Anton Nadrah
Kršćanska sadašnjost
Predgovor hrvatskome izdanju
P. Anton Nadrah (1937.) slovenski je duhovni pisac, svećenik, teolog i nekadašnji opat u cistercitskoj opatiji u Stični u Sloveniji. Doktorirao je iz dogmatske teologije i bio je dugogodišnji profesor na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Opat Nadrah još od mladosti posebno štuje nebesku Majku i njeguje p obožnost Srcu Isusovu i Marijinu, a smatra ga se jednim od najboljih poznavatelja Marijinih ukazanja. Kod različitih slovenskih katoličkih izdavača objavio je više od četrdeset knjiga i knjižica duhovnog sadržaja u kojima govori o Isusu, Mariji, sakramentima, molitvi, redovničkome životu i duhovnim zvanjima. Knjižica Sto godina Fatime – Značenje Fatime za naše doba jedna je iz niza knjižica opata Nadraha o fatimskim ukazanjima i ponajprije je namijenjena kao pomoć u duhovnoj pripravi za stogodišnjicu ukazanja. U njoj pisac sažeto, jednostavnim riječima i utemeljeno na crkvenim izvorima, odgovara na broj3
na pitanja koja su mu postavljali vjernici o Marijinu ukazanju u Fatimi, o fatimskim tajnama, o odnosu papa i Fatime, o razlozima posvete Bezgrešnom srcu Marijinu, o duhovnim porukama toga događaja od prije stotinu godina za naše vrijeme, o tome zašto Bog više ne čini čuda, o značenju ukazanja za nevjerujuće itd. Sam opat Nadrah ovu knjižicu izvorno napisanu na slovenskome jeziku, kao i ostale svoje knjige, stavlja u službu nove evangelizacije i rasta čitatelja u vjeri, ufanju i ljubavi, svjedočeći da će se promjene u obitelji i društvu dogoditi iz srca koje je otvoreno za Božju riječ, za molitvu i za drugoga. Suzana Vrhovski-Peran
4
Bog će nas spasiti po Mariji
Kakvo značenje imaju fatimski događaji za nas danas? Ovo pitanje izražava uvjerenje da fatimska događanja ne spadaju u prošlost, nego i u sadašnjost i budućnost Crkve i svijeta. Bog po njima danas govori svakome od nas, cijeloj Crkvi i cijelome svijetu. Posebno se obraća Europi, jer Fatima je u Europi, u Portugalu. No, hoće li Europa čuti Božji glas koji do nje dolazi po anđelu mira i po Kraljici Svete Krunice? Hoće li se ravnati po njemu? Vrijeme priprave za stotu obljetnicu ukazanja, milosno je vrijeme za Europu da se probudi iz moralne i vjerske uspavanosti i otupjelosti. Da odgovorim na ovo pitanje treba poznavati današnje stanje vjere, posebno u Europi. Božji za5
hvati u ljudsku povijest – također zahvati po anđelu i Djevici Mariji, odgovor su na konkretno stanje. Jasno pokazuju put po kojemu mora ići čovječanstvo da se ne bi ugasilo. Ako je već na putu u propast, pokazuju mu pouzdano spasenje. Kada promatramo stanje vjere i svijeta danas, sigurno ćemo opaziti brojne pozitivne inicijative, posebno u Crkvi, ali koje zahvaćaju manji broj ljudi. Većina se pak drži po strani, mnogi su se udaljili od kršćanstva. Navest ću nekoliko primjera koji zabrinjavaju misleće i praktične kršćane. U životu većine Europljana imaju Isus Krist i Bog sam malu ili nikakvu ulogu. Većina ljudi živi i umire bez Boga, kao da Bog ne postoji. Crkve su većinom prazne. Mnoge se iznajmljuju za svjetovne potrebe jer ih se više ne može uzdržavati i obnavljati. Europski parlamenti donose zakone koji su u potpunosti suprotni s Deset Božjih zapovijedi i podupiru zlo i smrt umjesto dobra i života. Smanjuje se broj rođenih, mnoga djeca svoj život moraju okončati već u majčinoj utrobi. Brak i obitelj danas su vrlo ugroženi. Brojne se obitelji raspadaju; i kršćanski roditelji se često (crkveno) ne vjenčaju. Mnogi više ne mole. Molitva je ljudima postala nešto potpuno strano i besmisleno. 6
Posljednje stvari više ih ne zanimaju. Većina ne vjeruje u zagrobni život. Ne misle da su opasnosti od vječne pogibije. Ljudi više ne priznaju grijeh. Neke se Božje i crkvene zapovijedi više ne poštuju, druge prekrajaju po svome kako kome odgovara. U središtu su materijalna dobra, a duhovne vrijednosti su gurnute u pozadinu. Cilj sveg nastojanja je povećanje proizvodnje i potrošnje te podizanje životnoga standarda. Većina je ljudi razmažena i nema osjećaja za odricanja i žrtve koje su potrebne ako želimo biti dobri i vjerno nositi svoj križ, što je nužno za nasljedovanje Krista. Većina vidi smisao života u tome da iz njega izvuče što više užitaka. Unatoč tome, malo je tko zadovoljan i sretan. Bi li prihvaćanje fatimskih poruka donijelo Europljanima spasenje? Sasvim sigurno! Kada bi se ravnali prema fatimskim porukama, poboljšalo bi se vjersko i moralno stanje stanovnika Europe. I u materijalnom području ne bi više bilo siromaštva. Približili bi se idealu prve Crkve koji opisuju Djela apostolska: »U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je 7
imao, nego im sve bijaše zajedničko. (...) Doista, nitko među njima nije oskudijevao« (Dj 4,32–34). Ljudi su bili sretniji i zadovoljniji nego danas. Ponajprije bi se poboljšalo stanje te Nove Europe koju očekujemo nakon smrti, na Novom nebu i Novoj zemlji. To bi se dogodilo jer smo se mi popravili. Papa Benedikt XVI., u svibnju 2010., kada je posjetio Portugal i Fatimu, rekao je ove važne riječi: »Događaj od prije 93 godine, kada se ovdje nad Portugalom otvorilo nebo kao prozor ufanja, izraz je Božjeg plana ljubavi. Taj prozor ufanja Bog otvara tada kada mu čovjek zatvori vrata (…) U čovječanstvu se ljubav ohladila i zamaglila se nada u spasenje. Zato je s neba došla Djevica Marija da bi nas podsjetila na evanđeoske istine koje su za čovječanstvo jedini izvor nade.« Bog je otvorio nebo kao prozor ufanja; ne zato da bi nam otkrio nove istine, jer sve su već u Evanđelju, nego zato da bi nam iznova dokazao svoju ljubav koja traje od naraštaja do naraštaja i za današnji naraštaj. Bog nas na izvanredan, majčinski način ljubi po majci Mariji. Ništa drugo ne može ogrijati i ispuniti naša hladna srca kao izvanredna Božja ljubav. Ako ni to ne pomogne, što još može utjecati na naše obraćenje i duhovni rast?! Kardinal Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI., u teološkom komentaru u kojem je 2000. 8
godine tumačio fatimsku tajnu, zapisao je: »U privatnim objavama koje je Crkva priznala – među kojima je i ona u Fatimi – riječ je o tome da nam se pomogne razumjeti znakove vremena i na njih u vjeri pravilno odgovoriti.« Treba razumjeti što je središte ili smisao privatne objave. »Središte je tamo gdje viđenje postaje poziv i vodi prema Božjoj volji«, napisao je kardinal Ratzinger. Postavlja se pitanje, kakav je poziv najprije anđela pa zatim Marije iz Fatime i što Bog u vezi s time očekuje od nas. U čemu bi ponašanje prema fatimskim porukama usrećivalo ljude već na ovoj zemlji? Kada su se u Fatimi trima pastirićima Luciji, Franji i Jacinti više puta ukazali anđeo i Djevica Marija, divljao je Prvi svjetski rat, u kojemu su od 1916. smrtno stradavali i portugalski muževi i mladići. Na drugom dijelu Europe, u Rusiji, Trocki i Lenjin pripravljali su Oktobarsku revoluciju, koja je donijela komunističku vladavinu i s njome milijune i milijune mrtvih. Anđeo se u drugome ukazanju, na proljeće 1916., predstavio kao »anđeo čuvar, anđeo Portugala«. Pastiriće je potaknuo da Bogu stalno prikazuju molitve i žrtve kako bi zadobili mir za svoju domovinu. 9
U svome prvom ukazanju, 13. svibnja 1917., Marija je naložila djeci da svaki dan mole krunicu kako bi isprosili mir u svijetu i kraj rata. To se ponovilo i u trećem ukazanju, 13. srpnja 1917. i u petom ukazanju, 13. rujna 1917. U posljednjem ukazanju 13. listopada 1917., kada im se Marija predstavila kao Kraljica Sv. Krunice, najavila im je da će se rat uskoro okončati, a vojnici vratiti svojim kućama. Iz svega toga zaključujemo da molitva, posebno molitva krunice, i žrtva donose mir svijetu. Po molitvi i žrtvi iz ljubavi prema Bogu i ljudima, a po Božjem djelovanju ljudi postaju bolji. Sređeni međusobni odnosi ne uzrokuju napetosti kao što to čine ratovi. Uostalom grijeh je taj koji uzrokuje ratove. Marija je 13. srpnja 1917. u drugom dijelu tajne najavila da će za službe pape Pija XI. započeti novi strašniji svjetski rat ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga. Za taj je strašni događaj najavila također znamen, »nepoznatu svjetlost«, noć obasjanu svjetlom. Iz Marijinih najava godine 1925. i 1929. proizlazi da bi (osim pristajanja na život bez grijeha) dva sredstva mogla spriječiti Drugi svjetski rat: pravodobna Papina posveta, u zajedništvu s biskupima cijeloga svijeta, Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu i masovno primanje svete pričesti na prve subote u mjesecu. Čašćenje prvih subota povezano je s ispovijeđu, molitvom 10
krunice i petnaestominutnim razmatranjem jednoga ili više otajstva krunice i to sve kao zadovoljština Bezgrešnom Srcu Marijinu. Kada promotrimo fatimske poruke, smijemo zaključiti da po anđelovim i Marijinim riječima i danas imamo pet sredstava za postizanje mira u s vijetu: 1. Život u prijateljstvu s Bogom, što znači da Boga ne vrijeđamo velikim grijesima; 2. Molitva, posebno molitva krunice; 3. Prihvaćanje žrtve i križa kao zadovoljštine za grijeh i kao molbe za obraćenje grešnika; 4. Sudjelovanje u pobožnostima prvih subota na fatimski način; 5. Posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu. Vrijedi li to i za mir među narodima, susjedima i u vlastitoj obitelji? Ako Portugal ima svoga anđela čuvara, anđela mira, ima ga i Slovenija i druge države, imaju ga i države u Europskoj uniji. Anđelova je poruka zauzimanje za mir. To je također naša obveza. Kada bi smo se svi ravnali prema anđelovim i Marijinim uputama, svugdje bi zavladao mir. Različite bi se manje napetosti mogle riješiti međusobnom ljubavlju i strp ljivošću. 11
To posljednje vrijedi i za manje skupine, posebno za obitelji koje su danas često u krizi. Ono što a nđeo i Marija poručuju, povežimo s našim obiteljima: 1. Kada bi svi članovi obitelji živjeli u prijateljstvu s Bogom, redovito primali sakramente i ravnali se prema evanđelju, ne bi bilo opasnosti da napetosti među članovima obitelji postanu tako velike da se obitelj razdvoji. 2. Obitelj koja uz to dan završi molitvom krunice, ostat će gotovo sigurno zajedno i vjerujemo da će se jednom naći zajedno kod Go spodina. 3. Kada članovi obitelji budu prihvaćali žrtve i križ kao zadovoljštinu za svoje grijehe te kao molitvu za obraćenje grešnika, time će uvelike pomagati sretnijemu obiteljskom životu, jer smo u Crkvi svi jedno tijelo gdje svaki ud skrbi za drugoga. 4. Pobožnost prvih subota pomaže članovima obitelji da u obitelji žive u miru i sreći, te da budu dionici vječnoga života. 5. Posveta Srcu Isusovu i Marijinu i život po toj posveti članovima obitelji daju snagu da budu doista ono što Isus i Marija od njih o čekuju. 12
Kako su fatimske poruke usmjerene na spas ljudi za vječni život? Konačni je cilj svakoga čovjeka, priznao on to ili ne, Bog. Bog nas je stvorio i mi se k njemu vraćamo kako bismo postali dionici blaženstva njegova vječnog života. Čežnja za Bogom zapisana je duboko u čovjekovu srcu i samo u Bogu čovjek postaje potpuno sretan. On nas trajno zove i privija k sebi. Pri tome kao posrednike koristi anđele i ponajprije našu duhovnu majku Djevicu Mariju. Upravo tu ima Fatima posebno i važno mjesto. Papa Pio XII. držao je fatimsko ukazanje najvećim Božjim zahvatom u povijesti Crkve i čovječanstva nakon smrti apostola. Fatima također pokazuje da postoji živi Bog pun ljubavi, živa i puna ljubavi Majka Marija, živi anđeli i svetci. Istinitost Božjeg postojanja i postojanja nebesa, potvrdila je kroz ukazanja u Fatimi sama Majka Božja koja je tri mjeseca unaprijed najavila točan dan i sat čudesnoga svjetla koje je vidjelo oko sedamdeset tisuća ljudi, među kojima su bili i protivnici kršćanstva, a neki su taj događaj i fotografirali. Nijedan čovjek ne bi mogao svojom moći takvo što prouzročiti niti ga tako detaljno najaviti. Taj događaj potvrđuje da Majka Marija uistinu živi u nebesima i da se zaista ukazala djeci. Također 13
Cijena  35 kn 9
789531
110709
isbn 978-953-11-1070-9