CIVILIZACIJSKI ENTITETI IMPERIJE I DANAS KAO PREPORUKA by kvaliteta.net

Mladen Cvitaš, dipl.ing. ZIK d.d. .

CIVILIZACIJSKI ENTITETI IMPERIJE I DANAS KAO PREPORUKA SAŽETAK Koristeći pojam entitet kao prvi pojam u prvoj izdanoj normi u povijesti niza normi ISO 9000, analiziraju se vrijednosti stvorene u Imperiji (←396. do 476.) koje kao civilizacijska dostignuća imaju u Imperiji ili nastanak ili ubrazani razvoj. Jedan od autora ovog članka imao je veliku sreću da na davno održanom predavanju kolegija “Operativno istraživanje” upozna ne samo entitete zapadnoeuropske civilizacije nego i njihovu hijerarhiju (tehnika, tehnologija, organizacija, ekonomija, politika, filozofija). U članku se na jednostavan način ukazuje kako razvoj niza normi ISO 9000 poštuje entitete zapadnoeuropske civilizacije ili preciznije rečeno hijerarhiju tih entiteta, što dokazuje samu hijerarhiju ali i uspješno dizanje preporuka u normama po hijerarhijskoj ljestvici. To čini i analizu razvoja niza normi ISO 9000 zanimljivom u smislu dokaza da su preporuke normama niza ISO 9000 imale civilizacijskog smisla i 1987. i 2000. godine. A. UVOD Pojam ENTITET. HRN ISO 8402: ono što može biti pojedinačno opisano ili razmatrano NAPOMENA: ENTITET može biti radnja ili proces, proizvod, organizacija, sustav ili osoba ili svaka njihova kombinacija B. KLAIĆ, RJEČNIK, NZMH, 1987: 1. biće bitnost, suština; 2. važnost Trajanje Rimske Imperije Od ←396. kad Rim zauzima etrušćanski grad Veje, do kraja propasti Zapadnorimskog Carstva 476. kada je germanski vojskovođa srušio cara Romula Augustula. Ukupno trajanje Rimske Imperije iznosi 872. godine ili skoro devet stoljeća.

B. STVARANJE ENTITETA ZAPADNOEUROPSKE CIVILIZACIJE Kako se razvila FILOZOFIJA? Filozofija: (grčki – ljubav prema mudrosti), sustavna racionalna duhovna aktivnost što u sebi sadrži nazor na svijet i života, težnju da spozna i objasni temeljna pitanja opstojnosti cjelokupne zemlje, a ujedno vrijednosno određuje i kritički preispituje načela čovjekova spoznavanja i djelovanja. Određenje filozofije kao nazora na svijet njeno je najopćenitije određenje, ali i tako općenito određena, ona, nasuprot običnoj pučkoj mudrosti, uključuje sustavno istraživanje osnovnih načela, zakona i kategorija obilje, karaktera mišljenja i spoznaje, kao i čovjeka uopće. Razvitak pojma. Pojam FILOZOFIJA rano je kod Grka ušao u opću upotrebu, označavajući isprva dva stava: posebnu duhovnu aktivnost promatranja svijeta i života (Pitagora ←570. do ←497.) te ljubav prema znanju i kulturi (Herodot ←484. do ←424., Tukidid ←524. do ←460.). Jedinstvo obaju planova izraženo je već kod Sokrata (←469. do ←399.), koji ujedno problematizira postanak filozofije kao istraživanja (a ne znaja) istine, te sam postaje prototoipom filozofa čovjeka, koji prema Platonu (←427. do ←347.) njeguje najviši oblik erosa, ljubav prema istini. Platon Odlučan utjecaj na Platona imao je Sokrat kojega je upoznao u svojoj dvadesetoj godini. U svojoj grandioznoj utopističkoj zamisli države, još za života Sokrata, Platon je pokušao zasnovati idealnu zajednicu ljudi koja je izvedena iz ideje pravednosti. I premda taj “identitet” počiva i na okrutnoj stvarnosti postojanja robova, ipak njegovo djelo DRŽAVA predstavlja logički konzekventnu domišljenu tvorbu, što teoretski znači uzornu utopiju za to vrijeme savršene zajednice. No potkraj života uviđa da je DRŽAVA bila samo iluzorna zamisao i da je valja prilagoditi postojećim ljudskim i društevenim mogućnstima. Plod su tih kasnih iskustava starog Platona njegovi ZAKONI. Njegova je DRŽAVA prventsveno teorijski model, a ZAKONI su praktično politički plan, realna mogućnsot poboljšavanja neposrednih društvenih odnosa preko zakona. U novije vrijeme, neovisno o širokom tujecaju duha platonizma na razvitak zapadne civilizacije, Platonov se zamah očitovao i u nekim pojedinačnim aspektima njegova naučavanja. Njegove razne koncepcije svojom jasnoćom u postavljanju problema i snagom svoje teorijske domišljatosti, postale su u brojnim aspektima sastavni dio općeg kulturnog iskustva. Na njih nailazimo jednako u kartezijanskom racionalizmu, klasičnom njemačkom idealizmu, vjerskom moralizmu i filozofskim aspektima i interpretacijama suvremene znanosti. Najpoznatiji učenik Aristotel (←384. ←322.)

Aristotel U svojoj osamnaestoj godini stupio u Platonovu Akademiju i ostao u njoj 20 godina. Aristotel je položio temelje i anticipirao razvoj mnogih znanstvenih disciplina do najsuvremenijeg razdoblja ljudske misli i znanja. Osim što je zasnovao logiku kao znanost, Aristotel smatra da ima deset najviših rodnih pojmova ili kategorija: supstancija, kvantitet, kvalitet, mjesto, vrijeme, odnos, položaj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje. Aristotel je kao i Platon, osim filozofskih i prirodnoznanstvenih djela napisao i POLITIKA (8 knjiga). Filozof i logičar koji izlaže temelje ljudskog mišljenja, Aristotel je i “otac” niza posebnih znanosti (ekonomije, sociologije, politologije, psihologije i dr.). Cjelina antičkog znanja sakupljena u sustavu ARISTOTELIZMA odredila je temeljnice razvitka znanosti, a u njegovoj kontroverziji s PLATONIZNOM zbiva se svojevrsna dijalektika znanstvenog i filozofskog mišljenja Zapada.

Filozofija i filozofi u Rimu Filozofija strarorimskih mislilaca, karakterizirana je prije svega osnovnom orijentacijom na praktička (etička, socijalna, politička, religiozna) pitanja. U sve tri osnovne filozofske škole (epikurejska, stoička i skeptička) ideal mudraca postaje dominantnom temom. Epikurejska filozofska škola je najdosljedniji materijalistički i ateistički pravac u antičkoj filozofiji. Epikurejska filozofska škola nazvana po Epikureju, trajala je do IV stoljeća. Najviši etički princip stoičke filozofije jest “živjeti u skladu s prirodom”, te je za čovjeka jedino dobro vrlina, a jedino zlo porok. Zato stoici propovjedaju ljubav prema svim ljudima pa čak (prvi puta u povijesti) i prema robovima, te postavljaju ideal zajedičke svjetske države. Skepticizam se obnavlja u ←I. st. Najznačajniji među njima čuveni je govornik Marko Tulije Ciceron, čija se velika kulturno-povjesna zasluga sastoji prije svega u prenošenju nekih aspekata grčke kulture, a posebno filozofije na rimsko tlo. Njegova su djela pretežno popularizacije helenske misli. Posljednji značajni predstavnik neoplatonizma i ujedno posljednji predstavnik rimske filozofije jest Beotije (480.-524.), koji je znatno utjecao na kršćanske filozofe svojim prijevodima grčkih spisa na latinski, komentarima Aristotelovih djela i svojom originalnom filozofskom raspravom “Utjeha filozofije”.

POLITIKA POLITIKA: umijeće upravljanja državom ili drugom društvenom zajednicom, te svi postupci upravljanja koji se očituju u organiziranim oblicima društvene

akcije, i društvenim institucijama putem kojih ljudi teže ostvarivanju svojih društvenih interesa i reguliranju općih poslova zajednice. Fenomen politike povijesno se prvotno očituje upravo tamo gdje nastaje i sam izraz, tj. u staroj Grčkoj, u sklopu onih dinamičnih oblika društvenog života koje razvija polis, slobodan grad-država. U toj zajednici slobodni građanin postaje nosilac političkog procesa, a taj oblik izražavanja i ostvarivanja društvenih interesa po prvi put postaje predmet jasne rasprave i teorijskih definicija (Aristotel, Platon). Platonova DRŽAVA se često uzima kao prva sustavno izložena politička utopija u kojoj se mogućnost sretne ljudske zajednice zasniva na jedinstvu načela uma i tehnike upravljanja. Vrhunac antičkih rasprava o politici predstavlja Aristotelovo djelo POLITIKA. Političko društvo ima za pretpostavku ekonomski aktivnog pojedinca koji je sposoban da se udružuje i organizira radi postizanja svojih društvenih interesa. KAKO SE GOSPODARILO? EKONOMIJA: 1. Gospodarstvo, imanje, privreda 2. Štedljivost; razumno iskorištavanje dobara i snaga; red u vođenju doma, kućanstva EKONOMSKE DOKTRINE: teorije, znanstveni pravci nastali tijekom povijesti, o procesu proizvodnje, raspodjele i potrošnje. Imperija je imala jednostavni ekonomski obrazac - osvajalo se i ratovalo samo tamo gdje je plijen pokrivao troškove rata, a kasnije donosio stalni prihod. Povijest ekonomske misli potiče od već spomenutih djela Platona (DRŽAVA) i Aristotela (POLITIKA). Tako Aristotel razlikuje prometnu od upotrebne vrijedosti, novac kao prometno sredstvo od novca kao blaga. Osuđuje upotrebu novca kao kapitala, jer je neplodan i ne smije donositi kamate. Na osnovi njegovih ideja u feudalizmu se trgovina smatrala kao neprirodno, premda nužno zanimanje. Ekonomska misao se nakon Platona i Aristotela javlja tek u 13. stoljeću u djelu Summa Theologiae (Toma Akvinski). ORGANIZACIJA IMPERIJE Organizacija ili ustrojstvo Imperije je bilo vidljivo u svim njezinim djelovima. “Organizacija poslovanja” je obavljala zadaće praćenja političkih odluka u osvajanju novih prostora, njegovoj izgradnji i naplati sa tih prostora za potrebe upravljanja. Organizacija proizvodnje je bila savladana i na vrlo složenim proizvodima i proizvodnjama: gradske četvrti sa komunalnom infrastrukturom, hramovi,

arene, ceste sa svojom infrastrukturom, brodovi, pristaništa, vojna oprema i oružja. Zadržat ćemo se na ovom opisu organizacije kao entiteta dakle u okvirima civilizacijskog ustrojstva Imperije. Postoje dvije teze propasti rimskog carstva: - carstvo se zbog svojih unutarnjih slabosti urušilo samo od sebe - srušeno je od jačih vjerojatno da apsolutna istina nije niti na jednoj niti na drugoj tezi. Činjenica je da je ustrojstvo Imperije uništeno i da je “organizacija” prestala djelovati. Ratnička plemena Huna (nomadski narod mongolskog podrijetla u Europi boravio oko jednog stoljeća) zavladala su čitavim europskim prostorom te uspjeli probiti granicu i poharati veliki prostor Carstva. Niti veliki gradovi ih nisu mogli zadržati. Isti posao su nastavile grupe germanskih plemena. Rimski vojnik i konjanik je bio školovan i opremljen svom tehnikom za rat. Vojskovođama je bila poznata taktika rata i oružanog sukoba. Sa druge strane barbarske horde uz izgleda ipak imale bolju organizaciju i ustrojstvo jer u ničemu drugom nisu imale prednost. Ovom malom analizom skrenimo pažnju na značaj organizacije i ustrojstva. ŠTO I KAKO SE PROIZVODILO? Graditeljstvo Svojim graditeljstvom su se osobito isticali graditelji Rimskog Carstva. Poznate su njihove palače, hramovi, arene, bazilike, akvedukti, te katapulti i drugi ratni i radni strojevi. Akvedukti U drevnoj Grčkoj bili su sagrađeni vodovodi za Atenu, Tebu i još neke gradove, a voda se dovodila otvorenim kanalima. Tek pri građenju vodovoda Aqua Appia za snabdjevanje Rima (←305.) prvi put su primjenjeni zidani, nepropusni kanali koji su djelomično vođeni iznad zemlje na svodovima od kamena ili opeke. Cestogradnja Epohu izgradnje rimskih cesta treba svakako smatrati najznačajnijim periodom u povijesnom razvitku cestogradnje. Rimska cestovna mreža obuhvaćala je ~ 150.000 km cesta, a protezala se preko gotovo svih zemalja centralne Europe pa čak i u sjevernije dijelove zapadne Njemačke. Propašću Rimskog Carstva prestaje građenje i održavanje cesta. Tek u XVII st. ponovno započinje građenje cesta.

Brodovi Brodovi na jedra (trgovački) i vesla (ratni). Rimljani su sistematski prikupljali podatke i iskustva o načinima gradnje brodova staroga vijeka, ali su ti podaci propašću Rimskog carstva izgubljeni. U Rimljana su veliki trgovački brodovi bili iznimka jer su robu na dugim i opasnim putovanjima prevozili ratni brodovi. Pristaništa i luke Poslije propasti Rimskog Carstva prestaju se graditi velike luke, vještina građenja pala je u zaborav. Muzej Na Atenskoj Akropoli (V. st.) postojala je u jednom krilu Propileja pinakoteka u kojoj su bile Polignatove slike i slike drugih umjetnika. Vojnici i trgovci donose u Rim spomenike i predmete iz Grčka i njima ukrašavaju trgove, bazilike i kupališta. To su bili prvi sakupljači umjetničkih predmeta koji su osnova velikih zbirki što se stvaraju tokom rimskog gospodstva. One su dokaz privilegija i simbol bogatstva i političke moći. Pompej, Ciceron i Cezar imaju privatne zbirke. Opeka Vitruvije (←I. stoljeće) opisuje gradnju opekom i daje opširne upute za njihovu proizvodnju. U I. stoljeću Rimljani su već proizvodili opeku u posebnim pećima, a dimenzija opeka i njihova priprema bili su propisani. U Europi se nakon pada Rimskog Carstva opeka gotovo zaboravlja. Tek se u XII st. obnavlja proizvodnja opeke. Olovo Rimljani su pretežno dobivali olovo iz Španjolske, te s područja današnje Velike Britanije i Njemačke. Upotrebljavali su ga za izradu vodovodnih cijevi, ploča za natpise, te za dobivanje olovnog bjelila i minija. Tkanje Rimljani su u svojem Imperiju razvili vještinu tkanja do vrlo visokog stupnja.

Staklo Staklarska se vještina razvija u Rimu, a zatim se širi na zapad u rimske provincije. Zahvaljujući primjeni staklarske lule, koja je pronađena početkom I. stoljeća proizvode se šuplji stakleni predmeti za svakodnevnu upotrebu.

C. SVAKA REVIZIJA NORME ISO 9000 – ZAHTJEVI ZA SVE VEĆI OBUHVAT ENTITETA TVRTKI Kada se spoznaju entiteti koji su opstali u razvoju današnje civilizacije i njihova prirodna hijerarhija odnosa, onda nije teško sagledati aspekt stalnog poboljšanja organizacijske norme ISO 9000. Posluživši se kvalitativnim prikazom, doseg norme se obrazlaže sa opće poznatim značajkama svakog izdanja norme do sada. TVRTKA (ORGANIZACIJA) SA SVOJIM ENTITETIMA – KVALITATIVNI PRIKAZ G

S FILOZOFIJA I

H O

POLITIKA P R

N EKONOMIJA T M L ORGANIZACIJA F E TEHNOLOGIJA J

TEHNIKA B

Pravac AC –

DOSEG ENTITETA NORMOM ISO 9001/1987

Trokut AON –

Politika se odnosi na jednog kupca i/ili jedan ugovor

Trokut CDJ –

Oprema i infrastruktura koja nije uključena u ugovor i/ili proizvod za kupca

Pravac GD –

DOSEG ENTITETA NORMOM ISO 9001/1994

Trokut GAH –

“Misija” dobavljača. Mnogi dobavljači su na naslovnu stranu svog Poslovnika kvalitete upisali svoj značaj na tržištu, koji ih je održao, učinio poznatim i na koji i dalje računaju. Tvrtka ima svoju filozofiju te ju je na takav način objavila

Prostor ANPH –

Politika kvalitete dobavljača. Sada se ta politika može odnositi na sve porizvode i/ili ugovore. U ovom kvalitativnom prikazu ne vidi se, ali je razumljivo da, ta politika može pokriti i utjecati na najveći dio ekonomije – gospodarenja tvrtkom. U svakom slučaju ekonomija – gospodarenje tvrtkom obuhvaćena je zahtjevima više nego u ranijem izdanju norme.

Trokut DEF –

Mogući dio tehnologije dobavljača koji ne utiče na kvalitet proizvoda. Ovim izdanjem norme u kvalitativnom pogledu je svakako tehnologija u tvrtku daleko više obuhvaćena zahtjevima norme nego ranije kada se norma odnosila na jedan proizvod i/ili jedan ugovor.

Pravac GE -

DOSEG ENTITETA NORMI ISO 9001/2000

Trokut GPR –

Filozofija i politika stalnog poboljšanja što je u suglasju sa zahtjevima i potrebama kupca

Prostor DEIH –

Sadržava i politiku prema zadovoljstvu kupca ekonomska očekivanja od te namjere, proširenje organizacijskih procesa prema kupcima i postavljanje tehnologije mjerenja njihovog zadovoljstva

Prostor FEMT –

Povećanje kompetencija i obrazovanja te ljudski faktor radne okoline

Trokut ELM –

Zadovoljstvo zaposlenika. Da li će se normom ISO 9004/2000 zatvoritii i pravac GL? Na organizaciju, koju čine zaposlenici u tvrtki, nisu postavljeni zahtjevi normom ISO 9001/2000, a to je još prostor koji prirodno postoji i vrlo je začajan u upravljanju tvrtkom.

Trokut GES –

Prostor TQM-a, već dobro obuhvačen zahtjevima poslovne izvrsnosti. Ovim zahtjevima se ocjenjuje i gore spomenuto zadovoljstvo zaposlenika. Da li Platonova utopija savršene zajednice ima izgleda, prvo postavljena kao cilj, a kasnije i dostizanje tog cilja?

D. ZAKLJUČAK Organizacijska norma ISO 9000 se pojavila u Hrvatskoj pred jedno desetljeće. Ovim malo drugačijim gledanjem na njen opći značaj, nastojali smo utvrditi da je norma dostignuće i u korelaciji sa zahtjevima tržišta i težnjama za stalnim napretkom. Norma evoluira i svakako u dobrom smjeru. Na dobrom smo putu. Primjećujemo da je gornja rečenica mogla biti naslov ovog rada, a zaključak i civilizacijski entiteti Imperije i danas kao preporuka.

Literatura:

OPĆA ENCIKLOPEDIJA, JLZ, 1977 TEHNIČKA ENCIKLOPEDIJA, JLZ, 1996.-1997. NORME NIZA ISO 9000