broj 103/kolovoz 2024.
maminosunce 20 godina s vama!
besplatni časopis za trudnice, mame i tate
Uvodnik
Dragi moji,
bliži nam se kraj ljeta. Već naveliko razmišljamo
o vrtiću i školi. Nova školska godina uvijek sa sobom nosi nove izazove i za naše mališane, a i za nas. Ponešto o tome, a i o raznim drugim, uvijek zanimljivim temama pročitajte u novom broju Maminog sunca.
Želim vam lijep i bezbrižan ostatak ljeta i sretno
štogod vas očekuje ujesen.
Uživajte i čitamo se opet u listopadu :)
Voli vas sve, Andrea
kolovoz 2024.
Impresum
Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.
Glavna urednica: Andrea Hribar Livada
info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr
Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u listopadu 2024.
ISSN broj: 2757-1890
Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.
SADRŽAJ
NIPT
Ana Micevska Slavec, dr.med., specijalistica ginekologije i opstetricije
Test se preporučuje svim trudnicama.
NIPT je vrlo pouzdan “screening test”, koji ovisno o tipu testa, najranije već od navršenog 9. tjedna trudnoće, može odrediti potencijalni rizik za najčešće kromosomske poremećaje ploda u trudnoći:
trisomija 21 kromosoma – Downov sindrom
trisomija 18 – Edwardsov sindrom
trisomija 13 – Patau sindrom
opcionalno test uključuje i analizu određivanja spola fetusa te rizika za poremećaje spolnih (X,Y) kromosoma, a prošireni paneli nude i opciju određivanja najčešćih delecijskih sindroma,
PO ČEMU JE NIPT DRUGAČIJI
OD DRUGIH PRENATALNIH TESTOVA?
Test se bazira na složenoj bioinformatičkoj, statističkoj metodi i algoritmu kojim se analizira slobodni cirkulirajući DNA fetusa u majčinoj krvi (cfDNA).
Tijekom trudnoće u majčinoj cirkulaciji nalaze se slobodni cirkulirajući fragmenti DNA koji potječu od fetalnog dijela posteljice (trofoblasti) i od hematopoetskih stanica majke-leukociti i adipociti.
potrebnoZaNIPTjesamo 20mlmajčine venske krvi.
Posteljica je tkivo unutar maternice koje povezuje krvnu opskrbu fetusa s cirkulacijom majke. S obzirom na to da stanice posteljice i stanice ploda potječu iz iste oplođene jajne stanice najčešće su genetički identične, moguće je pouzdano s vrlo visokom sigurnošću isključiti ili otkriti prisutnost određenih kromosomskih poremećaja.
Stope osjetljivosti i specifičnosti se razlikuju ovisno o kvaliteti NIPT testa. Nova generacija
NIPT tehnologije, koja se rabi kod Panorama testa, razlikuje majčinu i fetalnu DNA te može s vrlo niskim frakcijama od 2,8% dati pouzdan rezultat, a kod blizanačkih trudnoća razlikovati DNA jednog i drugog ploda odnosno spol jednog i drugog fetusa, omogućuje probir na tripoidije, monosomiju X i kompletnu molarnu trudnoću.
ZAŠTO SE NIPT SMATRA
NEINVAZIVNIM PRENATALNIM
“SCREENING” TESTOM I
PREDSTAVLJA LI IZVOĐENJE TESTA RIZIK ZA PLOD?
Za NIPT je potrebno samo 20 ml majčine venske krvi. Uzorak se šalje u referentni laboratorij na analizu, a izvođenje testa, kao što je iz prethodnog vidljivo, ne predstavlja rizik za plod. Invazivnije
prenatalne dijagnostičke postupke kao što su CVS (biopsija korionskih resica) i amniocenteza nose od 0.5-1% rizik od spontanog pobačaja.
NIPT je “screening” test, što znači da test pokazuje rizik za određenu ispitivanu kromosomsku anomaliju, i taj rizik može biti visok ili nizak.
TEST NE ODGOVARA NA PITANJE: IMA
LI PLOD GENETSKU BOLEST?
U nekim slučajevima, rezultati NIPT-a mogu pokazati povećani rizik genetskih anomalija ploda, a da je plod zdrav (lažno pozitivan rezultati) ili mogu pokazati niski rizik za genetske anomalije ploda u slučaju kada plod ima genetsku bolest (lažno negativan rezultat).
Stopa detekcije testa varira ovisno o kvaliteti testa i poremećaju koji otkrivaju od 99,5% kod niskorizične populacije za trisomiju 21 (Downov sindrom), a nešto manje za trisomiju 18 i 13, dok je učestalost lažno pozitivnih rezultata oko 0,05-0,1%, što čini ovaj test vrlo pouzdanim u procjeni rizika za kromosomske abnormalnosti ploda.
KOJI ČIMBENICI UTJEČU NA
POUZDANOST NIPT?
Radi pravilne interpretacije rezultata testa, udio fetalne frakcije ploda u testiranom uzorku majčine venske krvi ne smije biti manji od 2,8% kod nove generacije testa koji razlikuje majčinu od placentarne DNA (SNP tehnologija) i razlikuje se ovisno o vrsti testa.
Na nalazu NIPT treba navesti udio fetalne frakcije cfDNA radi pravilne interpretacije rezultata.
Preporuka je ACOG-a
(The American College of Obstetricians and Gynecologists).
Niski udio fetalne frakcije (kao “no call” –neuspjeli test ) može biti rezultat nekoliko čimbenika:
testiranje prije 9 tjedna trudnoće (zbog malog udjela fetalne frakcije)
neadekvatno prikupljanje uzorka
pretilost majke može smanjiti fetalnu frakciju slobodne cirkulirajuće DNA
kariotip fetusa (prosječna fetalna frakcija od 9 do 20 tjedna trudnoće je manja kod fetusa s trisomijom 18 i 13)
upotreba niskomolekularnog heparina u terapiji majke.
KOME JE NAMIJENJEN NIPT I U KOJIM SLUČAJEVIMA SE PREPORUČUJE?
Test se preporučuje svim trudnicama.
Osobito se preporučuje trudnicama koje
žele veću sigurnost za sebe i svoj plod, svim trudnicama starijim od 35 god., trudnicama koje
spadaju u grupu srednjeg rizika nakon izvođenja “kombiniranog probira” te kod trudnica s pozitivnom obiteljskom anamnezom aneuploidija.
Nakon dobivanja rezultata, vaš ginekolog će vam interpretirati nalaze i dati daljnje upute:
Niski rizik – malo je vjerojatno da će dijete imati neki od sindroma, rizik manji od 1:10000
Visoki rizik – postoji velika vjerojatnost da će dijete imati sindrom za koji je test detektira povećani rizik. U tom slučaju rezultate je
nužno potvrditi dijagnostičkom metodom: amniocentezom ili biopsijom korionskih resica. U ovom slučaju to još uvijek ne znači da fetus ima neki poremećaj kromosoma i to je razlog zbog čega se nalazi moraju potvrditi kariotipizacijom
Bez rezultata (“no call”-neuspjeli test) – u iznimno malom broju slučajeva (1-5%) iz uzorka krvi nije moguće dobiti dostatno informacija za dovoljno pouzdan rezultat. U tom slučaju test se ponavlja (bez dodatnih troškova) i uz vjerojatnost od 80% da će dati rezultat.
Bitno je znati…
…da NIPT ne daje informacije o drugim rijetkim kromosomskim abnormalnostima, niti o izoliranim strukturnim anomalija ploda koje nisu u sklopu sindroma koji su uključeni u test. U prvom trimestru neizostavan dio prenatalnog skrininga za fetalne
anomalije je ultrazvučni pregled – Mini anomaly scan.
Cilj neinvazivnog prenatalnog testa…
…je detektirati populaciju trudnica s niskim rizikom od kromosomskih anomalija ploda u kojoj je malo vjerojatno da će dijete imati neki od sindroma i time smanjiti broj invazivnih prenatalnih dijagnostičkih postupaka kao što su CVS (biopsija korionskih resica) i amniocenteze prilikom kojih su moguće komplikacije (pobačaj, krvarenja, sepsa).
POLIKLINIKA GINECEJ
Strojarska 28, ZAGREB
01 389 1327
ana.micevska@poliklinika-ginecej.hr https://poliklinika-ginecej.hr/
Vježbajte u trudnoći
Ana Micevska Slavec, dr.med., specijalistica ginekologije i opstetricije
Trudnoća je idealni trenutak da se počnete aktivnije baviti svojim zdravljem te da usvojite zdrave životne navike i riješite se starih nezdravih navika.
Preporuka za zdrave trudnice je vježbati minimum 30 minuta svaki dan.
Što kaže/preporučuje Američko društvo ginekologa i opstetričara (ACOG) vezano za vježbanje u trudnoći:
fizička aktivnost tijekom trudnoće ima pozitivni utjecaj na trudnoću i na porođaj
zdrave trudnice s nekompliciranim trudnoćama trebaju se ohrabriti i započeti s nekom oblikom fizičke aktivnosti i ako nisu bile aktivne prije trudnoće
trudnice koje su se prije trudnoće bavile sportom ili nekom drugom aktivnošću nemaju razloga prestati, preporučuje se nastaviti i za vrijeme trudnoće
redovita fizička aktivnost tijekom trudnoće ima mnogo dobrobiti za majku i plod: omogućuje održati tijelo trudnice u dobroj fizičkoj kondiciji, pomaže kod održavanja tjelesne težine, smanjuje rizik od gestacijskog dijabetesa, olakšava porođaj kao i vrijeme oporavka nakon njega
vježbanje u trudnoći pozitivno utječe na mentalno zdravlje trudnica, regulira stres i napetost.
U trećem tromjesečju preporučuje se smanjiti vježbe za jačanje mišića, a više se treba usmjeriti na vježbe opuštanja, istezanja i umjerenog razgibavanja.
KOJI TIP FIZIČKE AKTIVNOSTI JE
IDEALAN U TRUDNOĆI, A SIGURAN JE ZA
TRUDNICU I ZA PLOD?
Većina fizičkih aktivnosti je dozvoljena u trudnoći, ako vježbate s oprezom, ne pretjerujete i ne iscrpljujete se prilikom vježbanja.
Sportske aktivnosti koje su osobito sigurne u trudnoći i ne predstavljaju rizik za majku i plod:
hodanje
vožnja bicikla
plivanje
joga
pilates
aerobik niskog intenziteta.
Izbjegavajte sportove prilikom kojih može doći do ozljeda u području trbuha kao što su kontaktni sportovi (odbojka, rukomet, košarka, nogomet),
sportovi koji povećavaju mogućnost pada (skijanje, surfanje, jahanje) i sportovi koji zahtijevaju zadršku daha (ronjenje).
Prilikom vježbanja obucite se udobno, odaberite prikladnu obuću koja je prilagođena vrsti aktivnosti i sporta, vježbajte na ravnoj podlozi, izbjegavajte dugo ležanje na leđima i pijte dovoljno vode. Obratite se stručnjacima koji će individualizirati vaše potrebe za treningom u trudnoći, izraditi plan i program vježbanja i prilagoditi ga vašem tijelu i kondiciji u kojoj se nalazite.
POLIKLINIKA GINECEJ
Strojarska 28, ZAGREB 01 389 1327
ana.micevska@poliklinika-ginecej.hr https://poliklinika-ginecej.hr/
Mjerenje
arterijskog tlaka kod djece
Zašto? Je li uopće važno?
Visokiarterijski tlak (hipertenzija) u djece je krvni tlak koji je iznad 95. percentila za djecu istog spola, dobi i visine kao i vaše dijete. Ne postoji jednostavan ciljni raspon za visoki krvni tlak kod sve djece jer se ono što se smatra normalnim mijenja kako djeca rastu. Međutim, kod tinejdžera se visoki krvni tlak definira isto kao i za odrasle: vrijednosti arterijskog tlaka veće ili jednake od 130/80 milimetara žive (mm Hg). Navedene očekivane vrijednosti arterijskog tlaka (tzv. centile) se mogu naći u obliku tablica na stranicama europskog i hrvatskog društva za hipertenziju.
Pavica Mojzeš-Wagenhofer, dr. med., spec. pedijatrije, subspec. pedijatrijske nefrologije
OD KOJE DOBI SE MOŽE JAVITI POVIŠEN
ARTERIJSKI TLAK KOD DJECE?
Visoki krvni tlak kod mlađe djece često je povezan s drugim zdravstvenim stanjima, kao što su srčane mane, bolesti bubrega, genetska stanja ili hormonalni poremećaji. Starija djeca - posebno ona s prekomjernom tjelesnom težinom - imaju veću vjerojatnost da će imati primarnu hipertenziju. Ova vrsta visokog krvnog tlaka javlja se samostalno, bez nekog drugog vidljivog uzroka.
Što je dijete mlađe, veća je vjerojatnost da je visoki arterijski tlak uzrokovan specifičnim zdravstvenim stanjem dok starija djeca iznad 6 godina mogu razviti visoki arterijski tlak iz istih razloga kao i odrasli - prekomjerna težina, loša prehrana i nedostatak tjelovježbe.
KAKO MOGU POSUMNJATI NA POVIŠEN
ARTERIJSKI TLAK KOD DJETETA?
Krvni tlak vašeg djeteta treba provjeriti tijekom rutinskih sistematskih pregleda počevši od 3. godine ili pri svakom pregledu ako se utvrdi da vaše dijete ima visok krvni tlak.
Neke zdravstvene poteškoće povećavaju rizik od visokog krvnog tlaka i zahtjevaju kontrole krvnog
tlaka već od najranije životne dobi: prijevremeni porođaj, uključujući i nisku porođajnu težinu, urođene srčane bolesti i određeni problemi s bubrezima (policistična bolest bubrega, suženje krvnih žila bubrega kao i kronična bubrežna bolest).
ŠTO SE MOŽE DOGODITI AKO ZANEMARIMO
VISOK ARTERIJSKI TLAK KOD DJECE?
Djeca koja imaju visoki krvni tlak vjerojatno će nastaviti imati visoki krvni tlak u odrasloj dobi osim ako ne započnu liječenje. Ako se visoki krvni tlak vašeg djeteta nastavi u odrasloj dobi, dijete može biti izloženo riziku od:
• Moždanog udara
• Srčanog udara
• Zatajenja srca
• Kroničnog bubrežnog zatajenja.
KADA POSJETITI LIJEČNIKA I KAD JE HITNO?
Visoki krvni tlak obično ne uzrokuje simptome. Međutim, znakovi i simptomi koji mogu ukazivati na hitnoću kod visokog arterijskog tlaka (tzv. hipertenzivna kriza) su:
• Glavobolje
• Konvulzije
• Povraćanje
• Bolovi u prsima
• Brzi, udarajući ili trepereći otkucaji srca (lupanje srca)
• Kratak dah.
Ako vaše dijete ima bilo koji od ovih znakova ili simptoma, potražite hitnu medicinsku pomoć.
KAKO ARTERIJSKI TLAK DRŽATI U
GRANICAMA NORMALE?
• Visoki arterijski tlak uzrokovan određenim bolestima može se prevenirati pravovremenim ciljanim liječenjem određenim skupinama lijekova.
• Visoki arterijski tlak kod školske djece može se spriječiti kod djece uvođenjem promjena u životnom stilu i prehrani - kontrolirajući težinu, osiguravajući zdravu prehranu s niskim udjelom soli (natrija) i potičući dijete na vježbanje.
KAKO I KADA KOD KUĆE IZMJERITI
ARTERIJSKI TLAK DJETETU?
Mjerenje arterijskoga tlaka kod kuće preporučuje se kod djece koja dobivaju antihipertenzivnu terapiju ili boluju od bolesti s visokim rizikom za hipertenziju kod kojih tlak mora biti redovito mjeren.
• Obratiti pozornost na odgovarajuću širinu orukvice tlakomjera, u sjedećem položaju, poduprte ruke, naslonjenih leđa, s nogama na podu, mjerenje učinite u mirnom okruženju, a nakon 5–10 minuta mirovanja.
• Uobičajena preporuka za adekvatnu širinu orukvice tlakomjera je 2/3 nadlaktice, preuska orukvica daje lažno više, a preširoka lažno niže vrijednosti AT-a
• Mjerenja se rade tijekom 6–7 uzastopnih dana, najmanje tijekom 3–4 dana, ujutro i uvečer i to po 2 mjerenja u svakoj prilici
• Prilikom prvoga mjerenja AT-a tlak treba izmjeriti na objema rukama, razlika može biti
do 5 mmHg, pri tomu treba u obzir uzeti veću vrijednost, ako je razlika veća od 5 mmHg to treba zabilježiti.
ŠTO MOGU UČINITI KAO RODITELJ?
Ako ste zabrinuti da vaše dijete ima neki od faktora rizika za povišeni arterijski tlak, kao što je pretilost, obiteljska sklonost povišenom arterijskom tlaku, razgovarajte s liječnikom i povremeno izmjerite arterijski tlak. Ako niste sigurni, a postoji sumnja na povišene vrijednosti arterijskog tlaka kod djece starije od 6 godina učinite i 24 satno kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka. Potpuno je bezbolno i lako dostupno.
Ukoliko se ustanovi da postoji opravdana sumnja da vaše dijete ima povišeni arterijski tlak, obratite se s povjerenjem pedijatru nefrologu i pedijatru kardiologu koji su iskusni u liječenju djece s hipertenzijom.
Važno je misliti na arterijski tlak kod djece iznad 6 godina jer ona su prethodno najčešće procijenjena zdrava!
Poliklinika Aviva
Trpinjska ul. 7, 10000 Zagreb
info@poliklinika-aviva.hr
01 4693 111
www.poliklinika-aviva.hr
Poteškoće pri dojenju
prof. dr. sc. Josip Đelmiš Nikica Ljubas, dr. med
Uranom dojenačkom razvoju kada su rast i razvoj u svom najvećem zamahu, treba djetetu pružiti ne samo dobro, nego najbolje. Iz tog razloga majke treba poticati na dojenje. Katkad se za vrijeme dojenja mogu ispriječiti poteškoće zbog kojih majke često odustaju od prirodne prehrane i posežu za zamjenskim pripravcima. Poznavanjem mogućih poteškoća u dojenju, savjetovanjem i
edukacijom o vještini dojenja te se poteškoće mogu prebroditi.
NEDOSTATAK MLIJEKA
Ovo je najčešća briga rodilja i čest razlog za prestanak dojenja. Sisanje ili taktilni podražaj bradavica dojki poticaj je na izlučivanje hormona oksitocina koji dovodi do izlučivanja mlijeka u kanaliće dojke. Osim toga samo dojenje potiče stvaranje mlijeka i svaka dojka neovisno o veličini može djetetu pružiti optimalnu prehranu.
U prvim danima nakon porođaja dojka je nabrekla od povećane količine krvi i limfe pa oksitocin sporije dolazi na svoje odredište. Zato istiskivanje mlijeka u mliječne kanaliće u početku dojenja kasni. U to vrijeme dijete siše na dojci i po nekoliko minuta prije nego li se pojavi refleks otpuštanja mlijeka. Upravo ova pojava često uznemirava majke jer im se pričinjava da nema mlijeka te mnoge tu odustaju od dojenja i prelaze na umjetnu prehranu djeteta.
Ta se faza može prebroditi kružnom masažom dojke od periferije prema sredini ili postavljanjem toplih obloga na dojku prije podoja. Postoje i mediakmentna riješenja u obliku oksitocinskog spreja, no međutim ona su rezervirana za slučaj kada niti jedna prirodna mjera nije dovoljno uspješna.
DIJETE KOJE JE NEMIRNO ILI ODBIJA
DOJKU
Nemir i odbijanje dojke obično su prolazne pojave koje katkad jako zabrinjavaju mame. Mlijeko može promijeniti miris ili okus uslijed nekih prehrambenih navika majke npr. konzumiranjem jako začinjene hrane, češnjaka, kelja, luka i sl. Uzrok također može biti i bebina upala uha, začepljen nosić ili izbijanje zubića. Zbrka između bradavice i umjetne dudice također može biti razlog odbijanja dojke. Sisanje gumene dudice zbog njezinog drukčijeg anatomskog oblika, potpuno je različito. Ono se sastoji od ritmičnih pokreta pritiskanja dudice o nepce. Novorođenče koje naizmjence siše dojku i dudicu može se zbuniti
i loše sisati dojku. Zbog toga, dok god ne uvježba sisanje dojke ne preporučuje se davanje gumene dudice niti hrane na bočicu.
BOLNE I ISPUCALE BRADAVICE
Dojenje ne bi trebalo biti bolno, ali ako bradavice ipak bole dok dijete doji najčešće je uzrok nepravilno hvatanje bradavice. Da bi novorođenče moglo pravilno dojiti bitno je da u usta stavi cijelu bradavicu i što veći dio areole ispod koje se nalaze mliječni sinusi u kojima je skupljeno mlijeko. Nepravilno hvatanje bradavice treba se ispraviti ponovnim stavljanjem djeteta na dojku i pri tom paziti da se bradavice ne bi ozlijedile grubim izvlačenjem iz usta dok dijete još uvijek nepravilno
vuče. U tom slučaju možete pokušati iskoristiti novorođenački refleks traženja usnama: lagano prstom podražite bebin obraz uz kut usana i ono će otpustiti dojku okrećući glavu u smjeru podražaja. Uzrok ragada na bradavicama može biti i stalna vlažnost od mlijeka pa posebnu pozornost treba posvetiti njezi bradavica: prati ih samo mlakom vodom i sušiti na zraku ili nježno obrisati pamučnim ručnikom. Ako je bol vrlo jaka mogu se rabiti šeširići za dojenje.
PLOSNATE ILI UVUČENE BRADAVICE
Priprema za početak dojenja treba početi još prije porođaja. Dojke je potrebno pregledati potkraj trudnoće u sklopu ginekološkog pregleda radi pravovremene korekcije uvučenih ili jako plosnatih bradavica. Dojka se, naime u potpunosti razvija tek u trudnoći te se neke zapreke dojenju, poput uvučenih ili plosnatih bradavica tek tada i uoče. Uvučene ili jako plosnate bradavice mogu se otkriti i samopregledom: bradavica se stisne između palca i kažiprsta i gleda se koliko se izbočava van. Normalna se bradavica izboči prema van, a uvučena se povuče unutra prema prsnom košu.
U posljednjem tromjesečju trudnoće takve se bradavice mogu pripremiti za dojenje nošenjem oblikovača bradavica, a ako pojava nije uočena sve do porođaja, tada može pomoći dojenje preko „šeširića“.
PREPUNJENOST DOJKI
U prvim danima nakon porođaja dojke su osjetljivije,
teže i veće zbog povećane količine krvi, limfe i mlijeka u njima. Takva normalna punoća dojki iščezava 2-3 tjedna nakon porođaja.
Prepunjenost dojki razlikuje se od normalne punoće dojki po tome što je koža toplija, napeta, prozirna i sjajna. Cijela dojka je bolna, a bolnost se može protezati i do pazušne regije. Tjelesna temperatura može biti blago povišena (do 38,4OC). Javlja se najčešće između 3. i 5. dana po porođaju, a može i kasnije. Slabo sisanje smatra se najčešćim uzrokom pa se takva neugodna prepunjenost dojki spriječava i liječi čestim i dugim dojenjem ili izdajanjem ukoliko je to potrebno.
UPALA DOJKE
Upala dojke ili mastitis izazavana je infekcijom. Ulazni put mikroorganizmima može biti začepljen ili teže prohodan mliječni kanalić te ispucale bradavice. Mlijeko zaostalo u mliječnim kanalićima dojke povoljno je tlo za razmnožavanje mikroorganizama i tu se razvija upala. Majka obično ima povišenu tjelesnu temperaturu, višu od 38OC, slabost, bolove u mišićima, katkad i mučninu, povraćanje i zimicu. Ova komplikacija dojenja zahtijeva antibiotsko liječenje pa se ukoliko se ovakvi simptomi pojave, treba javiti svom liječniku koji će dalje odlučiti o postupku. Oboljela dojka treba se osloboditi mlijeka izdajanjem, a na zdravoj dojci se bez dvojbe može nastaviti dojenje.
Novorođenče
Rođenje je najdramatičniji prirodni događaj u životu kada dijete napušta sigurno mjesto u svojoj majci i dolazi na svijet kojemu se tek mora prilagoditi.
Majčinstvo je prekrasan osjećaj, ali stavlja pred ženu nove zadaće i izazove. Dijete nije lutka već živo biće sa svojim potrebama. Nedostatak sna, vezanost za kuću, poseban režim prehrane, bolne bradavice, poteškoće hranjenja na prsima samo su dio spektra mogućih problema za mladu majku. Dolaskom novog člana obitelji mijenja se život svih ukućana. Nesigurnost, neizvjesnost, susret s nečim novim za što ne postoji škola
Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar
stavlja pred roditelje strah da neće dovoljno dobro odraditi svoju zadaću. U današnje vrijeme interneta, mlade generacije okreću se iskustvima digitalnog oblika što nije nužno i najbolje. Bez doze vlastitoga iskustva nije lako ocijeniti čiji savjet predočen na raznim portalima vrijedi poslušati.
Treba slušati urođene majčinske instinkte uz savjete stručnjaka. Svako dijete je individua prema kojoj se drukčije postavljamo. Što vrijedi za jedno dijete, ne mora biti dobro i za drugo. Ne smijemo preslikavati i uspoređivati njihove kilograme, centimetre, ponašanje, način spavanja.
Nisu niti roditelji identični jedni drugima pa zašto bi onda to bila djeca. Svaki savjet je dobrodošao, ali mora se procijeniti od koga je i u skladu s time ga primjenjivati. Tko je učio mladu lavicu kako zaštititi svoje mladunče ili pticu kako naučiti letjeti svoje ptiće? U pitanju je prirodni instinkt i iskustvo koje se prenosi kroz generacije. Na raspolaganju roditeljima stoji mnogo stručne literature, ali u masi podataka nije se uvijek lako snaći bez pomoći kompetentnih, dakle stručnih osoba, bilo da je to liječnik, patronažna ili medicinska sestra. Ne preporučuje se eksperimentirati na svojem djetetu. Kod nekih roditelja prvi pogled na njihovo novorođenče izaziva neugodu jer ne izgleda
kao dijete s naslovnica žurnala. Izgled djeteta u prvim danima se mijenja i to treba tako prihvatiti. Najvažnije je da je rođeno zdravo i da nema urođenih anomalija.
Novorođenče prepoznaje svoju majku po mirisu kože i po glasu. Stoga je vrlo važan dodir kože na kožu te se novorođeno dijete neposredno po porođaju stavlja na tijelo majke.
Velika pomoć majci još u rodilištu su liječnici i medicinske sestre, a po dolasku kući patronažna sestra koja dolazi već za par dana kako bi zbrinula pupak novorođenčeta, prekontrolirala vaganjem da li dijete adekvatno dobiva na težini, ima li bilo kakvih problema oko hranjenja, kupanja, spavanja. Danas majke uglavnom prođu trudničke tečajeve koji obuhvaćaju teorijsko znanje, ali praksa je ipak nešto drukčija. Problema uvijek ima, ali oni su uglavnom riješivi. Majčino mlijeko kao zlatni standard u prehrani dojenčadi svakako treba prihvatiti kao najbolji izbor. Prve probleme treba savladati jer svaki trud se isplati. Pravilan način prehrane veliki je kapital za zdravlje djeteta. Svakako treba skretati pažnju da se kravlje mlijeko, dakle mlijeko kupljeno u dućanu ne preporučuje davati dojenčadi, dakle djetetu do godine dana starosti.
Važna je pravilna njega djeteta, svakodnevno kupanje bez prevelike upotrebe kozmetike.
Vlažne maramice za brisanje pelenskog područja upotrebljavati samo ako se nalazite izvan kuće. U suprotnome koristiti vodu i sapun. Omekšivač se ne preporučuje stavljati u rublje male bebe zbog mogućih alergijskih reakcija. Jednaka mekoća rublja postiže se glačanjem.
Fiziološki grčevi javljaju se kasnije. Češće
nailazimo na bljuckanje koje ne predstavlja problem ako dijete dobiva na težini. Dijete na prsima može imati stolicu poslije svakoga podoja, a može se naći i druga krajnost, da nema stolicu i nekoliko dana.
Preporuka je da novorođenče spava na boku. Temperatura sobe od 22 do 24 stupnjeva.
Prvi pregled kod pedijatra obavlja se s mjesec dana starosti. Ukoliko postoje određeni problemi posjet se zakazuje i prije toga. Na prvom sistematskom pregledu utvrđuje se činjenično stanje da li novorođenče napreduje na težini i dužini i da li
je fizički i neurološki status u skladu s dobi. Sve
svoje nedoumice, pitanja, strepnje i strahove treba rješavati sa svojom odabranom pedijatricom ili pedijatrom.
Posebnu pozornost obratite na uporabu mobitela. Jedna majka mi je poslala upit kakvi su rizici od pada mobitela na glavicu njezina djeteta prilikom dojenja. Dakle, od mobitela su moguće i fizičke ozljede. Neke majke stavljaju mobitel u dječja kolica pored glavice djeteta što svakako nije preporučljivo.
Svaki roditelj mora shvatiti da će to malo sićušno stvorenje svojim dolaskom promijeniti njihov život,
stavove i prioritete. Majka je na usluzi svojem novorođenčetu 24 sata, bez pauze za ručak, odmora nedjeljom i blagdanima. Ali i nagrada je bezvremenska, imati zdravo i zadovoljno dijete.
Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar
Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540 https://pedijatrija.info
Baby Boo SOS krema:
Spas za kožu vaše bebe i djece nakon sunčanja
– prirodna i organska magija za cijelu obitelj!
Zamislite sunce, more i bezbrižnu igru na plaži… ali što je s osjetljivom kožom vaših mališana?
Nakon dugih dana pod suncem, koža vašeg djeteta treba nešto posebno – ne samo običnu kremu, već pravi SOS za regeneraciju, umirenje i hidrataciju.
Upoznajte Baby Boo SOS kremu, revolucionarni proizvod iz Baby Boo kolekcije prirodne i organske kozmetike, koji će postati nezamjenjiv saveznik u njezi kože vaše bebe i djece, a mogu je koristiti i roditelji za oporavak svoje kože!
Ova krema nije samo još jedan preparat na polici –to je fuzija najfi nijih prirodnih i organskih sastojaka, pažljivo odabranih da transformiraju kožu vaših najmilijih iznad svih očekivanja! Srce Baby Boo SOS kreme čini moćna kombinacija ulja tamanua, ulja jojobe, ši maslaca i ulja kamilice – čudotvornih sastojaka poznatih po svom blagotvornom djelovanju na kožu.
Tamanu ulje je prirodni regenerativni eliksir koji
prodire duboko u kožu, obnavljajući je od svakog oštećenja izazvanog sunčevim zrakama.
Ulje jojobe donosi savršenu hidrataciju, balansira prirodne procese kože i štiti je od isušivanja, dok ši maslac pruža bogatu i dugotrajnu njegu, čineći kožu svilenkastom i elastičnom.
Ulje kamilice sa svojim protuupalnim svojstvima trenutačno smiruje crvenilo i iritacije, pružajući olakšanje nježnoj dječjoj koži nakon izlaganja suncu.
krema je nježna, ali istovremeno i nevjerojatno moćna, pružajući zaštitu i njegu koju vaša djeca zaslužuju. Njeni učinci su toliko snažni da će koža vaše djece, ali i vaša vlastita, izgledati svježije, blistavije i zdravije nego ikada prije.
Izaberite Baby Boo – brend koji pomiče granice prirodne njege, i dopustite koži vaše djece, ali i svojoj, da diše slobodno, njegovana najboljim što priroda može ponuditi. Neka koža vaše obitelji priča priču o ljubavi, njezi i organskoj snazi Baby
Boo SOS kreme, dok uživate u svakom sunčevom zraku bez brige!
Zgrabite svoju Baby Boo SOS kremu i osigurajte cijeloj obitelji ultimativni ljetni doživljaj!
Što Baby Boo SOS kremu izdvaja iz mora drugih proizvoda? Njena prirodna i organska formula – BEZ štetnih sastojaka. To znači da svojoj djeci nudite samo najčišće i najefi kasnije sastojke, bez ikakvih kompromisa. Ova Dostupno u dm prodavaonicama!
Polazak u vrtić i školu
Prvi kontakt s okolinom dijete dobiva odmah nakon rođenja pri čemu se razvija emocionalni odnos. Nakon toga ostvaruje prve emocionalne veze s okolinom, a u tom procesu ključnu ulogu imaju roditelji. Oni su ne samo glavni faktor, već uzor i model u životu svakog djeteta, posebno tijekom predškolskog razdoblja. Do polaska u vrtić roditelji su najvažnije osobe prema kojima djeca oblikuju svoje ponašanje, uče o socijalnim
Petra Fijan, mag.praesc.educ.
odnosima i interakcijama. Prvi susret s vrtićem predstavlja djetetu potpuno novu i nepoznatu situaciju koja često može izazvati osjećaje nelagode, nesigurnosti pa čak i straha. U tom trenutku roditelji se također suočavaju s novim izazovima, kao što su upoznavanje s predškolskim ustanovama, pravilima unutar njih te s procesom prilagodbe na novu okolinu i rutinu. Prilagodba djeteta na vrtić osjetljiv je i ranjiv period i za djecu i za roditelje te često predstavlja stres jer mijenja ritam svakodnevnog života i ustaljene navike. On se manifestira u nizu emocionalnih, tjelesnih i ponašajućih reakcija koje mogu vremenski trajati, u razdoblju od nekoliko dana, ali i duže. Česte reakcije koje djeca pokazuju su protestiranje i plač pri odlasku u vrtić, odbijanje interakcije s odgojiteljem ili potpuna vezanost za njega, ljutnja, plač, razdražljivost tijekom dana, odbijanje hrane i promjene u apetitu, promjene u ritmu spavanja, veća fokusiranost na roditelje nakon povratka iz vrtića, vezanost za prijelazni objekt (duda, dekica, igračka i sl.). Kroz podršku, razumijevanje i pripremu, roditelji mogu pomoći djetetu lakšoj
prilagodi novoj sredini i izgradnji povjerenja u vrtić kao sigurnom okruženju.
POŽELJNA PONAŠANJA RODITELJA PRI
PRILAGODBI NA VRTIĆ
- pozitivan stav i povjerenje u predškolske ustanove
- boravak u skupini tijekom prvog dana
- kontinuitet u dolaženju
- poštivanje i uvažavanje odgojitelja
- osigurati djetetu prijelazni objekt, ako ga ima
- kratko i sretno opraštanje s djetetom
- ne zadržavanje u prostoru garderobe i vidokrugu djeteta
- na djetetu razumljiv način definirati količinu vremena koju će provesti u vrtiću
- naglasiti stopostotni povratak po njega
- izbjegavanje dodatnih promjena u periodu prilagodbe (odvikavanje od pelena, duda, preseljenje i slično).
No, s procesom prilagodbe može se započeti i prije samog polaska u vrtić. Omogućite djetetu kraća odvajanja s poznatim osobama, druženje s vršnjacima za vrijeme igre u parku, u svojem ponašanju manifestirajte prosocijalne elemente (dijeljenje igračaka, empatija). Zajedničko provedeno vrijeme iskoristite za šetnju do budućeg vrtića, promatranje djece koja se igraju u dvorištu vrtića uz pozitivno verbalno izražavanje. Također,
postoje slikovnice koje možete čitati prije odmora ili nekog zajedničkog rituala. Predlažem:
- Gjurković, T. i Knežević, T. Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji
- Gjurković, T. i Knežević, T. Medvjedića je strah ostati u vrtiću
- Marinković, S., Što sve Ana zna…u vrtiću
- Bieber, H., Medo Tobi u vrtiću.
Predškolsko doba jedno je od ključnih perioda u životu djece. Tijekom tog perioda dijete stječe iskustva koja oblikuju njegov socio-emocionalni i kognitivni razvoj te stječe kompetencije koje čine temelj njegovog odrastanja u odraslu osobu. Vrlo je važno ne pokazati nesigurnost, strah i nepovjerenje jer se oni manifestiraju na dijete i njegovo ponašanje. Imajte povjerenja u
predškolske ustanove, stručni tim i odgojitelje, razgovarajte o svojim strahovima, sumnjama, nesigurnostima. Aktivno se uključite u život skupine i vrtića te postanite partner u odgojnoobrazovnom procesu.
Siguran i sretan roditelj = sigurno i sretno dijete!
POLAZAK U ŠKOLU
Nakon vrtića polazak u školu druga je velika prekretnica za dijete i njegovo odrastanje. Ono predstavlja novo poglavlje u djetetovu životu s mnoštvom izazova koje treba savladati. U tom periodu dijete upoznaje nove prijatelje, novu sredinu i prostor, nova pravila i rutine te se upoznaje s učiteljicom, važnim modelom u njegovom budućem školovanju. U predškolskom periodu djetetova glavna zanimacija je igra kroz koju dijete uči i stječe nova znanja. Igra nije
vremenski određena, dinamična je, interaktivna te ovisi o djetetovu interesu. U školi pak igru zamjenjuje učenje i školski satovi koji su vremenski određeni. Kroz školu dijete otkriva nove izazove i interese, proširuje svoje znanje i stječe iskustva koja će biti temelj odrastanja u odraslu osobu. Samim time od djeteta se očekuje određeni stupanj odgovornosti, poboljšana koncentracija, adekvatan socio-emocionalni, spoznajni i tjelesni razvoj. Osim za dijete polazak u školu je promjena i za njegove roditelje i obitelj. Postojeća dinamika i rutina unutar
obitelji prilagođava se školskom ritmu i obavezama. Roditelji kao primarni skrbnici imaju ključnu ulogu u pripremi djeteta za školu.
KAKO OLAKŠATI POLAZAK U ŠKOLU?
- pozitivan stav prema školi; pričajte o školi pozitivno, kao o mjestu stjecanja novog znanja, upoznavanja s novim prijateljima, učiteljicom
- posjet školi; prije samog polaska pokušajte organizirati odlazak u školu u kojem ćete zajedno razgledati školski prostor
- poticanje samostalnosti; potičite dijete na što više samostalnih obavljanja zadataka u svakodnevnim situacijama (slaganje odjeće, torbe, obavljanje jutarnje rutine i slično)
- postupnost; dopustite dovoljno vremena za prilagodbu u kojoj će se javljati niz emocionalnih reakcija. Osluškujte djetetove potrebe, provodite što više slobodnog vremena s njim, prakticirajte dosadašnje zajedničke obiteljske rituale
- realan stav prema školi; pripremite i razgovarajte s djetetom o obavezama i odgovornostima koje ga očekuju
- podrška, slušanje i hrabrenje; razgovarajte o mogućim neuspjesima i preprekama u školi s kojima će se susresti, u svakoj situaciji budite podrška i osoba od povjerenja. Budite podrška u učenju, potičite ga na istraživanje, radoznalost
- suradnja sa školom; surađujte i komunicirajte s učiteljicom i nastavnicima, pratite djetetov napredak, razgovarajte o eventualnim nesigurnostima, imajte povjerenja u njih kao kompetentne stručnjake s potrebnim vještinama i znanjima.
Škola nije samo mjesto postizanja dobrih ocjena i uspjeha, ona je mjesto zabave, novih prijateljstava od kojih će neka potrajati u budućnosti, novih saznanja i iskustva kako za dijete tako i za cijelu obitelj.
Vodeći se ovom spoznajom svima želim uspješan početak školske godine!
Ljeto je doba kada su zbog vrućina i kupanja u moru i bazenima puno
češće infekcije kože poput impetiga
Prim. Iva Palčić, spec.pedijatar
ŠTO
JE TO IMPETIGO?
Impetigo ili stafilodermija (u narodu poznata kao slatke kraste) je zarazna bakterijska infekcija kože koja se najčešće javlja u ljetnim mjesecima.
Iako se može javiti u svakoj životnoj dobi, češća je kod vrtićke djece i djece rane školske dobi.
ŠTO UZROKUJE IMPETIGO?
Impetigo uzrokuju dvije vrste bakterija: zlatni stafilokok i beta hemolitički streptokok grupe
A. Veća vjerojatnost od razvoja infekcije postoji ako je koža već iritirana drugim kožnim problemima poput uboda insekata, posjekotina ili ogrebotina te ako dijete ima atopijski dermatitis.
KAKO SE PRENOSI IMPETIGO?
Impetigo se prenosi s osobe na osobu direktnim kontaktom, no također se može prenijeti i indirektno preko kontaminiranih predmeta i stvari: igračke, ručnici, odjeća i posteljina.
Dijete može prenijeti infekciju i samoinokulacijom (iz nosne sluznice na kožu).
Izvor zaraze može biti i kontaminirana voda u kojoj se osoba kupa (zagađeno more ili zagađena bazenska voda).
Širenju infekcije općenito pogoduje toplina, vlažnost i slabiji higijenski uvjeti, zato se bolest mnogo češće javlja ljeti.
KLINIČKA SLIKA I SIMPTOMI IMPETIGA
Karakteristika kliničke slike impetiga su mjehuri po koži, koji brzo prelaze u rane prekrivene krastama boje meda i zato je bolest poznata u narodu kao medene kraste ili slatke kraste.
Impetigo može biti lokaliziran na bilo kojem dijelu kože, no najčešće se javlja na licu (oko nosa i usta), rukama, nogama, trupu, ali i na pelenskoj
regiji. Promjene mogu svrbiti, a katkad se opisuju i osjećaj pečenja i žarenja.
KAKO POSTAVITI DIJAGNOZU?
Dijagnoza impetiga se najčešće postavlja na temelju kliničkog pregleda, katkada je potreban i mikrobiološki bris.
TERAPIJA IMPETIGA
U liječenju impetiga obično je dovoljna lokalna terapija antibiotskom masti ili kremom (mupirocin ili fucidinska kiselina) koja se primjenjuje 2-3 puta dnevno kroz 7-10 dana
Preporuka je prije antibiotske masti oprati zahvaćeno područje i nanijeti antiseptik u spreju.
Kraste koje nastaju treba razmočiti oblozima fiziološke otopine na sterilnoj gazi da otpadnu zatim posušiti i nanijeti antibiotsku mast. Ukoliko se infekcija proširila na veću površinu kože, ako je dijete malo, ako je oslabljen imunitet ili ako se stanje uz lokalnu terapiju ne popravlja već pogoršava potrebno je uvesti peroralni antibiotik.
Ukoliko impetigo zahvati veću površinu kože uz antibiotsku terapiju od pomoći može biti i primjena antiseptičkih kupki.
infekciju potkožnog tkiva-celulitis, prodor bakterije iz
kože u krv - sepsa, prodor bakterije iz kože u kostosteomijelitis.
PREVENCIJA IMPETIGA
Za prevenciju impetiga najvažnija je dobra higijena.
Tu podrazumijevamo:
1. Redovito pranje ruku, redovito podrezivanje noktiju koji trebaju biti glatki.
2. Inficiranu djecu poštediti od kolektiva dok bolest ne prođe.
3. Ne dijeliti odjeću, posteljinu i ručnike.
4. Kada se impetigo ponavlja, moramo misliti na kolonizaciju nosne sluznice stafilokokom te se može preporučiti primjena Mupirocin masti 2x dnevno na rub nosnica kroz desetak dana.
KOMPLIKACIJE IMPETIGA
Komplikacije impetiga su rijetke, a podrazumijevaju
Poliklinika za dječje bolesti Helena Ulica kneza Branimira 71 10000 Zagreb https://poliklinika-helena.hr/ tel.: 01 23 10 067 e-mail: info@poliklinika-helena.hr
Svi su barem čuli jednom u životu za ‘neki tamo’ poremećaj koji se zove ADHD, a većina ljudi zna da to podrazumijeva da je dijete živo i da ima problema s koncentracijom, a posljedično problema u školi. Neki smatraju da je to izmišljena dijagnoza, dok su drugi imali priliku upoznati djecu s dijagnosticiranim ADHD-om i znaju koje poteškoće ta djeca svakodnevno proživljavaju.
Maja Bonačić, mag.psych.
ADHD (prema zadnjem dijagnostičkom kriteriju deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj) je danas jedna od najkontroverznijih dijagnoza u dječjoj dobi, a mogli bi smo reći i jedna od najučestalijih dijagnoza u školskoj dobi. U SAD – u se izbjegava davanje dijagnoze prije polaska u školu, osim ako su prisutne promjene na EEG-u, prisutne su velike poteškoće i diferencijalna dijagnostika je isključila bilo kakve druge moguće uzroke.
Ipak procijenjuje se da je u svijetu oko 30% dijagnoza ADHD-a krivo postavljeno, što je čak u jednom trenutku dovelo do propitkivanja je li taj poremećaj stvaran ili samo nemogućnost pripisivanja drugih uzroka neprilagođenom djetetovom ponašanju. Drugi razlog je i taj što neke druge djetetove karakteristike, ponašanja ili poremećaji mogu imati slične manifestacije i simptome kao ADHD.
ADHD je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, koji uključuje i izraženu impulzivnost. Promatara se djetetovo ponašanje kroz te tri domene i prisutnost određenih simptoma, koji zajedno omogućavaju postavljanje dijagnoze ADHD-a. Pri tome je važno, kroz diferencijalnu dijagnostiku, isključiti sve druge moguće uzroke nepoželjnog ili neuobičajenog ponašanja.
KAKO BI SE UZELA U OBZIR DIJAGNOZA
ADHD-A, VAŽNO JE:
• problemi s fokusom pažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti traju najmanje šest mjeseci, uzimajući u obzir djetetov razvojni stadij. Naime, dijete može manifestirati razne bihevioralne probleme zbog nekih drugih razloga, koji su emocionalne prirode (razvod, dobivanje brata/sestre, selidba, trauma itd). Druga stvar koju treba uzeti u obzir je kognintivan razvoj, jer dijete može imati nižu mentalnu dob od
kronološke te zbog toga manifestirati naočigled nezrelo ponašanje ili problem.
• detektirani problemi se manifestiraju u dvije ili više sredina (npr. kućna, školska, radna).
Naime, djetetove poteškoće nisu rezultati situacijskog okruženja ili otpora (npr. prema odlasku u školu) i nisu pod utjecajem volje ili djetetovom kontrolom.
• neki simptomi postojali su prije 7. godine života. Iako se prava dijagnoza ne bi trebala postavljati prije polaska u školu, obično su prve
poteškoće počele oko 4. ili 5. godine djetetovog života, samo nisu toliko otežavali svakodnevno funkcioniranje (jer npr. dijete nije trebalo sjediti mirno u razredu i prepisivati s ploče)
• moraju postojati jasni dokazi problema u socijalnom, akademskom ili radnom funkcioniranju. Dakle, nije dovoljno da je dijete nemirno na satu ili je udarilo prijatelja ispred škole. ADHD je sveprisutan i konstantan poremećaj, koji se manifestira svakodnevno na raznim područjima, u raznim situacijama.
OPASNOSTI KRIVOG DIJAGNOSTICIRANJA
ADHD-a
Kao što je prethodno spomenuto, postoje određene situacije kada se kod djece krivo dijagnosticira ADHD ili se propuste uočiti neke druge specifičnosti djetetovog razvoja, koje se onda pripisuju ADHD-u. Upravo zato je jako važno provoditi temeljitu diferencijalnu dijagnostiku i isključiti sve druge mogućnosti prije postavljanja dijagnoze ADHD-a
ADHD I DAROVITOST
Dosta broj zabilježenih krivo pripisanih dijagnoza ADHD ‘otpada’ upravo na darovite. Jedan od razloga je upravo ta predrasuda da daroviti nemaju nikakvih problema i da su oni bolje adaptirani i prilagođeni od druge djece. Ponašanja koje daroviti u školi ponekad iskazju, a mogu se pomiješati sa simptomima ADHD-a su nepažnja, visoka razina energije i impulzivnost. Pritom valja naglasiti da se daroviti upuštaju u ponašanja slična simptomima ADHD-a onda kada im je
dosadno, odnosno kada su im zadaci prelagani i ne predstavljaju izazov – tada iskazuju nisku toleranciju i neustrajnost. Upravo zato je važno voditi se prethodno navedenim smjernicama, jer daroviti imaju smanjenu pozornost samo u specifičnim situacijama (kada im je dosadno), dok s druge strane mogu zadržati fokusiranu pažnju i po nekoliko sati kada rade na aktivnostima koje su sami odabrali. Također, ponekad se može uočiti kako ni daroviti ni djeca s ADHD-om ne slijede lako upute, pravila i norme, razlozi tome su drugačiji. Djeca s ADHD-om uistinu imaju smanjenu sposobnost da slijede upute i kontroliraju ponašanje, dok neka darovita djeca imaju specifične odrednice temperamenta i ličnosti, koja ponekad dovode do sukoba s autoritetom te preispitivanja pravila i normi. Također, ADHD ne isključuje darovitost niti utječe na kognitivan razvoj, tako da i djeca s dijagnosticiranim ADHD-om mogu biti darovita, odnosno djeca s dvojnim dijagnozama. Jako je važno imati to na umu, jer djeca s ADHD-om su u velikoj opasnosti da postižu lošiji školski uspjeh zbog svojih poteškoća te da zbog toga ta darovitost ostane nedetektirana ili krivo interpretirana.
ADHD I SENZORNA INTEGRACIJA
Senzorna integracija je još uvijek dosta stran pojam ljudima, a još više poremećaj senzorne integracije. Ukratko, informacije koje mozak dobiva od osjetilnih organa (odnosno „osjeti“), ne dolaze u originalnom obliku do mozga, nego se putem nešto dogodi pa on dolazi u jačem obliku, slabijem ili jednostavno promijenjenom. Pa tako
imate na primjer hipersenzitivnu djecu na razne okolinske podražaje, koja se mogu ponašati slično kao da imaju ADHD. Vrijeme odmora je, a dijete je hipersenzitivno na zvukove. Vrlo je vjerojatno da će postati nervozno od sve te silne buke, kako je on percipira, a može postati čak i agresivno. Ili tišina je u razredu, a ispred prozora je prometna ulica, sa svim tim silnim ometajućim zvukovima, koji mu onda ometaju fokus pažnje. Drugi primjer je dijete koje ne vidi dobro na ploču (npr vizualna dispraksija) pa se počne dosađivati i vrpoljiti ili čak postane frustirano, a ponekad i agresivno. Kako djeca rijetko kad znaju verbalizirati da imaju problem ili uopće niti ne znaju da to tako ne bi trebalo biti, onda jednostavno samo reagiraju na podražaj koji ih smeta, bez ikakvih dodatnih informacija o uzrocima takvog ponašanja.
ADHD I ASPERGEROV SINDROM
Postoji podatak u stručnoj literaturi da se čak 90% djece s Aspergerovim sindromom (prema najnovijem dijagnostičkom kriteriju DSM V poremećaj iz
autističnog spektra) prvotno dijagnosticiralo kao dijete s deficitom pažnje/hiperaktivnom poremećaju. Razlog je što djeca s Aspergerovim sindromom ponekad imaju poteškoće senzorne integracije, ne zanima ih ništa osim njihovog uskog područja interesa, ne razumiju norme društvenog ponašanja, općenito imaju problema sa slijeđenjem pravila, ponekad imaju problema sa samoregulacijom itd. Budući da imaju uredne kognitivne sposobnosti, a ponekad imaju čak i naprednije razvijen rani govor, onda okolina rijetko kad posumnja prvo u poremećaj iz autističnog spektra. Osim već spomenutih kriterija za diferencijalnu dijagnostiku, glavna razlika je u stupnju razvijenosti socijalne kognicije, odnosno teoriji uma. Djeca s Aspergerovim sindromom imaju jako slabo ili nemaju uopće razvijenu socijalnu kogniciju. Najšire pričano, socijalna kognicija je sposobnost ‘ulaženja’ u tuđu percepciju, što također uključuje i emocionalnu komponentu (ili kako se često kaže da djeca s poremećajem iz autisitčnog spektra imaju slabo razvijenu empatiju).
Zavoli svoje tijelo
Muku mučiš s viškom kilograma i pitaš se…?
Ne pitaj se koju ćeš sljedeću dijetu ili program vježbanja izabrati kako bi napokon izgubila kile.
Umjesto toga…
Zapitaj se….
Zašto sve te razne dijete, programi vježbanja ili čarobne tablete do sada nisu dale rezultate?
Ako ništa od njih toga do sada nije radilo, zašto bi od sutra počelo? Da su dijete i programi vježbanja odgovor na sve naše probleme, ne bismo li svi onda bili zdravi i vitki?
Odgovor je u…
Činjenici što se tradicionalni programi mršavljenja
bave tjelesnom težinom dok emocionalnu zanemaruju, a svatko od nas nosi obje.
Iako različite metode mršavljenja mogu djelovati određeno vrijeme - bilo da izbjegavaš određene skupine hrane, brojiš kalorije… u nekom će se trenutku ponovno pojaviti određeni izazovi i problemi koje će aktivirati određene emocije i strahovi.
Kad se to dogodi, nećeš moći odoljeti starim obrascima te ćeš nastaviti koristiti hranu kako bi se umirila ili ćeš jednostavno odustati jer ne vidiš rezultate.
Svi mi moramo jesti. Cilj je da jedemo kada
osjetimo glad, a ne zbog navike ili osjećaja ljutnje, bijesa frustracije, tuge… U nastavku se nalaze tipični izazovi/prepreke s kojima se većina nas susreće. Uzroci tih problema su kod svakoga drugačiji, ali su stvarni i sprječavaju nas na našem putu mršavljenja.
Jednom kada uzroke tih emocionalnih problema riješiš, prepreke će jednostavno nestati.
Najčešće prepreke s kojima se žene suočavaju pri mršavljenju:
1. OSJEĆAJ USKRAĆENOSTI
Ukoliko si probala s nekom dijetom ili planom prehrane koji je uključivao izbjegavanje određene vrste hrane ili ako si ozbiljno smanjila unos kalorija, poznat ti je taj osjećaj. Osjećaj uskraćenosti može aktivirati određene obrasce ponašanja koji onda sabotiraju naše mršavljenje.
2. STRAH OD PROMJENE
Strah od promjene je još jedna velika prepreka koju treba proći. Većina ljudi želi biti drugačija, ali ne želi ništa mijenjati u svom životu. Gubitak težine predstavlja veliku promjenu, jer tvoj život sa željenom težinom izgledat će drugačije nego život koji sada živiš. Sama ta pomisao može aktivirati taj strah i onda te spriječiti na tvom putu.
3. STRAH OD MIŠLJENJA DRUGIH
Koliko ti je bitno mišljenje drugih ljudi? Pitaš li se nekada: Što će drugi reći kada im kažem da sam uspjela izgubiti kile ili da sam zadovoljna sama sa sobom? Razumijem tu zabrinutost. Ona je trenutno dio tebe, ali ti ne koristi. Kada se počneš osjećati sigurnije i ugodnije, mišljenja drugih će ti postati manje važna.
4. STRAH OD NEPRIPADANJA
Ima li u tvojoj obitelji članova koji imaju probleme s težinom? Voli li tvoja obitelj dobro pojesti i uživa li u jelu? U tom slučaju gubitak težine ti može izazvati osjećaj straha od nepripadanja.
Bilo da je taj strah svjestan ili nesvjestan, ako se
počneš osjećati “drugačijom” od njih zbog načina prehrane, vježbanja… vjerojatno će se javiti i osjećaj nepripadanja.
5. STRES NA RADNOM MJESTU
Radni stres je tipičan okidač zbog kojeg ljudi brzo i često posežu za nezdravom hranom. To može biti uzrokovano opsegom posla, nerealnim rokovima ili financijskim pritiskom.
Ako nemaš kontrolu nad ovim stresom, podložna si tome da se vraćaš svojoj navici da posežeš za hranom kako bi se umirila.
6. STRES IZ ODNOSA S DRUGIMA
Bilo da se radi o partneru, obitelji, kolegama ili
prijateljima, stres iz odnosa s drugim ljudima je snažan okidač za emocionalno hranjenje. Svađe, nesuglasice, udaljavanje, frustracije ili razočaranja, u nama često aktiviraju emocionalnu potrebu za pogrešnom i nepotrebnom hranom.
7. ŽUDNJA ZA HRANOM
Ovo je jedna od najvećih prepreka pri mršavljenju. Žudnja je stvaran i jak osjećaj kojem se teško, gotovo nemoguće oduprijeti. No, bitno je da znaš da ona proizlazi iz prekomjernog stresa i hormonalnih neravnoteža izazvanih stresom. Uz ovaj program, žudnju možeš eliminirati u nekoliko minuta.
8. STAGNACIJA
Svi se suočavaju s fazama stagnacije prilikom pokušaja mršavljenja. One su prirodni dio procesa, ali kod nas mogu izazvati iznimno frustrirajuće osjećaje te ih ponekad koristimo kao “izgovor” da odustanemo i prekinemo proces.
9. NESTRPLJIVOST
Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno može potaknuti razne stare obrasce ponašanja koji sprječavaju mršavljenje. Ukoliko nismo zadovoljni s napretkom na vagi ili u centimetrima može se javiti nestrpljivost.
Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno aktivira druge duge osjećaje: zlovolju, osjećaj nepravde, bijesa… osjećaje koji te udaljavaju od tvog cilja.
10. NEUSPJEH
Ako odustaneš od svog plana mršavljenja ili preskočiš nekoliko dana vježbanja, ponekad je uobičajena pomisao da nisi uspjela… opet. A kada ta pomisao postane emocija te počneš osjećati da nisi uspjela, tvoj put automatski kreće u tome smjeru.
Jesu li ti neke prepreke poznate? Super, jer si na korak do njihovog rješenja.
Prijavi se na EFT program i riješi prepreke koje ti stoje na putu prema mršavljenju.
O programu
Tijekom tretmana EFT-a (tehnika emocionalne slobode) vrhovima vlastitih prstiju dodirujemo akupunkturne točke - ili točke “ublažavanja stresa” - dok razgovaramo o stresnoj situaciji/događaju na kojem smo odlučili raditi u tom trenutku.
Dok je naš mozak, odnosno svijest usredotočena na problem, EFT tapkanje djeluje smirujuće na centar u mozgu koji je odgovoran za “fight or flight response“ koji se javlja kada se suoči s uznemirujućim emocijama, mislima, prošlim sjećanjima ili situacijama.
Kada nam je tijelo smireno, zarobljenu emociju iz stresnog događaja/situacije otpuštamo iz podsvijesti.
tapkanje-eft.eu/zavoli-svoje-tijelo
Odgoj djece
- ulaganje u edukaciju i obrazovanje na
štetu socijalnih i emocionalnih vještina
Uzadnje
vrijeme sve više nam se u proces savjetovanja uključuju djeca za koju bi se moglo reći da su u svojevrsnom „burnout-u“: mališani opterećeni brojnim aktivnostima navečer doslovce padaju s nogu, a novi dan za njih je samo još jedan u nizu prepun aktivnosti koje im ne donose nikakvo zadovoljstvo. To je samo jedan od zadataka koji moraju ispuniti. Vjerujemo da bi svaki roditelj htio najbolje za svoje
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize
dijete i da iz tog razloga od najranije dobi uključuje dijete na niz aktivnosti koje smatra korisnim za njega. I današnje društvo zapravo diktira određen trend u kojemu je važno da se u dijete „ulaže“, odnosno da dijete ima mogućnost razvijanja raznih sposobnosti i izbora cijele palete aktivnosti kojima će popuniti slobodno vrijeme. Kako su roditelji najosjetljiviji na djecu, nije neobično da se cilja upravo na njihovu osjetljivost kroz propagandu kako je jedino kvalitetno ispunjeno vrijeme ono u kojemu dijete ima obaveze i aktivnosti, a dobri roditelji oni koji ulažu u te aktivnosti. Iako sam uvjerena da su aktivnosti kojima se dijete bavi važne za njegov razvoj, problem nastaje kada te aktivnosti postanu opterećenje, kada izgube prvotni smisao – da dijete zaista uživa, a pritom razvija i određene sposobnosti. Kako se tada i naše provođenje vremena s djetetom svodi na miminum zbog silnih obaveza, u konačnici ne možemo razviti niti dobar odnos s djetetom, a trpe i njegove socijalne vještine. Kako procijeniti gdje je granica i kako naći dobar balans između količine i vrste aktivnosti koje su dobre za naše dijete i one koje prelaze tu granicu?
U ranijoj dobi važno je da djeca budu upoznata s raznim aktivnostima u skladu s njihovim željama – na taj način imaju mogućnost upoznati i iskusiti različite aktivnosti što je izuzetno korisno za njihov razvoj. I preporuke brojnih kineziologa roditeljima, su da uključuju djecu na različite sportske aktivnosti (umjesto inzistiranja na jednoj) upravo radi boljeg razvoja motorike koji se odvija u tom periodu.
Drugim riječima to znači ako se djetetu određena aktivnost ne sviđa, promjena aktivnosti je itekako dobrodošla. Savjet koji bi mogao pomoći roditeljima jest da uvijek djetetu ponude neku aktivnost – neka mališan izabere što bi htio i neka isto tako bude u
mogućnosti odustati od te aktivnosti kada mu ne pričinjava zadovoljstvo. S druge strane, ako dijete ne pokaže inicijativu ili sklonost prema ponuđenim aktivnostima, roditelji uvijek mogu izabrati jednu umjesto djeteta uz poruku: „Probaj, pa ćeš vidjeti jel ti se sviđa“. Sviđala mu se aktivnost ili ne, uvijek je na dobitku: ako mu se ne sviđa, to znači da je imao prilike iskusiti nešto novo i shvatiti da to nije za njega, a ako mu se sviđa to znači da može i dalje uživati i provoditi slobodno vrijeme u nečemu što ga veseli.
U školskoj dobi kod djece se već mogu iskristalizirati njihove preferencije i sklonosti. Tada
je važno da roditelji poštuju te sklonosti, a ne da iz najbolje namjere „guraju“ dijete u aktivnosti koje smatraju dobrim za njega. Primjerice ukoliko je vaš sin umjetnička duša i pokazuje interes za pjevanje ili glumu, upisivanje na nogomet za njega sigurno neće biti idealan odabir. Ako procjenjujete da bi vašem djetetu dobro došla sportska aktivnost (radi zdravlja, tjelesne težine i slično), a ono ni po koju cijenu ne želi ići na nogomet, budite kreativni: ponudite djetetu da se upiše na izviđače gdje je omjer fizičkih i umnih aktivnosti idealan za vaše dijete. Ili vikendom organizirajte obiteljska druženja na kojima ćete igrati badminton, odbojku, kuglati...
Zašto su važne adekvatne reakcije roditelja po pitanju uključivanja djeteta u izvanškolske/ izvanvrtićke aktivnosti u odgoju djeteta? Pokazalo se kako se socijalna kompetencija potiče odgojem koji sadrži kombinaciju topline i nadzora, hrabrenja i komunikacije, maksimalnu potporu i poštovanje uz postavljanje jasnih granica što vodi visokoj razini samopouzdanja i socijalne kompetencije kod djeteta. Ako kroz izbor tih aktivnosti pokažemo djetetu kako ga podržavamo, ako hrabrimo njegove pokušaje i potičemo u novima, ako poštujemo njegove sklonosti i izbore – tada smo na dobrom putu da naše dijete jednog dana postane osoba koja će se s jednakim poštovanjem i uvažavanjem odnositi i prema drugima. Pokazivanjem razumijevanja za djetetove potrebe i želje mi postajemo model djetetu koje će na ovaj način vrlo brzo i samo razviti empatiju. Osjetljivost na druge potiče i uspostavljanje kontrole nad vlastitim ponašanjem (primjerice agresivnim, impulzivnim i sl.) što je itekako važno u dječjem razvoju. Ako razmislimo koliko dobrobiti za naše dijete možemo učiniti kroz pravilan izbor i količinu aktivnosti, vjerujem da nam je svima jasno kako svrha tih aktivnosti nije aktivnost sama po sebi niti briljiranje u istoj. Svrha je puno veća i važnija od toga, zar ne?
budisvoj.eu
Tena Bukna, prof. njemačkog i engleskog jezika
Predškolci i strani jezik na ljetnim praznicima
Učenje stranog jezika kod predškolske djece može biti izuzetno korisno, a ljeto predstavlja idealno vrijeme za započinjanje ovog procesa. Bez obzira na to da li roditelji žele da njihova djeca nauče engleski, njemački, francuski ili neki drugi jezik, postoji mnogo zabavnih i interaktivnih načina kako da ovaj proces postane ugodan i učinkovit. Evo nekoliko strategija kako to postići kod kuće tokom ljeta. 1. Kreiranje svakodnevne rutine
Konzistentnost je ključna u učenju stranog jezika. Roditelji mogu uspostaviti dnevnu rutinu koja uključuje određeno vrijeme posvećeno učenju jezika. Na primjer, mogu izdvojiti 15-30 minuta svako jutro za jezične aktivnosti. Kroz igru i zabavne zadatke, djeca će lakše usvajati nove riječi i fraze.
2. Koristite vizualne materijale
Vizualni materijali poput kartica sa slikama, plakata i knjiga sa ilustracijama pomažu djeci da povežu riječi sa slikama. Ove kartice mogu se koristiti za različite aktivnosti, poput memorijskih igara, slagalica i identifikacije predmeta u kući ili dvorištu. Okružite djecu plakatima i intuitivno će početi učiti.
3. Učenje kroz igru
Djeca najbolje uče kroz igru. Igre poput „Simon says“ na stranom jeziku, pantomime ili igre uloga mogu biti veoma korisne. Također, roditelji mogu koristiti aplikacije i online igre koje su specijalno dizajnirane za
učenje jezika kod djece.
4. Pjesmice
Glazba je moćan alat u učenju jezika. Pjesmice na stranom jeziku pomažu djeci da se upoznaju sa ritmom i melodijom jezika. Roditelji mogu zajedno sa djecom pjevati jednostavne pjesmice, što će pomoći u proširivanju vokabulara i poboljšanju izgovora.
5. Gledanje crtanih filmova
Crtani filmovi na stranom jeziku predstavljaju sjajan način za učenje jezika. Djeca mogu gledati svoje omiljene crtane filmove na jeziku koji uče. To će im pomoći da čuju jezik u prirodnom kontekstu i nauče kako se riječi koriste u svakodnevnom govoru.
Koje god aktivnosti odabrali, u svakom su slučaju vaš pozitivan primjer i roditeljska motivacija ono što će dijete brže i lakše priviknuti na usvajanje stranog jezika – stoga hrabro započnite svoje jezično putovanje s vašim mališanom!
Palinovečka 19 (Vrbani III), Zagreb 01/3874 355, 091/3874 355 info@smart-jezici.hr www.smart-jezici.hr
ŠKOLA STRANIH JEZIKA SMART
