Prof.dr.sc. VEDRAN MUDRONJA Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje vedran.mudronja@fsb.hr
SIGMA – MJERA KVALITETE Pregledni rad / Review Sažetak Veličinom rasipanja definirana je razina kvalitete određene značajke procesa ili proizvoda. Kako je mjera rasipanja u statistici standardno odstupanja σ, može se reći da je σ ujedno i mjera kvalitete. Ako razina 6σ predstavlja praktički savršen rezultat (kvalitetu) poželjno je odrediti tzv. σ-razinu procesa radi procjene mogućnosti poboljšanja istog. Primjeri u ovom radu pokazuju da procjenjivanje σ-razine nije samo primjena jednostavnog statističkog računa. Ključne riječi: kontrola kvalitete, 6 sigma, kontrolne karte
1. UVOD Krajem 20-tih godina prošlog stoljeća Shewhart je postavio teorijske temelje za primjenu statistike u postupcima kontrole kvalitete. Njegov rad su poslije nastavili posebice Deming, Dodge i Roming, te primijenili veći dio statističkih postupaka koji danas čine teoriju statističke kontrole procesa (SPC). Japanci su, ponajviše zahvaljujući naukovanju Deminga, usvojili, razvili i prilagodili naučene statističke metodologije Amerikanaca, te su u kasnim 1950-ima i sami počeli razvijati jasno određene pristupe koji su odgovarali njihovoj kulturi. Japanci su stavili naglasak na masovnu statističku izobrazbu, ali uz upotrebu jednostavnih statističkih alata i timski rad. Poznavanje i primjena statistike dali su i daju nedvojbeno značajan doprinos neupitno visokoj kvaliteti japanskih proizvoda. Na Zapadu je spoznaja o nužnosti primjene statistike u postupcima poboljšavanja kvalitete bila dugo vremena zanemarena. Važnost statistike šire je spoznata pojavom i općim prihvaćanjem metodologije „6σ“. Može se reći da je „6σ“ konačno, s velikim zakašnjenjem u odnosu na Japan, potaknula opsežniju primjenu statistike u funkciji kvalitete na Zapadu. Jasno je da se svjetski uspjesi „6σ“ ne mogu pripisivati statistici. Treba ih pripisati filozofiji u kojoj je temelj motivacija povezana s nagrađivanjem, pri čemu u provođenju 6σ projekata statistika ima značajno mjesto.
2. „ŠEST SIGMA“ I „SIGMA-RAZINA“ PROCESA Podsjetivši se da je (standardno odstupanje) mjera rasipanja, te uz pretpostavku da je promatrani proces raspodijeljen po tzv. normalnoj raspodjeli, „6σ“ je najuže povezana sa zahtjevom za sposobnošću procesa. U tom kontekstu metodologija „6σ“ slijedi Taguchi-jevu filozofiju: «Troškovi se mogu smanjiti smanjenjem rasipanja“. Povezanost metodologije „6σ“ s Tguchi-jevom funkcijom troškova (gubitaka) i indeksom sposobnosti procesa Cp prikazana je na slici 1. „6σ“ je smještena uvijek u području relativno malih gubitaka (Cp=2) u odnosu na konvencionalnu (napuštenu) metodologiju „3σ“, kod koje potencijalni gubici mogu biti