svećenike, nego mu dolaze oni iz Sv. Petra u Šumi.44 Njemački naziv samostana glasio je: Kloster St. Petri in Waldt. Migracijski kontakti između Sv. Petra u Šumi i Pule Kao vrijedan izvor za migracijska kretanja s jednog područja na drugo, matične knjige grada Pule dobro prikazuju slučajeve doseljenika iz Sv. Petra u Šumi i njegove okolice, koji su u njima ostali zabilježeni u manjem broju.45 Sv. Petar u Šumi u tim se vrelima spominje kao »San Pietro di Selve«, »San Piero di Selve«, »San Pietro di Selva« i »San Pietro de Selve«. Imena i prezimena Svi Supetarci u pulskim su matičnim knjigama vezani za samo jednu obitelj. Upisani su u prvoj polovici 17. stoljeća i to bez oznake prezimena, što je i bila karakteristika onodobnog načina bilježenja. Spominju se sljedeća muška i ženska imena: 44

Valvasor o Istri (iz Valvasorove knjige »Die Ehre des Herzogthums Crain« iz 1689. godine), s njemačkog originala preveo Zvonimir SUŠIĆ, Dometi – kultura, književnost, društvena pitanja, br. 10, Rijeka, 1970., str. 82–83. Slaven BERTOŠA, Život i smrt u Puli: Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do početka XIX. stoljeća, Pazin, 2002., str. 127–128.

S. Bertoša, Sv. Petar u Šumi u novom vijeku (17. – 19. stoljeća) 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58

Muška imena

Ženska imena

Nikola / Mikula (Nicolò46, Micali47, Micula48, Mico49)

Agneza (Agnese)50 Domenika (Domenica51, Domeniga52) Marija (Mare)53 Uršula (Orsola)54 Katarina (Catarina)55 Franica (Franceschina)56 Margarita (Margharita57, Margarita58)

Primjeri upisa u matičnu knjigu Neki zanimljivi upisi u pulske matice odnose se i na doseljenike s područja Sv. Petra u Šumi. Sve tri supruge Mikule iz Sv. Petra u Šumi, u razmaku od točno deset godina, ubilježene su u knjigu umrlih. Početkom studenog 1628. godine u Puli je umrla 22-godišnja Mare, čiji je muž bio »messer Mico« iz Sv. Petra u Šumi. Zabilježeno je da se ispovjedila kanoniku Pietru te da je kurat Giacomo Bonarelli, koji ju je i upisao u knjigu umrlih, njezino tijelo otpratio do pulske crkve Gospe od Milosrđa, gdje je i pokopana.59 Početkom kolovoza 1638. godine umrla je druga supruga, 44-godišnja Agneza (s kojom se vjenčao koncem studenog 1628. godine, nepunih mjesec dana nakon smrti prve supruge)60 i pokopana je u Sv. Franji.61 »Donna Agnese« upisana je kao kuma na krštenju koje je sredinom veljače 1636. godine obavljeno u Puli.62

47 48

49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62

DRŽAVNI ARHIV U PAZINU (dalje: HR-DAPA), Liber Mortuorum (dalje: LM), 266, 4. kolovoza 1638., 13. listopada 1638.; Liber Baptizatorum (dalje: LB), 242, 7. lipnja 1640. Isto, LB, 242, 16. veljače 1636. Isto, LB, 242, 12. prosinca 1633., 9. studenoga 1636., 8. rujna 1641., 25. studenoga 1641., 30. srpnja 1645.; Elenco Cresimati (dalje: EC), 266, 31. svibnja 1637.; Liber Copulatorum (dalje: LC), 242, 12. prosinca 1638.; LM, 266, 14. prosinca 1648. Isto, LC, 242, 26. i 30. studenoga 1628. Isto, LB, 242, 16. veljače 1636., 9. studenoga 1636.; LM, 266, 4. kolovoza 1638. Isto, LB, 242, 12. prosinca 1633.; LM, 266, 13. listopada 1638. Isto, EC, 266, 4. lipnja 1634. Isto, LM, 266, 2. studenoga 1628. Isto, LB, 242, 12. prosinca 1633. Isto, LB, 242, 9. studenoga 1636. Isto, LB, 242, 9. studenoga 1636.; EC, 266, 31. svibnja 1637. Isto, LB, 242, 7. lipnja 1640., 8. rujna 1641., 25. studenoga 1641., 30. srpnja 1645. Isto, LM, 266, 14. prosinca 1648. Isto, LM, 266, 2. studenoga 1628. Isto, LC, 242, 26. i 30. studenoga 1628. Taj upis loše je čitljiv. Isto, LM, 266, 4. kolovoza 1638. Isto, LB, 242, 16. veljače 1636.

CCP 76 (2015.), str. 69–82

Sl. 7 – Pavlinski samostan u Sv. Petru u Šumi Fotografirao: Slaven Bertoša, 9. svibnja 2009.

Potom je u prosincu 1648. godine umrla i Margarita Špar iz Kožljaka (s njom se vjenčao u prosincu 1638. godine, četiri mjeseca nakon smrti druge supruge)63, koja je od kurata Giacoma Bonarellija primila dio potrebnih sakramenata i također je pokopana u Sv. Franji. Njezinu ukopu nazočili su i pulski kanonici: Bori, Moro, Lucis i Marini.64 »Donna Margharita« bila je kuma na krštenjima u lipnju 1640. godine,65 u rujnu66 i studenom67 1641. godine, u ožujku 1644.68 te u srpnju 1645. godine.69 Od djece spomenutog Supetarca, u prosincu 1633. godine krštena je Domenika Uršula, kći Mikule iz Sv. Petra u Šumi i njegove supruge Agneze. Upisano je da se rodila u zakonitom braku te da je obred krštenja obavio kurat Giacomo Bonarelli. Kao kumovi zabilježeni su Andrea Razzo i Antonia, supruga ribara Augustina.70 Domenika Uršula umrla je kao 5-godišnjakinja, u listopadu 1638. godine te je pokopana u crkvi sv. Franje u Puli.71 Potom je u studenom 1636. godine krštena Franica Katarina, druga kći Mikule iz Sv. Petra u Šumi i supruge Agneze. Njezini su kumovi bili Zuanne de Capitani i Eufrosina Tarola, a obred je, u odsutnosti kurata, obavio kanonik Giacomo Bori.72

63 64 65 66 67 68 69 70 71 72

Isto, LC, 242, 12. prosinca 1638. Isto, LM, 266, 14. prosinca 1648. Isto, LB, 242, 7. lipnja 1640. Isto, LB, 242, 8. rujna 1641. Isto, LB, 242, 25. studenoga 1641. Isto, LB, 242, 22. ožujka 1644. Isto, LB, 242, 30. srpnja 1645. Isto, LB, 242, 12. prosinca 1633. Isto, LM, 266, 13. listopada 1638. Isto, LB, 242, 9. studenoga 1636.

Prikazi i recenzije

AUTORI PRILOGA BEKAVAC LOKMER, prof. Fila, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Kaptol 9, Zagreb BERTOŠA, dr. sc. Slaven, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za humanističke znanosti (Odsjek za povijest), Zagrebačka 30, Pula BIOČIĆ, dr. sc. Ana, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška 38, Zagreb ČORALIĆ, dr. sc. Lovorka, Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, Zagreb DUNDOVIĆ, mr. sc. Zdenko, Župa Kraljice mira – Kraljice Hrvata, Zemunik GLAVAN, dr. sc. Božena, Stjepana Širole 8, Zagreb JERKOVIĆ, dr. sc. Marko, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek za povijest), Borongajska cesta 83d, Zagreb JUKIĆ, mr. sc. Vjekoslav, Zadarska 75, Zagreb KREŠIĆ, dr. sc. Lucija, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu (Odjel za hrvatski latinitet), Borongajska cesta 83d, Zagreb LOKMER, prof. Juraj, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Kaptol 9, Zagreb MARIJAN, dr. sc. Davor, Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, Zagreb NOVOSEL, prof. Filip, Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, Zagreb PARONIĆ, mag. philol. croat. et hist. Samanta, Pula PATAFTA, mr. sc. Daniel, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška 38, Zagreb PAVKOVIĆ, Jelena, Matoševa 33, Dugo Selo SEFEROVIĆ, dr. sc. Relja, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Lapadska obala 6, Dubrovnik

234

CCP 76 (2015.), str. 199–233

SADRŽAJ

RASPRAVE I PRILOZI Vjekoslav JUKIĆ, Sacral connection between Continental Croatia and the West: evidence of the Romanesque figural sculpture . . . . . . . . . . . . . . . Lucija KREŠIĆ, Metropolitanski Pasional MR 164 i bazilika Sant’Apollinare Nuovo u Ravenni: sadržajna analiza i Heinzerova metoda selekcije svetačkog imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Marko JERKOVIĆ, Imenovanje papinoga kapelana Timoteja zagrebačkim biskupom 1263. godine: studija o odnosima srednjovjekovnih središta moći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Juraj LOKMER – Fila BEKAVAC LOKMER, Zbirka stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća u knjižnicama Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda: Franjevački samostan u Virovitici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Slaven BERTOŠA, Sv. Petar u Šumi u ranom novom vijeku (17. – 19. stoljeća) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lovorka ČORALIĆ – Filip NOVOSEL, Vojni kapelani zavičajem s istočnoga Jadrana u mletačkim kopnenim postrojbama u 18. stoljeću . . . . . . . . . . . . Relja SEFEROVIĆ, Javne počasti i djela fra Luja Spagnolettija, nadbiskupa dubrovačkog 1792. – 1799. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ana BIOČIĆ, Saborski rad katoličkih svećenika u drugoj polovici 19. stoljeća – primjer Stjepana Vukovića (1813. – 1871.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zdenko DUNDOVIĆ, Pučke misije isusovačkih misionara u Zadarskoj nadbiskupiji u drugoj polovici 19. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Davor MARIJAN, Jugoslavenska narodna armija i vjerske zajednice – prilog istraživanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . PRIKAZI I RECENZIJE Hijacint Tvrtković, Postanak i razvitak franjevačke provincije u Dubrovniku (ur. Josip Sopta), Dubrovnik, 2014. (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rosana Ratkovčić, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2014. (B. GLAVAN) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Matija Divković i kultura pisane riječi: Zbornik radova sa znanstvenog skupa (ur. Marko Karamatić), Sarajevo, 2014. (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . Franjevci kapucini u Karlobagu 1713. – 2013. (ur. Anto Barišić), Zagreb – – Karlobag, 2014. (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1–9

11–25

27–48

49–67 69–82 83–99 101–128 129–152 153–169 171–198

199–200 201–202 202–204 204–206 235

Prikazi i recenzije

Matija Berljak, Dr. Josip Pazman (1863. – 1925.), Zagreb – Rim, 2015. (A. BIOČIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Matija Berljak, Zakonik crkvenog prava (1917.). Dr. Josip Pazman (1863. – 1925.), Zagreb – Rim, 2014. (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . . Stipan Trogrlić, Represija jugoslavenskog komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi u Istri 1945. – 1971., Pazin, 2014. (S. PARONIĆ) . . . . . Ascendere historiam. Zbornik u čast Milana Kruheka (ur. Marija Karbić – Hrvoje Kekez – Ana Novak – Zorislav Horvat), Zagreb, 2014. (J. PAVKOVIĆ) . . . Veli Rat (ur. Ante Uglešić – Josip Faričić), Zadar, 2013. (L. ČORALIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Povijesni prilozi, god. 33, broj 47, Zagreb, 2014. (L. ČORALIĆ) . . . . . . . . . . Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 32, Zagreb, 2014. (F. NOVOSEL) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 56, Zagreb – Zadar, 2014. (A. BIOČIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . Acta Histriae, god. 22, br. 3 i br. 4, Koper, 2014. (L. ČORALIĆ) . . . . . . . . . . Krčki zbornik – Krk Almanac – Miscellanea di Veglia – Sammelband der Insel Krk, sv. 70, Krk, 2014. (A. BIOČIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

236

206–208 208–210 210–214 214–217 217–221 221–222

222–224 224–226 227–231 231–233

CCP 76 (2015.), str. 199–233

CONTENTS

ARTICLES AND CONTRIBUTIONS Vjekoslav JUKIĆ, Sacral connection between Continental Croatia and the West: evidence of the Romanesque figural sculpture . . . . . . . . . . . . . . Lucija KREŠIĆ, Metropolitan Passional MR 164 and basilica Sant’Apolinare Nuovo in Ravenna: content analysis and Heinzer’s method of saints’ name selection . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Marko JERKOVIĆ, The appointment of papal chaplain Timothy to Zagreb Episcopal dignity in 1263: a study of relations between medieval centers of power . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jurak LOKMER – Fila BEKAVAC LOKMER, Collections of rare book from the sixteenth century in the libraries of the Croatian Franciscan Province of Ss. Cyril and Methodius: Franciscan monastery in Virovitica . . . . . . . . Slaven BERTOŠA, St. Peter in the Woods in early modern times (17th – 19th centuries) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lovorka ČORALIĆ – Filip NOVOSEL, Military chaplains from the Eastern Adriatic coast in the Venetian terrestrial formations in the eighteenth century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Relja SEFEROVIĆ, Public honors and deeds of Fra Lujo Spagnoletti, the archbishop of Dubrovnik 1792–1799 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ana BIOČIĆ, Parliamentary work of Catholic priests in the second half of the nineteenth century – example of Stjepan Vuković (1813–1871) . . . . . Zdenko DUNDOVIĆ, Jesuits’ missions in the Archbishopric of Zadar in the second half of the nineteenth century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Davor MARIJAN, Yugoslav Peoples’ Army and religious communities – a contribution to the investigation . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1–9

11–25

27–48

49–67 69–82

83–99 101–128 129–152 153–169 171–198

REVIEWS AND EVALUATIONS Hijacint Tvrtković, Postanak i razvitak franjevačke provincije u Dubrovniku (ur. Josip Sopta) [Foundation and development of the Franciscan Province in Dubrovnik] (ed. by Josip Sopta), Dubrovnik, 2014 (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199–200 Rosana Ratkovčić, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj [Medieval wall paintings in the continental Croatia], Zagreb, 2014 (B. GLAVAN) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201–202 237

Prikazi i recenzije

Matija Divković i kultura pisane riječi: Zbornik radova sa znanstvenog skupa (uredio Marko Karamatić) [Matija Divković and culture of writing: Collection of proceedings] (edited by Marko Karamatić), Sarajevo, 2014 (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202–204 Franjevci kapucini u Karlobagu 1713. – 2013. (uredio Anto Barišić) [Franciscan Capuchins in Karlobag 1713 – 2013] (edited by Anto Barišić), Zagreb – Karlobag, 2014 (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204–206 Matija Berljak, Dr. Josip Pazman (1863 – 1925), Zagreb – Rome, 2015 (A. BIOČIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206–208 Matija Berljak, Zakonik crkvenog prava (1917.). Dr. Josip Pazman (1863. – 1925.) [Code of Canon Law (1917). Dr. Josip Pazman (1863. – 1925.)], Zagreb – Rome, 2014 (D. PATAFTA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208–210 Stipan Trogrlić, Represija jugoslavenskog komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi u Istri 1945. – 1971. [Repression of Yugoslav communist regime towards Catholic Church in Istria 1945 – 1971], Pazin, 2014 (S. PARONIĆ) . . . . . . 210–214 Ascendere historiam. Zbornik u čast Milana Kruheka [Ascendere historiam: Festschrift in honour of Milan Kruhek] (ed. by Marija Karbić – Hrvoje Kekez Ana Novak – Zorislav Horvat) , Zagreb, 2014 (J. PAVKOVIĆ) . . . . . 214–217 Veli Rat (ed. by Ante Uglešić and Josip Faričić), Zadar, 2013 (L. ČORALIĆ) . . . . . 217–221 Povijesni prilozi [Historical Contributions], Year 33, No. 47, Zagreb, 2014 (L. ČORALIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221–222 Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti [Papers and Proceedings of the Department of Historical Research of the Institute of Historical and Social Research of Croatian Academy of Sciences and Arts], vol. 32, Zagreb, 2014 (A. BIOČIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222–224 Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru [Radovi. Institute for Historical Sciences of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zadar], vol. 56, Zagreb – Zadar, 2014, (A. BIOČIĆ) 224–226 Acta Histriae, Year 22, No. 3 and 4, Koper, 2014 (L. ČORALIĆ) . . . . . . . . . . . . 227–231 Krčki zbornik – Krk Almanac – Miscellanea di Veglia – Scammelband der Insel Krk], vol. 70, Krk, 2014 (A. BIOČIĆ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231–233

238