mr.sc. Sanja Žuvanić
OTPADNE VODE PLIVE d.d. od 1995. do 2000.godine UVOD Kakvoća otpadne vode je pokazatelj kojom se definira vrsta i količina prisutnih opasnih i štetnih tvari, koje se ispuštaju u sustav javne odvodnje ili prirodni prijemnik (potok, rijeku ili more). Posljednjih godina u Plivi se sustavno prate (monitoring) i kontroliraju otpadne vode Plivinih lokacija na područjima: · grada Zagreba - lokacije: Prilaz Baruna Filipovića, Tuškanova i Planinska, · Zagrebačke županije - lokacije: Savski Marof, Hrvatski Leskovac i Kalinovica, · Splitsko - Dalmatinske županije -lokacija u Trogiru. Otpadne vode Plivinih lokacija se ispuštaju iz internog kanalizacijskog sustava u različite prijemnike ovisno o lokaciji. Plivine lokacije na području grada Zagreba otpadne vode ispuštaju u gradsku kanalizaciju, a Plivine lokacije na području Zagrebačke županije otpadne vode ispuštaju u prirodne prijemnike i to : - otpadne vode Savskog Marofa u potok Gorjak, - otpadne vode Hrvatskog Leskovca u potok Ograju i - otpadne vode Kalinovice u potok Starču. Plivina lokacija u Trogiru koja je smještena na području Splitsko - Dalmatinske županije otpadne vode tvornice, s otpadnim vodama aerodroma Split ispuštaju se kroz kanalizacijski sustav (1,5 km) u more. Plivine otpadne vode se prije ispuštanja iz glavnih ispusta internih kanalizacija obrađuju, fizikalno-kemijskim metodama, a na lokaciji u Savskom Marofu obrada se dodatno provodi i na biološkom uređaju (aerobno-anaerobnom) za obradu otpadnih voda. Kakvoća obrađenih otpadnih voda redovito se ispituje, sukladno propisanim uvjetima iz vodopravnih akata za svaku lokaciju. Uzorkovanjem otpadnih voda, se ispituju uzorci (trenutni ili kompozitni) fizikalnokemijskim metodama u ovlaštenim laboratorijima, a prema rezultatima ispitivanja određenih pokazatelja određuje se visina naknade za zaštitu voda. Osim toga, praćenjem kakvoće ispuštenih otpadnih voda, često puta mogu se uočiti propusti koji se događaju tijekom proizvodnog procesa, a nađene nedozvoljene koncentracije pojedinih pokazatelja u otpadnim vodama ukazuju na takve situacije. Prema tome monitoring otpadnih voda, kojim se redovito od 1995. g prati kakvoća otpadnih voda u Plivi d.d. višestruko je koristan ali i nužan za kompaniju koja želi poslovati sukladno propisima.
Prema zakonskim obvezama (1,2) Pliva godišnje izdvaja velika materijalna sredstva na naknade za otpadne vode, a koje su: · Naknada za korištenje voda; · Naknada za zaštitu voda; · Slivna vodna naknada; · Naknada za koncesije nad vodama; · Naknada za odvodnju; · Naknada za agresivnost. Svrha ovoga rada je prikazati direktnu povezanost kakvoće otpadnih voda i godišnje naknade za zaštitu voda. 1. ISPITIVANJA OTPADNIH VODA Kakvoća otpadnih voda je rezultat prosječnih godišnjih ispitivanja koncentracija pojedinih pokazatelja u otpadnim vodama, a naknada za zaštitu voda se izračunava korekcijskim faktorom k1 povećane zagađenosti i štetnosti ispuštene otpadne vode (3), čija vrijednost je definirana rezultatima mjerenja. U ovom su radu prikazani isključivo rezultati ispitivanja koji značajno utječu na visinu naknade za zaštitu voda. Rezultati se odnose na ispitivanja količine kisika u otpadnim vodama, kemijsku potrošnju kisika (KPK-dikromatom) i biološku potrošnju kisika (BPK5) promatrano u razdoblju od 1995. g. do 2000. g. Sva je ispitivanja obavio ovlašteni laboratorij za ispitivanja otpadnih voda (4), a otpadne su vode uzorkovane četiri puta godišnje na mjernim oknima Plivinih lokacija: u Tuškanovoj na dva mjerna okna, Prilazu baruna Filipovića na tri mjerna okna, u Savskom Marofu, Planinskoj, Kalinovici, Hrvatskom Leskovcu i Trogiru na jednom mjernom oknu. Ispitivani su kompozitni uzorci otpadnih voda koji su sakupljeni kontinuirano tijekom 24 sata. 2. REZULTATI ISPITIVANJA KEMIJSKE POTROŠNJE KISIKA (KPK) Količina kisika u vodama je jedan od pokazatelja njene kakvoće, a to se posebno odnosi na kakvoću otpadne vode. Kemijska potrošnja kisika ili KPK vrijednost definirana je u metodi (5), kao ona količina kisika koja je potrebna da se pod određenim uvjetima oksidiraju organske i anorganske tvari u vodi. Ispitivanja su provedena sa standardiziranom dikromatnom metodom (5), a na slici 1. su prikazani rezultati ispitivanja KPK vrijednosti.
6000
4000
2000
S.M. okno 2
NEVA-O.Tuškanova
NEVA-O.Vrbanićeva
2000
1999
1998
1997
1996
1995
0
PBF kisela k. PBF-p.održavanje PBF-pH metar Plan.skladište Kal. glavno okno H.L.procesno okno Trogir glavno o.
KPK/mgO 2 L-1
8000
Slika 1. KPK vrijednost otpadnih voda Plivinih lokacija u razdoblju 1995-2000.
3. REZULTATI ISPITIVANJA BIOLOŠKE POTROŠNJE KISIKA (BPK5) Druga vrsta određivanja kisika u otpadnim vodama, je ispitivanje biološke potrošnje kisika nakon pet dana. Termin biološka potrošnja kisika (BPK5) se odnosi na onu količinu kisika izraženu u miligramima, koja je potrebna mikroorganizmima za oksidaciju organske supstancije u jednoj litri otpadne vode, pod aerobnim uvjetima. Ispitivanja su provedena standardiziranom metodom (6), a na slici 2. su prikazani rezultati ispitivanja BPK5 vrijednosti otpadnih voda Plivinih lokacija.
400
300 250 200 150 PBF-pH metar
PBF-p.održavanje
S.M. okno 2
NEVA-O.Tuškanova
NEVA-O.Vrbanićeva
2000
1999
1998
1997
1996
0
1995
50
PBF kisela k.
100
Plan.skladište Kal. glavno okno H.L.procesno okno Trogir glavno o.
BPK 5/mgO2L
-1
350
Slika 2. BPK5 vrijednost otpadnih voda Plivinih lokacija u razdoblju 1995-2000.
4. KOREKCIJSKI FAKTOR k1 Visina naknade za zaštitu voda prvenstveno ovisi o kakvoći, ali i količini ispuštene otpadne vode. Kako se kakvoća otpadnih voda kod određivanja naknade za zaštitu voda, brojčano iskazuje korekcijskim faktorom (k1) - povećane zagađenosti i štetnosti ispuštene otpadne vode (3), za izračunavanje k1, uvrštavaju se u formulu prosječne godišnje vrijednosti koncentracija onih štetnih tvari koje se redovito ispituju, a propisane su važećim vodopravnim aktima . Čimbenik k1 određuje se prema izrazu: k1 =
n B OT R+å Bd i =1 OTd
u kojem su: B - godišnja aritmetička sredina od svih izmjerenih vrijednosti petodnevne biokemijske potrošnje kisika (BPK5) u mg O2 /L u ispuštenoj otpadnoj vodi; Bd - dopuštena vrijednost (BPK5) u mg O2/L, određena vodopravnom dozvolom;
R - čimbenik biorazgradljivosti ispuštene otpadne vode koji se izračunava prema izrazu : KPKCr /(2,5 x B), KPKCr - godišnja aritmetička sredina od svih izmjerenih vrijednosti kemijske potrošnje kisika u mg O2/L u ispuštenoj otpadnoj vodi; OT - godišnja aritmetička sredina od svih izmjerenih koncentracija opasne tvari u mg/L u ispuštenoj otpadnoj vodi; OTd - dopuštena koncentracija opasne tvari u ispuštenoj otpadnoj vodi, koja je određena vodopravnom dozvolom. Iz gornjeg izraza je vidljivo da vrijednosti KPK i BPK5, utječu na brojčanu vrijednost koeficijenta k1. 3
k1/faktor
2.5
2.471
NEVA-O.Vrbanićeva S.M. okno 2 PBF-pH metar Kal. glavno okno Trogir glavno o.
2
1.5
1
1.624
1.497
NEVA-O.Tuškanova PBF-p.održavanje Plan.skladište H.L.procesno okno 1.921 1.897 1.724
1.47 1.245
1.11
1.185
0.849 0.5
0.404
0.496
0.5715
0 1995
1996
1997 Godina 1998
1999
2000
Slika 3. k1 vrijednost za otpadne vode Plivinih lokacija u razdoblju 1995-2000.
5. ZAKLJUČAK Rezultati mjerenja kemijske i biološke potrošnje kisika u otpadnim vodama Plivinih lokacija u razdoblju od pet godina (1995 - 2000.) ukazuju na slijedeće: · Kemijska potrošnja kisika ili KPK vrijednost Plivinih otpadnih voda, izuzev lokacije u Savskom Marofu pokazuje konstantno smanjenje KPK vrijednosti ili poboljšanje njihove kakvoće. Otpadne vode lokacije u Savskom Marofu od 1998. do 2000. godine. su uglavnom ujednačenih KPK vrijednosti ili ujednačene kakvoće (slika 1.) · Biološka potrošnja kisika ili BPK5 vrijednosti svih Plivinih otpadnih voda od 1999. g. se smanjuje što ukazuje na smanjenje njihovog opterećenja (slika 2).
· Dijagram korekcijskih faktora (k1) - povećane zagađenosti i štetnosti ispuštenih otpadnih voda, Plivinih lokacija pokazuje od 1998. godine lagani pad vrijednosti, iz čega proizlaze naprijed navedeni zaključci o stalnom poboljšanju kakvoće ispuštenih otpadnih voda od 1998. godine (slika 3). Isto potvrđuje i činjenica da se prema europskom zakonodavstvu Plivine otpadne vode ubrajaju u manje zagađene vode. Europsko zakonodavstvo svrstava vrste otpadnih voda prema faktoru sadržaja štetnih tvari u sedam kategorija, tj. oznakama A,B,C,D,E,F i G. Oznaka A je najlošija kategorija za koju faktor iznosi 14, a najmanje zagađena otpadna voda nosi oznaku G i njezin faktor iznosi 0,3. Može se zaključiti da se prema europskom (7) i prema hrvatskom zakonodavstvu (plaćanje naknade za zaštitu voda), Plivine otpadne vode svrstavaju u one otpadne vode koje svojom kakvoćom zadovoljavaju opće kriterije kakvoće industrijskih otpadnih voda. LITERATURA: 1. Zakon o vodama N.N. br. 107/95; 2. Zakon o finaciranju vodnog gospodarstva (N.N. br. 107/95 i br. 19/96 3. Pravilnik o obračunavanju i plaćanju naknade za zaštitu voda (N.N. 33/91 i br. 62/00) 4. Pravilnik o uvjetima koja moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji (N.N. br. 78/97) 5. HRN ISO 6060; 1998; Kakvoća vode-određivanje kemijske potrošnje kisika (ISO 6. HRN 6060:1989). ISO 5815; 1998; Kakvoća vode-biokemijske potrošnje kisika nakon 5 dana (BPK5) Metoda razrijeđivanja i nacjepljivanja (ISO 5815:1989) 7. M.Prpić, Hrvatska vodoprivreda, (br. 94-95, srpanj 2000.)