maminosunce
broj 104/listopad 2024.
besplatni časopis za trudnice, mame i tate
Uvodnik
Dragi moji,
još jedno Mamino sunce je pred vama. Novi broj časopisa, novo godišnje doba, novi izazovi i nove radosti.
Dječica rastu, mijenjaju se kao i sve oko nas. Trudimo se uživati u svakom trenutku, što manje se ljutiti i živcirati.
Ponekad nam to uspije, a ponekad i ne :)
Vjerujem da ćete u novom broju pronaći ponešto za sebe i možda saznati nešto novo.
Do idućeg broja uživajte u čitanju i svojim mališanima :)
Voli vas sve,
Andrea
listopad 2024.
Impresum
Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.
Glavna urednica: Andrea Hribar Livada
info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr
Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u prosincu 2024.
ISSN broj: 2757-1890
Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.
SADRŽAJ
je trombofilija i kako ona remeti trudnoću?
Što je trombofilija i kako ona remeti trudnoću?
Tromboza i embolija vrlo su opasni poremećaji trudnoće. Tijekom trudnoće venska tromboembolija javlja se u oko 0,05-1.8% trudnoća i procjenjuje se da je 6 puta češća nego izvan trudnoće. Tromboembolija je najčešći uzrok smrti žena tijekom trudnoće i babinja. Zašto je upravo trudnoća razdoblje kada se ovaj poremećaj javlja najčešće?
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
ZGRUŠAVANJE KRVI U NORMALNOJ
TRUDNOĆI
I u posve urednoj trudnoći, zbog promjena u vrijednostima nekoliko činitelja zgrušavanja krvi raste sklonost trombozi u venama, arterijama i malim krvnim žilama: javlja se otpornost na tvari koje sprječavaju zgrušavanje, npr. na aktivirani protein C u drugom i trećem tromjesečju, istodobno kada opada aktivnost proteina S, drugog važnog činitelja koji se opire zgrušavanju. Istodobno povećava se koncentracija tvari koje pogoduju zgrušavanju: npr. fibrinogena i faktora II, VII, VIII, X, i XII. Raste aktivnost tvari koje se opiru razaranju ugruška. U isto vrijeme trombozi pogoduje usporeni tijek krvi u velikim venama donjih ekstremiteta zbog pritiska velike maternice na donju šuplju venu i vene zdjelice. Nastala sklonost zgrušavanju krvi je u trudnoći fiziološka i postoji kako bi ubrzanjem zgrušavanja krvi na mjestu oštećenja umanjile posljedice krvarenja koje su u trudnoći česte i kako bi se smanjio gubitak krvi u i nakon porođaja.
TROMBOFILIJA - POVEĆANA SKLONOST
ZGRUŠAVANJU KRVI
U nekih, međutim, žena, zbog genetskih poremećaja stvaranja inhibitora zgrušavanja ili zbog postojanja stečenih tvari koje pogoduju zgrušavanju krvi, sklonost zgrušavanju krvi još se povećava. To je trombofilija. U usporedbi sa ženama koje
nemaju takovih poremećaja, žene s nekim oblikom trombofilije tijekom trudnoće mogu razviti trombozu vena, arterija ili malih krvnih žila ili će trudnoća zbog povećane sklonosti zgrušavanju krvi u posteljici biti ugrožena i bitno poremećena. Trombofilija može biti nasljedna i stečena. Nasljedne trumbofilije su: Leidenova mutacija faktora V, mutacija protrombina,
manjak proteina C i S, manjak antitrombina III. Ukoliko se bolesni gen naslijedi od oba roditelja kažemo da je osoba homozigot za neki manjak ili oštećenje. Ako bolesni gen donosi samo jedan od roditelja, osoba je heterozigot jer uz jedan bolesni gen ima i jedan zdravi. Trombofilija je opasnija u homozigota. Stečena trombofilija javlja
se kod postojanja antikardiolipinskih protutijela u tzv. primarnom i sekundarnom antifosfolipidnom sindromu.
KOJE SU POSLJEDICE TROMBOFILIJE U TRUDNOĆI?
Istraživanja su pokazala da žene s nasljednim i stečenim trombofilijama imaju povećani rizik nastanka tromboembolijskih komplikacija i ostalih brojnih poremetnji trudnoće. Sklone su rano nastupajućoj preeklampsiji, abrupciji posteljice, posebice ponavljajućoj, intrauterinom zastoju rasta, umiranju djece i spontanom pobačaju. Zanimljivo je da trombofilija povećava sklonost pobačaju nakon 10. tjedna trudnoće. Prema rezultatima nekih novijih studija u žena s trombofilijama povećana je i učestalost ishemične cerebrovaskularne bolesti. Međutim, nisu svi poremećaji koje uzrokuju trombofiliju jednako opasni. Neki neznatno povećavaju opasnost za tromboembolijske
komplikacije, a neki su izrazito opasni. Važno je znati koje su komplikacije trudnoće povezane s trombofilijama, kako bi se provelo testiranje trudnice i kako bi se preventivnim davanjem sredstava koje će spriječiti patološko zgrušavanje krvi ti poremećaji mogle spriječiti.
KAKO SE MOGU SPRIJEČITI POSLJEDICE
TROMBOFILIJE?
Lijek koji sprečava zgrušavanje krvi, heparin, djelotvorno sprječava zgrušavanje krvi i u žena
s trombofilijom. On se daje kako bi se proces patološkog zgrušavanja krvi spriječio prije nego što nastupi; to je tzv. profilaktička primjena. Ako se lijek daje kod već postojeće tromboze, njegova je primjena terapijska. Doze za prifilaktičku i terapijsku primjenu vrlo su različite. Osim standardnog, klasičnog pripravka heparina velike molekularne težine koji se daje u nekoliko dnevnih doza, danas na tržištu postoje i tzv. niskomolekularni heparini čija je prednost jednokratno dnevno davanje. Rezultati većine do sada provedenih istraživanja potvrđuju opravdanost profilaktičkog liječenja niskomolekularnim heparinom u žena s primarnim i sekundarnim antifosfolipidnim sindromom. U žena s ponavljanim gubitkom trudnoće starije od 10 tjedana i onih s dubokom venskom trombozom koju su imale ranije u životu ili su je dobile u
trudnoći, preporučuje se određivanje činitelja nasljedne trombofilije izvan trudnoće i u vrijeme kada ne uzimaju hormonsko ili antikoagulantno
liječenje. U onih s trombofilijama visokog rizika: manjak antitrombina III, homozigota za Leidenov činitelj, homozigota mutiranog gena za protrombin i istodobnog heterozigota za Leidenov i heterozigota mutiranog gena za protrombin obvezatna je profilaktička primjena heparina tijekom čitave trudnoće i babinja.
GinOps d.o.o.
Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 ginops.hr
Carski rez - zašto i kako?
Katkad
trudnicu pripremljenu za normalni porođaj, iznenadi odluka porodničara da trudnoću dovrši operacijom, odnosno carskim rezom. Operativnim putem dovršava se otprilike 15% trudnoća. Relativno velik broj rodilja od liječnika zahtjeva operativno dovršenje trudnoće pa je važno naglasiti da je to kiruški zahvat koji nosi sa sobom svoje kiruške i anesteziološke komplikacije. Iako su modernom tehnologijom komplikacije
Carski rez ne bi trebao biti razlog izbjegavanja porođajnih bolova
Nikica Ljubas, dr. med. prof.dr.sc. Marina Ivanišević
svedene na minimum, liječnik neće majku izlagati navedenim rizicima ukoliko ne postoji opravdana i čvrsta medicinska indikacija. Unatoč vrlo strogim indikacijama, zamjećuje se sve veći porast broja trudnoća dovršenih carskim rezom. Žene se danas sve kasnije odlučuju na trudnoću pa takve trudnoće nose rizik za razvoj komplikacija, što je najvjerojatnije razlog tomu.
KADA SE LIJEČNIK ODLUČUJE ZA
OPERATIVNI NAČIN DOVRŠENJA
TRUDNOĆE?
Ako je dijete preveliko da bi sigurno prošlo kroz zdjelicu majke. Taj se problem katkad uoči prije samog porođaja, ali najčešće se na njega posumnja kada porođaj ne napreduje prema očekivanjima. Drugi razlog je - fetalna ugroženost: prijevremeni porod jako malog djeteta, loš kardiotokografski nalaz (CTG), protrahiran porod, mekonij u plodovoj vodi. To znači da dijete ima poteškoća tijekom porođaja te da porođaj treba odmah dovršiti. Razlog za carski rez mogu biti problemi s posteljicom, neobični položaj djeteta
u maternici, najčešće položaj zatkom, dijabetes u trudnoći ili povišeni krvni tlak te neke druge bolesti majke. Vaginalni porod kod višeplodne trudnoće je također rizičan porod pa se porodničari i tada u interesu i majke i djece odlučuju na carski rez.
KAKO SE IZVODI CARSKI REZ?
Rez je najčešće poprečni u donjem dijelu trbuha otkud se pristupa na maternicu te se kroz učinjeni otvor polagano izvlači dijete. Na operativnom dovršenju trudnoće uvijek je prisutan pedijatar te mu se dijete odmah po porodu predaje na ruke, a porodničar za to vrijeme izvlači posteljicu. Cijeli postupak traje dvadesetak minuta, a od samog početka zahvata do poroda djeteta protekne oko 4-7 minuta. Po završetku zahvata rodilja se odveze u jedinicu intenzivne skrbi, gdje se nakratko
zadržava zbog kontrole krvnog tlaka, krvarenja iz rodnice i potpunog buđenja iz anestezije i tek tada se odvozi u posebnu sobu za babinjače nakon carskog reza. Rodilja ostaje u krevetu 48 sati i stalno je pod kontrolom medicinskog osoblja. Nadzor nad rodiljom potreban je zbog mogućih komplikacija zahvata kao što su infekcija te opasnost od mogućeg krvarenja ili tromboze.
Carski rez ne bi trebao biti razlog izbjegavanja porođajnih bolova. Postporođajni oporavak je zamjetno duži nakon operativnog dovršenja trudnoće kao i bolovi koji su uzrokovani kiruškim zahvatom.
U sljedećoj trudnoći nakon carskog rez porod se može dovršiti vaginalno ako liječnik pregledom i pretragama utvrdi da nema rizika za vaginani porod.
Kako postupiti u slučaju alergijskih bolesti kod djece?
Urazvijenim zemljama zadnjih godina bilježi se značajan porast alergijskih bolesti, što je svakako povezano sa modernim načinom života (industrijalizacija, onečišćenje okoliša, većina stanovništva koncentrirana u gradovima, procijepljenost itd.).
ALERGIJE – NAJČEŠĆE KRONIČNE
BOLESTI U DJEČJOJ DOBI
Obzirom da se radi o najčešćim kroničnim bolestima populacije, (pogotovo u dječjoj dobi),
dr. sc. Željka Vlašić Lončarić, dr. med., spec, pedijatrije, subspec. pedijatrijske pulmologije
koje se u cca 45% pravovremeno ne dijagnosticiraju, potrebno je prepoznati ih u što ranijoj fazi, kako bi se na vrijeme započelo s liječenjem i na taj način spriječio nastanak komplikacija.
VAŽNO JE POSTAVITI DIJAGNOZU NA VRIJEME
Kako bismo na vrijeme postavili dijagnozu alergijske bolesti, bilo da se radi o alergijskom rinitisu i/ ili alergijskoj astmi, potrebno je od pacijenta dobiti adekvatne hetero/anamnestičke podatke o sezonskom javljanju tegoba (kihanje, šmrcanje, svrbež očiju, kašalj, otežano disanje, zaduha), potom klinički i auskultacijski utvrditi znakove bolesti. Pacijent se dalje upućuje na pregled specijalisti pulmoalergologu u specijaliziranu ustanovu. Nakon informativnog razgovora i učinjenog kliničkog pregleda slijedi dijagnostički postupak. Prvi korak u dijagnostičkom postupku je kožni ubodni (prick) test, potom in vitro laboratorijska dijagnostika (utvrđivanje ukupnih i specifičnih IgE protutijela iz seruma na određene alergene, već ranije utvrđene kožnim ubodnim testom) te nezaobilazna plućna funkcijska dijagnostika (spirometrija, bronhdilatacijski test,
FeNO, metakolinski test). Naravno da postoji još i niz drugih dijagnostičkih pretraga (plinska analiza krvi, tjelesna pletizmografija, difuzijski kapacitet pluća, spiroergometrija, radiogram /CT prsnog koša, UZV srca, 24-satna pH-metrija jednjaka s impedancom itd.), koje se provode kada nismo u potpunosti sigurni u dijagnozu ili ako pak postoje komorbiditeti.
Na osnovu navedenih dijagnostičkih testova (pozitivan kožni prick test, pozitivan bronhodilatacijski test ili metakolinski test, nalaz protutijela na specifične alergene u serumu te po
potrebi ostali testovi) uz pozitivne anamnestičke podatke o recidivima pojavnosti simptoma te klinički nalaz možemo sa sigurnošću postaviti dijagnozu alergijskog rinitisa i astme.
Potrebno je napomenuti važnu ulogu ORL specijalista u diferentnoj dijagnostici alergijskog rinitisa te odluci o terapijskom protokolu u dogovoru sa specijalistom pulmoalergologom.
RANA DIJAGNOSTIKA OLAKŠAT ĆE
TEGOBE I SPRIJEČITI KOMPLIKACIJE
Rana dijagnostika alergijskih bolesti prvenstveno
olakšava tegobe pacijenta, sprječava nastanak komplikacija, poboljšava kvalitetu života, te svakako smanjuje nepotrebne troškove kako pacijenta, tako i zdravstvenog sustava.
Kada govorimo o liječenju alergijskih bolesti, prvenstveno alergijskog rinitisa, nema velike razlike između terapijskog protokola u djece i odraslih.
Liječenje se temelji prvenstveno na prevenciji tegoba( praćenje peludnog kalendara, izbjegavanje okidača simptoma alergije), pravovremenom uzimanju
lijekova; antihistaminici, intranazalni kortikosteroidi (INCS) u određenom vremenskom periodu.
KAKO LIJEČITI ASTMU?
Kod liječenja alergijske astme (u djece i odraslih) prva linija je svakako inhalacijski kortikosteroid (ICS) kao osnovni kontroler, povremeno uz beta – agonist kratkog djelovanja (LABA) u akutnim egzacerbacijama bolesti. Ako su pridruženi i simptomi alergijskog rinitisa, može se dodati inhibitor leukotrijenskih receptora (LTRA), koji se može također koristiti i kao monoterapija u djece sa blažim oblikom astme. U slučajevima težih oblika astme, liječenje se provodi kombinacijskim pripravcima inhalacijskih kortikosteroida i dugodjelujućih beta-2 agonista (ICS + LABA), kod odraslih i ponekad uz dodatak dugodjelujućih antagonista muskarinskih receptora (LAMA). Kod najtežih oblika bolesti liječenje se provodi oralnim kortikosteroidima ili pak biološkom terapijom (omalizumab).
Kod liječenja astme svakako je važno i liječenje komorbiditeta, čime se postiže poboljšanje kliničkog statusa u pacijenta i podiže kvaliteta života.
Poliklinika Aviva Trpinjska ul. 7, 10000 Zagreb
info@poliklinika-aviva.hr 01 4693 111
www.poliklinika-aviva.hr
Fiziološke promjene u tijelu trudnice - prilagodba na trudnoću
Tijekom trudnoće buduća majka doživljava niz psiholoških i fizioloških promjena koje omogućuju prilagodbu njenog organizma trudnoći, rastu i razvoju djeteta, pripremu za porođaj i odvijanje porođaja i dojenje. Većina ovih promjena zamjetljiva je već tijekom prvih tjedana nakon začeća, dakle mnogo ranije no što majčin ili
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
fetalni organizam zaista trebaju tako preinačenu funkciju. Sve prilagodbe daleko premašuju potrebe i gotovo su sve reverzibilne i prolaze tijekom babinja ne ostavljajući posljedica. Većinu možemo objasniti promjenama djelotvornosti žlijezda ili su jednostavna posljedica fizičke prilagodbe majčinih organa na rast djeteta. Neke promjene su vidljive i mijenjaju izgled i dimenzije tijela (npr. zadebljanje usana, dulji nos, mrlje i pjege na licu, porast dojki), a zbog nekih se mijenjaju normalni nalazi fizikalnih pretraga organa (npr. srca). Referentni raspon brojnih laboratorijskih pretraga tijekom trudnoće nerijetko sasvim je drukčiji no u žena koje nisu trudne (npr. vrijednost hemoglobina u krvi normalno je puno niža, a vrijednost klirensa kreatinina puno viša no u netrudnih žena). Ovo valja znati i upozoriti trudnicu kako promjene koje se javljaju i koje su sasvim normalne i prolazne ne bi bile uzrokom strahu, nepotrebnim pretragama, pa čak i zahvatima.
PRVO TROMJESEČJE
Uobičajeni prvi znak trudnoće je izostanak menstruacije. Oskudna sukrvica nije rijetkost u vrijeme očekivane menstruacije i povezuje se s implantacijom. Već nakon 4-6 tjedana javlja se osjetno povećanje dojki zbog rasta sekretornih kanalića i porasta broja i proširenja krvnih žila i osjetljivost i nabreklost dojki, posebice bradavica. Oko 12. tjedna može se istisnuti kolostrum, a nabrekle lojnice ističu se na areoli. U to vrijeme nisu rijetke jutarnje mučnine i povraćanja, učestali nagon na mokrenje, jaki umor i pospanost. Većina poremećaja su blagi i uvjetovani naglom promjenom hormonske ravnoteže. Vrat maternice i
rodnica smekšavaju se, iscjedak iz rodnice obilniji je. Oko 10. tjedna već je moguće uporabom doplera čuti kucaje srca čeda. Maternica se povećava do veličine muške šake i ispunja malu zdjelicu. Prilagodba kardiocirkulacijskog, bubrežnog i dišnog sustava u punom je jeku.
DRUGO TROMJESEČJE
Maternica izlazi iz male zdjelice i sve se jasnije ocrtava na silueti trudnice. Zategnutost okruglih sveza istegnutih naglim rastom maternice neke trudnice osjećaju kao neugodu. Iscjedak iz rodnice je pojačan. Perinealne strukture i rodnica nabrekli su zbog prepunjenosti vena i nagomilavanja
masnog tkiva. Dojke postaju nodularne, areola se povećava i jače je pigmentirana. Hiperpigmentira i središnja linija na trbuhu, a javljaju se i pjege na licu i promjene na koži: mali paukoliki madeži i pojačano crvenilo na dlanovima. Koža trbuha, bedara i dojki se rasteže uz pojavu strija. Nabreklost mekog tkiva može biti posebno izražena u predjelu desni koje hipertrofiraju i na dodir lako krvare. Pojačano je lučenje sline, a smanjen rad probavnih organa i mokraćovoda. Javlja se žgaravica, ali i naglo nakupljanje tjelesne vode i masti uz porast tjelesne težine.
TREĆE TROMJESEČJE
Stjenka maternice nastavlja se izduljivati i stanjivati, uz omekšanje. Mišićni organ virtualne šupljine koji je prije trudnoće težio 50 grama, volumena 10 ml, naraste na šuplji organ težine od oko 1000 grama, volumena oko 5 litara i stjenke debele oko 1,5 cm. Dno maternice dosiže jetru i ošit, okrugle sveze zategnute su do maksimuma i osjetljive. Kontrakcije koje su tijekom drugog tromjesečja rijetke i bezbolne, sada postaju sve češće i mogu se palpirati. Vene donjih ekstremiteta, perineuma i zdjelice prepunjenje su, a pritiskom maternice dodatno raste hidrostatski tlak. Posljedica su otoci oko gležnjeva koji se javljaju nakon duljeg stajanja i varikoziteti. Tjelesna težina dalje raste, čest je zatvor..
Svi organi i organski sustavi mijenjaju djelotvornost, a ovdje ćemo prikazati najvažnije promjene.
PRILAGODBA HEMATOPOETSKOG SUSTAVA
Krvotvorni sustav trudnice prilagođava volumen krvi, sastav plazme i stvaranje krvotvornih stanica, potrebama trudnoće. Sustav za zgrušavanje krvi svojim prilagodbama nastoji gubitak krvi tijekom trudnoće i u porođaju smanjiti na minimum. Upravo povećanje volumena cirkulirajuće krvi omogućava zadovoljavanje narastajućih potreba djeteta u rastu za kisikom i hranjivim tvarima.
Volumen krvi počinje se povećavati već sa 6 tjedana trudnoće i najviši je s 34 tjedna. Povećanje iznosi oko jednu litru do litru i pol /prosječno 1200 do 1500 ml/, odnosno 45% do 50% je veći no prije trudnoće. U svakoj idućoj trudnoći volumen je krvi nešto veći no u prethodnoj, a razmjerno je veći u višeplodnih, u usporedbi s jednoplodnim trudnoćama. Povećani krvni volumen omogućuje primjereni krvotok u posteljici, maternici, dojkama, bubrezima i koži trudnice. Najveći dio povećanja volumena krvi posljedica je povećanja volumena plazme, a manji dio posljedica je povećanog stvaranja eritrocita. Konačni učinak uvijek je promjena vrijednosti laboratorijskih parametara: relativan pad hematokrita i smanjenje koncentracije bjelančevina u krvi /fiziološka hemodilucija/. Promjena volumena krvi i međuomjera plazma:stanice odražava se i u smanjenju koncentracije serumskog željeza, folata, vitamina itd.
Zanimljivo je da je nađen pravilan odnos između
pravilnosti rasta djeteta i porasta volumena majčine plazme, ali ne i porasta volumena majčinih eritrocita. Hipervolemija trudnoće olakšava podnošenje gubitka krvi u porođaju: trudnica s prijeporođajnim vrijednostima hemoglobina od oko 12 g/dl bez poteškoća podnosi gubitak od oko 1 litre krvi u porođaju.
PRILAGODBA BUBREŽNE FUNKCIJE
Bubreg je organ koji svojom djelotvornošću omogućuje održavanje homeostaze tjelesnih tekućina i elektrolita, omogućuje izlučivanje
metaboličkih nusprodukata i niza za organizam štetnih tvari, sudjeluje u regulaciji stvaranja i djelotvornosti vitamina D i nadzire sastav krvi putem proizvodnje hormona koji potiče stvaranje eritrocita - eritropoetina. Regulirajući izlučivanje natrija i sudjelujući u sustavu renin-angiotenzin odgovoran je za održavanje krvnog tlaka. Bubreg tijekom trudnoće podliježe nizu anatomskih i funkcionalnih prilagodbi, od kojih neke možemo uočiti i još 12- 6 tjedana nakon porođaja. Bitna uloga bubrega zadržavanje je natrijeva iona u količini neophodnoj za zadržavanje dovoljne
količine vode koja omogućuje porast volumena krvi i izvanstanične tekućine. Zbog prilagodbe na trudnoću mnogi testovi bubrežne djelotvornosti mijenjaju se tijekom trudnoće pa je stoga tijekom trudnoće kriterij normalnih vrijednosti bitno različit. Npr. normalne vrijednosti ureje i kreatinina niže su tijekom trudnoće za oko 50%, a klirens kreatinina tijekom trudnoće viši no izvan nje za oko 30%-50%.
Strukturalne i funkcionalne promjene bubrežne djelotvornosti pretežito su posljedica hormonalnih učinaka progesterona, mehaničkog utjecaja rastućeg volumena gravidnog uterusa, utjecaja
držanja tijela trudnice i njene fizičke aktivnosti, ali i posljedica prilagodbe kardiocirkulacijskog sustava na trudnoću: naraslog minutnog volumena, naraslog volumena krvi i plazme i promjene kapaciteta venskog sustava i koloidnoosmotskog tlaka krvi. Strukturalne promjene bubrega i uretera posljedica su dilatacije bubrežnih čašica i mokraćovoda zbog primarno progesteronskog djelovanja, mehaničkog pritiska i hipomotiliteta posredovanog vjerojatno naraslim koncentracijama prostaglandina E. Proširenje mokraćovoda zahvaća prvenstveno dio iznad ulaza u malu zdjelicu, započinju već tijekom prvog tromjesečja, ali su najizrazitije nakon 20. tjedna. Proširenje bubrežne nakapnice javlja se u 80-90% trudnica. Kapacitet mokraćovoda i bubrežne nakapnice naraste 25 puta i može primiti i do 300 ml urina. Naravno da tako promijenjen kanalni sustav utječe na promijenjenu interpretaciju 24 satnih ekskrecijskih testova i jako pridonosi pojavi urinarnih infekcija.
PRILAGODBA KARDIOCIRKULACIJSKOG SUSTAVA
Tijekom trudnoće mijenja se funkcija kardiocirkulacijskog sustava zbog naraslog volumena krvi i promjene hormonskog miljea: suviška estrogena, progesterona i vazoaktivnih prostaglandina. Srce i velike krvne žile anatomski se prilagođavaju naraslom volumenu krvi. Srčani se mišić u trudnoći povećava i to se može vidjeti ultrazvučnim pregledom. Jednako tako raste i sposobnost srčanog mišića da se djelotvorno steže. Podizanjem ošita mijenja se i položaj srca. Sve navedene promjene mijenjaju auskulatacijski nalaz
i jako otežavaju postavljanje dijagnoze bolesti srca u trudnoći. Zbog porasta volumena cirkulirajuće krvi, potreba djeteta za kisikom i hranjivim tvarima, krvotoka posteljice i porasta tjelesne težine trudnice, srce i krvne žile izložene su izrazitim naporima. U zdrave trudnice prilagodba organa je potpuna i ne uzrokuje promjene majčinog općeg stanja. Međutim, kod bolesnog kardiocirkulacijskog sustava opterećenje trudnoćom može uzrokovati tešku srčanu dekompenzaciju i ozbiljnu opasnost za život trudnice.
Promjena djelotvornosti kardiocirkulacijskog sustava slijedi narasli krvni volumen i promjene djelotvornosti drugih organa u trudnoći. Hemodinamske promjene posljedica su volumnog opterećenja krvotoka i hormonskog utjecaja, uteroplacentarnog krvotoka i promjene sistemske
vaskularne reaktibilnosti. Najznačajnija prilagodba srčane djelotvornosti je promjena minutnog volumena majčinog srca. Već s 8 tjedana trudnoće minutni volumen naraste za 22% iznad predgraviditetnih vrijednosti, a do 24 tjedna 50% je veći. U stojećem je položaju mnogo manji no u sjedećem ili posebice ležećem. Porast minutnog volumena veći je no istodobni kapacitet posteljice i krvnih žila maternice. Suvišak krvi puni ostale organe i organske sustave u kojih se javlja prepunjenost krvlju, hiperemija /dojka, pluća, koža.../.Istodobno, otpor tijeku krvi u trudnoći je smanjen pa i pored naraslog minutnog volumena, normalno, krvni je tlak niži no izvan trudnoće.
PRILAGODBA SUSTAVA ZA DISANJE
Funkcionalni rezidualni kapacitet pluća je, zbog
podizanja dijafragme, snižen već tijekom drugog tromjesečja pa je snižen i izdisajni rezervni volumen, funkcija traheje i bronha se ne mijenja bitno, a često se ne može ustanoviti ni bitnijih promjena u parametrima izmjene plinova putem alveola. Ono što se tijekom trudnoće bitno mijenja je plućna ventilacija, jer se minutni volumen disanja povećava. To je posljedica prije svega potičućeg učinka progesterona na centar za disanje i time ubrzanog disanja i naraslog volumena udaha.
OSNOVNE METABOLIČKE PRILAGODBE
Prilagodba metabolizma u trudnoći ima nekoliko
ciljeva:
- osigurati zadovoljavajući rast i razvoj djeteta
- osigurati dovoljno energije za porođaj i dovoljno rezervi fetusu za prilagodbu životu izvan maternice
- omogućiti stvaranje majčine rezerve kojima će zadovoljiti narasle potrebe za energijom u trudnoći - stvoriti rezerve za napore porođaja i laktacije.
Da bi ove ciljeve mogao osigurati majčin organizam podliježe koordiniranoj seriji fizioloških prilagodbi koje omogućuju s jedne strane održavanje majčine homeostaze, a s druge fetalni rast i razvoj. Trudnoća je, posebice njena prva polovina anaboličko stanje kada raste uzimanje hrane i kada majka gomila oko 3.5 kg masti i oko 900 grama bjelančevina i za to koristi oko 80.000 dodatnih kalorija. Tijekom drugog tromjesečja metabolizam postaje razgradni, rezervna mast se koristi, povećava se rezistencija prema inzulinu, a
vrijednosti šećera u krvi padaju . Sve ove promjene regulira humani placentarni laktogen, estrogeni i progesteron koji mijenjaju osjetljivost na inzulin i korištenje glukoze. Nakon obroka u trudnice više su vrijednosti glukoze, inzulina, slobodnih masnih kiselina i triglicerida; osiguran je energetski supstrat za fetus /glukoza/, za majku /trigliceridi/ i snižen podražaj za glukoneogenezu, glikogenolizu i ketogenezu. Nakon gladovanja, glukoza u krvi pada brže i jače no izvan trudnoće /koristi je placenta i fetus, a kapacitet za glukoneogenezu je manji no izvan trudnoće/, a metabolizam se brzo mijenja prema iskorištavanju masti. Nakon gladovanja u krvi je niža glukoza i aminokiseline /posebno alanin jer se koristi za glukoneogenezu/. Brzo korištenje masti, lipolizu, jako potiče humani placentarni laktogen koji istodobno djeluje ketogenetski i stimulira glukoneogenezu. Dakle u trudnoći, nakon 12 satnog gladovanja tijekom noći, u krvi je niska glukoza, nizak je alanin, povišeni su ketoni i slobodne masne kiseline. Trudnoća pogoduje kiselosti krvi koju valja izbjegavati jer kiseline prelaze u dijete i tamo su potencijalno otrovne posebice za osjetljive strukture središnjeg živčanog sustava.
GinOps d.o.o.
Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke
Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 ginops.hr
Pneumokokne infekcije
Učestalost pneumokokne bolesti je najveća baš u najranijoj dobi, a tada je i bolest najopasnija.
Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar
ŠTO JE TO PNEUMOKOK?
Pneumokok-Streptococcus pneumoniae, najznačajnija je bakterija kao uzrok bolesti u djece do 5 godina. Ona ne mora uvijek izazvati bolest. Može biti samo prisutna u sluznici nosa djece i odraslih osoba. Na taj način predstavlja opasnost za okolinu. To se naročito odnosi na zimske mjesece. S jedne osobe na drugu prenosi se kapljičnim putem. Znači kašljanjem, kihanjem.
KOJE SU NAJČEŠĆE PNEUMOKOKNE
INFEKCIJE?
Najčešće su infekcije gornjeg djela dišnog sustava. Za djecu mlađu od tri godine karakteristično je da je to najčešće akutna upala uha od koje svako dijete oboli barem jednom, a neka i po nekoliko puta.
ZAŠTO JE TO TAKO?
Tome pogoduje oštećenje sluznice dišnih puteva prethodnom virusnom infekcijom kao i anatomska osobitost. Eustachijeva tuba povezuje gornji dio ždrijela gdje se pneumokok nastanjuje sa šupljinom srednjeg uha. Stoga nas ne smije čuditi da se
nakon bezazlene prehlade izazvane virusom razvije bakterijska upala uha. Roditelji pritom obično krivo zaključuju da je trebalo antibiotik dati prije pa se bolest ne bi razvila. No treba napomenuti da se ne može za svaku virusnu upalu koristiti antibiotik jer zbog prevelike upotrebe antibiotika mnoge su bakterije već otporne na mnoge od njih. Jedna od primjera je i spomenuti pneumokok kojega je danas vrlo teško liječiti baš zbog njegove rezistentnosti, odnosno otpornosti na mnoge antibiotike. Upala
uha uzrokovana pneumokokom zauzima jednu trećinu u sveukupnoj pojavi i obično su to najteži oblici. U starije djece su češće upale pluća i upale sinusa. Osim upala dišnog sustava bakterija može ući u krv pri čemu nastaje bakterijemija te mogućnost prolaska uzročnika do moždanih ovojnica te nastanka meningitisa. Najbolji način zaštite od invazivne pneumokokne bolesti je cijepljenje. Cjepivo takve vrste za zaštitu starije djece i odraslih postoji na tržištu
već dvadesetak godina. No unazad par godina se pojavilo cjepivo i za djecu mlađu od dvije godine. Od prije godinu dana dostupno je i na našem tržištu pod nazivom Prevenar.
KADA JE DIJETE NAJBOLJE CIJEPITI?
Učestalost pneumokokne bolesti je najveća baš u najranijoj dobi, a tada je i bolest najopasnija. Stoga je najbolje dojenče cijepiti nakon 2 mjeseca života ako se unaprijed zna, odnosno planira da će dijete
s godinu dana krenuti u dječji kolektiv, tj.dječje jaslice.
KOLIKO JE CJEPIVO UČINKOVITO?
Na temelju provedenih ispitivanja ovo bi cjepivo moglo spriječiti 70% teških infekcija izazvanih pneumokokom. Cijepljenjem se smanjuje poboljevanje od upale pluća i upale uha. Jako je važno da se smanjuje njegovo prisustvo u gornjem djelu ždrijela te se smanjuje mogućnost obolijevanja osoba iz okoline, starije bolesne osobe i imunološki slabije. Za njih zaraza navedenim uzročnikom može biti kobna. Tako da štiteći djecu štitimo i odrasle osobe!
U djece starije od 5 godina pneumokokne su infekcije rjeđe, ali to ne znači da oni ne obolijevaju. Pneumokok ponovno postaje značajniji uzročnik infekcija u dobi iznad 65 godine, a uzrok tome je slabljenje prirodne imunosti.
KAKO SE LIJEČI?
Kao i sve druge bakterijske bolesti liječe se primjenom antibiotika. Prije pronalaska penicilina umiralo se od teških upala pluća i gnojnih meningitisa.
Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar
Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540 https://pedijatrija.info
Zaštitite kosu svojih mališana u hladnijim danima uz Baby Boo prirodni šampon!
Dolaskom hladnijih dana, vjetar i niže temperature mogu imati značajan utjecaj na kosu vaših mališana. Kosa postaje sklona mršenju, suhoći i oštećenju. Upravo zato je Baby Boo pripremio idealno rješenje – prirodni i organski šampon koji, zahvaljujući svojoj bogatoj formuli, nježno njeguje kosu, olakšava raščešljavanje i pruža optimalnu hidrataciju.
Ovaj šampon sadrži regenerator, što ga čini savršenim za kosu koja se lako mrsi, osobito tijekom vjetrovitih i hladnih dana. Četiri pažljivo
odabrana aktivna sastojka osiguravaju vrhunsku njegu:
• Ulje makadamije koje hrani kosu i vraća joj prirodni sjaj.
• Ulje jojobe poznato po svojoj sposobnosti hidratacije i zaštite vlasi.
• Ulje kamilice koje smiruje i njeguje osjetljivo vlasište.
• Manuka med koji zahvaljujući svojim antibakterijskim svojstvima pomaže u očuvanju zdravlja kose i vlasišta.
Posebno je pogodan za djecu s osjetljivim vlasištem, jer njeguje bez iritacija, a istovremeno pruža dubinsku zaštitu i nježnost koja je neophodna za najosjetljiviju kosu. Baby Boo šampon ne samo da nježno čisti, već dubinski hrani i štiti kosu, čineći je mekšom i lakšom za oblikovanje.
I ne samo mališani – Baby Boo šampon obožavaju i odrasli, osobito mame, koje znaju koliko je važno pružiti najbolju njegu svojoj djeci, ali i sebi. Njegova prirodna formula idealna je i za kosu cijele obitelji, pa tako pruža univerzalno rješenje za zdravu i njegovanu kosu u svakom trenutku.
Osim toga, formulacija je potpuno prirodna i organska – dermatološki je testirana, ne sadrži GMO sastojke, cruelty-free je i koristi isključivo certifi cirane sastojke vrhunske kvalitete.
Uz Baby Boo, vaša djeca mogu uživati u nježnoj i sigurnoj njezi koja je prilagođena i najosjetljivijoj koži i kosi. Neka hladniji dani budu bezbrižni, a kosa vaših mališana zdrava i lijepa uz prirodnu snagu Baby Boo proizvoda.
Dostupno u dm prodavaonicama!
Razvoj privrženosti
Odmah po rođenju djeteta stvara se emocionalna povezanost između djeteta i odrasle osobe. Dijete odrasloj osobi šalje razne znakove (plač, san, nemirnost) na temelju kojih ona zadovoljava njegove potrebe i brine o njemu. Tu se rađa privrženost, najvažniji oblik razvoja u okviru emocionalno – socijalnog razvoja. Privrženost se definira kao čvrsta emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe (skrbnika), najčešće majke,
Petra Fijan, mag.praesc.educ.
koju dijete pokazuje izrazima sreće prema skrbniku, izljevima straha pri odvajanju i traženjem utjehe u nepoznatim situacijama (Starc, Čudina Obradović, Pleša, Profaca i Letica,2004). Razvoj privrženosti je važan za bolje razumijevanje procesa stvaranja bliske veze između djeteta i roditelja, osobito majke te razumijevanje takvih utjecaja za stvaranje kasnijih vršnjačkih odnosa. Privrženost dolazi iz djetetove urođene potrebe za tjelesnim kontaktom, a njezino zadovoljavanje dovodi do normalnog sazrijevanja moždanih struktura, posebice dijelova koji su sjedište emocija.
Odnos roditelja i djeteta je složen i kompleksan.
Rana privrženost i kvalitetna emocionalna veza je temelj daljeg odnosa između djeteta i odrasle osobe. Na temelju te veze dijete oblikuje odnose s drugim osobama u svojem životu. Za pravilan razvoj privrženosti odgovorna je okolina koja mora odgovoriti na djetetove potrebe za tjelesnim kontaktom i sigurnošću. Najčešći objekt privrženosti je majka, no dijete može razviti privrženost prema ocu ili bilo kojoj drugoj odrasloj osobi (skrbniku) koja zadovoljava njegove potrebe za tjelesnim
kontaktom, zaštitom, ljubavlju, ugodom. Preferiranje majke kao objekta privrženosti u drugoj godini redovito se smanjuje. Ako odrasla osoba uspije uskladiti svoje postupke s bebinim potrebama, stvorit će se sigurna privrženost. Kroz takav odnos dijete dobiva osjećaj povjerenja i sigurnosti u ljude, što je temelj za odnose u kasnijoj životnoj dobi.
Postoje i razne okolnosti u kojima se razvije nesigurna privrženost. Ona se razvija kada potrebe djeteta nisu zadovoljene. Kod nesigurne privrženosti susreću se dva tipa roditelja. Jedan je koji je kaotičan u nastojanjima da umiri dijete, a drugi ignorira potrebe djeteta i ne reagira na znakove koje dijete šalje. Djeca kod koje se razvila
nesigurna privrženost ne osjećaju sigurnost i zaštitu, već se osjećaju ostavljeno. Kod njih se ne razvija osjećaj povjerenja u druge ljude što kasnije može biti prepreka u stvaranju bliskih odnosa. Privrženost prati osjećaj povezanosti između
djeteta i skrbnika, a svako razdvajanje dovodi do osjećaja straha i tjeskobe. Pojačano izražavanje
privrženosti dostiže svoj vrhunac između 6. i 15. mjeseca starosti djeteta dok potreba za fizičkom blizinom postupno opada do treće godine starosti.
TIJEK RAZVOJA PRIVRŽENOSTI
(prema Vasta i sur., 1998)
Faza pretprivrženosti
Ova faza javlja se po rođenju i traje do 6 tjedna.
U njoj dijete prepoznaje miris i glas skrbnika, no podjednako reagira na sve osobe u okolini.
Faza nastajanja privrženosti
U dobi od 6 tjedana do 6 – 8 mjeseci dijete pokazuje naklonost prema skrbniku u odnosu na druge osobe iz svoje okoline. Naklonost iskazuje osmijehom, glasanjem i umirivanjem. U ovoj fazi još nije prisutan strah pri odvajanju.
Faza jasno izražene privrženosti
U dobi od 6 – 8 do 18 – 24 mjeseci privrženost je jasno izražena, pri čemu se javlja strah pri odvajanju. U toj dobi dijete raspoznaje lice skrbnika u odnosu na druge osobe i nalazi se u fazi puzanja što mu omogućuje kretanje za skrbnikom. U nepoznatim situacijama dijete se najbolje osjeća uz blizini skrbnika koji mu pruža sigurnost i zaštitu.
Faza recipročnog odnosa
Ova faza traje od 18. mjeseca pa do 2.-3. godine života. U ovoj fazi dijete počinje razumjeti odvajanje, uz prethodno objašnjenje i najavu. Reakcije radi odvajanja se smanjuju te djeca s navršene tri godine mogu podnijeti odvojenost od skrbnika.
RODITELJSKI STILOVI I PRIVRŽENOST
Kvaliteta privrženosti koja se razvija između djeteta i odrasle osobe ovisi o roditeljskim stilovima koji se njeguju unutar obitelji. Razlikujemo četiri osnovna stila odgoja: autoritarni, permisivan, neuključen i autoritativni stil. Odgojne stilove razlikuju tri karakteristike: prihvaćanje i uključenost, kontrola i autonomija. Uspoređujući odgojne stilove, može se reći kako autoritativan i permisivan stil odgoja
pružaju djetetu toplinu i njeguju tople odnose, ali se razlikuju po ostalim značajkama. Permisivan stil nazivamo popustljiv jer u njemu roditelji pružaju mnogo topline i ljubavi, ali bez postavljanja granica i zahtjeva u odnosu na dijete. Takav stil odgoja djeluje zbunjujuće na dijete te su djeca često nesigurna, nesnalažljiva, impulzivna, slabe kontrole te sklona agresivnosti kada se sretnu s ograničenjima.
Autoritativan stil uz tople odnose kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu bliskost. Postavljeni su zahtjevi i očekivanja koji su primjereni dobi, roditelji imaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, uz ljubav i podršku. Kod takve djece razvijeno je samopouzdanje, sigurnost u sebe, samokontrola i odgovornost. Upravo taj stil karakterizira uspostavljanje sigurne privrženosti. Autoritaran stil karakteriziraju velika očekivanja
i kontrola uz malo ljubavi i pažnje te sklonost kažnjavanju. Djeca su nesigurna, povučena i frustrirana te stalno brinu kako udovoljiti roditelju.
Neuključen stil karakterizira emocionalna hladnoća roditelja i slaba kontrola. Postavljaju se mali zahtjevi, bez postavljanja granica. Takva djeca su često niskog samopouzdanja i samopoštovanja, sklona agresivnom ponašanju te se ne razvija sigurna privrženost.
Kvaliteta privrženosti između djeteta i odrasle osobe ovisi o osjetljivosti odrasle osobe na znakove koje dijete upućuje. Skrbnici koji adekvatno prilagođavaju svoje ponašanje s djetetovim potrebama razvijaju odnos sigurne privrženosti. Na kraju možemo zaključiti kako je uspostavljanje privrženosti s odraslom osobom po rođenju od velike važnosti za dijete. To je osnova za njegov daljnji razvoj, emocionalnu zrelost, socijalnu kompetenciju i uspješno funkcioniranje s drugim ljudima.
Količina ljubavi koju pružamo djeci nije mjerljiva i nikad je ne pružamo previše.
Naprotiv, što je više ljubavi to su djeca sretnija!
Literatura: Strac, B., Obradović, Č., M., Pleša, A., Profaca, B., Letica, M. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing.
Bljuckanje
Svakodnevno se susrećemo s pitanjima roditelja vezanih uz prehranu njihovih beba. Majke se trude, doje, uživaju u dojenju i nisu sigurne koliko majčinog mlijeka bebe pojedu. Dovoljno? Malo? I kad se javi bljuckanje nastaje panika i neizvjesnost.
ŠTO SE DOGAĐA?
Skoro sve bebe bljuckaju. To je izbacivanjeslijevanje hrane kroz usta bebe nakon obroka.
Bljuckanje se javlja i kod dojenih beba i kod beba na adaptiranom mlijeku. Na svu sreću bljuckanje je jedino higijenski problem.
Nakon obroka beba izbaci posisanu hranu pomiješanu sa slinicom usne šupljine. Količina izbačene hrane je mala - za majku je to velika količina. Bljuckanje se odvija bez napora i postoji
dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
više uzroka bebinog bljuckanja.
Neke bebe se prejedu - nemaju mjeru, sišu, sišu i prepune želučić i onda višak hrane izlazi van bez napora na usta.
Kod podrigivanja dolazi do potiskivanja hrane prema jednjaku i ustima.
Bebe koje brzo i halapljivo jedu nagutaju se uz majčino mlijeko i zraka, sadržaj je veći - i dolazi do bljuckanja.
Ukoliko majka dojilja uzima neke lijekove - može doći do bljuckanja.
Bljuckanje se češće javlja kod prijevremeno rođenih beba radi nezrelosti probavnog trakta.
PITAMO SE KAKO DUGO TRAJE BLJUCKANJE?
Bljuckanje se događa neposredno uz hranjenje ili unutar jedan sat nakon hranjenja.
Najčešće se javlja u dobi od 2-4 mjeseca starosti bebe.
Može biti uz jedan ili više obroka dnevno.
Većina bljuckanja prestaje oko 7-8 mjeseca starosti iako se može protezati kroz cijelu prvu godinu života.
Učestalost bljuckanja se smanjuje uvođenjem zgusnute hrane.
Sadržaj koji izlazi iz bebinih usta sastoji se od malo majčinog mlijeka, sline usne šupljine i može biti želučanih sokova.
ZAŠTO SE JAVLJA BLJUCKANJE?
Zbog slabosti mišića koji povezuje jednjak i želudac.
Taj se mišić zatvara nakon uzimanja hrane i sprječava vraćanje hrane iz želuca u jednjak i u usta.
Kod beba nije dovoljno razvijen i dolazi do povrata hrane.
Prejedanje - dijete uzima više hrane nego mu trebahranjenje djeteta čim zaplače, hranjenje djetata čim stavlja ručice u usta i majka misli da je dijete gladno i hrani ga, a želučić je pun. Dijete jede iako nije gladno - refleksno sisanje.
Znači: bljuckanje je izlijevanje neprobavljene hrane u malim količinama. Hrana se izbacuje bez napora.
Djeca i uz bljuckanje dobro napreduju.
Djeca su zadovoljna, lijepo napreduju, guču, spavaju, jedu i pomalo bljuckaju.Nemaju znakova bolesti.
KAKO SMANJTI POJAVU BLJUCKANJA?
Majkama koje doje se savjetuje prekid dojenjapodići dijete u povišeni položaj, malo ga lupkati po leđima i nakon par minuta nastaviti s dojenjem. Kod beba na adaptiranom mlijeku postoje formule koje imaju gušću hranu i na taj način smanjuju izlijevanje sadržaja nakon hranjenja.
Za razliku od bljuckanja - povraćanje je snažno izbacivanje hrane, događa se više puta i dovodi do pojave dehidracije. Povraćanje je vezano uz bolest.
Povraćanje je vezano uz stenoze, gastroezofagealni refluks, uz visoke crijevne opstrukcije, metaboličke bolesti, infekcije, to je bolest i dovodi do nenapredovanja i dehidracije.
Pedijatrijska ordinacija
dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped Grižanska 4, Zagreb 01/299 5543
Temperatura
Temperatura tijela je jedna od osnovnih karakteristika ljudskog tijela.
Normalna tjelesna temperatura kreće se u rasponu od oko 36ºC.
Temperatura mjerena rektalno (u guzi) je za 0,5ºC veća od vrijednosti dobivene mjerenjem pod
pazuhom ili u ustima. Općenito: normalna tjelesna temperatura je 37ºC mjerena pod pazuhom.
Tjelesna temperatura varira i ovisi o više faktora: o mišićnom radu, o temperaturi okoline, o prisutnosti virusne ili bakterijske infekcije, o unosu tekućine, stanju kože i potkožnog tkiva.
Porast tjelesne temperature najčešće je znak bolesti, a nastaje zbog djelovanja toksičnih tvari na centre za regulaciju temperature.
Nagli porast temperature na 39º-40ºC izaziva osjećaj zimice: koža je hladna zbog suženja krvnih žila i tijelo se trese zbog drhtavice. Zimica traje dok se temperatura ne povisi na razinu na koju je podešen „termostat u hipotalamusu“. Porast tjelesne temperature iznad normale zahtijeva poduzimanje neke mjere i praćenje djeteta. Do
Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
38ºC treba davati tekućinu, laganije obući dijete i na taj način omogućiti pad temperature putem kože. Preko 38º-40ºC uz pijenje tekućine, kupanje u mlakoj vodi ili umatanje u mokri pa suhi ručnik, treba dati i antipiretik, to jest sredstvo za skidanje povišene temperature. Postoje čepići, sirupi i tablete, a mogu se primjenjivati na određeno vrijeme (svakih 4 sata do 8 sati) ovisno o visini temperature.
Za mjerenje temperature tijela postoje različiti oblici toplomjera, od klasičnog na živu do digitalnog za mjerenje u uhu.
Važno je primijetiti da se s djetetovom tjelesnom temperaturom „nešto događa“, izmjeriti temperaturu te je pokušati snižavati i posjetiti liječnika.
Svaka obitelj treba imati toplomjer i lijek za skidanje povišene tjelesne temperature. Visoke temperature katkad mogu uzrokovati oštećenjadječje grčeve ili konvulzije.
Pedijatrijska ordinacija
dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped Grižanska 4, Zagreb 01/299 5543
Nagrada i kazna u odgoju
Odgoj je aktivan proces kojim roditelj želi dijete pripremiti za život kao odrasle osobe - usaditi mu socijalne norme, neka znanja i vještine kojima će se moći služiti u „stvarnom životu”... Da bi neka ponašanja proglasili nepoželjnima, a neka poželjnima, pribjegavamo instituciji „nagrade i kazne”. Što se ponekad pokaže i djelotvornim... ali vrlo često se i ne pokaže djelotvornim načinom. O
čemu se zapravo radi?
Nagrada i kazna trebale bi biti motivacijski čimbenici koji će dijete potaknuti na promjenu lošeg ili na ustrajnost dobrog ponašanja. Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na djetetovo ponašanje, na stvari koje su mu važne - uglavnom dobro poznavati svoje dijete, kako bi roditelj znao što odabrati kao nagradu, a što kao kaznu. Kada to zna, pola posla je obavljeno. Ili? Zar odgoj nije tako jednostavan? Zašto ako damo negativnu posljedicu nakon nekog djetetovog ponašanja, to ponašanje ne prestane? Zašto mijenjamo tisuće varijanti kazni i nagrada, a ništa se ne pokaže djelotvornim... po mogućnosti odmah? Zašto odgoj nije crno-bijela aktivnost - ako napraviš to, biti će tako, ako ne napraviš to, biti će onako? Zato što djeca (na sreću) nisu roboti.
O NAGRADI I KAZNI
Ako neko ponašanje prati negativna posljedica, vjerojatnost njegova pojavljivanja će se smanjivati. Ako neko ponašanje prati pozitivna posljedica, vjerojatnost njegova pojavljivanja će se povećavati. Učenje koje se bazira na takvom stavu naziva se operantno uvjetovanje, u psihologiji ga je otkrio Skinner, koji je vršeći niz eksperimenata na
Sandra Matošina Borbaš, prof.
životinjama došao do toga da postoji nešto viši oblik učenja od Pavlovljevog klasičnog uvjetovanja (koje je „najjednostavniji” oblik učenja) te da i ljudi vrlo često pribjegavaju učenju operantnim uvjetovanjem - nagrađivano ponašanje se pojačava, kažnjavano ponašanje se smanjuje.
I to stoji. No, ljudi, na sreću, nisu zastali na ovom obliku učenja, kao što većina životinja jest. Ljudi uče na bezbroj drugih načina - imitiranjem, modeliranjem, otkrivanjem, uvidom... Iako uvodna rečenica stoji - naravno da ćemo
izabirati raditi ona ponašanja koja će slijediti nešto lijepo, a ne izabirati raditi ona ponašanja iza kojih slijedi nešto ružno, postavlja se pitanje - tko određuje što je to lijepa posljedica, a što ružna posljedica? Odgovor je - svatko za sebe. Vodi se vječna rasprava stručnjaka i teoretičara ponašanja oko toga je li ponašanje osobe direktno uvjetovano podražajima izvana (što je stav koji zastupaju bihevioristi), tj. je li istina da ljudi oblikuju svoja ponašanja isključivo i samo na osnovu onoga što se dešava oko njih. Ta, takozvana SR (stimulus-
response) psihologija zapravo svodi čovjeka na pukog robota koji obrađuje vanjske informacije i odabire najprikladniji odgovor na vanjski podražaj. Svi vrlo dobro znamo da se ljudi tako ne ponašajupostoji bezbroj faktora (što svjesnih, što nesvjesnih) koji se upliću u priču oko izbora ponašanja koja manifestiramo na van. Počevši od odgoja, tj. od onoga što su nas roditelji učili da je pristojno, dobro, u redu, preko osobnih stavova, predrasuda, iskustava pa sve do potreba koje nas motiviraju i cilja koji želimo postići nekim svojim ponašanjem
- u ponašanje svake osobe se upliće bezbroj čimbenika na koje nekada ne možemo, a nekada ne želimo utjecati.
Zato prva rečenica ovog poglavlja stoji na „klimavim nogama”. Iako je teoretski gledano ispravna, svakodnevni život je pobija, jer u ljudskom ponašanju ima mnogo raznoraznih nijansa koje nas čine jedinstvenima i unikatnima - u svemu pa tako i u izborima svojih ponašanja.
NAGRADA I KAZNA U ODGOJU
U situaciji odgoja, roditelj je taj koji daje pozitivne ili negativne posljedice na djetetova ponašanja. Ili samo tako mislimo? Kao što sam već napomenula, a što kao roditelj i ja, ali i drugi roditelji vrlo često zaboravljamo - djeca nisu roboti. Sve ovo opisano gore vrijedi u odgoju i za djecu. Od prvog dana djeca su cjelovite osobe - sa svojim potrebama, željama, nadama, strahovima... Ne može im roditelj nametnuti, usaditi, utisnuti svoje stavove, interese, načela... ukoliko dijete to ne želi prihvatiti. Zbog beskonačne ljubavi koje dijete ima za svog roditelja i zbog toga što je svjesno činjenice da ovisi o roditelju, dijete će odlučiti da ne vrijedi riskirati odnos roditelj - dijete neposluhom, nego će se prilagoditi (J. Juul, poznati danski obiteljski psihoterapeut koji je priču o kompetentnosti djece od prvog dana njihova života prelijepo opisao u knjizi „Vaše kompetentno dijete“, bi rekao -
surađivati). Ali odluka o tome da dijete prihvati roditeljske norme, pravila, reagira na pozitivne i negativne posljedice ponašanja nije roditeljskanego djetetova. Dijete je to koje odlučuje hoće li reagirati na roditeljske nagrade i kazne - ako je dijete spremno podnijeti posljedicu nekog svog ponašanja, nema toga što roditelj može napraviti da natjera svoje dijete da napravi ono što roditelj želi.
Naglašavajući snagu odnosa roditelj - dijete, William Glasser, kanadski psihijatar, začetnik
Teorije izbora, govori da stvari u odgoju i ne izgledaju „baš tako crne”. Naime, jačajući odnos sa
svojim djetetom, utječete zapravo i na to da li će dijete poslušati vaš savjet, ideju, prijedlog, reagirati na vaše upute... Činjenica je da ćemo radije poslušati one s kojima „smo si dobri”, nego one ljude s kojima nismo bliski i u toplom odnosu. Pa se s tog stajališta gledano, „najboljom” opcijom čini biti dobar sa svojim djetetom.
ZAKLJUČAK
Govoreći o nagradama i kaznama u odgoju, vjerujem da svi roditelji znaju koliko su kazne okrenute ponižavanju, nepoželjne i štetne. O tome smatram da ne trebam ponovno govoriti. Isto tako,
većina roditelja zna također koliko je pohvala pozitivna i poticajna aktivnosti - pohvalom djetetu dajemo vjetar u krila. No, koliko oprezni moramo biti s kažnjavanjem, toliko oprezni moramo biti i s pohvalama. Da bi i nagrada i kazna bili djelotvorni moraju biti odmjereni, primjereni, pravovremeni i realni.
Što to znači? To znači da moraju biti odmjereni veličinom sukladno ponašanju koje želimo nagraditi ili kazniti; primjereno dobi i razumijevanju djeteta - ako dijete ne razumije zašto je određena neka nagrada ili kazna, ona gubi svoju efikasnost.
Pravovremena znači da se i nagrada i kazna treba dati odmah nakon ponašanja koje želimo bilo nagraditi bilo kazniti te realna što znači da mora biti prirodna u roditeljskom ponašanju - neka bude od srca, a ne „umjetna”.
Ono što valja upamtiti je da ne možemo nikada i nikako utjecati, nikakvim oblicima kažnjavanja ili nagrađivanja, na svoju djecu, kao na robote, da rade ono što mi želimo. Jer su oni od prvog dana svoje osobe, sa svojim potrebama, željama (koje jesu uvelike slične našima), ali to ne znači da djeca trebaju odrastati u okruženju u kojima nema pravila, u kojemu je sve dopušteno. A pravila, nagrađivanje i kažnjavanje nisu stvoreni kao „roditeljsko oruđe”, nego je to nešto što treba biti obiteljski stav - kao npr. „U našoj kući se ne koriste vulgarne riječi. Tko ih koristi mora ubaciti 50 lp u staklenku. Tko ih ne koristi smije odlučiti na što će se potrošiti novci iz staklenke”. Ali tada je to pravilo koje vrijedi za sve - i roditelje i djecu. A kad situaciju postavite tako, osim učenjem kroz operantno uvjetovanje (nagradama i kaznama), svoje dijete učite i po modelu. Ali to zahtjeva mijenjanje i roditelja, ne samo djeteta. Tako da, imajući to na umu, sigurna sam da ćete puno pažljivije birati i pravila i nagrade i kazne.
Zavoli svoje tijelo
Muku mučiš s viškom kilograma i pitaš se…?
Ne pitaj se koju ćeš sljedeću dijetu ili program vježbanja izabrati kako bi napokon izgubila kile.
Umjesto toga…
Zapitaj se….
Zašto sve te razne dijete, programi vježbanja ili čarobne tablete do sada nisu dale rezultate?
Ako ništa od njih toga do sada nije radilo, zašto bi od sutra počelo? Da su dijete i programi vježbanja odgovor na sve naše probleme, ne bismo li svi onda bili zdravi i vitki?
Odgovor je u…
Činjenici što se tradicionalni programi mršavljenja
bave tjelesnom težinom dok emocionalnu zanemaruju, a svatko od nas nosi obje.
Iako različite metode mršavljenja mogu djelovati određeno vrijeme - bilo da izbjegavaš određene skupine hrane, brojiš kalorije… u nekom će se trenutku ponovno pojaviti određeni izazovi i problemi koje će aktivirati određene emocije i strahovi.
Kad se to dogodi, nećeš moći odoljeti starim obrascima te ćeš nastaviti koristiti hranu kako bi se umirila ili ćeš jednostavno odustati jer ne vidiš rezultate.
Svi mi moramo jesti. Cilj je da jedemo kada
osjetimo glad, a ne zbog navike ili osjećaja ljutnje, bijesa frustracije, tuge… U nastavku se nalaze tipični izazovi/prepreke s kojima se većina nas susreće. Uzroci tih problema su kod svakoga drugačiji, ali su stvarni i sprječavaju nas na našem putu mršavljenja.
Jednom kada uzroke tih emocionalnih problema riješiš, prepreke će jednostavno nestati.
Najčešće prepreke s kojima se žene suočavaju pri mršavljenju:
1. OSJEĆAJ USKRAĆENOSTI
Ukoliko si probala s nekom dijetom ili planom prehrane koji je uključivao izbjegavanje određene vrste hrane ili ako si ozbiljno smanjila unos kalorija, poznat ti je taj osjećaj. Osjećaj uskraćenosti može aktivirati određene obrasce ponašanja koji onda sabotiraju naše mršavljenje.
2. STRAH OD PROMJENE
Strah od promjene je još jedna velika prepreka koju treba proći. Većina ljudi želi biti drugačija, ali ne želi ništa mijenjati u svom životu. Gubitak težine predstavlja veliku promjenu, jer tvoj život sa željenom težinom izgledat će drugačije nego život koji sada živiš. Sama ta pomisao može aktivirati taj strah i onda te spriječiti na tvom putu.
3. STRAH OD MIŠLJENJA DRUGIH
Koliko ti je bitno mišljenje drugih ljudi? Pitaš li se nekada: Što će drugi reći kada im kažem da sam uspjela izgubiti kile ili da sam zadovoljna sama sa sobom? Razumijem tu zabrinutost. Ona je trenutno dio tebe, ali ti ne koristi. Kada se počneš osjećati sigurnije i ugodnije, mišljenja drugih će ti postati manje važna.
4. STRAH OD NEPRIPADANJA
Ima li u tvojoj obitelji članova koji imaju probleme s težinom? Voli li tvoja obitelj dobro pojesti i uživa li u jelu? U tom slučaju gubitak težine ti može izazvati osjećaj straha od nepripadanja.
Bilo da je taj strah svjestan ili nesvjestan, ako se
počneš osjećati “drugačijom” od njih zbog načina prehrane, vježbanja… vjerojatno će se javiti i osjećaj nepripadanja.
5. STRES NA RADNOM MJESTU
Radni stres je tipičan okidač zbog kojeg ljudi brzo i često posežu za nezdravom hranom. To može biti uzrokovano opsegom posla, nerealnim rokovima ili financijskim pritiskom.
Ako nemaš kontrolu nad ovim stresom, podložna si tome da se vraćaš svojoj navici da posežeš za hranom kako bi se umirila.
6. STRES IZ ODNOSA S DRUGIMA
Bilo da se radi o partneru, obitelji, kolegama ili
prijateljima, stres iz odnosa s drugim ljudima je snažan okidač za emocionalno hranjenje. Svađe, nesuglasice, udaljavanje, frustracije ili razočaranja, u nama često aktiviraju emocionalnu potrebu za pogrešnom i nepotrebnom hranom.
7. ŽUDNJA ZA HRANOM
Ovo je jedna od najvećih prepreka pri mršavljenju. Žudnja je stvaran i jak osjećaj kojem se teško, gotovo nemoguće oduprijeti. No, bitno je da znaš da ona proizlazi iz prekomjernog stresa i hormonalnih neravnoteža izazvanih stresom. Uz ovaj program, žudnju možeš eliminirati u nekoliko minuta.
8. STAGNACIJA
Svi se suočavaju s fazama stagnacije prilikom pokušaja mršavljenja. One su prirodni dio procesa, ali kod nas mogu izazvati iznimno frustrirajuće osjećaje te ih ponekad koristimo kao “izgovor” da odustanemo i prekinemo proces.
9. NESTRPLJIVOST
Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno može potaknuti razne stare obrasce ponašanja koji sprječavaju mršavljenje. Ukoliko nismo zadovoljni s napretkom na vagi ili u centimetrima može se javiti nestrpljivost.
Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno aktivira druge duge osjećaje: zlovolju, osjećaj nepravde, bijesa… osjećaje koji te udaljavaju od tvog cilja.
10. NEUSPJEH
Ako odustaneš od svog plana mršavljenja ili preskočiš nekoliko dana vježbanja, ponekad je uobičajena pomisao da nisi uspjela… opet. A kada ta pomisao postane emocija te počneš osjećati da nisi uspjela, tvoj put automatski kreće u tome smjeru.
Jesu li ti neke prepreke poznate? Super, jer si na korak do njihovog rješenja.
Prijavi se na EFT program i riješi prepreke koje ti stoje na putu prema mršavljenju.
O programu
Tijekom tretmana EFT-a (tehnika emocionalne slobode) vrhovima vlastitih prstiju dodirujemo akupunkturne točke - ili točke “ublažavanja stresa” - dok razgovaramo o stresnoj situaciji/događaju na kojem smo odlučili raditi u tom trenutku.
Dok je naš mozak, odnosno svijest usredotočena na problem, EFT tapkanje djeluje smirujuće na centar u mozgu koji je odgovoran za “fight or flight response“ koji se javlja kada se suoči s uznemirujućim emocijama, mislima, prošlim sjećanjima ili situacijama.
Kada nam je tijelo smireno, zarobljenu emociju iz stresnog događaja/situacije otpuštamo iz podsvijesti.
tapkanje-eft.eu/zavoli-svoje-tijelo
Igra kao
Jean Piaget, poznati psiholog i razvojni biolog izjavio je kako „Možemo biti sigurni da će se sva događanja u djetetovu životu – i ugodna i neugodna, odraziti na njegovu igračku.“ Drugim riječima, može se reći da sve ono što se djetetu dogodi, od samog početka njegova života, ostavlja trag na njemu. Velik dio toga dijete niti ne zapamti na svjesnoj razini. Stoga je teško s djetetom pričati
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom
o tome što ga muči, ima li neke nezadovoljene potrebe ili na koje emocionalne potrebe mu nije adekvatno odgovoreno.
Roditelji ponekad vrlo jasno osjete posljedice nezadovoljavajućeg odnosa s djetetom - dijete može iskazivati nepoželjna ponašanja, ne poštivati granice, djelovati ljuto ili frustrirano bez da roditelj zna podlogu toga. Također, moguće je da se kao posljedica neprorađenih problema djeteta javljaju i određene fiziološke reakcije (npr.tikovi, nemogućnost zadržavanja stolice ili mokraće, tepanje u govoru...).
S obzirom na to, javljaju se pitanja poput: Kako onda pomoći djetetu kada ga ne razumijemo?
Kako otkriti što ga muči? Što je u podlozi nezadovoljavajućeg odnosa s djetetom?
Kako bi se odgovorilo na ova pitanja važno je djetetu pružiti primjeren način izražavanja i uvjete u kojima će se osjećati dovoljno sigurno, ali i dovoljno slobodno da izrazi svoj unutarnji svijet. Kao što znamo, djetetov prirodan način izražavanja jest putem igre. Neki kažu kako su igračke djetetove riječi, a dječja igra priča koju nam dijete priča. Da bi što bolje razumjeli dječju igru važno je uočiti teme koje se javljaju u igri te njihovo potencijalno značenje, kao i nijanse djetetovih osjećaja koji se kroz igru izmjenjuju. Jedan od načina kako naučiti prepoznavati teme, osjećaje te njihovo potencijalno značenje je i putem edukacije Terapija igrom za
roditelje. Na ovoj edukaciji roditelji u maloj skupini uče osnovne principe terapije igrom kako bi se kod kuće, jednom tjedno u trajanju od 30 minuta mogli igrati s djetetom na poseban način. Taj način je poseban jer u tih pola sata igranja vrijede drugačija pravila od onih u svakodnevnom odnosu s djetetom. Roditelj koristi posebne vještine čije korištenje djetetu omogućuje da se osjeća sigurnim, ali i slobodnim izraziti se kroz igru. Uz to, roditeljeva pažnja je tada potpuno posvećena djetetu i roditelj tada empatičkim reflektiranjem osjećaja, misli i
ponašanjašalje djetetu poruku da je ovdje, da mu je važno što dijete osjeća i da ga prihvaća. Neki od principa terapije igrom usmjerene na dijete jesu da je:
Fokus na dijete više nego na na problem. Ponekad kada se javi problem imamo tendenciju fokusirati se isključivo na rješavanje tog konkretnog problema, a pri tome se gubi fokus s djeteta u cjelini. Na taj način može se stvoriti dodatni pritisak na dijete te može doći do kontra efekta – da problem postane još izraženiji.
Fokus na sadašnjost više nego na prošlost.
Iako prošlost igra važnu ulogu u oblikovanju svake osobe, u komunikaciji i radu s djetetom važno je sagledati ga sada i ovdje. Što je to s čime se trenutno nosi? Što je to što mu sada treba?
Fokus na osjećaje više nego na misli ili ponašanja. Često se problemi pojavljuju u obliku nekih nepoželjnih ponašanja pa se stoga rješavanjem problema smatra suzbijanje tih ponašanja. Pri tome se zaboravlja da su upravo emocije naši pokretači i da su one te koje sa sobom nose određenu energiju koja se onda kroz različite
ponašajne kanale ispoljava na van. Zato je važnije i učinkovitije ako se radi na emocijama ili potrebama koje su u podlozi nekog ponašanja, a ne na samom ponašanju.
Fokus na razumijevanje više nego na objašnjavanje.
Da bismo pomogli djetetu da se lakše nosi s nekim izazovom puno je važnije da mu pri tome iskažemo razumijevanje njegovih misli, osjećaja i potreba nego da mu objašnjavamo što je to što se događa.
Fokus na prihvaćanje više nego na ispravljanje.
Neke osobine djeteta koje su u nekoj situaciji otežavajuće, u nekoj drugoj situaciji mogu biti izrazito korisne. Zato je važno prihvatiti one osobine koje ne otežavaju značajno svakodnevicu djetetu i vama te korigirati samo one koje zaista nisu dobre za funkcioniranje djeteta.
Fokus na djetetovu mudrost i vođenje više nego na znanje terapeuta ili roditelja.
Svako dijete ima potencijal i unutarnji pokretač koji će mu, u dobrim uvjetima, omogućiti da proradi svoje probleme i nađe adekvatno rješenje. Stoga je efikasniji način ako se djetetu stvore uvjeti da samo dođe do rješenja i prorađuje one stvari koje samo (na svjesnoj ili nesvjesnoj razini) procijeni bitnima, nego da odrasli odlučuju koji će to put biti.
Centar Proventus Kružna 81, Zagreb info@centarproventus.hr tel: 5813 604
www.terapijaigrom.hr www.centarproventus.hr
