Damir Percel DAMIR PERCEL Hrvatska gospodarska komora, Zagreb dpercel@hgk.hr
JE LI OSTVARIV PLAN OBNOVE ZGRADA? Stručni rad / Professional paper Sažetak Republika Hrvatska (RH), buduća članica Europske unije (EU), pristala je ispuniti obvezu smanjenja primarne energije za 20% do 2020. godine, kao što su to već učinile i sve ostale članice EU. Nadalje, RH se obvezala da će znatno povećati stopu i kvalitetu obnove zgrada, kako bi se smanjila potrošnja energije postojećeg fonda zgrada za 80% do 2050. u odnosu na razinu 2010. godine, u skladu s „Energetskim smjernicama do 2050.“ Europske Komisije (“EU Commission’s Energy Roadmap 2050”). Studije pokazuju da zgrade predstavljaju glavni izvor emisija stakleničkih plinova i da su uzrok više od 40% ukupne emisije. Zbog toga je potreban konkretan i ambiciozan plan akcije, a obnova zgrada trebala bi postati apsolutni prioritet hrvatske energetske politike. Ostvarenje navedenog zadatka bi, uz smanjenje emisije stakleničkih plinova, rezultiralo velikim pomakom nacionalnog gospodarstva, s obzirom da je to područje s najvećim potencijalom uštede. Članak se bavi analizom je li navedene zadatke moguće postići u okviru RH, a i u okviru EU. Ključne riječi: obnova zgrada, potrošnja energije, staklenički plinovi 1.
UVOD
Iako se na prvi pogled neutralnom promatraču može učiniti da za energetsku obnovu svih vrsta zgrada ima vremena na pretek, stanje je daleko od idealnog. Dosadašnji trendovi i regulativa u graditeljstvu koje su bile u provedbi dugi niz godina i s kojim se većina domaćih i svjetskih graditelja, odnosno investitora, projektanata i izvođača radova rukovodila, bili su vrlo komotni u pristupu i više ne zadovoljavaju nove zacrtane ciljeve. Bilo da se radi o javnim ili privatnim investitorima, odnosno krajnjim korisnicima, najčešće se u praksi susreću građevine koje ne zadovoljavaju moderni pristup i način gradnje koji se traži pri izgradnji stambenih i poslovnih objekata. Valja istaknuti da ova tvrdnja ne vrijedi samo za područje Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu RH), već i za okolnu regiju pa i za zemlje Europske Unije (u daljnjem tekstu EU). RH je prihvatila ciljeve 20-20-20 do 2020. godine koji su postavljeni kroz Direktive o energetskom svojstvu zgrada (EPBD i EPBD II), a ujedno se obvezala da će znatno povećati stopu i kvalitetu obnove zgrada, sve u cilju smanjenja potrošnje energije postojećeg fonda zgrada za 80% do 2050. u odnosu na razinu 2010. godine, u skladu s „Energetskim smjernicama do 2050.“ Europske Komisije (t. 3.2 Specifični ciljevi). U članku će biti prikazano kakav je pristup za glavne grupe zgrada u RH, što se planira u EU te je li ostvariv zamišljeni plan provedbe ciljeva jednih i drugih. 2. SADAŠNJA SITUACIJA U RH - OPSEG I PREDVIĐENI KARAKTER ENERGETSKE OBNOVE ZGRADA
13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 343 -
Damir Percel Kao prvo, postavlja se pitanje kako se RH uklapa u šire okvire, odnosno zahtjeve na ovom području. Nadalje, što može po tom pitanju učiniti država, a što privatni sektor, odnosno privatni investitori. Kako navedeni mogu pomoći i društvu i pojedincu? Što to uopće predstavlja za društvo u cjelini, na koji način se sve to reflektira na boljitak države i pojedinca? Iako je svakome jasno i logično da je bolje preventivno napraviti rekonstrukciju svih građevina, nego doslovno bacati novce za grijanje kroz prozore. U nastavku poglavlja prikazana je trenutna situacija u javnom, kao i u “privatnom sektoru“ RH. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku postojećih stanova i kuća ima ukupno 2,3 milijuna. Pri tome treba imati na umu da se godišnje izgradi oko 1,2 milijuna m2 novog stambenog prostora, unatoč krizi. Od toga je 80% stambenih zgrada u privatnom vlasništvu (uključujući velike stambene zgrade). To znači da obnova postojećih zgrada radi postizanja ciljeva energetske učinkovitosti predstavlja puno veći zadatak od izgradnje novih zgrada te će zahtijevati veliki broj dovoljno stručno osposobljene radne snage. Podaci s kojima se koristi Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja i Vlada RH kažu da je 2010. godine finalna potrošnja energije u zgradama iznosila je 42,3 % ukupne energetske potrošnje, daleko više od utroška u prometu (33%), u industriji (19%) i drugim sektorima. Iz navedenoga je vidljivo da zgrade predstavljaju glavni izvor emisija stakleničkih plinova. Grafikon 1. Prikaz glavnih potrošača energije
Energija se u zgradama koristi za: • 80 do 90 % ukupnih energetskih potreba zgrade na grijanje i pripremu tople vode; • 10 do 20 % na rasvjetu i druge potrebe (električni uređaji, kao npr. računala); • manji dio ukupne godišnje energetske potrošnje za sada predstavlja hlađenje, no i ovdje se očekuje stalan rast potrošnje energije. Gledajući sa stanovišta energetske potrošnje, promatranje različitih razdoblja (i kod javnog i kod „privatnog“ sektora izgradnje) daje vrlo zanimljive zaključke. U razdoblju najveće stambene izgradnje od 1950. do 1980. godine izgrađen je niz stambenih i nestambenih zgrada koje su danas veliki potrošači energije, s prosječnom potrošnjom energije za grijanje debelo preko 200 kWh/m2, a sve navedeno zbog karakteristika gradnje i nedostatka propisa o toplinskoj zaštiti. To se može povezati s porastom standarda, dakle kako je rastao standard rasla je i potrošnja energije u zgradama. Još jednu činjenicu treba imati u vidu. Naime, RH koristi oko 20% više energije nego razvijene zemlje EU, a EU troši 20% više energije od potrebnog. Kada se govori o fondu zgrada RH onda se to odnosi na stambene i nestambene zgrade. Pod stambenim se smatraju višestambene zgrade i stambene zgrade do 400 m2. Nestambene zgrade obuhvaćaju zgrade javne namjene (zgrade u vlasništvu i korištenju državnih tijela i 13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 344 -
Damir Percel institucija te zgrade u vlasništvu gradova i županija) te nestambene zgrade komercijalne namjene. Govoreći općenito o energetskoj potrošnji svih prethodno spomenutih vrsta zgrada, one građene prije 1940. godine koristile su više od 180 kWh/m2 energije za grijanje, zgrade građene između 1940. i 1970. godine više od 200-300 kWh/m2, zgrade građene u razdoblju od 1970. do 1987. godine 150 do 180 kWh/m2 pa sve do 300 kWh/m2. Što se tiče zgrada građenih u razdoblju od 1987. (postroženi propisi) do 2006. godine – 100 do 150 kWh/m2. Od tada novogradnja je usklađena s Tehničkim propisom o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 79/05, NN 110/2008, NN 89/09) i utrošak mora biti manji od 95 kWh/m2. Suvremene nisko-energetske zgrade oznake A i A+ koristit će manje od 25 kWh/m2 energije za grijanje. 2.1 Energetska obnova nestambenih zgrada javne i komercijalne namjene Ukupna površina svih nestambenih zgrada je u 2010. godini procijenjena na 43.380.000 m2 korisne površine, od toga je oko 9.580.000 m2 korisne površine u zgradama javne namjene, odnosno 22% ukupne površine nestambenih zgrada. U javnom sektoru procjenjuje se da ima 11.000 javnih zgrada, s prosječnom površinom od 1.074 m2 (neto korisna površina). Prosječna potrošnja energije u zgradama javnog sektora sada se kreće od 250 do 350 kWh/m2 godišnje. U navedene spadaju zgrade u vlasništvu jedinica lokalne/regionalne samouprave (gradova, općina, županija), zgrade u vlasništvu središnje države, proračunskih korisnika (ministarstva, zavodi, instituti, akademije, državni uredi), izvanproračunskih fondova te zgrade u vlasništvu javnih poduzeća. Na prijedlog Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Vlada RH 2011. godine je donijela Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012.-2013. Programom se osigurava i potiče primjena ekonomski opravdanih, energetski učinkovitih tehnologija i mjera u zgrade javnog sektora na području RH, sa svrhom razvoja novih djelatnosti i poduzetništva, kontinuiranog i sustavnog gospodarenja energijom, strateškog planiranja i održivog upravljanja energetskim resursima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Program ima za cilj iskoristiti potencijal ulaganja u zgrade javnog sektora u slučajevima kada je iznos investicije manji od koristi koje se ostvaruju uštedom na energentima u budućem razdoblju. Model koji će se primijeniti u provedi Programa je ESCO model, koji podrazumijeva takvo poslovanje u kojem pružatelj energetske usluge (ESCO tvrtka) nudi mjere poboljšanja energetske učinkovitosti prema vlastitim rješenjima, a koje onda rezultiraju dokazivim uštedama u potrošnji energenata. Kako je primjena ovakvog modela u Hrvatskoj ograničena, ovim Programom stvaraju se preduvjeti za razvoj ESCO tržišta. Područje provedbe je javni sektor, odnosno zgrade navedene u prethodnom odjeljku članka. Cilj je energetske politike RH uvesti projekte s gotovo nula energetskih zgrada koje imaju visoka energetska svojstva i troše vrlo malu količinu energije za grijanje, hlađenje, klimatizaciju, ventilaciju, potrošnu tople vode i rasvjetu. Takve zgrade većim dijelom energiju proizvode na licu mjesta iz obnovljivih izvora i alternativnih energetskih sustava. Vlada RH planira da po stopi od 5% godišnje izvrši integralnu obnovu javnih zgrada, odnosno 550 javnih zgrada godišnje i to u roku od 20 godina. Ne treba posebno naglašavati da je u 2013. potrebna korekcija plana budući da se od 2011. godine do sada nije napravilo mnogo. No, posebno brine EU Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada (EPBD II) koja propisuje obvezu da od 2018. godine sve nove zgrade javne namjene moraju biti gotovo nula energetske. Zbog dosadašnje nekontrolirane potrošnje energenata s vidljivim ekološkim posljedicama kao i dugog životnog vijeka zgrada i njihovog kontinuiranog utjecaja na okoliš, EU je propisala da sve novoizgrađene zgrade javne namjene od 2018. moraju biti gotovo nula energetske. Dakle, cilj bi trebao biti ostvariti 20% obnove zgrada javne namjene godišnje. 13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 345 -
Damir Percel U nastavku se nalazi prikaz planiranog trenda, a potom i kumulativni prikaz trenda do (planom predviđene) 2030. godine. Grafikon 2. Prikaz trenda obnove javnih zgrada (RH)
Grafikon 3. Kumulativni prikaz obnove javnih zgrada (RH)
U 2010. ukupna površina nestambenih zgrada komercijalne namjene iznosio je 33.800.000 m2 korisne površine. Nestambene zgrade građene prije 1987. godine imaju prosječnu potrošnju toplinske energije za grijanje preko 250 kwh/m2. Za usporedbu, EU standard potrošnje do 70 kWh/m2, prema tome radi se o velikim neracionalnim potrošačima i energetskom obnovom zgrada može se postići velike energetske i ekonomske uštede te zaštita okoliša. U nastavku se nalazi prikaz dosadašnjih i mogućih trendova za nestambene zgrade, a potom i kumulativni prikaz istih do 2050. godine. Grafikon 4. Prikaz trenda obnove nestambenih zgrada komercijalne namjene u RH
Grafikon 5. Kumulativni prikaz nestambenih zgrada komercijalne namjene u RH
13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 346 -
Damir Percel
2.2 Energetska obnova stambenih zgrada Od 2020. godine po spomenutoj EU Direktivi 2010/31/EU i sve ostale nove zgrade moraju biti gotovo nula energetske. To se, dakle, odnosi i na energetsku obnovu višestambenih zgrada i na one stambene do 400 m2. Za pretpostaviti je da će do tada trend rasta stambenog fonda biti uzlazan, kao i do sada unatrag posljednjih četrdesetak i više godina, a potom, zbog novopostavljenih uvjeta, možda više i ne. U spomenutom razdoblju stambeni fond se udvostručio. Naime, prema popisu stanovništva 1971. godine iznosio ukupno 1,19 milijuna stanova. Godine 1981. broj stanova porastao je u odnosu na spomenutu 1971. za 16,21%, odnosno u prosjeku 1,6% godišnje. Godine 1991. registrirano je 1,58 milijuna stanova, što čini porast za 14,3%, odnosno 1,4% godišnje u odnosu na 1981. U razdoblju između popisa stanovništva u 1991. i u 2001. godini ukupni stambeni fond RH, porastao je za 19,1%, što znači da je prosječni godišnji porast iznosio 1,9%. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine ukupan broj stanova u RH iznosi 1,88 milijuna ili prevedeno u kvadratne metre - 133,3 milijuna m2 stambene izgradnje. Kao što je već spomenuto, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u RH je registrirano nešto manje od 2,3 milijuna stambenih jedinica, što u odnosu na posljednje mjerenje predstavlja porast od 20%. Značajno je naglasiti da je prema posljednjem popisu stanovništva registrirano nešto više od 1,5 milijuna kućanstva, što ukazuje na činjenicu da postojeći stambeni fond ne samo da zadovoljava potrebe kućanstava za stanovanjem, već ga značajno nadmašuje. U nastavku se nalazi točan prikaz spomenutog porasta broja novih stanova, jasno time i broja zgrada u RH. Tabela 1. Godišnja stopa izgradnje novih stanova u razdoblju od 1971.do danas Godina 1971.
Broj stanova 1188743
1981.
1381434
1991.
1578968
2001.
1877126
2011.
2257515
Porast 16,21% 14,30% 18,88% 20,26%
Izvor: DZS Smjernice za nove zgrade odnose se i na postojeće zgrade, ako im predstoji značajna renovacija, stoga u slučaju da je tehnički, funkcionalno i ekonomski moguće, i one moraju zadovoljiti spomenute kriterije. Iste zakonske smjernice RH uključila je u svoju regulativu Zakonom o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12) te
13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 347 -
Damir Percel Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, NN 38/09, NN 55/11, NN 90/11, NN 50/12). U nastavku je dan grafički prikaz mogućih trendova za RH, a potom i kumulativni prikaz za svaki od tih trendova, sve do 2050. godine. Razmotrena su tri scenarija: • DOSADAŠNJI PRISTUP, od 2014. do 2020. po 1% godišnje, iza toga svake godine 2% - na kraju bi bilo obnovljeno dvije trećine zgrada; • POTICAJAN TREND, od 2013. s 1% na 2% 2020., a zatim do 2050. svake godine 2% - nije dovoljno, na kraju bi plan bio 10% manji od ciljanoga; • POTREBAN TREND, od 2014. do 2050. svake godine 3%, izvršenje vrlo vjerojatno. Grafikon 6. Prikaz mogućih trendova obnove stambenih zgrada u RH
Grafikon 7. Kumulativni prikaz trenda obnove stambenih zgrada u RH
3. STANJE U EU Kao što je prethodno spomenuto, dosadašnje iskustvo u EU pokazalo je da ni ono nije puno bolje od iskustava koje ima RH. Nekadašnjih trendova u gradnji pridržavale su se i većina članica EU. Zbog nepostojanja svijesti o potrebi uštede energije, saznanja o globalnom zatopljenju, kao i jeftine cijene energenata, gotovo svugdje u svijetu te niskih i malo zahtjevnih standarda u graditeljstvu - to je potpuno razumljivo. Sada su se vremena bitno promijenila, a velika većina stanovništva razmišlja hoće li moći spojiti kraj s krajem, odnosno održati svoj dosadašnji standard života. A jedan od najvažnijih izbora u svačijem životu jest na koji način živi i ima li za osnovne potrepštine ili za nešto više. Ovdje se dolazi do pitanja u kakvoj vrsti objekata se u EU živi i radi. Dakle, kada se govori o stambenom fondu, koji čini 75% ukupnog fonda zgrada u EU, 64% zgrada su samostalni objekti, a 36% višestambene zgrade. Ostatak od otprilike 25% ukupnog fonda EU čine nestambene zgrade i obuhvaćaju složeniji i raznovrsniji sektor u odnosu na stambeni sektor. Od toga otprilike 23% čine
13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 348 -
Damir Percel poslovne zgrade, 17% obrazovne namjene, 11% su hoteli i restorani, 7% bolnice, 4% sportski objekti te 11% su zgrade ostale namjene. Znatan broj zgrada u Europi stariji je od 50 godina, a mnoge su zgrade koje su još danas u uporabi starije od sto godina. Više od 40% stambenih zgrada izgrađene su prije 1960., kada energetski propisi bili vrlo limitirani. Zemlje s najvećim komponentom starijih zgrada su Velika Britanija, Danska, Švedska, Francuska, Češka i Bugarska. Veliki bum u izgradnji bio je u razdoblju od 1961. do 1990. kada se stambeni fond, uz nekoliko iznimaka, više nego udvostručio. Podaci o tipičnim razinama potrošnje za grijanje postojećeg fonda zgrada pokazuje da najveći potencijal za uštedu energije povezan sa starijim zgradama, gdje su zgrade iz 1960-ih većinom gore od zgrada iz ranijih desetljeća, prvenstveno zbog nedostatka izolacijske ovojnice zgrada, ali i zbog niza drugih čimbenika, kao što su neizvršena obnova instaliranih sustava grijanja, klimatski uvjeti, ponašanje korisnika te socijalni uvjeti. Situacija u javnom i privatnom sektoru EU je nešto bolja od stanja u RH, no ne mnogo. Od europskih postojećih zgrada, samo oko 1,2% su obnovljene i oko 0,1% srušen u bilo kojoj godini. Čak ako su i 1,2% zgrada koje godišnje obnavlja uključeni najviši standardi energetske učinkovitosti, EU će propustiti svoj 20% uštede energije ciljeve za 2020. EU trenutno treba utrostručiti godišnju stopu obnove zgrada, od trenutne stope od 1% na 3% do godine 2020., a sve u cilju osiguranja da ukupni rezultat tih renoviranja dovede do 80% smanjenja potrošnje energije u zgradama do 2050., u odnosu na 2005. Valja znati podatak da samo jedanaest zemalja EU trenutno imaju nacionalne registre, odnosno baze podataka svojih zgrada, dok deset zemlja ima baze na regionalnoj/lokalnoj razini ili pak tek planira daljnji razvoj. Budući da podaci o sadašnjem broju zgrada variraju u velikom postotku, daljnja analiza se temelji na podacima službenih institucija EU, a ne pojedinih zemalja članica. U nastavku je dan grafički prikaz mogućih trendova/scenarija o kojima još raspravlja u EU, a potom i kumulativni prikaz za svaki od tih trendova/scenarija, sve do 2050. godine. Mogu se svrstati u tri trenda: • TRENUTNI TREND, do 2050. svake godine 1,2% - bi bilo riješeno oko 50% zgrada; • POJAČANI TREND, od 2013. s 1,2% na 2% do 2020., a zatim 2% do 2050. svake godine - nije dovoljan, u idealnim okolnostima bi bio 20% ispod plana; • POTREBAN TREND, od 2013. s 1,2% na 3% do 2020., zatim 3% do 2050. najprimjerenija opcija, izvršenje vrlo vjerojatno. Grafikon 8. Grafički prikaz mogućih trendova u EU
Grafikon 9. Grafički kumulativni prikaz (EU)
13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 349 -
Damir Percel
4. ODNOS SADAŠNJEG STANJA I POSTAVLJENOG CILJA – KOMENTAR DOBIVENIH REZULTATA Sve prethodno je (do)sadašnji okvir. Kakva je stvarna perspektiva? Dakle, svijest društva i pojedinca polako raste već duže vrijeme, no je li sve planirano dovoljno za postizanje krajnjeg cilja. Stavljajući na stranu sve aktualne političke, odnosno institucionalne rasprave o tome kako ostvariti planirano, bilo da je riječ o EU ili HR, ovo istraživanje pokušava dati širu sliku postojećih fondova zgrada, njihovih energetskih svojstava i postojećih trendova koji u opciji na predmetnom području. Prikupljeni podaci koji su u članku korišteni za neke od podscenarija su se možda ponešto i promijenili u posljednjih godinu-dvije, no ne utječu bitno na prikaz glavnih trendova. Prikazani rezultati ne bave se tehničkom izvedivošću obnove, niti financijskim učinkom koji bi se postigao i koji bi zasigurno bio ogroman, nego izvedivošću zadataka u zadanim okvirima. U tom pogledu rezultati pokazuju da će svi oni (i kod nas i u EU) biti vrlo teško ostvarivi, ako već sami po sebi nisu preambiciozni - kao što se to mora učiniti svakom objektivnom promatraču. Vrlo vjerojatno će se s vremenom ti apetiti svesti na realne, moguće okvire, gdje ćemo s postignutim biti više nego zadovoljni, s obzirom na sve političke, gospodarske i socijalne okolnosti na planeti na kojoj živimo. 5. ZAKLJUČAK Ovim člankom se na prethodnih nekoliko stranica pokušalo ukazati na razmjer problema koji predstavlja energetska obnova zgrada. Namjera je bila da se pokaže gdje su RH i EU u sadašnjem trenutku te što je potrebno da se ostvari taj ambiciozni plan. Činjenica je da problem klimatskih promjena zasitio političku i medijsku scenu i da je nestalo entuzijazma kojeg je bilo u obilju prije deset-petnaest godina. Međutim, to ne znači da je problem je nestao, sasvim suprotno. Ali ograničiti raspravu o energetski učinkovitim zgradama samo u smislu uvažavanja klimatskih promjena ignoriralo bi mnoge dodatne prednosti koje bi bile ostvarene kroz prilagodbu postojećeg fonda zgrada. Revitalizacija gradskih četvrti, poboljšanje razine udobnosti i kvalitete života i radnih prostora, pomaganje ljudima da iziđu iz siromaštva, sretnije žive te stvaranje dugoročne zaposlenosti samo su neki od mnogih pozitivnih učinaka. Ovaj članak je, naime, želio ukazati na složenost i kompleksnost kad je u pitanju energetska obnova zgrada. Neminovno se nameće pitanje je li naše, a i europsko društvo u stanju ostvariti zacrtane ciljeve. Kada se problem sagleda u cjelini, nije teško zaključiti da vremena za promjenu smjera nema na pretek. Stoga, bez obzira na današnje teške uvjete na gospodarskom tržištu u koje spada i graditeljstvo, mora se učiniti sve što bi moglo dovesti do 13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 350 -
Damir Percel promjene trenda, kako u regulatornom tako i u prihodovnom, organizacijskom i svakom drugom smislu. Ipak, ono što se ističe u kao pozitivno jest činjenica da je na širokom planu pokrenuta svijest o nužnosti provedbe i da se okolnosti postupno mijenjaju na bolje u posljednjih nekoliko godina, u okviru EU, ali i u RH. S obzirom da je to zahtjevan i dugotrajan proces koji ovisi o vrlo mnogo socijalnih i društvenih čimbenika, neminovnost je da ih se sve uključi u cilju realizacije. Za očekivati je da će proces isprva biti spor i mukotrpan, no da će s vremenom dobivati zamah. Uspjeh prihvaćanja i provedbe, dakle, ovisi o svim dionicima u graditeljstvu i društvu. Država, jedinice lokalne i regionalne samouprave, investitori, projektanti te izvođači radova u gospodarstvu i graditeljstvu zakoračit će u novu eru u kojoj stvari neće ostati iste kao do sada. U tom smislu, ovaj članak je ujedno želio potaknuti širu raspravu o tome kako bi dionici u sektoru graditeljstva unaprjeđenjem postojećeg fonda zgrada mogli doprinijeti u širem kontekstu učinkovit život i rad, a koji će omogućiti društvu u cjelini da funkcionira na više održiv način, podrazumijevajući time sve vidove značenja te riječi. LITERATURA [1] 2000 European Council “The Lisbon Strategy”, the European Council meeting in Lisbon, March 2000 [2] 2002 Energy performance of buildings “Directive 2002/91/EC of the EU Parliament and of the Council”, implemented in 2002 & recast in 2010 (EPBD recast II) “Directive 2010/31/EC …“, 19.05.2010., OJ of the EC [3] 2006 EU Commission “Action Plan for Energy Efficiency: Realising the Potential”, COM (2006)545 [4] 2010 EU Commission “Europe 2020: a European strategy for smart, sustainable and inclusive growth”, March 2010 [5] 2010 EU Commission “EU Commission’s Energy Roadmap 2050”, SEC(2011)1565, Brussels, 15.12.2011. [6] 2010 EU Commission ''Energy Efficiency Directive'' 2012/27/EU (EED), 14.11.2012., OJ of the EC [7] DZS, Popisi stanovništva, „Stanovi prema načinu korištenja, po gradovima i općinama“ [8] Boodhoo, Y.: “Energy and Buildings”, Vol.15-16, Carnegie foundation for the Advancement of Teaching, Princeton, NJ. [9] MGiPU, “Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012. – 2013.”, 2011. [10] RH, “Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji” (NN 152/08 i 55/12) [11] Short, W, Packey, D & Holt, T.: “A Manual for the Economic Evaluation of Energy Efficiency and Renewable Energy Technologies” [12] World Business Council for Sustainable Development (WBCSD): “Transforming the Market: Energy Efficiency in Buildings”
QUALITY INDICATORS AT THE FACULTY OF CIVIL ENGINEERING, OSIJEK – DEFINING, MONITORING, ANALYSIS, EVALUATION AND MODIFICATION Summary On October 3rd 2011 the Croatian Agency for Science and Higher Education issued a Certificate which confirms there is a quality-assurance system at the Faculty of Civil Engineering, Osijek, that is efficient and in a developed phase, based on Agency criteria assessed during external, independent, periodic quality-assurance system audit. Our institution is the first higher education institution in Croatia to which this Certificate has been issued. It is a result of years of investment in setting up and developing the system and promoting quality culture, and also confirmation of moving in the right direction. Monitored quality indicators are defined in existing documents: in particular, within our Development Strategy. The Certificate and documents oblige us to further assure and enhance the system. Therefore, modifications in order to achieve improvement are necessary. In this paper, the quality indicators, monitoring, analysis, results of analysis, necessity and reasons for its modification will be presented. Keywords: higher education, quality assurance, quality indicators
13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 351 -