Mamino Sunce | broj 96.

maminosunce

broj 96/lipanj 2023.

Babinje

Porođaj počinje

Drugo dijete u obitelji

besplatni časopis za trudnice, mame i tate

lipanj 2023.

www.MaminoSunce.hr

Drage moje, pred vama je novi, ljetni broj vašeg omiljenog časopisa :)

Sigurno ste i vi, kao i ja, jedva dočekale ljetne dane, sunce, tanku odjeću, sandale... Dani su nam duži, sve je vedro i osunčano, priroda mami da izađemo van...

U novom ćete broju pronaći pregršt savjeta za divno ljeto, za trudnice i za mlade mame. Naši su se suradnici uistinu potrudili i vjerujem da ćete uživati u tekstovima :)

Uživajte u ljetu, u svojim mališanima, u bezbrižnim igrama...

Do sljedećeg broja puse vam šalje, Andrea

Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.

Glavna urednica: Andrea Hribar Livada

info@maminosunce.hr

www.maminosunce.hr

Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u kolovozu 2023.

ISSN broj: 2757-1890

Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.

Lažni trudovi

dr.sc. Jasenka Grujić Koračin

Mnoge su se trudnice, naročito pred kraj trudnoće, našle u nedoumici imaju li trudove ili ne. Mnoge su i krenule

na pregled, a nakon pregleda bile bi otpuštene kući jer nisu imale prave trudove i bile su zatvorene.

Ginekolozi u dežurstvu zbog mnogo posla i nemaju vremena rastumačiti trudnici što su pravi trudovi, a što tzv. lažne kontrakcije maternice pa žene često zbunjene odlaze kući.

Ipak i kada je trudna žena dobro informirana ili je već rodila pa zna razlikovati prave trudove od lažnih, bolje je, ukoliko nije sigurna, da potraži pomoć i savjet.

Kako bismo mogli pojasniti što je lažni trud valja svakako prvo opisati karakteristike pravoga truda tj. prave kontrakcije maternice i same maternice. Maternica je građena od glatkih mišićnih vlakana i vezivnoga tkiva. U trupu maternice ima najviše mišićnoga tkiva, dok ga u vratu maternice ima manje. U trudnoći se maternica poveća i desetak puta i to zbog množenja mišićnih vlakana (hiperplazija), ali i zbog rastezanja koje uzrokuje rast ploda. Sam mišić maternice organiziran je u dva spiralna sustava koji počinju u rogovima maternice i spuštaju se prema vratu kojega, kada se mišić maternice kontrahira i rastežu (“otvaranje”). Maternica posjeduje i svoje vlastite centre vodiče u blizini rogova (“pace maker”).

Obično jedan od njih šalje impuls koji za oko 15 sekundi aktivira cijeli mišićni maternični sustav. Sama je kontrakcija maternice tj. trud elektromehanički fenomen koji dovodi do skraćenja vlakana miometrija. Ukoliko se mjeri intrauterini tlak tada je tonus mišića (tzv. bazalni tonus) oko 10

mmHg, a kada tonus prijeđe 25 mmHg trudnica osjeća bol a kontrakciju možemo napipati. Na početku porođaja uobičajena su 3-4 truda u 10 minuta, potom u tzv. drugome porođajnom dobu i 5 trudova u 10 minuta. Trudovi traju oko 80-110 sekundi s intenzitetom od oko 80 mmHg. Tako trudove na početku porođaja zovemo prethodnim i pripravnim trudovima. Oni dovode do pravilnoga smještaja vodeće česti (najčešće glavice) na ulaz u zdjelicu i do otvaranja vrata maternice. Ovi su, dakle, trudovi slabiji, rjeđi i kratkotrajni, a kada postanu jači i češći, slijedi sam izgon djeteta tj. porođaj. Maternica proizvodi kontrakcije tj. trudove i nakon porođaja, oni su tada rjeđi i slabijeg intenziteta.

Normalni porođaj karakteriziraju pravilne tj.

koordinirane kontrakcije maternice koje lako i efikasno šire vrat maternice. Za normalni porođaj potrebno je oko 200 trudova, a sam porođaj u prvorotkinje traje oko 12 sati, a u višerotkinje 5-8 sati.

LAŽNI TRUDOVI

Posebno u posljednja četiri tjedna trudnoće, aktivnost mišićnoga tkiva maternice postaje sve jača i sve osjetljivija na hormone koji utječu na miometrij. Takvi hormoni su estrogeni, oksitocin –hormon koji proizvodi dio mozga – hipotalamus, prostaglandini – tkivni hormoni koji nastaju u maternici, ali i neki drugi spojevi slični hormonima. Krajem trudnoće aktivnost mišića maternice sve je pravilnija tj. sve koordiniranija. Stoga se već

četiri tjedna prije porođaja, a u nekih žena i nešto ranije, mogu zamijetiti kontrakcije maternice koje su nepravilne, asinkrone, niske amplitude pa nisu bolne. Ovakve kontrakcije mogu biti nešto češće i pravilnije, a doprinose razmekšavanju

vrata maternice i njegovoj pripremi za porođaj. Zovemo ih i Braxton-Hicksove kontrakcije Kako ovakve kontrakcije ipak u nekih žena mogu dovesti do prijevremenoga otvaranja, valja, kao što sam naglasila u uvodu, biti na oprezu i radije poći na kontrolni pregled.

Osim toga valja znati da postoje mnoga stanja koja uzrokuju bolove u trbuhu pa ih, naročito neiskusne trudnice ne mogu razlučiti od kontrakcija maternice

bilo pravih ili lažnih. O tome uvijek valja voditi

računa pa su stoga bolovi u trudnice, bez obzira kakvi bili i na kojemu dijelu tijela se javili, uvijek dobrim razlogom za posjet ginekologu.

Tako je npr. u trudnica početkom trudnoće čest osjećaj nelagode pa i bolova zbog nagloga rasta maternice, a to je stanje koje ne zahtjeva nikakvo liječenje već samo savjet i malo mirovanja.

Bolove u donjem trbuhu može imati i trudnica koja ima kakvu infekciju. Infekcija katkad može biti pogubna za daljnji tijek trudnoće tj. za samo zdravlje i život ploda. Stoga, naročito ukoliko postoji i kakav pojačani i promijenjeni iscjedak iz

rodnice valja što prije reagirati i nakon pregleda započeti liječenje uzročnika upale.

Nadalje i razne upale mokraćnih putova uz

smetnje s mokrenjem mogu uzrokovati bolove,

potom i kamenci u urotraktu ili npr. žučni kamenci, potom problemi sa stolicom (zatvor), ali i druge gastroenterološke tegobe. Trudnice nisu pošteđene niti upala crvuljka (apendicitis) stanja koje zbog promijenjene uobičajene slike sredinom i pred kraj trudnoće može predstavljati i kirurzima i porodničarima veliki problem. Jake bolove mogu uzrokovati i tzv. torkvirane ciste jajnika (jajnik povećan zbog ciste okrene se oko samoga sebe pa može doći do odumiranja takvog tkiva), a tada kirurški zahvat spašava i zdravlje, ali i život.

I na kraju dragim budućim mamama – nešto iz moga osobnoga iskustva u vezi s trudovima (rodila sam prije 30 godina vaginalno) i uvijek se mogu prisjetiti intenziteta boli koja zapravo karakterizira pravi trud. Kako se maternica stvrdne osjeća se strahovita bol poput menstrualne samo što je takva bol u području čitavoga trbuha tj. maternice (neke žene osjećaju jaču bol u križima). Ova vas bol tjera da se prihvatite za nešto, da se barem naslonite, čučnete ili legnete, dok ste uz prethodne i pripremne trudove imali snage i pripremiti sve za porođaj i uljepšati se iako ste znali da vam se nešto događa. Ipak, trud ne traje dugo, bol koja ga prati ima smisla jer će uslijediti porođaj, ali ipak je davanje sredstava protiv bolova pri porođaju i načini porođaja koji porođaj skraćuju i smanjuju bolove danas nezaobilazan civilizacijski doseg i morao bi biti dostupan svakoj ženi koja rađa.

prof. dr. sc. Josip Djelmiš

prof. dr. sc. Marina Ivanišević

Sunčanje u trudnoći

Uvriježeno je mišljenje da je preplanuli izgled odraz zdravlja. Međutim to je daleko od istine, naročito u trudnoći.

Osim uobičajenog rizika od opekotina, sunčanice ili raka kože, u trudnoći se javljaju i dodatne opasnosti. Pretjerano izlaganje suncu može povisiti bazičnu tjelesnu temperaturu trudnice, što može povisiti temperaturu nerođenog dijeteta.

Ukoliko je podražaj dovoljno dug i intenzivan može uzrokovati i trajna moždana oštećenja fetusa. U trudnoći zbog hormonalnih promjena, prvenstveno porasta estrogena povećava se rizik od nastanka takozvane „trudničke maske“, prilikom dugotrajnog sunčanja. Radi se o potamnjelim područjima kože koja se najčešće nalaze na čelu i nosu te koja se mogu, ali i nemoraju povući nakon trudnoće.

Za one koje očajnički žele brončanu put sredstva umjetnog tamnjenja mogu se činiti prikladnima. Međutim, spoznaje o utjecaju solarija i sredstava za samotamnjenje na trudnicu i nerođeno dijete još uvijek nisu dostatna.

Solariji smanjuju mogućnost od pretjeranog zagrijavanja tijela u odnosu na prirodne sunčeve zrake. Ali čini se da opasnost od kožnih promjena ostaje ista, kako onih specifičnih za trudnoću, tako i starenja kože, te porasta rizika za razvoj raka kože.

Kreme za samotamnjenje imaju aktivni sastojak dihidroksiaceton (DHA) koji se apsorbira kroz kožu. Ulaskom DHA u krv, dio prolazi posteljicu i ulazi u krvotok fetusa. Prenešena koncentracija DHA ovisit će, naravno, o nanijetoj količini preparata, veličini površine na koju se aplicira, učestalosti aplikacije te eventualnim oštećenjima kože. O učinku DHA na fetus još uvijek nema dovoljno spoznaja.

Usprkos brojnim istraživanjima i upozorenjima milijuni ljudi diljem svijeta redovito se izlažu suncu ili sredstvima umjetnog tamnjenja, među njima i trudnice.

Važno je shvatiti rizike i poduzeti zaštitne mjere. Najvažnije od svega jest da se prilikom izlaganja suncu pije dovoljno tekućine kako bi se smanjila mogućnost od dehidracije i podizanja tjelesne temperature, kao i korištenje preparata za zaštitnim faktorima kako bi se umanjila vjerojatnost od oštećenja kože. Ali naša poruka ostaje –izbjegavajte dugotrajno izlaganje suncu, kao i sredstva umjetnog tamnjenja u trudnoći. Ukoliko već ne možete odoljeti izlaganju sunčevim zrakama učinite to između 8-10 sati ujutro i iza 17 sati poslijepodne.

prof. dr. sc. Josip Djelmiš Nikica Ljubas, dr. med.

Plivanje u trudnoći

Ueri modernog načina života sve više žena pronalazi vrijeme za različite hobije koji uključuju tjelesnu aktivnost: aerobik, vožnja biciklom, fitness, tenis, badminton i sl., prema vlastitim mogućnostima ili jednostavno žive toliko užurbanim životom pa su trajno u pokretu. Zbog sve većeg broja radnih mjesta koja zahtijevaju dugotrajno sjedenje, tjelesna aktivnost se nameće kao potreba jer pruža ugodu i relaksaciju. I kad se najednom, planirano ili ne, nađu u „blaženom stanju“, navike je teško promijeniti i nameće se važno pitanje: smiju li nastaviti s tjelesnim aktivnostima i kako to utječe na bebu. I konačno, kako odoljeti najsunčanijem godišnjem dobu? Naš savjet je: ne odolijevajte, prepustite se i zaplivajte.

Trudnoća donosi brojne promjene za organizam i većina njih se zbiva u prvih mjesec dana. Raste broj srčanih otkucaja, povećava se i volumen plazme i broj crvenih krvnih stanica te količina krvi koju srce u jednoj minuti preda organizmu. Umjerena tjelesna aktivnost se preporučuje jer može ublažiti neke simptome trudnoće, umanjiti stres, spriječiti nastanak gestacijskog (trudničkog) dijabetesa te pripremiti organizam za zahtjevni događaj – porođaj. Plivanje se drži odličnim izborom. U vodenom okruženju koje umanjuje gravitacijsku silu i na taj način djelomično štiti od ozljede, hidrostatski pritisak vode potiskuje krv iz tkiva u vensku cirkulaciju i povećava optok. U ranoj trudnoći stil plivanja neka bude vaš izbor, dok se u drugom i trećem tromjesečju preporučuje prsni stil jer jača prsne i leđne mišiće. U tom je razdoblju općenito potrebno izbjegavati vježbanje, pa tako i plivanje, na leđima. Maternica, naime, svojom veličinom u tom položaju vrši pritisak na velike vene koje vode krv k srcu što može dovesti do slabije opskrbe kisikom i hranjivim tvarima i djeteta i majčinih vitalnih organa.

Za vrijeme tjelovježbe dolazi do povećanja tjelesne temperature. Ono je još naglašenije kod dugotrajnog vježbanja, dehidracije, za vrijeme vlažnog i pretoplog vremena. Tu je potreban oprez! Tjelesna temperatura koja prelazi 39°C u ranoj trudnoći može oštetiti razvoj zametka ili usporiti njegov rast u kasnijoj trudnoći.

Voda je bolji vodič topline nego zrak što je još jedan plus plivanju. Plivanje u vodi uobičajene temperature dovodi do manjeg povećanja tjelesne temperature i nedvojbeno je najbolji izbor tjelovježbe za toplog vremena.

Ubrzo nakon početka tjelesne aktivnosti zamijetit

ćete i bebinu reakciju. I beba će se početi intenzivnije kretati te će se povećati broj bebinih srčanih otkucaja.

Imajte na umu da tjelesna aktivnost mora biti prilagođena „blaženom stanju“, a to znači ne preduga, ne preintenzivna, postupna i redovita (barem 3-4 puta tjedno). Vježbe koje zahtijevaju preveliku gibljivost trebalo bi izbjegavati kao i aktivnosti koje zahtijevaju skakanje i brze promjene položaja tijela. Bilo bi korisno za vrijeme vježbanja vršiti samokontrolu mjerenjem pulsa i praćenjem broja fetalnih pomaka. Ukoliko osjetite vrtoglavicu, lupanje srca, nedostatak zraka, bol, posebno u donjem dijelu trbuha, kontrakcije maternice, krvarenje ili gubitak plodne vode ili smanjenje broja fetalnih pokreta, treba prekinuti vježbanje i javiti se svom liječniku, ali treba naglasiti da su komplikacije

rijetke ako se tjelesna aktivnost primjereno prilagodi situaciji.

Trudnice koje imaju visoki krvni tlak, anemiju, bolest štitne žlijezde, dijabetes, nepravilne srčane otkucaje, prijevremeni porođaj u prijašnjim trudnoćama, prekomjernu ili premalu tjelesnu težinu ili su se i prije trudnoće malo kretale trebale bi se prije početka i odabira tjelovježbe savjetovati sa svojim liječnikom.

Stanja kao što je puknuće vodenjaka, višeplodne trudnoće, položaj posteljice preko ušća maternice, otvoreno ušće, pobačaji i prijevremeni porođaji te bolesti pluća, srca i krvožilnog sustava majke, zahtijevaju mirovanje te je time isključena svaka mogućnost tjelovježbe u trudnoći.

Ne zaboravite da tjelesna aktivnost zahtijeva dodatni unos energije. To ne znači da morate jesti „za dvoje“, ali sa sobom na plažu ponesite užinu i obavezno voćni napitak po izboru.

Dijastaza mišića prednje trbušne stijenke nakon porođaja

Dijastaza ravnih abdominalnih mišića je slabost veziva koja dovodi do odvajanja mišića u sredini središnje linije trbuha - linije albe. Smatra se da postoji ako je u točci 2-2,5 cm ispod pupka udaljenost ravnih mišića 16 mm ili veća. Ta se udaljenost može mjeriti UZV-om. Poznato je da se javlja tijekom trudnoće i prvih tjedana nakon porođaja. Malo znamo o rizičnim činiteljima i načinima kako je spriječiti. S 35 tjedana trudnoće, dijastaza se susreće gotovo u svake žene, ali 6 mjeseci nakon porođaja zaostaje u njih oko

40%. Snaga i otpornost trbušnih mišića jako se oporavlja nakon porođaja, a učestalost i veličina dijastaze obrnuto je proporcionalna snazi trbušnih mišića. Dijastaza koja postoji 6 mjeseci nakon porođaja nije češća u debelih žena ili onih koje su dobile na tjelesnoj težini tijekom trudnoće više kilograma od onih koje su dobile manje kilograma i nije ovisna o opsegu trbuha prije porođaja ili prije trudnoće. Učestalost značajne dijastaze nakon porođaja jednaka je u žena koje su rodile vaginalno i onih koje su rodile carskim rezom. Međutim, snaga trbušnih mišića uvijek je manja u

Prof. dr. sc. Snježana Škrablin

Spec. ginekologije i opstetricije

Subspec. fetalne medicine i opstetricije

Subspec. humane reprodukcije

žena koje su rodile u usporedbi s onima koje nisu bile trudne, a broj prethodnih trudnoća također korelira sa slabošću mišića i veličinom dijastaze. Danas se rade brojna istraživanja koja pokušavaju pokazati može li se vježbanjem nakon porođaja smanjiti i sasvim ukloniti dijastaza ravnih trbušnih mišića. Jednako tako istražuje se koji je tip vježbi djelotvoran, a koji nije ili je čak štetan. Premda još ne znamo mogu li vježbe pomoći povratku snage i djelotvornosti abdominalnih mišića do te mjere da se dijastaza smanji ili nestane, preporuka je vježbati uz stručnjaka koji će odabrati one vježbe koje su se sada pokazale korisnima u učvršćivanju abdominalne muskulature.

Nikica Ljubas, dr. med. prof.dr.sc. Marina Ivanišević

Dolazak kući iz rodilišta

U prvih mjesec dana života beba je najosjetljivija na djelovanje okoline stoga se treba pripremiti za dolazak novorođenčeta u dom. Prostor treba prilagoditi djetetu, osigurati mu mir i što je još važnije, primjerene higijenske uvjete.

Djetetu je potrebna prozračna, svijetla prostorija i njegov vlastiti kutak: krevetić, nosiljka ili kolica. Nosiljka ili kolica mogu biti od pomoći na početku jer ih dijete brzo preraste. Sve potrebno za dolazak prinove trebalo bi pripremiti prije poroda, već početkom trećeg tromjesečja trudnoće dok vam trbuh još dopušta lakše kretanje,a nerijetko mališani nenajavljeno urane nekoliko tjedana.

ŠTO JE SVE POTREBNO BEBI?

Pribor za higijenu

za njegu u prvim danima pedijatri preporučuju samo vodu s kamilicom i blagi, neutralni dječji sapun. Za guzu i sve ostale probleme s kožom, u početku se preporučuje Pavlovićeva mast koju možete nabaviti u ljekarnama. Može se koristiti i parafinsko ili obično baby ulje kojim se poslije kupanja njeguje koža i vlasište. Byvacin prašak, sterilne komprese i alkohol potrebni su za njegu pupka. Zatim vata, gazice, češalj i štapići za uši. Kadica za kupanje (najbolje obična, ne anatomska) i dva ručnika s kapuljačom u uglu.

Odjeća za dijete

Obične pelene potrebne su za široko previjanje, brisanje i dobro ih je uvijek imati pri ruci jer su

praktične za različite potrebe. Od odjeće su potrebne pamučne benkice, body na kopčanje, pamučne kapice, čarapice, štramplice ili jednodjelna odjelca. Odjelca s kopčanjem između nogu praktična su da se dijete može previti bez svlačenja što je važno jer je novorođenčad sklona brzom gubitku topline. Svu kupljenu ili posuđenu bijelu odjeću, pelene i ručnike za bebu potebno je oprati na 95º C bez stavljanja omekšivača te nakon sušenja izglačati na višoj temperaturi.

Ostala oprema

Zgodno je imati podlogu za presvlačenje te prostor za boravak djeteta i prostor za spavanje. Ležaljka je praktična kao prostor za boravak jer je naslon malo izdignut pa iz nje dijete može promatrati okolinu. Odvajanjem prostora gdje dijete boravi i gdje spava ono će lakše usnivati i mirnije spavati te brže uspostaviti vlastiti ritam sna i budnosti. Tako je manja vjerojatnost da će noć zamijeniti za dan što se nerjetko događa i mamama zadaje brojne poteškoće.

NJEGA NOVOROĐENČETA

Prije svakog previjanja, kupanja ili hranjenja dobro operite ruke. Posebnu pažnju posvetite njezi pupka dok ne otpadne te dok ranica potpuno ne zaraste.

Njegu treba provoditi dva puta dnevno te po potrebi (ako se kompresa zaprljala ili navlažila urinom) i češće. Rub pelene koji dolazi na trbuh bebe trebalo bi presavinuti da se nalazi ispod pupka da bi se spriječilo vlaženje pupka urinom.

Dijete treba prati svaki dan. Najbolje uvečer radi opuštanja i lakšeg usnivanja. Dok pupčana ranica ne zaraste, beba se ne kupa u kadici, već se lagano pere trljačicom namočenom u toploj vodi.

Najprije se pere glava pa se redom briše vrat, prsa, trbuh ruke, leđa, noge i na kraju spolni organi. Lice, oči, nos i uške se prebrišu vatom natopljenom u toplu vodu s kamilicom. Po završetku kupanja može

se vata namočiti u parafinsko ulje ili obično ulje za bebe te se namažu pregibni dijelovi na tijelu djeteta. Novorođenče je najbolje obući u pamučnu benkicu. Nakon što obučete benkicu, stavite pelenu i navucite štramplice.

Obično je potrebno previti dijete 6-8 puta na dan. Previjanje se preporučuje učiniti prije nego svog mališana stavite na prsa. Položite ga na podlogu za presvlačenje na leđa, razmotajte, uhvatite za nožice te vatom namočenom u toplu vodu očistite nečistoće i to uvijek u smijeru od naprijed prema guzi, stavite ispod novu pelenu, namažite kremom pregibne dijelove i guzu te zalijepite pelenu.

Monika Babić, studentica Medicinskog fakulteta

www.otkucajsrca.hr

Spina bifida

Spina bifida (SB) je prirođena

anomalija središnjeg živčanog

sustava koja nastaje zbog

nepotpunog razvoja jednog ili više kralježaka, kralježnične moždine i

njezinih ovoja i/ili nadležeće kože.

Naziv „spina bifida“ latinskog je podrijetla i znači rascjep kralježnice Ovaj defekt najčešće se pojavljuje u donjem dijelu kralježnice.

ŠTO JE SPINA BIFIDA I ZAŠTO NASTAJE?

Spina bifida nastaje zbog poremećaja u zatvaranju neuralne cijevi – razvojne strukture koja čini osnovu za razvoj mozga i kralježnične moždine te struktura koje ih obavijaju, do kojeg dolazi tijekom prvih nekoliko tjedana razvoja ploda.

Zatvaranje neuralne cijevi neophodno je za normalan razvoj struktura središnjeg živčanog sustava – mozga i kralježnične moždine ploda.

Izostane li spontano zatvaranje neuralne cijevi, dolazi do nepotpunog zatvaranja kralježničnog kanala, odnosno izbočenja kralježnične moždine i/ili pripadajućih ovojnica kroz defekt na kralježnici.

Dva su osnovna oblika:

1. zatvorena spina bifida

Zatvorena ili „prikrivena“ spina bifida najblaži je oblik i često se otkriva tek u kasnom djetinjstvu ili odrasloj dobi. Kralježnična moždina i pripadajući živci su najčešće neoštećeni, a defekt kralježaka je obično prekriven kožom.

2. otvorena spina bifida (teži defekt)

Kroz koštani defekt, u središnjoj liniji leđa, izbočuje se cistična tvorba koja može sadržavati moždane ovojnice i/ili kralježničnu moždinu (živčano tkivo).

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA SPINE BIFIDE?

Dijagnoza spine bifide najčešće se postavlja prije rođenja, obično tijekom drugog tromjesečja trudnoće. U neinvazivne dijagnostičke metode ubrajamo mjerenje alfa – fetoproteina (AFP) u krvi majke te ultrazvuk.

Povišena razina alfa – fetoproteina u krvi majke ukazuje na postojanje povećanog rizika za defekte neuralne cijevi, uključujući spinu bifidu. Rutinski ultrazvučni pregled u drugom tromjesečju trudnoće omogućuje detaljnu procjenu izgleda kralježnice ploda i prepoznavanje postojećih malformacija.

U svrhu potvrde ili isključenja dijagnoze, potrebno je podvrgavanje nekoj od invazivnih dijagnostičkih metoda, poput amniocenteze.

Ponekad se defekt neuralne cijevi uočava tek nakon rođenja djeteta, fizikalnim pregledom.

Tijekom fizikalnog pregleda novorođenčeta, iznad podležećeg defekta kralježnice, često se može vidjeti nakupina dlaka (čuperak kose), hiperpigmentacija (madež) ili udubljenje.

KAKO SE SPINA BIFIDA LIJEČI?

Spina bifida (SB) složen je poremećaj koji uzrokuje disfunkciju brojnih organa i organskih sustava poput kože, koštanog, živčanog, mokraćno –spolnog i probavnog sustava.

Mogu se javiti poteškoće u učenju, pamćenju i koncentraciji, prisutan je djelomični ili potpuni gubitak

motoričke funkcije (hodanje je znatno otežano i zahtijeva ortopedska pomagala), javljaju se poteškoće s kontroliranjem mokraćnog mjehura i pražnjenjem crijeva, kao i poteškoće u razvoju. Spina bifida može biti prisutna i simptomatska od samog rođenja ili prikrivena i asimptomatska sve do zrele dobi. Liječenje spine bifide obično se provodi kirurški, unutar prvih nekoliko dana nakon rođenja.

Cilj kirurškog liječenje je zatvaranje defekta kralježnice, sprječavanje infekcije te zaštita eksponiranih struktura od mogućeg daljnjeg oštećenja. Liječenje operativnim putem ne rezultira uvijek potpunim izlječenjem.

Nadalje, iznimno je važno započeti s fizioterapijom rano tijekom razvoja djeteta. Svrha fizioterapije jest ojačati mišiće trupa i donjih ekstremiteta te poboljšati postojeće obrasce hoda, kao i ravnotežu.

I ZA KRAJ…

Adekvatan unos folne kiseline tijekom

trudnoće osnovni je čimbenik u prevenciji

nastanka spine bifide i drugih defekata

neuralne cijevi. Također, uz odgovarajuću medicinsku skrb, kao i potporu obitelji, djeca sa spinom bifidom mogu živjeti produktivnim životom.

Bosonogo hodanje

Jedan od najuzbudljivijih trenutaka u životu vaše bebe su njeni prvi koraci. Ali jeste li znali da je bosonogo hodanje vrlo zdravo za razvoj stopala?

PREDNOSTI BOSONOG HODANJA

Razvoj mišića i ravnoteže: Bosonogo hodanje

omogućuje vašoj bebi da prirodno koristi svoje

mišiće stopala, zglobove i cijelo tijelo kako bi

održala ravnotežu. To pomaže pri jačanju mišića nogu i stopala, što će kasnije poslužiti kao dobra

osnova za pravilno držanje tijela i motoričke vještine.

Stimulacija živčanog sustava: Stopala su prekrivena brojnim živčanim završecima koji šalju signale mozgu. Bosonogo hodanje stimulira ove živčane završetke, što pomaže u razvoju osjetnog sustava vaše bebe. Ovaj oblik stimulacije doprinosi razvoju fine motorike, koordinacije i percepcije prostora.

Bolje upoznavanje s teksturama: Kada vaša beba hoda bosa, ona ima direktan dodir s različitim površinama poput trave, pijeska, drveta ili pločica. To joj omogućuje istraživanje različitih tekstura i stvaranje bogatije senzorne percepcije svijeta oko sebe. Taktička stimulacija koju dobiva od različitih podloga može biti vrlo korisna za razvoj kognitivnih vještina i senzornog učenja. Bolja propriocepcija (kinestezija): Propriocepcija je sposobnost da budemo svjesni položaja i pokreta našeg tijela u prostoru bez gledanja. Bosonogo hodanje pomaže vašoj bebi da razvije ovo važno osjetilo. Kroz hodanje po neravnim površinama, beba razvija sposobnost da se prilagodi i održi

ravnotežu, što je ključno za kasnije aktivnosti poput trčanja, skakanja i biciklizma.

Jačanje stopala i zglobova: Cipele, posebno one koje su preuske ili tvrde, mogu ograničiti prirodan razvoj stopala i zglobova kod beba. Bosonogo hodanje omogućuje stopalima da se prirodno kreću, savijaju i jačaju, čime se smanjuje rizik od nepravilnog razvoja i deformacija stopala. Ova prirodna aktivnost pomaže u jačanju mišića stopala, ligamenata i zglobova, čime se poboljšava stabilnost i funkcionalnost stopala vaše bebe.

NA ŠTO TREBAMO OBRATITI POZORNOST?

Važno je napomenuti da bosonogo hodanje treba prakticirati pod odgovarajućim uvjetima i pažljivo pratiti okolinu u kojoj se beba kreće. Evo nekoliko savjeta kako možete osigurati sigurno i zdravo bosonogo hodanje za svoju bebu.

Osigurajte čist i siguran prostor: Prije nego što beba krene hodati bosa, provjerite je li područje čisto i bez oštrih predmeta ili opasnosti. Idealno je hodati po mekoj travi, pijesku ili glatkom podu.

Počnite polako: Najprije dopustite bebi da hoda bosih nogu u sigurnom okruženju unutar kuće.

Postupno je uvodite u hodanje na različitim

površinama kako bi se navikla na različite teksture.

Nadzirite bebu: Uvijek pazite na svoju bebu dok

hoda bosih nogu. Budite prisutni i spremni pružiti

podršku ako joj zatreba.

Izbjegavajte ekstremne temperature: Ako je vani previše vruće ili hladno, bosonogo hodanje može

biti neugodno za bebu. Pripazite na temperature i prilagodite aktivnosti prema uvjetima.

Bosonogo hodanje može biti izuzetno korisno

iskustvo za vašu bebu. Pomaže joj u razvoju snage, ravnoteže, propriocepcije i senzorne percepcije svijeta oko sebe. Budite sigurni da pružate sigurno okruženje i pratite njen napredak dok istražuje čari bosonog hodanja.

POSEBNE PAPUČE

Brand Copa Cop razvio je vrlo posebnu papuču nazvanu Barefoot.

Papuča je najbolja aproksimacija bosih nogu i ima tako mekan potplat da uvijek osjećate tlo pod nogama.

To poboljšava ravnotežu, povezuje dijete s tlom i omogućuje mu lakše kretanje.

Pažljivo odabrani materijali su potpuno prirodni.

Gornji dio ovog modela Barefoot papuče izrađen je od 100% pamuka.

Podstavljena je podstavom od certificiranog (GOTS) organskog pamuka.

Potplat je dizajniran tako da mališanu pruža toplinu i štiti ga od klizanja.

Uz odgovarajući potplat i protuklizne kočnice, kako ih volimo zvati, omogućit ćete svom djetetu

bezbrižno hodanje i igru.

Papuče su perive, bez problema ih peremo na 30 C, programom za osjetljivo rublje.

Glavna smjernica za dizajn Barefoot dječjih papuča bila je stvoriti papuču koja će zaista biti sve za djecu, a ujedno će poticati prirodni razvoj zdravog stopala i pravilno držanje.

Osigurajte svom mališanu samo najbolje, preuzmite odgovornost u svoje ruke i na taj način osigurajte zdravlje i prekrasnu budućnost za svoju djecu.

Odaberite jedan od modela Barefoot dječjih papuča.

Pronađite ih u intenet trgovini Cozy.hr

VAŠI OŽILJCI SU SIMBOL VAŠE SNAGE

Postnatalna rehabilitacija

Porođaj je osobno, emocionalno i stresno (između ostalih) događanje u životu jedne žene. Koliko god porođaja žena imala i na koji god način (pa čak i ponavljajući) to će uvijek biti individualno iskustvo.

Ako govorimo o prirodnom porođaju razmatramo potencijalnu epiziotomiju i njezin ožiljak.

Epiziotomija je rutinski zahvat koji se koristi tijekom porođaja kada međica nije dovoljno rastegnuta i otežava porođaj. Sam zahvat izvodi se u trenutku izgona djeteta (pri izlazu glavice) kada se međica napinje.

Epiziotomijom se sprječava pretjerano rastezanje i moguć razdor tkiva međice, pucanje.

Vjeruje se da je lakše zašiti kirurški rez od razdora te da se njome prevenira mogućnost fetalne patnje ploda.

Epiziotomija se izvodi medijalno i lateralno.

Carski rez je kirurški zahvat kojim se dijete rađa kroz rez trbušne stijenke i maternice, u definiciji. U izvođenju carskog reza stvar se malo komplicira jer ova jednostavna rečenica nisu samo dva reza već njih sedam.

Da bi se dijete rodilo carskim rezom zapravo je potrebno prerezati kožu, masno tkivo, vezivno tkivo, mišićno tkivo, peritoneum, maternicu uz koju je mokraćni jehur pa treba paziti da se tu ne zakomplicira cijela stvar i amnionsku vrećicu.

Neki od rezova nabrojenih slojeva su horizontalni neki su vertikalni, ljudi se najčešće brinu samo o prvom i ne znaju da je i maternica prerezana.

Osvješćenjem kod žena, a i bližnjih osoba rodilje, znatno se olakšava oporavak i vrlo uspješno olakšava emocionalna blokada koju nerijetko dožive rodilje.

ZAJEDNIČKO SVAKOM REZU, PA TAKO I REZU

NAKON EPIZIOTOMIJE, RAZDORA I CARSKOG

REZA JE NJEGA ISTOG.

OŽILJAK MORA OŽIVJETI DA BI SE STOPIO U

POTPUNOSTI S VAMA. KAKO?

Fasciji morate dati život kako bi ožiljak mogao kvalitetno zacijeliti i ostati lijepa uspomena na vašem tijelu. Oštećeno tkivo je trenutno utrnuto, “mrtvo”, a da bi se vratila funkcija u njega potrebno ga je masirati.

SVAKI OŽILJAK SASTOJI SE OD FIZIČKOG I

PSIHOLOŠKOG OŠTEĆENJA I UPRAVO GA SE NA TAJ

NAČIN TREBA I TRETIRATI.

OVDJE GOVORIMO O POSTNATALNOJ REHABILITACIJI, OŽILJCIMA NASTALIM EPIZIOTOMIJOM ILI CARSKIM

REZOM, ALI ISTO VRIJEDI I ZA SVAKI DRUGI.

Ela Trinajstić, postpartum specijalista i fitnes trener CEO S.F.T. sport

Ipak, samoj brizi o ožiljku potreban je emocionalni pretkorak - prihvaćanje.

SVAKI DIO TIJELA KOJEG SE SRAMITE I KOJEG

NE PRIHVAĆATE KAO DA JE ODSJEČEN OD

VAS. Morate biti u redu s pogledom i dodirom oštećenog tkiva.

Kada ste to prihvatili, a to nije nimalo lak zadatak, kreće proces oporavka, koji je individualan i čija je tajna uspjeha ustrajnost.

Ako te zanima više o oporavku i masaži ožiljaka slobodno mi piši: lifestylesportintervention@gmail.com ili me kontaktiraj +385911523430/putem društvenih mreža.

HEALTHY LIFESTYLE INTERVENTION 091 152 3430

lifestylesportintervention@gmail.com

www.sft-sport.hr

Ljetovanje s malim djetetom

Prvo ljetovanje s djetetom sigurno je nešto što želite pamtiti, a kako bi proteklo što ugodnije i za vas i za dijete poželjno ga je dobro isplanirati kako bi bilo što manje nepredvidivih stresnih situacija.

Malo

dijete ima svoje dnevne potrebe i rituale, uz to je osjetljivije na atmosferske promjene, tako da zapravo kod planiranja ljetovanja trebamo prvenstveno misliti da bebi bude ugodno i da je zadovoljna, a tada ćete se i vi uspjeti relaksirati i odmoriti.

IZBOR MJESTA I SMJEŠTAJA

Kod nas se tradicionalno na ljetovanje odlazi na obalu, ali s bebom u obitelji nije loše razmišljati i o nekim gorskim solucijama gdje nisu tako visoke temperature i ima dosta hlada pa možete s djetetom više boraviti vani. Kod izbora smještaja sigurno ćete se rukovoditi prema svojim afinitetima, ali sada treba uključiti i pogodnosti i nedostatke u odnosu na dijete. Tako ljubitelji odlaska u kampove ili šatore koji vole dodir s prirodom, trebaju predvidjeti da u tim okolnostima može biti komplicirana priprema dječje hrane, održavanje higijene za bebe, kao i zvučna izolacija kada dijete želi spavati. Uz to u slučaju lošeg vremena

Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije Poliklinika za dječje bolesti Helena

možete biti dosta skučeni u prostoru što djeci zna biti naporno. Također mora se više paziti komaraca i drugih insekata. Ako se odučuje za takav oblik ljetovanja, dobro je birati već provjerene, opskrbljenije kampove. Kod hotelskog smještaja pogodnost je što svakodnevne poslove ne morate obavljati sami, a možda ćete imati i osigurane neke sadržaje za malo dijete (primjerice igraonica, bazen), no s druge strane nedostatak može biti da se ritam djeteta možda neće poklapati s vremenom obroka koje hotel nudi, nećete moći

držati dodatnu hranu ili pripremiti noćni obrok. Ukoliko se odlučujete za ovakav smještaj nije loše provjeriti možete li u sobi upotrebaljavati primjerice sterilizator ili kuhalo ili vam hotel može osigurati pripremu dječjeg obroka. Ukoliko imate naviku odlaska u apartmanski ili bungalovski smještaj, to pruža dosta slobode za pripremu obroka te kretanje djeteta, ali istovremeno i obaveza da sve obavljate kao kod kuće i tako imate manje prilike za vlastiti odmor. Izbjegavajte objekte sa strmim stepenicama i slabo ograđenim balkonima ili terasama.

Prije puta nije loše imati informaciju o tome gdje je za dijete najbliža dostpuna medicinska skrb kako biste u slučaju potrebe znali gdje ići i koliko vam do liječnika treba.

ŠTO PONIJETI?

Iako je dijete najmanje, obično treba najviše stvari. Ipak, danas je prednost da većinu toga ako zaboravite, možete svugdje kupiti ili naći neku alternativu. Od koristi je ponijeti dovoljno raznovrsne odjeće da se možete opustiti i ne morate učestalo prati. Uvijek mislite o tome što svakodnevno koristite (savjetujem napraviti popis rukovodeći se jednim danom) tipa bočica, četke za čišćenje bočice, sterilizatora, najvažnije kozmetike

ili što vam može hitno zatrebati, primjerice lijekovi za snižavanje temperature. Potrošne stvari tipa hrane i pelena ponesite svakako za nekoliko dana, dok se ne snađete na novom mjestu, gdje što možete kupiti. Nemojte nositi hranu koja se u transportu može lako pokvariti na visokoj

temperaturu ili svakako koristite prijenosni frižider. Uvijek je bolji izbor suha hrana (primjerice kašice u prahu koje se spremaju naknadno s mlijekom ili vodom). Također djeci je važno uzeti njihove najdraže igračke, slikovnice, kako bi se imali čime zabavljati.

PUTOVANJE

Nekada je za putovanje pametno izabrati dio dana kada beba obično spava te će put možda

proći najmirnije. Potrudite se da u automobilu bude ugodna temperatura, nije dobro dijete unijeti u zagrijani auto, ali niti prerashlađen, tj. da je prevelika temperaturna razlika (preko 5-7 stupnjeva). Računajte da prozori na automobilu propuštaju UVA zrake, ako nema dodatne zaštite. Pobrinite se da i u autu imate dostupne igračke kojima dijete možete zabaviti ili napravite stanke kako biste izbjegli nervozu zbog predugog sjedenja. Ukoliko dijete spava, a vi radite stanku, ni u kojem slučaju ne ostavljajte dijete u autu, prije svega zbog opasnosti od pregrijavanja.

ZAŠTITA OD PREGRIJAVANJA I SUNCA

Dječja koža osjetljivija je od kože odrasle osobe, nema još dovoljno razvijene obrambene mehanizme kao i produkciju melanina te lakše izgori. Učinci sunčevih zraka zbrajaju se kroz

život pa je dobra zaštita od sunca prevencija raka kože u starijoj životnoj dobi. Uz to su djeca podložnija dehidraciji, a također i toplotnom udaru. Najbolja zaštita od pregrijavanja i sunca za djecu je izbjegavanje izlaganja suncu, pogotovo u vrijeme između 10 i 17h sati kada je ono najjače. Čak i u planinskim krajevima kada ste na visini, iako možda ne osjećajte takvu vrućinu, sunčevo UV zračenje je jako i u to vrijeme ga treba izbjegavati. Oblaci ne filtiraju UV zrake pa i po oblačnom vremenu

izložena koža za ljetnih mjeseci može pocrvenjeti. Također treba voditi računa o refleksiji od mora, kamena i slično. Za djecu su neizostavna pokrivala za glavu, tipa kapa i šeširića, koja bacaju sjenu

na lice i ne propuštaju zrake. Nepropusnost ćete provjeriti tako da kroz tkaninu ne vidite ruku koju stavite s unutrašnje strane. Svjetla odjeća ujedno smanjuje zagrijavanje. Isto tako poželjno je dijete držati uvijek u sjeni i hladu. Što se tiče pripravaka (krema, losiona i sprejeva) za zaštitu od sunca, bitno je izabrati sredstvo prilagođeno za dječju kožu, koje štiti od UVA i UVB zračenja (zaštita širokog spektra). Pripravci za djecu najčešće su fizikalni (mineralni) i oni dobro odbijaju sunčeve zrake. Zaštitni faktor (Sun protection factor =SPF) biramo prema tipu kože. On pokazuje koliko možemo ostati na suncu, a da ne izgorimo. Primjerice ako na popodnevnom suncu osoba izgori za 5 minuta, SPF 20 produžuje to vrijeme 20 puta. Kako je dječja koža osjetljiva tako su poželjna sredstva sa SPF više od 30, pa do 50+. Zaštitno sredstvo treba nanijeti 20-30 minuta prije izlaganja suncu i obnoviti nakon nekoliko sati, kao i nakon kupanja u vodi. Dobro je namazati ga i u sjeni zbog refleksije sunčevih zraka. Primjena preparata za zaštitu od sunca nije preporučljiva u djece mlađe od 6 mjeseci, budući ih nije uopće dobro izlagati direktnom suncu. U djece mlađe od godinu dana zaštitnom kremom možemo namazati otkrivene dijelove tijela, ali nam je i u dobi od 6 mjeseci do godinu dana života, odjeća i hlad najbolji oblik zaštite. Kreme protiv sunca obavezno treba navečer isprati s kože.

PREHRANA I NAPICI NA LJETOVANJU

Djeci za ljetnih mjeseci treba češće nuditi tekućine. Ako je dijete isključivo na prsima, obično ne treba dodatnu tekućinu, međutim nije pogrešno ako je

jako vruće, ponuditi vodu, koju će dijete uzeti jedino ako je žedno. Za namirnice je bitno da se ne koriste lako kvarljive, kako bi se smanjio rizik otrovanja hranom. Uz to nastojte da dijete ne unosi u usta vodu u kojoj se brčka ili kupa.

INSEKTI I OZLJEDE

U ljetnim mjesecima puno je više insekata, a uz to se oni vole kretati oko hrane i slatkih napitaka. Stoga pazite kada djeci dajete jesti i piti da sve

dobro obrišete i uklonite ono što može privlačiti kukce. Isto tako kukcima su privlačni odjeća žarkih boja i cvijeće. Iako je korisno hodanje bez obuće, izbjegavajete da to bude u travi. Od komaraca obično solidno štiti odjeća, a u prostorijama se mogu koristiti aparatići koji odbijaju insekte ili zaštitna mreža na prozorima. Repelenti ( sredstva koja se nanose na odjeću/ili kožu i odbijaju kukce) korisna su, ali također treba paziti na dobna ograničenja kod male djece. Nikako ih ne treba

stavljati na šake jer ih djeca stavljaju u usta. Ne mogu se primjenjivati niti ako je koža oštećena ili iritirana. Ako se koriste, uvijek ih treba kasnije isprati. Ako se dogodi ubod insekta, na mjesto uboda treba aplicirati hladni oblog ili sredstvo koje hladi (ukoliko ima uputu da se može primjeniti kod djece) ili antihistaminik lokalno za kožu, a ako je mjesto bolno, dati paracetamol. Za jače reakcije potrebno je uputiti se liječniku.

Kako bi se izbjegle ozljede, provjerite kod dolaska

u novi prostor jesu li osigurane sve utičnice te jesu li nedostupni lijekovi, površine za kuhanje, kako su ograđene terase i slično. Nastojte da sandalice imaju zaštitu za prste te da ne žuljaju. Ukoliko se dogodi oguljotina ili ogrebotina, korisno je isprati je mlazom čiste vode ili nanijeti antiseptično sredstvo za kožu koje je dopušteno kod djece (primjerice na bazi oktenidina) i pustiti da se osuši. Tek iza se može nanijeti flaster kako bi čuvao kožu od daljnjih ozljeda, ali to nije nužno.

ŠTO AKO SE DIJETE RAZBOLI?

Ukoliko se dijete razboli što je uvijek moguće kod promjene sredine nemojte se uspaničiti. Ako je temperatura povišena, prvo se usmjerite na snižavanje (čepićima, sirupom te davanjem dodatne tekućine, oblozima od vode), a iza toga potražite

savjet liječnika. Kretanje po vrućini s visokom temperaturom može samo pogoršati stanje djeteta. Ukoliko dijete dobije crijevnu virozu (povraćanje, proljev, sa ili bez temperature), najvažnije je izbjeći dehidraciju. Stoga ga treba učestalo nutkati tekućinom, a poželjno je u imati i neku od „oralnih rehidracijskih otopina“ (ORS) koje nadoknađuju i tekućinu i elektrolite. Ukoliko je dijete klonulo, ne može uzimati tekućinu na usta jer povraća ili ima veliki broj stolica, visoku temperaturu, mlađe je od 6 mjeseci obavezno se uputite liječniku koji će procijeniti treba li infuzija.

Putovanje s malim djetetom

Kada se kreće na put s malim djetetom, bitno ga je dobro isplanirati kako bi djetetu bilo

što ugodnije, a tako onda i vama.

Malo

dijete ima svoje dnevne potrebe i rituale, uz to je osjetljivije na atmosferske promjene, tako da kod planiranja putovanja trebamo misliti na mnogo detalja: kako izaći na kraj s hranjenjem, prematanjem u skučenom prostoru, mogućom mučninom, povraćanjem, dosadom, nemirom djeteta i sličnim izazaovima. Dobro planiranje smanjit će vaš stres i poboljšati kvalitetu puta.

PUTOVANJE

Ako se radi o dojenčetu, za putovanje je pametno izabrati dio dana kada beba obično spava te će put možda proći najmirnije. Potrudite se da u automobilu bude ugodna temperatura. Nije dobro dijete unijeti u zagrijani auto, ali niti prerashlađen, tj. temperaturna razlika izmedju temperature okoline i unutrašnjosti ne bi trebala biti veća od 7 stupnjeva. Poželjno je stoga prije polaska prozračiti auto i optimalno ga rashladiti. Računajte da prozori na automobilu propuštaju UVA zrake, ako nema dodatne zaštite. Stoga, ako se dijete vozi uz prozor, što je u pravilu slučaj, vodite brigu da sunce izravno ne tuče i da na prozorima bude zaštita. Obavezno dijete vozite u autosjedalici, bez obzira buni li se na to, jer je to važna mjera sigurnosti.

Prije kretanja provjerite je li sjedalica sigurna i dobro pričvršćena. Pobrinite se da u autu imate dostupne igračke kojima ga možete zabaviti kako bi lakše izdržalo dulje putovanje. Katkad usprkos svemu, beba može postati nemirna, gladna je, treba promijeniti pelenu ili jednostavno ne može biti više u istom položaju i tada treba učiniti pauzu od vožnje. Nije dobro voziti dok beba neprestano plače, dapače to može djelovati na vozača uznemirujuće i biti opasno. Nastojte također izbjegavati dojenje u vožnji, već za to učinite stanku. Ukoliko dojite, ne zaboravite i na svoje potrebe za tekućinom i hranom, jer to izravno utječe na količinu mlijeka. Ako pripremate obrok adaptiranog mlijeka, neka svaki bude svježe pripremljen u čistoj bočici i s novom dudom.

Ako se radi o većem djetetu nije loše kretati na put ujutro, nakon što se dijete naspavalo i doručkovalo pa je veća vjerojatnost da će biti bolje volje. U večernjim satima djeca znaju biti nemirna i nervozna, ali ako

želite tada ići na put, nastojte oponašati rituale kao kod kuće, pročitajte mu priču za laku noć, pustite neku umirujuću glazbu, vozite ujednačenim ritmom, potrudite se da dijete bude ugodno odjeveno, može čak i u svoju pidžamu u kojoj inače spava. Takve

Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije Poliklinika za dječje bolesti Helena

sitnice mogu povećati ugodnost kod djeteta i umiriti ga da zaspe. Ako je vaše dijete sklono mučnini ili povraćanju, možete mu u dogovoru sa svojim predijatrom, ciljano prije puta, dati neki od lijekova koji su namijenjeni za djecu upravo u tu svrhu. Kod vožnje, nemojte dopustiti da dijete gleda slikovnice, čita ili igra igrice na mobitelu jer to može potencirati pojavu mučnine i nagona na povraćanje. Najbolje je da se pogled usmjerava prema naprijed, da se sluša glazba ili priče za djecu s CD-a ili da se igraju igre kojima će se odvratiti pažnja i relaksirati dijete. Postoji čitav niz igara koje se lako mogu

igrati u autu, a ne zahtjevaju posebne rekvizite. Primjer je traženje određenih predmeta ili životinja u okolici ili igra pogađanja životinja i biljaka prema opisu ili traženje automobila određene boje/marke i slično. Također, prije polaska bitno je da dijete ne pojede neki obilan obrok ili pije slatke napitke (sok, čaj). Naravno na put ne treba ići niti gladno, već pojesti laganiji obrok, bez slatkiša, a žeđ utažiti vodom. Također, za vrijeme vožnje bolje je ne jesti, eventualno neko voće ili suho pecivo, a ako je vožnja duga, stati i obaviti obrok u miru. Voda mora biti dostupna djetetu cijelo vrijeme, jer je žeđ česta

tijekom vrućina, a uz to je važno da je primjereno rashlađena. Zato je korisno imati rashladnu torbu ili putni hladnjak za tekućinu i hranu. Na put nije dobro uzimati lako kvarljive namirnice, tipa salama, pašteta i slično, već više suhu hranu i svakako ih čuvati u prijenosnom hladnjaku ili hladnoj torbi.

Isto je važno da u autu ima svježeg zraka, tj. povremeno stati i provjertriti ga. I inače stanke su odlične, ne samo za umanjenje mučine, već i izbjegavanje nervoze zbog predugog sjedenja. Kratka šetnja i osvježenje promjeni začas raspoloženje djeteta na bolje. Ukoliko dijete spava, a vi radite stanku, ni u kojem slučaju ne ostavljajte dijete u autu, prije svega zbog opasnosti od pregrijavanja.

ŠTO PONIJETI?

Iako je dijete najmanje, obično treba najviše stvari. Ipak, danas je prednost da većinu toga ako zaboravite, možete svugdje kupiti ili naći neku alternativu. Na putu je važno da pri ruci imate ono

što vam može zatrebati baš u vrijeme vožnje ili na stankama, a da ne morate tada raspakiravati

spakirane torbe u prtljažniku i tražiti. Zato takve

stvari odvojite da budu s vama u kabini automobila, tijekom vožnje:

dovoljan broj pelena ovisno o duljini puta (za

mijenjanje svaka 2-3h)

prostirka za prematanje

vlažne maramice za brisanje i krema za mazanje

u malom pakiranju

bočice za hranjenje i dude za promijeniti, čašu, zdjelicu za hranu, po potrebi i termosicu (za prokuhanu vodu ako će se spremati adaptirano mlijeko)

rashladnu torbu ili prijenosni hladnjak

hranu koju namjeravate koristiti na putu (adaptirano mlijeko u prahu, kašice, pecivo, voće…)

salvete ili rolu papirnatih ručnika za brisanje

vrećice za odlaganje otpada, ali i za slučaj povraćanja ili spremanja prljave odjeće

rezervnu odjeću za dijete, ali i sebe (u slučaju da vas dijete zalije ili povrati)

pokrivalo za glavu (za zaštitu od sunca kod izlazaka iz auta)

par omiljenih igračaka ili slikovnica koje možete čitati ili CD-a koje dijete voli slušati.

Zaključno, ako se dobro pripremite, put s malim djetetom sigurno će proći mirnije i s manjim rizikom od nepredviđenih situacija.

Lijepo vrijeme i ozljede

Zalijepog vremena i duljih sunčanih dana boravak u prirodi je dulji. Volimo šetati po parkovima, livadama, brežuljcima, u blizini potoka, kao i na neravnoj zemljanoj podlozi, kamenčićima… Iz tog razloga je izloženost povredama i ozljedama veća, naročito kod djece koja su tek savladala prve korake, koja stabilno hodaju po ravnom, koja se uče voziti bicikl ili rolati se, koja neoprezno trče za loptom, leptirićima prijateljima… Ozljede su tu i ne možemo ih izbjeći.

Gdje god da se nađemo, u slučaju ozljede (pada djeteta), roditelj, odnosno odrasla osoba, treba ostati smiren i bez panike pomoći djetetu. Treba pogledati ozlijeđeni dio tijela bez direktnog dodirivanja oštećene kože prstima te procijeniti: “Mogu li ja to sam odraditi, ili trebam potražiti liječničku pomoć?”. Na sreću, velik broj povreda možemo sami sanirati. Inače, primarna obrada rane se treba obraditi unutar 8 sati ako zahtjeva liječničku obradu.

PRAVILA KOJIH SE TREBAMO PRIDRŽAVATI:

1. NE DIRATI RANU RUKAMA jer su ruke prljave i samo ćemo pogoršati stanje,

2. NE MAZATI PO RANI KREME ILI MAST,

3. NE STAVLJATI BILJE PO RANI (listove bokvicetrputca),

4. NE VADITI STRANO TIJELO IZ RANE (kamenčić, staklo) jer možemo još više oštetiti tkivne strukture.

ŠTO UČINITI:

● KOD MANJIH RANA gdje postoji površinsko oštećenje kože - naprašiti antiseptik (dezinficirati ranu), pričekati da se rana osuši te STAVITI flaster preko rane ili, ako imamo sterilni zavoj, previti ranu.

● VELIKE RANE - rana koja jako krvari - pritisnuti ranu preko čiste tkanine i smanjiti krvarenje te krenuti prema liječniku.

● U slučaju OTOKA, CRVENILA i DALJNJEG KRVARENJA - potrebno je javiti se liječniku.

Kao što rekoh, u većini slučajeva u prirodi se radi o površinskim ranama i blažim ozljedama. Takve ozljede rješavamo sami. BITNO je ozljedu zaštititi od drugih i neželjenih komplikacija. Ako ne dođe do komplikacije - ozljeda brže zacijeljuje, a ožiljci su manji ili neznatni.

Najčešće ozljede uzrokovane nespretnošću i padom su ogrebotine i posjekotine.

OGREBOTINE - površinske ozljede kože, NE

KRVARE JAKO, a nastaju padom na hrapavu, kamenu ili asfaltiranu površinu. Pri tome se odstruže površinski dio kože, krvarenje je oskudno, ali je bol

jaka. Najčešće su ogrebane ruke i noge, a ponekad i područje lica. Ogrebotine mogu biti manje, ali i veće. Onečišćenje je jako.

Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.

Voda. Dobro bi bilo oprati ogrebotinu, posušiti i onda staviti antiseptik na ranu. Uz ogrebotine mogu se pojaviti i POSJEKOTINE.

POSJEKOTINE nastaju padom na STAKLO, METAL, OŠTAR KAMEN… Posjekotina uz površinski sloj kože zahvaća i dublje slojeve kože. Dolazi do oštećenja krvnih žila. Posjekotine mnogo

VIŠE KRVARE. I posjekotinu treba dobro isprati mlazom vode, zaštititi antiseptikom i sterilnim zavojem. U slučaju da je posjekotina dulja od 1cm, njezin rub nazubljen te je dublja - potrebna je LIJEČNIČKA OBRADA.

Posjekotina može nastati kao posljedica nepažljivog rukovanja oštrim predmetima kao što su nož, škare, sjekira ili pila. U slučaju da u posjekotini primijetimo staklo, metal ili kamen (ili bilo koje drugo strano tijelo), ne diramo ga i ne vadimo jer takvim potezom možemo još više oštetiti tkiva ili pojačati krvarenje.

UBODNE RANE nastaju prodorom čavla kroz

obuću u nogu ili padom na čavao. Ako dođe do ovakve ozljede potrebno je potražiti liječničku

OPREZ pri ozljedi GLAVE

Posjekotine glave jako krvare. Ogrebotine i udarci u glavu dovode do naglog i jakog oticanja dijelova glave i djeluju dramatično.

U slučaju dodatnih simptoma: MUČNINE, POVRAĆANJA, BOLOVA, ČUDNOG PONAŠANJA, SEKRECIJE IZ UHA ILI NOSA - obavezno potražiti LIJEČNIČKU POMOĆ.

Slobodno se radujmo lijepom vremenu, boravimo u šetnjama i igrama u prirodi, ali bi bilo dobro ponijeti sa sobom vodu, antiseptik i flaster. I mnogo, mnogo spretnosti.

Pedijatrijska ordinacija

dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped

Grižanska 4, Zagreb

01/299 5543

pomoć te provjeriti zaštitiu od tetanusa (možda je potrebno provesti cijepljenje prema protokolu).

Mama, budi bez brige!

Ljetni dani

donose igru na otvorenom i ozljede: tajna je u čišćenju i tretiranju rane

Djeca su aktivna i radoznala bića koja vrijeme vole provoditi igrajući se i istražujući svijet oko sebe. U tom procesu, česti su manji incidenti poput gubitka ravnoteže, rana svih vrsta i ogrebotina. Najvažnije je, pritom, s djecom izgraditi odnos pun povjerenja kako bi ono znalo da su padovi sasvim normalna pojava. Uz to, u svoj ruksak dodajte Effigerm Wound Wash, novog pouzdanog saveznika koji će tretirati ozljede bez peckanja i bez dodatnih suza.

Igranje je ključna aktivnost u djetinjstvu kroz koju djeca uče i razvijaju motoričke vještine. Ono također može dovesti do raznih nezgoda, a s njima i do modrica i porezotina. Često nastaju i neke površinske ozljede, kad se koža ošteti prilikom dodira s oštrim i grubim površinama. Srećom, većina takvih rana ne zahtijeva medicinsku intervenciju, no potrebno ih je pravovremeno očistiti i ispravno tretirati.

Pr(a)va pomoć i za dijete i za mamu! Effigerm Wound Wash je novo rješenje na hrvatskom tržištu, namijenjeno tretiranju rana, ogrebotina, opeklina i drugih iritacija kože. Radi se o 4u1 otopini koja pruža pouzdanu i učinkovitu njegu kože te je dermatološki ispitana. Čisti oštećenu kožu uklanjajući nečistoće, prašinu i bakterije koje mogu uzrokovati infekcije te štiti ranu. Budući da dolazi u spreju, nema potrebe za diranjem ranica zbog čega je odličan suputnik u kući i izvan nje.

Effigerm Wound Wash ne sadrži alkohol, najčešći uzročnik peckanja i nelagode prilikom tretiranja rana.

Osmišljen je da bude nježan prema koži, ali istovremeno učinkovit u pružanju potrebne njege. Njegova formulacija ubrzava zacjeljivanje rana, a može se naći u svim ljekarnama i online ljekarnama.

Alergije na ubode insekata

Samo mali broj insekata uzrokuje

alergijske reakcije kod ljudi. To su najčešće opnokrilci: pčele, ose, stršljeni i bumbari te mravi

Dolaskom

ljeta više vremena provodimo na otvorenom, na livadama, šumama i plažama pa ujedno povećavamo mogućnost uboda raznih

ineskata. Samo mali broj insekata uzrokuje alergijske reakcije kod ljudi. To su najčešće opnokrilci: pčele, ose, stršljeni i bumbari te mravi.

Pčele imaju nazubljeni žalac koji nakon uboda ostaje u koži zajedno s mjehurom iz kojeg se i dalje otpušta otrov i izaziva lokalizirane ili opće simptome. Stoga je vrlo važno žalac odmah ukloniti iz kože. Za razliku od toga ose i stršljeni nemaju nazubljeni žalac pa mogu ubosti više puta. Otrov pčela najopasniji je u proljeće.

Pčele i bumbari napadaju kada su uznemireni. Smrtna doza pčelinjeg otrova za čovjeka je 500-1500 uboda.

Alergijska reakcija na ubod pčele obično se događa ljudima koje je puno puta ubola pčela (više od 80 puta) dok se na ubod ose senzibilizacija može razviti već pri prvom ubodu. Ose i stršljeni su agresivniji kukci koji napadaju i kada nisu uznemireni, naročito u kasno

ljeto i jesen. Količina alergena koje otpušta stršlejn je puno veća nego kod ose i pčele.

Razlog nastanaka lokalne i sistemske reakcije nakon uboda insekta su otrovi koji sadrže alergene i različite medijatore upale. U općoj populaciji učestalost

Vesna Magdić-Jelavić, dr. med. spec. dermatovenerolog

alergijskih reakcija na ubode opnokrilaca iznosi 0,4-1,2%.

KAKO IZGLEDAJU ALERGIJSKE REAKCIJE

NA UBODE INSEKATA?

Nekoliko minuta nakon uboda može se pojaviti samo lokalna reakcija u vidu boli, crvenila i otekline,a samo ponekad mjehur ili naknadna infekcija. Lokalizirane reakcije su kod većine osoba rezultat toksičnosti, a ne alergije. Kod senzibiliziranih osoba nastaje sistemska reakcija koja se može podijeliti u 4 stupnja intenziteta. Prvi

stupanj manifestira se pojavom urtika, a u drugom se uz urtike pojavljuje i oteklina, mučnina, proljev i povračanje. U trećem stupnju pojavljuje se otežano disanje, sviranje u prsima, otežano gutanje i smetenost. Za četvrti stupanj je znakovit pad tlaka, kolaps, gubitak svijesti, lividnost kože i sluznica, inkontinencija stolice i mokrače.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA

PREOSJETLJIVOSTI NA UBODE

INSEKATA?

Nakon razgovora s bolesnikom dijagnoza se

potvrđuje alergološkim testovima na koži i krvnim pretragama te provokacijskim testom. Važno je napomenuti da je testiranje moguće 6-8 tjedana nakon alergijske reakcije na ubod insekta. Od testova na koži izvodi se test ubodom (prick). Uz to iz krvi se određuju ukupna i specifična IgE protutijela te IgG protutijela. U slučaju nesklada anameze i testa na koži provodi se provokacijski test potkožnim injiciranjem čistog pčelinjeg ili osinjeg otrova. Zbog velike mogućnosti sistemske reakcije takav se test izvodi u visoko specijaliziranim ustanovama.

KAKO SE LIJEČE ALERGIJSKE REAKCIJE

NA UBODE INSEKATA?

Lokalne se reakcije liječe primjenom hladnih obloga i primjenom protuupalnih krema uz peroralni antihistaminik po potrebi. U liječenju sistemskih reakcija primjenjuje se adrenalin (pomoću autoinjektora koji si osoba može sama injicirati), kortikosteroidi, antihistminici te po potrebi amninofilin i kisik. Također se savjetuje provođenje hiposenzibilizacije koja traje 3-5 godina,a provodi se davanjem postepeno rastuće koncentracije alergena (otrova opnokrilca)u bolničkim uvjetima. Obzirom na mogućnost pojave kasne, odgođene reakcije (nakon 8-12 sati) potrebno je hospitalizirati sve osobe koje su imale sistemske reakcije.

UPUTE OSOBAMA ALERGIČNIM NA

UBODE INSEKATA:

• Ako je na mjestu uboda kukca ostao žalac

potrebno ga je odmah izvaditi.

• Na mjesto uboda staviti hladni oblog.

• Imati u pripravnosti lijekove, a u slučaju potrebe žurno primijeniti hitnu terapiju (autoinjektor, antihistaminik, kortikosteroid).

• Izbjegavati brze pokrete (mahanje rukama) radi tjeranja insekta jer tada postaju agresivniji.

• Izbjegavati jake mirise (parfeme, kreme za sunčanje, losione) jer oni privlače insekte.

• Ne ići u cvjetnjak ili voćnjak te ne jesti slatko i sočno voće u otvorenom prostoru.

• Oprez pri radu u vrtu (zaštititi otkrivene dijelove tijela).

• Ne hodati bosonog po travi (pčele rado borave u djetelini).

• Izbjegavati široku, lepršavu odjeću (kukac se može uvući pod odjeću kada postaje agresivniji) i odjeću žarkih boja.

• Izbjegavati veće tjelesne napore (miris znoja privlači insekte).

• Slatke namirnice držati pokrivenima.

• Kante za smeće držati zatvorenima.

• Prozor u spavaćoj sobi danju zatvarati ili staviti na njega mrežu protiv insekata.

Asperger sindrom

Mnogi kada čuju Asperger sindrom

znaju da pripada poremećajima

iz spektra autizma i da su mnoge

poznate osobe imale/imaju

dijagnosticiran Asperger sindrom te je

mnogima taj sindrom vrlo zanimljiv.

Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee

ŠTO JE ASPERGER SINDROM?

Asperger sindrom prvi je puta opisao austrijski liječnik Hans Asperger po čijem je prezimenu sindrom dobio i ime. Sindrom postoji već dugi niz godina te se sve češće dijagnosticira kod djece. Naravno da i odrasli imaju Asperger sindrom, ali se zapravo isti gotovo uvijek primijeti rano pa se dijagnosticira kod djece. Prenosi se i u odraslu dob, ali se onda ipak manifestira nešto drukčije. Uzrok sindroma do sada nije otkriven, ali se zna da su za njega odgovorne promjene na mozgu. Vjeruje se da ima genetsku pozadinu, jer se u obiteljima velikog broja oboljelih nalazi roditelj koji ima simptome nekog poremećaja.

KARAKTERISTIKE KOD DJECE S

ASPERGER SINDROMOM

Karakteristike kod djece s Asperger sindromom su sljedeće:

- važna karakteristika ovog sindroma je opsesija. Dijete koje ima Asperger sindrom ima vrlo jaku i izrazito neobičnu opsesiju na određeni predmet ili temu, koja je kontinuirano u centru pažnje. S druge strane, interesa prema drugim temama, onima koje dijete ne smatra interesantnima, gotovo da nema. Ponekad se roditeljima čini da djeca koja imaju Asperger sindrom uopće nemaju

mogućnost fokusiranja, odnosno da im je u školi prilično teško, a neke potpuno nesvakodnevne

teme/situacije razumiju u potpunosti. Izrazito je zanimljivo da je djetetovo znanje o predmetu ili temi koja mu je u fokusu i više nego odlično, dijete ima izrazito dobro pamćenje (konkretno radnu memoriju). Ponekad koristi i izuzetno stručne fraze, na iznenađenje roditelja i okoline, pa dijete ima ulogu malog „profesora”

- ponavljajuće radnje (stereotipije). Obično je riječ o ponavljajućim ritualima bez kojih dijete ne nastavlja rad dok ih ne napravi. Ti rituali često se koriste u svrhu smirivanja i mogu izgledati kao uzorci koje dijete ponavlja bez ikakve logike. Tzv. “stimming” uključuje pucketanje prstima, naginjanje naprijed/natrag, lupkanje nogama, prtljanje po prstima...

- teškoće s društvenom interakcijom. Iako su osobe

s Asperger sindromom prosječno i iznadprosječno inteligentne, interakcija koju imaju s društvom je oskudnija. Postoji mogućnost da je baš njihova inteligencija razlog zašto se ne mogu poistovjetiti s okolinom, odnosno često imaju osjećaj da ih okolina ne razumije. Evidentno je i lošije neverbalno izražavanje za veliki raspon emocija, s iznimkom ljutnje i žalosti koji se obično mogu vrlo dobro prikazati. Važno je naglasiti da imaju problem s razumijevanjem tuđih emocija te često ne razumiju ni vlastite, a sve to zajedno rezultira otežanim prijateljstvima i prisnim odnosima. Djeca s Asperger sindromom imaju problema u druženju s vršnjacima, jer „ne znaju” kako razgovarati s njima, a pokazuju i veliku usmjerenost na sebe same što odbija većinu vršnjaka. Zbog toga „problemi” djece koja imaju Asperger sindrom obično budu najgori u pubertetu, razdoblju kad se dijete ionako otkriva, a društvo ne pruža adekvatnu podršku.

- postoje problemi s motorikom. Neke radnje koje njihovi vršnjaci rade s lakoćom njima mogu predstavljati veliki izazov. Dobar primjer za ovo je vožnja bicikla koja je prezahtjevna za njih

- teškoća s nepoznavanjem govora tijela, što znači da nemaju sposobnost prepoznati izraze lica i govor tijela, a samim time niti emocije osobe. Sami ne prikazuju veliki raspon emocija na licu.

Evidentno je da u svakoj prilici pokušavaju izbjeći kontakt očima i da im je neugodno ako ih ljudi pokušavaju grliti. To ne znači da nemaju nikakvu empatiju, ali im je izuzetno teško podijeliti istu s

drugim ljudima

- teškoće u govorno - jezičnoj komunikaciji. Govor prisutan kod Asperger sindroma je tzv.”robotski govor”, što znači da se visina glasa ne prilagođava okruženju u kojem se dijete nalazi.

NAJVAŽNIJE JE DJETETU PRUŽITI

PODRŠKU. ŠTO TO ZNAČI?

Podrška od strane obitelji na način da dijete uključimo pravovremeno u terapiju je najbolja podrška, kao i podržavajući i pozitivno potkrepljujući stav i odnos prema djetetu. Dijete kod kojeg je dijagnosticiran Asperger sindrom je u većini slučajeva potrebno uključiti u terapiju senzorne integracije, logopedske vježbe i neurofeedback.

Postoje još neke vrste terapije koje mogu biti od pomoći, a to su glazbena i likovna terapija koje mogu pomoći u društvenim izazovima.

Važno je da se dijete u svakom trenutku osjeća sigurno, da je unutar svoje obitelji jednak kao i svi ostali članovi te je vrlo važno uvijek raditi na pozitivnom potkrepljenju zbog čvrstog i jakog djetetovog stava.

Samopouzdanje kod djece

O samopouzdanju uvelike ovisi kako se nosimo s izazovima s kojima se susrećemo u životu.

Anini

roditelji javili su se u proces savjetovanja

kada je Ana sama od njih zatražila pomoć stručnjaka. Naime, upisom u srednju školu Anine ocjene su značajno pale u odnosu na osnovnu školu iako je ona i dalje konstantno učila i trudila se. Cijeli prvi razred bio joj je jako stresan: novi profesori, slabije ocjene, novo društvo u koje se nije nije najbolje uklopila... Imala je dojam da se sve srušilo na njezina leđa, a teret je bio tako velik da ga više nije mogla sama nositi.

Kada bismo definirali samopouzdanje, mogli bismo ga opisati kao niz uvjerenja i osjećaja koje imamo sami prema sebi. O samopouzdanju uvelike ovisi kako se nosimo s izazovima s kojima se susrećemo u životu. Ukoliko vjerujemo da možemo uspješno izaći na kraj sa svim problemima, tada je i slika koju imamo o sebi sigurno dobra. No, ukoliko vjerujemo da nismo sposobni nositi se s problemima, da nikome nije stalo do nas i da sav uloženi trud neće uroditi plodom – onda vrlo vjerojatno patimo od manjka samopouzdanja.

Za razvoj samopouzdanja kod djeteta najvažnija je

uloga roditelja. Iako su prve godine djetetova života najvažnije, samopouzdanje ipak nije konstanta koja se formira u ranoj dobi i ostaje na istoj razini do kraja života. Stoga, ukoliko imamo vrlo malo dijete sada je dobro vrijeme za intervencije koje će pridonijeti razvoju samopouzdanja. S druge strane, ukoliko je dijete već veliko, a njegovo samopouzdanje nije na visokoj razini, dobra vijest je da nikada nije kasno da se njegovo samopouzdanje razvije.

Roditelji prije svega trebaju imati na umu da samopouzdano dijete nije ono koje je uvijek sretno i zadovoljno. Za djetetov razvoj nije dobro da nikada ne plače i ne ljuti se, jer kao što je fizička bol ključna za očuvanje našeg fizičkog integriteta i zdravlja, tako je i psihička bol izuzetno važna za očuvanje psihičkog zdravlja. Istraživanja pokazuju da je izbjegavanje neugodnih osjećaja (ljutnje, tuge i straha) najveći krivac za porast učestalosti depresije u populaciji, a k tome značajno više u korist djece i mladih u odnosu na odrasle. S druge strane, u želji da pozitivno utječu na samopouzdanje djeteta, neki roditelji

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize

pretjerano hvale i dive se svakom djetetovom postupku. No, djetetovo samopouzdanje se ne razvija na ovaj način, već poštivanjem djeteta te poticanjem njegova truda da dođe do određenog uspjeha. Preveliko dodvoravanje nije nikome od koristi, već donosi samo frustraciju i niz

psiholoških poremećaja (okolina će dijete tijekom odrastanja kad tad suočiti sa surovom realnošću).

Vježbanje upornosti i samostalno rješavanje zahtjevnih zadataka kod djece podiže optimizam, samopoštovanje i samopouzdanje te ih priprema na kasnije rješavanje problema u životu.

Još jedna od neuspjelih strategija utjecaja na dječje samopouzdanje je i ona kada roditelji imaju (pre) visoka očekivanja od djeteta, a na svaki njegov neuspjeh reagiraju ljutnjom. Na ovaj način dijete postaje samo ustrašenije i počinje sumnjati u vlastite sposobnosti jer nikako ne može ispuniti zahtjeve roditelja. Sposobnosti koje zasigurno ima, ali koje bez podrške i poticaja roditelja sigurno neće doći do izražaja.

KAKO ONDA RODITELJI VEĆ U

NAJRANIJOJ DOBI MOGU PRIDONIJETI

RAZVOJU DJEČJEG SAMOPOUZDANJA?

Jedini način je zapravo konstantno stimuliranje i postavljanje izazova pred dijete: izazova koji nisu prelagani ali ni preteški za dijete. Primjerice, kada se malo dijete uči oblačiti ili vezati cipele, roditelji mu mogu pokazati kako se to radi a potom ga poticati da to isto napravi samo. Ako se dijete trudi, a roditelji mu eventualno malo pomognu te ono na koncu uspije zazvezati cipele ili se obući, dijete će imati osjećaj da je nešto postiglo, bit će zadovoljno. Niz ovakvih situacija dovesti će do izgradnje samopouzdanja. Nema drugog načina da steknemo samopouzdanje osim da u nešto što nam je zahtjevno uložimo trud i vrijeme, potražimo pomoć ukoliko nam je potrebna te na kraju to napravimo. Tek tada slijedi osjećaj postignuća i unutarnjeg zadovoljstva.

Ako su pak izazovi koji postavljamo pred dijete prelagani ili ih uopće ne postavljamo, dijete

zasigurno neće biti frustrirano. Ali isto tako nikada neće ni osjećati da je postiglo uspjeh. Ako stalno vežemo djetetu cipele, ako mu pišemo lektire i zadaće, odlazimo u knjižnicu umjesto njega i slično, dijete ni ne dobiva priliku da samo nešto postigne. I onda nije neobično što nema ni samopouzdanja. S druge strane, ako je izazov za dijete pretežak a mi mu ne želimo pomoći (ali ga se trudimo „motivirati“ tako da ga uspoređujemo s drugom djecom ili tako da ga kritiziramo na razini identiteta), dijete će biti demotivirano i osjećati se bezuspješno. A ni to nije dobar način da izgradi samopouzdanje.

Osim što je važno kako se prema djetetu ponašamo i postavljamo li mu dovoljno teške izazove, isto tako je bitno napomenuti i da su roditelji model svojoj djeci. Drugim riječima, ako mi nemamo samopouzdanja i ako konstatno brinemo, nismo zadovoljni sobom, omalovažamo se – tada će i dijete upiti naš obrazac ponašanja. U ovom slučaju je presudno da roditelji osvijeste ono što čine (a ne samo ono što govore) te porade na vlastitom samopouzdanju.

Za razvoj djetetova samopouzdanja nije najvažnije da se roditelji uvijek ponašaju po PS-u i da nikada ne griješe – najvažnije je da su spremni učiti i mijenjati se.

budisvoj.eu

Tuga i djeca

Univerzalni okidači tuge su gubitak ili odvojenost

od dragocjenog

predmeta ili osobe.

Dobra i zdrava beba, zaplače odmah po rođenju.

Međutim, prvi nejasni znakovi tuge javljaju se s oko 8 tjedana života. U tom razdoblju, beba je tužna kada nema pozitivnih interakcija s odraslima. Do bebinih 6 mjeseci starosti, poželjno je reagirati na svaki djetetov plač i ostale „pozive“ kako bi se zadovoljile njezine potrebe. To čini bebu sigurnom i razvija povjerenje u svoju okolinu.

Univerzalni okidači tuge su gubitak ili odvojenost od dragocjenog predmeta ili osobe.

Djeca reagiraju drukčije od odraslih u mnogim

Tatjana Gjurković, mag. psihologije, psihoterapeutkinja, supervizorica, edukatorica

situacijama. Za njih su mnoge situacije nove, drukčije, nepoznate, a i emocionalne reakcije su im intenzivnije od onih koje imaju odrasli. Štoviše, često se dogodi da je dijete jako uznemireno zbog situacije koje odrasla osoba nije percipirala ili ju je percipirala kao nešto što nije „strašno“. Primjerice, kada dijete djetetu po treći put tog dana otme igračku i dijete već po treći puta zaplače što mu je igračka oduzeta. Što činiti? S aspekta odrasle osobe, koja često ima puno „važnijih“ problema u životu, onih financijskih, poslovnih, bračnih i drugih problema, ovaj djetetov problem je minoran. Što je najgore što se uopće može dogoditi djetetu?

Ionako će dobiti novu igračku, ionako ima punu sobu igračaka itd. Međutim, problem je u tome što je djetetu strašno, što ta igračka predstavlja puno više od same igračke kao i ta interakcija s drugim djetetom – ono uči kako postupati u situacijama

kada se takvo što dogodi te kada izgubi nešto što je njemu vrijedno. U konačnici, dijete je to koje ima

emocionalnu reakciju te treba odraslu osobu da bude tu uz njega i da mu pomogne da se smiri.

KAKO PREPOZNATI NEVERBALNE

ZNAKOVI TUGE?

- glave su spuštene i gledaju prema dolje,

- opuštenije držanje,

- gubitak mišićnog tonusa,

- mekši je glas,

- manje riječi.

Naravno, ponekad smo istovremeno i ljuti, iznevjereni, tužni, frustrirani itd. pa onda i izgledamo drukčije.

ŠTO ČINITI KADA JE DIJETE TUŽNO?

Univerzalne funkcije tuge su traženje pomoći i

nadoknada izgubljenog. Stoga, prvo i osnovno prepoznajte tu tugu. To možete učiniti bilo riječima „vidim da te je ovo jako rastužilo“ ili jednostavnim fizičkim kontaktom poput zagrljaja. Moguće je da će ovakva reakcija odrasle osobe izazvati kod djeteta još intenzivniji plač, no to je normalna pojava jer smo očito svojim postupkom dali djetetu dozvolu da u potpunosti izrazi svoju tugu.

Kada vidite i osjetite da se dijete smirilo, ponudite mu opcije da:

1. Porazgovarate o tome što ga je rastužilo. Što

je dijete mlađe, imajte na umu da količina riječi

i dužina trajanja razgovora treba biti manja pa i nekoliko minuta ako je riječ o djetetu od primjerice dvije godine.

2. Ako je dijete starije i lakše se izražava kroz crteže ili pisanje, onda mu ponudite da nacrta/ napiše što ga je rastužilo. Djeca se na različite načine izražavaju i ponekad, ako smo mi sami jači na riječima i volimo sve izverbalizirati, a dijete nije takvo, zaboravimo na to u ovakvim situacijama uvjereni da će upravo verbalizacija djetetu pomoći. A možda i neće toliko koliko će pomoći neki drugi oblici samoizražavanja.

3. Porazgovarajte ima li nešto drugo što mu može nadoknaditi izgubljeno. Ako jako želi biti s tatom koji je na poslovnom putu, pitajte ga ima li nešto drugo što bi ga moglo zadovoljiti. Primjerice, ako nazove tatu kada će to moći, da pripremi nešto za tatu čime će mu pokazati koliko mu nedostaje, da razgovarate o tati i što najviše volite raditi s njim, što ćete raditi kada se tata vrati, ode s vama u šetnju gdje bi inače išao s tatom i vama pokazuje što je njemu prethodno tata pokazao itd.

ŠTO NE ČINITI KADA JE DIJETE TUŽNO?

U velikoj želji da pomognu djetetu i učine ga što brže sretnim, odrasli često požele riješiti djetetov problem i time odagnati njegovu tugu riječima poput „ne brini se, nije to ništa strašno“ ili nudeći rješenje za određenu situaciju tako da odrasla osoba u potpunosti rješava djetetov problem.

Drugi čest razlog zašto odrasli pokušavaju brzo smiriti djecu jest zato što ih zna nervirati djetetova

plačljivost i tuga osobito zbog toga što su djetetove emocije burne, intenzivne, česte, snažne, nestabilne pa ih odrasli nerijetko ovim rečenicama pokušavaju prekinuti: „dječaci/djevojčice ne plaču“, „ti si veliki dječak/djevojčica, ne plači“ i sl. No, iako djetetove emocije imaju navedene karakteristike, one su i jednostavne, spontane, kratkotrajne te se dijete ne zna suzdržati pa ih pokazuje otvoreno što isto tako olakšava odrasloj osobi da razumije djetetov unutarnji svijet.

Kada je riječ o iskrenoj tuzi, tada je iznimno važno da se dozvoli djetetu da odtuguje gubitak ili odvojenost koju je doživjelo. Ako se djetetu ne da prostor i vrijeme da žaluje, ti osjećaji tuge i žalosti ostat će u djetetovom tijelu i mogu se manifestirati kroz mnogo drugih različitih načina. Bilo koja promjena u djetetovom ponašanju može značiti da je to odraz tuge, poput promjene u količini pojedenog, promjene u ritmu spavanja, promjene u druženju s vršnjacima itd.

Rano usvajanje stranog jezika -kako ga potaknuti?

Mlađa djeca imaju izvanrednu sposobnost brzog i lakog učenja jezika. Od trenutka kad se rode, počinju upijati zvukove, ritmove i obrasce svog materinskog jezika. S navršene tri ili četiri godine, većina djece već je razvila čvrste temelje jezika. Za roditelje je važna za razumjeti uloga koju igramo u poticanju ovog ključnog aspekta razvoja naše djece. Istraživanja su pokazala da su prve godine života najvažnije za razvoj jezika. Tijekom tog vremena, dječji mozak je spreman za učenje i nevjerojatno je prijemčiv za nove zvukove i riječi. Jedna od najvažnijih stvari koju roditelji mogu učiniti kako bi podržali jezični razvoj svog djeteta je da često razgovaraju s njim. Čak i prije nego što mogu odgovoriti riječima, dojenčad sluša i obrađuje jezik. Stoga nikad nije prerano započeti razgovore s djetetom. Čitanje maloj djeci još je jedan moćan način potpore razvoju jezika. Istraživanja su pokazala da djeca kojoj se redovito čita imaju veći vokabular i bolje vještine čitanja i pisanja od one kojoj se ne čita. Čak i ako je vaše dijete premlado da razumije napisane riječi, zajednički susret s knjigama i pokazivanje slika može pomoći u izgradnji temelja za pismenost.

Iako je važno malu djecu izložiti čitanju i slušanju

što je više moguće, također je važno voditi računa o

tome kako s njima razgovaramo. Korištenje jasnog i jednostavnog jezika, polagano govorenje i jasno izgovaranje te izbjegavanje dječjeg govora mogu pomoći djeci da bolje razumiju i uče iz jezika koji čuju. Također je važno biti strpljiv i pružati podršku, shvaćajući da je učenje jezika proces koji zahtjeva vrijeme i praksu.

Vrijedi napomenuti da izloženost više jezika od rane dobi može imati značajne kognitivne i društvene koristi za djecu. Pokazalo se da dvojezična djeca imaju jače kognitivne funkcije i bolje sposobnosti rješavanja problema od svojih jednojezičnih vršnjaka. Osim toga, učenje drugog jezika može pomoći djeci da razviju razumijevanje za različite kulture i perspektive, što može biti prednost u današnjem globaliziranom svijetu.

Hvala vam na čitanju ¤