Mamino Sunce | broj 101

maminosunce

2024.

Uvodnik

Dragi mame, tate, bake i djedovi, stigli smo i do 101. broja. Sto ih je iza nas i nadam se bar još sto ispred nas :)

Voljela bih znati koliko je novih mama ovaj naš časopis držalo u rukama. Sigurno je fascinantan broj :)

Sretna sam što smo premašili 100. broj i veselim se svim budućim brojevima i novim i ne tako novim

mamama koje će nas čitati.

Uživajte u izazovima i radostima roditeljstva, u proljeću i svojim mališanima...

Voli vas sve, Andrea

travanj 2024.

MaminoSunce.hr

Impresum

Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.

Glavna urednica: Andrea Hribar Livada

info@maminosunce.hr

www.maminosunce.hr

Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u lipnju 2024.

ISSN broj: 2757-1890

Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima.

Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.

SADRŽAJ

Bolesti štitnjače u trudnoći

Normalna funkcija štitnjače i normalna razina tiroidnih hormona u trudnoći je nužna za pravilan razvoj mozga i živčanog sustava fetusa/djeteta.

Funkcija štitnjače majke i fetusa je usko povezana, posredstvom posteljice i amnijske tekućine. Tako u trudnoći dolazi do prijelaza

joda kao i malih, ali fiziološki značajnih količina

hormona štitnjače iz majke u fetus, što utječe na razvoj fetalne hipotalamo-hipofizno-tireoidne

osovine, u sklopu čega i na razvoj fetalne štitnjače. U prvom trimestru trudnoće plod koristi majčine tiroidne hormone za normalni rast i razvoj, dok od 12. tjedna trudnoće fetalna štitnjača može samostalno koncentrirati jod i sintetizirati hormone. Međutim plod je i dalje ovisan o majčinoj opskrbi jodom, koja je nužna za sintezu tiroidnih hormona fetusa pa Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dnevni dodatak joda prehrani trudnica u dozi od 200 mikrograma/ dan.

KAKO TRUDNOĆA UTJEČE NA RAD

ŠTITNJAČE?

Trudnoću prate brojne hormonske i metaboličke

promjene koje imaju utjecaj na metabolizam joda i na aktivnost štitnjače:

- u prvom trimestru povećava se volumen štitnjače, dolazi do žljezdane hiperplazije i pojačane vaskularizacije uz značajno povišen

Ana Micevska Slavec, dr.med., specijalistica ginekologije i opstetricije

bazalni metabolizam

- u prvom trimestru pod utjecajem visokih

vrijednosti hormona hCG-a i estrogena u cirkulaciji majke, raste serumska koncentracija

ukupnog T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin) i TBG (nosača-globulina), koji veže T3 i T4

- u drugom i trećem trimestru vrijednosti tiroidnih hormona padaju te se postupno njihova vrijednost normalizira.

HIPERTIREOZA ILI POVEĆANI RAD

ŠTITNJAČE U TRUDNOĆI

Učestalost hipertireoze u trudnoći iznosi oko 0,2 %, a najčešći razlog povećanja funkcije štitnjače je Gravesova bolest. Radi se o autoimunoj bolesti u kojoj organizam stvara stimulirajuća protutijela koje se vežu za TSH receptore i aktiviraju folikularne stanice štitnjače na povećanu proizvodnju tiroidnih hormona. U trudnoći se ova autoimuna bolest rijetko dijagnosticira jer se klinički simptomi tireotoksikoze (povećani rad štitnjače) ne razlikuju od hipermetaboličkog stanja trudnoće. Kod trudnica koje su prije trudnoće bolovale od Gravesove bolesti, moguća je egzacerbacija (ponovno javljanje) simptoma i pogoršanje bolesti u prvom trimestru trudnoće, ali i nakon poroda.

KOJI SU SIMPTOMI HIPERTIREOZE U TRUDNOĆI?

Povećani rad štitnjače može prouzrokovati sljedeće

simptome:

- mučnina

- povraćanje

- proljev

- tahikardija-ubrzana frekvencija srca

- znojenje

- gubitak težine.

Hiperemeza (prekomjerno povraćanje) u trudnoći često je združena s hipertireozom, a smatra se da nastaje pod utjecajem visoke vrijednosti hCG koji ujedno stimuliraju i štitnjaču na proizvodnju veću količine tiroidnih hormona. Trudnice imaju mučninu

i povraćanje, što može dovesti do opasnog stanja gubitaka težine i dehidratacije kod trudnica u slučaju zanemarivanja.

KAKO HIPERTIREOZA MOŽE UTJECATI NA MAJKU I NA PLOD?

Neliječena hipertireoza tijekom trudnoće može dovesti do:

- spontanog pobačaja

- prijevremenog poroda

- niske porođajne težine

- preeklampsije - opasnog stanja povišenog krvnog tlaka i gubitka proteina mokraćom u trudnoći

- kongestivnog zatajenja srca

- neonatalne tireotoksikoze

- prirođenih malformacija ploda.

ŠTO MOŽEMO ZAKLJUČITI?

U bolesnica s hipertireozom neophodno je prije trudnoće uspostaviti remisiju (normalan rad štitnjače) kako bi se tijekom trudnoće smanjila mogućnost nastajanja komplikacija, odnosno izbjeglo medikamentozno liječenje. Ako se bolest pojavi u trudnoći, odluku o daljnjem postupku

treba donijeti u suradnji s endokrinologom.

Trudnice dobro podnose lakši oblik hipertireoze i bez terapije, ali u srednje teškim i teškim oblicima indicirana je primjena tireostatskih lijekova, zbog ozbiljnih posljedica po majku i plod. Lijek izbora u liječenju hipertireoze je propiltiouracil, koji je se daje u najmanjim mogućim dozama, jer isti prolazi posteljičnu barijeru i može uzrokovati fetalnu hipotireozu. Doza od 200 mg propiltiouracila je sigurna i nema lošeg utjecaja na fetus.

HIPOTIREOZA ILI SMANJENI RAD

ŠTITNJAČE U TRUDNOĆI

Najčešći uzrok primarne hipotireoze u trudnoći je Hashimotova bolest u kojoj imunološki sustav majke stvara cirkulirajuća protutijela koja napadaju štitnjaču, što dovodi do smanjene produkcije hormona štitnjače u organizmu.

Kod žena s klinički manifestnog hipotireozom prije trudnoće, preporučuje se prekoncepcijska obrada i regulacija vrijednosti TSH, koji prije koncepcije ne smiju biti iznad 2,5 mIU/L, zbog povećanog rizika

od spontanog pobačaja i prijevremenog poroda. Nakon koncepcije (zanošenja) potrebno je povećati terapijsku dozu tiroksina za 20-30% od doze prije trudnoće, kako bi se postiglo eutireotično stanje i normalizirala razina TSH u krvi majke.

KAKO HIPOTIREOZA MOŽE UTJECATI NA

MAJKU I NA PLOD?

Neliječena hipotireoza tijekom trudnoće može dovesti do:

- preeklampsije - opasnog stanja povišenog krvnog tlaka i gubitka proteina mokraćom u trudnoći

- anemije

- spontanog pobačaja

- prijevremenog poroda

- niske porođajne težine kod novorođenčeta

- mrtvorođenosti

- kongestivnog zatajenja srca

- kongenitalne anomalije

- poremećaja u neurološkom razvoju ploda.

LIJEČENJE HIPOTIREOZE U TRUDNOĆI

Cilj liječenja hipotireoze u trudnoći je uspostavljanje kliničkog i kemijskog stanja eutireoze, jer je dokazano kako djeca rođena od žena s različitim stupnjem hipotireoze, imaju neurorazvojna oštećenja. Liječenje se provodi supstitucijskom terapijom – levotiroxinom (Euthirox) peroralno (na usta) u jednoj dozi prije obroka.

Potrebno je redovito tijekom trudnoće kontrolirati razinu slobodnih hormona štitnjače i TSH te održavati vrijednosti u granicama normale, jer se pokazalo kako i blago povećanje TSH u trudnoći (> 4miL/L), kod latentne hipotireoze može utjecati na niži kvocijent inteligencije djeteta, što nije zabilježeno kod trudnica koje su uzimale tiroksin.

ŠTO MOŽEMO ZAKLJUČITI!

U trudnoći treba liječiti hipotireozu, već ako se nađe povišena vrijednost TSH>2,5 jed./L u prvom tromjesečju ili ako je TSH>3,0 jed./L u drugom tromjesečju trudnoće.

Zbog čestih komplikacija trudnoće u trudnicama s hipotireozom kao što su spontani pobačaj,

prijevremeni porod, preeklampsija, abrupcija placente, postpartalno krvarenje, a u djece dijagnosticirano neurorazvojno oštećenje, Hrvatsko društvo za štitnjaču preporučuje učiniti probir na hipotireozu, određivanjem TSH u serumu, svim trudnicama kod prvog ginekološkog pregleda.

POLIKLINIKA GINECEJ

Strojarska 28, ZAGREB

01 389 1327

ana.micevska@poliklinika-ginecej.hr

https://poliklinika-ginecej.hr/

Procjena rizika za preeklampsiju

Preeklampsija predstavlja multisistemsku bolest koja se javlja u 2-5 % trudnica i  smatra

se jednom od glavnih uzroka maternalnog i perinatalnog morbiditeta i mortaliteta.

Globalno, svake godine umire više od 76.000 žena i 500.000 novorođenčadi zbog preeklampsije.

Radi se o hipertenzivnom poremećaju koji se javlja u trudnoći i manifestira se pojavom povišenog tlaka >140/90 mmHg izmjeren u dva navrata u razmaku od 4 sata u 20. tjednu ili iza 20. tjedna trudnoće kod žena koje su prije trudnoće imale normalan krvni tlak.

Ana Micevska Slavec, dr.med., specijalistica ginekologije i opstetricije

Uz povišeni krvni tlak javljaju se:

- Proteinurija - pojava proteina u mokraći (≥0.3 g u 24 satnom uzorku urina)

- Poremećaj na razini ostalih organskih sustava trudnice kao što su: poremećaj funkcije bubrega i jetre, neurološkog sustava (jaka glavobolja, poremećaj vida) i poremećaj krvi (smanjeni broj trombocita).

- Uteroplacentarna disfunkcija ili smanjeni protok krvi do posteljice, što rezultira smanjenim dotokom kisika fetusu i posljedičnim zastojem u fetalnom rastu te povećanim rizikom od smrti ploda.

Preeklampsija može dovesti do niza

komplikacija kako kod majke, tako i kod ploda:

- Kod majke, preeklampsija može izazvati ozbiljne komplikacije, uključujući eklampsiju s grčevima, krvarenje u mozgu i moždani udar, poremećaje koagulacije, HELLP sindrom te oštećenje bubrega, jetre ili pojave edema pluća.

- Kod ploda može doći do komplikacije kao što su zastoj u fetalnom rastu (IUGR), prijevremeni porod, neonatalna smrt, krvarenje u mozgu, respiratorne poteškoće i problemi s hranjenjem.

KOJI SU MAJČINI RIZIK FAKTORI

POVEZANI S POJAVOM PREEKLAMPSIJE?

Faktori umjerenog rizika

- nuliparitet (prva trudnoća)

- starosna dob majke >35 godina

- debljina, BMI>30

- trudnoća nakon asistirane reprodukcije

- obiteljska anamneza za preeklamsiju

- kratki i dugi interval između trudnoća

- višeplodne trudnoće.

Faktori visokog rizika

- pacijentice koje su u prijašnjoj trudnoći imale preeklampsiju

- pacijentice s kroničnom hipertenzijom prije trudnoće

- renalne bolesti

- autoimune bolesti

- pregestacijski dijabetes (tip I i tip II dijabetes prije trudnoće).

POSTOJE LI UČINKOVITI TESTOVI KOJI

MOGU USPJEŠNO PROCIJENITI RIZIK OD

PREEKLAMPSIJE I TAKO DOPRINIJETI

PREVENCIJI I SMANJENJU POJAVE

PREEKLAMPSIJE?

U cilju povećane svjesnosti o posljedicama preeklampsije po majčinom i fetalnom/neonatalnom zdravlju, vodeća svjetska ginekološka društva za perinatalnu medicinu objavile su preporuke o važnosti implementacije efikasnih probirnih testova koji bi identificirali trudnice s povećanim rizikom za pojavu preeklampsije kako bi se mogle poduzeti sve potrebne mjere da se poboljša proces placentacije i s time smanjila ili odgodila pojava ovog poremećaja. Radi se o testovima koji procjenjuju rizik od pojave preeklampsije u prvom i drugom/trećem trimestru:

1. Procjena rizika za preeklampsiju u prvom

trimestru

Test prvog trimestra obuhvaća: analizu majčinih rizik faktora, mjerenje MAP (mean arterial pressure), biokemijsku analizu faktora iz krvi, kao što su PLGF (placental growth factor) ili PAPP-A (pregnancy associated plasma protein A) te mjerenje UTPI (uterin artery pulsatility indeks). Ovi čimbenici  se unose u FMF-kalkulator koji identificira žene s povećanim rizikom od razvoja preeklampsije

Kod žena kod kojih je ovaj test pokazao visok rizik za razvoj preeklampsije (rizik ≥ 1:100), uvodi se profilaktička terapija tabletama Aspirina u dozi od 150 mg jednom dnevno, uvečer. Preporučeno razdoblje kada se treba započeti s profilaktičkom terapijom je od 11.-14. tjedna trudnoće, a terapiju je potrebno uzimati do kraja 36. tjedna trudnoće. Studije su pokazale da primjena ovog skrining testa i uvođenje profilaktičke terapije Aspirinom smanjuje pojavu preeklampsije ovisno o tjednima trudnoće: za 89% (PE < 32 tjedna), 82% (PE < 34 tjedna) i 62% (PE < 37 tjedna) kod žena s visokim rizikom za razvoj preeklampsije.

2. Procjena rizika za preeklamsiju u drugom i trećem trimestru

Nakon 20.-34. tjedna trudnoće preporuča se mjerenje sFlt-1/PlGF odnos (soluble fms-like tyrosine kinase-1 / placental growth factor)

koji zajedno s kliničkom procjenom pacijentice može pomoći u otkrivanju rizika od nastanka preeklampsije i procjenu vremena nastanka:

1. sFlt-1/PlGF odnos <38- isključena je mogućnost od pojave preeklampsije

2. sFlt-1/PlGF odnos  >85 (rana pojava PE)  ili >110 (kasna pojava PE) - postoji velika vjerojatnost od razvoja preeklampsije ili druge forme placentarne insuficijencije

3. sFlt-1/PlGF odnos između 38-85 (rana pojava PE) ili 38-110 (kasna pojava PE) - visoki rizik od razvoja preeklampsije unutar 4 tjedna

ZAKLJUČAK

Svjetska vodeća društva kao što je FIGO preporučuju uvođenje skrining testova za procjenu rizika od preeklamsije kao dobru kliničku praksu kod svih trudnica s ciljem smanjiti pojavnost ovog poremećaja te njegove posljedice po zdravlje majki i djece.

Također je istaknuta važnost savjetovanja trudnica o rizicima od hipertenzivnih bolesti u trudnoći i simptomima poput jakih glavobolja, problema s vidom, epigastričnih bolova, povraćanja te otoka u licu, rukama i nogama. U slučaju pojave ovih simptoma, trudnice bi trebale ODMAH konzultirati svog liječnika ili otići u najbližu bolnicu.

Hrvatsko društvo za perinatalnu medicinu u skladu sa svjetskim preporukama također preporučuje korištenje skrining testova za procjenu rizika od preeklamsije.

POLIKLINIKA GINECEJ

Strojarska 28, ZAGREB

01 389 1327

ana.micevska@poliklinika-ginecej.hr

https://poliklinika-ginecej.hr/

Jesu li dude varalice štetne za bebe?

Bebe od prvog dana života traže kontakt zbog čega je najbolji način za smirivanje djeteta dojenje ili držanje u naručju. Međutim, jedan od popularnih načina smirivanja djeteta je i duda varalica koju u zapadnoj Europi koristi do 80% djece. Upravo zbog toga, jedno od najčešćih pitanja roditelja je - jesu li dude varalice štetne za bebu?

“Duda je pomagalo čija je svrha umiriti i utješiti dijete. Korištenje dude ne bih nazvala štetnim, ali bih voljela ukazati na njezino optimirano i razumno korištenje, u svrhu utjehe, kada su sve ostale potrebe djeteta namirene”, izjavila je Hela Puljić dr.med. dent., dodavši kako, gledano sa stomatološkog stajališta, s korištenjem dude bi trebalo prestati do djetetove 3. godine života.

JESU LI SVE DUDE ISTE?

Iako dude mogu biti od pomoći kako roditeljima tako i djeci, ono što je najvažnije je odabrati odgovarajući proizvod. Većina duda zbog svojeg okruglog oblika sisaljke može uzrokovati nepravilnosti u razvoju djetetove čeljusti, ali i dovesti do brojnih drugih tegoba.

„Ukoliko se roditelj odlučio na korištenje dude treba birati dudu što plosnatijeg oblika, jer će takva duda podjednako prenositi opterećenje na nepce i zubne grebene, te će biti izbjegnute negativne posljedice na razvoj čeljusti i poziciju zubi”, objašnjava doktorica Puljić.

„Osjetio sam velik izazov, ne samo kao otac, već i kao ortodont, i želio sam saznati zašto točno dolazi do križnog zagriza te kako se to može spriječiti,” rekao je dr. Herbert Pick i dodao kako je samo 20%

deformacija čeljusti genetičkog pordijetla, zbog čega je važno da oblik dude bude biofunkcionalan.

CURAPROX ORTODONTSKA DUDA

Curaprox dude osmislilio je dr. Herbert Pick, ortodont iz Kufsteina u Austriji, kojem je razvoj biofunkcionalne dude postao osobna misija, nakon što se kod njegova sina, upotrebom neadekvatne dude, razvio križni zagriz.

Curaprox duda umiruje bebu i sprječava pomicanje zubi, podržava normalan razvoj desni, zubi, nepca i čeljusti.

Za razliku od standardne dude s okruglom

sisaljkom koja u djetetovim ustima stvara vakuum i pritisak na nepce, Curaprox dude imaju plosnati vrh

koji ravnomjerno raspoređuju pritisak što smanjuje mogućnost za razvoj nepravilnosti kao što su križni i otvoreni zagriz. Zbog plosnatog oblika, duda ostaje u ustima isključivo dok ju dijete aktivno siše. Uski donji dio sisaljke i njezin plosnati, meki vrh omogućuju da bebin jezik uvijek bude u prirodnom položaju. Kod sisanja su bebine usne

gotovo u potpunosti zatvorene, pa se zbog toga ne trebaju očekivati nepoželjne posljedice povezane s razvojem procesa nepravilnog gutanja i disanja

kroz nos (umjesto na usta) što bebi osigurava bolji san.

Curaprox u svom asortimanu, osim ortodontskih

duda nudi i prsten za grickanje koji pomaže

kod nicanja zubića, pobuđuje osjetila i promiče

senzorne i motoričke sposobnosti te prvu četkicu za zube u potpunosti prilagođenu bebama od prvog

zubića do 5. godine života.

Indukcija poroda

Metode indukcije poroda provode se kada je ugroženo zdravlje majke

i nerođenog djeteta

Indukcija poroda (engl. induction of labour) podrazumijeva medicinske postupke kojima se nastoji potaknuti porođaj djeteta. Porođaj najčešće započinje i odvija se potpuno prirodno, no ponekad je samom procesu potrebno pripomoći.

Metode indukcije poroda provode se kada je ugroženo zdravlje majke i nerođenog djeteta.

Što je indukcija poroda, kada se provodi, koje sve metode indukcije postoje, koliko traje inducirani porod, te koje su moguće komplikacije, donosimo u nastavku teksta.

ŠTO JE INDUKCIJA PORODA?

Indukcija poroda podrazumijeva medicinske intervencije kojima se nastoji potaknuti porođaj djeteta kroz porođajni kanal majke, stimulacijom kontrakcija maternice.

Indukcija porođaja može biti medicinski indicirana ili programirana (elektivna), o čemu govorimo u nastavku teksta.

KADA JE POTREBNA INDUKCIJA PORODA?

Hoće li biti potrebna indukcija poroda odlučuje

Monika Babić

www.otkucajsrca.hr

liječnik, u dogovoru s trudnicom, nakon procjene zdravstvenog stanja majke i nerođenog djeteta. Tijekom procjene zdravstvenog statusa ploda (fetusa), određuje se i gestacijska dob (zrelost), težina, veličina i položaj ploda u maternici.

Indukciji poroda uobičajeno se pristupa kada je rizik samog postupka, odnosno dovršenja trudnoće indukcijom, manji od rizika njenog nastavka zbog mogućih komplikacija. Dovršenje trudnoće indukcijom poroda provodi se kada postoji medicinska indikacija. Odnosno, zbog različitih bolesti i stanja u majke i/ili ploda te kako bi se spriječile neželjene komplikacije i ishodi trudnoće, ako se porođaj ne pokrene.

U nastavku navodimo neke od razloga za indukciju poroda.

PRODULJENA ILI PRENESENA TRUDNOĆA

Produljenom ili prenesenom trudnoćom (engl. postterm pregnancy) smatra se svaka trudnoća koja traje 42 tjedna ili duže.

PRIJEVREMENO PUKNUĆE VODENJAKA

Prijevremeno prsnuće vodenjaka najčešće završava spontanim porođajem unutar 24

sata, no isti može biti odgođen i do 7 dana od prsnuća vodenjaka, čime se povećava rizik za nastanak infekcije u majke i ploda. Upravo zbog toga, u dogovoru s pacijenticom, najčešće se provodi indukcija poroda. Naravno, moguć je i ekspektativan pristup, odnosno čekanje spontanog početka porođaja. Odlučite li se za ovaj poštedni pristup, preporučuje se apstinencija od spolnih odnosa.

INFEKCIJA PLODOVIH OVOJA (KORIOAMNIONITIS)

OLIGOHIDRAMNION

Premala količina plodove vode ili oligohidramnion

može uzrokovati deformacije ploda zbog otežanog kretanja u maternici.

ZASTOJ U RASTU PLODA

ABRUPCIJA (PRIJEVREMENO ODLJUŠTENJE)

POSTELJICE

Abrupcija označava prijevremeno, djelomično ili potpuno odljuštenje normalno smještene posteljice, prije samog porođaja.

POVIŠEN KRVNI TLAK (HIPERTENZIJA) U TRUDNOĆI

Hipertenzivni poremećaji u trudnoći predstavljaju ozbiljnu komplikaciju koja može rezultirati

nepovoljnim posljedicama po zdravlje majke i ploda.

DIJABETES U TRUDNOĆI (DIJABETES TIP 1 ILI

2, GESTACIJSKI DIJABETES)

Kako bi se spriječile moguće komplikacije (makrosomija, mrtvorođenje) trudnoća komplicirana dijabetesom (koji je postojao prije trudnoće ili se prvi puta pojavio u trudnoći) ponekad može biti indikacija za inducirani porod.

VIŠEPLODNA TRUDNOĆA

Višeplodna trudnoća, koja je sama po sebi rizična, nerijetko je razlog za indukciju poroda.

GESTACIJSKA KOLESTAZA

Kolestaza u trudnoći jedan je od čestih razloga za indukciju poroda.

UNUTARMATERNIČNA SMRT PLODA

Nakon smrti ploda in utero (unutar maternice), kako bi se smanjila emocionalna patnja trudnice, no i rizik od nastanka komplikacija, indukcija poroda obično se provodi unutar 48 sati.

Ponekad se, na zahtjev majke, nakon 39. tjedna trudnoće, izvodi elektivna indukcija poroda.

METODE INDUKCIJE PORODA

Indukcija poroda provodi se lijekovima,

mehaničkim postupcima ili kombinacijom obiju metoda. Prije samog odabira i provođenja metoda indukcije poroda potrebno je procijeniti stanje majke i djeteta te utvrditi zrelost vrata maternice (lat. cervix). Nezreo vrat maternice razlog je za provođenje postupaka sazrijevanja vrata maternice – preindukcije.

PREINDUKCIJA PORODA

Preindukcija podrazumijeva postupke kojima se nastoji potaknuti širenje i sazrijevanje vrata maternice u svrhu provođenja vaginalnog porođaja.

PROSTAGLANDINI

Preindukcija poroda prostaglandinima pospješuje širenje i omekšavanje cerviksa te kontrakcije maternice (trudove). Prostaglandinski pripravci za indukciju poroda primjenjuju se u obliku vaginalnih gelova i tableta koje se uzimaju na usta. Indukcija poroda gelom najčešće se primijenjuje. Prostaglandinski gel za indukciju poroda ponekad je potrebno aplicirati u rodnicu nekoliko puta, što produljuje trajanje same indukcije.

Kod induciranog poroda tabletama, najčešće se primjenjuje sintetski analog prostaglandin –misoprostol.

Nakon uspješne preindukcije poroda

prostaglandinskim pripravcima, porođaj se nastavlja spontano ili uz podržavanje trudova infuzijom oksitocina.

FOLEYEV KATETER (TZV. INDUKCIJA PORODA BALONOM)

Balon Foleyeva katetera ispuni se vodom i ostavi u cerviksu do njegova sazrijevanja, kada sam ispada.

LIJEKOVI ZA DILATACIJU (ŠIRENJE) VRATA

MATERNICE

INDUKCIJA PORODA

Nakon sazrijevanja cerviksa, primjenjuju se metode indukcije poroda, odnosno porođaj se inducira prostaglandinima, amniotomijom i/ili oksitocinom.

AMNIOTOMIJA (PROKIDANJE VODENJAKA)

Do pucanja plodovih ovoja (vodenjaka) uobičajeno dolazi spontano, prije pojave trudova ili tijekom otvaranja vrata maternice. Ne dođe li do spontanog prsnuća, provodi se amniotomija (tzv. bušenje vodenjaka).

Amniotomija podrazumijeva prokidanje

plodovih ovoja za to namijenjenim medicinskim instrumentom (tankim štapićem s kukicom), što rezultira otjecanjem plodove vode. Osnovni preduvjet za amniotomiju je otvoren vrat maternice, čime je omogućen pristup plodovim ovojima. Svrha ovog postupka je poticanje trudova i ubrzavanje porođaja, a sam zahvat je bezbolan.

Nakon spontanog ili induciranog prsnuća vodenjaka, ako se porođaj ne odvija

očekivanom brzinom smatra se produljenim i primjenjuje se oksitocin.

OKSITOCIN (DRIP)

Indukcija poroda oksitocinom, postupak poznat i kao DRIP (engl. drop by drop permanent infusion), podrazumijeva infuziju sintetičkog oksitocina u svrhu poticanja trudova (kontrakcija maternice) i bržeg napredovanja porođaja.

Oksitocin je hormon kojeg tijelo žene prirodno proizvodi tijekom porođaja u svrhu poticanja kontrakcija maternice (trudova). Ponekad se oksitocin tijekom porođaja ne izlučuje u potrebnoj količini ili su intervali izlučivanja nepravilni, što rezultira nepravilnim i neučinkovitim kontrakcijama.

Dakle, kako bi se izbjegao predug porođaj, uslijed

neučinkovitih (preslabih) kontrakcija maternice, kao i posljedično nepotrebno iscrpljivanje majke i djeteta, primjenjuje se sintetički oksitocin koji izaziva snažne kontrakcije maternice.

Tijekom provođenja indukcija poroda neophodna je kontinuirana primjena kardiotokografa u svrhu nadzora srčane akcije ploda (fetusa).

KOLIKO TRAJE INDUCIRANI POROD?

Indukcija poroda može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Trajanje induciranog poroda ovisi o načinu indukcije, broju prethodnih porođaja, no i o psihofizičkoj spremnosti rodilje na postupak.

KOJE SU MOGUĆE KOMPLIKACIJE

INDUKCIJE PORODA?

Primjena metoda indukcije poroda sa sobom nosi i određene rizike. Neke od najvažnijih navodimo u nastavku:

- abnormalan srčani ritam ploda

- ruptura (puknuće) maternice

- obilno postporođajno krvarenje

- infekcije (amniotomija je postupak povezan s povećanim rizikom od nastanka infekcije)

- carski rez.

Indukcija poroda najčešće dovodi do vaginalnog porođaja djeteta. Neuspjela indukcija jedan je od

razloga za hitan carski rez.

KOJE SU MOGUĆE KONTRAINDIKACIJE ZA

INDUKCIJU PORODA?

- prethodni carski rez

- predležeća posteljica

- poprečni položaj ploda

- prolaps pupkovine/pupčane vrpce (spuštena pupkovina)

- aktivna genitalna infekcija (primjerice aktivna infekcija genitalnim herpesom)

ZAKLJUČAK

Svaka trudnoća i porođaj su jedinstveni te u procjeni potrebe za indukcijom poroda vaš izabrani liječnik uzima u obzir čitav niz čimbenika. Također,

važno je istaknuti da odluku o indukciji poroda donosi liječnik, u dogovoru s pacijenticom.

Prije samog postupka indukcije poroda, iznimno je važno da vas izabrani liječnik informira o razlogu provođenja, načinu indukcije, trajanju, kao i mogućim komplikacijama i rizicima samog postupka, kako bi mogle dati informirani pristanak za isti.

Otvoreno pitajte sve što vas zanima, kako biste što spremnije dočekale porod!

LITERATURA:

1. Cleveland Clinic. What is labor induction?

2. Mayo Clinic. Labor induction

KOD: MAMINOSUNCE

Kod vrijedi prilikom kupnje www.etnobotanika.eu/hr. Popust se NE može kombinirati s drugim popustima/akcijama.

Oprez! Proizvodi za oralnu higijenu mogu biti štetni za vaše zdravlje

Danas kada je životni ritam užurbaniji no ikad, a stres glavni okidač za mnoge bolesti, sve više se okrećemo zdravom načinu života. Mnogi portali, nutricionisti i influenceri propagiraju zdravlje kako kroz fizičku aktivnost tako i kroz konzumaciju zdravih namirnica bez aditiva i pesticida.

S obzirom na to kako su usta ulaz u naše tijelo, ono što nikako ne smijemo zanemariti je oralna higijena jer sluznica usta ima snažnu moć upijanja. Kako bismo bili sigurni da zaista činimo najbolje za naše zdravlje vrlo je važno da koristimo provjerene proizvode za oralnu higijenu koji sadrže samo korisne sastojke.

Jordan je poznati norveški brend proizvoda za oralnu higijenu koji je posebno ponosan na svoju nagrađivanu eko liniju proizvoda pod nazivom

Green Clean. Dizajnirana u svrhu očuvanja zdravlja zuba i našeg planeta, Jordan Green Clean liniju čine 100% veganski proizvodi odobreni od strane organizacije Vegan Society.

- ne sadrži BPA (Bisfenol A)

- proizvedene u Norveškoj.

Green clean zubne paste za djecu i odrasle

- 100% veganski proizvod

- 98% sastojaka prirodnog podrijetla

- 1450 ppm natrij fluorida i ksilitol za zaštitu od karijesa

- ekstrakt zelenog čaja koji je moćan antioksidans

- nizak stupanj abrazivnosti

- bez štetnih sastojaka poput parabena, triklosana i dietanolamina

- ne sadrže umjetno pjenilo NLS koje može izazvati

afte i iritaciju desni

- ambalaža izrađena od 50% reciklirane plastike

- ekološka oznaka Nordic Swan Ecolabel

- proizvedene u Norveškoj

Green Clean proizvodi dostupni su u svim DM

prodavaonicama i na www.zdrav-osmijeh.com

Green clean zubne četkice za djecu i odrasle

- drška od 100% reciklirane plastike

- nježna vlakna od 100% biomase ricinusa

- ambalaža od 100% recikliranog kartona

- FSC certifikat

Rastimo zajedno

Za djetetovu je dobrobit važno da mu njegovi roditelji/skrbnici uz iskazivanje puno ljubavi i topline pružaju sigurnu „bazu“ iz koje može istraživati, da ga uvažavaju kao osobu (koliko god malena bila!), da ga osnažuju i vjeruju u njega, ali i da mu pružaju strukturu i usmjeravaju ga na putu odrastanja. To nije nimalo lak zadatak za roditelja, posebice danas, kada je roditeljstvo suočeno s brojnim izazovima i društvenim očekivanjima – Kako biti „najbolji“ roditelj? Kako odgojiti „najuspješnije“ dijete?

Kako bi roditelji dobili odgovarajuću podršku i vodstvo u svojim roditeljskim ulogama, Centar za podršku roditeljstvu Rastimo zajedno od svojega osnutka razvija i provodi razne programe podrške roditeljima male djece. Jedan takav je i program Rastimo zajedno, namijenjen roditeljima djece u dobi do 4 (5) godina. U njemu se kroz 11 susreta educiranih voditelja i roditelja obrađuju ključne teme iz područja roditeljstva i ranog razvoja djece kroz razne aktivnosti – kratka izlaganja uz primjere, rasprave, vježbanje novih vještina, igre. Cilj je susreta stvoriti sigurno mjesto u kojemu roditelji mogu razmjenjivati svoja iskustva te se upoznati sa znanstvenim stajalištima o roditeljstvu na dobrobit djeteta i roditelja i kroz to dobiti nove uvide o vlastitim stavovima i roditeljskim vrijednostima. Ovaj se program provodi diljem cijele države (a i šire!), većinom u dječjim vrtićima, možda i u vrtiću vašeg djeteta! Svakako, to možete provjeriti u razgovoru s vašim odgojiteljicama.

Na svakoj radionici roditelji dobivaju i pisane, stručne priloge vezano za temu o kojoj se razgovaralo, a ovom prilikom možete pročitati neke od njih.

Kao dodatak prilogu Kako dijete misli i osjeća koji govori o očekivanim razvojnim ishodima u pojedinoj dobi te kako svojim roditeljskim ponašanjem možemo doprinijeti zadovoljavanju djetetovih potreba važno je napomenuti:

• Razvoj je vrlo dinamičan i interaktivan proces koji se odvija tijekom cijelog života, ali najintenzivnije dok je dijete malo.

Centar za podršku roditeljstvu Rastimo zajedno

Tena Erceg Milković, mag. psih

• Razvoj je često „skokovit“ pa se čini kako imamo „burnija“ i mirnija razdoblja.

• Iako postoji očekivani redoslijed razvoja (takozvane norme/stadiji/faze) postoje i individualne razlike među djecom (što ih/nas čini posebnim i jednako vrijednima!).

• Dječji razvoj ovisi o djetetovim urođenim osobinama i sposobnostima, ali i o socijalnoj okolini u kojoj dijete raste koja uključuje njegove odnose s roditeljima, braćom i sestrama, bakama i djedovima, prijateljima i drugim važnim osobama.

• Socijalna okolina može ili pružati podršku ili ugrožavati zadovoljavanje temeljnih psihičkih potreba, a učinci se mogu vidjeti i kada dijete odraste.

• Dječja ponašanja često su odraz njihove razvojne dobi – nisu zločesta ili to rade namjerno nama već tek trebaju naučiti kako na prihvatljiv način pokazati što žele i kako se osjećaju, a mi veliki im u tome trebamo pomoći.

• Iako su prve godine života najvažnije za postavljanje temelja daljnjeg razvoja – osoba se razvija cijeli život i nikada nije kasno za nova učenja te pozitivno djelovanje i usmjeravanje!

Prilog JA-poruke govori o korisnom „alatu“ u komunikaciji s djetetom (ali i velikima!) kojim

pokazujemo da dijete „čujemo“ i uvažavamo (ne nužno i ispunjavamo na željeni način), ali i iskazujemo svoje osjećaje i očekivanja vezana uz

ponašanja djeteta.

JA-poruke oblik su davanja povratne informacije djetetu o njegovom ponašanju koja se pak

prečesto daju u TI-obliku (primjerice, Ti nikad ne

pospremaš!, Nemoguća si!, Prestani odmah!) čime mu se osim osjećaja neuspjeha, krivnje, srama ne daje alternativa - kako promijeniti ponašanje. JA-porukama osim što izražavamo kako djetetovo ponašanje djeluje na nas prilika je i da dijete preuzme odgovornost za svoj postupak i promijeni ponašanje na način da bude prihvatljivo, ali da ipak zadovolji svoju potrebu. Prijedlog poželjnog ponašanja može doći od strane roditelja (Na pločicama je sklisko za igranje, ali možeš se igrati na tepihu.), ali i od samog djeteta (Imaš li ideju gdje bi se mogao igrati umjesto pločica, a da je toplo i nije sklisko?). Pričanjem i vježbanjem JA-komunikacije i mi veliki možemo pospješiti međusobnu komunikaciju i time doprinijeti ugodnijoj atmosferi i kod kuće, ali i na poslu, i raznim drugim okruženjima!

Više o programima Rastimo zajedno možete pronaći na web stranici www.rastimozajedno.hr te Facebook stranici Centra Rastimo zajedno. Za uključivanje u radionice potražite najbliži vrtić, udrugu ili područni ured Obiteljskog centra! Pratite naš mjesečni newsletter uz kojega za sve roditelje održavamo besplatna online predavanja. Sljedeći newsletter i predavanje očekuje vas sredinom svibnja, povodom Međunarodnog dana obitelji, kada ćemo s pedagoginjom Vedranom Domaćinović Pičuljan razgovarati o važnosti uzimanja „predaha“ i za roditelje i za djecu!

Rastimo zajedno - Centar za podršku roditeljstvu Kušlanova 2, Zagreb centar@rastimozajedno.hr

https://www.rastimozajedno.hr/newsletter/ https://www.rastimozajedno.hr/najave-radionica/ FB stranica https://www.facebook.com/CentarRZ/ Instagram https://www.instagram.com/centarrz/

Kako dijete misli i osjeća

Centar za podršku roditeljstvu Rastimo zajedno

Tena Erceg Milković, mag. psih

Opažanjem svog djeteta otkrivate kako se ono mijenja iz dana u dan. Nekad vam se čini da to ide vrlo sporo, malim koracima. Ali u malim su koracima često sadržani veliki skokovi. Djeca iznenađuju! Djetetovo se mišljenje stvara i mijenja kroz njegovo istraživanje svijeta. Na primjer, igračku će baciti ponovno, i ponovno, i ponovno. Ne radi to zato da vas uzrujava, već da shvati što je „padanje“. Stavit će ruke u zdjelicu da opipa hranu i osjeti njenu teksturu. Stavit će igračku u usta da osjeti njezin okus. Pljunut će hranu da osjeti kako je to.

Ni jedno od ovih ponašanja nije „zločesto“. Razvojna zadaća vašeg djeteta u prvim godinama života jest da otkriva svijet. Ono je istraživač.

Zadaća roditelja je da taj svijet učine sigurnim za istraživanje. Ako dijete može sigurno istraživati, brzo će naučiti mnogo toga. Naučit će i da je njegov svijet sigurno mjesto.

Dijete će vam pokazati i da želi biti neovisno –da stvari želi raditi samo. Njegova potreba za neovisnošću i autonomijom dovest će do nekih sukoba s vama. U jednom trenutku djeca počinju govoriti „Ne!“. Kada malo dijete kaže „Ne!“ ono nije prkosno ni neposlušno. Pokušava vam reći kako se osjeća.

Kada dijete kaže „Ne!“ ono možda želi reći: „To mi se ne sviđa.“

„Ne želim ići.“

„Želim to.“

„Želim sama izabrati odjeću.“

„Nisam zadovoljan.“

Djeca također ne razumiju kako se osjećaju drugi ljudi. Ako ne mogu imenovati svoje osjećaje, sasvim je sigurno da ne mogu imenovati ni tuđe. Kad ste umorni i trebate malo mira i tišine, vaše dijete nije u stanju shvatiti kako se osjećate i što vam treba. Ako je preglasno, to nije zato što je „zločesto“. To je samo zato što ne razumije kako se osjećate i da vas to smeta.

Kad vam se žuri, a vaše se dijete ne da obući, to nije zato jer želi da zakasnite. To je zato jer ne razumije zašto sada morate izaći – baš kad ono crta svoje remek djelo. Kad pada kiša i želite djetetu obući kabanicu, a ono kaže „Ne!“, to nije zato što vam prkosi. To je zato što ne razumije da će ga kiša smočiti ili zato što želi samo izabrati što će obući.

Mala djeca u svom svakodnevnom životu doživljavaju mnogo frustracija. Žele biti neovisna i autonomna, ali im mi ne možemo uvijek dopustiti da rade ono što žele.

Ne samo da oni često kažu „Ne!“, oni također često i čuju „Ne!“.

Mala su djeca tijekom dana mnogo puta frustrirana jer im odrasli često kažu „Ne!“. Mi ih pokušavamo sačuvati žive i zdrave i naučiti ih važna pravila. Ali oni ne razumiju naše namjere. Frustrirani su od

slušanja naših „Ne!“.

Kao rezultat toga mala djeca znaju imati ispade bijesa. Frustracija se nakuplja, a oni ne znaju kako da je otpuste. Govor im još nije dovoljno razvijen da izraze osjećaje.

Tako ponekad dijete obuzme tuga, obeshrabrenje i frustracija. Ono izražava svoje osjećaje kroz suze, vrištanje i bacanje na pod.

Mnoge roditelje možemo usporediti s djecom. Kad ne razumijemo namjere svog djeteta koje kaže „Ne!“, i mi ponekad postajemo frustrirani i također imamo ispade bijesa.

Ovo rano učenje rješavanja sukoba još je jedna stepenica u razvoju vašeg djeteta. Tako se učvršćuje vaš uzajamni odnos i uče vještine

kojima ćemo se koristiti cijelog života. I djetetovi se osjećaji mijenjaju, postaju sve složeniji. Nekad je roditelj zbog toga zbunjen ili zabrinut. Tako je na primjer pojava straha najčešće znak rastućeg razumijevanja svijeta koji dijete okružuje. Vaše se dijete odjednom može početi bojati mraka, ili životinja, ili novih zvukova, ili sjena. Ili će možda plakati i plakati jer ste otišli. Roditelji ponekad pomisle da su djeca nazadovala u razvoju, umjesto napredovala. To su zapravo znakovi sazrijevanja. Kako dijete razumije više o opasnostima, uči se i bojati povreda. Kako raste imaginacija, i može misliti o stvarima koje ne vidi, tako se počinje bojati čudovišta i duhova. Još nema dovoljno iskustva da bi razlikovalo zamišljeni od realnog svijeta i vjeruje

da sve što vidi, uistinu i postoji. Može se odjednom početi bojati maski, crteža u knjigama, likova iz crtića ili igračaka zastrašujućeg izgleda.

U glavi vašeg djeteta sve je živo. Ako stavite strašnu masku, ono će pomisliti da ste postali to biće. Ako zamisli da mu je čudovište pod krevetom, ono vjeruje da je to istina.

Može se prestrašiti kad ga napuštate zbog toga što razumije opasnost, ali ne razumije da se uvijek vraćate. Može se jako uplašiti kad ostane samo ili s ljudima koje nedovoljno poznaje.

U takvom razdoblju djetetu treba mnogo umirivanja i podrške. Ono mora znati da razumijete i poštujete njegove osjećaje – i da se brinete o njegovoj sigurnosti.

Još jedan od znakova razvoja je nagla pojava sramežljivosti. Čak se i djeca koja su prije bila vrlo otvorena mogu u određenom trenutku početi drukčije ponašati.

Odjednom se dijete može sramiti pred strancima. To je znak o rastućem razumijevanju odnosa. Ovo novo ponašanje nije nepristojnost ili odbijanje. To je inteligentan odgovor na situaciju. Vaše dijete razumije opasnosti i razlikuje strance od ljudi koje poznaje.

Oprez vašeg djeteta u odnosu na strance pokazuje da razumije o svijetu sve više i više.

Još jedna razvojna pojava koja brine roditelje jest da dijete iznenada odbija da ga uzmu na ruke vaši prijatelji i rođaci. Kad se to dogodi, dijete nije nepristojno. Ono želi kontrolu nad cijelim svojim tijelom. Želi samo odlučiti tko ga smije dodirnuti. Ovo je važan razvojni trenutak. Da bismo djecu

naučili kako očuvati sigurnost i privatnost tijela, prvo moramo poštovati njihovo pravo na kontrolu vlastitog tijela.

Zapamtite da malo dijete još ne razumije kako se osjećaju drugi ljudi.

Kad plače za vama, ono ne razumije da vi morate otići. Kad ne želi razgovarati sa strancem, dijete ne razumije da ovaj pokušava prijateljski kontakt.

Vaše dijete upravo počinje razumjeti vlastite osjećaje. Proći će neko vrijeme prije nego što će moći razumjeti druge.

Za roditelje je najvažnija zadaća da poštuju osjećaje svog djeteta.

Učimo djecu da poštuju tuđe osjećaje tako da mi poštujemo njihove. Kad djeca vjeruju da će njihovi roditelji poštovati njihove osjećaje, pokazuju više povjerenja jer se osjećaju sigurno.

Poštovati djetetove osjećaje znači:

• pomoći mu da osjećaje izrazi riječima, mimikom ili gestom

• reći mu da se i sami ponekad tako osjećamo

• da ga ne posramljujemo i sramotimo

• da ga ne kažnjavamo zato što se nečeg boji.

Predškolsko je razdoblje jako uzbudljivo razdoblje!

Dijete želi znati sve!

Do ove dobi djetetov se mozak značajno razvio. Sada razumije da je sposobno naučiti svašta!

Kada vidi nešto novo želi znati kako se to zove, čemu služi, kako funkcionira, zašto se tako kreće… U ovoj dobi djeca postavljaju toliko pitanja!

Ponekad se roditelji umore od odgovaranja na sva ta dječja pitanja. Ponekad ni sami ne znaju

odgovore.

Ali roditelji ipak mogu stvoriti dobre temelje za učenje kad s poštovanjem odgovaraju na pitanja svoje djece.

Ako poštujemo dječju radoznalost, doživjet će užitak učenja. Taj će osjećaj zadržati do polaska u školu. Roditelji koji odgovaraju na dječja pitanja – ili im pomažu u pronalaženju odgovora – uče svoju djecu mnoge stvari:

• u redu je ne znati sve

• njihove ideje su važne

• postoji mnogo načina da se dođe do informacije

• traženje odgovora i rješavanje problema je

zabavno.

Djeca koja usvoje ove stavove bit će mnogo samopouzdanija u susretu s izazovima. Naučit će se strpljivosti. I naučit će da je dobro željeti učiti. Doduše, djeca ponekad žele učiti o stvarima koje su opasne. Mogu poželjeti naučiti kako se pali svijeća. Ili što će se dogoditi ako skoče s visokog drveta. Ili što će se dogoditi ako ispuste vašu omiljenu zdjelu.

S obzirom na to da djeci ne dopuštamo da rade opasne stvari, učimo ih da postoje pravila. Što dijete bolje razumije razloge za neko pravilo, to je

vjerojatnije da će ga se pridržavati. Sjećate se da dijete želi znati „zašto?“ Zašto ptice lete? Zašto ribe plivaju? I zašto ne mogu upaliti svijeću?

Kad dijete pita „zašto?“ ono vas ne izaziva, već zaista želi znati odgovor.

Djeca imaju pravo na informaciju (čl.13. Konvencije o pravima djeteta).

Djeca obožavaju igre mašte. Pretvaraju se u što god žele, osobito u odrasle. Ponekad se toliko zanesu u igri jer je doživljavaju kao stvarnost. Igra je „posao“ vašeg djeteta. Tako vježba osjećaje koje osjećaju drugi. Uživljava se u situacije drugih ljudi i vidi stvari njihovim očima. Igra je iznimno važna za razvoj empatije. Igra je važna i za razvoj mozga. U igri djeca rješavaju probleme, izmišljaju nove stvari, eksperimentiraju i otkrivaju kako stvari funkcioniraju.

Djeca imaju pravo na igru (čl. 13. Konvencije o pravima djeteta).

Djeci za igru treba vrijeme. To je važan element za razvoj.

Ako imaju dovoljno vremena za razvoj mašte, postat će kreativniji u rješavanju problema.

Ako stvari mogu rastaviti i zatim opet sastaviti, naučit će da mogu otkriti rješenja.

Ako mogu crtati i pjevati, postat će sigurniji u umjetničkom izražavanju.

Ako imaju prilike da razmišljaju o argumentima, postat će bolji u rješavanju sukoba.

Nova pojava je potreba da pomognu. Žele čistiti, praviti kolačiće, prati robu, bojiti zidove i graditi.

Kad pomažu oni su „mali majstori pomagači“. Uče

i uvježbavaju važne životne vještine gledajući i pomažući.

Kad djeca pomažu često griješe. Ne rade savršeno. Imaju malo iskustva u takvim poslovima pa ih ne mogu obaviti onako dobro kako bismo mi to htjeli. Ali to je način na koji uče. Kao što ni mi nismo dobri u onome što radimo prvi put, tako i djeci trebaju šanse da griješe i uče.

Kad potičemo djecu da pomažu, dajemo im priliku za učenje. Kad im dopuštamo da uvježbavaju, pokazujemo poštovanje za njihove vještine i sposobnosti.

Ta poruka ima snažan utjecaj na djecu. Ako sebe vide kao sposobne, bit će sigurniji u učenju novih stvari.

Zato je važno da roditelji potiču djetetovo povjerenje u vlastite sposobnosti:

• odgovaranjem na pitanja ili pomaganjem da dođu do odgovora

• osiguravanjem vremena za igru

• podržavanjem da pomažu.

Povjerenje malog djeteta u vlastitu sposobnost da uči, temelj je za buduće učenje.

U godinama koje dolaze suočit će se s mnogim izazovima. Ako krene na taj put s povjerenjem u vlastite sposobnosti, mnogo je veća vjerojatnost da će znati odgovoriti na te izazove.

(Kako se dijete mijenja, kako misli i osjeća opisali smo prema priručniku J. E. Durrant: POSITIVE

DISCIPLINE, What it is and how to do it).

Centar za podršku roditeljstvu Rastimo zajedno Tena Erceg Milković, mag. psih

JA poruka

JA-poruke

• spadaju u osobni govor

• govoriti o sebi znači preuzeti odgovornost za sebe

• koristeći se ja-porukama mi smo model i učimo dijete da govori o sebi.

Što je TI-poruka?

Ti-poruku upućujemo kad nas djetetovo ponašanje smeta, nestrpljivi smo i ne čekamo da dijete samo mijenja ponašanje, već reagiramo tiporukom kojom dijete negativno procjenjujemo. Ti-poruka uperena je na osobu i kaže: ti si loš (Gordon, 1996.).

Pogledajte, svi primjeri počinju s „ti“ ili ga sadržavaju:

1.1 Nudimo rješenja

naređujemo, usmjeravamo, zapovijedamo

upozoravamo, opominjemo, prijetimo

nagovaramo, propovijedamo, moraliziramo

savjetujemo, predlažemo rješenja

Nakon ti-poruke:

Prestani gužvati taj papir!

Ostavi na miru te lonce i zdjele!

Vrisnut ću ako ne prestaneš!

Ako odmah ne izađeš bit će ti žao!

Lijepo se igraj. Nikad ne prekidaj kad netko govori.

Zašto se ne bi igrala vani?

Ne bi li pospremio igračke kad si gotov?

Dijete se osjeća krivo, odbačeno, nevoljeno, osjeća nepravdu.

Dijete se pravda, „uzvraća“ ili se povlači.

Ti-poruke smanjuju samopoštovanje!

1.2 Ponižavamo (ubitačne poruke)

osuđujemo, kritiziramo, grdimo

dajemo imena, posramljujemo, rugamo se

tumačimo, dijagnosticiramo, „psihoanaliziramo“

Ti si nepristojan.

Ti si glup, nemaš pojma.

Ti si beba, gospođica „neću“.

Sram te bilo!

Samo tražiš moju pažnju. Testiraš moje granice.

Što je JA-poruka?

Kad djetetu kažem kako se ja osjećam kad ono radi nešto što je za mene neprihvatljivo, šaljem mu ja-poruku. Ja-poruka ne izaziva na otpor i pobunu, već pošteno priopćava kako djetetovo ponašanje

poučavamo, upućujemo

Dobra djeca to ne rade. Za promjenu budi dobar.

djeluje na mene: informativna je i predlaže smjer promjene ponašanja. Ja-poruka je povratna informacija djetetu o njegovu ponašanju.

Struktura JA poruke:

• kad ti radiš to (konkretno djetetovo ponašanje koje mi je neprihvatljivo)

• loše se osjećam (smeta me, ljuti me, brine me, bojim se…)

• moram/ne mogu (ne čujem, moram očistiti…)

• i želim, očekujem, predlažem … (učiniš nešto drukčije, da razmisliš kako…).

TI-poruka JA-poruka

Izvoli se obuti!

Sram vas bilo, opet ste sve ostavili meni!

Kad hodaš bos, brinem se za tvoj zdravlje i želim da obuješ papuče ili se igraj na tepihu.

Ljuti me kad ostavite kaos u kuhinji pa sve moram sama pospremiti! Pomoglo bi mi da svatko iza sebe stavi svoje tanjure u sudoper.

Drage mame! Družite se i vratite svoju snagu. Vježbajte zajedno sa vašom bebom (od 3 - 9 mjeseci) ciljane vježbe poslije porođaja, vježbe disanja, snage, istezanja i izdržljivosti, za smanjenje dijastaze i povratak u formu, postepeno kombinirane s rekvizitima. Kod beba pospješuje se psihomotorički razvoj kroz razvojne vježbe, razgovor, igru, ples, te masažu beba.

https://apoloncentar.wordpress.com/2022/11/10/vjezbe-za-mame-i-bebe/

Drage trudnice!

Već 17. godinu zaredom u našem centru redovito održavamo program

Prenatal - vježbe za trudnice, 4x tjedno u jutarnjim i poslijepodnevnim terminima.

Vježbe su sigurne, preporučene od ginekologa, opisujemo od navršenih 12 tjedana trudnoće.

Nakon što naučite vježbe uživo, pod vodstvom certificirane instruktorice, možete vježbati i od doma - svaki se sat prenosi online live.

https://apoloncentar.wordpress.com/2022/12/01/prenatal-vjezbe-za-trudnice-2/

Uzročno liječenje

respiratornih alergija

U sezoni alergija kad pelud

leti zrakom, konačno smo se zaželjeli toplog vremena, često nam upravo pun nos, kihanje, svrbež očiju i kašalj pokvare dan.

Iva Mrkić Kobal, dr. med. spec. pedijatar, uži spec. pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije

Sobzirom da prema istraživanjima u Hrvatskoj više od 20% djece boluje od alergijskog rinitisa, navedeno zapravo predstavlja i ne tako mali problem. Osim na slobodno vrijeme iste poteškoće utječu na san djeteta, koncentraciju i učenje, a nerijetko su vezane i uz alergijsku astmu.

Zbog navedenog često se kod roditelja javlja pitanje – možemo li zapravo uzročno liječiti alergije?

Uzročno liječenje alergija zapravo je započelo još davne 1911.godine kad su se razvili prvi protokoli za takozvanu alergen specifičnu imunoterapiju.

Tada je prvi put provedena potkožna (subkutana) primjena alergena u liječenu alergije na pelud trava te su prijavljeni pozitivni učinci na simptome alergijskog rinitisa i astme. Prva podjezična (sublingvalna) primjena alergena bila je u liječenju alergije na grinje, i to 1998.godine.

Tijekom navedenog perioda do danas vrste alergenih pripravaka i metode primjene su se razvijale i to kako u primjeni u odraslih tako i u djece. Alergen specifična imunoterapija provodi se davanjem specifičnih alergena uz postupno povećanje doze do tzv. doze održavanja koja se primjenjuje ovisno o tome da li se radi o

cjelogodišnjem alergenu (npr. grinje) kontinuirano

kroz 3 godine ili ako se radi o sezonskom alergenu (pelud stabala, trava, korova) predsezonski kroz tri godine. Time se pokušava postići imunološka tolerancija i smanjenje simptoma alergije.

I potkožna i podjezična primjena pokazale su se učinkovitom kako u odraslih tako i u djece. S obzirom da je podjezična metoda bezbolna, u djece nam je draža. Pripravci koje koristimo za podjezičnu alergen specifičnu imunoterapiju su obliku spreja koji se uštrcava pod jezik ili u obliku raspadljivih podjezičnih oralnih liofilizata (tableta). Pripravak se treba dvije minute zadržati pod jezikom i nakon toga se proguta.

Prema do sada napravljenim istraživanjima navedeni način liječenja pokazao se učinkovitim ne samo u liječenju alergijskog rinitisa i astme, već i u prevenciji razvoja astme kod djece koja boluju od

alergijskog rinitisa.

Kako bi znali da li je vaše dijete kandidat za alergen specifičnu imunoterapiju kao oblik liječenja alergijskog rinokonjunktivitisa i/ili astme potrebno se konzultirati s dječjim alergologom koji će ukoliko je potrebno dopuniti potrebnu alergološku obradu te naći najbolji oblik liječenja i pripravak koji vaše dijete može uzimati.

Poliklinika za dječje bolesti Helena

Ulica kneza Branimira 71

10000 Zagreb

https://poliklinika-helena.hr/

tel.: 01 23 10 067

e-mail: info@poliklinika-helena.hr

MarinaTekstil i Marina oprema za trudnice

nude Vam sve za trudnice i dojilje na jednome mjestu!

Opremite se za rodilište i za dolazak

Vašeg novorođenčeta kvalietnim i pamučnim proizvodima.

Naša trgovina, Trgovina Marina, posluje uspješno već više od 10 godina. Svake godine proširujemo svoj asortiman pa tako osim klasičnog tekstila, odjeće, nudimo veliki izbor opreme za trudnice i dojilje, a od prošle godine smo dostupni i na webu.

Možete nas pronaći na 3 mjesta – na facebooku Marina oprema za trudnice, na webu www. marinatekstil.com i u našoj trgovini gdje je sve počelo Trgovina Marina, Veliko Trgovišće (10km od Zaprešića i Zagreba, prema Zaboku).

Nudimo širok asortiman tekstila, posteljina, torbi... ali posebno se ponosimo svojom ponudom za trudnice, dojilje i buduće mame. Kod nas možete pronaći veliki izbor proizvoda za trudnice i dojilje, kao što su spavaćice za dojenje, grudnjaci za dojenje, potkošulje za dojenje, ogrtači za bolnicu, gaće za nakon carskog reza i prirodnog poroda, posteljine i ogradice za kinderbete, vodonepropusne plahte..... i opremiti se za rodilište na jednome mjestu.

Brinemo o našim kupcima i njihovom zadovoljstvu, tako da su sve spavaćice 100% pamuk, a posteljine i oprema za bebe hrvatske proizvodnje s antialergijskim punjenjima.

Imamo velik broj zadovoljnih kupaca koji su prepoznali našu kvalitetu i predanost zadovoljnom kupcu pa nas slobodno posjetite na webu www.marinatekstil.com, na facebooku Marina oprema za trudnice gdje smo dostupni svaki dan za vaša pitanja ili u našoj trgovini u Velikom Trgovišću gdje sve možete i vidjeti uživo te isprobati.

Prvi pregled logopeda

Prema ljestvici razvoja govora, prva teškoća nastupa u obliku nedovoljno razvijenoga govora.

Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped Stručni suradnik na projektu OrdyBee

RODITELJSKE NEDOUMICE

Mnogi roditelji su često u nedoumici kada prvi put posjetiti logopeda i je li opravdana zabrinutost koju imaju prema djetetovu govorno-jezičnom razvoju. Bilo da je riječ o nedovoljno razvijenom govoru, mucanju, teškoćama čitanja i pisanja, teškoćama u izgovoru, roditelji i osobe s kojima je dijete u svakodnevnom kontaktu (učitelji, odgojitelji) često ne znaju kada potražiti pomoć.

Prema ljestvici razvoja govora, prva teškoća nastupa u obliku nedovoljno razvijenoga govora. Roditelji se često pitaju i traže odgovore na pitanje: “Zašto moje dijete ne govori?”. Kada primijete da se dijete, inače uredna razvoja, premalo, pogrešno ili teže verbalno izražava u odnosu na vršnjake, roditelji se nerijetko uspaničare. Roditelji djece kod koje je dijagnosticiran nedovoljno razvijen govor počnu vrlo rano primjećivati govorne sposobnosti svog djeteta, što se često pripisuje tvrdoglavosti, lijenosti ili genetskom naslijeđu. Kada dijete napuni tri godine i krene u vrtić, a roditelji dobiju priliku usporediti govor svog djeteta s govorom vršnjaka, postaju svjesni da im dijete ima pravi problem.

Tada je najbolje zatražiti savjet logopeda. Važno je

što prije krenuti sa savjetovanjem ili čak direktnom terapijom, jer je dijete često već u toj dobi dovoljno svjesno da se razlikuje od vršnjaka. Sluša, ali ne razumije ili želi odgovoriti, ali mu je izgovor iskrivljen i nerazumljiv pa se često događa da ga okolina ne razumije. A roditelji se toliko priviknu da odgovarajući na upite počnu nesvjesno podržavati iskrivljen način govora. Upravo zato vaše dijete može se osjećati nesretno, ljuto, frustrirano, rjeđe priča, a u komunikaciji se počinje sve više oslanjati na geste.

Kako bi se što bolje stimulirala djetetova govorna komunikacija, važno je da uz logopeda u terapiji aktivno sudjeluju i roditelji, odgojitelji ili učitelji (nastavnici). Uloga roditelja neizmjerno je važna jer upravo oni s djetetom provode najviše vremena.

Već od prvih mjeseci treba pažljivo slušati svoje dijete jer nam je već u toj dobi u stanju priopćiti mnogo o sebi. U glasovnoj igri dijete vrlo često dolazi i do naprednijih riječi kombinacijom slogova “mamama” ili “tatata”, što roditelji često protumače kao “gle, rekao/la je mama/tata!”. Ta je prva riječ važna jer se često naziva i prva progovorena riječ, ali samo ako je sa značenjem. Do osmog mjeseca dijete treba reagirati na glasovni poticaj, izgovarati nekoliko slogova, glasati se kada mu se govori, treba proći fazu vokalizacije i gukanja. U dobi od 21 mjesec treba govoriti barem osam riječi sa značenjem, oponašati zvuk koji čuje, imenovati i pokazivati jednu ili dvije slike te riječima tražiti jesti i piti. Kad dijete postane sposobno izgovarati

veći broj riječi s određenim značenjem, počinje shvaćati da se dvije riječi u govoru mogu povezivati tako da označavaju određeni smisao (“mama/tata, daj!”, “tata/mama, vode!”...). Tako se dijete počinje služiti jednostavnom rečenicom koja u početku

nije potpuna, ali je dovoljno jasna i za okolinu razumljiva.

NA ŠTO TREBA PAZITI

Tijekom prve dvije godine treba poticati dijete na izgovaranje samoglasnika i na kombinaciju suglasnika i samoglasnika u govoru (ma-ma, ta-ta, ba-ba, pa-pa...). Djeci od druge do četvrte godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati i proširivati ono što su rekla (Idemo baki. Da, idemo baki.). Važno je proširivati im postupno rječnik i dati im mogućnost da što više prepričavaju događaje toga ili protekloga dana.

Tako i roditelji mogu utjecati na postupan razvoj govora svoga djeteta. Što se tiče izgovora, djeca u dobi između tri i tri i pol godine moraju ispravno izgovarati glasove p, b, t, d, k, g, m, n,j, f, v, h, l, a, e, i, o, u, dok se glasovi s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ, r, lj i nj mogu tolerirati najdulje do pete godine.

Ako kod djeteta primijetite neka druga odstupanja

u govoru, kao što su mucanje ili brzopletost, treba što ranije intervenirati. Ako je dijete premalo za terapiju, barem ćete dobiti logopedski savjet

kako se postaviti i reagirati. Mnogi roditelji često

upozoravaju dijete: “Ne mucaj!”, “Kako to govoriš?”, što je potpuno neispravno. Već se u dobi od tri

godine može potražiti pomoć logopeda koji će

procijeniti je li dijete spremno za terapiju ili je potrebno samo savjetovati roditelje. Ako vaše dijete do polaska u školu nema govornih teškoća, ali odgojiteljice u vrtiću primijete da pogrešno drži olovku ili ne može povezati skupinu glasova u riječ i isto tako rastaviti riječ na glasove (npr. umjesto T-A-T-A kaže TANJUR, umjesto M-AM-A kaže MASKA), potrebno je što prije reagirati i uključiti dijete u terapiju. Jer iz takvih teškoća proizlaze teškoće u čitanju i pisanju te disleksija i disgrafija. Tada se počinje raditi na glasovnoslogovnoj terapiji kao predvježbama vještine čitanja i pisanja. Dijete počinje percipirati inicijalni i finalni glas u riječi, nakon toga osvješćuje glasove unutar same riječi, i naposljetku počinje povezivati

glasove u slogove te slogove u riječi. Vrlo je važno u predškolca ispitati orijentaciju u prostoru, odnose lijevo-desno u odnosu na sebe i druge, vidjeti postoji li jezična slabost u govoru, tj. čuti dijete kako i na koji način se izražava i koliki mu je vokabular. Dijete u toj dobi treba naučiti da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku.

Ako dijete s teškoćama krene u prvi razred, one vremenom postaju sve vidljivije. Naime, u početku kada počinje usvajati vještinu čitanja najčešće nastaju smetnje zbog nedovoljno učvršćene veze slovo-glas, prisutne su teškoće u glasovnoj analizi i sintezi, a i u nedovoljno razvijenoj vizualnomotornoj percepciji.

ZA POČETAK SAMO SAVJET, A MOŽDA I TERAPIJA

U slučaju da su potrebne govorne vježbe, pravodobnim otkrivanjem uzroka i uključivanjem djeteta u terapiju mogu se ukloniti teškoće i spriječiti razvijanje djetetove svjesti o poremećaju i eventualne neugode koje bi moglo doživjeti u okolini, vrtiću ili školi. Prije početka terapije vrlo je važno otkriti zbog čega govor vašeg djeteta odstupa od govora vršnjaka. Već se pri prvom susretu procjenjuje njegov govor i zaključuje je li u skladu s dobi. Ako se primijete odstupanja, provjerava se koliko i u kojoj mjeri odstupaju od normi. Iz razgovora s roditeljem dobije se uvid o uvjetima u kojima se govor razvijao ili se još razvija. Za što bolju terapijsku orijentaciju često su

potrebna dodatna ispitivanja, kao što su ispitivanje sluha ORL pregledom, psihološko ispitivanje, neurološki pregled.

Ako vam se čini da ste u ovom članku prepoznali probleme koji muče vaše dijete, obratite se stručnjaku logopedu. Možda mu govorna terapija još nije potrebna, ali barem ćete dobiti korisne savjete kako sami pomoći djetetu.

Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped

Zavoli svoje tijelo

Muku mučiš s viškom kilograma i pitaš se…?

Ne pitaj se koju ćeš sljedeću dijetu ili program vježbanja izabrati kako bi napokon izgubila kile. Umjesto toga…

Zapitaj se….

Zašto sve te razne dijete, programi vježbanja ili čarobne tablete do sada nisu dale rezultate?

Ako ništa od njih toga do sada nije radilo, zašto bi od sutra počelo? Da su dijete i programi vježbanja odgovor na sve naše probleme, ne bismo li svi onda bili zdravi i vitki?

Odgovor je u…

Činjenici što se tradicionalni programi mršavljenja bave tjelesnom težinom dok emocionalnu zanemaruju, a svatko od nas nosi obje.

Iako različite metode mršavljenja mogu djelovati određeno vrijeme - bilo da izbjegavaš određene skupine hrane, brojiš kalorije… u nekom će se trenutku ponovno pojaviti određeni izazovi i problemi koje će aktivirati određene emocije i strahovi.

Kad se to dogodi, nećeš moći odoljeti starim obrascima te ćeš nastaviti koristiti hranu kako bi se umirila ili ćeš jednostavno odustati jer ne vidiš rezultate.

Svi mi moramo jesti. Cilj je da jedemo kada

osjetimo glad, a ne zbog navike ili osjećaja ljutnje, bijesa frustracije, tuge… U nastavku se nalaze tipični izazovi/prepreke s kojima se većina nas susreće. Uzroci tih problema su kod svakoga drugačiji, ali su stvarni i sprječavaju nas na našem putu mršavljenja.

Jednom kada uzroke tih emocionalnih problema riješiš, prepreke će jednostavno nestati.

Najčešće prepreke s kojima se žene suočavaju pri mršavljenju:

1. OSJEĆAJ USKRAĆENOSTI

Ukoliko si probala s nekom dijetom ili planom prehrane koji je uključivao izbjegavanje određene vrste hrane ili ako si ozbiljno smanjila unos kalorija, poznat ti je taj osjećaj. Osjećaj uskraćenosti može aktivirati određene obrasce ponašanja koji onda sabotiraju naše mršavljenje.

2. STRAH OD PROMJENE

Strah od promjene je još jedna velika prepreka koju treba proći. Većina ljudi želi biti drugačija, ali ne želi ništa mijenjati u svom životu. Gubitak težine predstavlja veliku promjenu, jer tvoj život sa željenom težinom izgledat će drugačije nego život koji sada živiš. Sama ta pomisao može aktivirati taj strah i onda te spriječiti na tvom putu.

3. STRAH OD MIŠLJENJA DRUGIH

Koliko ti je bitno mišljenje drugih ljudi? Pitaš li se nekada: Što će drugi reći kada im kažem da sam uspjela izgubiti kile ili da sam zadovoljna sama sa sobom? Razumijem tu zabrinutost. Ona je trenutno dio tebe, ali ti ne koristi. Kada se počneš osjećati sigurnije i ugodnije, mišljenja drugih će ti postati manje važna.

4. STRAH OD NEPRIPADANJA

Ima li u tvojoj obitelji članova koji imaju probleme s težinom? Voli li tvoja obitelj dobro pojesti i uživa li u jelu? U tom slučaju gubitak težine ti može izazvati osjećaj straha od nepripadanja. Bilo da je taj strah svjestan ili nesvjestan, ako se

počneš osjećati “drugačijom” od njih zbog načina prehrane, vježbanja… vjerojatno će se javiti i osjećaj nepripadanja.

5. STRES NA RADNOM MJESTU

Radni stres je tipičan okidač zbog kojeg ljudi brzo i često posežu za nezdravom hranom. To može biti uzrokovano opsegom posla, nerealnim rokovima ili financijskim pritiskom.

Ako nemaš kontrolu nad ovim stresom, podložna si tome da se vraćaš svojoj navici da posežeš za hranom kako bi se umirila.

6. STRES IZ ODNOSA S DRUGIMA

Bilo da se radi o partneru, obitelji, kolegama ili

prijateljima, stres iz odnosa s drugim ljudima je snažan okidač za emocionalno hranjenje. Svađe, nesuglasice, udaljavanje, frustracije ili razočaranja, u nama često aktiviraju emocionalnu potrebu za pogrešnom i nepotrebnom hranom.

7. ŽUDNJA ZA HRANOM

Ovo je jedna od najvećih prepreka pri mršavljenju. Žudnja je stvaran i jak osjećaj kojem se teško, gotovo nemoguće oduprijeti. No, bitno je da znaš da ona proizlazi iz prekomjernog stresa i hormonalnih neravnoteža izazvanih stresom. Uz ovaj program, žudnju možeš eliminirati u nekoliko minuta.

8. STAGNACIJA

Svi se suočavaju s fazama stagnacije prilikom pokušaja mršavljenja. One su prirodni dio procesa, ali kod nas mogu izazvati iznimno frustrirajuće osjećaje te ih ponekad koristimo kao “izgovor” da odustanemo i prekinemo proces.

9. NESTRPLJIVOST

Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno može potaknuti razne stare obrasce ponašanja koji sprječavaju mršavljenje. Ukoliko nismo zadovoljni s napretkom na vagi ili u centimetrima može se javiti nestrpljivost.

Osjećaj nestrpljivosti u vezi s napretkom, definitivno aktivira druge duge osjećaje: zlovolju, osjećaj nepravde, bijesa… osjećaje koji te udaljavaju od tvog cilja.

10. NEUSPJEH

Ako odustaneš od svog plana mršavljenja ili preskočiš nekoliko dana vježbanja, ponekad je uobičajena pomisao da nisi uspjela… opet. A kada ta pomisao postane emocija te počneš osjećati da nisi uspjela, tvoj put automatski kreće u tome smjeru.

Jesu li ti neke prepreke poznate? Super, jer si na korak do njihovog rješenja.

Prijavi se na EFT program i riješi prepreke koje ti stoje na putu prema mršavljenju.

O programu

Tijekom tretmana EFT-a (tehnika emocionalne slobode) vrhovima vlastitih prstiju dodirujemo akupunkturne točke - ili točke “ublažavanja stresa” - dok razgovaramo o stresnoj situaciji/događaju na kojem smo odlučili raditi u tom trenutku.

Dok je naš mozak, odnosno svijest usredotočena na problem, EFT tapkanje djeluje smirujuće na centar u mozgu koji je odgovoran za “fight or flight response“ koji se javlja kada se suoči s uznemirujućim emocijama, mislima, prošlim sjećanjima ili situacijama.

Kada nam je tijelo smireno, zarobljenu emociju iz stresnog događaja/situacije otpuštamo iz podsvijesti.

tapkanje-eft.eu/zavoli-svoje-tijelo

Roditelj u konfliktu s djetetom

Svako dijete već od rođenja pokazuje svoj temperament. Kako je temperament urođen, dijete nema puno izbora oko toga kako će se adaptirati na nove situacije, koje će mu biti dominantno raspoloženje, koliko će biti aktivno i slično. Budući da i roditelji imaju već formirane osobine ličnosti koje su se razvile iz njihovog temperamenta, jasno je da u kombinaciji s

djetetom u nekom periodu života može doći do nerazumijevanja između roditelja i djeteta.

Konflikti između roditelja i djeteta mogu okidati iz dva razloga: ili je dijete potpuno drugačije od roditelja pa ovaj zaista ne razumije njegov način funkcioniranja (i vjeruje da dijete neke stvari čini namjerno samo da ga razljuti) ili su u nekim osobinama toliko slični da roditelja iritira ono što ga iritira i kod njega samoga, ali i na djetetovu osobinu reagira s potpunim nerazumijevanjem. Kako to u svakodnevnici izgleda?

KONFLIKT ZBOG SLIČNOSTI

Zamislite tatu i kćerku koji su vrlo slični po svojoj (ne)prilagodljivosti te po intenzivnim reakcijama. Tata ujutro vodi kćerku u vrtić i ovaj put se dogodilo da su zaspali. Oboje vole rutinu i ova iznenadna situacija ih je zatekla. Nije im se lako prilagoditi i preskočiti jedan dio jutarnje rutine kako bi na vrijeme stigli u vrtić.

Tata je nervozan jer kasni na posao (inače nikada ne kasni) i stišće kćerku da požuri, da pojede doručak usput na putu do vrtića, a ne za stolom.

Ne da joj da sama danas bira odjeću jer zna koliko

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize

ŠTO SE ZAPRAVO DOGODILO?

dugo to radi, a danas jednostavno nema vremena. Kćerka okida, reagira burno na njegove zahtjeve.

Njega to još više izbacuje iz takta te njegove i inače intenzivne reakcije postaju još intenzivnije. Cijela situacija završava tako da kćer plače, viče da hoće mamu, tata je bijesno uzima u ruke i vodi do vrtića. On šuti, ona urla sve dok ne dođu do zgrade vrtića. Na primopredaji kod tete se šutke i ljutitih pogleda rastaju.

Unatoč tome što su slični i što bi logika nalagala da nam je lakše razumjeti nama slične, nažalost to nije uvijek tako. Postoje „teže odgojiva djeca“ i ona odrastaju u ljude koji su laički rečeno „teži“. Burne i intenzivne reakcije su zapravo jedna od

karakteristika temperamenta i zaista postoje ljudi čije su reakcije blage, a postoje i oni čije nisu. To vrijedi i kada su u pitanju ugodne (npr. sreća), ali i manje ugodne emocije (npr. ljutnja). Ako su i roditelj

i dijete skloni burnim reakcijama, u momentu kada se događa konflikt nedostaje figura koja bi sve mogla smiriti.

Neće ni svaka situacija kod svakoga okinuti nešto neugodno: dijete koje je prilagodljivo i kojemu rutina nije bitna, brzo će prihvatiti sugestije roditelja da mora promijeniti svoj raspored ako ujutro zaspu. No dijete koje nije prilagodljivo neće tako lako pustiti svoju rutinu. Jer jednostavno ne može. To je njegov temperament. Roditelju koji također nije prilagodljiv,

cijela će ova situacija biti izuzetno stresna. I tako se zapetljava cijelo klupko u kojoj neadekvatna reakcija roditelja dovodi do još gore reakcije djeteta.

KONFLIKT MORA RAZRIJEŠITI RODITELJ

Iako se u ovakvim situacijama često zna umiješati drugi roditelj koji ili je drugačiji ili ima razumijevanja, zapravo upetljavanje treće strane treba izbjeći. Roditelj koji ima problem s djetetom treba detektirati koje su to situacije koje dovode do eskalacije te vidjeti što se zapravo događa. Ako prepozna da zapravo i on i dijete reagiraju slično, treba imati na umu da je odgovornost i dalje ipak na njemu. Dijete još uvijek ne zna kako se nositi samo sa sobom (a kamoli još i s drugima), no roditelj zna. Roditelj bi trebao biti model svom djetetu i učiti ga da unatoč tome što imamo osobine koje imamo (a jedna od njih može biti intenzivna reakcija), ipak imamo izbor da svojevoljno tu reakciju smirimo. I da izaberemo reagirati drugačije.

PREPORUKE ZA (PRE)SLIČNE

Ako ste se prepoznali u tati iz naše priče, imajte na umu sljedeće:

• Forsiranje će uvijek dovesti do otpora. Umjesto da inzistiramo da dijete nešto „mora“, uvijek se trebamo pitati mora li to zaista ili je to samo naš poriv da nešto „bude kako treba“. Ako je pak situacija takva da ipak mora (npr. mora u vrtić), tada možemo reći djetetu da razumijemo da ne

želi (možda ni mi ne želimo na posao) i da čim dođete s posla možete igrati njegovu najdražu igru. Dijete će vjerojatno i dalje negodovati, no sigurno će se osjećati drugačije nego da mu samo kažemo „Moraš u vrtić i točka!“

• Informirajte se. Saznajte što je karakteristično za razvojnu fazu u kojoj je vaše dijete (možda je baš u „ne“ fazi), čitajte o temperamentu, o tome koje su reakcije poželjne a koje nisu. Nitko ne očekuje da reagirate „školski“, no samo znanje o tome kroz što prolazi vaše dijete i zašto uopće reagira tako kako reagira, itekako može doprinijeti da vaše reakcije budu drugačije.

• Imajte na umu da je dijete ipak dijete i da odgovornost za to kakva je vaša komunikacija s djetetom leži na vama. Vi možete usmjeravati komunikaciju kako želite, no za to je neophodno da dobro poznajete svoje dijete i da možete upravljati vlastitim stanjima. Imate pravo biti ljuti, no ako svaki put s djetetom komunicirate iz ljutnje, to vas nikamo neće dovesti.

• Nastavno na prethodnu točku, vi ste ujedno i model svojoj djeci. Ako vi vičete, nemojte onda očekivati da vaše dijete to ne čini. Dijete kopira roditelje. Ne ono što roditelj govori da treba činiti, već ono što vidi.

• Ako ne znate kako sa svojim djetetom i imate dojam da činite sve što je u vašoj moći, a rezultata nema, potražite pomoć stručnjaka. To nije sramota. Ako biste potražili pomoć liječnika kada vidite da unatoč svemu djetetu ne uspijevate

spustiti temperaturu, zašto bi situacija bila drugačija kada je u pitanju ponašanje? Roditelj koji traži pomoć je roditelj kojemu je stalo. Niti jedan roditelj (pa čak ni kada mu je to struka) ne može znati sve i uvijek reagirati ispravno. No onaj koji traži pomoć jer želi reagirati dobro je na pravom putu.

KONFLIKT ZBOG RAZLIČITOSTI

Drugi primjer je kada su roditelj i dijete potpuno drugačiji pa njihove reakcije idu iz nerazumijevanja. Zamislimo mamu introverta, slabije razine aktivnosti kako sjedi na kavi s prijateljicom i svojim dvogodišnjim sinom koji je sušta suprotnost od nje. Maleni trči od stola do stola, prilazi ljudima, priča s njima, smije im se… Mami je užasno neugodno, ne može popiti kavu u miru i dok joj svi govore kako ima predivnog dječaka, nju obuzima sram. Čeznutljivo gleda u svoju prijateljicu kojoj u naručju sjedi preslatka mala djevojčica, mirna i mazna, i pita se zašto ju je Svemir kaznio… Svoje misli nikada ne bi izgovorila i osjeća se krivo zbog njih jer zaista voli svog sina, no svakodnevno pomisli kako bi imala još jedno

dijete samo kada bi znala da neće biti kao prvo… Razumjeti različitost većinom bolje funkcionira kada s onima koji su drugačiji od nas nemamo preblizak odnos. U suprotnom nas te različitosti itekako mogu živcirati. Kada je u pitanju dijete, svjesni smo da bi svoje dijete trebali prihvatiti, no nekada to može biti zaista izazovno. Ako ne možemo slobodno vrijeme

provoditi kako bismo željeli (sin ove majke neće biti sretan njezinom idejom da kišni vikend provedu u kući uz društvene igre; on će uvijek tražiti akciju i ljude), ako moramo rješavati i odbacivati vlastita uvjerenja o tome koja su ponašanja poželjna, a koja nisu (možda su ovu mamu odgajali tako da su joj govorili da je nepristojno prilaziti drugim ljudima), ako još uz to nemamo nečiju podršku, sve ovo može roditelja dovesti do sagorijevanja.

PREPORUKE ZA (PRE)RAZLIČITE

Da do do toga ne bi došlo, preporuka roditeljima koji imaju dijete koje je drugačije od njih i koje možda nije u skladu s njihovim očekivanjima i željama jest:

• Imajte na umu da vaše dijete ima drugačije

potrebe od vas. Sve što dijete čini nije zato da vas naljuti ili osramoti, već zato što funkcionira drugačije od vas.

• Preispitajte svoja uvjerenja. Uvjerenja su poruke koje su nam tijekom našeg djetinjstva slali naši roditelji i roditeljske figure, a koja mogu upućivati na to što je dobro/loše, ispravno/neispravno, poželjno/nepoželjno. Najčešće ih se čvrsto držimo i ponašamo prema njima iako možda neka od njih jednostvano ne važe.

• Informirajte se. Saznajte što treba vašem djetetu, pitajte tete u vrtiću u kojim aktivnostima vaše dijete uživa. Uvijek možete pitati sve koji rade s vašim djetetom imaju li kakvu sugestiju za vas.

• Napravite jednu dugačku listu zašto je dobro da je vaše dijete baš takvo kakvo jest. Što neka

njegova osobina dobro donosi njemu, a što vama. Fokusirajte se na pozitivno.

• Ako vam je izazovno nositi se s tom različitosti, potražite stručnu pomoć. Niti jedan stručnjak vas neće osuđivati.

ŠTO TREBA ČINITI RODITELJ KOJI NEMA

PROBLEM S DJETETOM?

Kako konflikti između roditelja i djeteta mogu biti izazovni i za onog roditelja koji nema takvih problema s djetetom te sve ove situacije mogu narušiti i odnos između partnera, tom roditelju uvijek treba biti na umu da njegova uloga nije uloga suca. Njegova uloga je uloga supruga/supruge i uloga tate/mame. Teško je ne uplitati se u konflikte, no to je jedini način kako zadržati i održati normalan

odnos i svoju poziciju u obitelji. Smijete utješiti dijete kada je tužno. Smijete mu reći da razumijete zašto se tako osjeća. Smijete i svom partneru reći da razumijete da mu nije lako i da vam je žao što se događaju takve situacije između njega i djeteta. No neka oboje znaju da nećete zauzimati strane. Možda ćete reći partneru da je pretjerao u svojoj reakciji – no nikako ne pred djetetom. Možda ćete reći djetetu da nije ok što je reklo tati da ga ne voli – no ne pred tatom. Njihove konflikte ne možete riješiti. Ali možete biti podrška svom partneru da ih riješi: bilo sam, bilo uz pomoć stručne osobe.

LUPILU SENSITIVE VLAŽNE MARAMICE

Za nježno i temeljito čišćenje osjetljive dječje kože

Vlažne maramice neizostavne su u svakom kućanstvu s malom djecom. Pomažu održati higijenu djeteta pa je izuzetno bitno da osiguravaju nježno i temeljito čišćenje osjetljive dječje kože.

Lupilu Sensitive vlažne maramice pružaju idealnu njegu za osjetljivu kožu beba i novorođenčadi.

Sadrže sensitive formulu na bazi 99 % čiste vode te su duboko pročišćene reverznom osmozom koja donosi izuzetnu čistoću za kožu vaših najmlađih. Dermatološki su testirane i osiguravaju sigurnost i nježnost kod svake upotrebe. Svi su proizvodi asortimana Lupilu kozmetike bez mineralnih ulja, bez silikona i bez parabena.

Nježne i sigurne za dječju kožu, Lupilu Sensitive vlažne maramice vrlo su blagog mirisa bez mirisnih alergena, obogaćene hipoalergenom formulom.

Puno su više od običnih maramica i pravi su odabir za nježnost, sigurnost i čistoću kože – baš sve što beba treba.

Podsjećamo kako je Lidl u suradnji s portalom missMAMA proveo tri velika testiranja Lupilu proizvoda –Lupilu pelena, Lupilu baby ulja te Lupilu vlažnih maramica. Sva su tri proizvoda dobila odličnu ocjenu, čime je potvrđena cjenovna povoljnost i izuzetna kvaliteta proizvoda Lupilu asortimana.

Na Lidlovoj web stranici lupilu.hr, namijenjenoj prvenstveno mladim obiteljima, možete pronaći mnoštvo edukativnih i zanimljivih informacija. Za portal pišu etablirani stručnjaci – liječnici specijalisti i nutricionisti, kao i mame blogerice koje dijele svoja svakodnevna iskustva i daju vrijedne savjete.

O učenju radnim navikama

Usvojoj praksi često se susrećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja vezanim uz radne navike djece. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca –koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućanske poslove i postanu samostalnija. Mnogim roditeljima je već

dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru posuđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već sredovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

RADNE NAVIKE SE GRADE GODINAMA

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće.

Taj „kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene.

Taj „kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primijetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kavu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati, a tek

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog, NLP trener, specijalizant transakcijske analize

potom popiti kavu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i pospremiti tanjur za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Radna navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te radne navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji su tih 15 godina sve činili umjesto djece.

DOBRE NAVIKE NE NASTAJU SAME

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tijekom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju  da će primjerice 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u stroj za pranje posuđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom ličeku ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poanta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stječe radne navike koje ne možemo usaditi na brzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

ŠTO RANIJE KRENEMO – TIM BOLJE

Rekla bih da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što

želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bismo privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjerice, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput

“Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Nadalje, čišćenje može biti i zabavno ako dozvolimo našem adolescentu da pojača glazbu i usisava u ritmu omiljene pjesme. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u pogreške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

Poticanje jezičnog razvoja

kod mlađe djece

Tena Bukna, prof. njemačkog i engleskog jezika

Kao roditelji, pedagozi ili odgojitelji, mi igramo ključnu ulogu u njegovanju i usmjeravanju jezičnog razvoja djeteta čak i prije nego što počne s formalnim obrazovanjem. Evo kratkog vodiča o tome kako poticati razvoj jezika u ovim ključnim, ranim godinama.

Prvo i najvažnije, uronite svoju djecu u jezik. Okružite ih razgovorima, pjesmama, pričama i predmetima te razgovarajte s njima o svakodnevnim aktivnostima i potičite ih da izraze svoje misli i osjećaje. Čak i ako sami niste tečni u određenom jeziku, to nije važno; djecu možete izlagati pojedinačnim riječima ili videozapisima na stranom jeziku te s njima voditi najjednostavnije razgovore. Drugi bitan aspekt je aktivno slušanje. Obratite pozornost na djetetove pokušaje komunikacije, bilo riječima, gestama ili izrazima lica. Brzo i pozitivno reagiranje potvrđuje njihov trud i potiče daljnji angažman. Uspostavite kontakt očima, kimajte glavom, nasmijte se i pokažite istinski interes za ono što pokušavaju prenijeti – tako ćete djeci dati do znanja da ih slušate i potičete njihov jezični razvoj. Birajte knjige primjerene dobi sa šarenim slikama i zanimljivim pričama. Potaknite interaktivno čitanje

postavljanjem pitanja, pokazivanjem i isticanjem pojedinosti. Ovo ne samo da jača jezične vještine, već i potiče ljubav prema knjigama i učenju.

Mlađa djeca i predškolska djeca napreduju uz ponavljanje riječi, izraza i aktivnosti. Uspostavite

redovito vrijeme čitanja, pjevanja i pripovijedanja kao dio svoje dnevne rutine, osiguravajući dosljednost i strukturu za razvoj jezika.

Na kraju, ne zaboravite snagu igre. Kroz maštovitu igru djeca eksperimentiraju s jezikom, razvijaju maštu na stranom jeziku i istražuju novi vokabular. Pružite im priliku za igru pretvaranja ili odijevanje u likove, dopuštajući njihovoj kreativnosti da procvjeta dok usavršavaju svoje jezične vještine.

ŠKOLA STRANIH JEZIKA SMART

Palinovečka 19 (Vrbani III), Zagreb

01/3874 355, 091/3874 355

info@smart-jezici.hr

www.smart-jezici.hr

Hvala vam na čitanju ¤