VELIČINA NASTAVNIH GRUPA KAO BITAN FAKTOR ZADOVOLJSTVA STUDENATA KVALITETOM NASTAVNOG PROCESA

12. međunarodni Simpozij o kvaliteti „KVALITETOM DO POSLOVNE IZVRSNOSTI“, 17.-18.03.2011.

VELIČINA NASTAVNIH GRUPA KAO BITAN FAKTOR ZADOVOLJSTVA STUDENATA KVALITETOM NASTAVNOG PROCESA SIZE OF TEACHING GROUPS AS AN ESSENTIAL FACTOR FOR STUDENTS’ SATISFACTION WITH THE QUALITY OF TEACHING PROCESS

Ana Šišak, dipl. ing.

E-mail: sisak@vus.hr Divna Goleš, mag. oec. Veleučilište u Šibeniku, Šibenik, Croatia Edivna@vus.hr

UDK: 005.6:378 Prethodno priopćenje/Preliminary communication Primljeno: 21. prosinca, 2010./Received: December 21st, 2010 Prihvaćeno: 31. siječnja, 2011./Accepted: January 31st, 2011

SAŽETAK Kvaliteta je iznimno važna u svim djelatnostima i najvažniji je faktor pri kreiranju vrijednosti proizvoda i usluga. Osiguravanje i upravljanje kvalitetom sveobuhvatan je proces koji obuhvaća sve aktivnosti i mehanizme kojima se priznaje, održava i razvija kvaliteta visokog obrazovanja. To je kontinuirani proces koji osigurava ispunjavanje dogovorenih standarda. Ne tako davno u povijesti visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj, kvaliteta pojedine institucije se podrazumijevala i nije bilo uobičajene procedure po kojoj bi netko postavljao pitanje vezano uz neku ustanovu i procese koji se u njoj odvijaju. Visoka učilišta odgovorna su prema svim sudionicima u visokom obrazovanju: studentima koji ulažu dio svojeg života u svoje obrazovanje, roditeljima koji se sa svoje strane žrtvuju i potencijalnim poslodavcima. Bolonjskim procesom studenti se postavljaju u središte nastave, sustavno se prati njihovo zadovoljstvo putem studentskih anketa. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje normirane su veličine nastavnih grupa u procesu nastave. Ovim radom autorice žele statistički

dokazati da su studenti zadovoljniji održanim predavanjima u manjim grupama iskazano u prosječnim ocjenama.

Ključne riječi: kvaliteta,visoko obrazovanje, studentske ankete, statistička analiza.

1. UVOD Pretpostavka je da smo danas svi svjesni činjenice da je jedna od temeljnih odrednica razvoja sustava visokog obrazovanja upravo promicanje kvalitete, što podrazumijeva trajno praćenje i vrednovanje svih procesa u radu visokih učilišta, te nastojanje da se kvaliteta kontinuirano poboljšava u skladu sa zadanim standardima. Za sustav visokog obrazovanja kvaliteta se dugo podrazumijevala, regulirala se zakonima, a pojedini dijelovi procesa bili su regulirani posebnim pravilnicima. Sve to zajedno trebalo je jamčiti visoku kvalitetu u visokoškolskom obrazovanju te su dugo vremena smatralo dostatnim za dostizanje izvrsnosti.

Obraćanje pozornosti na kvalitetu započinje donošenjem nekoliko pravilnika među kojima treba spomenuti Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa. Spomenutim Pravilnikom, te od travnja 2009. godine Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju uspostavljen je drugačiji odnos prema kvaliteti u visokom obrazovanju, započeli su postupci samo vrednovanja i vanjskog vrednovanja procesa u visokom obrazovanju.

U praksi visokog obrazovanja jedan od najprisutnijih načina praćenja kvalitete nastavnog procesa je provođenje studentske ankete kojom se vrednuje rad nastavnika/asistenta u svim oblicima nastave, pri čemu je važno naglasiti da je ona samo jedan dio integralnog procesa evaluacije nastave.1 Studentsko vrednovanje samo je jedan aspekt vrednovanja nastave i njime se treba koristiti zajedno s drugim indikatorima kvalitete nastave. Ocjene anketa ukazuju na to da već i sama primjena ankete ima pozitivne posljedice jer nastavnicima nije svejedno kakve će biti procjene njihova rada. Na rezultate anketa djeluju brojni činitelji poput interesa studenata za sadržaj kolegija, redovitost prisutnosti na nastavi, dosadašnji uspjeh studenata u prethodnom pod procesu obrazovanja i veličina grupe u kojoj se nastava odvija.

Veličina grupa određene je Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje. Navedenim Ugovorom je određeno u Članku 32. da se nastavne grupe u preddiplomskoj i diplomskoj nastavi odvijaju kako slijedi: - za predavanje do 150 studenata, - za seminare i vježbe do 30 studenata.

1 Divna Goleš, Tanja Radić, „Važnost neprekidnog poboljšanja u sustavu visokog obrazovanja“, Zbornik radova 9. međunarodnog Simpozija o kvaliteti Kvaliteta i promjene, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Oskar, Zagreb, Plitvice, 2008, str. 47-52.

Nove grupe mogu se, po navedenom Ugovoru, ustrojiti kada se broj studenata u grupama poveća za najmanje 20% u odnosu na propisan broj.2 U ovom radu autorice žele statistički dokazati kako postoji signifikantna razlika u zadovoljstvu studenata nastavom koja se izvodi u malim grupama i nastavom koja se izvodi u velikim grupama studenata. Pokazat će se da su prosječne ocjene nastave u velikim grupama lošije od prosječnih ocjena nastave u manjim grupama, na temelju studentskih anketa koje su provedene u akademskoj godini 2008/9. na Veleučilištu u Šibeniku, Odjelu menadžmenta.

2. STUDENTSKA ANKETA Kako bi se što uspješnije pratio proces rada te ocjenjivanja svakog pojedinog kolegija i nastavnika na Veleučilištu u Šibeniku, krajem svakog semestra provodi se anketiranje studenata. Početno je bilo zamišljeno da se uspješnost nastave u cjelini i kontrola kvalitete nastave svakog kolegija, provodi na dva načina: prvi je anketiranje studenata prema anketnom upitniku, a drugi primjenom statističke obrade rezultata koje studenti ostvaruju na ispitima. I dok se anketiranje provodi od akademske godine 2005/6. statistička obrada rezultata koje studenti ostvaruju na ispitima nije zaživjela u praksi već je predavači provode samostalno u okviru samoevaluacije.3 U skladu sa elaboratom o dobivanju dopusnice za preddiplomski stručni studij menadžmenta, točka 3.2.4. provodi se anketiranje studenata prema anketnom upitniku koji je sastavni dio elaborata, te na temelju odluke dekana o formiranju povjerenstva za provođenje i obradu studentske ankete. Prema utvrđenoj proceduri provodi se u pretposljednjem tjednu svakog semestra. Anketni upitnik sastoji se od 21 pitanja, podijeljenih u 6 skupina.

U prvoj skupini se nalaze pitanja vezana uz organizaciju nastave (prostorni uvjeti, redovitost, oprema i pokrivenost kolegija nastavnim materijalima, prezentacijama i primjerima koji su dostupni studentima). Druga skupina pitanja se odnosi na sadržaj nastavnog programa kolegija (izbor zastupljenih tema, količina dobivenih informacija, aktualnost tema i njihova povezanost s praksom te dokumentiranost primjerima). U trećoj skupini studenti procjenjuju svoje sudjelovanje u svim oblicima održane nastave (predavanja, vježbe i seminari). Četvrta i peta skupina pitanja se odnose na vrednovanje rada nastavnika/asistenata na svakom anketiranom kolegiju, dok se posljednja skupina odnosi na ukupnu ocjenu nastave kolegija prema procjeni svakog anketiranog studenta.4 Pored navedenih skupina pitanja, studentima je omogućeno da pored brojčane procjene kvalitete nastave prema njihovom mišljenju mogu dati i 2 Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje , 22.10.2010.

3 Divna Goleš, Tanja Radić, „Važnost neprekidnog poboljšanja u sustavu visokog obrazovanja“, Zbornik radova 9. međunarodnog Simpozija o kvaliteti Kvaliteta i promjene, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Oskar, Zagreb, Plitvice, 2008, str. 47-52.

4 Ibid.

poseban komentar nastave (da mogu definirati što im se posebno svidjelo te s čime su posebno zadovoljni/nezadovoljni). Sudjelovanje studenata u studentskoj anketi, u potpunosti je dobrovoljno i anonimno.

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA U analizi korištene su metode deskriptivne i inferencijalne statistike: grafičke i numeričke metode, nepristrana metoda procjene parametara populacije, postupci testiranja hipoteza. Kao uzorak uzete su ocjene predmeta preddiplomskog studija turističkog i informatičkog menadžmenta na Veleučilištu u Šibeniku. Uzorci ocjena uzeti su iz studentskih anketa za akademsku godinu 2008/9. za kolegije koji nose od 6 do 8 ECTS bodova, kako bismo izbjegli pristranost u ocjenjivanju nastave lakših predmeta. Uzorak ocjena velike grupe veličine je 14 (ocjene 14 predmeta), dok je veličina uzorka velikih grupa 18 (ocjene 18 predmeta). Testirane su ocjene sljedećih elemenata ankete: • Ukupna ocjena nastave.

• Ocjena sudjelovanja studenata u nastavi.

• Ukupna ocjena nastavnika.

3.1. Test hipoteza razlike aritmetičkih sredina osnovnih skupova nezavisnim uzorcima Testiranje hipoteza o razlici aritmetičkih sredina dviju populacija omogućuje nam usporedbu tih populacija. Testiranje provodimo pomoću uzoraka (velikih ili malih). Testovi mogu biti jednosmjerni ili dvosmjerni. Dajemo kratak opis postupka testiranja: 1. Određivanje sadržaja nulte (H 0) i alternativne (H 1) hipoteze. Sadržaji nulte i alternativne hipoteze su u kontradikciji.

Tablica 1. Hipoteze o razlici aritmetičkih sredina populacija Dvosmjeran

Jednosmjeran na gornju granicu

Jednosmjeran na donju granicu

Nulta hipoteza

H 0 : μ 1- μ2 = D 0

H 0 : μ 1- μ2 ≤ D 0

H 0 : μ 1- μ2 ≥ D 0

Alternativna hipoteza

H 1 : μ 1- μ2 ≠ D 0

H 1 : μ 1- μ2 > D 0

H 1 : μ 1- μ2 < D 0

Vrsta testa

Izvor: Ivan Šošić, Primijenjena statistika, Školska knjiga, Zagreb, 2004.

Aritmetičku sredinu prve populacije označavamo sa μ 1, dok μ2 predstavlja aritmetičku sredinu druge populacije. S D0 smo označili pretpostavljenu razliku između aritmetičkih sredina.

1. Određivanje razine signifikantnosti α. U ovom radu razinu signifikantnosti postavljamo α = 0.05.

2. Izračunavanje testne veličine. Potrebno je odabrati odgovarajuću testnu statistiku. Ukoliko su nam poznate varijance normalno distribuiranih populacija, koristi se z-test. Često nam varijance populacija nisu poznate (što je slučaj i u ovom radu), te ih je potrebno procijeniti.

Kada su varijance osnovnih skupova jednake koristi se t-test, dok se u slučaju različitih varijanci koristimo modificirani t-test.

Donošenje odluke: nultu hipotezu odbacujemo ili ne odbacujemo. Odluku o odbacivanju nulte hipoteze donosit će se na temelju p-vrijednosti (p) testne statistike. Odluku donosimo na sljedeći način: p ≤ α → odbacujemo H0 p > α → ne odbacujemo H0.

Do istih rezultata dolazi se ako se odluka donosi na temelju usporedbe testne vrijednosti i kritične granice.

U ovom istraživanju koristili smo t-test jer su nam, kako smo već napomenuli, varijance osnovnih skupova nepoznate. Opišimo kako provodimo t-test o jednakosti aritmetičke sredine ukupnih ocjena velikih grupa (μ1 ) i aritmetičke sredine ukupnih ocjena malih grupa (μ2 ). U nultoj hipotezi pretpostavljamo jednakost aritmetičkih sredina, dok ćemo u alternativnoj hipotezi pretpostaviti nejednakost aritmetičkih sredina i to μ 1 < μ 2 što i želimo dokazati.

Provodimo jednosmjeran test: H0 : μ1- μ2 = 0 H1 : μ1- μ2 < 0.

Na temelju vrijednosti t-statistike, odnosno pripadne p-vrijednosti, donosimo odluku o odbacivanju ili ne odbacivanju nulte hipoteze. U ovisnosti o jednakosti i nejednakosti varijanci koristit ćemo t-test, odnosno modificirani t-test. Kako bismo koristili odgovarajući test, odlučili smo se testirati jednakost varijanci. Također, naglasimo kako smo testirali i normalnost uzoraka, te smo došli do zaključka kako svi uzorci dolaze iz populacija koje su normalno distribuirane.

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Kako bismo ilustrirali razliku u ocjenama nastave velikih i malih grupa, dajemo grafičku usporedbu po veličini sortiranih ocjena za grupe.

Slika 1. Usporedba prosječnih ocjena u ovisnosti o veličini grupe

Izvor: Izvorno autorsko.

Već iz grafikona naslućujemo kako je zadovoljstvo nastavom (iskazano ocjenama) veće u manjim grupama, što ćemo i statistički dokazati.

4.1. Testiranje hipoteza o razlici ukupnih ocjena nastave malih i velikih grupa Prije korištenja testova o razlici prosječne ukupne ocjene nastave, testirali smo normalnost uzoraka.

Slika 2. Test normalnosti uzoraka prosječne ukupne ocjene nastave

Izvor: Izvorno autorsko.

Testiramo normalnost podataka (za velike grupe i male grupe). Za testiranje normalnosti podataka koristimo Anderson Darling test. Kako su p-vrijednosti podataka za velike i male grupe veće od 0,05 (postavljamo razinu signifikantnosti 5%), ne možemo odbaciti nultu hipotezu o normalnosti podataka.

Dakle, na razini signifikantnosti 5% možemo zaključiti da je ukupna ocjena za velike i za male grupe normalno distribuirana.

Tablica 2: Rezultati t-testa o razlici aritmetičkih sredina ocjene nastave za velike i male grupe t-Test Parametar

Velike grupe

Male grupe

Aritmetička sredina

4,072857143

4,451666667

Varijanca

0,173221978

0,076144118

Veličina uzorka

14

18

Zajednička varijanca

0,11821119

Pretpostavljena razlika sredina

0

Stupnjevi slobode

30

t statistika

-3,091839028

p- vrijednost

0,002136171

Kritična vrijednost (jednosmjeran)

1,697260851

Izvor: Izvorno autorsko

Dalje, test o jednakosti varijanci doveo nas je do zaključka kako uzorci dolaze iz populacija s jednakim varijancama. Budući da podaci dolaze iz normalno distribuiranih populacija s jednakim varijancama, za testiranje hipoteze o razlici aritmetičkih sredina ukupne ocjene nastave za velike i male grupe koristimo t-test. Koristimo programsku podršku Excela. U tablici dajemo rezultate testa.

Prosječna ukupna ocjena nastave u velikim grupama iznosi 4,07 dok je prosječna ukupna ocjena nastave u malim grupama 4,45. U nultoj hipotezi pretpostavljamo da se prosječne ocjene nastave u dvije grupe ne razlikuju, dok u alternativnoj pretpostavljamo kako je prosječna ukupna ocjena nastave u velikoj grupi manja od prosječne ocjene nastave u maloj grupi.

Na razini signifikantnosti α = 0,05 odbacujemo nultu hipotezu (budući da je p vrijednost jednaka 0,002 i manja je od zadane razine signifikantnosti).

Dakle, na razini signifikantnosti α = 0,05 možemo zaključiti kako je zadovoljstvo studenata nastavom iz predmeta koja se izvodi u većim grupama manja od zadovoljstva nastavom iz predmeta koja se izvodi u manjim grupama.

4.2. Testiranje hipoteza o razlici ocjena sudjelovanja u nastavi malih i velikih grupa Prije korištenja testova o razlici prosječne ocjene sudjelovanja studenata u nastavi, testirali smo normalnost uzoraka.

Slika 3. Test normalnosti uzoraka prosječne ocjene sudjelovanja studenata u nastavi

Izvor: Izvorno autorsko.

Testiramo normalnost podataka (za velike grupe i male grupe). Za testiranje normalnosti podataka koristimo Anderson Darling test. Kako su p-vrijednosti podataka za velike i male grupe veće od 0,05 (postavljamo razinu signifikantnosti 5%), ne možemo odbaciti nultu hipotezu o normalnosti podataka. Dakle, na razini značajnosti 5% možemo zaključiti da je ocjena sudjelovanja studenata u nastavi za velike i za male grupe normalno distribuirana. Test o jednakosti varijanci doveo je do zaključka da uzorci dolaze iz populacija s jednakim varijancama. Budući da podaci dolaze iz normalno distribuiranih populacija s jednakim varijancama, za testiranje hipoteze o razlici aritmetičkih sredina ocjena sudjelovanja studenata u nastavi za velike i male grupe koristimo t-test. Koristimo programsku podršku Excela. Dajemo rezultate testa.

Tablica 3. Rezultati t-testa o razlici aritmetičkih sredina ocjena sudjelovanja studenata u nastavi za velike i male grupe t-test Parametar Aritmetička sredina Varijanca Veličina uzorka Zajednička varijanca Pretpostavljena razlika sredina Stupnjevi slobode

Velike grupe

Male grupe

3,424285714

3,855

0,20098022

0,241626471

14

18

0,224013095 0 30

t statistika

-2,553746911

p- vrijednost

0,007988955

Kritična vrijednost (jednosmjeran)

1,697260851

Izvor: Izvorno autorsko.

Prosječna ocjena sudjelovanja studenata u nastavi u velikim grupama iznosi 3,42 dok je prosječna ocjena sudjelovanja studenata u nastavi u malim grupama 3,85. U nultoj hipotezi pretpostavljamo da se prosječne ocjene sudjelovanja studenata u nastavi dvije grupe ne razlikuju, dok u alternativnoj pretpostavljamo kako je prosječna ocjena sudjelovanja studenata u nastavi u velikoj grupi manja od prosječne ocjene u maloj grupi.

Na razini signifikantnosti α = 0,05 odbacujemo nultu hipotezu (budući da je p vrijednost jednaka 0,007 i ona je manja od zadane razine signifikantnosti).

Dakle, na razini signifikantnosti α = 0,05 možemo zaključiti kako je zadovoljstvo studenata sudjelovanjem u nastavi u većim grupama manje od zadovoljstva studenata sudjelovanjem u nastavi iz predmeta koja se izvodi u manjim grupama.

4.3. Testiranje hipoteza o razlici ocjena nastavnika malih i velikih grupa Prije korištenja testova o razlici prosječne ocjene nastavnika, testirali smo normalnost uzoraka.

Slika 4. Test normalnosti uzoraka prosječne ocjene nastavnika

Izvor: Izvorno autorsko.

Testiramo normalnost podataka (za velike grupe (C1) i male grupe (C2).

Za testiranje normalnosti podataka koristimo Anderson Darling test. Kako su p-vrijednosti podataka za velike i male grupe veće od 0,05 (postavljamo razinu značajnosti 95%), ne možemo odbaciti nultu hipotezu o normalnosti podataka.

Dakle, na razini značajnosti 95% možemo zaključiti da je ocjena nastavnika za velike i za male grupe normalno distribuirana.

Dalje, test o jednakosti varijanci doveo nas je do zaključka kako uzorci dolaze iz populacija s različitim varijancama. Budući da podaci dolaze iz normalno distribuiranih populacija s različitim varijancama, za testiranje hipoteze o razlici aritmetičkih sredina ocjena nastavnika za velike i male grupe koristimo modificirani t-test. Koristimo programsku podršku Excela. Dajemo rezultate testa.

Tablica 4. Rezultati t-testa o razlici aritmetičkih sredina ocjena nastavnika za velike i male grupe Modificirani t-test Velike grupe

Male grupe

Aritmetička sredina

3,943571429

4,518333333

Varijanca

0,272655495

0,067073529

14

18

Veličina uzorka Pretpostavljena razlika sredina Stupnjevi slobode t statistika p-vrijednost Kritična vrijednost

0 18 -3,773358555 0,0006958 1,734063592

Izvor: Izvorno autorsko.

Prosječna ocjena nastavnika u velikim grupama iznosi 3,94 dok je prosječna nastavnika u malim grupama 4,52. U nultoj hipotezi pretpostavljamo da se prosječne ocjene nastavnika u dvije grupe ne razlikuju, dok u alternativnoj pretpostavljamo kako je prosječna ocjena nastavnika u velikoj grupi manja od prosječne ocjene u maloj grupi.

Na razini signifikantnosti α = 0.05 odbacujemo nultu hipotezu (budući da je p vrijednost jednaka 0,00069 i ona je manja od zadane razine signifikantnosti α = 0.05). Dakle, na razini signifikantnosti α = 0.05 možemo zaključiti kako je zadovoljstvo radom nastavnika u većim grupama manja od zadovoljstva radom nastavnika iz predmeta koja se izvodi u manjim grupama.

5. ZAKLJUČAK Kvaliteta je iznimno važna u svim djelatnostima i najvažniji je faktor pri kreiranju vrijednosti proizvoda i/ili usluge. Najprisutniji način praćenja i vrednovanja sustava kvalitete na visokoškolskim institucijama je provođenje studentske ankete. Cilj provođenja anketa je mjerenje uspješnosti procesa rada i ocjenjivanje svakog pojedinog kolegija i nastavnika. Svrha studentskih anketa je težnja ka poboljšanjima u svim dijelovima nastavnog procesa. Nadalje je potrebno ujednačiti kvalitetu cjelokupnoga sustava odgoja i obrazovanja, učiniti ga dostupnim svima te unaprijediti sustav obrazovanja svih zaposlenika na području Republike Hrvatske. Pristupanje Europskoj Uniji za Republiku Hrvatsku znači pretpostavku da ima sustav odgoja i obrazovanja koji se kvalitetom približava zemljama članicama.5 5 Dragutin Funda, Potpuno upravljanje kvalitetom u obrazovanju, Kigen, Zagreb, 2008.

Hrvatska će visoka učilišta biti izložena sve zahtjevnijim međunarodnim kriterijima i postupcima vrednovanja čije će prihvaćanje i pridržavanje biti sve više obvezno, a u sve te procese je neophodno ulaziti prije svega da se trajno poboljšava nastavni i znanstveni rad, kao i zbog činjenice da je međunarodna neovisna provjera kvalitete preduvjet uključivanja u europsko tržište visokog obrazovanja.

Sustav upravljanja kvalitetom predstavlja ukupnu razinu kvalitete neke visokoškolske ustanove, a potrebno je pratiti kvalitetu upravljanja, kvalitetu nastavnih programa, kvalitetu nastavnog osoblja, kvalitetu procesa izvođenja nastave, kvalitetu studenata, kvalitetu infrastrukture i izvannastavnih uvjeta Ustanova.6 Bolonjska deklaracija i dokumenti koji je slijede, sustav kvalitete na visokoškolskim ustanovama proglašavaju ključnim preduvjetom za usporedivost diploma i kvalifikacija u europskom visokoškolskom prostoru. Stoga je nalaženje uzroka neuspješnosti studiranja (produžetak studija u odnosu na nominalno trajanje i mali postotak onih koji diplomiraju) te njihovog otklanjanja, važna zadaća svih segmenata sustava osiguranja kvalitete visokog školstva.

Rezultati studentske ankete predstavljaju dobro polazište za određene promjene s ciljem poboljšanja kvalitete nastave. Pored toga, važan čimbenik koji govori o kvaliteti nastavnog procesa su i uvjeti u kojima se nastava odvija.

Potrebno je osigurati bolje prostorne uvjete, tehničku opremu, smanjenje grupa studenata, bolju organizaciju nastave, veću motiviranost studenta, mogućnosti nastavnika za edukaciju iz pojedinih područja nastavnih vještina te više vremena za pripremu nastave i smanjenje nastavnih opterećenja.7 Ovim radom autorice su dokazale da je kvaliteta i percepcija učešća na nastavi studenata kao i podizanje razine kvalitete učenja i poučavanja od strane nastavnog osoblja na višoj razini kad se nastava odvija u manjim grupama.

Summary SIZE OF TEACHING GROUPS AS AN ESSENTIAL FACTOR FOR STUDENTS’ SATISFACTION WITH THE QUALITY OF TEACHING PROCESS Quality is extremely important in all sectors and is the most important factor in creating valuable products and services. Insurance and quality control is a comprehensive process that encompasses all activities and mechanisms through which quality of higher education is acknowledged, maintained and developed. It is a continuous process that ensures the fulfilment of agreed standards. Not so long ago in the history of higher education in Croatia, the quality of individual institutions was implied and there was 6 Divna Goleš, Tanja Radić, „Važnost neprekidnog poboljšanja u sustavu visokog obrazovanja“, Zbornik radova 9. međunarodnog Simpozija o kvaliteti Kvaliteta i promjene, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Oskar, Zagreb, Plitvice, 2008, str. 47-52.

7 Ibid.

no usual procedure by which someone asked a question relating to an institution and the processes taking place in it. Higher education institutions are accountable to all participants in higher education: students who invest a part of their lives in their education, parents who are sacrificing on their part, and potential employers. Through Bologna Process, students have been placed in the centre of education, their satisfaction is systematically monitored through student polls. Through the collective contract for science and higher education the size of teaching groups in the process of teaching has been standardized. With this paper the authors want to prove statistically that students are satisfied with lectures held in small groups, expressed in average scores.

Key words: quality, higher education, student polls, statistical analysis.

6. LITERATURA: 1. Funda, D., Potpuno upravljanje kvalitetom u obrazovanju, Kigen, Zagreb, 2008.

2. Šošić, I., Primijenjena statistika, Školska knjiga, Zagreb, 2004.

3. Goleš Divna i Tanja Radić, „Važnost neprekidnog poboljšanja u sustavu visokog obrazovanja“, Zbornik radova 9. međunarodnog Simpozija o kvaliteti Kvaliteta i promjene, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Oskar, Zagreb, Plitvice, 2008.

4. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, 22.10.2010.