Bakterijske i gljivicne zoonoze by Marko Habuš

Željko Cvetnić

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE

ZOONOZE

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB I HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT ZAGREB BIBLIOTEKA UDŽBENICI I PRIRUČNICI

Željko Cvetnić

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

Autor prof. dr. sc. Željko Cvetnić, Hrvatski veterinarski institut Zagreb Recenzenti akademik Slavko Cvetnić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti akademik Josip Madić, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Alemka Markotić, Klinika za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« Zagreb STRUČNA Urednica dr. sc. Vlasta Herak Perković IzdavačI Medicinska naklada Zagreb Hrvatski veterinarski institut Zagreb ZA IZDAVAČE Slog i prijelom

Anđa Raič, prof. prof. dr. sc. Željko Cvetnić

Grafički Studio »MM«

LektorICA

Naslovnicu oblikovala

Vesela Mađerić, prof.

Andrea Knapić

KorekTORICA

Tisak

Željana Klječanin Franić, prof.

Grafički zavod Hrvatske, Zagreb

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 841894

ISBN 978-953-176-619-7

© Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se umnožavati niti reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, elektronički ili mehanički, uključujući kopiranje, osim za kratke citate, bez pismenog dopuštenja autora i izdavača.

Željko Cvetnić

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE

ZOONOZE

Zagreb, 2013

Objavljivanje ovog udžbenika pomogli su:

Podružnice Hrvatskog veterinarskog instituta

Veterinarski zavod Križevci Veterinarski zavod Vinkovci Veterinarski zavod Rijeka Veterinarski zavod Split Veterinarski fakultet sveučilišta u Zagrebu

Centar za peradarstvo

NAPOMENA Nova istraživanja i iskustva proširuju naše znanje i donose promjene u dijagnostici i liječenju u području veterinarske medicine. Stoga savjetujemo čitateljima da uvijek provjere najnovije informacije o navedenim postupcima kao i upute proizvođaca primijenjenog lijeka. Temeljem vlastitog iskustva i saznanja o pacijentu doktor veterinarske medicine odgovorno dijagnosticira bolest, izabire lijek i određuje najbolju metodu liječenja za svakog pacijenta te poduzima sve potrebne mjere predostrožnosti. Izdavač i autor ne preuzimaju nikakvu pravnu odgovornost za eventualne ozljede ili štete koje bi osobe ili njihovo vlasništvo mogli pretrpjeti uslijed ili vezano uz korištenje informacija koje se nalaze u ovoj knjizi.

Predgovor Pojava zoonoze u životinja i ljudi od posebnog je značenja za javno zdravstvo. Velika većina zoonoza uzrokovana je virusima ili parazitima, a otprilike jedna petina pripada bakterijskim i gljivičnim zoonozama. Poznato je da je od druge polovice 20. stoljeća do danas otkriveno više od 300 novih, emergentnih zaraznih bolesti, a više od 60% potječe iz životinjskog svijeta i može se prenijeti na ljude. Zoonoze su ljudima stalna opasnost, imaju brojne uzroke koji se razlikuju od države do države u različitim dijelovima svijeta. U Hrvatskoj se bilježi sustavan i uspješan rad u kontroli i suzbijanju zoonoza. U proučavanju zoonoza, medicinski i veterinarski stručnjaci trebali bi usko surađivati kako bi se u potpunosti istražila etiologija, epizootiologija i epidemioologija te često zamršeni razvojni ciklusi i načini prijenosa uzročnika, klinička slika, dijagnostika, terapija i profilaksa. Često su potrebni i različiti profili stručnjaka poput zoologa, šumara ili ekologa. S obzirom na to da se bavim najvažnijim bakterijskim zoonozama (tuberkulozom, brucelozom, leptospirozom) smatrao sam potrebnim da na jednom mjestu opišem bakterijske i gljivične zoonoze. Mnoge spoznaje o zaraznim bolestima posljednjih su se desetljeća znatno promijenile, a najveći napredak napravljen je u dijagnostici i identifikaciji, čemu je jako pomogla primjena novih molekularnih postupaka. Svatko tko piše o zaraznim bolestima u početku ima problem kako postaviti radni zadatak odnosno kako rasporediti građu. Odlučio sam bolesti opisati prema etiološkom rasporedu. Prilikom opisa težište je stavljeno na standardne čimbenike bolesti u životinja, a na kraju svakog poglavlja opisuje se bolest u ljudi. Opsežnije su

opisane one najznačajnije bakterijske zoonoze poput bedrenice, bruceloze, salmoneloze, tuberkuloze. U knjizi je obrađeno 41 poglavlje koje uključuje sve poznate bakterijske i gljivične zoonoze. Obrađeno je 17 bakterijskih rodova, navedeno je 129 različitih vrsta bakterija i gljivica, opisana je 81 bolest u životinja i 54 bolesti u čovjeka. Knjiga sadržava 187 slika, 26 tablica, a citirano je 1.075 referencija. Knjiga je namijenjena široj čitalačkoj publici, a osim studenata veterine i medicine, može poslužiti kao dodatna literatura na poslijediplomskim studijima, te specijalizantima iz zaraznih bolesti, infektolozima, mikrobiolozima ili biolozima. Nadam se da će ova prva knjiga o bakterijskim i gljivičnim zoonozama biti poticaj ponajprije mojim kolegama na Hrvatskom veterinarskom institutu da napišu još druga dva dijela, a to su parazitarne i virusne zoonoze. Radostan sam i zahvalan recenzentima akademiku Slavku Cvetniću, akademiku Josipu Madiću i prof. dr. sc. Alemki Markotić što su pozitivno ocijenili ovu knjigu. Moja radost je velika i zbog činjenice da je to prva knjiga takve vrste u Republici Hrvatskoj. Posebnu zahvalnost iskazujem i urednici dr. sc. Vlasti Herak Perković. Zahvaljujem kolegicama i kolegama koji su mi ustupanjem odgovarajuće literature pomogli u opremanju i pisanju. To se osobito odnosi na dr. sc. Borku Šimpragu, dr. sc. Snježanu Zrnčić, dr. sc. Dražena Oraića, prof. dr. sc. Kseniju Vlahović, doc. dr. sc. Gordanu Gregurić Gračner i prof. dr. sc. Zorana Milasa. Najveću zahvalu dugujem svojoj obitelji za iskazano razumijevanje, strpljenje i potporu tijekom svih ovih godina. Bez njihove pomoći ne bih napisao ovu knjigu, a niti uspio u mnogim drugim nastojanjima.

Mraclin, 29. travnja 2013. Željko Cvetnić

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

Sadržaj Uvod / X

GRAM-NEGATIVNE BAKTERIJE 1. Infekcija vrstama iz roda Actinobacillus / 2 1.1. Aktinobaciloza / 2 1.2. Bolest pospane ždrjebadi / 4 1.3. Infekcija drugih životinja različitim vrstama roda Actinobacillus / 6 1.4. Infekcije ljudi vrstama roda Actinobacillus / 6

2. Infekcije vrstom Aeromonas hydrophila / 8 2.1. Hemoragijska septikemija riba / 8 2.2. Infekcije ljudi vrstom Aeromonas hydrophila / 9

3. Infekcije vrstama iz roda Arcobacter / 11 3.1. Infekcija ljudi vrstama Arcobacter spp. / 12

4. Infekcija vrstom Bartonella henselae / 14 4.1. Bartoneloza / 14 4.2. Bolest mačjeg ogreba u ljudi / 18

5. Infekcija vrstom Bergeyella zoohelcum / 21 6. Infekcije vrstama iz roda Bordetella / 22 6.1. Atrofični rinitis svinja / 22 6.2. Zarazni traheobronhitis pasa / 24 6.3. Bordetella bronchiseptica u ljudi / 25

7. Infekcija vrstama iz roda Borrelia / 27 7.1. Lajmska borelioza u životinja / 27 7.2. Borelioze u ljudi / 29 7.2.1. Lajmska borelioza / 29 7.2.2. Povratna (rekurentna) groznica /32

8. Infekcije vrstama iz roda Brucella / 34 8.1. Bruceloza ovaca i koza / 34 8.1.1. Infekcija drugih vrsta životinja vrstom B. melitensis / 37

8.2. Bruceloza goveda / 38 8.3. Bruceloza konja / 41

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

8.4. Bruceloza svinja / 42 8.5. Bruceloza pasa / 48 8.6. Bruceloza ljudi / 50

9. Infekcije vrstama iz roda Burkholderia / 54 9.1. Maleus (sakagija) / 54 9.2. Maleus u ljudi / 57 9.3. Melioidoza / 59 9.4. Melioidoza u ljudi / 61

10. Infekcije vrstama iz roda Campylobacter / 64 10.1. Kampilobakterioza u peradi / 65 10.2. Kampilobakterioza goveda i ovaca / 66 10.3. Kampilobakterioza pasa i mačaka / 68 10.4. Kampilobakterioza ljudi / 68

11. Infekcija vrstom Capnocytophaga canimorsus / 72 11.1. Infekcija ljudi vrstom C. canimorsus / 73

12. Infekcija vrstama iz roda Chlamydophila / 75 12.1. Psitakoza / 76 12.2. Klamidioza preživača / 78 12.3. Klamidioza mačke / 81 12.4. Klamidioza u ljudi / 82 12.4.1. Psitakoza / 83

13. Infekcija vrstom Coxiella burnetii / 85 13.1. Q-groznica / 85 13.2. Q-groznica ljudi / 87

14. Infekcija vrstom Edwardsiella tarda / 90 14.1. Edwarsiella tarda u ljudi / 90

15. Infekcije vrstama iz roda Ehrlichia i Anaplasma / 92 15.1. Krpeljna groznica / 93 15.2. Anaplazmoza konja / 95 15.3. Pseća granulocitna anaplazmoza / 95

15.4. Pseća monocitna erlihioza / 96 15.5. Erlihioza i anaplazmoza ljudi / 98

16. Infekcija vrstom Escherichia coli serovar O157:H7 / 100 16.1. Escherichia coli serovara O157:H7 u ljudi / 105

17. Infekcija vrstom Francisella tularensis / 108 17.1. Tularemija / 108 17.2. Tularemija u ljudi / 111

18. Infekcija vrstama iz roda Helicobacter / 114 18.1. Helicobacter pylori i značenje drugih vrsta iz roda Helicobacter u infekciji ljudi / 116

19. Infekcije vrstom Leptospira interrogans / 119 19.1. Leptospiroza domaćih životinja / 120 19.2. Leptospiroza u ljudi / 126

20. Infekcija vrstom Neisseria canis / 130 21. Infekcije vrstama iz roda Pasteurella / 131 21.1. Pastereloza / 131 21.1.1. Hemoragijska septikemija goveda / 133 21.1.2. Pasterelozna pneumonija goveda / 135 21.1.3. Pastereloza ovaca i koza / 137

23.6.1. Salmoneloza (paratifus) ptica / 169 23.6.2. Arizonoza / 172 23.7. Salmoneloza u ljudi / 173

24. Infekcija vrstom Spirillum minus / 176 24.1. Sodoku-groznica / 176 24.2. Sodoku-groznica u ljudi / 177

25. Infekcija vrstom Streptobacillus moniliformis / 179 25.1. Groznica štakorskog ugriza / 179 25.2. Groznica štakorskog ugriza u ljudi / 180

26. Infekcije vrstama iz roda Vibrio / 183 26.1. Bolesti riba uzrokovane vrstama roda Vibrio / 184 26.2. Bolest ljudi uzrokovane vrstama roda Vibrio / 185 26.2.1. Vibrio cholerae / 185 26.2.2. Infekcije ljudi non-kolera vrstama roda Vibrio / 186

27. Infekcije vrstama iz roda Yersinia / 188 27.1. Infekcije životinja vrstom Y. pestis / 188 27.1.1. Silvatična kuga glodavaca / 188 27.1.2. Mačja kuga / 190 27.1.3. Infekcije životinja vrstom Y. enterocolitica / 192 27.1.4. Infekcije životinja vrstom Y. pseudotuberculosis / 193

27.2. Infekcije ljudi vrstama iz roda Yersinia / 196

21.1.4. Pastereloza svinja / 139

27.2.1. Kuga / 196

21.1.5. Pastereloza kunića / 141

27.2.2. Infekcije ljudi vrstom Y. enterocolitica / 197

21.1.6. Pastereloza ili kolera peradi / 142

27.2.3. Infekcija ljudi vrstom Y. pseudotuberculosis / 197

21.1.7. Značenje drugih vrsta roda Pasteurella u infekciji životinja / 143

21.2. Pastereloza u ljudi / 144

22. Infekcije vrstama iz roda Rickettsia / 147 22.1. Epidemijski pjegavi tifus / 149 22.2. Pjegava groznica Stjenjaka / 150 22.3. Murini ili štakorski tifus / 151 22.4. Šikarski tifus / 152 22.5. Mediteranska pjegava groznica / 153

23. Infekcije vrstama iz roda Salmonella / 157 23.1. Salmoneloza goveda / 160 23.2. Salmoneloza ovaca / 161 23.3. Salmoneloza svinja / 163 23.4. Salmoneloza konja / 165 23.5. Salmoneloza pasa i mačaka / 168 23.6. Salmoneloze u ptica / 169

Gram-POZITIVNE bakterije 28. Infekcija vrstom Arcanobacterium (Trueperella) pyogenes / 200 28.1. Gnojni mastitis / 201 28.2. Endometritis i pobačaj / 202 28.3. Papčani apsces u ovce / 202 28.4. Papčani apsces u svinje / 203 28.5. Infekcije ljudi vrstom Arcanobacterium pyogenes / 203

29. Infekcije vrstom Bacillus anthracis / 205 29.1. Bedrenica / 205 29.2. Bedrenica u ljudi / 216

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

VII

VIII

30. Infekcije vrstama roda Corynebacterium / 221

37. Infekcije vrstamaroda Streptococcus / 282 37.1. Streptokokna infekcija mladunčadi / 282 37.2. Infekcija prasadi vrstom Streptococcus suis / 285 37.3. Streptococcus canis / 286 37.4. Streptokokne infekcije u ljudi / 287

30.1. Kazeozni limfadenitis ovaca i koza / 221 30.2. Ulcerozni limfangitis konja i goveda / 224 30.3. Infekcije ljudi uzrokovane vrstama roda Corynebacterium / 225

31. Infekcija vrstom Dermatophilus congolensis / 227 31.1. Dermatofiloza / 227 31.2. Dermatophilus congolensis u ljudi / 229

32. Infekcija vrstom Erysipelothrix rhusiopathiae / 231

Gljivice 38. Infekcija vrstama rodova Trichophyton i Microsporum / 292

32.1. Vrbanac / 231 32.2. Erizipeloid u ljudi / 235

33. Infekcija vrstama roda Listeria / 238

38.1. Dermatofitoze / 292 38.2. Dermatofitoze ljudi / 298

39. Mikoze uzrokovane dimorfnim gljivicama / 302

33.1. Listerioza / 238 33.2. Listerioza u ljudi / 242

39.1. Infekcija gljivicom Sporothrix schenckii / 302 39.1.1. Sporotrihoza / 302 39.1.2. Sporotrihoza u ljudi / 304 39.2. Infekcija gljivicom Blastomyces dermatitidis / 305

34. Infekcije vrstama roda Mycobacterium / 244 34.1. Mycobacterium tuberculosis kompleks / 244 34.2. Mycobacterium avium kompleks / 246 34.3. Tuberkuloza goveda / 246 34.4. Tuberkuloza ovaca i koza / 254 34.5. Tuberkuloza konja / 254 34.6. Tuberkuloza svinja / 255 34.7. Tuberkuloza pasa i mačaka / 257 29.8. Tuberkuloza peradi / 258 34.9. Tuberkuloza u ljudi / 260 34.10. Lepra (guba) / 263 34.11. Paratuberkuloza – potencijalna zoonoza? / 264

39.2.1. Blastomikoza / 305 39.2.2. Blastomikoza u ljudi / 306 39.3. Infekcije gljivicama rod Histoplasma / 308 39.3.1. Histoplazmoza pasa i mačaka / 308 39.3.2. Epizootski limfangitis (afrička sakagija) / 309 39.3.3. Histoplazmoza u ljudi / 312 39.4. Infekcije gljivicom Coccidioides immitis/posadasii / 314 39.4.1. Kokcidioidomikoza u ljudi / 315

40. Infekcija gljivicom Cryptococcus neoformans / 317 40.1. Kriptokokoza / 317 40.2. Kriptokokoza u ljudi / 318

35. Infekcije vrstom Rhodococcus equi / 267 35.1. Gnojna pneumonija ždrjebadi / 267 35.2. Infekcija ljudi vrstom Rhodococcus equi / 268

41. Infekcije gljivicom Malassezia pachydermatis / 322 41.1. Malassezia pachydermatis u ljudi / 323

36. Infekcija vrstama izroda Staphylococcus / 270 36.1. Mastitis uzrokovan vrstom S. aureus / 271 36.2. Stafilokokoza peradi / 274 36.3. Botriomikoza / 275 36.4. Krpeljna pijemija janjadi / 276 36.5. Stafilokokna infekcija pasa i mačaka / 276 34.6. Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) / 276 36.7. Staphylococcus aureus u ljudi / 278

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

Pojmovno kazalo / 324

Zahvala Tekst je popraćen mnogim originalnim i vrijednim fotografijama što pomaže u vizualizaciji kliničke slike ili patoloških procesa koji se u ovoj knjizi opisuju. Osobitu zahvalu dugujem svojim kolegama i prijateljima koji su mi bili istinska potpora i pomoć tijekom pisanja knjige. To je, ponajprije, dr. sc. Branko Šoštarić, koji je sa svojih 120 fotografija obogatio ovu knjigu i vizualizirao mnoge patološke procese koji se opisuju, a mnogi od njih iznimno su rijetki. Doc. dr. sc. Borisu Habrunu zahvaljujem na savjetima, korekcijama, slikama, a nadasve na iskrenoj prijateljskoj potpori. Dr. sc. Relji Becku zahvaljujem na sjajnim slikama kao i na mnogim dobrim savjetima o različitim vektorima koji su neizostavni u širenju pojedinih zoonoza i najnovijim spoznajama o njima. Također, knjiga ne bi imala ovaj izgled da nije bilo slika s prikazom pojedinih kliničkih znakova u ljudi. Veliku zahvalu dugujem prof. dr. sc. Borisu Đželaliji iz Opće bolnice Zadar, prof. dr.

sc. Mihaelu Skerlevu iz Klinike za dermatovenerologiju KBC Zagreb, dr. med. Davoru Jelaski iz Klinike za infektologiju Opće bolnice »Dr. Ivo Pedišić« Sisak, mr. sc. Marini Đorđević-Spasić, iz Klinike za zarazne bolesti KC Niš, prof. dr. sc. Bogdanki Andrić iz Klinike za infektivne bolesti KC Podgorica, doc. dr. sc. Aleksandru Potkonjaku iz Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Departman za veterinu i mr. sc. Amiru Aliću iz Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Veliko hvala i kolegicama dr. sc. Vlasti Herak Perković, dr. sc. Sanji Barbari Hrenar iz Veterinarske ambulante Buba, Zagreb, dr. sc. Milošu Petroviću iz Specijalističkog veterinarskog instituta Niš, Draženu Hižmanu, dr. med. vet., Belje, d.d., Darda, mr. sc. Josipu Tončiću, Institut za medicinska istraživanja Zagreb te dr. sc. Miroslavu Beniću, dr. sc. Gordanu Kompesu i dr. sc. Snježani Zrnčić iz Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb.

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

Infekcija vrstAMA IZ roda Actinobacillus

Bakterije iz roda Actinobacillus (A.) nalaze se kao paraziti ili komenzali u ustima i prednjim dišnim putevima goveda, ovaca, konja, svinja, drugih sisavaca, ptica i ljudi. Rod Actinobacillus obuhvaća 22 vrste od kojih je 19 dokazano u životinja. Unutar roda prepoznato je šest vrsta važnih u infekciji životinja: A. lignieresii, A. suis, A. equuli, A. seminis, A. pleuropneumoniae i A. capsulatus. Za ljude važne su: A. lignieresii, A. equuli i A. suis. 1.1.

Etiologija. Uzročnik aktinobaciloze je Actinobacillus

Aktinobaciloza

lignieresii, gram-negativna štapićasta bakterija, različite dužine, koja naraste i do 6 µm, ovisno o uvjetima uzgoja. Na hranilištima obogaćenim krvlju prevladavaju štapićasti i kokobacilarni oblici. Na površini bakterijskih stanica sadržana je sluzava tvar odgovorna za žilavost kolonija. Nakon 24 sata inkubacije narastu sitne kolonije, sjajne površine i žilave konzistencije. Bakterija raste pri temperaturi od 37 °C, bolje u atmosferi s povećanom koncentracijom CO2. A. lignieresii izvan organizma preživi do pet dana.

Actinobacillosis

Epizootiologija. A. lignieresii se fiziološki nalazi na

Aktinobaciloza je kronična zarazna bolest, koja se u goveda očituje kroničnom granulomatoznom upalom jezika. U ovaca granulomatozne promjene pretežno nastaju u ustima i obrazima, a mogu se proširiti na sluznicu nosa i mekano tkivo glave i vrata, rjeđe na mliječnu žlijezdu. Mogu oboljeti konji, svinje, psi i mačke. Uzročnik je izdvojen iz tkiva laboratorijskih glodavaca. Bolest uzrokuje Actinobacillus lignieresii.

Povijest. Lignières i Spitz su godine 1902. prvi dokaza-

li rod Actinobacillus u Argentini, i to kod goveda s multiplim potkožnim apscesima. Kasnije je uzročnik nazvan A. lignieresii, a dokazano je da višestruko češće uzrokuje bolest od Actinomyces bovis (aktinomikozu) s kojom su ga do tada zamjenjivali. Smith je 1918. godine dokazao pneumoniju u ovaca, koju je uzrokovao Actinobacillus. Baynes i Simmons su 1960. godine izdvojili A. seminis iz epididimisa ovnova, a A. suis je opisan u svinja 1962. Bisgard je 1975. godine dokazao A. salpingitidis u pilića.

Proširenost. Bolest je zabilježena u cijelome svijetu. U stadu se obično pojave sporadični slučajevi bolesti. U ovaca je bolest dokazana u Škotskoj i Australiji, ali i u drugim zemljama s razvijenim ovčarstvom. BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

sluznici usne šupljine goveda i uvjetno je patogena bakterija. Pojavi infekcije pogoduju ozljede sluznice usta grubom hranom, ubodom ili ugrizom. Ako se goveda napasuju na strništima, pašnjacima s mnogo grmlja ili grube trave, ili se hrane grubom hranom poput kukuruzovine i slame, bolest se pojavljuje enzootski. Takva paša i hrana oštećuju sluznicu. Nastale ozljede postaju ulazna vrata infekcije. U ovaca se nalaze promjene najčešće na glavi, vratu i ustima. Prilikom klanja takvih životinja u oko 3% zaraženih životinja na jeziku ili limfnim čvorovima nađu se mali aktinobacilarni granulomi. Katkad bolest može zahvatiti i do 25% životinja u stadu.

Najprijemljiviji za infekciju su preživači, osobito goveda, zatim ovce, koze, deve i neki divlji preživači. Bolest je dokazana u svinja, pasa, mačaka i konja.

Patogeneza. Uzročnik limfom dospijeva u podru

čni limfni čvor, tvoreći usputno granulome, potom se proširi u susjedno tkivo, gdje nastaju novi čvorići. Prilikom infekcije vrstom A. lignieresi u mekanim tkivima uočavaju se mali apscesi, s mnogo proliferacijskog tkiva. Slabo virulentni sojevi mogu tvoriti pojedinačne, rijetke čvoriće, dok jako virulentni uzrokuju granulome s bujnim rastom granulacijskog tkiva.

Infekcija vrstAMA IZ roda Actinobacillus

Klinička slika. Inkubacija traje više mjeseci, a bolest

započinje polagano i traje mjesecima ili godinama. Najprije se primijete zadebljanja promijenjenih tkiva i promjena normalne funkcije. Najčešće se granulomatozne promjene nalaze na jeziku što otežava uzimanje hrane i preživanje, a otežano se disanje i hropci pojave kod promjena u ždrijelu i grkljanu. Granulomatozne promjene obično zahvate jezik pa bolest nazivaju »bolest drvenog jezika«. Promjene se katkad javljaju i u drugim dijelovima usta, mekom tkivu glave, vrata i udova. Temperatura je u fiziološkim granicama, jedino se može povisiti prilikom jako proširenih promjena i mješovitih infekcija. Kod aktinobaciloze jezika govedo ne može uzimati hranu, obilno slini, pokušava pokretati jezik kao da iz usta želi izbaciti strano tijelo. Jezik je natečen i tvrd, osobito na korijenu. Hvatanje jezika uzrokuje bol i jake reakcije životinje. Na jeziku se mogu zamijetiti granulomi i vrijedovi. U kasnijem stadiju bolesti, kada fibrozno tkivo u potpunosti zahvati jezik, on postaje skvrčen i nepokretan, često trajno nesposoban uzimati hranu i žvakati. Nerijetko nastaje limfadenitis regionalnih limfnih čvorova, oteklina ispunjena gnojem koja se može otvoriti i iz nje se cijediti gnojni iscjedak. Katkad se proces može limfom proširiti i dublje u pluća. Oporavak je spor, a često dolazi do povratka apscesa.

Slika 1-1. Lezija kravljeg jezika. Piogranulomatozna tkivna reakcija okružuje dvije kolonije mikroorganizama. Bakteriološki izdvojena vrsta A. lignieresi. Hematoksilin-eozin bojenje, povećanje 200x (susretljivošću dr. sc. Branka Šoštarića, Hrvatski veterinarski institut Zagreb).

U ovaca se granulomatozne promjene nalaze na čeljusti, licu, nosu, kožnim naborima od čeljusti do prsa i u mliječnoj žlijezdi. Jezik obično nije zahvaćen. Promjene mogu biti površinske ili duboke, velike nekoliko centimetara. Obično su zahvaćeni i regionalni limfni čvorovi, a kroz brojne se sitne otvore cijedi gnoj. Jake promjene izazivaju obilnu tvorbu granulomatoznog tkiva, tako da može doći do otežanog uzimanja hrane. Ovce su stoga izrazito mršave. Promjene u nosnoj šupljini uzrokuju otežano disanje i trajan nosni iscjedak. U ovaca se može pojaviti i mastitis. Iako se bolest pojavljuje pojedinačno, u nekim stadima ovaca oboli do 25% životinja. U težim slučajevima može doći do uginuća i uklanjanja takvih životinja iz uzgoja.

Zabilježeni su slučajevi septikemijskog oblika aktinobaciloze u prasadi i aktinobaciloza mliječne žlijezde krmače. Katkad se vrstom A. lignieresii inficiraju psi i konji (ugrizne rane ili ozljede).

Patološke promjene. Životinje su izrazito mršave. Razudbom se ustanove promjene u ustima, granulomatozne promjene s apscesima na jeziku i limfnim čvorovima (slika 1-1.). U središtu lezija vidljivi su gnojni čvorići. U ovaca se oko lokalnih promjena nalaze limfangitis i apscesi koji sadržavaju gusti, ljepljivi gnoj.

Slika 1-2. Detalj prethodne slike. Periferiju kolonije obrubljuju tvorbe oblika kijače, Splendore-Hoepplijev fenomen karakterističan za aktinobacilozu. PAS-bojenje, povećanje 400x (susretljivošću dr. sc. Branka Šoštarića, Hrvatski veterinarski institut Zagreb).

Infekcija vrstAMA IZ roda Actinobacillus

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

ljudi, ponajprije u lipnju i srpnju. Većinom se ljudi inficiraju u prirodi, obično u šumi (izletnici), ili osobe koje se bave poljoprivredom i stočarstvom. Bolest je zabilježena u Skandinaviji, državama bivšega Sovjetskog Saveza, u SAD-u. Godišnje u SAD-u oboli oko 10.000 ljudi od lajmske borelioze, najčešće u zapadnim dijelovima zemlje.

Dugo se smatralo da su B. burdorfei sensu stricto, B. afzelii i B. garinii jedini uzročnici bolesti. Uloga drugih vrsta unutar kompleksa B. burgdorferi s.l. tek je nedavno otkrivena. Danas je poznato 18 vrsta unutar kompleksa i mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine. Prvu skupinu čine vrste koje nisu izdvojene iz ljudi: B. americana, B. andersonii, B. forniensis. B. carolinensis, B. japonica, B. tanukii, B. turdi, B. sinica i B. yangtze. Drugu skupinu čine potencijalno patogene vrste: B. afzelli, B. bavariensis, B. bissetti, B. burgdorferi s.s., B. garinii, B. kurtenbachii, B. lusitaniae, B. spielmanii i B. valaisiana. Nakon uboda krpelja i inokulacije B. burgdorferi u kožu, dolazi do širenja uzročnika lokalno u kožu i limfotokom ili krvotokom po tijelu. Lokalno se može javiti migrirajući eritem (erythema migrans), a ulaskom u krv uzročnik se širi po tijelu pa se može naseliti u svim tkivima.

Slika 7-2. Nimfa nema spolna obilježja. Prenosi uzorčnike transstadijski i njezina uloga je važna u infekciji ljudi (susretljivošću dr. sc. Relje Becka, Hrvat ski veterinarski institut Zagreb).

Borelije su gram-negativne, pokretljive, zavojite bakterije koje se boje metodom prema Giemsi i postupkom impregniranja solima srebra. Uzgoj je zahtjevan i rabe se posebne hranjive podloge. Uzgajaju se tjednima u mikroaerofilnim uvjetima pri temperaturi od 33 °C. Od otkrića B. burdorferi otkriveni su brojni izolati iz različitih vrsta kralježnjaka, uključujući i ljude.

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

Infekcije vrstama iz roda BorRELIA

Slika 7-3. Ženka krpelja Ixodes ricinus, najrasprostranjenijeg krpelja u Hrvatskoj i sjevernoj Zemljinoj hemisferi. Prenosi B. burgdorferi s.l., A. phago cytophilum, virus krpeljnog encefalitisa kao i brojne rikecije. U krpelju je molekularnim metodama dokazana DNA bartonela, no prava vektorska uloga nije potvrđena (susretljivošću dr. sc. Relje Becka, Hrvatski veterinarski institut Zagreb).

ma po koži, zglobovima, srcu i središnjem živčanom sustavu. U trećem kroničnom stadiju bolesti (perzistentna infekcija) razviju se kronične atrofične promjene kože, zglobova i živčanog sustava. Zahvaćen je jedan ili nekoliko zglobova, može doći do erozije hrskavice i kosti, a ponekad i do trajnog oštećenja zgloba. Najčešća neurološka promjena u kroničnom stadiju borelioze jest encefalomijelitis. Acrodermatitis chronica atroficans je kliničko očitovanje karakteristično za treći stadij. Obično se pojavljuje u starijih osoba na distalnim dijelovima udova, a ponekad i na istim dijelovima gdje je prije nekoliko mjeseci, pa i prije deset godina postojala erythema migrans. Premda sve borelije mogu uzrokovati niz kliničkih simptoma, B. burgdorferi sensu stricto primarno se očituje reumatskim poteškoćama, B. afzelii kožnim, a B. garinii neurološkim promjenama. Slika 7-4. Mužjak krpelja Ixodes ricinus ima jednobojan štit (susretljivošću dr. sc. Relje Becka, Hrvatski veterinarski institut Zagreb).

Osobito se često nalaze u koži, zglobovima, srcu i središnjem živčanom sustavu. Klinički se lajmska borelioza može podijeliti u nekoliko stadija. Prvi stadij je lokalizirani – erythema migrans, drugi stadij je diseminirana infekcija koja se pojavljuje nekoliko dana ili tjedana nakon infekcije i treći stadij je perzistentna infekcija. Prvi simptomi bolesti pojavljuju se najčešće nakon 7–14 dana (od 2–32 dana). Nakon uboda krpelja u kožu uzročnik se širi lokalno i u 60 do 80% bolesnika nastaje prstenasto crvenilo kože (erythema migrans). Takva kožna promjena obično ne boli, ali može biti popraćena svrbežom, bolovima i pečenjem, a uz to se mogu pojaviti opći simptomi bolesti, povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi u mišićima i zglobovima, povećani limfni čvorovi. Već nekoliko dana ili tjedana nakon uboda krpelja borelije se mogu hematogeno i/ili limfogeno proširiti po cijelom organizmu. Diseminirana infekcija najčešće se očituje karakterističnim simptomima i upalnim stanji-

Slika 7-5. Mužjak i ženka krpelja Ixodes ricinus prilikom hranjenja. Jedan od načina prijenosa uzočnika bolesti kod kojih je bakterijemija kratka ili gotovo i ne postoji u životinjskih rezervoara je istodobno hranjenje više krpelja na jednom mjestu (co-feeding). Na taj način inficirani krpelji izlučuju uzročnike putem sline i istovremeno se inficiraju neinficirani krpelji (susretljivošću dr. sc. Relje Becka, Hrvatski veterinarski institut Zagreb).

Infekcije vrstama iz roda BoRrELIA

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

206

Ukupno 2005.–2010. Godina

2005.

2006.

2007.

2008.

2010.

Broj

Afrika

457

2439

958

631

404

1039

5928

64,79

Azija

262

278

225

240

201

320

1526

16,68

Amerika

217

131

701

7,66

Oceanija

0,60

Europa

167

150

169

153

145

155

939

10,26

Ukupno

987

3097

1461

1129

887

1588

9149

100

2005.

2006.

2007.

2008.

2010.

Zemlja

Ukupno 2005.–2010.

Broj

(%)

Etiopija

179

2254

755

430

215

627

4460

95,12

Turska

111

100

116

579

12,35

Indija

119

113

111

555

11,84

Afganistan

165

265

5,65

Kanada

176

241

5,14

Zimbabve

119

241

5,14

Južna Afrika

205

238

5,08

Guatemala

229

4,88

Iran

192

4,09

Kenija

176

3,75

dini zabilježena velika epizootija bedrenice koja je bila proširena u 13 gradova u promjeru od 900 km2. Opisane su tri faze epizootije: u prvoj je fazi s 26 žarišta uginulo 98 životinja, u drugoj je u 7 žarišta uginulo 17 životinja i u trećoj je u 5 žarišta uginulo 8 životinja. Sveukupno je tijekom epizootije koja je trajala 41 dan uginulo 81 govedo, 15 ovaca, 9 koza, 11 konja i 8 jelena. Slučajevi bedrenice zabilježeni su i u balkanskim zemljama, a najviše u azijskom dijelu Turske. Bedrenica se rijetko pojavljuje u Ruskoj federaciji, no česta je u zemljama poput Kazahstana, Tadžikistana, Uzbekistana, Turkmenistana i Azerbejdžana. Više od 20 godina nije bilo bedrenice u Austriji, Češkoj, Danskoj, Finskoj i Luksemburgu. U Švedskoj se nedavno, prvi put nakon 27 godina, pojavio slučaj bedrenice na farmi tovnih goveda. U razdoblju od 1931. do 1940. godine u Savskoj Banovini od bedrenice je uginulo 5119 životinja. U Hrvatskoj je u razdoblju od 1947. do 1970. godine oboljelo BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE

Tablica 29-1. Broj oboljelih (prijavljenih) životinja od bedrenice na pojedinom kontinentu 2005. do 2010. godine (podatci Međunarodnog ureda za epizootije, OIE-a).

Infekcije vrstom Bacillus anthracis

Tablica 29-2. Države u kojima je velika pojavnost bedrenice (podatci Međunarodnog ureda za epizootije, OIE-a).

i uginulo 2 445 životinja, od toga 1947. 316 uginuća, a 1971. svega 7 uginulih životinja. U posljednjim se desetljećima ta bolest pojavljuje sporadično, a masovnija pojava zabilježena je 2002. godine u okolici Jasenovca gdje su oboljele ovce i koze. Tijekom 2006. i 2007. opisana je epizootija u mjestu Bobovac kod Sunje. Tijekom kolovoza 2006. dogodilo se nekoliko iznenadnih uginuća goveda na jednom pašnjaku u Bobovcu što je potaknulo sumnju na bedrenicu. U 9 od 11 dostavljenih uzoraka (uške s okolnim tkivom) izdvojen je B. anthracis. U vrijeme izbijanja bolesti na tom je području bilo mnogo kišnih dana, a dio pašnjaka je neposredno prije ispaše bio prekopan, upravo na mjestu stočnog groblja. U posljednjih 30 godina (od 1980. do 2009.) u Laboratoriju za bakteriologiju Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb izdvojeni su i identificirani uzročnici bedrenice u 65 slučaja, i to najčešće u goveda. Od godina 1980. do 1983., 1989., 1992.–1996. 1998.–2001. i

2008. i 2009. bedrenica u Hrvatskoj nije dokazana (tablica 29-3.).

Godina

Broj slučajeva

Vrsta životinje

Mjesto

1984.

krava

Radoboj

1985.

1 2

krava konj

Gračac Sisak

1986.

1 1 1 1

konj krava krava krava

Martinska Ves Srb Otočac Gračac

1 1

krava krava

Donji Lapac Zabok

1988.

konj

Donji Lapac

1990.

2 1 1 1 2

krava jare konj mazga krava

Srb Gračac Donji Lapac Obrovac Obrovac

1991.

krava

Srb

1997.

krava

Otočac

2002.

12 1

ovca krava

Jasenovac Perušić

2003.

ovca

Drniš, Kadina Glavica

2004.

koza

Bilišani, Obrovac

2005.

5 1 2 3 4

ovca, koza, jarac jare janje, koza ovca janjad

Ježević, Vrlika Ježević, Vrlika Ježević, Vrlika Glavice, Sinj Ježević, Vrlika

2006.

krava

Bobovac- Sunja

2007.

2 1

krava i ždrijebe krava

Bobovac-Sunja Bilišani, Obrovac

2008.

2009.

2010.

2011.

konj

Bobovac, Sunja

2012.

krava

Donji Lapac

Ukupno

krava (29), ovca (24), konj (8), koza (7)

1987.

207

Goveda (1-2) Ovce (1-2) Konji (1) Koze (1-2) Ovce (1-2) Goveda (11) Ovce i koze (11) 0

100 km

Shema 29-1. Geografska proširenost žarišta bedrenice (crvene oznake) i sporadični slučajevi (crne oznake) u posljednjih 30 godina (od 1980. do 2009.) u Republici Hrvatskoj.

Etiologija. B. anthracis su gram-pozitivne štapićaste bakterije dužine 4 do 8 μm i širine 1–1,5 μm. U preparatima napravljenim od inficiranog tkiva posjeduju kapsulu koja je vidljiva prilikom bojenja prema Giemsi. Najčešće se nalazi pojedinačno ili u kratkim lancima, a nisu pokretljive. Stvaraju spore koje su smještene unutar središnjeg dijela stanice. Spore nikada ne nastaju za vrijeme infekcije u živom organizmu, dok u tkivu uginule životinje uz prisutnost kisika počinju sporulaciju za nekoliko sati. Na tvorbu spora utječu razni čimbenici, poput temperature. Brže nastaju pri temperaturi od 32–37 °C (10–15 sati), a sporije pri 18 °C (50 sati), a sporulaciju koči temperatura od 41,5 °C.

Tablica 29-3. Životinje oboljele od bedrenice u Hrvatskoj od 1980. do 2009.

Infekcije vrstom Bacillus anthracis

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE ZOONOZE