UVOĐENJE PREDMETA UPRAVLJANJE KAKVOĆOM NA STUDIJ ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Doc.dr.sc. ROMAN MALARIĆ Doc.dr.sc. DAMIR ILIĆ Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb roman.malaric@fer.hr damir.ilic@fer.hr

UVOĐENJE PREDMETA UPRAVLJANJE KAKVOĆOM NA STUDIJ ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA Sažetak Najvažniji proces reforme visokog školstva u Europi trenutno je Bolonjski proces, kojemu se Hrvatska priključila 2001. godine. Jedan od najvažnijih ciljeva tog procesa je osiguravanje kakvoće visokoškolske nastave, dvociklički sustav studiranja, mobilnost studenata i nastavnika te međusobno priznavanje stupnjeva i razdoblja studiranja. Sveučilište u Zagrebu je 2005. godine pokrenulo projekt kojim se želi ustrojiti sustav upravljanja kakvoćom na Sveučilištu, dok je od akademske godine 2005/2006 na cijelom sveučilištu nastava organizirana prema načelima Bolonjskog procesa. Od te godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva studira se prema nastavnom programu FER-2 u potpunosti usklađenom s Bolonjskim procesom. Uz to na fakultetu je ustrojen Odbor za upravljanje kvalitetom, te organiziran predmet ''Upravljanje kakvoćom'' kao obavezan predmet svim studentima na drugoj godini studija. Fakultet je napravio i iskorak u odnosu na sve ostale visokoškolske ustanove te postao prvi i dosada jedini međunarodno akreditirani fakultet u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi: upravljanje kakvoćom, studij elektrotehnike i računarstva, studenti 1.

BOLONJSKI PROCES

Bolonjski proces je trenutno najvažniji proces reforme visokog školstva u Europi. Bolonjski proces zapravo je nadogradnja i ponajviše geografsko proširenje procesa koji je započeo još 1988. dokumentom Magna Charta Universitatum, koji su dogovorili rektori europskih sveučilišta okupljeni u Bolonji povodom 900-te godišnjice najstarijeg sveučilišta u Europi.

Dokument Magna Charta Universitatum potpisan je od strane rektora 388 europskih sveučilišta. U tom dokumentu je sveučilištima dana ključna uloga kao središta “kulture, znanja i istraživanja”. Bolonjska deklaracija, ključni dokument u oblikovanju prioriteta europskog prostora visokog obrazovanja prema kojoj je cijeli proces reforme dobio ime, potpisana je od ministara zaduženih za visoko obrazovanje iz 29 europskih država 19. lipnja 1999. godine u Bolonji. Tada su predloženi i konkretni ciljevi: • prihvaćanje sustava prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva • uvođenje tzv. dodatka diplomi (Diploma Supplement) • prihvaćanje sustava temeljenog na dvama glavnim ciklusima, preddiplomski (najmanje tri godine) i diplomski • uvođenje bodovnog sustava (ECTS) • promicanje mobilnosti – studentima, nastavnicima, istraživačima i administrativnom osoblju • promicanje europske suradnje u osiguravanju kakvoće te promicanje europske dimenzije u visokom obrazovanju.

Zadan je i rok do 2010. godine za ispunjenje tih ciljeva, odnosno za uspostavu Europskog prostora visokog obrazovanja. Hrvatska se pridružila Bolonjskom procesu dvije godine kasnije prihvaćanjem njene prijave u Pragu 2001. godine. Ministarsko priopćenje iz Praga po prvi puta je naglasilo neophodnost uspostave nacionalnih sustava osiguranja kakvoće visokoškolskog obrazovanja. Sljedeći važan događaj dogodio se u Berlinu 2003. godine, kada su Ministarskim priopćenjem uspostavljena tri prioriteta za sljedeće dvije godine: osiguravanje kakvoće, dvociklički sustav bodovanja i priznavanje stupnjeva i trajanja studiranja te su postavljeni uvjeti koje bi nacionalni sustavi osiguravanja kakvoće morali ispuniti do 2005. godine: • određenje odgovornosti uključenih institucija i tijela • evaluacija programa institucija (unutrašnja ocjena, vanjska revizija, sudjelovanje studenata i objavljivanje rezultata) • sustav priznavanja, ovjere ili usporedivih procedura • međunarodno sudjelovanje, suradnja i rad u mreži.

U istom priopćenju postavljen je cilj da “svaki student koji diplomira nakon 2005. godine dobiva automatski i besplatno dodatak diplomi na jednom od zastupljenijih europskih jezika”, te sadrži obvezu ministara da će se do 2005. godine započeti s primjenom dvocikličnog sustava u visokom obrazovanju.

Pregledom temeljnih dokumenata Bolonjskog procesa uočava se devet prioritetnih područja u procesu stvaranja Europskog prostora visokog obrazovanja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

osiguravanje kakvoće sustav bodovanja dvociklični sustav usporedivi stupnjevi mobilnost cjeloživotno obrazovanje europska dimenzija socijalna dimenzija priznavanje stupnjeva i razdoblja studiranja

2. OSIGURAVANJE KAKVOĆE U VISOKOŠKOLSKOJ NASTAVI U ministarskom priopćenju iz Berlina 2003. godine Europska organizacija za osiguravanje kakvoće u visokom obrazovanju (ENQA - European Association for Quality Assurance in Higher Education) pozvana je da putem svojih članova te u suradnji s Europskom udrugom sveučilišta (EUA - European University Association), Europskom udrugom institucija visokog obrazovanja (EURASHE - European Association of Institutions in Higher Education) i Europskom studentskom udrugom (ESIB - The National Unions of Students in Europe), razvije skup normi, postupaka i smjernica za osiguravanje kakvoće u visokom obrazovanju.

Tako je ENQA početkom 2005. godine izradila najznačajniji europski dokument za osiguravanje kakvoće u visokom obrazovanju: “Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area” (skraćeno European Standards and Guidelines - ESG). Kako je uspostavljanje sustava za osiguravanje kakvoće jedan od temeljnih preduvjeta za usporedivost diploma i kvalifikacija u Europi, potrebna je suradnja unutar nacionalnih sustava za osiguravanje kakvoće, primarno unutar sveučilišta i ostalih institucija koje provode visoko obrazovanje, te uključivanje nacionalnih sustava u ENQA. Da

bi se Republika Hrvatska mogla uključiti u ENQA potrebno je uspostaviti odgovarajuću nacionalnu mrežu za unapređenje kakvoće, tj. izgraditi institucijske sustave za unapređenje kakvoće na sveučilištima, fakultetima, akademijama, veleučilištima i visokim školama. Osim omogućavanja punog uklapanja hrvatskog visokog obrazovanja u europski sustav, izgradnja nacionalne mreže za unapređenje kakvoće visokog obrazovanja iznimno je važna za demokratičnost reformi koje se očekuju u sustavu visokog obrazovanja te za društveno pozicioniranje sveučilišta i ostalih visokih učilišta. Usklađivanje s bolonjskim procesom zahtijevalo je i promjenu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03; 105/04) te osnivanje Agencije za znanost i visoko obrazovanje 15. srpnja 2004. godine. Agencija je osnovana da bi se poboljšala i unaprijedila kakvoća u visokom obrazovanju te u visoko obrazovnim institucijama u RH, te uspostavio optimalni model za državu izgradnjom sustava učinkovitog praćenja razine i unapređenje sustava kakvoće. Jedan od djelokruga rada Agencije je uključivanje našeg sustava znanosti i visokog obrazovanja u međunarodni sustav te povezivanje Republike Hrvatske s Europskom mrežom za osiguravanje kakvoće visokog obrazovanja (ENQA) te s Europskom mrežom izvještajnih centara o akademskoj mobilnosti i priznavanju visokoškolskih kvalifikacija (ENIC/NARIC).

3. OSIGURAVANJE KAKVOĆE NA ZAGREBAČKOM SVEUČILIŠTU Sveučilište u Zagrebu je 2005. godine pokrenulo projekt “Ustroj sustava upravljanja kvalitetom na Sveučilištu u Zagrebu”. Cilj i svrha projekta je stvaranje preduvjeta za ustrojavanje sustava upravljanja kakvoćom na Sveučilištu u Zagrebu, te obuhvaća pripremne radnje ustrojavanja Ureda za upravljanje kvalitetom tj. osmišljavanje njegova djelokruga rada, načina rada, zadaća i ciljeva. Planirani ishod projekta je uspostava institucionaliziranog sustava upravljanja kakvoćom na Sveučilištu u Zagrebu sa zadaćom da brine o cjelokupnoj unutarnjoj kontroli kakvoće, njezinom osiguravanju i unapređenju te koordinira aktivnosti vanjskog nadzora kakvoće. Sveučilište je tako konstituiralo Odbor za upravljanje kvalitetom 4. studenog 2005. Tada je utvrđen način i dinamika rada, dogovoreni su termini redovitih sastanaka te prikazan sadržaj projekta “Ustroj sustava upravljanja kvalitetom na Sveučilištu u Zagrebu”. Sustav osiguravanja kakvoće i periodičkog vrednovanja na sveučilištu usredotočit će se na: • • • • • • • •

osmišljavanje politike kakvoće Sveučilišta oblikovanje sustava kakvoće Sveučilišta i postupaka njegove realizacije oblikovanje postupaka neprekidnog povećanja kakvoće na Sveučilištu primjerenu organizaciju i upravljanje primjereno financiranje održivu kadrovsku politiku osmišljavanje i prihvaćanje održive politike koja će uzeti u obzir potrebe društva i tržišta te eliminirati nedostatke sadašnje upisne politike nastavni proces; povećanje mobilnosti studenata i nastavnika (bolonjski proces, ECTS, akreditacijska shema, razvoj kurikuluma, nove metode učenja i podučavanja, ...)

Slika 1. Struktura i organizacija institucijskog sustava za osiguravanje kakvoće na Sveučilištu u Zagrebu

4.

OSIGURAVANJE KAKVOĆE NA FAKULTETU ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) je od 23. ožujka 2006. u skupini najboljih europskih fakulteta s međunarodnom akreditacijom za sve preddiplomske i diplomske studijske programe. Akreditaciju je izdala njemačka akreditacijska agencija ASIIN, koja je jedina njemačka akreditacijska agencija specijalizirana za akreditaciju studijskih programa u području inženjerstva, informatike i računalnih znanosti te prirodnih znanosti i matematike.

Tijekom procesa akreditacije, ASIIN-ova je komisija postavila nekoliko zahtjeva za promjenama programa i donijela nekoliko preporuka. Akreditacija je tada dobivena na jednu godinu, tijekom koje je trebalo udovoljiti još nekim zahtjevima, uglavnom tehničke prirode.

Kako se tim zahtjevima udovoljilo akreditacija je produljena do 30. rujna 2011 godine.

Početkom akademske godine 2006/2007 FER-u je formiran i Odbor za upravljanje kvalitetom sa zadaćama da planira, upravlja i analizira postupke vrednovanja cjelokupnog znanstvenoistraživačkog i nastavnog rada na FER-u te predstavlja FER u sveučilišnoj mreži osiguravanja kakvoće.

5. PREDMET ''UPRAVLJANJE KAKVOĆOM'' NA STUDIJU ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA Novi studijski program na FER-u je krenuo akademske godine 2005/06. Prema tom programu, usklađenim s Bolonjskim procesom, FER ima dva akreditirana preddiplomska studija i to studij Elektrotehnike i informacijske tehnologije te Računarstvo. Studij je tako koncipiran da je prva godina zajednička svim studentima, a također i dobar dio druge godine.

Studenti se usmjeravaju prema obaveznim predmetima modula na trećoj godini studija, a uz njih postoje i izborni predmeti dostupni svim smjerovima. Osim izbornih predmeta, studenti obavezno slušaju jedan društveni predmet svaki semestar. Na prvoj godini obavezni društveni predmeti su Vještine komuniciranja i Menadžment u inženjerstvu, te Ekonomika i Upravljanje kakvoćom na drugoj godini studiranja. Na taj način cijela populacija studenata elektrotehnike i računarstva (1000 studenata godišnje trenutno) ima prilike saznati osnovne informacije o kakvoći. Predmet je usmjeren na upoznavanje studenata s važnošću normiranja i kakvoće u svakodnevnom životu, te u njihovoj budućoj karijeri inženjera. Sadržaj predmeta s relativnim

udjelom teme uključuje: kakvoća, globalizacija i harmonizacija (13 %), principi totalnog upravljanja kakvoćom, vodstvo i fokusiranje na korisnike te kontinuirano poboljšanje (18 %), alati za planiranje i kontrolu procesa (15 %), norme i normiranje, normni nizovi ISO 9000, 10000 i 14000 (10 %), sustavi kakvoće prema ISO 9001:2000 (15 %), akreditacija laboratorija prema normi ISO/IEC 17025:2005 (12 %), osiguranje kakvoće programske podrške (10 %) te upravljanje kakvoćom u visokoškolskoj nastavi (7 %). Nastava sje podijeljena u tri ciklusa tijekom jednog semestra s ukupnom satnicom od 26 školskih sati predavanja. Da bi se osigurala kakvoća nastave, studenti su podijeljeni u grupe od maksimalno 90 studenata.

Studenti mogu skupiti najviše 100 bodova, i to 30 bodova iz pisanja jednog seminarskog rada, 60 bodova iz dva međuispita i završnog ispita, te 10 bodova iz nastavne aktivnosti. Minimalan broj bodova za prolaz je 50, dok su ostalim studentima ocjene podijeljene nakon rangiranja po ukupno skupljenim bodovima, na način da najboljih 15 % studenata dobije ocjenu ''izvrstan'', sljedećih 35 % studenata ocjenu ''vrlo dobar'', sljedećih 35 % studenata ocjenu ''dobar'', te ostalih 15 % studenata ocjenu ''dovoljan''. Ukupna prolaznost ispita premašila je 90 % populacije studenata. Kao jedan od oblika osiguravanja kakvoće nastave, studenti tijekom slušanja predmeta ispunjavaju tri ankete – početnu, središnju i završnu. U tim anketama, studenti odgovaraju na različita pitanja koja bi se mogla grupirati u nekoliko skupina pitanja: - pitanja o predmetu - pitanja o nastavniku - pitanja o organizaciji nastave Zanimljivo je da su studenti na pitanja o značaju kolegija ''Upravljanje kakvoćom'', te o korisnosti i kvaliteti kolegija studenti odgovorili s manjom ocjenom od onih danih stručnim predmetima, što je očekivano, ali ipak su ocjene vrlo dobre, što znači da su studenti dobro prihvatili predmet i shvatili važnost kakvoće u njihovom budućem profesionalnom radu i svakodnevnom životu, te važnost kakvoće za gospodarski uzlet Republike Hrvatske.

LITERATURA [1] Nastavni materijali predmeta Upravljanje kakvoćom [2] Studentska anketa

INTRODUCING A QUALITY MANAGEMENT COURSE INTO AN UNDERGRADUATE ENGINEERING CURRICULUM Summary In the new study program that started in the academic year 2005/06, and has been prepared according to the Bologna process, the first year of study is the same for all students, as is a major part of the second year. The branches are defined by the obligatory courses, but there is a list of elective courses available to all branches.

Besides the elective courses, students have one course in each semester that is not strictly an engineering course.

The obligatory courses in the freshman year are Engineering Management and Communication Skills, and Economics and Quality Management in the sophomore year. In that way the important subject of quality will be presented to the whole population of students (1200 a year). The curriculum of the “Quality Management” course, with the relative share of themes, is: Quality, globalization and harmonization (13 %), Principles of Total Quality Management, Leadership and customer focus. Continuous improvement (18 %), Tools for planning and process control (15 %), Standards and standardization. Standard series ISO 9000, 10000 and 14000 (10 %), Quality systems according to the ISO 9001:2000 (15 %), Accreditation of a laboratory according to the ISO/IEC 17025:2005 standard (12 %), Software quality assurance (10 %) and Quality management in university-level education (7 %).

Key words: quality management, electrical engineering and computing studies, students