Mamino SUnce | broj 102

maminosunce

broj 102/lipanj 2024.

besplatni časopis za trudnice, mame i tate

20 godina s vama!

Uvodnik

Dragi moji,

nadam se da već uživate u ljetu, u divnim sunčanim

danima, izletima, kupanju...

Ljeto ipak ostavlja najviše mogćnosti za dobar provod s mališanima :)

Kad uspijete uhvatiti malo vremena, vjerujem da ćete

uživati i u stranicama našeg novog Maminog sunca.

Štogod radili, želim vam puno zabave, toplih zagrljaja i

ljepljivih pusica :)

Voli vas sve,

Andrea

lipanj 2024.

Impresum

Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.

Glavna urednica: Andrea Hribar Livada

info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr

Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u kolovozu 2024.

ISSN broj: 2757-1890

Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.

SADRŽAJ

Blizanačka trudnoća

Ana Micevska Slavec, dr.med., specijalistica ginekologije i opstetricije

U45% blizanaca ima različit spol

čestalost blizanačkih trudnoća raste i rezultat je povećane uporabe lijekova za stimulaciju ovulacije i odgođenog majčinstva (dob majke iza 35 godina) te hormonalnih promjena žena u toj dobi praćenih povećanom razinom folikulostimulirajućeg hormona (FSH).

Blizanačka trudnoća je opterećena s povećanom učestalošću gotovo svih poznatih komplikacija u trudnoći izuzev prenošenja i makrosomije.

Oko 60% svih blizanačkih trudnoća završava prijevremenim porođajem, veća je pojavnost spontanog pobačaja, gestacijskog dijabetesa, preeklampsije, intrauterinog zastoja rasta, što ima za posljedicu povećanje bolesti maternalnog i perinatalnog morbiditeta i mortaliteta.

BLIZANCI SE MOGU RAZVITI… - iz dviju odvojenih jajnih stanica (dizigotni), u tom slučaju blizanci mogu biti istog ili različitog spola. Pojavnost varira u različitim populacijama, za bijelu rasu iznosi 8/1000 porođaja.

70% blizanačkih trudnoća

nastaje iz dvije različite zigote (oplođene jajne stanice), povećana šansa je kod žena koje imaju u obitelji blizance s majčine strane

30% Blizanačkih trudnoća nastaje iz jedne zigote (oplođene jajne stanice), a tada nastaju slučajno bez genetske povezanosti

- iz jedne zajedničke jajne stanice (monozigotni), blizanci su tada istog spola i nosioci su istog genetskog materijala. Pojavnost je 3-5/1000 porođaja.

SPREMITE SE ZA ČEŠĆE TRUDNIČKE

KONTROLE:

- Kod dvojajčanih blizanaca, odnosno nekompliciranih blizanačkih trudnoća, ultrazvučni pregled nužno je učiniti najmanje jednom u prvom tromjesečju trudnoće radi pouzdanog utvrđivanja gestacijske dobi, broja posteljica (korionicitet) i broja amnija (amniocitet), bar jednom u drugom tromjesečju (“anomaly scan”) te ako je trudnoća potpuno uredna, ultrazvučni pregled ponavljati svaka 4 tjedna.

- Kod jednojajčanih blizanaca, odnosno nekompliciranih mokokorijalnih blizanačkih trudnoća, ultrazvučni pregled nužno je učiniti u prvom tromjesečju trudnoće, kako je već

spomenuto, radi pouzdanog utvrđivanja gestacijske dobi, broja posteljica (korionicitet) i broj amnija (amniocitet), a nakon 16 tjedna gestacije svaka 2 tjedna zbog mogućnosti komplikacija specifičnih za ovu skupinu blizanaca kako što su međublizanački transfuzijski sindrom (TTTS), blizanačka sekvencija anemija i policitemija (TAPS), blizanački sindrom retrogradne arterijske perfuzije ( TRAP).

BUDITE SVJESNI MOGUĆIH

KOMPLIKACIJA:

- Prijevremeni porođaj (porod prije 37 tjedana) – dok je prosječno vrijeme porođaja kod jednoplodnih trudnoća s 39 tjedana trudnoće, kod blizanačkih trudnoća većinom se događa oko 36 tjedna

- Niska porođajna težina (težina manja od 2500 g.) povećava rizik od neurorazvojnih komplikacija djeteta u smislu razvoja cerebralne

33% Bikoriati biamniati - fetusi imaju odvojene amnijske ovojnice i odvojene posteljice

67% Monokoriati biamniati

- fetusi imaju posteljice između kojih postoji komunikacija putem zajedničkih krvnih žila, ali su o odvojenim amnijskim ovojnicama

1% Monokoriati monoamniatifetusi imaju zajedničku posteljicu i nalaze su u istoj amnijskoj ovojnici

paralize, kognitivnih poremećaja te deficita pažnje

- Intrauterini zastoj rasta (IUGR) koji se češće javlja kod blizanačkih u odnosu na jednoplodnih trudnoća i rezultat je nedovoljnog kapacijeta posteljice i nemogućnosti odgovora na povećane nutritivne potrebe oba ploda

- Preeklampsija (opasno stanje povišenog krvni tlak u trudnoći ) - blizanačke trudnoće imaju dva puta veći rizik razvoja preeklampsije,

a težina bolesti je izraženija u odnosu na jednoplodne trudnoće

- Gestacijski dijabetes (GDM) - češći je kod blizanačkih trudnoća zbog povišenih vrijednosti antiinzulinskih hormona, odnosno povećane inzulinske rezistencije

- Abrupcija posteljice (odlupljenje posteljice) je tri puta češća u odnosu na jednoplodne trudnoće

- Veća je šansa dovršenje poroda carskim

rezom, više od 60% blizanaca se rađa carskim rezom

- Komplikacije specifične za jednojajčane blizance kao što su međublizanački transfuzijski sindrom (TTTS), blizanačka sekvencija anemija i policitemija (TAPS), blizanački sindrom retrogradne arterijske perfuzije (TRAP).

VAŽNO JE ZNATI:

Rana ultrazvučna potvrda blizanačke trudnoće te podatak o monokorionskim blizancima (blizanci

Trudnicama se preporučuje povećanje kalorijskog unosa za oko 300 kcal (cca jedna jabuka) u odnosu na one s trudnoćamajednoplodnim

koji dijele istu posteljicu) je od iznimne važnosti u praćenju blizanačke trudnoće. Na temelju toga je moguća pravovremena detekcija potencijalnih komplikacija te planiranje intenziteta antenatalnih pregleda u trudnoći.

Važno je istaknuti, kako u 19% trudnoća dolazi do propuštanja postavljanja dijagnoze monokorijalne trudnoće ultrazvučnim pregledom.

U Hrvatskoj je danas dostupan PANORAMA TEST - neinvazivni prenatalni test (NIPT) koji se može učiniti već od 9. tjedna trudnoće, a uz procjenu vjerojatnosti za najčešće kromosomopatije i genetske delecije s viskom sigurnošću procjenjuje i zigocitet kod blizanačkih trudnoća (razlikuje monokorijalnu od bikorijalne trudnoće).

U antenatalnoj skrbi blizanačke trudnoće potrebno je ultrazvučnim pregledom odrediti količinu plodove vode svaka 2 tjedna, a svaka 4 tjedna procjeniti fetalni rast.

Trudnicama se preporučuje povećanje kalorijskog unosa za oko 300 kcal (cca jedna jabuka) u odnosu na one s jednoplodnim trudnoćama, kako bi postigle uredan dobitak na tjelesnoj masi. U ranoj trudnoći trudnicama s urednim blizanačkim trudnoćama nije potrebno ograničiti tjelovježbu, pogotovo ako su i prije trudnoće bile fizički aktivne. Napredovanjem trudnoće fizičke promjene u organizmu trudnice su izraženije u odnosu na trudnica s jednoplodnim trudnoćama pa je bitno osigurati dovoljno vremena za odmor i mirovanja.

Educirajte se, odaberite pouzdanog ginekologa koji će vam pomoći i dati stručni odgovor na sva pitanja vezana za blizanačku trudnoću, brinite o sebi i svojoj fizičkoj formi, unosite zdravu hranu koja zadovoljava kalorijske potrebe u trudnoći i pripremite se za doček dvije “bebice”.

Strojarska 28, ZAGREB 01 389 1327

ana.micevska@poliklinika-ginecej.hr https://poliklinika-ginecej.hr/

POLIKLINIKA GINECEJ

Ana Micevska Slavec, dr.med., specijalistica ginekologije i opstetricije

Psihološki aspekt novopečenih majki

Postpartalna tuga (baby blues), postporođajna depresija.

Porođajem i dolaskom novorođenčeta na svijet, život novopečenih roditelja se mijenja u potpunosti. Mnogo novopečenih majki i roditelja

će osjetiti ogromnu sreću i radost, ali u isto vrijeme i zabrinutost i nervozu zbog velike odgovornosti koja slijedi.

Prvih 6-8 tjedana nakon porođaja žena prolazi kroz velike psihološke, fizičke i emocionalne promijene. Hormonalne promjene koje se događaju za vrijeme porođaja i nakon njega - nagli pad razine hormona hCH, estrogen i progesteron, bol i psihički stres

Otprilike 85% žena u tom periodu iskusi neki oblik psihičkih simptoma, dok u njih 10 do 15 % oni su ozbiljnije prirode i zahtjevaju neki oblik liječenja.

zbog samog porođaja, umor i neispavanost mogu biti okidač za razvoj psihičkih problema kod žena.

ŠTO JE POSTPARTALNA TUGA (BABY BLUES)?

Radi se o najblažem i najčešćem te prolaznom obliku psihičkog poremećaja u razdoblju postpartuma (odmah nakon porođaja).

“Emocionalna kriza” koju karakterizira velika tuga, strah, emocionalna razdražljivost, zabrinutost, nemotivirani plač i promjena raspoloženja, odraz je zabrinutosti novopečene majke da neće moći skrbiti za svoju bebu te odgovornosti koja sama uloga majčinstva po sebi donosi.

Nakon početne prilagodbe i usklađivanja s novorođenom bebom te uz primjerenu emocionalnu podršku majke i pomoći oko djeteta, ovo stanje najčešće se spontano razriješi.

Javlja se u 85% žena u postpartalnom periodu i ne zahtjeva liječenje.

ŠTO AKO SE I DALJE OSJEĆATE LOŠE I VAŠI SIMPTOMI SU IZRAŽENIJI?

U slučaju kada ti osjećaji ne nestanu ili se

pogoršaju, postoji mogućnost da se radi o postporođajnoj depresiji. Simptomi postporođajne depresije pojavljuju se u prvih 4 do 8 tjedana ili

nekoliko mjeseci nakon porođaja, a manifestiraju se u obliku:

- većih promjena u raspoloženju

- problema sa spavanjem

- gubitka apetita

- pretjerane tuge

- osjećaj bezvrijednosti, srama, krivnje i neadekvatnosti

- intenzivne razdražljivosti i ljutnje

- teškoće u stvaranju odnosa i povezivanju s novorođenčetom

- osjećaja da je novopečena majka podbacila u ulozi majke.

Javlja se u 10-15% slučajeva, a simptomi

postpartalne depresije su znak da „emocionalna kriza“ prerasta u stanje koje zahtjeva liječenje i pravovremenu i odgovarajuću stručnu pomoć.

ZAŠTO NASTAJE POSTPOROĐAJNA DEPRESIJA?

Postporođajna depresija može biti potaknuta emocionalnom i stresnom situacijom te očekivanjima koje majčinstvo samo po sebi donosi. Želja da žena bude savršena u ulozi majke te osobna očekivanja da uz to bude i odlična partnerica, kućanica te da po mogućnosti nastavi s uspješnom karijerom, najčešći su razlog osjećaja krivnje i vlastite nevrijednosti.

Socijalna očekivanja koji ulogu majke promatraju kao nešto što je prirodno i normalno i da tu ima mjesta samo za ugodne emocije, zbunjuju mlade

majke koje se nađu u ovakvim situacijama. Novopečene očeve također pogađa kronična neispavanost, zabrinutost zbog pojave nove odgovornosti i velike promjene u životu te sumnje i strahovi da neće moći ispuniti očekivanja u svezi s odgojem djeteta.

KAKO SEBI MOŽETE POMOĆI?

Ako patite od postporođajne krize, nema razloga da se osjećate krivima ili da se sramite.

- podijelite vaše osjećaje s članovima obitelji i prijateljima kojima vjerujete. Važno je osjećati se shvaćeno i podržano

- podijelite vaše iskustvo i razgovarajte s drugim mamama i očevima koji su bili u sličnoj situaciji

- uzmite vremena za sebe, jer jedino se odmorna, sretna, zadovoljna i emocionalno dostupna mama može brinuti o svom djetetu

- dajte si vremena za prilagodbu na majčinstvo

- vježbajte, ako možete svaki dan, jer vježbanje ima pozitivan efekt na raspoloženje i na osjećaj ispunjenosti i sreće

- pravilno se hranite, loše prehrambene navike i unos malih količina zdravih namirnica mogu pridonijeti osjećaju umora i razdražljivost

- podijelite kućanske poslove, potražite pomoć partnera i članove obitelji u obavljanju svakodnevnih obaveza.

ŠTO MOŽEMO ZAKLJUČITI?

Simptomi postporođajne krize česta su pojava kod

novopečenih majki te se o njima treba otvoreno razgovarati. Ako ste suočeni sa strahovima i brigama u vezi s odgojem djeteta, to vas ne čini lošom osobom ili lošom majkom.

Traženje stručne pomoći nije odraz osobne slabosti nego odgovorno ponašanje prema sebi, svojem djetetu i partneru.

Obratite se stručnoj osobi kojoj možete povjeriti svoje osjećaje i misli koje vas zabrinjavaju i onemogućuju vam ostvariti kvalitetan odnos sa svojom bebom.

Stručna psihološka pomoć u ovim situacijama je od iznimne važnosti, jer emocionalna i psihička stanja majke koja su neprepoznata ili zanemarena, mogu negativno utjecati na vezu između majke i djeteta te na psihološki razvoj djeteta. Dokazana je veća učestalost emocionalnih problema, problema u ponašanju i hiperaktivnosti kod djece čije su majke bolovale od postpartalne depresije. Educirajte se kako da postanete svjestan roditelj i svjesno odgajajte svoje dijete, zapamtite da su prve razvojne godine uz ostvarivanja dobre povezanosti majke i djeteta, ključni faktor za uspješno majčinstvo i roditeljstvo.

Strojarska 28, ZAGREB 01 389 1327

ana.micevska@poliklinika-ginecej.hr https://poliklinika-ginecej.hr/

POLIKLINIKA GINECEJ

Zašto je važno da mliječni zubi ostanu zdravi?

Naučiti djecu da od najranije dobi redovito i pravilno peru zube za roditelje može biti pravi izazov. Ova zdrava navika vrlo je važna kako za mliječne tako i za trajne zube, a na roditeljima je da budu dosljedni i uporni. Specijalistica dječje stomatologije, dr. sc. Katarina Kelić, objašnjava koliko je uloga mliječnih zuba važna za pravilan razvoj usne šupljine, ali i za cjelokupnu kvalitetu života djeteta.

„Iako mliječni zubi ostaju u dječjim ustima samo jedan kratki period njihova života, ne znači da nisu bitni i da ih treba ignorirati. Dapače, mliječni zubi djeci služe za pravilno žvakanje hrane, pravilan razvoj govora, razvoj čeljusti te uvelike utječu na kvalitetu života djeteta i njegov psihofizički razvoj“, objašnjava doktorica Kelić i dodaje kako mliječni zubi čuvaju mjesto za trajne i tako omogućuju njihovo pravilno nicanje.

„Bolesni“ mliječni zubi utječu na zdravlje trajnih

zuba

„Karijes mliječnih zubi dovodi do narušavanja kvalitete

djetetovog života. Ako se mliječni zubi ne liječe, djetetu je otežano hranjenje i često dolazi do bolova i oticanja. Kod djece s karijesom mliječnih zuba povećan je rizik za kasniji razvoj karijesa trajnih

zuba, a ako dođe do preranog vađenja pokvarenih mliječnih zuba, povećava se i rizik od razvoja ortodontskih anomalija“, objašnjava dr. Kelić.

CURAPROX

BABY I KIDS LINIJE PROIZVODAZDRAV OSMIJEH OD PRVOG DANA

Curaprox baby - prva četkica za zube

U potpunosti prilagođenu bebama od prvog zubića pa do 4. godine života. Četkica ima iznimno mekana vlakna te malu, gumiranu glavu prilagođenu bebinoj čeljusti. Silikonski prstenovi na dršci olakšavaju pravilno držanje, a integrirani stalak higijensku pohranu četkice.

Curaprox kids četkica za zube

Za djecu od 4 do 12 godina. Imaju 5500 mekanih i gustih Curen® vlakana - nježne za osjetljive desni i učinkovite u uklanjanju zubnih naslaga. Mala glava četkice prilagođena je dječjoj čeljusti što im olakšava četkanje, dok osmerokutna drška odgovara maloj dječjoj ruci. Dostupne su u 6 veselih, žarkih boja uz koje četkanje postaje svakodnevna zabava.

Curaprox kids dječje paste za zube

Namijenjene su djeci različitih uzrasta, a dolaze u tri neodoljiva voćna okusa - jagoda, lubenica i menta, koje će djeca odmah zavoljeti. Ne sadrže štetne sastojke te imaju različite koncentracije natrij fluorida, zbog čega su najbolji odabir za sve dobne skupine:

• Od prvog zuba - jagoda, bez fluorida

• Od 2. godine - jagoda, 950 ppm fluorida

• Od 6. godine – lubenica ili menta 1450 ppm fluorida Birajte kvalitetne i provjerene proizvode za oralnu higijenu koje će vaše dijete voljeti!

CORNEO SENSILIUM:

višenamjenska krema za cijelu obitelj

Zamislite da imate jedan SOS proizvod u svom kućanstvu koji može riješiti različite probleme.

Od zacjeljivanja malih opeklina, rana i ožiljaka do umirivanja iritirane kože nakon brijanja i epilacije – sve to možete pronaći u jednoj tubici od 75 ml: CORNEO-SENSILIUM kremi.

Ova krema dolazi iz renomirane poljske dermokozmetičke kuće Pharmaceris, osnovane u laboratoriju Dr. Irene Eris. U širokom asortimanu ove marke, CORNEO-SENSILIUM pripada A-liniji koja je namijenjena alergičnoj i osjetljivoj koži. Klinički i dermatološki ispitana, odobrena je od strane dermatologa zbog svoje iznimne učinkovitosti. Ova dermo-regenerirajuća umirujuća krema za lice i tijelo korisna je za:

• Za njegu osjetljive, alergične, hiperaktivne kože, uključujući i kapke

• Za akutnu i dugotrajnu iritaciju kože, jaku suhoću i svrbež

• Nakon laserske terapije kože, tretmana estetske medicine, pilinga, dermoabrazije i mezoterapije

• Nakon mehaničkih iritacija: brijanja, epilacije, depilacije i tetoviranja

• Za mikrooštećenja i nadraženu kožu, herpes

• Za njegu kože i smanjenje crvenila u pelenskom području.

Osim široke primjene, CORNEO-SENSILIUM je posebna jer je sigurna za upotrebu kod novorođenčadi od prvog dana života zahvaljujući novoj, poboljšanoj formuli. Također, prilagođena je osobama s dijabetesom i preosjetljivošću na nikal. Dodatna vrijednost ove kreme leži u činjenici da je njezina formula zaštićena patentom.

Proizvode možete pronaći samo u ljekarnama, a ukoliko ih vaša ljekarna trenutno nema na zalihi, uvijek ih može naručiti za vas. Za više informacija posjetite njihovu službenu web stranicu pharmaceris.com/ hr ili ako imate konkretan upit, javite im se na službeni Instagram ili Facebook profil:

• instagram.com/pharmaceris.hr/

• facebook.com/pharmaceris.hrvatska/

Ljetno doba donosi nam

urinarne infekcije kod djece

Ljeto znači puno prilika za igru i aktivnosti na suncu. No, visoke dnevne temperature donose i povećani rizik za dehidraciju. Dehidracija može uzrokovati glavobolje, omaglicu, vrtoglavicu, nedostatak energije i učiniti vaše dijete mrzovoljnijim nego inače. Također dehidracija će

Pavica Mojzeš-Wagenhofer, dr. med., spec. pedijatrije, subspec. pedijatrijske nefrologije

uzrokovati i mokrenje male količine koncentriranog urina (urin- tamnije žute boje), jer tijelo pokušava zadržati što više vode. Stolica će također postati tvrđa jer i crijeva zadržavaju potrebnu tekućinu, a može doći i do crijevnog zatvora. Također dugo kupanje u bazenima i mokro rublje kao i prisutnost stolice u peleni tijekom ljetne vrućine pridonosi brzom množenju infektivnih uzročnika i lakšem razvoju urinarne infekcije kod djece. Jedan od mehanizama zaštite mokraćnog mjehura od infekcije je redovito pražnjenje. Kad dijete ne pije dovoljno, mokrit će manje od uobičajenih 5-7 puta dnevno, a to može povećati rizik od infekcija mokraćnog sustava. Također poteškoće s dugotrajnim zatvorom stolice dovode i do otežanog potpunog pražnjenja mokraćnog mjehura i zaostajanja manje količine urina u mjehuru nakon mokrenja što također pridonosi većoj sklonosti urinarnim infekcijama.

ŠTO BI DJECA TREBALA PITI?

Djeca (i odrasli) trebaju piti dovoljno tekućine na bazi vode da ne osjećaju žeđ. Djeca bi trebala piti otprilike svakih 1 i 1/2 do 2 sata, do otprilike sat vremena prije spavanja. Dakle oko osam pića dnevno. Najzdravije piće je voda. Tijelo koristi mlijeko kao hranu pa se to često ne računa kao dio dnevnog unosa tekućine. Gazirana pića i pića kao što su su čaj, kava, čokolada, kola i neka energetska pića mogu iritirati sluznicu mjehura i tako pogoršati probleme. Treba ih izbjegavati. Mlađa djeca trebaju proporcionalno više vode od starije djece, a stariji dječaci trebaju više od starijih djevojčica. Djeca s prekomjernom težinom, koja su u vrućem okruženju ili su vrlo aktivna također

trebaju više. Preporučen unos vode tijekom ljetnog perioda dnevno je:

 Djeca od 1 do 3 godine 900 – 1000 ml

 Djeca od 4 do 8 godina 1000 – 1400 ml

 Djevojčice od 9 do 13 godina 1200 - 2100 ml

 Dječaci od 9 do 13 godina 1400 - 2300 ml

 Djevojčice od 14 do 18 godina 1400 - 2500 ml

 Dječaci od 14 do 18 godina 2100 - 3200 ml

KOLIKO JE ČESTA POJAVA URINARNE

INFEKCIJE KOD DJECE I KAKO JU

PREPOZNATI?

Procjenjuje se kako 2% dječaka i 7% djevojčica prije 6. godine razviju barem jednu epizodu

urinarne infekcije. Simptomi koji mogu upućivati na infekciju mokraćnog sustava su visoka temperatura uz zimicu i tresavicu, učestalo i bolno mokrenje, povraćanje, neobična malaksalost, bol u trbuhu, nevoljni bijeg urina, krv u urinu, slabinska bol i osjetljivost, zamućeni urin i urin neugodnog mirisa, ali i česta je zabluda da bolno mokrenje automatski znači i urinarnu infekciju. Mnoga druga stanja mogu oponašati simptome urinarne infekcije. Definitivno dijagnosticiranje urinarne infekcije zahtijeva kulturu urina jer samo analiza urina ili test traka nije dovoljna.

MOŽEMO LI LIJEČITI URINARNU

INFEKCIJU SOKOM OD BRUSNICE?

NE nikako! Brusnice mogu izvrsno poslužiti u prevenciji i smanjiti određeni rizik od infekcije. Slobodno uvedite djetetu sirup od brusnice uvijek kad mislite da će biti pod većim rizikom za urinarnu infekciju. No, svaka pojava simptoma infekcije mokraćnog sustava u djece zahtjeva pregled liječnika i terapiju koju će liječnik procijeniti prema stanju i nalazima vašeg djeteta.

POSTOJI LI NEŠTO ČIME IPAK MOŽEMO

TIJEKOM LJETA I LJETNIH PRAZNIKA POBOLJŠATI ZDRAVLJE DJEČJEG MOKRAĆNOG MJEHURA?

Tijekom ljeta djeca u dobi od 18 do 36 mjeseci najčešće spontano imaju potrebu ukloniti pelenu i slobodna uživati u igri i aktivnosti. Učinite im boravak u toaletu i na kahlici zanimljivim i

primjerenim dobi djeteta. Odijevajte ih tako da im omogućite lagano svlačenja i oblačenje te pohvalite svaki uspjeh. No, najbitnije je ne provoditi nikakve prisile ili kazne ukoliko dijete odluči to učiniti kasnije ili nije uspješno.

Tijekom školskih praznika lakše je poticati djecu na uzimanje tekućine i redovito mokrenje. Dopustite im da odaberu šalicu ili čašu koju vole, dodaju kockice leda u svoja pića. Dok igraju igru ili čitaju s vama, pijte vodu skupa. Organizirajte popodnevno obiteljsko druženje uz obilje prirodno aromatizirane vode ukrašene voćem i povrćem.

U ljetno doba iskoristite obilje voća i povrća za kvalitetne obroke kako biste spriječili opstipaciju.

DAKLE, KAKO SE ZAŠTITITI OD LJETNIH INFEKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVA?

 Budite dobro hidratizirani pijući dovoljno vode

 Redovito mokrite - najmanje svaka dva do tri sata.

 Izbjegavajte opstipaciju.

Poliklinika Aviva

Trpinjska ul. 7, 10000 Zagreb

info@poliklinika-aviva.hr

01 4693 111

www.poliklinika-aviva.hr

Noćno mokrenje

Noćno mokrenje (Enuresis nocturna) je nehotično mokrenje u krevet za vrijeme

sna, kod djece iznad navršene pete godine života.

Noćno mokrenje (Enuresis nocturna) je nehotično mokrenje u krevet za vrijeme sna, kod djece iznad navršene pete godine života.

Može se produžiti i do školske dobi, ali to je krajnja granica da se nešto učini, želimo li svojem djetetu omogućiti zdravije i sretnije djetinjstvo, uz suhe noći. Ako kontrola mokrenja nije nikada uspostavljena, govorimo o primarnoj enurezi, a ako

Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar

dijete počne ponovno mokriti u krevet nakon suhog perioda od šest mjeseci radi se o sekundarnoj enurezi, koja obično nastaje uslijed nekog stresa. Istraživanja o učestalosti noćnog mokrenja pokazuju da 7 do 15% djece u Hrvatskoj ima taj problem. Kod dječaka se javlja dva puta češće nego kod djevojčica. Na žalost u javnosti se o tome vrlo rijetko govori budući, da je često popraćeno sramom i neugodom. Kako bi se kvalitetno pristupilo rješavanju ovog zdravstvenog problema od velike je važnosti povećati svijest o njegovu postojanju te naučiti djecu i roditelje kako da ga pokušaju riješiti i naravno srušiti vjerovanje da je to sramota i još gore da tu ionako nema pomoći i čekati da prođe samo od sebe.

Nekada se mislilo da psihičke promjene dovode to toga, no međutim radi se zapravo o obrnutom procesu. Ne učinimo li ništa te ostavimo dijete samo, s njegovim problemom, mogu se javiti psihički poremećaji. Najvažnija poruka koju želim ovim putem poslati jest da se noćno mokrenje može liječiti. Promijenjen je oblik lijeka te se sada koristi u obliku tableta, što je za dijete jednostavnije od dosadašnjeg spreja za nos.

KONTROLA MOKRENJA

Da bi se uspostavila kontrola mokrenja neophodna

je uredna funkcija triju sustava:

1. Regulacija stvaranja mokraće

2. Uredna funkcija mokraćnog mjehura

3. Buđenje kod osjećaja punog mjehura.

Noću je naime, smanjeno stvaranje mokraće i do 50 % u odnosu na dnevnu količinu. Za to je odgovoran antidiuretski hormon žljezde hipofize, koji se noću pojačano izlučuje.

U slučaju da je količina izlučenog hormona preniska, stvara se više mokraće, kapacitet mjehura ne može zadržati toliku količinu i dijete se pomokri

u krevet. To osobito vrijedi za tvrde spavače.

Sposobnost da se voljno mokri razvija se između druge i treće godine, tako da nakon navršene treće godine većina djece ima razvijenu kontrolu mokrenja i danju i noću.

UČESTALOST POJAVE

To je dosta čest problem u djece:

- 20% petogodišnjaka

- 10% desetogodišnjaka

- 2% petnaestogodišnjaka, a imaju ga i neki odrasli.

UZROCI NASTANKA

Noćno mokrenje se najčešće nasljeđuje. Dvije trećine djece s noćnim mokrenjem imaju sniženo izlučivanje antidiuretskog hormona noću i kao posljedicu povećano stvaranje mokraće noću.

Jedna trećina djece ima smanjeni kapacitet mjehura noću, dok je danju uredan. Često se vidi da se i jedni i drugi teško bude, odnosno tvrdo spavaju.

Kao mogući uzročnici spominju se: zadržavanje stolice (obstipacija), usporen psihomotorni razvoj, sindrom hiperaktivnosti, bijeg pažnje, otežano disanje u snu.

Ako je dijete uspostavilo kontrolu mokrenja te je nakon 6 mjeseci ponovno počelo mokriti u krevet mora se misliti na moguću upalu mokračnih puteva, šećernu bolest, stres. Treba misliti i na moguće

abnormalnosti u građi mokraćnog sustava

ŠTO TREBA UOČITI ?

Dakle kod takvog djeteta treba popratiti koliko puta danju mokre, da li se teško bude iz sna, da li imaju tvrdu stolicu ili nemaju stolicu po nekoliko dana, da li hrču ili ostaju bez zraka u spavanju. Važno je misliti radi li se o hiperaktivnom djetetu ili djetetu s poremećajem u razvoju ili djetetu sklonom upalama mokraćnih puteva. Danju treba popratiti učestalost mokrenja (za dijete od pet godina normalno je da

mokri 4-7 puta dnevno), da li ima prisilni nagon ili hitnost, oklijevanje kod započinjanja mokrenja, napinjanje, slab mlaz, prekinuti mlaz, manevre zadržavanja, osjećaj nekompletnog pražnjenja, kapanje iza mokrenja, bol kod mokrenja. Navedeni podaci pomoći će liječniku za usmjeravanje na potrebne dodatne pretrage i za odabiranje pravilne terapije.

PRISTUP TAKVOM DJETETU?

Radi se uglavnom o vrlo senzibilnoj i emocionalno

zahtjevnoj djeci. Iskazuju li roditelji otvoreno svoje nezadovoljstvo razvit će osjećaj krivnje i smetnje se čak mogu još i pogoršati. Stoga se preporučuje smireni i blagi pristup, bez pritiska, ali uz stanovitu dozu čvrstine, da bi dijete shvatilo da mora preuzeti dio odgovornosti za posljedice mokrenja u krevet. Korištenje pelena noću se ne preporučuje, jer time izostaje osjećaj neugode koji se javlja zbog mokre

piđame, sprječava se razvoj refleksa uspostave kontrole mokrenja te problemi traju duže. Buđenje preko noći se ne preporučuje.

SAVJETI ZA RODITELJE

- Ne čekati da noćno mokrenje prođe samo od sebe, jer lijek postoji

- Ne tajiti problem i stvarati kod djeteta osjećaj

krivnje i sramote

- Ne kažnjavati dijete i posramljivati ga

- Potražiti savjet liječnika, otkriti uzrok problema i započeti s liječenjem.

-

SAVJETO ZA DIJETE

- Ne skrivati problem od roditelja i liječnika

- Nemojte osjećati krivnju jer za to nema razloga

- Ne izbjegavati druženje s ostalom djecom

- Nemojte se osjećati manje vrijednim.

LIJEČENJE

U slučaju da se kod djeteta radi samo o noćnom mokrenju, a pretragama je ustanovljeno da nema drugih problema niti znakova organske bolesti , potrebno je poduzeti liječenje. Enureza se može liječiti dezmopresinom, sintetskim nadomjestkom antidiuretskog hormona koji se primjenjuje u obliku tableta. Ako ne dobijemo odgovor na takav vid liječenja može od koristi biti elektronička naprava koja registrira vlagu i daje zvučni signal čim dijete počne mokriti u krevet. Na taj način se dijete uvježbava na buđenje pri početku mokrenja.

Ako se kod djeteta utvrdi mani kapacitet mokraćnog mjehura, moguće je sprovesti liječenje lijekovima, koji opuštaju mišiće mjehura. Potrebno je regulirati obstipaciju, a i druge moguće poteškoće poput otežanog disanja u snu.

TRI SU VAŽNE PORUKE

1. Potrebno je potražiti liječničku pomoć ako dijete mokri u krevet nakon navršene pete godine života

2. Noćno mokrenje najčešće nije uzrokovano psihičkom bolešću

3. Noćno mokrenje može se uspješno liječiti

4. Dijete nije krivo što mokri u krevet noću

ZAKLJUČAK

Radi se o problemu koji ne ugrožava djetetov

život, ali svakako narušava kvalitetu života,

kako samog djeteta tako i cijele njegove obitelji. Uspješno liječenje pridonosi povratu djetetova samopoštovanja i uklanja važan uzrok stresa unutar obitelji.

Dugo se vjerovalo da se radi o psihičkom poremećaju, da dijete „plače kroz mjehur“. Danas to nije tako, ali je dokazano da noćno mokrenje može dovesti do psihičkih smetnji. Takva se djeca osjećaju različito od svoji vršnjaka, često su ljuta sama na sebe, osjećaju stid, promjenjivog su raspoloženja, kriju svoj problem. Ne sudjeluju u uobičajenim školskim aktivnostima, kampiranjima, ljetovanjima.

Nezamislivo je da danas, u eri razvoja vrhunske medicine i postojanja mogućnosti liječenja ne pomognemo djeci da se riješe problema noćnog mokrenja koji baca sjenu na bezbrižnost njihovog

djetinjstva.

Rješenje problema je na dlanu, samo ga treba uzeti. Problem treba otkriti, o njemu podučiti djecu i roditelje, jednako tako, potaknuti liječnike da odbace neučinkovit stav čekanja i promatranja i poduzmu sve što je u njihovoj moći da svako dijete koji pati od noćnog mokrenja, postane suho i sretno.

Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540 https://pedijatrija.info

Bosonoga obuća,

jeste li već čuli što je to?

Uske cipele postale su tako “normalne” da često zanemarujemo štetu koju neodgovarajuća obuća može napraviti: hallus valgus, deformacije stopala, oslabljeni mišići i problemi s kralježnicom. S druge strane, bosonoga obuća donosi brojne prednosti kao što su udobnost, bolja ravnoteža, kvalitetniji san i optimalan razvoj stopala.

Nudimo obuću za cijelu obitelj, od mališana do tinejdžera i odraslih.

Posjetite nas i doživite udobnost svjetski poznatih marki kao što su Vivobarefoot, BeLenka, Shapen, Dodo Shoes i druge.

Dođite i otkrijte novu dimenziju udobnosti za svoja stopala. Dobrodošli!

Bosonogi svet, Ulica mladinskih del. brigad 2A, Leskovec pri Krškem, Slovenija. Ili naručite online: www.bosonogisvet.si

Nudimo dostavu i u Hrvatsku!

Manuka Med: Tajna njegovane kože vašeg djeteta

(i cijele obitelji!)

Kada je riječ o njezi kože naših najmlađih, svaki roditelj želi samo najbolje. Srećom, priroda nam je pružila manuka med, pravi dragulj iz netaknute prirode Novog Zelanda, koji donosi izvanredne benefite za kožu beba i djece.

Baby Boo, renomirani brend specijaliziran za njegu osjetljive kože beba i djece, s ponosom predstavlja svoju liniju proizvoda s certificiranim prirodnim i organskim manuka medom. Naša krema za lice s manuka medom nije samo hidratantna i umirujuća, već pruža cjelovitu njegu koja je potrebna osjetljivoj dječjoj koži. Zahvaljujući svojim antibakterijskim i protuupalnim svojstvima, manuka med učinkovito smiruje iritacije i crvenilo, dok istovremeno štiti i obnavlja kožu.

BLAGODATI MANUKA MEDA

Manuka med je poznat po svojoj visokoj koncentraciji MGO (methylglyoxal), što mu daje snažna antimikrobna svojstva, idealna za borbu protiv kožnih problema poput akni i rozaceje. Osim toga, manuka med je prirodni antioksidans, što znači da

pomaže u zaštiti kože od slobodnih radikala i usporava pojavu znakova starenja. Njegova hidratantna svojstva dodatno pomažu u smirivanju i omekšavanju suhe kože, čineći je glatkom i nahranjenom.

BABY

BOO: NJEGA ZA CIJELU OBITELJ

Iako su naši proizvodi prvenstveno namijenjeni bebama i djeci, cijela obitelj će ih obožavati! Naša linija s manuka medom uključuje i losion za tijelo te šampon s regeneratorom. Losion za tijelo pruža dubinsku hidrataciju i njegu, dok šampon s regeneratorom ostavlja kosu sjajnom, mekom i zdravom.

PRIRODNO I ORGANSKO

U Baby Boo-u ponosni smo na to što svi naši proizvodi sadrže certificirane prirodne i organske sastojke. Naša misija je pružiti sigurnu i učinkovitu njegu koja će zadovoljiti potrebe svih tipova kože, od najmlađih članova obitelji do onih starijih.

Isprobajte Baby Boo proizvode i otkrijte kako prirodna njega s manuka medom može transformirati njegu kože vaše bebe i cijele obitelji. Vaša koža će vam biti zahvalna!

Najbolje od prirode. Najbolje od nas. Baby Boo - Made By Moms

Dostupno u dm prodavaonicama!

Kako djecu navesti da zavole četkanje zubića?

Naučiti djecu da od najranije dobi redovito i pravilno peru zube može biti pravi izazov. Kako bi briga o oralnom zdravlju postala njihova svakodnevna rutina, važno je odabrati kvalitetne i sigurne proizvode, ali i odgovarajući pristup.

Djeca vole oponašati mamu i tatu, stoga perite zube zajedno i od toga napravite zabavu. To je vrijeme koje ćete provesti sa svojim mališanom i na taj način će pranje zuba postati vaš zajednički ritual.

Kako bi zdrava navika postala i omiljena navika, Jordan dječje četkice za zube dolaze u šarenim bojama i sa zabavnim likovima. Dopustite djetetu da izabere što mu se najviše sviđa. Osim što će mu četkanje zuba više nalikovati na igru, osjećat će se važno. Isto vrijedi i za zubne paste - što je pasta djetetu ukusnija i ugodnija, to će četknje zubića biti zanimljivije.

Jordan zubne paste imaju neodoljive voćne okuse jagode i kupine te su u potpunosti sigurne za djecu. Ne sadrže štetne sastojke poput NLS-a, triklosana, parabena i mikroplastike koji mogu poremetiti prirodnu floru sluznice te izazvati iritacije, alergijske reakcije i negativne promjene u usnoj šupljini.

Koju pastu odabrati?

- Dok dijete ne nauči ispljunuti zubnu pastu dovoljno je koristiti samo četkicu za zube.

- Do 5 godine - zubna pasta s 500 ppm fluorida.

- Od 6 godine - zubna pasta s 1450 ppm fluorida.

Koliko zubne paste je dovoljno za kvalitetnu oralnu higijenu?

Jordan pametne četkice na vlaknima imaju indikator za količinu paste, prema dobnim skupinama, što će vam olakšati nedoumicu.

Birajte proizvode za oralnu higijenu koje će vaše dijete voljeti.

I zapamtite, zdravi zubi znače manje neugodnih posjeta zubaru i snažnije samopouzdanje za vaše dijete.

Epiziotomija i seks nakon por ođaja

Ivana Habuš Kraljević, mag.soc., voditeljica Centra za roditelje Klubko

Orealnosti posljedica epiziotomije baš se i ne govori. Kao i svi drugi “poslije porođaja“ i ovaj se tretira kao tabu tema. Prije porođaja sve vrvi savjetima o masaži međice, šturim tekstovima o razlozima izvođenja ovog zahvata i njezi rane nakon porođaja.

Tekstovi za rodilje govore o oporavku tijela nakon nekoliko tjedana babinja kada bi žena mogla ponovo postati seksualno aktivna. Seksualni odnosi tematiziraju se kao nešto očekivano i prirodno, kao da bi svaka rodilja vrlo brzo trebala osjetiti volju i želju za seksom. Je li zaista tako?

Iskustvo porođaja prekretnica je u životu mnogih majki. Često pozitivna i prekrasna, ali vrlo intenzivna i preplavljujuća i većina majki ne skoči iz rađaone u svoj stari život, već se kući vraća promijenjena – s novim iskustvima, novim emocijama, novim mislima, novim prioritetima – i promijenjenog tijela. Potrebno je vrijeme da sve to prihvati, razumije, prigrli i još malo više vremena da sve to podijeli sa svojim partnerom i uklopi u “stari život”. Seks ne samo da je zadnji na listi želja u tom intenzivnom razdoblju navikavanja na novu sebe,

nove nas i bebu, već se medijskim prikazima i neiskrenim razgovorima stvara pritisak na par da bi trebali uživati u svojim tijelima i svojoj ljubavi kao da se ništa nije promijenilo. Ali promijenilo se sve. Žena prvo mora upoznati j zavoljeti novu sebe da bi mogla opušteno uživati u svom tijelu. Partner mora prvo upoznati novu nju kako bi je razumio i s njom nastavio graditi ljubav i odnos u novim okolnostima. Žena isto tako mora razumjeti i prihvatiti promjene koje se dešavaju partneru, o kojima se također gotovo uopće ne govori.

Potrebno je prvo ustabiliti odnos dvoje ljubavnika uz bebu i promjenu životnog ritma i stila. Potrebno je da svaki od njih prihvati sva tri nova člana s potpunim razumijevanjem i nježnošću. Potrebno je da prvo postanu troje i naviknu se na to.

Jer odnos se ne nastavlja tamo gdje je stao prije odlaska u rodilište. On se mijenja iz temelja. A kao u svakoj vezi, želja za seksom je rezultat dobrog osjećaja u svojoj koži i osjećaja sigurnosti i opuštenosti jer smo partneru privlačni.

Oporavak nakon porođaja nije samo fizički, već i emocionalan. A i hormonalan. Nerijetko i

“nenormalan” za sve ukućane.

Oporavak nakon epiziotomije je dvostruko teži, fizički i emocionalno. Osim što zbog rane mnoge rodilje tjednima ne mogu sjediti, mnoge žene ranu osjećaju još mjesecima, što im stvara nelagodu i odgađa želju za seksom. Ponekad ožiljak ostaje i na psihi žena, a u ekstremnim slučajevima rezultira i odbijanjem nove trudnoće.

Teško nošenje s fizičkim posljedicama epiziotomije utječe na seksualni život para i vraćanje života u očekivanu normalu.

Stoga je licemjerno ne nazivati stvari pravim imenom ili šutjeti o tako važnoj temi koja u konačnici kotrlja mnoge druge kotačiće vlastite

dobrobiti i dobrobiti partnerskih odnosa na kojima roditeljstvo počiva.

Važno je pričati, važno je biti svjesna svojih osjećaja, važno je ne isključiti partnera. Kada kao životni suputnici i prijatelji podijelimo svoje brige, one postaju sve manje i tada lakše pronalazimo novi zajednički put.

Centar za roditelje Klubko info@klubko.hr www.klubko.hr

Ljetovanje s bebom i malim djetetom

Stiglo je ljeto i bliži se dan odlaska na vaš zajednički odmor kojeg je s bebom i malim djetetom bitno dobro isplanirati kako bi protekao što ugodnije i kako bi bilo što manje nepredvidivih i stresnih situacija.

prim.dr Iva Palčić, spec. pedijatar

Svima nam je poznato da beba i malo dijete imaju svoje dnevne potrebe i rituale i da vole rutinu tako da kod planiranja ljetovanja treba na to misliti i to im osigurati jer ćete se tada i vi uspjeti relaksirati i odmoriti.

KAKO IZABRATI KUDA OTIĆI?

Kod nas se tradicionalno na ljetovanje odlazi na obalu, ali s bebom i malim djetetom u obitelji nije loše razmišljati i o nekim gorskim varijantama gdje nisu tako visoke temperature i ima dosta hlada pa možete više boraviti vani. Kod izbora smještaja treba misliti o pogodnostima i nedostacima u odnosu na dijete. Tako ljubitelji odlaska u kampove ili šatore trebaju predvidjeti da može biti komplicirana priprema dječje hrane, održavanje higijene, kao i zvučna izolacija kada dijete želi spavati. Uz to u slučaju lošeg vremena možete biti dosta skučeni u prostoru što nekada može biti problem s bebom koja već puže ili je počela sa svojim prvim koracima te s malim djetetom koje je stalno u akciji. Ako se odlučuje za takav oblik ljetovanja, dobro je birati već provjerene,

opskrbljenije kampove. Kod hotelskog smještaja pogodnost je što svakodnevne poslove ne morate obavljati sami, a možda ćete imati i osigurane neke sadržaje za malo dijete poput igraonice i dječjeg bazena, no s druge strane nedostatak može biti da se ritam djeteta možda neće poklapati s vremenom obroka koje hotel nudi, nećete moći držati dodatnu hranu ili pripremiti noćni obrok. Stoga ukoliko se odlučujete za ovakav smještaj nije loše provjeriti možete li u sobi upotrebaljavati kuhalo, ima li soba frižider ili vam hotel na neki način može osigurati pripremu dječjeg obroka. Ukoliko imate naviku odlaska u apartmanski ili bungalovski smještaj, to pruža dosta slobode za pripremu obroka te kretanje djeteta, ali istovremeno je obaveza da sve obavljate kao kod kuće i tako imate manje prilike za vlastiti

odmor. Izbjegavajte objekte sa strmim stepenicama i slabo ograđenim balkonima ili terasama.

Prije puta nije loše imati informaciju o tome gdje je za dijete najbliža dostpuna medicinska skrb kako biste u slučaju potrebe znali gdje ići i koliko vam do liječnika treba.

ŠTO PONIJETI NA LJETOVANJE?

Iako je dijete najmanje, obično treba najviše stvari. Danas je prednost da većinu toga ako zaboravite, možete svugdje kupiti. Korisno je ponijeti dovoljno raznovrsne odjeće da se možete opustiti i ne morate učestalo prati. Uvijek mislite o tome što svakodnevno koristite tipa bočica, četke za čišćenje bočice, sterilizatora, najvažnije kozmetike ili što vam može hitno zatrebati, primjerice lijekovi za

snižavanje temperature ili kapi za nos te svakako stalnu terapiju ako dijete koristi. Potrošne stvari tipa hrane i pelena ponesite za nekoliko dana, dok se ne snađete na novom mjestu, gdje što možete kupiti. Nemojte nositi hranu koja se u transportu može lako pokvariti na visokoj temperaturi i svakako koristite prijenosni frižider. Uvijek je bolji izbor suha hrana (primjerice kašice u prahu koje se spremaju naknadno s mlijekom ili vodom). Također djeci je važno uzeti njihove najdraže igračke.

U KOJEM DIJELU DANA KRENUTI NA PUT?

Nekada je pametno izabrati za putovanje dio dana kada malo dijete obično spava te će put možda proći najmirnije. Potrudite se da u automobilu bude ugodna temperatura, nije dobro dijete unijeti u zagrijani auto, ali niti prerashlađen, tj. da je prevelika temperaturna razlika (preko 5-7 stupnjeva). Računajte da prozori na automobilu propuštaju UVA zrake, ako nema dodatne zaštite. Pobrinite se da i u autu imate dostupne igračke kojima dijete možete zabaviti ili napravite stanke kako biste izbjegli nervozu zbog predugog sjedenja. Ukoliko dijete spava, a vi radite stanku, ni u kojem slučaju ne ostavljajte dijete u autu, prije svega zbog opasnosti od pregrijavanja. Također ako je moguće izbjegavajte one dane za put u kojima se očekuju velike gužve i zastoji na cesti.

KAKO SE ZAŠTITI OD PREGRIJAVANJA I SUNCA?

Dječja koža osjetljivija je od kože odrasle osobe jer nema još dovoljno razvijene obrambene mehanizme kao i produkciju melanina stoga lakše izgori na suncu. Učinci sunčevih zraka zbrajaju se kroz život pa je dobra zaštita od sunca prevencija raka kože u starijoj životnoj dobi. Uz to su djeca podložnija dehidraciji, a također i toplotnom udaru. Najbolja zaštita od pregrijavanja i sunca za djecu je izbjegavanje izlaganja direktnom suncu, pogotovo u vrijeme između 10 i 17 sati kada je ono najjače. Čak i u planinskim krajevima kada ste na visini, iako možda ne osjećajte takvu vrućinu, sunčevo

UV zračenje je jako i u to vrijeme direktno izlaganje suncu treba izbjegavati. Oblaci ne filtiraju UV zrake pa i po oblačnom vremenu izložena koža za ljetnih mjeseci može pocrvenjeti. Također treba voditi računa o refleksiji od mora, kamena i slično. Za djecu su neizostavna pokrivala za glavu, tipa kapa i šeširića, koja bacaju sjenu na lice i ne propuštaju UV zrake. Nepropusnost ćete provjeriti tako da kroz tkaninu ne vidite ruku koju stavite s unutrašnje strane. Svjetla odjeća ujedno smanjuje zagrijavanje. Isto tako poželjno je dijete držati uvijek u sjeni i hladu. Što se tiče pripravaka (krema, losiona i sprejeva) za zaštitu od sunca, bitno je izabrati sredstvo prilagođeno za dječju kožu, koje štiti

od UVA i UVB zračenja (zaštita širokog spektra). Pripravci za djecu najčešće su fizikalni (mineralni) i oni dobro odbijaju sunčeve zrake. Zaštitni faktor (Sun protection factor =SPF) biramo prema tipu kože. On pokazuje koliko možemo ostati na suncu, a da ne izgorimo. Npr. ako na popodnevnom suncu osoba izgori za 5 minuta, SPF 20 produžuje to vrijeme 20 puta. Kako je dječja koža osjetljiva tako su poželjna sredstva sa SPF više od 30, pa do 50+. Zaštitno sredstvo treba nanijeti 20-30 min prije izlaganja suncu i obnoviti nakon nekoliko sati, kao i nakon kupanja u vodi. Dobro je namazati ga i u sjeni zbog refleksije sunčevih zraka. Primjena preparata za zaštitu od sunca nije preporučljiva u djece mlađe od 6 mjeseci, budući ih nije uopće dobro izlagati direktnom suncu. U djece mlađe od godinu dana zaštitnom kremom možemo namazati

otkrivene dijelove tijela, ali nam je i u dobi od 6 mjeseci do godinu dana života, odjeća i hlad najbolji oblik zaštite. Kreme protiv sunca obavezno treba navečer isprati s kože.

KOJU PREHRANU I NAPITKE PREPORUČUJEMO DJECI NA LJETOVANJU?

Djeci za ljetnih mjeseci treba češće nuditi tekućine. Ako je dijete mlađe od 6 mjeseci i isključivo na prsima, obično ne treba dodatnu tekućinu, međutim nije pogrešno ako je jako vruće, ponuditi vodu, koju će dijete uzeti jedino ako je žedno. Za namirnice je bitno da se ne koriste lako kvarljive, kako bi se smanjio rizik otrovanja hranom i da se jede dosta svježeg voća i povrća. Uz to nastojte da dijete ne unosi u usta vodu u kojoj se brčka ili kupa.

KAKO SE ZAŠTITITI OD INSEKATA I OZLJEDA?

U ljetnim mjesecima puno je više insekata, a uz to se oni vole kretati oko hrane i slatkih napitaka. Stoga pazite kada djeci dajete jesti i piti da ih dobro obrišete i uklonite ono što može privlačiti kukce. Isto tako kukcima su privlačni odjeća žarkih boja i cvijeće. Iako je korisno hodanje bez obuće, izbjegavajte da to bude u travi. Od komaraca obično solidno štiti odjeća, a u prostorijama se mogu koristiti aparatići koji odbijaju insekte ili zaštitna mreža na prozorima. Repelenti (sredstva koja se nanose na odjeću/ili kožu i odbijaju kukce) korisni su, ali također treba paziti na dobna ograničenja kod male djece. Nikako ih kod beba ne treba stavljati na šake jer ih djeca stavljaju u usta. Ne mogu se primjenjivati niti ako je koža oštećena ili iritirana. Ako se koriste, uvijek ih kasnije treba isprati. Ako se dogodi ubod insekta, na mjesto uboda treba aplicirati hladni oblog ili sredstvo koje hladi (ukoliko ima uputu da se može primjeniti kod djece) ili antihistaminik lokalno za kožu, a ako je mjesto bolno, može se dati i paracetamol. Za jače reakcije potrebno je uputiti se liječniku.

Kako bi se izbjegle ozljede i nesretni slučajevi, provjerite kod dolaska u novi prostor da li su osigurane sve utičnice, površine za kuhanje, vidite kako su ograđene terase, stepenice i slično te lijekove držite kao i kod kuće, izvan dosega djece. Nastojte da sandalice imaju zaštitu za prste te ne žuljaju. Ukoliko se dogodi oguljotina ili ogrebotina, korisno je isprati je mlazom čiste vode, nanijeti antiseptično sredstvo za kožu koje može biti u obliku kreme ili spreja i pustiti da se osuši na zraku. Tek iza se može staviti flaster kako bi čuvao kožu

od daljnjih ozljeda.

ŠTO AKO SE DIJETE NA LJETOVANJU

RAZBOLI?

Ukoliko se dijete razboli što nije rijetko kod promjene sredine nemojte se uspaničiti. Ako je djetetova temperatura povišena, najprije se usmjerite na snižavanje (čepićima, sirupom te davanjem dodatne tekućine i oblozima od vode), a iza toga potražite savjet liječnika. Kretanje po vrućini s visokom temperaturom može samo pogoršati stanje djeteta. Ukoliko dijete dobije crijevnu virozu (povraćanje, proljev, sa ili bez temperature) što ljeti nije rijetkost, najvažnije je izbjeći dehidraciju. Stoga dijete treba učestalo nutkati tekućinom, stavljati češće na prsa ako doji, a poželjno je davati i neku od „oralnih rehidracijskih otopina“ (ORS) koje nadoknađuju i tekućinu i elektrolite. Ukoliko je dijete klonulo, ne može uzimati tekućinu na usta jer povraća ili ima veliki broj stolica, visoku temperaturu, mlađe je od 6 mjeseci obavezno se uputite liječniku koji će procijeniti treba li intravenska nadoknada tekućine.

Poliklinika za dječje bolesti Helena Ulica kneza Branimira 71 10000 Zagreb https://poliklinika-helena.hr/ tel.: 01 23 10 067

e-mail: info@poliklinika-helena.hr

Igre za svaki

dan

koje pomažu kod govora i razvoja vokabulara

Ritam– pokret – govor - „zlatno pravilo” stimuliranja razvoja govora i jezika kod djece. Kroz pokret, ritam (glazbu) dolazimo do poticanja govora. Za zabavan način kroz glazbu i pokret roditelj se može „poigrati” s djetetom te na taj način stimulirati govor kod djeteta.

Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped

Stručni suradnik na projektu OrdyBee

Važno je napomenuti da se govor ne počinje razvijati s izgovorom prve riječi, već s prvim danom rođenja kad započinje i prva faza predverbalnog razvoja. Razvojna faza govora započinje rođenjem i traje do drugog mjeseca i nazivamo je fazom fiziološkog krika. U toj fazi dijete se spontano i refleksno glasa, odnosno odražava svoje fiziološko i emocionalno stanje. Ako u toj fazi izostane reakcija odraslih na djetetove potrebe, može doći do socijalnih i komunikacijskih sposobnosti djece. Druga faza, faza gugutanja i glasanja započinje s drugim mjesecom i traje do šestog mjeseca života i tijekom nje sva djeca proizvode sve moguće glasove ljudskog govora. Tijekom ove faze uspostavlja se i emocionalna komunikacija pa je važno da pričamo i pjevamo s djetetom te mazimo dijete.

Igra je dio ljudskoga života. Ljudi se ne igraju samo u djetinjstvu, nego i u ostalim periodima svoga života. Kako se razvija ljudsko društvo, tako se mijenja i način igranja. Važno je znati da

igra mijenja dijete, tj. čini ga jačim, sposobnijim, društvenijim i razvijenijim u mnogim razvojnim fazama. Dokazano je da je igra temelj dječjeg razvoja, tjelesnih, socijalnih, intelektualnih i socioemocionalnih sposobnosti. Dječji razvoj ovisi o kvaliteti, kvantiteti i raznovrsnosti dječjih igara. Igrom se proširuju dječje sposobnosti i vrlo je važna za razvoj tjelesnih sposobnosti. Osim što je potrebno zadovoljiti osnovnu dječju potrebu za kretanjem, treba intenzivno razvijati govor i bogatiti vokabular djeteta. Mnogi znanstvenici koji su istraživali povezanost djeteta i igru, kažu da igra potiče razvoj moralnih osobina djeteta, prijateljstvo, međusobnu suradnju, pomaganje, izdržljivost, ustrajnost, toleranciju kod djece. Za psihofizički razvoj djeteta važne su kinestetičke i didaktičke igre. Kako bi se dijete normalno razvijalo, mora vježbati i usavršavati svoje sposobnosti. Svojom vlastitom aktivnošću stječe iskustva, ulazi u različite odnose, uči komunicirati i ponašati se, što omogućuje da samo postane dio društva. Dijete predmete i pojave u okolini treba opipati, osjetiti, isprobati, mirisati, rastaviti i sastaviti kako bi uočilo njihova svojstva, razlike ili primjenu. Takvi doživljaji potiču djecu na razmišljanje i zaključivanje, što čini osnovu intelektualnog razvoja. Dijete s igrama raste, ali i igre rastu s njim. Igra je prirodna ljudska aktivnost, prostor u kojem se odrasli i djeca oslobađaju i u kojem stvarno uživaju te putem

intuicije svladavaju pravila te taj način usvajaju sposobnost u skladu s postavljenim pravilima ili ta ista mogu svjesno prekršiti. Jedna od najčešćih igara su jezične u koje ubrajamo sve one igre kojima je izražajno sredstvo jezik. Ako spojimo igru kao prirodnu dječju aktivnost i jezik koji je jedan

od osnovnih sredstava sporazumijevanja u svijetu, tada djeci omogućujemo neopterećeno učenje

i ovladavanje društvenim i jezičnim ulogama, mogućnost korištenja naslijeđenog iskustva, individualnosti te kreativnosti.

Važno je napomenuti da se s djecom nekada puno više razgovaralo, zajednički sudjelovalo u mnogim

aktivnostima te su se igrale pokretne igre, pjevale razne brojalice koje su se prenosile usmenim putem te su se tako djeca uvodila u govor.

Jednom kada dijete nauči prstima raditi figurice i razne oblike od glinamola ili plastelina, ono je tada spremno prepričavati priče, smišljati priče

ili bajke koje prate pokrete ruku/nogu, ali i raditi male predstave sa svojim ukućanima. Važno je da odrasle osobe u djetetovoj okolini s djetetom čitaju, pjevaju i sudjeluju u razgovoru, da uključuju dijete što s namjerom što spontano unutar međusobne komunikacije. Na taj način se dijete može samostalno i slobodno izraziti. Rima je također važna za jednu od faza razvoja govornojezične komunikacije, jer uočavanje rime pomaže djetetu razvijanje osjetljivosti za glasovnu strukturu riječi pa na taj način djeca uče pjesmice koje se rimuju te primjećuju različite riječi koje mogu imati isti završetak. To im omogućuje shvaćanje da se riječi mogu raščlaniti na glasove. Prvo se uče jednostavne pjesmice, a zatim se prelazi na

složenije. Rimu je najlakše uočiti kod brojalica, kratkih pjesmica koje se izvode u jednom tonu. Brojalice su glazbeni govor i često au popraćene pokretima, kratke su i rimovane te su stoga djeci vrlo zanimljive i lake za naučiti. Brojalice su važne za razvoj glazbenog pamćenja, rima i ritma koji su važni pri usvajanju govora.

LOGOPED - Terapija glasa i govora Belostenčeva 3, Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped

Stručni suradnik na projektu OrdyBee logoped9@gmail.com 091/ 321 9777, 01/ 46 66 222

Zavoli svoje tijelo

Muku mučiš s viškom kilograma i pitaš se…?

Ne pitaj se koju ćeš sljedeću dijetu ili program vježbanja izabrati kako bi napokon izgubila kile.

Umjesto toga…

Zapitaj se….

Zašto sve te razne dijete, programi vježbanja ili čarobne tablete do sada nisu dale rezultate?

Ako ništa od njih toga do sada nije radilo, zašto bi od sutra počelo? Da su dijete i programi vježbanja odgovor na sve naše probleme, ne bismo li svi onda bili zdravi i vitki?

Odgovor je u…

Činjenici što se tradicionalni programi mršavljenja

bave tjelesnom težinom dok emocionalnu zanemaruju, a svatko od nas nosi obje.

Iako različite metode mršavljenja mogu djelovati određeno vrijeme - bilo da izbjegavaš određene skupine hrane, brojiš kalorije… u nekom će se trenutku ponovno pojaviti određeni izazovi i problemi koje će aktivirati određene emocije i strahovi.

Kad se to dogodi, nećeš moći odoljeti starim obrascima te ćeš nastaviti koristiti hranu kako bi se umirila ili ćeš jednostavno odustati jer ne vidiš rezultate.

Svi mi moramo jesti. Cilj je da jedemo kada

osjetimo glad, a ne zbog navike ili osjećaja ljutnje, bijesa frustracije, tuge… U nastavku se nalaze tipični izazovi/prepreke s kojima se većina nas susreće. Uzroci tih problema su kod svakoga drugačiji, ali su stvarni i sprječavaju nas na našem putu mršavljenja.

Jednom kada uzroke tih emocionalnih problema riješiš, prepreke će jednostavno nestati.

Najčešće prepreke s kojima se žene suočavaju pri mršavljenju:

1. OSJEĆAJ USKRAĆENOSTI

Ukoliko si probala s nekom dijetom ili planom prehrane koji je uključivao izbjegavanje određene vrste hrane ili ako si ozbiljno smanjila unos kalorija, poznat ti je taj osjećaj. Osjećaj uskraćenosti može aktivirati određene obrasce ponašanja koji onda sabotiraju naše mršavljenje.

2. STRAH OD PROMJENE

Strah od promjene je još jedna velika prepreka koju treba proći. Većina ljudi želi biti drugačija, ali ne želi ništa mijenjati u svom životu. Gubitak težine predstavlja veliku promjenu, jer tvoj život sa željenom težinom izgledat će drugačije nego život koji sada živiš. Sama ta pomisao može aktivirati taj strah i onda te spriječiti na tvom putu.

3. STRAH OD MIŠLJENJA DRUGIH

Koliko ti je bitno mišljenje drugih ljudi? Pitaš li se nekada: Što će drugi reći kada im kažem da sam uspjela izgubiti kile ili da sam zadovoljna sama sa sobom? Razumijem tu zabrinutost. Ona je trenutno dio tebe, ali ti ne koristi. Kada se počneš osjećati sigurnije i ugodnije, mišljenja drugih će ti postati manje važna.

4. STRAH OD NEPRIPADANJA

Ima li u tvojoj obitelji članova koji imaju probleme s težinom? Voli li tvoja obitelj dobro pojesti i uživa li u jelu? U tom slučaju gubitak težine ti može izazvati osjećaj straha od nepripadanja.

Bilo da je taj strah svjestan ili nesvjestan, ako se

počneš osjećati “drugačijom” od njih zbog načina prehrane, vježbanja… vjerojatno će se javiti i osjećaj nepripadanja.

5. STRES NA RADNOM MJESTU

Radni stres je tipičan okidač zbog kojeg ljudi brzo i često posežu za nezdravom hranom. To može biti uzrokovano opsegom posla, nerealnim rokovima ili financijskim pritiskom.

Ako nemaš kontrolu nad ovim stresom, podložna si tome da se vraćaš svojoj navici da posežeš za hranom kako bi se umirila.

6. STRES IZ ODNOSA S DRUGIMA

Bilo da se radi o partneru, obitelji, kolegama ili

prijateljima, stres iz odnosa s drugim ljudima je snažan okidač za emocionalno hranjenje. Svađe, nesuglasice, udaljavanje, frustracije ili razočaranja, u nama često aktiviraju emocionalnu potrebu za pogrešnom i nepotrebnom hranom.

7. ŽUDNJA ZA HRANOM

Ovo je jedna od najvećih prepreka pri mršavljenju. Žudnja je stvaran i jak osjećaj kojem se teško, gotovo nemoguće oduprijeti. No, bitno je da znaš da ona proizlazi iz prekomjernog stresa i hormonalnih neravnoteža izazvanih stresom. Uz ovaj program, žudnju možeš eliminirati u nekoliko minuta.

8. STAGNACIJA

Svi se suočavaju s fazama stagnacije prilikom pokušaja mršavljenja. One su prirodni dio procesa, ali kod nas mogu izazvati iznimno frustrirajuće osjećaje te ih ponekad koristimo kao “izgovor” da odustanemo i prekinemo proces.

9. NESTRPLJIVOST

Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno može potaknuti razne stare obrasce ponašanja koji sprječavaju mršavljenje. Ukoliko nismo zadovoljni s napretkom na vagi ili u centimetrima može se javiti nestrpljivost.

Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno aktivira druge duge osjećaje: zlovolju, osjećaj nepravde, bijesa… osjećaje koji te udaljavaju od tvog cilja.

10. NEUSPJEH

Ako odustaneš od svog plana mršavljenja ili preskočiš nekoliko dana vježbanja, ponekad je uobičajena pomisao da nisi uspjela… opet. A kada ta pomisao postane emocija te počneš osjećati da nisi uspjela, tvoj put automatski kreće u tome smjeru.

Jesu li ti neke prepreke poznate? Super, jer si na korak do njihovog rješenja.

Prijavi se na EFT program i riješi prepreke koje ti stoje na putu prema mršavljenju.

O programu

Tijekom tretmana EFT-a (tehnika emocionalne slobode) vrhovima vlastitih prstiju dodirujemo akupunkturne točke - ili točke “ublažavanja stresa” - dok razgovaramo o stresnoj situaciji/događaju na kojem smo odlučili raditi u tom trenutku.

Dok je naš mozak, odnosno svijest usredotočena na problem, EFT tapkanje djeluje smirujuće na centar u mozgu koji je odgovoran za “fight or flight response“ koji se javlja kada se suoči s uznemirujućim emocijama, mislima, prošlim sjećanjima ili situacijama.

Kada nam je tijelo smireno, zarobljenu emociju iz stresnog događaja/situacije otpuštamo iz podsvijesti.

tapkanje-eft.eu/zavoli-svoje-tijelo

Dječje emocije

Mnogi

roditelji u mom savjetovalištu, ali i privatno postavljaju pitanja poput: „Što da radim kada se naljuti?“, „Stalno je tužna, što da radim?“, „Često plače, je li to normalno?“. Zajednički nazivnik svim takvim pitanjima su

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize

emocije.

Nakon višegodišnjih edukacija iz područja psihoterapije i raznih radionica na temu emocija, zaključila sam da se roditeljima najteže nositi s onim emocijama s kojima i sami imaju problem. No prije no što krenem sa zanimljivim primjerima, raspisat ću se malo o teoriji.

ČETIRI OSNOVNE EMOCIJE

Emocije možemo zamisliti kao male crvene lampice koje nam ukazuju da se u našoj okolini nešto promijenilo. Javljaju se na nesvjesnoj razini i ne možemo kontrolirati njihov nastanak. Tuga, ljutnja, radost i strah osnovne su emocije koje izražavaju ljudi i neke životinjske vrste. Svaki osjećaj pa i neugodan, ima svoju svrhu i dobro je da svi budu razvijeni.

Zašto su neugodni osjećaji poželjni? Oni nas motiviraju da se na ispravan način suočavamo s promjenama u okolini za koje procjenjujemo da nisu u našem interesu.

Ljutnja nam ukazuje da je povrijeđena neka naša vrijednost, a mi nesvjesno procjenjujemo da situaciju možemo izmijeniti u svoju korist. Tada

se često suprotstavljamo uzroku ljutnje – ona nas motivira da iskoristimo sve svoje resurse u borbi protiv onoga što nas ugrožava.

Strah nam ukazuje da nas nešto u našoj okolini ugrožava, a mi nesvjesno procjenjujemo da se ne možemo suprotstaviti situaciji ili objektu koji nas ugrožava pa svoje resurse koristimo u izbjegavanju potencijalno opasne situacije.

Tuga se javlja u situacijama kada procjenjujemo da nepovratno gubimo nešto što nam je vrijedno.

Ona našoj svijesti i tijelu daje prostor i vrijeme koje je potrebno da se prilagodimo gubitku i prihvatimo budućnost bez vrijednosti koju smo izgubili.

Svi ostali osjećaji predstavljaju mješavinu ova četiri, baš kao što je i mnogo boja mješavina onih osnovnih.

DJECA I EMOCIJE

Mala djeca spontano i iskreno pokazuju osjećaje, neopterećena društvenim pritiscima i pristojnim ponašanjem. Neželjene emocije koje ih obuzmu nikada ne traju dugo. Zadatak je roditelja da djeci dozvole izražavati emocije i istovremeno ih učiti kako te emocije izraziti na način koji je u redu i za njih i za druge. Tto bitno pridonosi razvoju emocionalne, ali isto tako i socijalne inteligencije. U knjigama je to lijepo objašnjeno: zadatak roditelja je da dopuštaju djeci da izraze emocije na adekvatan način. Lijepo, školski. Ali… što to znači na adekvatan način i kako im dopustiti da ih izražavaju, kada je ponekad roditeljima nezgodno svjedočiti dječjim emocijama zbog svojih ograničenja?

Kada je dijete tužno traži utjehu. Kada je ljuto traži da ga se čuje i vidi. Kada je ustrašeno traži da ga se zaštiti. Zadatak roditelja je da djetetu omogući upravo ovo gore navedeno.

Da bi roditelji osvijestili s kojim emocijama imaju problema dovoljno je da razmisle kako su ih oni izražavali u djetinjstvu i kako su njihovi roditelji reagirali na to. Primjerice ako su nekoga roditelji poslali u sobu da plače, jer se plačem ništa ne rješava, umjesto da su ga utješili i zagrlili velika je vjerojatnost da će ta osoba imati problem s izražavanjem tuge.

Iz svojih osobnih iskustava s emocijama roditelji na dijete prenose različite zabrane, reketarenja i sl. I njima su to prenijeli njihovi roditelji, njima najvjerojatnije njihovi roditelji i njima njihovi i evo nas već do čukunbaka i čukundjedova. Sada ću krenuti sa zanimljivim primjerima.

ZABRANA NA EMOCIJE

Imam prijateljicu koja je snažna i super žena. Doktorirala je u vrlo ranoj životnoj dobi, napreduje u karijeri k’o satić, ali onaj švicarski, ima par pasa, nekoliko konja, ide na balet, kliže, jaše i ima dvoje djece. Ona je genijalna, zabavna, beskrajno duhovita i ugodna za druženje… I tako sve dok se ne dođe do emocija. I kada se dođe do emocija nije neugodna za druženje, naprotiv izbjegne ih u velikom luku. Sve joj je lako ćemo, brzo ćemo. Ima sina koji je jedan prekrasan dječarac, satkan od emocija. Temperament mu je takav da emocije izražava glasno i burno. I ovdje dolazimo do sukoba, sudara, eksplozije. Na njegove prirodne

emotivne reakcije reagira „Daj ne cvili, napravi sad to, riješi se toga, to nije problem, ništa nije problem…“ Naravno u stvarnosti to njemu je problem, to njemu je teško… Ali ona vjerojatno osjeća gnušanje prema takvom izražavanju emocija. Naravno ako se osvrnemo na njeno djetinjstvo, vrlo je jasno i logično da se tako odnosi prema emocijama. O njenom djetinjstvu sada neću pisati, ovaj članak ipak mora imati neku razumnu duljinu.

Dječak je nakon nekog vremena na nesvjesnoj razini shvatio: „Bolje mi je da ne izražavam emocije, lakše je“.

Zabrana na emocije može biti na sve emocije,

samo određene emocije (ti si dečko, dečki ne plaču; ti si curica, curice se ne ljute) ili u obliku „Ne osjećaj to što osjećaš, osjećaj ono što ti ja kažem“. Ovu treću provode dominantni, autokratski roditelji.

Izlaz je dopustiti djetetu da osjeća, reagirati adekvatno na njegovu emociju i onda ga usmjeriti na riješenje.

Primjerice: Djevojčica dođe kući iz vrtića plačući. Prvo ćemo ju zagrliti i utješiti, onda ćemo je pitati što se dogodilo. (Recimo da se posvađala s prijateljicom.) Nakon toga ćemo je usmjeriti na rješenje na način da je pitamo što će ona učiniti po tom pitanju i eventualno joj pomoći nekim svojim iskustvom i savjetom.

REKET EMOCIJE

Martini mama i tata ne vole baš kada se Marta ljuti. Smatraju da to nije primjereno i pristojno ponašanje. U nekoliko situacija kada se gadno posvađala s rođakom, jer joj je ista otkinula glavu najdražoj lutki, Marta je reagirala tako da su joj se zacrvenjeli obraščići, stisnula je zubiće i okice i krenula u napad s ciljem vraćanja otetog dobra. No odmah su uletjeli mama i tata i objasnili joj da to nije lijepo i da mora popustiti maloj rođaci jer je ona manja. Marta se ispričala maloj, jer ona sluša mamu i tatu, premda joj baš nije bilo jasno zašto, gledajući malu kako u jednoj ruci drži tijelo, a u

drugoj raščupanu glavu omiljene joj barbike i pri tome joj, pazeći da nitko od starijih to ne vidi, plazi jezik.

Jednom prilikom u istoj situaciji Marta se rasplakala. I gle čuda, roditeljska reakcija je bila dijametralno suprotna. Ovaj su puta maloj rođaci objasnili da nije lijepo trgati igračke te neka Marti vrati njenu lutku. Marta je bila zapanjena i na nesvjesnoj razini sve je lijepo došlo na svoje mjesto „aha, moram biti tužna da dobijem ono što želim“. Tijekom vremena potvrdila je svoje sumnje i tugu je koristila u većini prilika kada su joj nešto zabranjivali ili kada je nešto jednostavno htjela. Ukoliko joj se jeo puding prije

večere, jednostavno bi tiho plakala i bila jako tužna. Mama u tom trenutku nije znala što bi i razmišljala je što da učini kako Marta ne bi bila tužna. Hajde, dobro… napravit će joj taj puding kad joj toliko znači… samo da na licu svoje curice ugleda opet onaj njen anđeoski osmjeh…

Ovdje treba jasno naglasiti da se ne radi o svjesnoj Martinoj manipulaciji. Marta je, kad bi nešto htjela, stvarno osjećala i iskreno pokazivala tugu što to ne može dobiti, ali je stalno potvrđivanje okoline da jedino tugom dobiva ono što želi, poput uvjetovanog refleksa, u njenoj podsvijesti stvorio mehanizam da se pri svakom neispunjenju i najmanje želje odmah javlja neizmjerna tuga, nakon čega slijedi nagrada –ispunjenje želje.

U psihoterapijskom pravcu transakcijske analize taj osjećaj tuge kod djevojčice naziva se reket osjećajem. Ona zapravo mamu podsvjesno reketira osjećajem tuge i dobiva ono što želi. Reket osjećaj se iz djetinjstva prenosi u odraslo doba osobe. Ta će djevojčica jednoga dana koristiti tugu da bi ostvarila svoj ciljeve. U razgovoru sa šefom koji kritizira neki njen projekt u očima će joj se vjerojatno pojaviti suze, što će u velikom broju slučajeva rezultirati ublaživanjem njegovog stava. U žešćoj raspravi s mužem o tome gdje će ljetovati možda će, kad izgubi živce, plačući objašnjavati zbog čega joj je toliko stalo da idu baš tamo gdje ona želi te će on možda popustiti jer je ne može gledati tako tužnu.

Napominjem da se ne radi o svjesnoj manipulaciji suzama, već o podsvjesnom zatvorenom krugu

neželjena situacija – tuga – nagrada. Osoba koja to čini zaista osjeća stvarnu tugu u trenutku kada bi (ako je tuga zamjenski osjećaj za ljutnju) trebala osjećati ljutnju. Kod dječaka, s druge strane, vrlo često se ne odobrava tuga, jer dječaci ne plaču i suzama se ništa ne rješava pa je zamjenski osjećaj u tom slučaju najčešće ljutnja. Osoba iskazujući reket osjećaje često puta zatomljuje autentične osjećaje koji se pojavljuju u određenoj situaciji. Svaka osoba u odrasloj dobi pod stresom prvo počinje doživljavati izvorne emocije, no odmah te osjećaje zamjenjuje reket osjećajem i to na razini uvjetovanog refleksa, podsvjesno. To se događa tako brzo da osoba nije ni svjesna izvorne emocije.

A ŠTO AKO IMA NAPAD BIJESA?

Jedna mi je prijateljica ponosno ispričala kako se othrvala pritiscima okoline u parku i ostala dosljedna. Jednom je prilikom njen sin imao napadaj bijesa popraćen bacanjem po podu jer nije imao svoj bicikl u parku. Druga djeca su imala bicikle i jedino on se nije imao na čemu voziti. Bili su u parku na drugom dijelu grada i njegov zahtjev da mu mama stvori bicikl bio je zaista nerazuman. Ona mu je strpljivo rekla (OK, možda se kroz njen ton malčice nazirala i poruka „ideš mi na živce“… J ) da je mama tu (sjedila je na klupici) i da dođe kada se smiri pa će se dogovoriti hoće li se nastaviti igrati bez bicikla ili će se malo ranije uputiti kući.

Zamišljam si tu scenu kao ispitivanje granica Tko

je jači? Tko će popustiti? On koji vrišti i baca se ili ona koja mirno sjedi i čeka da se smiri. S obzirom da dobro poznajem svoju prijateljicu, uvijek bih se okladila na nju.

Poslije toga desilo se to još nekoliko puta, a kako je njen sinčić pametna mala glava, vrlo je brzo zaključio kako od toga neće biti ništa i da to nije način za postizanje ciljeva.

Danas ih je zanimljivo promatrati kako pregovaraju o željama i prohtjevima. Ima tu dječjeg durenja, zabrana bez pregovora, promjena odluka, zbunjenosti na obije strane, sve je to normalno… ali dječak je naučio da komunikacije o njegovim željama može biti samo ako ne podlegne napadu bijesa, što je vrlo važna socijalna vještina koja će mu koristiti i dalje u životu.

Preporuke psihologa i savjetnika u nošenju sa situacijama dječjih izljeva bijesa su:

- Ne dajte djetetu ono što želi samo zato što je dobilo napadaj bijesa. Nemojte ih nagrađivati za ponašanja koja nisu u redu. (po vašim kriterijima)

- Budite snalažljivi ukoliko je do napadaja bijesa već došlo. Nađite način kako ćete se nositi s napadajem bijesa. To može biti ignoriranje (intervenirajte tek kada se dijete počne fizički ugrožavati), možete ga čvrsto uhvatiti dok se ne smiri, odvesti ga u sobu…

- Upozorite ga da su napadaji bijesa neprihvatljivo ponašanje i odredite mu kaznu ukoliko usprkos upozorenju do toga ipak dođe.

LUPILU SENSITIVE VLAŽNE MARAMICE

Za nježno i temeljito čišćenje

osjetljive dječje kože

Vlažne maramice neizostavne su u svakom kućanstvu s malom djecom. Pomažu održati higijenu djeteta pa je izuzetno bitno da osiguravaju nježno i temeljito čišćenje osjetljive dječje kože.

Lupilu Sensitive vlažne maramice pružaju idealnu njegu za osjetljivu kožu beba i novorođenčadi.

Sadrže sensitive formulu na bazi 99 % čiste vode te su duboko pročišćene reverznom osmozom koja donosi izuzetnu čistoću za kožu vaših najmlađih. Dermatološki su testirane i osiguravaju sigurnost i nježnost kod svake upotrebe. Svi su proizvodi asortimana Lupilu kozmetike bez mineralnih ulja, bez silikona i bez parabena.

Nježne i sigurne za dječju kožu, Lupilu Sensitive vlažne maramice vrlo su blagog mirisa bez mirisnih alergena, obogaćene hipoalergenom formulom.

Puno su više od običnih maramica i pravi su odabir za nježnost, sigurnost i čistoću kože – baš sve što beba treba.

Podsjećamo kako je Lidl u suradnji s portalom missMAMA proveo tri velika testiranja Lupilu proizvoda –Lupilu pelena, Lupilu baby ulja te Lupilu vlažnih maramica. Sva su tri proizvoda dobila odličnu ocjenu, čime je potvrđena cjenovna povoljnost i izuzetna kvaliteta proizvoda Lupilu asortimana.

Na Lidlovoj web stranici lupilu.hr, namijenjenoj prvenstveno mladim obiteljima, možete pronaći mnoštvo edukativnih i zanimljivih informacija. Za portal pišu etablirani stručnjaci – liječnici specijalisti i nutricionisti, kao i mame blogerice koje dijele svoja svakodnevna iskustva i daju vrijedne savjete.

Učenje

Ona ima šest godina. Uskoro će krenuti u prvi razred. Ali još ne zna čitati. Stidi se zbog toga. Pametna djevojčica poput nje trebala bi već znati čitati, tako joj kaže mama. Ali ona je previše lijena. I neozbiljna. Stalno se igra. Ili crta.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize

Mama je tjera da sjedi s njom i pogađa slova. Svaki dan kad se vrate iz vrtića sjednu za stol u kuhinji, mama joj piše slova, a ona pogađa. Prvo se trudi, ali nikako da zapamti te crteže, koje slovo bi trebalo biti koji crtež. Pa pogriješi, a kad pogriješi mama se jako ljuti. Pa je bude strah. I onda više ne može misliti, nego samo nasumce govori slova u nadi da će pogoditi ono što je mama napisala. Uglavnom ne pogodi pa se mama ljuti sve više, a nju je sve više strah i stid. Onda se rasplače, a mama je potjera u sobu vičuči za njom da je lijena i da se pravi glupa jer joj se ne da misliti.

Njena susjeda već zna čitati, a samo je pola godine starija.

Mama joj kaže da bi htjela imati tako vrijednu kćer, a ne ovako glupu ljenjivicu.

Žao joj je što ljuti mamu.

Žao joj je što nije dobra. Što je tako lijena i zločesta.

Kada roditelji čekaju dijete, velika većina njih mašta o tome kakvo će dijete biti. Hoće li imati njihove fizičke osobine, hoće li im biti slično po temperamentu, inteligenciji… Uvijek nam je lakše s djetetom koje je slično nama – tu smo “na

svom terenu”. Ako je dijete malo drugačije, to već postaje pravi izazov za nas. A još je veći izazov kada roditelji počnu uspoređivati svoje dijete s drugom djecom. Pa kada uvide da je drugo dijete spretnije, da više zna, da se ponaša pristojnije.

Tada je lako upasti u zamku u koju je upala i mama djevojčice iz naše priče. Zamku u kojoj, radi silne želje da naše dijete bude “bolje” počnemo mu slati poruke da ovakvo kakvo je, nije dovoljno dobro.

Dijete nažalost ne čuje samo da nije dovoljno dobro. Dijete čuje i da ga roditelji vole uvjetno: ako dostigne određene rezultate tada će ga voljeti. Ako ne dostigne, tada neće. Ako na moment uđete u poziciju tog djeteta – zar to nije strašna poruka?

Zar to nije poruka s kojom bi se vrlo teško nosila i većina nas odraslih, a kamoli jedno dijete koje nema mehanizme da se zaštiti?

Najbolja namjera nije garancija da nećemo učiniti veliku štetu drugom biću. Mama iz priče je sigurno imala dobru namjeru: možda je željela da njezinoj djevojčici bude lakše kada dođe u školu, da zna čitati i da bez poteškoća savladava gradivo. Tko to ne bi htio za svoje dijete? No mama nije svjesna da njezin način nije bio dobar i da je svojim postupcima dala dobre temelje za rast jedne nesigurne mlade žene bez samopoštovanja. Mlade žene koja u vlastitim očima neće biti dovoljno dobra pa onda neće ni postizati uspjehe u životu jer će misliti da nema kapacitete za njih. Mlade žene koja će vjerovati da je ljubav uvijek uvjetovana i da je ona ne zaslužuje – jer nije nepogrešiva. Mlade

žene koja se neće sjećati svoje majke kao sigurne baze, baze u kojoj ima podršku i potporu već kao prve značajne osobe u životu koja joj je poručila da nije dovoljno dobra. A kome vjerovati ako ne majci? Djeca upijaju sve što im govorimo i kako se ponašamo. Ako pazimo kako ćemo nešto reći svom šefu ili prijatelju, zašto isto pravilo na primjenimo u komunikaciji s djecom? Djeca nisu podređeni

članovi obitelji – oni su mala bića koja u potpunosti ovise o nama i koja našu riječ shvaćaju vrlo ozbiljno i konačno. Mi nismo tu da rukovodimo njima već da ih učimo i poučavamo, da ih pripremimo za život, damo im podršku i vjetar u leđa. A vjetar u leđa sigurno nećemo ostvariti govoreći im da su lijeni, neozbiljni, nedovoljno pametni. Kritizirati smijemo ponašanje, ali ne identitet. Ako svom kolegi na

poslu ne bi rekli da je smotan (identitet) već bi ga zamolili da ispravi ono što je pogriješio (ponašanje), tada možemo i svom djetetu izreći kritiku na isti način. Ako ništa drugo zaslužilo je bar jednak tretman kao kolega (ako ne i bolji), zar ne?

budisvoj.eu

Tena Bukna, prof. njemačkog i engleskog jezika

Uloga pokreta u usvajanju stranog jezika kod mlađe djece

Pokret i ples mogu biti moćni alati za pomoć maloj djeci u učenju jezika. Integracija tjelesnih aktivnosti s učenjem i usvajanjem jezika može poboljšati kognitivni razvoj, poboljšati dugoročno pamćenje i učiniti proces učenja zabavnijim.

Pokret, odnosno ples u nastavi stranog jezika, pomaže u kognitivnom razvoju. Tjelesne aktivnosti potiču rad mozga, potiču bolje neuronske spone i pospješuju ukupni razvoj mozga. Za mlađu djecu, čiji su mozgovi vrlo „plastični“ i brzo se razvijaju, uključivanje pokreta u učenje jezika može ojačati neuronske puteve povezane s motoričkim vještinama i usvajanjem jezika. Štoviše, kretanje poboljšava dugoročno pamćenje.

Kada djeca povezuju fizičke radnje s riječima ili frazama, stvaraju višeosjetilna iskustva koja su pamtljivija od izdvojenih, individualnih. Na primjer, korištenje gesta za predstavljanje riječi, kao što je pljeskanje rukama kada se kaže „pljesni“, pomaže djeci da učinkovitije upamte vokabular. Ovaj kinestetički stil učenja usklađen je s prirodnim tendencijama mlađe djece.

Osim toga, integracija pokreta u učenje stranog jezika čini proces privlačnijim i ugodnijim. Tradicionalne metode koje se oslanjaju isključivo na pasivno

slušanje ili pamćenje mogu biti manje učinkovite za mlađu djecu, koja imaju kraći raspon pažnje.

Uključivanjem pjesme i plesa u nastavu, nastavnici jezika mogu privući interes djece i držati ih motiviranima, potičući pozitivan stav prema učenju

stranog jezika.

Aktivnosti temeljene na pokretu i plesu također potiču društvenu interakciju, koja je ključna za razvoj jezika.

Grupne aktivnosti, poput igranja igara ili sudjelovanja u plesu, potiču djecu na komunikaciju i suradnju, pružajući prilike za vježbanje jezičnih vještina u društvenom okruženju.

Pokret i ples vrijedna su sredstva u učenju stranog jezika kod male djece, stoga kao roditelji ne trebate dvojiti pri uključivanju djeteta u plesne i pjevne tečajeve stranog jezika za mlađu djecu.

Palinovečka 19 (Vrbani III), Zagreb 01/3874 355, 091/3874 355 info@smart-jezici.hr www.smart-jezici.hr

ŠKOLA STRANIH JEZIKA SMART

Hvala vam na čitanju ¤