ULOGA LABORATORIJA U RAZVOJU INOVATIVNIH I KONKURENTNIH PROIZVODA

OLGA ŠTAJDOHAR-PAĐEN Institut za elektroprivredu i energetiku d.d., Zagreb olga.stajdohar-paden@zg.htnet.hr

ULOGA LABORATORIJA U RAZVOJU INOVATIVNIH I KONKURENTNIH PROIZVODA

Sažetak U današnjem globalnom svijetu mentalitet «Ako nije pokvareno – ne popravljaj» nije dovoljno dobar. Tvrtke su prisiljene stalno razvijati nove i inovirati postojeće proizvode, ne samo kako bi povećale svoj tržišni udjel nego kako bi uopće ostale u poslu.

Da bi se razvio, odnosno inovirao neki proizvod, potrebno je najprije definirati njegova svojstva, a zatim ih potvrditi kroz mjerenja i ispitivanja. Kako su ispitni rezultati ulazni podaci za mnoge poslovne odluke, vjerodostojnost tih ispitnih rezultata je od presudne važnosti.

U članku se govori najprije o vrstama ispitivanja koja treba planirati i provesti u pojednim fazama razvoja novih proizvoda, a zatim i o prikladnosti tvorničkih i/ili nezavisnih laboratorija za njihovu provedbu.

Ključne riječi: razvoj proizvoda, inovacije, ispitivanja i mjerenja, povjerenje u ispitne rezultate, osposobljeni laboratoriji

1. UVOD U današnjem globalnom svijetu mentalitet «Ako nije pokvareno – ne popravljaj» nije dovoljno dobar. Tvrtke su prisiljene stalno razvijati nove i inovirati postojeće proizvode, ne samo kako bi povećale svoj tržišni udjel nego kako bi uopće ostale u poslu.

Da bi se razvio, odnosno inovirao neki proizvod, potrebno je najprije definirati njegova svojstva, a zatim ih potvrditi kroz mjerenja i ispitivanja. Kako su ispitni rezultati ulazni podaci za mnoge poslovne odluke, vjerodostojnost tih ispitnih rezultata je od presudne važnosti. Zbog toga su osposobljeni laboratoriji nezaobilazni, kako prilikom razvoja novih proizvoda tako i za postizanje ujednačene kvalitete postojećih.

Ono što se često zaboravlja kod izračuna cijene nekog proizvoda je uzeti u obzir i troškove ispitivanja koja se provode u procesu razvoja te tijekom redovne proizvodnje. Osim toga, trebalo bi uzeti u obzir i trošak završnog ispitivanja proizvoda, najčešće kod laboratorija treće strane te njegovog certificiranja. Ovo certificiranje može biti zakonski zahtjev ili uobičajeni način dokazivanja kvalitete koji kupci prepoznaju i prihvaćaju.

U nastavku se govori najprije o vrstama ispitivanja koja treba planirati i provesti u pojednim fazama razvoja i proizvodnje, a zatim i o prikladnosti tvorničkih i nezavisnih laboratorija za njihovu provedbu.

2. ISPITIVANJA TIJEKOM RAZVOJA PROIZVODA Bilo da se razvija novi proizvod ili, što je češći slučaj, inovira neki postojeći, postupak je sličan. Potrebno je najprije izmjeriti i utvrditi postojeće stanje, što je to što imamo. Na osnovi tih rezultata donosi se odluka što će se i kako izmijeniti odnosno svojstva koja želimo postići.

Na primjer, želi se povećati otpornost na habanje, prionjivost boje, smanjiti dimenzije uz zadržana ostala svojstva, povećati broj funkcija i slično.

Ukoliko za taj proizvod postoji norma, to je velika pomoć pri osmišljavanju proizvoda i potrebnih ispitivanja i svakako je treba koristiti u radu.

Kad znamo koja svojstva postojeći proizvod ima i koja želimo novim proizvodom postići, slijede ispitivanja na materijalima koji će se upotrijebiti. Potrebno je utvrditi njihovu prikladnost za traženu svrhu. Ovdje se mogu koristiti podaci koje daje proizvođač tih materijala, ali opet je važno povjerenje u ispitne rezultate odnosno u laboratorij koji ih je dao.

Ponekad je potrebno napraviti dodatna ispitivanja kako bi se potvrdila prikladnost nekog materijala izvan deklariranog područja primjene. Također bi se trebala provjeriti i svojstva konstrukcije odnosno njezinih pojedinih dijelova.

Uobičajeno je zatim izraditi prototip na kojem se provjeri do koje mjere su tražena svojstva postignuta. Na osnovi izmjerenih vrijednosti rade se korekcije. Kada su tražena svojstva dobivena na prototipu, potrebno ih je postići i u serijskoj proizvodnji. Zbog toga se obično lansira takozvana probna serija na kojoj se onda naprave određena mjerenja i na osnovi njih po potrebi korigiraju parametri konstrukcije i tehnološkog procesa.

Ova ispitivanja, takozvani „design tests“, nisu uvijek definirana normom za predmetni proizvod. Ovo je razumljivo. Istraživanje i razvoj je stvar poslovne tajne svakog proizvođača, a jednom kad neko ispitivanje uđe u normu, ono postaje javno dostupno.

Ne treba zaboraviti da je norma i oružje i štit kojim se veliki proizvođači, oni koji mogu financirati svoje stručnjake da sudjeluju u radu tehničkih odbora i donose norme, diktiraju koji zahtjevi će ući u normu, a koji neće još. Svi ostali se tome moraju prilagoditi.

Na primjer, u počecima proizvodnje kabela s ekstrudiranom izolacijom veliki problem su bile šupljine koje su pri brizganju zaostajale u izolaciji i skraćivale životni vijek kabela. Mjerenje takozvanih parcijalnih izbijanja pokazalo se kao dobra informacija o količini i veličini tih šupljina. U početku, ta izbijanja su prema normi morala biti manja od 40 pC. Kako je tehnologija proizvodnje kabela napredovala, taj iznos je sa svakim novim izdanjem norme padao na manje od 20 pC, pa na manje od 10 pC, a sada je zahtjev da to bude manje od 5 pC. Svi proizvođači kabela su se morali prilagoditi. Naravno da su se i laboratoriji morali prilagoditi. Ne radi se samo o nabavi uređaja koji mogu mjeriti ovako male iznose već i o osiguranju laboratorijskih uvjeta i eleminiranju vanjskih smetnji što zahtjeva dodatna ulaganja u građevinsko uređenje laboratorija.

Ili još jedan primjer. Kabelske spojnice se u normalnoj upotrebi nalaze u zemlji u raznim uvjetima pa se stoga moraju ispitivati između ostalog i temperaturnim ciklusima u vodi.

Prvobiti zahtjev norme je bio da visina vode iznad spojnice bude 25 cm. U sljedećem izdanju norme taj je iznos povećan na 1 m. Ovo je predstavljalo novi zahtjev za proizvođače, ali i za laboratorije koji su morali osigurati nove uvjete ispitivanja.

Kod određivanja potrebnih ispitivanja u fazi razvoja, proizođač se nikako ne bi trebao ograničiti na ono što preporučuje norma već opseg i način tih ispitivanja mora prilagoditi svojim potrebama. Što god u normi pisalo, ipak je zakonski on taj koji preuzima odgovornost za pouzdanost i sigurnost proizvoda kada se ovaj jednom nađe na tržištu.

U današnjem svijetu svjedoci smo još jedne pojave - životni ciklus proizvoda je sve kraći. U svijetu automobila navodno, čim je jedan model lansiran na tržište, novi model je već u razvoju, a planovi za takozvane kozmetičke dorade na postojećem su već gotovi. Odatle i pritisak da se vrijeme razvoja i istraživanja skrati, a time i da se neka ispitivanja skrate ili sasvim preskoče. Optimiranje vremena razvoja je opravdan zahtjev, ali time dodatno raste potreba za povjerenjem u ispitne rezultate na osnovi kojih se donose odluke.

3. TIPSKA ISPITIVANJA Vrste, način provođenja i opseg primjenjivosti tipskih ispitivanja predviđeni su normama za pojedine proizvode. Njihova je osobitost da se provode samo jednom na normom definiranom broju uzoraka nekog tipa proizvoda i njima se potvrđuje da su određena svojstva tog tipa proizvoda postignuta.

Jednom kada su provedena i kad su postignuti zadovoljavajući rezultati, nije ih potrebno ponavljati sve dok ne dođe do promjene konstrukcije, materijala ili tehnoloških procesa.

Mnoga tipska ispitivanja su destruktivnog karaktera jer se jedino tako mogu utvrditi svojstva proizvoda pa je i to razlog da se ne mogu rutinski provoditi na svakom proizvodu. Tipska ispitivanja su često dugotrajna, zahtjevaju posebno opremljene laboratorije, a to znači da su i skupa pa ih proizvođači na neki način izbjegavaju. Ipak, kada su prisiljeni provoditi ih (kada je to izričiti zahtjev kupca na primjer ili se nađu u nekom sporu gdje trebaju dokazati kvalitetu svojih proizvoda) nerijetko se iznenade da trošak tih ispitivanja može višestruko premašiti jediničnu cijenu samog proizvoda koji se ispituje.

Tipska ispitivanja često služe kao jedna od podloga za certificiranje proizvoda što također zahtjeva povjerenje u ispitne rezultate na osnovi kojih se radi certificiranje.

4. ISPITIVANJA TIJEKOM PROIZVODNJE Kad je razvoj proizvoda završio, kada su njegova svojstva potvrđena tipskim ispitivanjima i kad je on prešao u serijsku proizvodnju, potrebno je provoditi takozvana rutinska ispitivanja.

Rutinska ispitivanja provode se na svakoj proizvedenoj jedinici i njima se osigurava ujednačena kvaliteta. Bez ujednačene kvalitete ne može se postati brand, a brand je ono što kupci traže i čemu vjeruju. Brandiranje je izuzetno važno za svakog proizvođača jer kupci ne žele sami provjeravati kvalitetu i spremni su platiti više da bi bili sigurni da to što kupe odgovara onome što proizvođač tvrdi.

Opseg i način provedbe rutinskih ispitivanja obično je propisan normom za taj proizvod. To je minimum koji se mora provoditi, ako se deklarira je je proizvod u skladu s tom normom, a svaki proizvođač može dodati i neka druga ispitivanja i mjerenja.

Ispitivanja tijekom proizvodnje omogućuju praćenje stabilnosti tehnološkog procesa, daju informacije o habanju pojedinih dijelova, npr kalupa uslijed abrazivnih spojstava materijala koji se lijeva i sl.

Izmjerene vrijednosti moraju se pratiti i statistički obrađivati kako bi se na osnovi njih mogle donjeti odluke, npr. smanjiti ili povećati doziranje neke komponente, naručiti novi kalup jer postojeći daje odlijevke sve većih dimenzija, promijeniti dobavljača neke sirovine itd. Sve ove odluke su povezane s troškovima, što opet znači da je važno imati povjerenje u ispitne rezultate.

5. OSTALE VRSTE ISPITIVANJA Postoje još neke vrste ispitivanja koja se provode ovisno o okolnostima.

Jedna od njih su preuzimna ispitivanja. Obično se rade kad kupac kupuje veću količinu nekog proizvoda pa se želi uvjeriti u kvalitetu cijele serije. Ovisno o količini, uzima se određeni broj uzoraka iz serije, šarže i sl i na njima se provode dogovorena ispitivanja. Preuzimna ispitivanja se rade i kad se kupuje samo jedan proizvod te vrste, npr generator, neko postrojenje ili brod jer se radi o velikoj investiciji za kupca, a svaka greška povlači za sobom i troškove i opasnosti za ljude.

Kako bi imao povjerenje u ispitne rezultate, kupac može zahtjevati da se ispitivanja provedu u laboratoriju treće strane ili, ako se provode u tvorničkom laboratoriju, da to bude pod nazorom neke inspekcijske kuće. Na osnovi ispitnih rezultata utvrđuje se da li su i u kojoj mjeri ugovorena svojstva proizvoda postignuta. Na osnovu toga donosi se odluka o konačnom preuzimanju proizvoda odnosno ima li proizvođač pravo na nagradu ili treba platiti penale.

Specijalna ispitivanja su za neke proizvode definirana normom. Provode se kao specijalna tipska ispitivanja ako proizvođač za svoj proizvod deklarira još neka svojstva. Tako na primjer za transformatore suhe izvedbe obavezna tipska ispitivanja su: • Ispitivanje atmosferskim udarnim naponom • Ispitivanje porasta temperature, a specijalna tipska ispitivanja su: • Mjerenje parcijalnih izbijanja • Mjerenje razine buke • Ispitivanje otpornosti na kratki spoj • Ispitivanja na okoliš • Ispitivanja na klimatske uvjete • Ispitivanje ponašanja kod požara.

Opseg ovih specijalnih ispitivanja ovisi o svojstvima koje proizvođač deklarira i koje kupac zahtijeva.

Povremena ispitivanja obično nisu definirana normama, ali ih proizvođači rade na način da povremenu uzimaju uzorke iz redovne proizvodnje i na njima rade određena ispitivanja. To može biti ponavljanje tipskih ili nekih drugih ispitivanja.

Postoje još i ispitivanja prije puštanja u pogon, koja se rade nakon montaže proizvoda na samom mjestu ugradnje. Ovim ispitivanjima se provjerava da tijekom transporta i montaže nije došlo do promjene svojstava proizvoda i da je montaža i priključivanje na sustav ispravno izvedeno. I ovdje treba naglastiti povjerenje u ispitne rezultate. Netko na osnovi njih donosi odluku stavljanja opreme pod napon ili pod tlak ili u plinski sustav ili da ljudi mogu početi koristiti objekt. Pogrešna odluka u ovim slučajevima može imati nesagledive posljedice.

6. GDJE PROVODITI ISPITIVANJA Za svakog proizvođača je velika prednost raspolagati vlastitim dobro opremljenim laboratorijem, jer: • Provoditi ispitivanja „kod kuće“ pruža mogućnosti eksperimentiranja i dorada. Ta mogućnost postoji i u nekom vanjskom laboratoriju, ali je znatno ograničena.

• Problem transporta je minimiziran, što nije zanemarivo, pogotovo ako se radi o proizvodima velikih gabarita. Oni možda zahtjevaju i prijevoz kao specijalni teret te je pitanje može li ih se provesti kroz sve podvožnjake i tunele.

• Poseban je problem ukoliko ispitivanja treba povesti u laboratoriju izvan zemlje.

Tada treba odraditi proceduru privremenog izvoza i ispoštovati sve carniske zahtjeve jedne i druge zemlje.

• Čuvanje poslovne tajne u vlastitom laboratoriju nije problem kao to bi mogao biti kad se ispitivanja rade u vanjskom laboratoriju Međutim, dobro opremljeni i osposobljeni laboratorij je skup i za uspostaviti i za održavati.

Kako sa svakim novim izdanjem norme rastu zahtjevi na proizvode i ispitivanja koja na njima treba provoditi, mnogim proizvođačima je nemoguće pratiti taj tempo. To bi zahtjevalo raspolagati s više specijaliziranih laboratorija, npr. za električka ispitivanja, kemijska ispitivanja, mikrobiološka, klimatska, fizikalno mehanička, za ispitivanje elektromagnetske kompatibilnosti itd.

Uobičajeno je da prozvođač kod sebe provodi rutinska ispitivanja i eventualno dio tipskih, a za sve ostalo traži usluge specijaliziranih laboratorija treće strane. Potpunosti radi treba reći da je u nekim područjima kupac taj koji raspolaže dobro opremljenim laboratorijem i sam provodi ispitivanja. Tako je na primjer u proizvodnji mlijeka jer je mljekarama važna kvaliteta sirovog mlijeka za njihove proizvode.

Postavlja se pitanje povjerenja u ispitne rezultate tvorničkih laboratorija i njegove nepristranosti. Ugroženost nepristranosti, neovisnosti i integriteta tvorničkih laboratorija je svakodnevna. Situacije kao što su: • •

rezultati ispitivanja završne kontrole pokazuju da proizvod nije u granicama dozvoljenog, a isporuka kasni dobavljač je isporučio sirovinu na granici prihvatljivosti, ali je već prošao rok za reklamaciju

• •

sirovina je na skladištu predugo stajala i njezina svojstva više nisu u skladu sa zahtjevima, postavlja se pitanje da li je sada baciti ili upotrijebiti došlo je do poremećaja u tehnološkom procesu koji je ustanovljen tek kad je znatna količina robe već proizvedena

i slične, stavljaju tvorničke laboratorije pod veliki pritisak. Od njih se nekad očekuje da korigiraju svoje kriterije prihvatljivosti i time cijeloj tvrtki, u okviru koje i osoblje laboratorija dobiva plaću, omoguće izbjegavanje neplaniranih troškova.

Naravno da dugoročno gledano, ovo izlaže cijelu tvrtku opasnosti od gubitka kupaca, stvaranja lošeg imidža i možda sudjelovanja u dugotrajnim i skupim sudskim procesima. No to je ono što se u takvim hitnim slučajevima obično zanemaruje.

Ipak, postoje situacije kada se od tvorničkih laboratorija traži pouzdan rezultat – to je onda kada proizvođač planira isto ispitivanje provesti u nekom laboratoriju treće strane i ne želi pri tome nikakva neugodna iznenađenja i dodatne troškove.

Tvornički laboratoriji bi organizacijski trebali biti tako smješteni da se minimizira utjecaj drugih odjela na njihov rad, ali još važnija je svijest i spremnost cijele tvrtke da dosljedno radi na kvaliteti i sigurnosti svojih proizvoda.

7. ŠTO JE AKREDITIRANI LABORATORIJ U infrastrukturi kvalitete svake zemlje akreditirani laboratoriji imaju posebno mjesto. Na osnovi njihovih rezultata certificiraju se proizvodi, inspekcija donosi odluku o povlačenju robe s tržišta, uređajima koji su oni umjerili provode se mjerenja i u tehnološkim i u sudskim procesima.

Akreditacija je postupak koji provode nacionalne akreditacijske agencije i kojim se potvrđuje da neki laboratorij • • • •

može dokazati svoju neovisnost, cjelovitost i integritet ima uspostavljan odgovarajući sustav upravljanja tehnički je osposobljen i da je sposoban dati valjan rezultat.

Sama tehnička osposobljenost znači da laboratorij raspolaže prostorom, opremom, metodama i ljudima za provedbu deklariranih ispitivanja.

Primjena postupka akreditacije laboratorija u Hrvatskoj je započela 1997. godine, a 1998. su akreditirana prva tri laboratorija među kojima i Visokonaponski laboratorij Instituta za elektroprivredu i energetiku. Sada, deset godina kasnije prema podacima koje vodi Hrvatska akreditacijska agencija, akreditirana su 62 laboratorija.

Značaj akreditacije u Hrvatskoj raste jer su mnoga ministarstva prepoznala akreditaciju kao pouzdanu osnovu za ovlašćivanje laboratorija i taj zahtjev unijela u svoje pravilnike. Posebna vrijednost statusa akreditiranog laboratorija je da će, nakon sklapanja multilateralnih sporazuma između Hrvatske akreditacijske agencije i nacionalih akreditacijskih agencija

drugih država, njegovi ispitni rezultati biti priznati i izvan naše zemlje, po načelu „jednom ispitano-svugdje prihvaćeno“.

8. ZAKLJUČAK Razvoja novih, inovativnih i konkuretnih proizvoda, kao i održavanja ujednačene kvalitete postojećih nema bez odgovarajućih mjerenja i ispitivanja. Kako su ispitni rezultati ulazni podaci za mnoge važne poslovne odluke, od presudne je važnosti koliko u njih možemo imati povjerenja.

Osnovni uvjet za povjerenje u ispitne rezultate je tehnička osposobljenost i neovisnost laboratorija koji ih daje, a to se prema današnjoj praksi dokazuje akreditacijom.

Stoga bi jedan od prioriteta razvoja privrede svake zemlje trebao biti i poticanje razvoja osposobljenih laboratorija koji onda mogu pružiti potrebnu podršku razvoju tih novih, inovativnih i konkurentnih proizvoda. A bez konkurentnih proizvoda, kakvu šansu u današnjem globalnom svijetu uopće imamo?

LITERATURA [1] HRN EN ISO/IEC 17025: 2006 Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija [2] HRN EN ISO 9001:2002 Sustavi upravljanja kvalitetom - Zahtjevi [3] Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN 158/2003) [4] Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN 158/2003) [5] www.akreditacija.hr [6] www.hzn.hr

THE ROLE OF LABORATORIES IN THE DEVELOPMENT OF INNOVATIVE AND COMPETITIVE PRODUCTS Summary: The mentality of “If it isn’t broken, don’t fix it” is not good enough in our modern global world. Companies are forced to continually develop new products and enhance existing ones, not only to increase their market share but simply to stay in business.

In order to develop or enhance a product, it is necessary to define its characteristics and then to confirm them through measurements and tests. Since test results are the input data for many business decisions, the credibility of those test results is of vital importance.

The article presents the kinds of tests which should be planned and performed in particular phases of the development of new products, and considers the suitability of factories and/or independent laboratories for performing those tests.

Key words: development of products, enhancements, tests and measurements, confidence in test results, competent laboratories