Intenzivna zdravstvena njega by Marko Habuš

B I B L I O T E K A

S R E D N J O Š K O L S K I

U D Ž B E N I C I

Ivana Horvat, Ana Mutić, Monika Lovrek Seničić

INTENZIVNA ZDRAVSTVENA NJEGA UDŽBENIK ZA PETI RAZRED MEDICINSKE ŠKOLE ZA ZANIMANJE MEDICINSKA SESTRA OPĆE NJEGE / MEDICINSKI TEHNIČAR OPĆE NJEGE

Ivana Horvat, Ana Mutić, Monika Lovrek Seničić / Intenzivna zdravstvena njega udžbenik za peti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI Ivana Horvat, Ana Mutić, Monika Lovrek Seničić / Intenzivna zdravstvena njega udžbenik za peti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege Autori: Ivana Horvat, dipl. med. techn. Ana Mutić, dipl. med. techn. Monika Lovrek Seničić, mag. med. techn. Recenzenti: Adriano Friganović, dipl. med. techn., glavni tehničar Zavoda za anesteziologiju i intenzivnu medicinu, KBC Zagreb dr. sc. Vedran Hostić, dr. med. specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, KBC Sestre milosrdnice Igor Pelaić, dipl. med. techn., glavni tehničar Središnje jedinice intenzivnog liječenja, Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, KBC Sestre milosrdnice

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-176-988-4

© 2021 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i izdavača.

Ivana Horvat, Ana Mutić, Monika Lovrek Seničić

Intenzivna zdravstvena njega

udžbenik za peti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege

ZAGREB, 2021.

Suradnici Kristian Civka, bacc. med. techn., Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb

Marica Jerleković, mag. med. techn., Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, KBC Sestre milosrdnice

Martina Hostić, mag. med. techn., Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, KBC Sestre milosrdnice

Dubravka Protić, dipl. med. techn., Škola za medicinske sestre Vinogradska

Kristina Jazvić, bacc. med. techn., Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli, KBC Sestre milosrdnice

Danijela Rac, dipl. med. techn., koordinator za tkiva, Služba za zdravstvenu njegu, Odjel za prikljupljanje tkiva, KBC Sestre milosrdnice. Maida Redžić, mag. med. techn., Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb

Sadržaj 1. Organizacija rada u jedinici intenzivne njege / liječenja �� 1 1.1. Definicija i svrha jedinice intenzivnog liječenja / njege ��2 1.2. Standardi vezani za prostor, opremu i osoblje ��2 1.2.1. Prostor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1.2.2. Oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 1.2.3. Osoblje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1.3. Osnovna načela u organizaciji rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 1.4. Ovlasti medicinske sestre u zdravstvenome timu ��9

2. Sprječavanje intrahospitalnih infekcija ��11 2.1. Posljedice intrahospitalnih infekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 2.2. Intervencije medicinske sestre u provedbi higijenskih mjera �� 13 2.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara u provedbi dezinfekcije i sterilizacije �� 16 2.4. Mjere izolacije bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 2.5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u sprječavanju ubodnih incidenata �� 20 2.6. Intervencije medicinske sestre / tehničara u postupcima s otpadnim i kontaminiranim materijalom �� 21 2.7. Provedba osobne zaštite i zaštite okoline ��22 2.7.1. Provedba zaštite okoline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 2.7.2. Provedba osobne zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

3. Prijam bolesnika u jedinici intenzivne njege / liječenja ��25 3.1. Kriteriji za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivne njege / liječenja �� 26 3.2. Otpust bolesnika iz jedinice intenzivnog liječenja �� 29 30 3.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi kreveta, aparata i pribora za prijam bolesnika 3.3.1. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi kreveta ��30 3.3.2. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi aparata za prijam bolesnika ��30 3.3.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi pribora za prijam bolesnika ��30

3.4. Osnovni i specijalni monitoring u životno (vitalno) ugrožena bolesnika �� 31 3.4.1. Invazivni monitoring u životno (vitalno) ugrožena bolesnika �� 31 3.5. Procjena razine samostalnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 3.6. Intervencije medicinske sestre / tehničara u kardiopulmonalnoj reanimaciji 43 3.6.1. Ishemija miokarda i poremećaji ritma �� 43 3.6.2. Reanimacija u jedinici intenzivnog liječenja ��44 3.6.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara �� 45 3.6.3.1. Promatranje i monitoring. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 3.6.3.2. Priprema opreme na kolicima za reanimaciju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 3.6.3.3. Priprema lijekova u reanimacijskom postupku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 VII

3.6.4. Protokol reanimacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 3.6.5. Intubacija tijekom reanimacije u JIL-u �� 48 3.6.6. Defibrilacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 3.6.7. Postreanimacijska skrb. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 3.6.8. Sestrinsko dokumentiranje postupka ��50

3.7. Intervencije medicinske sestre / tehničara u komunikaciji sa životno (vitalno) ugroženim bolesnikom i njegovom obitelji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

4. Zdravstvena njega bolesnika u jedinici intenzivne njege/liječenja ��53 4.1. Intervencije medicinske sestre / tehničara u održavanju disanja životno (vitalno) ugrožene osobe �� 54 4.1.1. Pomagala za uspostavu i održavanje umjetnog dišnog puta �� 54 4.1.2. Dodatna jednostavna pomagala �� 56 4.1.3. Supraglotična pomagala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 4.1.4. Načini uspostave dišnog puta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 4.1.5. Aspiracija dišnog puta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 4.1.5.1. Supraglotična aspiracija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 4.1.5.2. Endotrahealna aspiracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

4.2. Intervencije medicinske sestre / tehničara pri održavanju osobne higijene bolesnika �� 65 4.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara pri eliminaciji �� 69 4.4. Intervencije medicinske sestre / tehničara u primjeni umjetne prehrane �� 70 4.4.1. Intervencije medicinske sestre u primjeni enteralne prehrane �� 70 4.4.1.1. Energijske potrebe pri enteralnoj prehrani. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 4.4.1.2. Vrste enteralnih pripravaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

4.4.2. Intervencije medicinske sestre / tehničara u primjeni parenteralne prehrane bolesnika ��71 4.4.2.1. Energijske potrebe pri parenteralnoj prehrani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 4.4.2.2. Načini primjene parenteralne prehrane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

4.5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u sprječavanju komplikacija smanjene pokretljivosti ��72 4.6. Etička načela u provedbi zdravstvene njege životno (vitalno) ugrožena bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 4.6.1. Terminalna njega u JIL-u – skrb na kraju života ��75 4.6.2. Pružanje skrbi za potencijalne darivatelje organa ��75 4.6.3. Pružanje informacija bolesnicima i članovima obitelji ��75 4.7. Zdravstveni odgoj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

5. Intervencije medicinske sestre u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata u jedinici intenzivne njege / liječenja ��79 5.1. Intervencije medicinske sestre / tehničara u uzimanju biološkog materijala za laboratorijske pretrage ��80 5.2. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za uspostavu perifernog i središnjeg venskog puta �� 82 5.2.1. Periferni venski put. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 5.2.2. Centralni venski put . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

5.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za primjenu lijekova �� 84 5.4. Intervencije medicinske sestre / tehničara u bolesnika u kardiološkoj i neurološkoj jedinici intenzivnog liječenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 5.4.1. Koronarna bolest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 5.4.2. Cerebrovaskularna bolest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 VIII

5.5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za primjenu mehaničke ventilacije �� 89 5.5.1. Mehanička ventilacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 5.5.2. Zdravstvena njega bolesnika na mehaničkoj ventilaciji ��90 5.5.3. Neinvazivna mehanička ventilacija ��90 5.6. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za podršku bubrežnoj funkciji (dijalizi) �� 91 5.7. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za specijalne dijagnostičke zahvate �� 92 5.7.1. Izvantjelesna membranska oksigenacija ��93 5.7.1.1. Priprema bolesnika za postavljanje ECMO uređaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 5.7.1.2. Zdravstvena njega bolesnika na ECMO uređaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

6. Poslovna sestrinska komunikacija �� 97 6.1. Komunikacija kao odrednica ljudskog bića �� 98 6.1.1. Vrste komunikacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 6.2. Profesionalna komunikacija u sestrinstvu �� 99 6.3. Medicinska i sestrinska dokumentacija u jedinici intenzivne njege / liječenja �� 99 6.4. Intervencije medicinske sestre / tehničara u vođenju dnevnih lista, obrazaca i protokola u intenzivnoj zdravstvenoj njezi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 6.4.1. Odjelni protokol bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 6.4.2. Sestrinska lista. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 6.4.3. Multiprofesionalne liste trajnog praćenja �� 101 6.4.3.1. Protokol intenzivnog liječenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 6.4.3.2. Protokoli praćenja bolesnika na mehaničkoj cirkulacijskoj potpori. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102

6.4.4. Plan zdravstvene njege. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 6.4.5. Otpusno pismo zdravstvene njege �� 103 6.4.6. Sestrinska premještajna lista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104

6.5. Etička načela u korištenju medicinskom i sestrinskom dokumentacijom �� 104 6.5.1. Načelo neškodljivosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 6.5.2. Načelo dobročinstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 6.5.3. Načelo poštovanja autonomije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 6.5.4. Načelo pravednosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 6.6. Usmena i pisana primopredaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 6.7. Komunikacija medicinske sestre / tehničara sa zdravstvenim timom, bolesnikom i njegovom obitelji �� 107 6.7.1. Komunikacija sa zdravstvenim timom ��107 6.7.2. Komunikacija s bolesnikom i obitelji �� 108

7. Sestrinska skrb za potencijalnog donora organa i tkiva 111 7.1. Zakonski okviri o darivanju organa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 7.2. Organizacija dojavljivanja i koordinacija eksplantacijskog procesa ��113 7.2.1. Detekcija i identifikacija potencijalnog donora ��114 7.2.2. Selekcija i evaluacija donora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 7.2.3. Dijagnoza moždane smrti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 7.2.4. Održavanje donora u JIL-u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 7.2.4.1. Održavanje normotermije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 7.2.4.2. Održavanje normotenzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 7.2.4.3. Održavanje i kontrola diureze. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 IX

7.2.4.4. Adekvatna oksigenacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 7.2.4.5. Prevencija infekcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

7.2.5. Razgovor s obitelji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 7.2.6. Alokacija i distribucija organa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124

7.3. Bioetika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 7.4. Hrvatska donorska mreža i nezaobilazna uloga javnosti �� 125

8. Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja u djece i odraslih ��127 8.1. Patofiziologija boli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 8.1.1. Transdukcija (podražaj). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 8.1.2. Transmisija (prijenos) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 8.1.3. Modulacija (obrada) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 8.1.4. Percepcija (svjesno doživljavanje) ��129

8.2. Klasifikacija boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 8.3. Bol u djece u jedinici intenzivnog liječenja ��130 8.3.1. Klasifikacija boli u djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 8.3.2. Utjecaj psiholoških i socioloških čimbenika na doživljaj boli ��131 8.4. Procjena boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 8.4.1. Jednodimenzionalne skale za procjenu boli ��132 8.4.1.1. Skala izraza lica (engl. face scale) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 8.4.1.2. OUCHER skala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

8.4.2. Bihevioralne skale za procjenu boli ��133 8.4.2.1 COMFORT skala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134

8.5. Liječenje boli u djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 8.5.1. Farmakološke metode liječenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 8.5.1.1. Opioidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 8.5.1.2. Lokalni anestetici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

8.5.2. Nefarmakološke metode liječenja ��139

8.6. Intervencije medicinske sestre / tehničara u liječenju boli �� 140 8.7. Bol u odraslih u jedinici intezivnog liječenja �� 140 8.7.1. Procjena boli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 8.7.2. Alati za procjenu boli u JIL-u. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 8.7.2.1. Jednodimenzionalne skale. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 8.7.2.2. Multidimenziolne skale, bihevrioalne skale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

8.7.3. Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja ��144 8.7.3.1. Nefarmakološke metode liječenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 8.7.3.2. Farmakološke metode liječenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147 POJMOVNIK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 KAZALO POJMOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155

Predgovor Otkako je uveden novi strukovni kurikul i standardi kvalifikacije za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege / medicinski tehničar opće njege Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, njime su uvedeni i neki novi nastavni predmeti važni za obrazovanje medicinskih sestara. Nastavni predmet Intenzivna zdravstvena njega izborni je i podučava se u 5. razredu. Zbog informacija koje su danas dostupne iz raznih izvora, nametnula se potreba za pisanjem ovog udžbenika. Ovaj udžbenik na jednom mjestu objedinjuje nastavne cjeline i teme zadane strukovnim kurikulom. Udžbenik je podijeljen na osam poglavlja, šest obaveznih prema kurikulu i dva dodatna, za one koji žele znati više, kojima su obuhvaćene suvremene teme s kojima se susreće svaka medicinska sestra u svome radu u jedinicama intenzivne skrbi. Poglavlja započinju pregledom sadržaja i ishodima učenja, a završavaju pitanjima za ponavljanje. Najnovija znanja i vještine opisane u udžbeniku bit će od koristi ne samo učenicama i učenicima medicinske škole, već i svakoj medicinskoj sestri / tehničaru koji započinju svoj profesionalni put u jedinicama intenzivne skrbi. Posebnu vrijednost ovome udžbeniku dali su stručnjaci, medicinske sestre / medicinski tehničari iz područja intenzivne njege koji su se bezrezervno odazvali i prihvatili naš poziv za suradnju. Intenzivna zdravstvena njega zahtijeva gotovo svakodnevno usavršavanje znanja i vještina, ali i poznavanja vještina upravljanja raznim uređajima i priborom važnim za intenzivno praćenje i zbrinjavanje bolesnika. U udžbeniku su obuhvaćene najnovije suvremene spoznaje intenzivne njege, a naglasak je stavljen i na komunikaciju s bolesnikom i njegovom obitelji. Zahvaljujemo svim suradnicima i recenzetima! Zahvaljujemo na pomoći u skupljanju fotografija suradnicima i njihovim klinikama, zahvaljujemo Zorani Lamza, Dijani Borovčak, Dariji Krčmar i Gordani Car. Izdavaču Medicinskoj nakladi, našim obiteljima i kolegicama zahvaljujemo na strpljenju, podršci i neograničenom razumijevanju! Zagreb, prosinca 2020. Autorice

Organizacija rada u jedinici intenzivne njege / liječenja

Ishodi učenja: zz definirati jedinicu intenzivnog liječenja zz objasniti svrhu jedinice intenzivnog liječenja zz navesti šest glavnih čimbenika pri određivanju

zdravstvene skrbi zz navesti standarde prostora jedinice intenzivnog liječenja zz opisati standarde opreme oko bolesničke postelje zz nabrojiti uređaje u jedinici intenzivnog liječenja zz nabrojiti članove tima u jedinici intenzivnog liječenja zz navesti osnovna načela u organizaciji rada zz nabrojiti postupke koji su u ovlasti medicinske sestre/tehničara u jedinici intenzivnog liječenja.

Sadržaj: 1.1. Definicija i svrha jedinice intenzivnog liječenja / njege . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1.2. Standardi vezani za prostor, opremu i osoblje. . 2 1.3. Osnovna načela u organizaciji rada . . . . . . . . . . 8 1.4. Ovlasti medicinske sestre / tehničara u zdravstvenome timu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Definicija i svrha jedinice intenzivnog liječenja / njege

1.1.

Intenzivno liječenje obuhvaća njegu, liječenje i održavanje života teško bolesnih ili teško ozlijeđenih bolesnika i nadzor nad njima. Provodi se u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) te čini najvišu razinu medicinske skrbi temeljene na multidisciplinarnom i multimodalnom pristupu. Veliki tehnološki razvoj opreme, postupaka u intenzivnom liječenju i samih lijekova prate i razvoj specijalističke edukacije intenzivista i usavršavanje medicinskih sestara koje rade u jedinicama intenzivnog liječenja. Danas intenzivna medicina djeluje u modernim jedinicama intenzivnog liječenja, opremljenima najsuvremenijom tehnologijom za dijagnostiku i liječenje teško politraumatiziranih, kirurških, neurokirurških, ginekoloških, uroloških, otorinolaringoloških, neuroloških, pulmoloških, pedijatrijskih, infektoloških i drugih vitalno ugroženih bolesnika. JIL je specijalizirana bolnička jedinica koja se bavi osiguravanjem potpore za održavanje života ili potpore organskim sustavima u bolesnika koji su kritično oboljeli i zahtijevaju stalno praćenje (monitoring) i nadzor. U JIL-u se liječe najteži, životno ugroženi bolesnici, koji mogu imati poremećaj cijelog organizma (politrauma, sepsa, intoksikacija, hemoragični šok, opekline) ili bolest jednoga vitalnog organa koja uzrokuje poremećaje organizma (plućna, srčana, jetrena

ili bubrežna insuficijencija). Svrha i zadaća intenzivnog liječenja / njege jest prepoznavanje ugroženog bolesnika, stalan nadzor nad njim, rano prepoznavanje znakova koji najavljuju kritično stanje, te brzo i učinkovito suzbijanje i liječenje poremećaja organa i organizma u cijelini. Napretkom znanosti razvijene su medicina i medicinska tehnologija koje omogućuju nove metode liječenja i novi pristup liječenju kroničnih i akutnih bolesti, posebne postupke oživljavanja, održavanje života, transplataciju organa te ugradnju implantata i uređaja (elektrostimulator). Zahvaljujući takvom intenzivnom liječenju i skrbi životno ugroženog bolesnika veći je postotak spašenih života, smanjena je učestalost invaliditeta i skraćen bolesnikov boravak u bolnici. Intenzivna je medicina više od nadzora nad bolesnikovim stanjem i životne potpore, a uključuje i druge čimbenike (zakonske odredbe, etičke norme, raspoložive gospodarske mogućnosti i drugo). Pri određivanju zdaravstvene skrbi treba poštovati šest glavnih čimbenika: zz bolesnik mora biti u središtu pozornosti zz skrb mora biti pružena navrijeme zz skrb mora biti sigurna zz skrb mora biti učinkovita zz osoblje mora biti osposobljeno za rad zz skrb mora biti pravična.

Standardi vezani za prostor, opremu i osoblje

1.2.

1.2.1.

Svaka država propisuje svoj normativ o veličini prostora jedinica za intenzivno liječenje. Jedinice za odrasle osobe imaju 10 do 12 postelja, a za neonatološke bolesnike do 20 postelja.

Prostor

Jedinica intenzivnog liječenja mora imati prijamni dio (prijamni pult, ured za administraciju) (sl. 1.1.) sobu za posjetitelje, sobu za davanje informacija i sobu za žalovanje (crying room) u kojoj se daju informacije o gubitku organa ili života (jedinice intenzivne Intenzivna zdravstvena njega

Slika 1.1. Centralni prijamni pult

skrbi u Hrvatskoj nemaju sobu koja se koristi samo u svrhe). Bolesnici su smješteni u prostorije s više postelja ili u prostorije s jednom posteljom (izolacija). Na šest postelja dolazi jedna postelja za izolaciju. Oblik jedinice može biti polukružan, kružan ili pravokutan (sl. 1.2.). Prostor mora biti dobro osvijetljen, također mora imati danje svjetlo jer su stres i dezorijentacija u bolesnika i osoblja mnogo manji kad je osigurano danje svjetlo.

Prema pravilniku Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, prostor jedinice intenzivnog liječenja mora imati: zz najmanje 6 postelja zz površinu bolesničke sobe od najmanje 20 m² po postelji zz prostoriju za izolaciju od najmanje 25 m² po postelji s pretprostorom od najmanje 3 m² zz središnji nadzor nad bolesnicima s priručnim spremištem sterilnog i nesterilnog materijala te prostorom za pripremu lijekova od najmanje 9 m² zz spremište potrošnog materijala od najmanje 5 m² zz prostoriju za čisto od najmanje 12 m² zz prostoriju za nečisto od najmanje 12 m² zz radni prostor za liječnike od najmanje 12 m² zz prostor za odmor radnika s pripadajućim sanitarnim čvorom zz prostoriju za održavanje / testiranje opreme od najmanje 25 m² zz prijamni prostor od najmanje 15 m² zz propusnik za radnike (po spolu) od najmanje 9 m².

1.2.2.

Oprema

Uz bolesničku postelju na svim radnim mjestima odjela moraju se osigurati uzemljene utičnice za struju, priključci za vakuum, priključci za kisik, priključci za komprimirani zrak (sl. 1.3.), 1 trofaznu utičnicu za uređaj za radiografiju za svake dvije postelje, sustav za zvanje medicinske sestre, priključke za audionadzor i videonadzor, 1 umivaonik s toplom i hladnom tekućom vodom na svake dvije postelje (sl. 1.4.). Potrebno je osigurati središnji prostor s mogućnošću nadzora nad svakim bolesnikom te prostor za medicinsku dokumentaciju i potrebnu informatičku opremu. Osim toga, u prostoru jedinice intenzivnog liječenja nalazi se priručna ljekarna sa svim lijekovima za intenzivno liječenje bolesnika. Medicinski uređaji postaju sve napredniji, tehnološki složeniji (sofisticiraniji) te pružaju niz mogućnosti kojima je svrha pružanje kvalitetnije zdravstvene zaštite i zadovoljniji korisnik usluga, a sve uz racionalizaciju ukupnih troškova. Od uređaja, u jedinici intenzivne skrbi nalaze se:

Slika 1.2. Pravokutan oblik jedinice intenzivne skrbi

1. Organizacija rada u jedinici intenzivne njege / liječenja

Slika 1.3. Priključci uz bolesničku postelju

zz zz

bolesničke postelje (sl. 1.5.) strojevi za mehaničku ventilaciju pluća (respiratori) (sl. 1.6.) pribor za intubaciju (sl. 1.7.), traheotomiju, bronhoskopiju (sl. 1.8.) defibrilator (sl. 1.9.) aparati za trajan nadzor nad vitalnim funkcijama (monitoring) te monitori za praćenje srčane, plućne, moždane funkcije (sl. 1.10) infuzomati (infuzijske pumpe, perfuzori) (sl. 1.11.) aparati za sukciju (sl. 1.12.) Slika 1.5. Bolesničke postelje

Slika 1.4. Oprema oko bolesničke postelje

Slika 1.6. Stroj za mehaničku ventilaciju pluća

Intenzivna zdravstvena njega

zz zz

pokretni RTG uređaj (sl. 1.18.) pokretna kolica za reanimaciju koja sadržavaju opremu za reanimaciju, lijekove i potrošni medicinski materijal (sl. 1.19.)

U svakodnevnom se radu generiraju velike količine podataka koji nastaju zapaženjem liječnika pri pregledu bolesnika, pri zdravstvenoj njezi bolesnika ili praćenjem stanja bolesnika na nekom od medicinskih uređaja. Podatci se evidentiraju kako bi se nakon određenog razdoblja mogli usporediti „stari“ s „novim“ podatcima, te se na taj način prati stanje bolesnika. Neki se podatci automatski zapisuju u memoriju uređaja, a neke je potrebno „ručno“ unositi i pohraniti. Pristup podatcima i velikim arhivama te mogućnost obrade, jednostavne analize i donošenje zaključaka moguće su u današnje vrijeme samo uz uporabu dobro osmišljenog i usklađenog informatizacijskog sustava. Klinički informacijski sustavi automatiziraju proces prikupljanja elektroničkih podataka s uređaja uz bolesnika (monitor, mehanički ventilator, infuzijske crpke) i omogućuju automatsko dobivanje točnih podataka u tabličnom obliku u stvarnome vremenu. Uključi li se i ostala klinička dokumentacija, dobiva se iscrpan i čitljiv izvor podataka. Podatci mogu biti dostupni s geografski različitih lokacija bilo da je riječ o drugoj stanici unutar samo jedne jedinice intenzivnog liječenja, unutar bolnice ili čak udaljenih radnih mjesta.

Slika 1.18. Pokretni RDG uređaj

1.2.3.

Osoblje

Rad u jedinici intenzivnog liječenja prije svega je timski rad. Tim čine liječnik specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, posebno educirane medicinske sestre, klinički farmaceut ili klinički farmakolog, terapeut dišnog sustava, fizioterapeut, dijatetičar, socijalni radnik i administrativni radnik. Kada je to potrebno bolesniku, osigurava mu se dostupnost predstavnika vjerske zajednice kojoj pripada. Jedinica mora imati svoje konzultante za praćenje bolničkih infekcija (mikrobiolog, infektolog, epidemiolog), praćenje kvalitete rada i troškova liječenja. Svatko od članova tima odgovoran je za svoj djelokrug rada. Osim navedenih djelatnika jedinica mora imati profesionalce za tehničku, energetsku i informatičku podršku. Jedinica mora imati voditelja te glavnu medicinsku sestru koji se brinu da se rad provodi prema stručno medicinskim i zakonskim propisima. Slika 1.19. Pokretna kolica za reanimaciju

1. Organizacija rada u jedinici intenzivne njege / liječenja

Ovlasti medicinske sestre u zdravstvenome timu

1.4.

Kompetencije medicinskih sestara / medicinskog tehničara jasno određuju razinu prava, dužnosti i odgovornosti medicinskih sestara u njihovu području ra-

da – zdravstvenoj njezi. Kompetencije su predviđene razinom obrazovanja i uvijek su iste za sve pripadnike sestrinske profesije iste razine obrazovanja. Kompe-

Ovlasti medicinske sestre / medicinskog tehničara u jedinici intenzivnog liječenja obuhvaćaju sljedeće postupke: •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

provode intenzivnu zdrastvenu njegu vitalno ugroženih bolesnika primjena protokola nadzor i praćenje bolesnika 24 sata na dan praćenje hemodinamskog monitoringa uzimanje uzoraka za laboratorijske, mikrobiološke pretrage primjena terapije (parenteralna, enteralna terapija) sudjelovanje u kardiopulmonalnoj reanimaciji održavanje dišnog puta u bolesnika s endotrahealnim tubusom, trahealnom kanilom i bolesnika na mehaničkoj ventilaciji (aspiracija sekreta, primjena inhalacija) praćenje ravnoteže tekućina (unos i iznos tekućine) prehrana bolesnika (najčešće preko nazogastrične sonde određenim pripravcima ovisno o komorbiditetu bolesnika) asistiranje kod različitih terapijskih i dijagnostičkih postupaka (bronhoskopija, gastroskopija, uvođenje centralnoga venskog katetera, Swan Ganz kateter, PICCO kateter) sudjelovanje u transportu vitalno ugroženog bolesnika, bolesnika na mehaničkoj ventilaciji izvodođenje postupka hemodijalize/hemofiltracije samostalno uz nadzor liječnika održavanje aparature u jedinici intenzivnog liječenja održavanje bolesnikove okoline (sprječavanje širenje infekcija) vođenje dokumetacije zdravstvene njege korištenje bolničkim informatizacijskim sustavom (BIS) zbog složenosti poslova vrlo je važna komunikacija među članova tima istraživanje i edukacija

tencije medicinske sestre / tehničara određene razine obrazovanja mogu se proširiti u skladu s odrednicama Zakona o sestrinstvu Republike Hrvatske kroz različite tečajeve trajne edukacije koji daju šira teorijska i praktična znanja, što se potvrđuje certifikacijom. Zbog sve većeg napretka tehnologije, razvoja novih spoznaja u medicini, ali i samog načina života pred cijeli tim jedinica intenzivnog liječenja stavljaju

1. Organizacija rada u jedinici intenzivne njege / liječenja

se novi zahtjevi i izazovi. Rad u jedinicama intenzivnog liječenja isključivo je timski i svaki član tima jednako je važan te su zbog tog vrlo važne komunikacija, dijeljenje informacija i edukacija članova. Neminovno je da sve to donosi i dodatno opterećenje tako da vrlo često propisani normativi ne odgovaraju potrebama koje pojedini bolesnici imaju pa uzrokuje opterećenost osoblja i dodatni stres.

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4. 5.

Definiraj jedinicu intenzivnog liječenja. Objasni svrhu jedinice intenzivnog liječenja. Navedi šest glavnih čimbenika pri određivanju zdravstvene skrbi. Navedi standarde prostora jedinice intenzivnog liječenja. Opiši standarde opreme oko bolesničke postelje.

6. 7. 8. 9.

Nabroji uređaje u jedinici intenzivnog liječenja. Nabroji članove tima u jedinici intenzivnog liječenja. Navedi osnovna načela u organizaciji rada. Nabroji postupke koji su u ovlasti medicinske sestre / tehničara u jedinici intenzivnog liječenja.

Intenzivna zdravstvena njega

Sprječavanje intrahospitalnih infekcija

Ishodi učenja: zz definirati intrahospitalne infekcije zz objasniti posljedice intrahospitalnih infekcija zz provoditi higijenske mjere u JIL-u zz podijeliti izvore intrahospitalnih infekcija zz nabrojiti najčešće načine prijenosa

mikroorganizama u zdravstvenim ustanovama zz provesti postupke dezinfekcije i sterilizacije zz objasniti razliku između izolacije izvora i zaštitne izolacije zz provoditi postupke sprječavanja ubodnih incidenata zz provoditi postupke s otpadnim i kontaminiranim materijalom zz provoditi postupke osobne zaštite zz opisati intervencije medicinske sestre u bilježenju i prijavi intrahospitalnih infekcija 2. Sprječavanje intrahospitalnih infekcija

Sadržaj: 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7.

Posljedice intrahospitalnih infekcija . . . . . . . . 12 Intervencije medicinske sestre / tehničara u provedbi higijenskih mjera. . . . . . . . . . . . . . . 13 Intervencije medicinske sestre / tehničara u provedbi dezinfekcije i sterilizacije. . . . . . . . 16 Mjere izolacije bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Intervencije medicinske sestre / tehničara u sprječavanju ubodnih incidenata. . . . . . . . . . 20 Intervencije medicinske sestre / tehničara u postupcima s otpadnim i kontaminiranim materijalom . . . . . . . . . . . . . . 21 Provedba osobne zaštite i zaštite okoline. . . . 22

Infekcija povezana sa zdravstvenom skrbi definira se kao infekcija koja se pojavljuje u bolesnika tijekom procesa skrbi u bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi, a nije bila prisutna ni u inkubaciji u vrijeme prijma. Svjetska zdravstvena organizacija

Infekcija povezana sa zdravstvenom skrbi (bolnička ili nozokomijalna infekcija) jest svaka infekcija bolesnika koja se pojavljuje neovisno o primarnoj bolesti ili svaka infekcija zdrave osobe (zaposlenika) za koju se utvrdi da nije nastala kao posljedica dijagnostike, liječenja ili skrbi, a razvije se tijekom liječenja i skrbi, nakon dijagnostičkog ili terapijskog postupka i otpusta iz bolnice/pružatelja usluga socijalne skrbi u određenom razdoblju. Najčešće se infekcija definira kao „bolnička“ na temelju vremenskog okvira u kojemu se pojavljuje. Razdoblje nakon postupaka dijagnostike, liječenja i skrbi ovisi o inkubaciji određene infekcije. Međutim, točno je definiran za postoperativne infekcije koje se smatraju bolničkim infekcijama ako su nastale u vremenu od mjesec dana nakon operativnog zahvata te u vremenu od jedne godine, ako je bila riječ o operativnom zahvatu s ugradnjom implantata.

2.1.

Posljedice intrahospitalnih infekcija

Infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi sve su veće opterećenje za zdravstvene ustanove. Pojavljuju se u svim zemljama svijeta, bez obzira na njihov stupanj razvoja i mogu se odnositi na bolesnike i zdravstvene djelatnike. Svjetska zdravstvena organizacija procijenjuje da više od 1,4 milijuna bolesnika širom svijeta stekne infekciju u zdravstvenim ustanovama. Nadalje, prema podatcima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti iz 2012. godine, svakog dana oko 80 tisuća bo12

Bolesnici s povećanim rizikom obolijevanja od bolničkih infekcija jesu kirurški bolesnici, imunodeficijentni bolesnici, nedonoščad, novorođenčad i dojenčad, stariji bolesnici, bolesnici s opeklinama, bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja i njege, bolesnici na hemodijalizi te infektološki bolesnici, starije i nemoćne osobe te osobe s invaliditetom i psihičkim bolestima. Bolnička se infekcija može pojaviti u sporadičnom, epidemijskom i endemijskom obliku, a utvrđuje se na temelju kliničkih simptoma, mikrobioloških, laboratorijskih i drugih nalaza te epidemioloških podataka. Uzročnici bolničkih infekcija mogu biti sve vrste mikroorganizama (bakterije, virusi, gljive, paraziti). Najčešće bolničke infekcije jesu infekcije mokraćnog sustava povezane s primjenom katetera, infekcije krvi povezane s primjenom intravaskularnih katetera, pneumonije povezane s mehaničkom ventilacijom te infekcije kirurškoga mjesta.

lesnika u Europi oboli od neke bolničke infekcije. Drugim riječima, svaki 18. bolesnik na liječenju u nekoj od europskih bolnica u njoj dobije i neku infekciju, što u konačnici daje broj od 3,2 milijuna bolesnika godišnje i najmanje 37 000 umrlih. Danas su infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta širom svijeta. Usto, one znatno produljuju boravak bolesnika u bolnici te poskupljuju liječenje.

Intenzivna zdravstvena njega

Intervencije medicinske sestre u primjeni standardnih mjera zaštite u skrbi za bolesnika: zz higijena ruku (sl. 2.1.) zz primjena osobnih zaštitnih sredstava (rukavice, pregače, maske, naočale) pri kontaktu s tjelesnim tekućinama, sekretima, ekskretima te oštećenom kožom i sluznicama (sl. 2.2.) zz sigurno postupanje s infektivnim otpadom

U svrhu prevencije i kontrole infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi iznimno je važno primjenjivati standardne mjere zaštite od infekcija. Standardne mjere moraju se primijeniti prema svim bolesnicima u svako vrijeme bez obzira na njihov infektivni status i dijagnozu. Riječ je o mjerama koje bi trebale biti dio rutinske njege svih bolesnika, dok se dodatne mjere primjenjuju s obzirom na način prijenosa mikroorganizama.

Trajanje postupka 40-60 sekundi

Namočite ruke pod tekućom vodom

Dozirajte tekući losion za pranje ruku

Trljajte dlanom o dlan

Dlan o dlan s isprepletenim prstima

Obuhvatite prste suprotne ruke i trljajte

Dlan desne o nadlanicu lijeve ruke i obrnuto

Kružnim pokretima trljajte palce obiju ruku

Osušite jednokratnim papirnatim ručnikom

Vrhove prstiju desne ruke o dlan lijeve i obrnuto

Upotrijebljenim ručnikom zatvorite slavinu

Temeljito isperite ruke tekućom vodom

Suhe i čiste ruke

Slika 2.1. Higijensko pranje ruku

Intenzivna zdravstvena njega

zz zz zz

sigurni transport rublja oprezno rukovanje oštrim predmetima higijena bolničke sredine, higijena obuće (sl. 2.3.).

Slika 2.2. Zaštitna sredstva

Slika 2.3. Uređaj za higijenu obuće

Rublje iz zdravstvenih ustanova koje dolazi u neposredan ili posredan dodir s ljudima mogući je prijenosnik uzročnika zaraznih bolesti i, prema tome, mora proći poseban tretman tijekom obrade. Neodgovarajući postupci rukovanja rubljem mogu izložiti riziku od infekcije i osoblje koje njime rukuje i pere 2. Sprječavanje intrahospitalnih infekcija

ga, a isto tako i bolesnike koji se njime nakon toga koriste. Standarde pranja izradila je Radna skupina sastavljena od stručnjaka koji imaju iskustvo u upravljanju djelatnošću praonice rublja u bolnicama te u prevenciji i kontroli bolničkih infekcija (predstavnici bolnica, Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva zdravstva i Gospodarsko-socijalnog vijeća – socijalnih partnera). Zdravstvene ustanove razvrstavaju rublje u kategorije radi sprječavanja kontaminacije čistog rublja i u svrhu sprječavanja rizika od infekcija u bolesnika i djelatnika. Rublje se odvaja u kategorije radi sprječavanja rizika od kontaminacije: zz sprječavanje kontaminacije čistog rublja zz sprječavanje izlaganja bolesnika i djelatnika uzročnicima infekcija zz omogućivanje da rublje neotporno na toplinu bude podvrgnuto odgovarajućim postupcima dezinfekcije. Osim rublja koje je neotporno na toplinu, postoje i kategorije rublja koje ne utječu na postupak pranja i dezinfekcije. Vreće za rublje u objektima zdravstvene skrbi moraju biti kodirane u bojama radi razlikovanja različito označenih kategorija rublja. Osoba koja radi na odlaganju rublja odgovorna je za to da rublje bude odvojeno na primjeren način. Rublje se odlaže u spremnike (vreće/košare/kutije/kontejnere) označene određenom bojom ili na njima treba istaknuti natpis „zarazno/infektivno“. Sve rublje treba na odgovarajući način odvajati, stavljati u vreće i označivati te zasebno spremati na odjelu i na ostalim razinama/područjima službe prije sabiranja ili distribuiranja. To bi bio ili prljavi prostor ili određeno spremište za prljavo rublje. Rabljeno ili kontaminirano/zarazno rublje ne smije se spremati u prostorije za higijenske potrepštine i čišćenje prostorija. Infektivni otpad jest otpad koji sadržava patogene biološke agense koji zbog svojeg tipa, koncentracije ili broja mogu izazvati bolest u ljudi koji su im izloženi – kulture i pribor iz mikrobiološkog laboratorija, dijelovi opreme, materijal i pribor koji je došao u dodir s krvlju ili izlučinama infektivnih bolesnika ili je upotrijebljen pri kirurškim zahvatima, previjanju rana i obdukcijama, otpad s odjela za izolaciju bolesnika, ot15

Tablica 2.3. Održavanje higijene bolničkih prostora visokog rizika Naziv detergenta/dezinficijensa

Mjesto primjene

Način primjene

Za održavanje površina u svakodnevnom procesu rada Detergent – prije dezinfekcije: podovi i sve ostale površine. Dezinficijens na bazi glutaraldehida: podovi i sve ostale površine

Detregentom

Mehaničko čišćenje i dezinfekcija (vlažnom krpom)

Radnom otopinom detergenta te posebno odvojenim priborom za pojedine površine (posebno podovi, posebno horizontalne Podovi u bolesničkim sobama/prostorima 3 površine i ostali predmeti) – 4 puta na dan, te u slučaju kontaminacije prebrisati sve površine. Radnom biološkim materijalom ODMAH prema otopinom dezinficijensa (1 %-tna posebnoj niže navedenoj uputi. koncentracija) i posebno odvojenim Radne plohe stolića, ormarića, postelje i priborom prebrisati sve površine. sl. u zoni bolesnika, odnosno u njegovoj Nakon kontaktnoga vremena bliskoj okolini 3 – 4 puta na dan ili u slučaju dezinficijensa (1 %) od 15 minuta kontaminacije biološkim materijalom ODMAH! sve površine vlažno prebrisati. Umivaonici 3 – 4 puta na dan ili u slučaju kontaminacije biološkim materijalom ODMAH! Pranje Prozori jedanput mjesečno; u slučaju vidljivog zaprljanja nečistoću otkloniti ODMAH! Perivi zidovi jedanput mjesečno; u slučaju vidljivog zaprljanja nečistoću otkloniti ODMAH! Liječnička soba / sestrinska soba u kojoj se obavljaju pregledi ili intervencije

Detergent – prije dezinfekcije: podovi i sve ostale površine. Dezinficijens na bazi glutaraldehida: podovi i sve ostale površine.

Mehaničko čišćenje i dezinfekcija (vlažnom krpom)

Radnom otopinom detergenta te posebno odvojenim priborom za pojedine površine (posebno podovi, posebno horizonstalne Podovi jedanput na dan površine i ostali predmeti) Radne plohe dvaput na dan ili u slučaju prebrisati sve površine. Radnom kontaminacije biološkim materijalom ODMAH! otopinom dezinficijensa (1 %-tna koncentracija) i posebno odvojenim Pranje priborom prebrisati sve površine. Prozori jedanput mjesečno; u slučaju vidljivog Nakon kontaktnog vremena zaprljanja nečistoću otkloniti ODMAH! dezinficijensa (1 %) od 15 minuta Perivi zidovi jednput mjesečno; u slučaju sve površine vlažno prebrisati. vidljivog zaprljanja nečistoću otkloniti ODMAH! Prostorije za čisto/nečisto na odjelu

Detergent – prije dezinfekcije: podovi i sve ostale površine.

Mehaničko čišćenje / pranje/prebrisavanje (vlažnom krpom)

Dezinficijens na bazi glutaraldehida: podovi i sve ostale površine.

Podovi dvaput na dan Radne plohe jedanput na dan. Pranje Prozori jedanput mjesečno; u slučaju vidljivog zaprljanja nečistoću otkloniti ODMAH! Perivi zidovi jedanput mjesečno; u slučaju vidljivog zaprljanja nečistoću otkloniti ODMAH!

2. Sprječavanje intrahospitalnih infekcija

2.4.

Mjere izolacije bolesnika

Pri kontroli infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi važnu ulogu imaju mjere izolacije. Naime, sve bolesnike u kojih se sumnja i/ili im je dokazana prenosiva infekcija treba izolirati u jednokrevetnoj sobi, najbolje s povezanim toaletom i tušem uz primjenu prikladnih mjera prevencije i kontrole infekcija. Razlikuju se dvije vrste izolacije: zz izolacija izvora – svrha je izolacije izvora spriječiti prijenos mikroorganizama od inficiranog ili koloniziranog bolesnika na druge osobe zz zaštitna izolacija – svrha zaštitne izolacije jest spriječiti prijenos mikroorganizama iz nežive okoline i od drugih osoba na imunokompromitirane bolesnike. Vrata sobe za izolaciju trebaju biti cijelo vrijeme zatvorena. Na ulazna vrata treba postaviti prikladnu oznaku koja upozorava osoblje i posjetitelje na izolacijsku mjeru u kojoj se nalazi bolesnik (sl. 2.4.).

Ako nisu dostupne jednokrevetne sobe za izolaciju, bolesnike treba procijeniti s obzirom na rizik i mogu se kohortirati u posebnom prostoru unutar odjela, tj. izvan glavne struje bolesnika (na kraj odjela ili u odjeljak blizu prozora) (sl. 2.5.). Može se za odvajanje bolesnika iskoristiti tvrdi zastor/pregrada (sl. 2.6) da bi se biološko opterećenje zadržalo u ograničenu prostoru. Tvrdi zastor/pregrada moraju se moći lako očistiti i dezinficirati.

VAŽNO!

Stavljenjem oznake koja upozorava osoblje i posjetitelje o izolacijskoj mjeri u kojoj se nalazi bolesnik potrebno je voditi brigu o tome da se oznakom bolesnik ne stigmatizira. Slika 2.5. Posebnan prostor unutar odjela za izolaciju bolesnika

Slika 2.4. Oznaka o izolacijskoj mjeri u kojoj se nalazi bolesnik

2. Sprječavanje intrahospitalnih infekcija

Slika 2.6. Zastor za odvajanje bolesnika

AKCIDENTALNA EKSPOZICIJA

1. Dekontaminacija ozljede/mjesta ekspozicije, ispiranje, po potrebi kirurško zbrinjavanje ozljede. 2. Evaluacija ekspozicije: }} prijava incidenta }} procjena rizika: vrsta ekspozicije, vrsta i količina krvi i tjelesnih tekućina }} evaluacija izvornog bolesnika – određivanje infektivnog statusa: HBsAg, anti-HBc ukupni, anti-HCV, HIV Ag/Ab }} evaluacija eksponiranoga zdravstvenog djelatnika: podatak o HBV cijepljenju i odgovoru na cijepljenje; anti-HBs, anti-HCV i HIV Ag/Ab status.

Postekspozicijski postupak: 1. Testiranje izloženoga zdravstvenog djelatnika: određivanje anti-HCV i ako je izvorni bolesnik HCV- alaninaminotransferaze (ALT) neposredno nakon incidenta te 4 – 6 tjedana i 6 mjeseci pozitivan nakon incidenta. 2. Potvrđivanje svih pozitivnih anti-HCV rezultata potvrdnim testovima (RIBA, rekombinantni imunoesej) i/ili HCV RNA 3. Dodatno: HCV RNA test ≥3 tjedna tjedana nakon ekspozicije za što ranije utvrđivanje infekcije. Postekspozicijski postupak: Provođenje imunizacije protiv hepatitisa B i sezonske gripe ako je izvorni bolesnik HBVpozitivan Postekspozicijski postupak: ako je izvorni bolesnik HIVpozitivan

Nakon testiranja bolesnika koji je izvor za ekspoziciju zdravstvenog djelatnika – ako je HIV Ag/Ab negativan, ne poduzima se ništa. Ako je pak bolesnik HIV Ag/Ab pozitivan, što je utvrđeno ELISA testom, provesti testiranje potvrdnim testom WB ili PCR. Izloženoga zdravstvenog djelatnika što prije poslati na konzilijarni pregled infektologu

Ako je izvor nepoznat

Ponoviti testiranje na HBV, HCV i HIV kod eksponiranog zdravstvenog djelatnika nakon 6 tjedana, 12 tjedana i 6 mjeseci.

Izvor: Tim za kvalitetu, KBC Zgreb

Intervencije medicinske sestre / tehničara u postupcima s otpadnim i kontaminiranim materijalom

2.6.

Svi jednokratni predmeti moraju se odbaciti kao infektivni otpad. Plastične bojom kodirane vreće s infektivnim otpadom moraju se hermetički zatvoriti prije iznošenja iz sobe. Infektivni otpad mora biti izdvojen, čuvan i transportiran prema načelima odlaganja infektivnog otpada i postupanja s njim. Svi zaposlenici od kojih se zahtijeva da rukuju infektivnim otpadom i premještaju ga budu primjereno praktično izvježbani u sigurnoj provedbi postupaka te moraju biti opskrbljeni odgovarajućim zaštitinim sredstvima. S posteljinom treba postupati kao s inficiranom posteljinom prema protokolu ustanove: 2. Sprječavanje intrahospitalnih infekcija

obući prikladnu zaštitnu opremu kada se rukuje rubljem kontaminiranim krvlju i tjelesnim tekućinama prljavo rublje držati dalje od tijela da se izbjegne kontaminacija uniforme uporabljenom se posteljinom mora pažljivo rukovati cijelo vrijeme da se izbjegne rasipanje mikroorganizama u okolinu sva se posteljina mora staviti u odgovarajuću vreću i hermetički zatvoriti pokraj kreveta zatvorenu vreću odstraniti izravno u prostoriju za nečisto ili na mjesto prikupljanja rublja. 21

2.7.

2.7.1.

Provedba osobne zaštite i zaštite okoline Provedba zaštite okoline

Početne točke kontakta s bolesnikom obično su odjeli hitnog prijma i poliklinike. Svrha je trijaže na takvim odjelima rana identifikacija, odvajanje i izolacija bolesnika uz primjenu mjera prevencije i kontrole infekcija. Uporabom formulara za trijažu mora se uzeti valjana klinička anamneza za procjenu rizika bolesnika prije primitka na odjel. Provedba zaštite okoline provodi se sljedećim intervencijama: zz Kako bi se pri sljedećem prijmu olakšala identifikacija otprije poznatih bolesnika inficiranih ili koloniziranih klinički značajnim mikroorganizmima, savjetuje se da se njihove povijesti bolesti označe naljepnicom i/ili preko elektroničkog zapisa u bolničkom informacijskom sustavu. zz Za probir visokorizičnih bolesnika uzimaju se različiti uzorci (npr. duboki rektalni obrisak, feces ili uzorak iz kolostome, obrisak nosa, obrisak kožnih lezija poput rana, incizija, ulkusa i izlaznih mjesta trajnih katetera ako su prisutni) koji se potom šalju u mikrobiološki laboratorij. zz Do dolaska službenih nalaza, bolesnika je potrebno smjestiti u jednokrevetnu sobu / prostor za kohortiranje uz odgovarajuću primjenom izolacijskih mjera. zz Broj osoba koje imaju kontakt s bolesnikom u izolacijskoj sobi ili prostoru za kohortiranje treba se držati na apsolutnom minimumu, ali osoblje mora biti pravilno educirano i praktično uvježbano u prevenciji i kontroli infekcija kako bi se spriječio prijenos infekcija na druge bolesnike. zz Smanjiti broj zdravstvenih djelatnika koji tijekom odjelne vizite ulaze u izolacijsku sobu te inficiranog bolesnika posjetiti posljednjega u viziti, ako je moguće. zz Tijekom vizite klinički tim mora poštovati sve potrebne mjere prevencije i kontrole infekcija, uključujući strogo pridržavanje higijene ruku i uporabu primjerenih sredstava za osobnu zaštitu. 22

Ograničen broj osoba koje imaju kontakt s inficiranim bolesnikom uključuje i njegove posjetitelje. Povijesti bolesti, RTG slike i druge liste moraju se držati izvan izolacijske sobe. Bolesnik u izolacijskoj sobi treba imati posebno namijenjene predmete. Treba razmotriti uporabu jednokratnih predmeta, ako je moguće. Pribor i oprema za višekratnu uporabu moraju se temeljito očistiti i nakon toga dezinficirati ili sterilizirati, ovisno o lokalnom protokolu. Predmeti koji se ne mogu adekvatno dekontaminirati moraju se baciti. Nepotrebno postavljanje svih invazivnih sredstava poželjno je izbjegavati. Ako se invazivno sredstvo smatra nužnim, treba primijeniti aseptičku tehniku metodom nedodirivanja i za postavljanje i za održavanje svih invazivnih sredstava. Pridržavati se načela i postupaka za uvođenje i održavanje svih trajnih sredstava. Potrebno je ograničiti nepotrebno kretanje inficiranih bolesnika između odjela, jedinica i drugih bolnica. Razmotriti rani otpust bolesnika kući ako to kliničko stanje dopušta. Ako se inficirani bolesnik premješta na drugi odjel, jedinicu ili bolnicu, potrebno je unaprijed ih obavijestiti kako bi se bolesnik mogao izravno primiti u jednokrevetnu sobu uz mjere prevencije i kontrole infekcija.

2.7.2.

Provedba osobne zaštite

Djelotvorna primjena programa higijene ruku zahtijeva pravi broj i prikladan položaj praonika za ruke, dostupnost materijala za higijenu ruku (tekuća voda, sapun, materijal za sušenje) te dostupnost sredstava na bazi alkohola za utrljavanje u ruke na mjestu skrbi. Također su dovoljna količina proizvoda i pravilna tehnika da se pokriju sva područja na rukama te Intenzivna zdravstvena njega

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Sve zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj imaju zakonom propisanu strukturu za bolničke infekcije koja se sastoji od povjerenstva na razini ustanove te timova koji čine medicinske sestre i liječnici. Uloga tima za prevenciju i kontrolu infekcija jest svakodnevno provođenje djelotvornog programa prevencije i kontrole infekcija te nadziranje i ocjenjivanje njihova učinka. Govoreći o medicinskim sestrama / tehničarima, minimalan je broj jedna medicinska sestra / tehničar za prevenciju i kontrolu infekcija u punom radnom vremenu na 250 postelja.

Slika 2.8. Respirator maska

Praćenje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi temelj je za organiziranje, primjenjivanje i održavanje programa prevencije i kontrole infekcija u zdravstvenim ustanovama.

se, smanjenje stopa bolničkih infekcija, prepoznavanje pojave epidemija, evaluacija uspjeha intervencija u prevenciji i kontroli infekcija. Praćenje infekcija skup je i dugotrajan proces te zahtijeva educirano osoblje. Odgovornost je odjelnog osoblja obavijestiti tim za prevenciju i kontrolu infekcija o svim bolesnicima za koje se sumnja da su inficirani.

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Definiraj infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi. Navedi posljedice intrahospitalnih infekcija. Nabroji najčešće intrahospitalne infekcije u jedinici intenzivne skrbi. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u provedbi higijenskih mjera. Podijeli izvore intrahospitalnih infekcija. Nabroji najčešće načine prijenosa mikroorganizama u zdravstvenim ustanovama. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u provedbi dezinfekcije i sterilizacije.

8. 9. 10. 11.

12. 13.

Navedi dvije vrste izolacije. Primjeni mjere izolacije bolesnika. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u sprječavanju ubodnih incidenata. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u postupcima s otpadnim i kontaminiranim materijalom. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u provedbi osobne zaštite. Objasni intervencije medicinske sestre / tehničara u bilježenju i prijavi intrahospitalnih infekcija.

Intenzivna zdravstvena njega

Prijam bolesnika u jedinici intenzivne njege / liječenja

Ishodi učenja:

zz pripremiti kolica za reanimaciju zz pripremiti lijekove za reanimacijski postupak

zz objasniti modele prioriteta za smještaj bolesnika u zz opisati protokol reanimacije

jedinicu intenzivnog liječenja zz razlikovati modele prioriteta za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja po dijagnozama zz objasniti modele objektivnih parametara za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja zz navesti kriterije za otpust bolesnika iz jedinice intenzivnog liječenja zz nabrojiti aparate i pribor važne za prijam bolesnika zz pripremiti protokol za prijam bolesnika zz nabrojiti osnovni monitoring kod životno (vitalno) ugrožena bolesnika zz pripremiti bolesnika za postavljanje specijalnog monitoringa zz procjeniti samostalnost kod bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja zz objasniti intervencije medicinske sestre u kardiopulmonalnoj reanimaciji 3. Prijam bolesnika u jedinici intenzivne njege / liječenja

zz provesti postreanimacijsku skrb zz objasniti intervencije medicinske sestre u

komunikaciji sa životno (vitalno) ugroženim bolesnikom i njegovom obitelji

Sadržaj: 3.1. Kriteriji za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivne njege / liječenja. . . . . . . . . . . . . . . . 26 3.2. Otpust bolesnika iz jedinice intenzivnog liječenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 3.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi kreveta, aparata i pribora za prijam bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 3.4. Osnovni i specijalni monitoring u životno (vitalno) ugrožena bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . 31 3.5. Procjena razine samostalnosti . . . . . . . . . . . . . 43 3.6. Intervencije medicinske sestre / tehničara u kardiopulmonalnoj reanimaciji. . . . . . . . . . . 43 3.7. Intervencije medicinske sestre / tehničara u komunikaciji sa životno (vitalno) ugroženim bolesnikom i njegovom obitelji . . . 50

3.1.

Kriteriji za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivne njege / liječenja

Kriteriji za prijam u jedinicu intenzivne njege / liječenja služe za odabir bolesnika za koje je vjerojatno da će imati koristi od intenzivnog liječenja. Smjernice za prijam bolesnika određene su Smjernicama za prijam, otpuštanje i trijažu, Društva za intenzivnu medicinu (engl. Society of Critical Care Medicine – SCCM). Postoji nekoliko modela prijma. O ustanovi i vrsti jedinice za intenzivno liječenje ovisi koji će primjeniti. Modeli prijma jesu prijam na temelju prioriteta, dijagnoze i objektivnih parametra. Zdravstveni djelatnici u jedinici intenzivne njege / liječenja moraju poznavati alate za procjenu težine bolesti i prognozu kritično bolesnih bolesnika. Ti instrumenti, zajedno s kliničkim rasuđivanjem, najbolji su alati za utvrđivanje prognoze. Takvi prediktivni instrumenti primjenjivi su samo u bolesnika koji su već primljeni u jedinicu intenzivne njege / liječenja. Nisu dakle testirani i ne primjenjuju se kao metoda procjene za bolesnike prije prijma. Ovakav sustav (tablica 3.1.) određuje one koji će imati najviše koristi od intenzivnog liječenja (prioritet 1) i one koji neće imati nikakvu korist (prioritet 4) od intenzivnog liječenja. Prema modelu prioriteta bolesnici mogu biti svrstan u sljedeće kategorije:

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Liječnik Paul Griner identificirao je dva uvjeta u kojima intenzivno liječenje ne bi imalo veće koristi za bolesnika od konvencionalnog. To su bolesnici koji imaju ili relativno nizak rizik od smrti ili iznimno visok rizik od smrti. Opisuju se još i kao „bolesnici koji su previše dobro da bi imali korist“ („too good to benefit“) i „bolesnici koji su previše loše da bi imali korist“ („too bad to benefit“) od intenzivne skrbi.

a) malo ili nimalo očekivane koristi od intenzivnog liječenja temeljeno na maloj vjerojatnosti da će biti potrebna neka aktivna intervencija koja se inače ne može sigurno pružiti na nekom drugom odjelu (previše dobro da bi imali koristi od intenzivnog liječenja). b) bolesnici s terminalnim i ireverzibilnim bolestima u uznapredovaloj fazi (previše nestabilni bolesnik da bi imali koristi od intenzivnog liječenja). Model prioriteta koristi se u posebnim stanjima ili bolestima kao kriterij za prijam u jedinicu intenzivnog liječenja.

Tablica 3.1. Model prioriteta VRSTA PRIORITETA

OBRAZLOŽENJE

Prioritet 1

kritično bolesni, nestabilni bolesnici kojima je potrebno intenzivno liječenje i nadzor kakav se primjenjuje samo u jedinicama intenzivnog liječenja }} obično su to bolesnici koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju, kontinuirane infuzije vazoaktivnih lijekova itd.

Prioritet 2

}}

bolesnici koji zahtijevaju intenzivno praćenje, a možda će trebati i hitnu intervenciju

nestabilni bolesnici s kritičnim bolesnima, zbog čega imaju manju vjerojatnost oporavka, odnosno imaju lošu prognozu }} bolesnici s prioritetom 3 mogu primati intenzivno liječenje akutne bolesti, ali se mogu postaviti granice na neke intervencije (npr.: bez intubacije ili bez reanimacije) }}

Prioritet 3

}}

Prioritet 4

}}

bolesnici koji nisu prikladni za prijam u jedinicu intenzivnog liječenja o prijmu takvih bolesnika odlučuje voditelj jedinice za intenzivno liječenje, a odluka je individualizirana za svakog bolesnika jer se kod njega ne očekuje preživljenje

Intenzivna zdravstvena njega

SUSTAVI

DIJAGNOZE

kirurški

}}

razno

}}

postoperativni bolesnici koji zahtijevaju hemodinamski monitoring / ventilatornu potporu

septički šok s hemodinamskom nestabilnošću hemodinamski monitoring }} klinička stanja koja zahtijevaju njegu na razini JIL-a }} ozljede zbog vanjskih čimbenika (munja, blizu utapanje, hipotermije/hipertermije) }} nove / eksperimentalne terapije koje imaju potencijal za komplikacije }}

Tablica 3.3. Model objektivnih parametara VRSTA PARAMETARA

OPIS PARAMETARA

vitalni znakovi

}}

laboratorijske vrijednosti (novootkrivene)

radiografski/ ultrazvučno/ tomografski (novootkriveni) nalaz

elektrokardiogram

klinički nalaz (akutni nastanak)

puls <40 ili >150 otkucaja/minuti }} sistolički tlak <80 mm Hg ili 20 mmHg ispod tlaka uobičajenog za tog bolesnika }} srednji arterijski tlak <60 mmHg }} dijastolički arterijski tlak >120 mm Hg }} frekvencija disanja više od 35 udisaja/min serumski natrij <110 mmol / L ili >170 mmol/L serumski kalij <2,0 mmol/L ili > 7,0 mmol/L }} PaO2 <50 mm Hg }} pH <7,1 ili >7,7 }} glukoze u serumu >44 mmol/L }} serum kalcija >15 mg/dL }} otrovna razina lijekova ili drugih kemijskih tvari u hemodinamski ili neurološki ugroženog bolesnika }} }}

cerebralno vaskularno krvarenje, kontuzija ili subarahnoidalno krvarenje s poremećenim mentalnim statusom ili žarišnim neurološkim znakovima }} rupture organa, mokraćnog mjehura, jetre, ezofagealnih varikoziteta ili uterusa s hemodinamskom nestabilnošću }} disekcija aortalne aneurizme }}

infarkt miokarda sa složenim aritmijama, hemodinamskom nestabilnošću ili kongestivnim zatajivanjem srca }} ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija }} kompletni srčani blok s hemodinamskom nestabilnošću }}

nejednake zjenice u nesvjesnog bolesnika opekline >10 % BSA }} anurija }} opstrukcije dišnog puta }} kome }} kontinuirani napadaji }} cijanoza }} srčana tamponada }} }}

Intenzivna zdravstvena njega

Objektivni se kriteriji odnose na vitalne znakove, laboratorijske vrijednosti, novootkriveni radiografski ili UZV nalaz, nalaz EKG-a ili klinički nalaz akutnog stanja. Ti se kriteriji pregledavaju i procjenjuju i prema njima se odlučuje o prijmu bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja. Tijekom boravka bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja primjenjuju se razni alati za procjenu stanja bolenika kao što su: GCS (engl. Glasgow Coma Score) za procjenu stanja svijesti, MODS (engl. Multiple Organ Dysfunction Score) za procjenu disfunkcije organa, SOFA (engl. Seqential Organ Failure Assessment) skala kojom se određuje opseg funkcije organa, APACHE (engl. Acute Physiology and Chronic Health Evaluation) za procjenu stanja politraumatiziranog bolesnika, SAPS (engl. Simplified Acute Physiology Score) za procjenu težine bolesnikova stanja.

PODSJETITE SE!

PRISJETIMO SE – GSC REAKCIJA otvaranje očiju

najbolja verbalna reakcija

najbolja motorna reakcija

OPIS 4 spontano 3 na poziv 2 na bolni podražaj 1 ne otvara 5 orijentiran 4 smeten 3 neprikladno 2 nerazumljivo 1 ne odgovara 6 izvršava naloge 5 lokalizira bol 4 fleksija na bolni podražaj 3 abnormalna fleksija na bol 2 ekstenzija na bol 1 ne reagira

Otpust bolesnika iz jedinice intenzivnog liječenja

3.2.

Klinički ishod bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja trebalo bi kontinuirano revidirati te identificirati bolesnike koji možda više ne trebaju intenzivnu skrb: zz kada se bolesnik stabilizira te mu više nisu potrebni intenzivno liječenje ni monitoring, zz kada se bolesnikovo stanje pogorša, te se aktivne intervencije više ne planiraju.

3. Prijam bolesnika u jedinici intenzivne njege / liječenja

Ishod liječenja može se procijenjiti na temelju preživljavanja (kratkoročno ili dugoročno), funkcionalnog ishoda (razna ograničenja ili oštećenja koje bolesnik može imati) i kvalitete života koja ovisi o spomenutim oštećenjima i ograničenjima.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi kreveta, aparata i pribora za prijam bolesnika

3.3.

3.3.1.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi kreveta

Krevet za prijam bolesnika ne priprema se neposredno prije prijma, nego je unaprijed pripremljen nakon što je propisno uređen nakon otpusta prošlog bolesnika. Pri smještaju bolesnika u krevet, bolesnik je gol kako bi se nesmetano mogle primjenjivati sve potrebne hitne i redovite intervencije. U skrb za bolesnika uključuje se osnovni i, ovisno o onome što zahtijeva bolesnikovo stanje, specijalni monitoring. Po potrebi, bolesnik u krevetu može zauzeti neki od prisilnih ili drenažnih položaja, ovisno o njegovoj dijagnozi. 3.3.2.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi aparata za prijam bolesnika

Ovisno o potrebama vezanima za dijagnozu bolesnika, medicinska sestra / tehničar priprema aparate koji će biti potrebni za pravodobno zbrinjavanje bolesnika. Osnovni monitoring u jedinici intenzivnog liječenja priprema se za svakog bolesnika (toplomjer, oksimetar, praćenje hemodinamske stabilnosti na monitoru), a specijalni monitoring ovisi o bolesnikovu stanju i dijagnozi (mehanička ventilacija, mjerenje centralnoga venskog tlaka itd.).

3.3.3.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi pribora za prijam bolesnika

Nakon prijma bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja, ovisno o dijagnozi, potrebno uzeti neke uzorke za koje će medicinska sestra / tehničar pripremiti sljedeći pribor. 1. Pribor za uzimanje uzorka krvi: neke od osnovnih pretraga za koje je potrebno pripremiti pribor, a koje se obavljaju u gotovo svakog bolesnika primljenog u jedinicu intenzivnog liječenja, jesu krvne pretrage, hematološke (npr. KKS), biokemijske (npr. jetrene probe i ionogram), mikrobiološke (hemokultura) i transfuzijske pretrage (krvna grupa). U skladu s time medicinska sestra / tehničar priprema pribor za uzimanje uzorka krvi i potrebne epruvete ovisno o pretragama. 2. Pribor za uzimanje uzorka urina ako ga je potrebno uzeti za biokemijske i mikrobiološke pretrage. 3. Pribor za uzimanje obrisaka za mikrobiološku analizu. 4. Pribor za otvaranje venskog puta za postavljanje intravenske kanile ili postavljanje centralnoga venskog katetera. 5. Pribor za uvođenje urinarnog katetera te mjerenje satne diureze, ako je potrebno. 6. Pribor za postavljanje nazogastrične sonde. 7. Pribor za monitoriranje bolesnika (elektrode). 8. Pribor za endotrahealnu intubaciju. 9. Pribor za kardiopulmonalnu reanimaciju. 10. Pribor za mjerenje tjelesne temperature. 11. Probor za specijalni monitoring, ovisno o tome koji je potreban bolesniku. Bolesniku se kod prijma mogu napraviti još neke dijagnostičke pretrage kao što su: UZV, radiografija, CT, MR itd.

Intenzivna zdravstvena njega

pod tlakom od 300 mmHg ( 3ml/h). Komplikacije ove metode mogu biti krvarenje, oštećenje arterije, tromboza, embolija ili ishemija distalno od kanile.

Mjerenje centralnoga venskog tlaka CVT (centralni venski tlak) jest tlak krvi na spoju gornje šuplje vene i desne pretklijetke, a označuje tlak punjenja desnog srca. Važan je pokazatelj protoka krvi i ukupnoga cirkulirajućeg volumena. Temeljni je preduvjet mjerenja kaniliranje jedne od velikih vena sustavnog krvotoka i uvođenje katetera u gornju šuplju venu (sl. 3.1.). Na temelju podataka koji se dobiju mjerenjem donosi se procjena o potrebnoj nadoknadi volumena. CVT se može mjeriti s dvaju uporišta: zz prsna kost – normalne su vrijednosti 0 – 5 cm H 2O zz srednja aksilarna linija – normalne su vrijednosti 5 – 10 cm H2O. Najčešće indikacije za postavljanje centralnoga venskog katetera (sl. 3.2.) jesu: zz procjena intravaskularnog volumena zz brza infuzija tekućina pri opsežnim ozljedama s velikim gubitkom krvi, opsežnim kirurškim zahvatima zz primjena vazoaktivnih lijekova, parenteralne prehrane, dugotrajno davanje antibiotika, kemoterapija zz nezadovoljavajući pristup perifernim venama zz aspiracija mjehurića zraka pri zračnoj emboliji.

Slika 3.1. Uvođenje katetera u potključnu venu (v. subclavia)

Slika 3.2. Centralni venski kateter

Mjesto insercije kaketera ovisi o rizicima od mehaničkih komplikacija (pneumotoraks, krvarenje, tromboza), osobitostima bolesnika (prethodno postavljen kateter anatomske anomalije), o mogućnosti pojave infekcije. Supklavijski put postavljanja najmanje je rizičan za pojavu infekcije uz minimalnu mogućnost nastanka pneumotoraksa. Rizik od infekcije povećava se pri postavljanju CVK-a u jugularnu venu zbog blizine gornjih dišnih puteva, koža na vratu ima veći broj bakterija od kože na prsima, a otežana je i fiksacija. Rizik od infekcije triput je veći pri postavljanju katetera u v. jugularis. Vena femoralis često se punktira u hitnim stanjima. Pri punkciji te vene povećan je rizik od infekcije (blizina prepona, perineuma) te nastanak tromboze kod dogotrajne primjene. Centralni venski tlak može se mjeriti s pomoću vodenog stupca u sustavu cijevi ili s pomoću tlačnog pretvarača. Mjerenjem tlačnim pretvaračem, osim numeričke vrijednosti CVT-a, dobiva se krivulja karakteristična oblika koja je u uskoj korelaciji s elektrokardiogramom (sl. 3.3.). Sustav cijevi za mjerenje CVT-a (sl. 3.4.) s pomoću vodenog stupca ispunjen je tekućinom (sterilna fiziološka otopina), a cijevi su spojene skretnicom. Jedna je od cijevi uložena u okomito postavljenu centimetarsku skalu s nulom u visini srednje aksilarne linije, druga je cijev spojena na venski kateter, a treća na Intenzivna zdravstvena njega

preporukama povjerenstva za kontrolu bolničkih infekcija i svim pravilima asepse i antisepse. Infuzija Infuzija može biti izvor infekcije, pa je stoga važno: zz educirati medicinsko osoblje o pravilnoj tehnici postavljanja i održavanja CVK-a zz strogo se pridržavati principa aseptičnog rada zz pranje ruku pri svakog dodiru s kateterom i oblačenje sterilnih rukavica zz dezinficiranje konekcije prije svake manipulacije CVK-om zz kontrolirati rok upotrebe infuzije, zamućenost otopine, oštećenje boce zz promjena infuzijskog seta svaka 24 h zz pravilno dodavanje lijeka u infuzijsku otopinu. Opća pravila pri postavljanju CVK-a: zz CVK se postavlja u operacijskoj dvorani, u čistom prostoru odjela ili u jedinici intenzivnog liječenja zz medicinska sestra / tehničar pere ruke higijenski i pri tome ima masku i kapu zz priprema bolesnika (objasniti bolesniku što će mu se raditi, ako je potrebno, obrijati mjesto punkcije) zz priprema potrebnog pribora (sterilni set za uvođenje CVK-a, sterilno pakirani CVK, antiseptik, sterilne rukavice, lokalni anestetik, konac, igle, šprice, bubrežasta zdjelica, sterilni sustav za infuziju i otopina za infuziju koja će se primijeniti neposredno nakon uvođenja CVK-a) (sl. 3.5.). zz liječnik koji postavlja CVK pere ruke kirurški, pri tome ima masku i kapu. Medicinska sestra otvara sterilni set (sl. 3.6.) te liječniku dodaje sterilni ogrtač i rukavice. zz liječnik kirurški pere mjesto uvođenja, nakon toga mjesto pokrije sterilnim kompresama, primjenjuje lokalni anestetik te mijenja sterilne rukavice zz liječnik uvodi CVK, spoji sistem za infuziju, a potom napravi suture za učvršćivanje katetera zz koža oko ulaznog mjesta očisti se od krvi, osuši sterilnom gazom te se pokrije sterilnom gazom ili prozirnom folijom zz radiografija pluća snima se dva sata nakon punkcije zz o postavljanju CVK-a vodi se evidencija na bolesničkoj listi (vrijeme uvođenja, ime liječnika). 34

Slika 3.5. Pribor za postavljanje centralnoga venskog katetera

Slika 3.6. Sterilni set

Slika 3.7. Prikaz CVT-a na monitoru uz ostale vitalne funkcije

Intenzivna zdravstvena njega

češće se koristi a. radialis (sl. 3.8.) zbog zadovoljavajuće kolateralne opskrbe šake i anatomskog položaja koji olakšava kanilaciju i održavanje higijene. Sustav za pretvaranje tlaka krvi u impuls ima svoj mehanički i elektronički dio koji su međusobno spojeni tlačnim pretvaračem (komoricom). Tlačni pretvarač pretvara promjene tlaka u električni signal. Električni se signal pojačava i prikazuje s pomoću numeričkih vrijednosti tlaka i valnog oblika tlaka. Sustav je ispunjen sterilnom fiziološkom otopinom uz dodatak heparina, koja pod tlakom kontinuirano ispire kanilu. Za točnost mjerenja vrlo je važan položaj tlačnog pretvarača koji mora biti u srednjoj aksilarnoj liniji. Odstupanje položaja pretvarača pridonosi netočnom mjerenju. Ako je postavljen iznad, izmjerene će vrijednosti biti manje, a, ako je postavljen niže, vrijednosti će biti više. Pogreška će iznositi 7,5 mmHg za svakih 10 cm nepodudarnosti. Nakon pažljiva ispunjavanja sustava tekućinom i postavljanja tlačnog pretvarača u visinu srednje aksilarne linije, izlazni kabel pretvarača spoji se s kabelom monitora te se obavi nuliranje. Tim se postupkom tlak tekućine u pretvaraču izjednačuje s atmosferskim i poništava hidrostatski tlak tekućine u cijevima.

Slika 3.8. Prikaz kanilirane a. radialis

Nakon spajanja sustava s arterijskom kanilom stupac fiziološke otopine u cijevi prema pretvaraču pulsira zajedno s arterijskim pulsacijama te se pretvaraju u električni signal. Na zaslonu se dobivaju brojčane vrijednosti sistoličkog, dijastoličkog i srednjega arterijskog tlaka te krivulja tlaka (sl. 3.9.).

Tablica 3.4. Intervencije pri uvođenju arterijske kanile INTERVENCIJA

OBJAŠNJENJE

priprema prostora

}}

priprema bolesnika

}}

priprema pribora

}}

provjera sustava

}}

pravodobno uočavanje i sprječavanje komplikacija dokumentacija

osigurati aseptične uvjete, pripremiti monitor s modulom za invazivno mjerenje tlaka psihička ovisno o stanju bolesnikove svijesti, objašnjavanje postupaka i postizanje bolesnikova povjerenja; fizička – kupanje bolesnika, promjena posteljnog rublja, pravilan položaj bolesnika na leđima sterilni zaštitni ogrtač, sterilne rukavice, kapa, maska, sterilna kompresa, sterilni tupferi, otopina za dezinfekciju mjesta uboda, sterilni instrument, lokalni anestetik, štrcaljke od 2 i 5 mL i iglice, arterijska kanila, flaster ili prozirna folija za fiksaciju, 500 mL fiziološke otopine u PVC pakiranju s dodatkom heparina 2500 i. j., sustav cijevi za ispiranje ispunjen sterilnom fiziološkom otopinom, pretvarač s izlaznim kabelom, manšeta s manometrom, bubrežasta zdjelica brinuti se da sustav za mjerenje bude dobro postavljen i priključen, a da pretvarač bude u visini srednje aksilarne linije

znati prepoznati normalne arterijske valove, patološke promjene i otkloniti eventualne tehničke pogreške }} pravilno uzimati uzorke krvi iz arterijskog katetera }}

upisati vrijednosti arterijskoga tlaka evidentirati datum postavljanja }} evidentirati prijevoj ubodnog mjesta te izgled kože }} }}

}}

njega bolesnika s kaniliranom arterijom jednaka je kao i u bolesnika s CVK-om

Intenzivna zdravstvena njega

važno u akutnoj fazi rasta IKT-a. Kateter se spaja s ispunjenim sustavom na transdjuser, te se na monitoru izravno očitava vrijednost IKT-a. Nedostatak intraventrikularnog katetera uključuje rizik od infekcije koji je veći nego kod drugih metoda mjerenja IKT-a. 2. Subarahnoidalni vijak – jest čelični vijak koji se navije u otvor u lubanji i spoji preko stupca tekućine s tlačnim pretvaračem ili manometrom na principu stupca tekućine. Nulta je točka u razini uha. Nedostatak te metode jest u tome što je vrh vijka smješten ekstraduralno pa je ispuštanje likvora nemoguće. 3. Subduralni ili epiduralni kateter – maleni je tlačni pretvarač koji kontinuirano mjeri IKT. Od svih metoda mjerenja ova je najmanje invanzivna te je mogućnost infekcije mala. Nedostatak te metode jest nemogućnost ispuštanja likvora. 4. Fiberoptički senzor – može biti postavljen u subduralni ili subarahnoidalni prostor, u komore ili izravno u parenhim. Pogodan je zato što ne zahtijeva prilagodbu visine pretvarača s obzirom na promjenu bolesnikova položaja. Uz pojam IKT-a usko je vezan pojam perfuzijskoga tlaka mozga (CPP), koji se definira kao razlika između vrijednosti srednjega arterijskog tlaka (MAP) i intrakranijalnoga tlaka (IKT), a nužan je za opskrbu moždanoga tkiva krvlju, tj. kisikom. Osobito je važno prvih nekoliko sati nakon nastanka ozljede spriječiti razvoj tzv. secondary insults fenomena, a među koje se ubrajaju hipoksija i hipotenzija. U tu svrhu potrebno je održavati cerebralni perfuzijski tlak na vrijednostima višima od 70 mmHg. Optimalne vrijednosti CPP-a, IKT-a i MAP-a s obzirom na profil bolesnika jesu: zz CPP >70 mmHg zz IKT do 20 mmHg zz MAP 90 mmHg. Glavni krivci za nastanak sekundarnih oštećenja mozga kod kraniocerebralnih ozljeda jesu hipoksija, hiperkapnija i skokovi visokog ili niskog sistemnog krvotoka. Stoga su dobra oksigenacija (rana intubacija i mehanička ventilacija) i održavanje cirkulacije infuzijama najbolje liječenje. Namještanje tijela mora osigurati nesmetan odvod krvi iz glave pa zato glava mora biti povišena za 30°. 38

Intervencije medicinske sestre / tehničara u bolesnika s intrakranijalnim monitoringom: zz primjenjivati aseptične tehnike rada pri manipulaciji intrakranijalnim kateterom zz pri mjerenju IKT-a transdjuser se nulira tako da je referentna točka u visini bolesnikova uha. IKT je vrlo ovisan o bolesnikovu položaju pa stoga bolesnikova glava mora biti u istoj razini kao i transdjuser (sl. 3.12.) zz pratiti IKT svaki sat vremena u prva 24 h, a nakon toga svaka 2 sata ako je bolesnik stabilan zz bilježiti vrijednosti IKT-a na temperaturnu listu i obavijestiti liječnika o patološkim vrijednostima zz primijeniti propisanu terapiju u svrhu smanjivanja IKT-a zz procjena i praćenje bolesnikova neurološkog statusa i kliničkog stanja zz provjera sustava za mjerenje i svih konekcija na njemu jer i mala propuštanja uzrokuju promjene u očitanju IKT-a zz održavati normotermiju

Slika 3.12. Prikaz intrakranijalnog katetera i drenaža likvora u razini bolesnikove glave

Intenzivna zdravstvena njega

pratiti krivulju IKT-a na monitoru i reagirati ako se promijeni ili izgubi zaštititi intrakranijalni kateter pri pomicanju bolesnika ako bolesnika treba transportirati na dijagnostičke pretrage ili u operacijsku dvoranu, odvojiti kateter pod strogo aseptičnim uvjetima.

Monitoriranje saturacije kisikom u bulbusu vene jugularis Bulbusna oksimetrija (sl. 3.13.) metoda je za praćenje globalne cerebrovenske zasićenosti kisikom (SjvO2), te daje informacije o cerebralnom protoku krvi. Kritično sniženje SjvO2 označuje se kao desaturacija te ove epizode loše koreliraju s kliničko-neurološkom prognozom u bolesnika s ozljedama lubanje i mozga. Uzimanje krvi iz bulbusa vene jugularis ili kontinuirano mjerenje saturacije kisikom u kliničkim uvjetima može pokazati pretjeranu hiperventilaciju ili pak neočekivano smanjenu saturaciju te se primjenjuje u određivanju terapije bolesnika s teškom kraniocerebralnom ozljedom. Prvi put se bulbus rabio za uzimanje uzoraka krvi prije šezdeset godina. Danas je kanilacija unutarnje jugularne vene nisko rizičan i tehnički jednostavan zahvat. Kateter se ispire hepariniziranom fiziološkom otopinom (1000 i. j. heparina u 1000 mL fiziološke otopine) uz brzinu ispiranja od 3 mL/h radi sprječavanja okluzije lumena.

Za pojedinačno uzimanje uzoraka treba odbaciti 2 – 3 mL krvi koja je obično pomiješana s venskom krvi vanjske jugularne vene. Indikacija za postavljanje: zz bolesnici sa signifikantnim rizikom od cerebralne hipoksije, odnosno ishemije GCS<8 (teška ozljeda mozga, intracerebralno krvarenje te visok stupanj spontanoga subarahnoidealnog krvarenja ili SAH-a) zz traumatski vazospazam zz hiperventilacijska terapija radi redukcije IKT-a zz oštećena ili ukinuta cerebralna autoregulacija zz hipermetabolizam – povišena temperatura. Interpretacija vrijednosti saturacije kisikom: zz normalne vrijednosti SjvO 54 – 75 % 2 zz vrijednosti <50 % definiraju se kao desaturacija. Najčešće epizode desaturacije nastaju u prva 24 sata od nastanka traume, najčešće uz pad sistemnog tlaka. zz vrijednosti >75 % definiraju se kao hiperemija. Oštećenja mozga izrazito su jaka i mozak nije u mogućnosti primiti kisik. U slučaju moždane smrti SvjO2 je jednaka sa saturacijom O2. Intervencije medicinske sestre / tehničara u bolesnika s monitoriranim BVJ-om: zz priprema pribora pri postavljanju katetera (sterilni set za uvođenje, sterilno pakirani kateter za BVJ, antiseptik, sterilne rukavice, lokalni anestetik, konac, igle, šprice od 5 i 10 mL, bubrežasta zdjelica, heparinizirana fiziološka otopina, infuzomat, sterilni sustav za infuziju, sterilna pokrivka) zz priprema bolesnika zz primjena aseptičnih tehnika rada pri manipulaciji BVJ-om zz previjati kateter prema pravilima kuće zz kontrola ulaznog mjesta zz pravilno uzimati uzorke krvi iz BVJ-a zz pratiti vrijednosti SvjO i obavijestiti liječnika o 2 patološkim odstupanjima zz asistirati liječniku pri vađenju katetera (kateter se primjenjuje 2 – 4 dana).

Slika 3.13. Bulbus vene jugularis za monitoriranje saturacije kisikom

3. Prijam bolesnika u jedinici intenzivne njege / liječenja

LiDCO monitoring LiDCO monitor je minimalno invazivni hemodinamski monitor namijenjen optimizaciji bolesnikove hemodinamike. Monitor je namijenjen za uporabu u području akutnog, odnosno neodgodivog zbrinjavanja bolesnika koje zahtijeva neodgodivo praćenje parametara radi usmjerenog liječenje i zbrinjavanja bolesnika, kao što su primjerice kirurški bolesnici umjerenog i visokog rizika, traumatizirani bolesnici, bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja s akutnim cirkulatornim zbivanjima, te svi bolesnici koji zahtijevaju procjenu hemodinamskog i volumnog statusa i nadzor nad njima. Takav nam monitor pruža podatke o hemodinamskom i volumnom statusu bolesnika u stvarnome vremenu. Podatci na monitoru omogućuju ranu detekciju potencijalno opasnih promjena u hemodinamici, a primjena odgovarajućih opcija pomaže u izboru terapije, njezinu provođenju i nadzoru nad odgovorom bolesnika na terapijsku intervenciju. Monitor pokazuje podatke za svaki srčani ciklus. LiDCO monitor (sl. 3.14.) pokazuje sljedeće parametre: zz tlakovi: sistolički, dijastolički i srednji krvni tlak zz broj otkucaja srca zz udarni i minutni volumen srca zz sistemski vaskularni otpor

parametre oksigenacije perifernih tkiva (dostava i potrošnja kisika u perifernim tkivima).

Kliničke prednosti primjenea LiDCO monitora: zz rano i brzo upozorenje na promjene zz jasna indikacija terapijskoga djelovanja: primjena volumena ili lijekova zz optimalno davanje volumena – odgovarajuća količina u odgovarajuće vrijeme zz doprinos smanjenju morbiditeta i komplikacija liječenja, posebice infekcija zz skraćenje duljine bolničkog liječenja zz smanjenje ukupnih troškova liječenja.

PiCCO monitoring PiCCO (sl. 3.15.) metoda je kontinuiranog praćenja hemodinamskih parametara pristupom koji je manje invazivan od primjene plućnog katetera (Swan-Ganz). Uvjet za primjenu metode jest pristup središnjemu venskom kateteru i postavljanje arterijskoga termodilucijskog katetera. Cilj svih postupaka u jedinicama intenzivnog liječenja jest optimizacija opskrbe tkiva kisikom. Ovom metodom brzo i učinkovito možemo dobiti parametre na temelju kojih donosimo procjenu o tome kakvu te-

jeste li znali?

Naziv LiDCO došao je od litija koji je prijeko potreban za kalibraciju.

Primjena PiCCO monitora započela je 1990. godine u Njemačkoj.

Slika 3.14. LiDCO monitor

Slika 3.15. Prikaz PiCCO komorice

Intenzivna zdravstvena njega

Slika 3.16. Swan-Ganzov kateter

nastajanja aritmija. Drugo važno svojstvo tog balona jest da struja krvi pri uvođenju odnosi kateter u plućnu arteriju. Napuhanim balonom mjeri se plućni kapilarni tlak tzv. wedge pressure. Obvezni dio SwanGanzova katetera jest i temperaturna sonda koja se nalazi 3,5 – 4 cm proksimalno od vrha katetera, a rabi se pri određivanju minutnog volumena srca termodilucijskom metodom. Peti lumen služi za primjenu vazoaktivnih lijekova, otopina, kao i za uzimanje uzoraka za laboratorij. Kateter ima vrećicu koja ga štiti od vanjskih utjecaja i omogućuje mijenjanje lokacije katetera. Uvodnica ima jedan deblji lumen koji može služiti za nadoknadu tekućine, krvi, krvnih pripravaka te za primjenu lijekova. Postupak postavljanja Swan-Ganzova katetera Swan-Ganzov kateter najčešće se postavlja neposredno prije početka operacijskog zahvata u operacijskoj dvorani, gdje su zadovoljeni svi uvjeti asepse i antisepse za vrijeme uvoda u anesteziju, ali se isto tako može postaviti i u JIL-u ako bolesnikovo stanje to zahtijeva. Pri postavljanju katetera u JIL-u i bolesnik i medicinska sestra / tehničar i liječnik anesteziolog koji kateter postavlja moraju zadovoljiti aseptične uvjete kao i u operacijskoj dvorani. Kateter se ispunjava hepariniziranom fiziološkom otopinom, a na distalni se lumen spaja sustav s tlačnim pretvaračem. Za vrijeme uvođenja katetera prate se na monitoru promjene tlakova, što pomaže u određivanju lokacije samog 42

katetera. Kada kateter prođe kroz gornju šuplju venu i desni atrij, napuše se balončić s 1,5 mL zraka, te ga struja krvi nosi kroz trikuspidalnu valvulu u desni ventrikul, a zatim kroz pulmonalnu valvulu u pulmonalnu arteriju. Tada se balončić ispuše, a kateter se šavovima fiksira za kožu. Balon je cijelo vrijeme ispuhan, a napuhuje se samo za mjerenje arterijskoga tlaka uklještenja. Normalni tlak uklještenja jest 6 – 12 mmHg. Normalan sistolički tlak desnog ventrikula iznosi 15 – 30 mmHg, a pulmonalni je dijastolički tlak 6 – 12 mmHg. Kateter je smješten na krevetu uz bolesnika u visini srca, u razini srednje aksilarne linije kako bi se eliminirao utjecaj hidrostatskoga tlaka na izmjerene vrijednosti. Njega Swan-Ganzova katetera jednaka je kao i njega CVK-a. Kateter se ispire hepariniziranom fiziološkom otopinom pod tlakom od 300 mmHg. Komplikacije pri postavljanju Swan-Ganzova katetera jesu: zz aritmije zz tromboza plućne arterije zz plućna embolija i infarkt pluća zz puknuće plućne arterije zz sepsa – mogućnost nastanka relativno je velika te se preporučuje vađenje katetera nakon tri dana zz puknuće balončića na kateteru. Vrijednosti hemodinamskih mjerenja i izvedenice dobivene plućnim arterijskim kateterom: ◁◁ SVI (engl. stroke volume index) – količina krvi koju srce izbaci u jednom udarcu, izbačaj jedne sistole ◁◁ CI (engl. cardiac index) – volumen krvi koju srce izbaci u jednoj minuti podijeljen s površinom tijela: CO/BSA zz CO – volumen krvi koju srce izbaci u jednoj minuti ◁◁ PVRI (engl. pulmonary vascular resistance index) – označuje otpor u plućnim krvnim žilama ◁◁ SVRI (engl. systemic vascular resistance index) – označuje otpor u sistemskim krvnim žilama ◁◁ RVSWI (engl. right-ventricular stroke work index) – označuje rad desnog srca ◁◁ LVSWI (engl. left-ventricular stroke work index) – označuje rad lijevog srca

Intenzivna zdravstvena njega

teter, pacemaker i kabeli za bolesnike s elektrodama, samoljepljive elektrode za defibrilaciju, defibrilator, samošireći balon (ambu), set za intubaciju i rezervni dijelovi).

Slika 3.19. Set za intubaciju

Slika 3.17. Oprema i materijal za kritične operativne postupke

Slika 3.18. Kolica za reanimaciju

Set za intubaciju (sl. 3.19.) sastoji se od laringoskopa, instumenta na koji se stavlja špatula određene veličine. Ispravljanjem špatule za 90°, ona sjeda na zub laringoskopa te se pali baterija u instrumentu koja daje hladno svjetlo za vizualizaciju struktura pri intubaciji. Špatule su različitih veličina, prilagođene anatomiji unesrećene osobe. Ravna špatula služi otežanoj intubaciji. Nadalje, tu se endotrahealni tubusi različitih veličina, kao i nazogastrične sonde, lokalni anestetik u spreju, stilet (žica vodilja za endotrahealni tubus) koji omogućuje manipulaciju položajem tubusa i njegovo zakrivljenje, Magilliova hvataljka (zakrivljeni instrument za ekstrakciju stranog tijela ili usmjerivanje tubusa), fiksatori za endotrahealni tubus i nazogastričnu sondu te šprice od 10 mL za fiksaciju tubusa cuffom. Iako je endotrahealni tubus zlatni standard napredne metode uspostave dišnog puta u JIL-u, kolica za reanimaciju također sadržavaju i I-gel. I-gel je alternativno pomagalo za održavanje dišnog puta u jedinicama intenzivnog liječenja (i izvan njih, na odjelima gdje je potrebno), načinjeno od termolabilnog materijala koji se oblikuje prema kavitetima usta i ždrijela. Jednostavan je za uporabu i unutar je sestrinskih domena za primjenu. Adekvatno uspostavlja otvoren dišni put i komunikaciju s plućima do dolaska/dohvata zlatnog standarda intubacije, endotrahealnog tubusa. Sve veličine endotrahealnog tubusa moraju biti posložene u ladici okomito, kako bi se mogle „listati“. Na isti se način slažu i tubusi za djecu. Sve za rad mora biti pregledno, dostupno i dvostruko. Intenzivna zdravstvena njega

3.6.3.3. Priprema

lijekova u reanimacijskom postupku

Lijekovi za reanimaciju koji se primjenjuju u JIL-u jesu adrenalin, atropin, amiodaron (cordarone), magnezij, kalcij i natrijev bikarbonat (sl. 3.20.). Adrenalin se primjenjuje u dozi 1 mg svakih 3 – 5 min. Svojim alfaadrenergičkim djelovanjem on uzrokuje sistemsku vazokonstrikciju, podiže minutni volumen i frekvenciju otkucaja. Bitno je zapamtiti da se primjenjuje nakon treće defibrilacije kod šokabilnog ritma (ventrikularna fibrilacija i ventrikularna tahikardija bez pulsa). Kod nešokabilnog ritma primjenjuje se odmah (PEA/ asistolija). Amiodaron se daje u bolusu u šprici volumena 20 mL, razrijeđen 5 %-tnom glukozom. Reanimacijska kolica također moraju sadržavati dostatne količine otopina za intravensku primjenu (0,9 %-tni NaCl, 5 %-tna i 10 %-tna glukoza, Ringerova otopina, Plasmalyte), kao i setove za infuziju i transfuziju. Magnezij je u reanimacijskom postupku koristan jer olakšava neurokemijski prijenos impulsa, smanjuje produkciju i oslobađanje acetilkolina. Pomaže u pojačavanju kontrakcija miokarda i ograničava veličinu is-

hemije. Kalcij ima važnu ulogu u staničnim mehanizmima koji uzrokuju kontrakcije srčanog mišića. Daje se kod nešokabilnog ritma (PEA) koji je uzrokovan hiperkalemijom (stanja povećane koncentracije kalija), hipokalcemijom (stanje smanjene koncentracije kalcija) te pri predoziranju lijekovima koji su blokatori kalcijevih kanala (antihipertenzivi). Natrijev bikarbonat utječe na metaboličke disbalanse u tijelu koji nastaju pri kardiopulmonalnom arestu (respiratorna i metabolička acidoza). Uz navedene, protokolarne lijekove za reanimaciju, razrjeđenja lijekova moraju biti stalno dostupna te ih slaže svaka smjena (sl. 3.21.). Idući navedeni lijekovi slažu se u šprice volumena 10 ml te se označuju nazivom, razrjeđenjem, datumom i inicijalima osobe koja je lijek pripremila. Adrenalin se slaže čist (1 mg/mL), u razrjeđenju 0,1 mg/mL te u razrjeđenju 0,01 mg/mL. Norepinefrin slaže se u istim razrjeđenjima kao i adrenalin. Nadalje, 2 %-tni lidokain slaže se čist. Uz spomenute lijekove (koje je potrebno složiti u dvostrukoj količini), priprema se i 5 %-tna glukoza s 2 ampule amiodarona (150 mg / 3 mL = 300 mg / 6 mL).

Slika 3.21. Razrijeđeni protokolarni lijekovi za reanimaciju

3.6.4.

Slika 3.20. Lijekovi za reanimaciju

3. Prijam bolesnika u jedinici intenzivne njege / liječenja

Protokol reanimacije

Za sve kardiopulmonalne reanimacije i stanja u kojima bolesnik doživi arest pri hospitalizaciji vrijede sljedeća pravila: 47

kusu skrbi jest uspostava uredne moždane funkcije, održavanje stabilnoga srčanog ritma, kao i dostatna perfuzija organa. Bolesnika je potrebno trajno monitorirati u segmentima: dišni put i ventilacija (diše li bolesnik dok spava, postoji li dostatna oksigenacija od 94 do 98 % SpO2), cirkulacija (provjeriti krvni tlak i puls, snimiti 12-kanalni EKG, provjeriti vrijeme kapilarnog punjenja te osigurati ubodna mjesta, uzeti uzorke krvi za laboratorijsku analizu). Neurološka procjena bolesnika temelji se na AVPU skali, Glasgow Coma skali, provjeri kornealnog refleksa i kontroli GUK-a. Monitoriranje bolesnika u postreanimacijskom razdoblju mora uključiti trajno kontinuirano praćenje pulsa, EKG-a, pulsne oksimetrije, invazivno mjerenje tlaka, diureze, kapnometrije i temperature.

3.7.

Sestrinsko dokumentiranje postupka

Medicinska sestra / tehničar mora znati uzroke koji su doveli do kardiorespiratornog aresta, postupke koji su provođeni te sve u skladu s tim i dokumentirati. Dokumentacija vitalnih parametara uključuje pad krvnog tlaka i pulsa, količinu energije kojom je bolesnik defibriliran, koliko je puta taj postupak ponovljen, kakav je ishod reanimacije, kao i potencijalne intervencije koje su provođene tijekom postupka ili neposredno nakon njega (npr. uvođenje arterijske kanile). U trajnom praćenju postupaka potrebno je uvesti entotrahealni tubus (veličina, dubina, prisutno osoblje i razlog), a u decursus o bolesnikovu stanju upisati činjenice koje su se toga trenutka dogodile. Na listu trajnog praćenja potrebno je upisati lijekove koje je bolesnik primio tijekom incidenta (naziv, količina u miligramima). Bolesnikovo stanje potrebno je pratiti i bilježiti vitalne funkcije prema dogovoru s liječnikom (svaki sat, svakih pola sata itd.).

Intervencije medicinske sestre / tehničara u komunikaciji sa životno (vitalno) ugroženim bolesnikom i njegovom obitelji

Komunikacija je dinamičan, složen proces u kojemu osobe šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke da bi se međusobno razumjele. Važnost je komunikacije zasnovana na točnom i potpunom definiranju problema, boljem prepoznavanju neugoda i emocija u bolesnika te smanjenju njegove tjeskobe i nezadovoljstva. Dobrom komunikacijom bolesnici prihvaćaju i slijede upute i savjete dobivene od medicinskog osoblja. Prema WHO-u, kvalitetna je komunkacija definirana kao jedna od pet vještina nužnih za zdrav i sretan život. 50

3.6.8.

Temelji struke medicinske sestre / tehničara uključuje tri elementa: zz stručno znanje zz vještine izvođenja intervencija zz socijalne i komunikacijske vještine. U JIL-u se bolesnici susreću sa sofisticiranom medicinskom opremom i užurbanim osobljem, a komununikacija se svodi samo na najnužnije. Takvo ozračje „teškog“ bolesnika čini još više prestrašenim, pri čemu bolenik često reagira depresivnim povlačenjem, odbi-

Intenzivna zdravstvena njega

janjem komunikacije ili neprekidnim traženjem pažnje. Komunikacija s bolesnikom na mehaničkoj ventilaciji temelji se na sposobnosti je li bolesnikova glava dovoljno čvrsta da je kadar pozitivno ili negativno kimnuti, je li priseban i sposoban za komunikaciju, te može li, s obzirom na tubus, riječi formirati usnica. Postoji nekoliko alternativnih metoda komunikacije koje se primjenjuju u komunikaciji s bolesnikom u JIL-u: zz čitanje s usnica (uporabljuje jednostavne i kratke riječi) zz pisanje zz gestikulacija zz abecedne ploče. Bolesnika je potrebno oslovljavati imenom, čime se pokazuje njihova individualnost i važnost kao osobe, a ne samo kao bolesnika. Također je važno bolesniku reći svoje ime i funkciju, te mu pomoći u orijentaciji, služiti se što jednostavnijim jezikom kako bi bolesnici što bolje razumjeli svoju situaciju, a samim time i

smanjili strah od kompliciranih izraza koje često ne razumiju. Potrebno je redovito objašnjavati bolesnicima sve intervencije koje se oko njega rade. Također je vrlo zahtjevna komunikacija s obitelji životno ugroženog bolesnika. Treba naglasiti da sve informacije o bolesnikovu stanju obitelj dobiva isključivo od liječnika, dok je domena medicinske sestre / tehničara pružanje isključivo informacija o osnovnim bolesnikovim potrebama (npr. održavanje osobne higijene, zadovoljavanje prehrambenih potreba itd.), te davanje informacija o organizaciji rada odjela (vrijeme telefonskih informacija, vrijeme posjeta bolesniku itd.). Neposredni osobni kontakt s bolesnikom, prožet toplinom, razumijevanjem i ohrabrenjem, ublažuje često prisutan osjećaj otuđenosti i nehumanosti, te pridonosi povoljnijem ishodu liječenja i poboljšanju kvalitete života.

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Navedi modele prioriteta za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja. Nabroji modele prioriteta za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja po dijagnozama. Navedi modele objektivnih parametara za smještaj bolesnika u jedinicu intenzivnog liječenja. Navedi kriterije za otpust bolesnika iz jedinice intenzivnog liječenja. Nabroji aparate i pribor važne za prijam bolesnika. Pripremi krevet, aparate i pribor za prijam bolesnika. Nabroji osnovni monitoring u životno (vitalno) ugrožena bolesnika. Pripremi materijal i demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara pri postavljanju specijalnog monitoringa u životno (vitalno) ugrožena bolesnika.

3. Prijam bolesnika u jedinici intenzivne njege / liječenja

9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

16.

Procjeni razine samostalnosti u bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u kardiopulmonalnoj reanimaciji. Pripremi opremu na kolicima za reanimaciju. Pripremi lijekove u reanimacijskom postupku. Demonstriraj protokol reanimacije. Demonstriraj postreanimacijsku skrb. Demonstriraj intervencije medicinse sestre / tehničara u komunikaciji sa životno (vitalno) ugroženim bolesnikom i njegovom obitelji. Objasni važnost komunikacije s bolenikom u JIL-u.

Zdravstvena njega bolesnika u jedinici intenzivne njege/liječenja

Ishodi učenja: zz navesti pomagala za uspostavu i održavanje

umjetnog dišnog puta zz navesti načine uspostave dišnog puta zz nabrojiti indikacije za endotrahealnu intubaciju zz aspirirati dišne puteve kod bolesnika koji nije intubiran zz aspirirati dišne puteve kod bolesnika koji je intubiran (endotrahealna aspiracija) zz nabrojati komplikacije traheobronhalne aspiracije zz objasniti intervencije medicinske sestre u u održavanju disanja životno (vitalno) ugrožene osobe zz pripremiti opremu za održavanje osobne higijene pacijenta u jedinici intenzivnog liječenja zz provesti osobnu higijenu bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja zz održavati osobnu higijenu pacijenta u jedinici intenzivnog liječenja zz primjeniti enteralnu prehranu u jedinicama intenzivnog liječenja zz primjeniti parenteralnu prehranu u jedinicama 4. Zdravstvena njega bolesnika u jedinici intenzivne njege/liječenja intenzivnog liječenja

zz navesti intervencije medicinske sestre u primjeni

enteralne prehrane zz navesti intervencije medicinske sestre u primjeni parenteralne prehrane zz nabojiti intervencije medicinske sestre u sprječavanju komplikacija smanjene pokretljivosti zz primjeniti etička načela u provedbi zdravstvene njege životno (vitalno) ugrožena bolesnika zz objasniti važnost pružanja informacije bolesnicima i članovima obitelji

Sadržaj: 4.1. Intervencije medicinske sestre / tehničara u održavanju disanja životno (vitalno) ugrožene osobe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 4.2. Intervencije medicinske sestre / tehničara pri održavanju osobne higijene bolesnika. . . . . 65 4.3. Intervencije medicinske sestre / tehničara pri eliminaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 4.4. Intervencije medicinske sestre / tehničara u primjeni umjetne prehrane. . . . . . . . . . . . . . 70 4.5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u sprječavanju komplikacija smanjene pokretljivosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 4.6. Etička načela u provedbi zdravstvene njege životno (vitalno) ugrožena bolesnika. . . . . . . . 73 4.7. Zdravstveni odgoj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7653

Intervencije medicinske sestre / tehničara u održavanju disanja životno (vitalno) ugrožene osobe

4.1.

Disanje je osnovna životna aktivnost koja omogućuje čovjeku da živi i preživi. Bolesnici kojima je potrebna pomoć pri disanju (umjetni dišni put i mehanička ventilacija) smještaju se u jedinice intenzivne njege. Te su jedinice visoko specijalizirane, a pružatelji usluga njege moraju imati veliko znanje o postupcima koje provode oko bolesnika, a to je njega, asistiranje u dijagnostičkim postupcima, primjena terapije, primjena standardiziranih postupaka u provedbi održavanja kvalitetnog stanja bolesnika, poznavanje rada sa sofisticiranim uređajima, te adekvatnim manipulacijama pri provedbi reanimacijske skrbi. Uz iznimnu stručnost cjelokupnoga medicinskog tima, preživljenje i uspješan oporavak ovakvih bolesnika ovisi i o prirodi bolesti, ozljede ili nesreće koja je dovela do ovog stanja i naposljetku o samoj vitalnosti bolesnika. U bolesnika s umjetnim dišnim putevima povezanima s mehaničkom ventilacijom medicinska sestra / tehničar kontinuirano nadzire sve vitalne funkcije, uključujući promatranje disanja, stanja svijesti i zjenica, mjerenje frekvencije pulsa, krvnog tlaka, središnjega venskog tlaka, tjelesne temperature, satne diureze i ravnoteže tekućine. Usto, medicinska sestra / tehničar održava privremeni umjetni dišni put i održava optimalan položaj i dubinu endotrahealne cijevi / kanile (sl. 4.1.).

Bolesnik koji zbog ozljede, bolesti ili drugoga patološkog stanja nisu u mogućnosti sami održavati prohodnost dišnih puteva, u opasnosti su od gušenja. Zadatak je medicinske sestre / tehničara da omogući i pomogne takvim bolesnicima u održavanju slobodnoga dišnog puta. Umjetni dišni put uspostavlja se s pomoću raznih pomagala i uređaja. Umjetni dišni put uspostavlja liječnik. Uspostavljanjem i zbrinjavanjem dišnog puta omogućuje se: zz obnova bolesnikova zadovoljavajućeg spontanog disanja zz umjetno potpomognuto i kontrolirano mehaničko disanje bolesnika zz uporaba aktivnih sastojaka za duboku sedaciju, analgeziju i/ili opuštanje bolesnikovih mišića zz izvođenje dijagnostičkog ili kirurškog postupka u općoj anesteziji zz toaleta dišnih puteva i optimizacija respiratorne funkcije.

4.1.1.

Pomagala za uspostavu i održavanje umjetnoga dišnog puta

Dvije su skupine pomagala s pomoću kojih se uspostavlja i održava umjetni dišni put. To su: jednostavna

Slika 4.1. Prikaz položaja i dubine endotrahealnog tubusa

Slika 4.2. Orofaringealna cijev – airway

Intenzivna zdravstvena njega

ili endotrahealna pomagala, koja uključuju usno-ždrijelnu (orofaringealnu) (sl. 4.2.) i nazofaringealnu (nazotrahealnu) cijev (sl. 4.3.), te supraglotična ili alternativna pomagala, koja uključuju laringealnu masku (sl. 4.4.) i laringealnu cijev (sl. 4.5.), te I-gel (sl. 4.6.). Jednostavna ili endotrahealna pomagala pokatkad su ključna za održavanje slobodnoga dišnog puta.

Orofaringealna cijev (engl. airway) ima oblik cijevi i izrađena je od tvrde plastike. Zakrivljeni dio plastike postavlja se preko jezika, čime se sprječava da se nasloni na stražnju stijenku grla (sl. 4.7. a) i 4.7. b). Primjenjuje se u nesvjesnih bolesnika koji ne dišu ili

Slika 4.3. Nazofaringealna cijev Slika 4.5. Laringealna cijev

Slika 4.4. Laringealna maska

Slika 4.6. I-gel

Slika 4.7. Postavljanje airwaya

4. Zdravstvena njega bolesnika u jedinici intenzivne njege/liječenja

Slika 4.10. Dijelovi laringoskopa

Magillova hvataljka (sl. 4.11.) posebno je dizajnirani instrument za uklanjanje stranih tijela iz dišnog puta koja se ne mogu ukloniti prstima ili aspiracijom. Pod kontrolom oka strano se tijelo može hvatati, stezati i lagano izvlačiti kliještima iz usta. Na endotrahealnoj cijevi obilježena je veličina (ID) njezina unutarnjeg i vanjskog promjera te udaljenost do njezina kraja (sl. 4.12.). Cijev za disanje ima balon s niskim tlakom (sl. 4.13. a), u koju se špricom nakon umetanja cijevi za disanje u mlaznicu kroz jednosmjerni ventil ubrizga 5 – 10 mL zraka (sl. 4.13. b). Za orotrahealnu intubaciju odabire se dišna cijev s IDom 7 – 7,5 mm za odrasle žene i 8 – 8,5 mm za odra-

Slika 4.11. Magillova hvataljka

Slika 4.12. Numerirana endotrahealna cijev

Slika 4.13. Endotrahealna cijev

4. Zdravstvena njega bolesnika u jedinici intenzivne njege/liječenja

sle muškarce. Vodič (stilet) izrađen je od fleksibilne metalne žice presvučene plastikom promjera 3,5 – 5 mm (sl. 4.14.). Vodič cijevi za disanje ne smije gledati iz otvora na vrhu cijevi jer to može oštetiti dušnik. Navedeni probor dio je seta za intubaciju (sl. 5.15.).

Laringealna maska (LMA) sastoji se od dvaju dijelova: cijevi i maske (sl. 4.16.). Ako je LMA izrađena od silikona, nakon uporabe može se sterilizirati u autoklavu i ponovno koristiti. Oblikovana je tako da ovalni dio zauzima prostor oko grkljanskog otvora. Bolesnikova ventilacija kroz LMA učinkovitija je nego kroz masku i samošireći balon (ambu) (sl. 4.17.). Unatoč svim prednostima, LMA nije idealano supraglotično pomagalo jer ne štiti pluća od aspiracije želučanog sadržaja u ždrijelo. Pri postavljanju LMA-a potrebno je odabrati odgovarajuću veličinu i potpuno ispuhati masku. Za odrasle je obično prikladna LMA veličine 4 ili 5. Vanjska površina vrećice (koja nije u dodiru s grlom) mora biti ovlažena. Bolesnik leži na leđima. Gla-

Slika 4.14. Vodič (stilet)

Slika 4.16. Laringealna maska

Slika 4.15. Set za intubaciju

4.1.3.

Supraglotična pomagala

Supraglotična pomagala, za razliku od oralno-ždrijelne cijevi, sežu mnogo dublje i stoga znatno pouzdanije opskrbljuju dišni put. Ne pružaju potpunu zaštitu od aspiracije i stoga se ne smatraju definitivnim načinom zbrinjavanja dišnog puta. 58

Slika 4.17. Samošireći balon (ambu)

Intenzivna zdravstvena njega

va i vrat trebaju biti u ravnini. Ako nije moguće doći do bolesnikove glave, LMA se može postaviti i sprijeda. Cijev LMA uhvati se poput olovke i umetne u usta tako da se donji otvor usmjeri prema bolesnikovim stopalima. Gurne se vrh LMA prema dolje pritiskujući vanjsku površinu LMA-a uz tvrdo nepce do stražnje stijenke grla. Zatim se LMA potiskuje natrag i dolje po krivulji grla sve dok se ne osjeti otpor, što je znak da je LMA u pravilnom položaju (u hipofarinsku) (sl. 4.18.).

Slika 4.19. Postavljanje laringealne cijevi

elastomera. Pomagalo se sastoji od standardne cijevi za disanje i odvojenog želučanog (gastričnog) kanala (sl. 4.20.) koji se može rabiti za aspiraciju želučanog sadržaja ili uvođenje nazogastrične sonde kroz taj isti kanal.

Slika 4.18. Pravilan položaj postavljanja LMA maske

Laringealna cijev (LT) jednokratno je pomagalo za održavanje dišnog puta koje ima oblik cijevi. Dostupna je u različitim modelima i veličinama. Prije uvođenja treba provjeriti balon, potpuno ga isprazniti i vrh cijevi namazati gelom topljivim u vodi. LT se rabi i umjesto intubacije samo onda kada je intubacija neuspješna. Plasiranje je laringealne cijevi lakše i sigurnije u usporedbi s LMA-om. Prohodnost dišnih puteva provjerava se auskultacijom tijekom disanja i promatranja podizanja prsnog koša. Ako se uz cijev čuje puštanje zraka, LT se mora ukloniti i ponovno postaviti. U usta se stavlja zaštita od ugriza i cijev se fiksira. Vrh cijevi postavlja se na tvrdo nepce i umetne u usta dok se ne pojavi otpor (sl. 4.19). LT se uvodi kada je zadebljani vrh cijevi odmah iza zubi. I-gel je novije supraglotično pomagalo za održavanje slobodnog dišnoga puta kojemu nije potreban balon za napuhivanje jer je izrađen od termoplastičnog 4. Zdravstvena njega bolesnika u jedinici intenzivne njege/liječenja

Slika 4.20. Postavljanje i-gela

4.1.4.

Načini uspostave dišnog puta

Umjetni se dišni put uspostavlja postupkom koji se naziva endotrahealnom intubacijom. U ovom se postupku uporabljuje endotrahealna cijev koja se može umetnuti kroz usta. Tada se govori o orotrahealnoj intubaciji (sl. 4.21.). Ako se tubus postavlja kroz nos, govori se o nazotrahealnoj intubaciji (sl. 4.22.), a potonja 59

Tablica 4.1. Intervencije medicinske sestre kod endotrahealne intubacije Intervencije

Objašnjenje

psihofizička priprema bolesnika

}}

priprema materijala, pribora i lijekova

monitoranje bolesnika tijekom cijelog zahvata upozoriti liječnika na poremećaje vitalnih funkcija asistiranje kod zahvata

raspremanje materijala, pribora i lijekova

ako je bolesnik u kontaktu, objasniti mu cijeli postupak, namjestiti bolesnika, spustiti uzglavlje kreveta, maknuti jastuk

laringoskop i špatule ET tubusi odgovarajuće veličine }} vodilica }} lokalni anestetik u gelu ili spreju }} štrcaljka za napuhivanje balona }} fiksator tubusa ili zavoj }} Magillova hvataljka }} aspirator i kateteri za aspiraciju }} stetoskop }} samošireći balon s maskom odgovarajuće veličine }} orofaringealni i nazofaringealni tubusi }} zaštitna oprema (rukavice, zaštitne naočale, mantil, kapa) }} kisik }} }}

}}

namještanje bolesnika

}}

evidentiranje

}}

praćenje vitalnih funkcija s naglaskom na EKG monitoring, disanje te saturaciju (SaO2) navrijeme reagirati ako dođe do bradikardije te pada vrijednosti SaO2 aplikacija lijekova prema liječnikovoj indikaciji, , dodavanje pribora liječniku (laringoskop, tubus, vodilica, Magillova hvataljka), pripremanje aspiratora i aspiracijskog katetera, napuhivanje balona pri završenoj intubaciji raspremiti sav uporabljeni pribor, mehaničko pranje i pripremanje za sterilizaciju, provjera primijenjenih lijekova te raspremanje neuporabljenih nakon intubacije koja se obavlja u ravnom položaju, bolesnik se namješta u povišeni položaj na kraju postupka važno je evidentirati u sestrinsku dokumentaciju sam postupak, eventualne komplikacije nastale tijekom postupka, uporabljene lijekove, pribor, veličinu endotrahealne cijevi, oznaka na kojem se broju nalazi kod usnica

VAŽNO!

VAŽNO JE PRIPREMITI LARINGEALNE MASKE, SET ZA HITNU TRAHEOTOMIJU I KONIKOTOMIJU U SLUČAJU OTEŽANE INTUBACIJE.

Traheotomija – kirurški postupak kojim se radi otvor (traheostoma) na prednjoj stijenci vratnog dijela dušnika. Traheostoma može biti privremena (kao 4. Zdravstvena njega bolesnika u jedinici intenzivne njege/liječenja

terapijska mjera pri dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji) i trajna kod karcinoma grla i usne šupljine. Razlikujemo kiruršku i perkutanu traheotomiju. 61

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

sterilne rukavice

Izračun odabira veličine aspiracijskog katetera: veličine aspiracijskog katetera prilagođuju se veličinama endotrahealne cijevi ili kanile.

usisni kateter

endotrahealna cijev

napuhana manšeta glasnice

Formula: broj cijevi x 2 – 2 Primjer: broj cijevi je 8 x 2 = 16 – 2 = 14 Ch (Charriere)

dušnik jednjak

tom plastičnom cijevi koja je u konačnici zakrivljena (Yankauerov kateter) (sl. 4.27.). Različite su veličine. Za odrasle se rabi veličina od 12 Fr (Franch gauge).

Slika 4.25. Traheobronhalna aspiracija

Slika 4.27. Yankauerov kateter

Tablica 4.1.5. Aspiracija sekreta kroz endotrahealni tubus Slika 4.26. Aspiracijski kateteri

ASPIRACIJA SEKRETA KROZ ENDOTRAHEALNI TUBUS }} }}

Pri zatvorenom aspiracijskom sustavu veličina je aspiracijskog katetera između 54 i 57 cm za endotrahealnu cijev i između 30 i 30,5 cm za endotrahealnu kanilu. Aspiracija dišnih puteva kroz endotrahealnu cijev ili kanilu te kroz usta i nos invazivna je metoda čišćenja dišnih puteva. Svrha aspiracije dišnog puta kroz usta i nos jest uklanjanje sekreta iz gornjih dišnih puteva. Za aspiraciju u gornjim dišnim putevima najčešće se uporabljuje široka cijev koja završava kru64

}}

provodi se aspiracija donjih dišnih puteva kateter za aspiraciju postavlja se do mjesta grananja dušnika primijeniti mjere osobne zaštite (rukavice, masku, kapu, naočale i pregaču)

}}

postupak se provodi u aseptičnim uvjetima

}}

bolesnika postaviti u povišeni položaj

}}

postavimo kisik na mehaničkom ventilatoru na 100 %

}}

nakon toga uvodimo kateter i polako izvlačimo

}}

nikad aspiraciju ne primijeniti dulje od 15 sekundi zbog podraživanja nervusa vagusa (nastanak aritmije, tahikardije, bradikardije i asistolije), acidoze, pada parcijalnog tlaka kisika

Intenzivna zdravstvena njega

4.4.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u primjeni umjetne prehrane

Jedna od osnovnih ljudskih potreba jest hranjenje i njome se zadovoljavaju energijske potrebe organizma. Bolesnike u jedinicama intenzivnog liječenja potrebno je hraniti jer su gladovanje i pothranjenost povezani s povišenim morbiditetom i mortalitetom. Umjetna prehrana u jedinicama intenzivnog liječenja primjenjuje se enteralnim i parenteralnim putem. Kada god je to moguće, prehranu treba nastaviti enetralnim putem kako bi se spriječila atrofija crijevnih resica i smanjio prelazak bakterija kroz crijevnu stijenku. 4.4.1.

Intervencije medicinske sestre u primjeni enteralne prehrane

Enteralna prehrana preko sonde preferirani je način hranjenja svih kritično bolesnih bolesnika. U svim bolesnika u jedinicama inetenzivnog liječenja u kojih se ne očekuje da će biti na punoj oralnoj prehrani unutar 3 dana treba započeti s enteralnom prehranom. U hemodinamski stabilnih bolesnika s funkcionalnim gastrointestinalnim traktom potrebno je započeti s ranom enteralnom prehranom (unutar 24 sata) koristeći se odgovarajućom količinom hrane. Nema smjernica u smislu preporučene količine enteralne prehrane jer ona treba biti prilagođena tijeku bolesti i toleranciji gastrointestinalnoga trakta. U bolesnika koji ne mogu dobiti odgovarajuću količinu nutrijenata enteralnim putem porebno je uvesti parenteralnu prehranu pazeći da ukupna količina kalorija ne prijeđe bolesnikove energijske potrebe.

4.4.1.1.

Energijske potrebe pri enteralnoj prehrani

U akutnoj i inicijalnoj fazi kritične bolesti preporučuje se energijski unos od 20 do 25 kcal/kg tt/ dan.

U anaboličkoj fazi tijekom oporavka cilj je osigurati 25 – 30 kcal/kg tt/dan. Teško pothranjenim bolesnicima potrebno je osigurati i do 25 – 30kcal/kg tt/dan. Ako se ove ciljne vrijednosti ne mogu postići, potrebno je uvesti suplementarnu parenteralnu nutriciju.

Načini primjene enteralne prehrane: Preko sonde: gastrična sonda ili jejunalna sonda za kratkotrajnu enteralnu prehranu. Nema znatnije razlike u učinkovitosti između ovih dvaju načina primjene enteralne prehrane. zz Preko stome: gastrostoma ili jejunostoma za dugotrajnu enteralnu prehranu. U jedinicama intenzivnog liječenja rjeđe se primjenjuje tehnika bolusom za hranjenje bolesnika, a češće enteralne pumpe (sl. 4.28.). zz

Slika 4.28. Enteralna pumpa

4.4.1.2.

Vrste enteralnih pripravaka

U većine je bolesnika zadovoljavajuća primjena pripravaka koji sadržavaju cijele proteine jer nije klinički dokazana prednost uporabe pripravaka temeljenih na peptidima. Imunomodulirajući pripravci (pripravci obogaćeni Ω-3 masnim kiselinama, nukleotidima i argininom) imaju prednost u primjeni: Intenzivna zdravstvena njega

tak eikozapentanoične kiseline (EPA) i dokozaheksaenoična kiselina (DHA) imaju povoljan učinak na stanične membrane i upalne procese, a sastavni su dio ribljeg ulja. Lipidne emulzije obogaćene ribljim uljem smanjuju duljinu boravka u jedinicama intenzivnog liječenja. Dnevne potrebe za aminokiselinama iznose 1,2 – 1,5 g/kg idealne tjelesne mase uz adekvatnu dostavu energenata. Parenetarlna prehrana treba sadržavati i 0,2 – 0,4 g/kg/dan glutamina (0,3 – 0,6 g/kg/dan alanin-glutamin dipeptida). Parenteralna nutricija treba sadržavati i dnevnu dozu multivitamina i elemenata u tragovima. 4.4.2.2. Načini

primjene parenteralne prehrane

Centralni venski kateteri potrebni su za primjenu mješavina parenteralne prehrane visoke osmolalnosti namijenjenih za pokrivanje ukupnih energijskih potreba bolesnika. Centralni venski kateteri jednostrukog, dvostrukog ili trostrukog lumena u unutrašnju jugularnu venu i venu subklaviju najčešće se uporabljuju, a za dugoročnu primjenu rabe se tunelirani kateteri i implantirane komorice (engl. implanted chamber).

4.5.

Periferni venski put primjenjuje se pri uporabi mješavina niske osmolalnosti (<850 mOsmola/L) namijenjenih tomu da pokriju većinu nutricijskih potreba i smanje negativnu energijsku bilancu. Ako periferni venski put onemogućuje potpunu nadoknadu bolesnikovih energijskih potreba, parenteralna se prehrana treba dati na centralni venski kateter.

Parenteralne je pripravke potrebno davati kao kompletne „sve-u-jednom“ mješavine (engl. all-in-one bag) jer zahtijevaju jednu vensku liniju, što smanjuje pogreške vezane za manipulacuju, rizik od septičkih i metaboličkih komplikacija te smanjuje troškove. Uobičajeni sastav uključuje vodu, makronutrijente (ugljikohidrati, aminokiseline i lipidi) i elektrolite uz mogućnost dodavanja mikronutrijenata i drugih aditiva. Intervencije medicinske sestre / tehničara usmjerene su na: zz postupke aseptičnog rukovanja centralnim venskim kateterom zz postupke održavanja prohodnosti centralnoga venskog katetera zz postupke pravilnog rada s infuzijskom pumpom zz postupke promatranja bolesnika zz dokumentiranje postupka.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u sprječavanju komplikacija smanjene pokretljivosti

Radi sprječavanja komplikacija smanjene pokretljivosti provode se vježbe disanja, pasivne vježbe i masaža ekstremiteta, promjena bolesnikova položaja ako njegovo stanje dopušta nabrojene intervencije, te uporaba antidekubitalnih pomagala (sl. 4.30.).

Slika 4.30. Antidekubitalni madrac

Intenzivna zdravstvena njega

usporedbu, pružanje informacija u trenutku otpusta može uključivati i stanje bolesnika i nastavak skrbi, odnosno njege nakon otpusta bolesnika iz JIL-a. Postoji nekoliko potencijalnih mehanizama preko kojih bi informativne i obrazovne intervencije mogle smanjiti tjeskobu. Pružanje informacija i edukacija (kao komponenta potporne komunikacije) može smanjiti kardiovaskularnu reaktivnost i razi-

nu hormona stresa kao što je kortizol. Podržavajuća komunikacija može poslužiti i za poticanje osobe pod stresom da preispita nedavne traumatske događaje, poput vremena provedenog u JIL-u. Promjenom načina na koji ljudi procjenjuju stresne događaje komunikacija može poboljšati fiziološke i emocionalne reakcije na stres.

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

8. 9. 10. 11.

Navedi pomagala za uspostavu i održavanje umjetnoga dišnog puta. Navedi načine uspostave dišnog puta. Nabroji indikacije za endotrahealnu intubaciju. Demonstriraj aspiraciju dišnih puteva. Demonstriraj endotrahealnu aspiraciju. Nabroji komplikacije traheobronhalne aspiracije. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u održavanju disanja životno (vitalno) ugrožene osobe. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara pri održavanju osobne higijene bolesnika. Pripremi opremu za održavanje osobne higijene bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj postupak održavanja osobne higijene bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja. Objasni važnost normalnog izlučivanja stolice

12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.

20. 21.

Opiši stolicu prema konzistenciji i boji Objasni važnost nadzora bilance unosa i iznosa tekućine. Nabroji pokazatelje renalne insuficijencije. Primjeni enteralnu prehranu u jedinicama intenzivnog liječenja. Primjeni parenteralnu prehranu u jedinicama intenzivnog liječenja. Navedi intervencije medicinske sestre / tehničara u primjeni enteralne prehrane. Navedi intervencije medicinske sestre / tehničara u primjeni parenteralne prehrane. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u sprječavanju komplikacija smanjene pokretljivosti. Primjeni etička načela u provedbi zdravstvene njege životno (vitalno) ugrožena bolesnika. Demonstriraj pružanje informacija bolesnika i članovima obitelji.

Intenzivna zdravstvena njega

Intervencije medicinske sestre / tehničara u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata u jedinici intenzivne njege / liječenja

Ishodi učenja: zz objasniti

što je “zlatni standard” zz provoditi uzimanje materijala za hemokulturu zz provoditi uzimanje materijala za urinokulturu zz provoditi uzimanje materijala za aspirat bronha zz asistirati kod uzimanja cerebrospinalnog likvora (lumbalne punkcije) zz navesti prednosti središnjeg venskog puta u odnosu na periferni venski put zz asistirati kod postupka postavljanja centralnog venskog katetera zz uspostaviti periferni venski put zz navesti načine primjene lijekova zz primjeniti lijek za i.m aplikaciju zz primjeniti lijek za s.c. aplikaciju zz pripremiti lijek za i.v. primjenu zz navesti najčešće kardiološke dijagnoze kod bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja zz provoditi intervencije kod prijema pacijenta sa cerebrovaskularnim inzultom u jedinicu intenzivnog liječenja zz pripremiti kardiovaskularnu terapiju zz nabrojiti tri osnovna tipa mehaničke ventilacije

zz pripremiti

mehanički ventilator zz primjeniti zdravstvenu njegu pacijenta na mehaničkoj ventilaciji zz objasniti načine provođenja dijalize u jedinici intenzivnog liječenja zz pripremiti bolenika za dijalizu zz navesti najčešće specijalne dijagnostičke zahvate u jedinici intenzivnog liječenja zz definirati izvantjelesnu membransku oksigenaciju zz objasniti primjenu ECMO uređaja

Sadržaj: 5.1. Intervencije medicinske sestre u uzimanju biološkog materijala za laboratorijske pretrage. 80 5.2. Intervencije medicinske sestre u pripremi za uspostavu perifernog i središnjeg venskog puta. 82 5.3. Intervencije medicinske sestre u pripremi za primjenu lijekova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 5.4. Intervencije medicinske sestre u bolesnika u kardiološkoj jedinici intenzivnog liječenja. . . 86 5.5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za primjenu mehaničke ventilacije. . 89 5.6. Intervencije medicinske sestre u pripremi za podršku bubrežnoj funkciji (dijalizi). . . . . . . . . 91 5.7. Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za specijalne dijagnostičke zahvate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata u jedinici intenzivne njege / liječenja

5.1.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u uzimanju biološkog materijala za laboratorijske pretrage

Biološki je materijal uzorak za mikrobiološku pretragu dobivenu iz ljudskog organizma i njegove okoline. Izlučine i materijali koji se pretražuju jesu: krv, urin, iskašljaj, likvor, želučani i duodenalni sokovi, žuč, ascites, razni punktati, uzorci tkiva i dr. Laboratorijske pretrage mogu biti: biokemijske, hematološke i koagulacijske, mikrobiološke, serološke, parazitološke, imunološke i citološke. U jedinicama intenzivnog liječenja mikrobiološka dijagnostika infekcije koja se pojavljuje u tijeku intenzivnog liječenja od iznimne je važnosti u svrhu pravodobne primjene odgovarajućih metoda liječenja. Mikrobiološke pretrage koje čine standard u dijagnostici i liječenju jesu: zz hemokultura zz aspirat traheje zz urinokultura zz cerebrospinalni likvor. Hemokultura (sl. 5.1.) smatra se zlatnim standardom detekcije i izolacije mikroorganizama iz krvi, a kao mikrobiološki dokaz prisutne bakteriemije. Indikacija za uzimanje krvi za hemokulturu jest svako febrilno stanje (temperatura viša od 38 stupnjeva).

Intervencije medicinske sestre / tehničara pri uzimanju uzorka krvi za hemokulturu: zz psihofizička priprema bolesnika zz priprema pribora i materijala zz izvođenje postupka zz dokumentiranje zz transport. Izvođenje postupka Za hemokulturu se uzima uzorak venske (iznimno arterijske) krvi. zz Uzimaju se 2 uzorka (iznimno 3 uzorka), jedan par čine bočice (bujoni) za aerobe i anaerobe. zz

U jedinicama intenzivnog liječenja prvo uzimanje uzorka obavlja se iz centralnoga vesnkog katetera (kateter sepsa) i periferne vene (venska ili arterijska krv), a drugo se vađenje ponavlja nakon 45 – 60 min iz periferne vene. Uzorak krvi za hemokulturu uzima se u strogo aseptičnim uvjetima. Potrebno je dezinficirati čep bočice 70 %-tnim alkoholom te pričekati jednu minutu da alkohol ispari. Dezinficirati jedan krak CVK katetera te u aseptičnim uvjetima napuniti bočicu, u odraslih osoba 8 – 10 mL, a u djece 2 – 5 mL. Ne uzimati veću količinu krvi od preporučene zbog mogućnosti lažno pozitivnog nalaza. Bočice pravilno obilježiti (ime i prezime bolesnika, naziv odjela, vrijeme, datum i mjesto uzimanja). Uzorke je potrebno u što kraćem roku dostaviti u laboratorij, a, ako to nije moguće, pohraniti na sobnoj temperaturi do transporta u laboratorij (ne pohranjivati u hladnjak).

VAŽNO! Slika 5.1. Bujoni za hemokulturu

Uzorak za hemokulturu treba uzeti prije primjene antibiotičke terapije.

Intenzivna zdravstvena njega

Postupak postavljanja centralnoga venskog katetera – izvodi ga liječnik uz asistenciju medicinske sestre / tehničara: zz upoznati bolesnika s postupkom i, ako je moguće, uzeti pristanak za zahvat zz prije izvođenja zahvata može se napraviti ultrazvučni pregled vene koja se planira punktirati zz medicinska sestra / tehničar i liječnik higijenski operu ruke i stavljaju zaštitnu masku zz druga medicinska sestra / tehničar priprema bolesnika za zahvat (skida odjeću ako je ima, postavlja bolesnika u ležeći položaj s glavom okrenutom glavom na suprotnu stranu od mjesta gdje će se postavljati kateter) zz tijekom postupka primjenjuju se strogo aseptični uvjeti zz medicinska sestra / tehničar i liječnik oblače sterilan ogrtač (mantil), stavljaju zaštitnu kapu i navlače sterilne rukavice zz medicinska sestra / tehničar otvara sterilan set zz liječnik provodi dezinfekciju kože mjesta gdje se planira plasirati centralni venski kateter (klorheksidinom i sterilnom fiziološkom otopinom) zz zatim primjenjuje lokalni anestetik (2 %-tni lidokain) na mjesto insercije centralnoga venskog katetera zz medicinska sestra / tehničar dodaje liječniku set za centralni venski kateter (sl. 5.3.) primjenjujući „non touch“ tehniku (tehnika otvaranja sterilnog materijala nedodirivanjem) zz liječnik uzima dijelove seta i stavlja ih na sterilnu kompresu (igla, štrcaljka, žica vodilica, dilatator, CVK, leptirići za fiksaciju)

Slika 5.3. Tehnika non-touch

zz zz

medicinska sestra / tehničar dodaje liječniku šprice sa sterilnom fiziološkom otopinom (0,9 %-tna NaCl) kojima liječnik ispunjava krakove katetera liječnik uzima špricu i iglu iz seta s malom količinom fiziološke otopine i punktira venu kada je vena punktirana kroz iglu se uvodi žica vodilica, vadi se igla, uvodi dilatator da se proširi mjesto ulaska katetera, dilatator se vadi i postavlja kateter (tek tada se vadi žica vodilica) nakon postavljanja katetera liječnik štrcaljkom aspirira male količine krvi na svaki krak kako bi provjerio ima le povrata krvi (je li kateter dobro postavljen) na samom kraju liječnik fiksira kateter za kožu nakon postavljanja centralnoga venskog katetera medicinska sestra / tehničar mjeri centralni venski tlak čije su normalne vrijednosti od 0 – 12 cm H2O centralni venski tlak mjeri u centrimetrima vode (slaže se skala s fiziološkom otopinom) ili mmHg (hemodinamski monitoring) (sl. 5.4.) nakon završetka cijelog postupka medicinska sestra / tehničar rasprema cijeli materijal (pažljivo odložiti oštre stvari u odgovarajući spremnik!) namjestiti bolesnika i dokumentirati postupak.

Slika 5.4. Mjerenje CVT-a

5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata u jedinici intenzivne njege / liječenja

priprema pribora, materijala i asistiranje pri postavljanju invazivnog monitoringa kontrola i praćenje ICP drenaže primjena ordinirane terapije (inotropi, antihipertenzivi, analgosedacija) kontrola laboratorijskih pretraga (hematološke, koagulacijske i biokemijske)

zz zz

praćenje ubodnog mjesta arterije femoralis (nakon trombektomije) stavljanje vreće s pijeskom na ubodno mjesto postavljanje kompresijskih čarapa (u svrhu sprječavanja duboke venske tromboze) dokumentiranje postupaka.

Intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za primjenu mehaničke ventilacije

5.5.

Spontano je disanje ritmični proces tijekom kojeg dolazi do naizmjenične kontrakcije i relaksacije dišnih mišića, što promjenom odgovarajućih tlakova unutar dišnog sustava omogućuje strujanje zraka iz atmosfere u pluća i obratno. Svaki se ciklus dijeli na aktivni udisaj i pasivni izdisaj. U jedinicama intenzivnog liječenja veliku ulogu u liječenju teško oboljelih bolesnika ima umjetna mehanička ventilacija. Ona zauzima vodeće mjesto u terapiji teško oboljelih i vitalno ugroženih bolesnika. Provodi se u bolesnika koji zbog bilo kojeg razloga nisu u mogućnosti vlastitim disanjem osigurati izmjenu plinova u organizmu. Indikacije za mehaničku ventilaciju bolesnika, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, jesu: zz apneja ili odsutnost disanja zz frekvencija disanja veća od 35 u minuti zz teška hipoksemija s povećanim radom pri disanju zz teška acidoza (ph <7,25), hiperkapnija (PaCO2 >8,0 kP, 60 mmHg) zz akutna respiracijska insuficijencija zz somnolentnost, kvalitativni poremećaji svijesti zz kardiovaskularne komplikacije (hipotenzija, šok, zatajenje srca) zz metabolički poremećaji (sepsa, pneumonija, plućna embolija, barotrauma, veliki pleuralni izljevi) zz neuspjeh neinvazivne ventilacije ili postojeće kontraindikacije

zz zz

povećani intrakranijalni tlak (mehanička ventilacija olakšava hiperventilaciju, dovodi do hipokapnije koja uvjetuje niži intrakranijalni tlak) za vrijeme i nakon velikih kirurških zahvata teške traume prsnog koša.

Za primjenu strojne ventilacije potrebna je uspostava umjetnog disanja preko endotrahealnog tubusa i/ili traheostomalne kanile (opisano u 4. pogl.).

5.5.1.

Mehanička ventilacija

Pri mehaničkoj ventilaciji stroj, odnosno ventilator generira silu udisaja koju tijekom spontanog disanja proizvode dišni mišići. Razlikuju se ventilacija negativnim tlakom i ventilacija pozitivnim tlakom. Ventilacija negativnim tlakom vrlo je slična mehanici spontanog disanja. Ventilacija pozitivnim tlakom oblik je mehaničke ventilacije pri kojemu ventilator tijekom inspirija upuhne zrak pod pozitivnim tlakom u bolesnikove dišne puteve. Tri osnovna tipa mehaničke ventilacije: 1. Kontrolirana mehanička ventilacija – zadaju se vrijednosti tlaka, volumen i frekvencija koja se isporučuje bolesniku i on sam nema pokušaja samostalnog disanja, svu ulogu disanja preuzima ventilator.

5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata u jedinici intenzivne njege / liječenja

Intervencije medicinske sestre / tehničara kod pripreme bolesnika za bronhoskopiju zz psihofizička priprema (objasniti bolesniku postupak i kako se treba ponašati, postaviti ga u povišen položaj) zz priprema materijala i pribora zz asistiranje kod postupka zz ako je bolesnik na mehaničkoj ventilaciji, bronhoskopija se obavlja kroz endotrahealni tubus, liječnik namjesti parametre na mehaničkom ventilatoru (stavi bolesnika na 100 % kisika dok traje postupak da se ne smanji saturacija kisikom), a medicinska sestra / tehničar pridržava tubus kako ne bi došlo do repozicije samog tubusa zz pratiti vitalne funkcije za vrijeme postupka i upozoriti liječnika na moguće nepravilnosti zz raspremanje pribora i pranje bronhoskopa te uzimanje uzorka za mikrobiološku analizu kako bi bio siguran za daljnju uporabu zz bolesnika ostaviti u povišenom položaju zz dokumentirati. 7. Lumbalna punkcija je postupak uzimanja likvora u dijagnostičke svrhe, a izvodi se u području lumbalne kralježnice između kralježaka L4 i L5, nije potrebna opća anestezija, a traje kratko, oko 15 min. Intervencije medicinske sestre / tehničara kod pripreme bolesnika za lumbalnu punkciju zz psihofizička priprema bolesnika (objasniti bolesniku zahvat, staviti ga u odgovarajući položaj

zz zz zz zz zz zz

zz zz

– na bok s koljenima privučenima prema prsima tako da kralježnica čini luk; ako bolesnik nije u kontaktu, tada medicinske sestre / tehničari namještaju bolesnika) kontrola vitalnih funkcija kontrola mehaničke ventilacije priprema pribora i materijala asistiranje kod zahvata raspremanje materijala vraćanje bolesnika u ležeći položaj na ravno kako se ne bi pojavila postpunkcijska glavobolja dokumentiranje. Od ostalih pretraga treba spomenuti kolonoskopiju, gastroskopiju, koronarografiju, scintigrafiju, kateterizaciju srca i dr.

5.7.1.

Izvantjelesna membranska oksigenacija

ECMO (engl. extracorporeal membrane oxygenatio) jest uređaj koji omogućuje privremenu mehaničku cirkulacijsku potporu bolesnicima s respiracijskom i/ili srčanom insuficijencijom (sl. 5.6.). Primjenjuje se kod kritičnih bolesnika u kojih su iscrpljene sve mogućnosti liječenja. ECMO održava protok i izmjenu plinova u krvi i na taj način perfuziju vitalnih organa. Služi kao most prema oporavku, drugoj mehaničkoj potpori ili transplantaciji.

Slika 5.6. ECMO uređaj

5. Intervencije medicinske sestre / tehničara u izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata u jedinici intenzivne njege / liječenja

Postoje dva osnovna tipa ECMO potpore: 1. venovenski ECMO – služi kao potpora u teškom zatajenju respiracije u bolesnika u kojih ne postoji veća srčana disfunkcija (sl. 5.7.). Indikacije za venovenski ECMO jesu: ◁◁ teški ARDS (akutni respiracijski distresni sindrom) bilo koje etiologije ◁◁ teški asmatski status ili akutna egzacerbacija KOPB-a ◁◁ drugi reverzibilni uzroci respiracijske insuficijencije ◁◁ most prema transplantaciji pluća ili nakon primarnog odbacivanja grafta nakon transplantacije. 2. Venoarterijski ECMO – pruža potpunu hemodinamsku i respiratornu potporu bolesniku (sl. 5.7.). Venoarterijski ECMO može biti periferni i centralni. Indikacije za venoarterijski ECMO jesu: ◁◁ akutni koronarni sindrom s kardiogenim šokom ◁◁ refraktarna ventrikularna tahikardija/fibrilacija A

◁◁ potpora kod reanimacije ◁◁ dekompenzirana kronična kardiomiopatija ◁◁ miokarditis ◁◁ teška sepsa ◁◁ teška hipotermija ◁◁ masivna plućna embolija ◁◁ postkardiotomijski sindrom nakon kardiokirurških zahvata ◁◁ most prema transplantaciji srca i nakon primarnog odbacivanja grafta

5.7.1.1.

Priprema bolesnika za postavljanje ECMO uređaja

prvo je potrebno pripremiti uređaj za ECMO (to je posao perfuzionista) zatim liječnik pravilno odabire kanile (drenažna ili odvodna kanila uzima neoksigeniranu krv i njezina je idealna veličina u odrasla čovjeka 23 – 25 Fr, a povratna ili odvodna kanila može biti

povratna vratna kanila

CO2, senzor protoka i tlaka membrana pluća

membrana pluća

miješalica za plin

pumpa

CO2, senzor protoka i tlaka

miješalica za plin

povratna kanila femoralne arterije drenažna kanila femoralne vene

pumpa

vA eCMO v1-A1 konfiguracija konzola

povratna kanila femoralne arterije drenažna kanila femoralne vene

vA eCMO v1-A1 konfiguracija konzola

Slika 5.7. Venoarterijski i venovenski ECMO

Intenzivna zdravstvena njega

redovita kontrola faktora zgrušavanja AT3 te se prema njegovim vrijednostima određuje razina heparina provođenje postupaka prevencije dekubitusa. Ako bolesnik ima otvoren prsni koš, okretanje bolesnika na bok je zabranjeno, dok se bolesnik sa zatvorenim prsnim košem može okretati na bok pri provođenju njege i može biti pozicioniran u krevetu na poluboku uz liječnikov pristanak na samom početku liječenja bolesnik je analgosediran i na mehaničkoj ventilaciji, a u stabilnoj fazi bolesnik može biti budan i ekstubiran svaki sat i češće potrebno je provjeravati položaj kanila, ulazna mjesta, položaj cijevi, boju krvi u cijevima (krv u povratnoj kanili mora biti svijetla, arterijska, a u odvodnoj tamnija, venska) provjeravati boju, toplinu i kapilarno punjenje kaniliranih udova mjerenje tjelesne temperature.

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Komplikacije ECMO potpore mogu biti tehničke prirode, vezane za kanulaciju: •• krvarenje na mjestu uvedene kanile – lezija krvne žile •• malpozicija kanile •• ishemija ekstremiteta •• ispadanje kanile i krvarenje •• masivna zračna embolija •• retroperitonealno krvarenje •• disekcija aorte •• infekcije. Komplikacije sistema: •• opstrukcija cijevi •• dekanulacija •• zatajenje pumpe •• zatajenje oksigenatora •• zatajenje mješača plinova.

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4. 5. 6.

7. 8. 9. 10.

11.

Navedi najčešće uzimani biološki materijal u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj izvođenje postupaka pri uzimanju biološkog materijala u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u uzimanju biološkoga materijala za laboratorijske pretrage. Navedi prednosti središnjega venskog puta u odnosu prema perifernom venskom putu. Opiši postupak postavljanja centralnoga venskog katetera. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za uspostavu perifernoga i središnjega venskog puta. Navedi načine primjene lijekova. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za primjenu lijekova. Navedi kardiovaskularne bolesti u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara pri zbrinjavanju bolesnika u koronarnoj jedinici. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara kod prijma bolesnika s cerebrovaskularnim inzultom u jedinicu intenzivnog liječenja.

12.

13. 14.

15. 16. 17. 18. 19.

20. 21. 22.

Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u bolesnika u kardiološkoj jedinici intenzivnog liječenja. Nabroji tri osnovna tipa mehaničke ventilacije. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za primjenu mehaničke ventilacije. Demonstriraj zdravstvenu njegu bolesnika na mehaničkoj ventilaciji. Imenuj dijalizu koja se provodi u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za podršku bubrežnoj funkciji. Navedi najčešće specijalne dijagnostičke zahvate u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u pripremi za specijalne dijagnostičke zahvate. Definiraj izvantjelesnu membransku oksigenaciju. Demonstriraj pripremu bolesnika za postavljanje ECMO uređaja. Demonstriraj zdravstvenu njegu bolesnika na ECMO uređaju.

Intenzivna zdravstvena njega

Poslovna sestrinska komunikacija

Ishodi učenja: zz navesti vrste komunikacije

zz profesionalno komunicirati u timu

zz voditi dnevne liste u intenzivnoj zdravstvenoj njezi zz voditi obrasce u intenzivnoj zdravstvenoj njezi

zz voditi protokole u intenzivnoj zdravstvenoj njezi

zz primjeniti etička načela u korištenju medicinske i

sestrinske dokumentacije zz navesti osnovna načela biomedicinske etike zz opisati usmenu primopredaju službe u jedinici intenzivnog liječenja zz opisati pisanu primopredaju službe u jedinici intenzivnog liječenja zz navesti prednosti elektronske sestrinske liste zz opisati komunikaciju s bolesnikom i njegovom obitelji

6. Poslovna sestrinska komunikacija

Sadržaj: 6.1. Komunikacija kao odrednica ljudskog bića . . . 98 6.2. Profesionalna komunikacija u sestrinstvu. . . . 99 6.3. Medicinska i sestrinska dokumentacija u jedinici intenzivne njege / liječenja. . . . . . . . . . 99 6.4. Intervencije medicinske sestre / tehničara u vođenju dnevnih lista, obrazaca i protokola u intenzivnoj zdravstvenoj njezi . . . . . . . . . . . 100 6.5. Etička načela u korištenju medicinskom i sestrinskom dokumentacijom. . . . . . . . . . . . 104 6.6. Usmena i pisana primopredaja. . . . . . . . . . . . 106 6.7. Komunikacija sestre/tehničara sa zdravstvenim timom, bolesnikom i njegovom obitelji. . . . . 107

6.1.

Komunikacija kao odrednica ljudskog bića

Sestrinstvo je profesija zasnovana na znanstvenim načelima, fokusirana na pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, kao biopsihosocijalnom biću. Uz specifična znanstvena znanja, sestrinstvo je konstantno pred zahtjevima interpersonalnih, intelektualnih i tehničkih dostignuća i vještina. Može se reći da je komunikacija vitalni alat sestrinske profesije koji pokriva sva polja djelovanja medicinske sestre / tehničara u svakodnevnom radu. Među navedeno ubrajaju se prevencija bolesti, promocija zdravlja, dijagnostičke metode, liječenje, skrb, zdravstvena njega, rehabilitacija i edukacija bolesnika. Svakodnevna interakcija ljudi mnogostruka je u više pogleda. Komunikacija je s okolinom i ljudima u okolini trajna, neprekidna. Udruženo, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju. Ona je intrinzična odrednica svakog pojedinca te u svojem postojanju nema osobe koja ne teži komunikaciji i interakciji s okolinom u kojoj živi i djeluje, radno je produktivna i ostvaruje socijalne kontakte u određenom životnom stadiju.

Jedna je od osnovnih aktivnosti čovjeka kao društvenog bića zato što: zz čovjek ostvaruje interakciju sa životnom i radnom okolinom, zz modelira vlastito ponašanje ovisno o porukama primljenima komunikacijom, zz dvosmjerno meditira komunicirajući sa svijetom i obrnuto. Neverbalna se komunikacija temelji na čitanju znakova tijela. Namjerno ili nenamjerno, ljudi u ovom obliku komuniciraju bez riječi. Neverbalna komunikacija odaje se izrazima lica, gestama i stavom tijela te fizičkim barijerama poput udaljenosti od sugovornika. Pri komunikaciji slušatelj se između naših riječi oslanja na intonaciju našeg glasa kao i govor tijela. Navedenim opažanjima, uz kontekst izrečenog, slušatelj ili sugovornik može dobiti pozitivan ili negativan dojam o sadržaju koji mu je poručen. Čimbenici komunikacije vežu se za: sadržajnost svrhe i cilja, zz primjerenost situaciji, zz odabir odgovarajućeg jezika i metode komunikacije prema osnovnoj svrsi/cilju, zz konzultiranje sa stručnjacima u vezi s planiranjem komunikacije uz učenje različitih komunikacijskih metoda, zz vjerodostojnost. Komunikacija kao takva ima mnoge forme. U komuniciranju s okolinom, sugovornicima ili ostalim zdravstvenim osobljem, komponente komuniciranja svrstavaju se u verbalnu, neverbalnu i paraverbalnu komunikaciju. Verbalna komponenta jest ono što je izrečeno ili zapis jezika koji se izgovara. Neverbalna komponenta komunikacije jesu geste, mimika lica, postura ili zauzeti položaj tijela komunicirajući, kao i pokreti i vlastiti nastup prema sugovorniku. Često nam se dogodi kako se ovi segmenti neverbalne komunikacije pojave pri konverzaciji čiji nam sadržaj nije zanimljiv i više ne privlači našu pozornost. Nesvjesna sfera komuniciranja spontano se zz

PODSJETITE SE!

Riječ komunikacija znači podijeliti, učiniti nešto općim, zajedničkim. Komunikacijska znanost (komunikologija) interdisciplinarna je znanost koja istražuje najraznovrsnije oblike komuniciranja između živih bića, a obuhvaća proučavanje sadržaja, oblika i tehnika priopćivanja, istraživanje smisla poruka i načina njihova prihvaćanja, te učinka poruka koje protječu između pošiljatelja i primatelja. Sadržaj, forma i cilj tri su glavna čimbenika koji definiraju komunikaciju.

6.1.1.

Vrste komunikacije

Komunikacija je sastavnica socijalizacije pojedinca i imperativ osnivanja interpersonalnih odnosa. Ljudska se komunikacija dijeli na verbalnu i neverbalnu. Verbalna se komunikacija ostvaruje govorom ili pismom (kao zapisom govora). 98

Intenzivna zdravstvena njega

iskazuje pred svjesnom. Stoga se zna dogoditi neadekvatan transfer komunikacije, pogrešno shvaćanje poruka slušatelja i/ili zatomljivanje prave informacije.

6.2.

Profesionalna komunikacija u sestrinstvu

S gledišta profesionalne sestrinske komunikacije, verbalna je komunikacija prioritetna. Ne smiju se zanemariti ni neverbalna i paraverbalna komunikaciju u razgovoru s bolesnikom jer ona može omogućiti prepoznavanje govornikovih „skrivenih“ poruka. Vrlo je bitno procjenjivanje tijeka svih razina komunikacije. Neverbalna i paraverbalna komunikacija bitne su za ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Sestrinska komunikacija s bolesnikom na višoj je razni s obzirom na egzistencijalnu komponentu koju uključuje. Na ovakav se oblik komunikacije može gledati kao na susret dviju različitih socijalnih skupina. Medicinsko osoblje ima iznimno visok društveni status s obzirom na razinu bolesniku apstraktnih znanja i specijaliziranih orijentacija prema profesiji, te je njegov monopol prihvaćen od bolesnika. Socijalna uloga bolesnika legitimira njegovu trenutačnu i trajnu ranjivost, bolesnik je primoran tražiti pomoć, pred pretpostavkom da liječnik nije u mogućnosti riješiti njegov problem. U skladu s tim, može se reći kako je bolesnik pod utjecajima psihofizičke patnje, a bolest od koje boluje izvor je nesigurnosti i nepovjerenja.

6.3.

Paraverbalna komunikacija veže se za intonaciju, boju glasa pri izgovoru, tijek govora i ritmičnost komuniciranja.

emocionalne izričaje i izraz postojeće simpatije u slušatelja i u govornika. U kontekstu zdravstvenog sustava, komunikacija je osnovno sredstvo izgradnje suradnje članova tima pri skrbi za bolesnike. Ako nedostaju komunikacijske vještine, medicinskoj sestri / tehničaru teško je odvojiti privatan i poslovan aspekt djelovanja. S aspekta znanosti, sestrinstvo je fokusirano na službu humanosti i zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba. Sestrinska saznanja o bolesniku moraju se znati pravilno i pravodobno iskomunicirati među djelatnicima. Navedeno znači određenu kompoziciju i sklad između znanja, kliničkih intervencija medicinske sestre / tehničara i interpersonalnu komunikaciju. VAŽNO!

Bitno je naglasiti ulogu komunikacije u sestrinskim intervencijama prevencije, liječenja, terapije, rehabilitativnim programima, kao i promociji zdravlja. Efektivno uspostavljena komunikacija s bolesnikom definira se kad medicinska sestra / tehničar razumije bolesnika i njegova iskustva koja joj/mu interpretira.

Medicinska i sestrinska dokumentacija u jedinici intenzivne njege / liječenja

Medicinska je dokumentacija skup medicinskih zapisa i dokumenata nastalih u procesu zdravstvene zaštite koju pružaju njezini ovlašteni djelatnici, a sadržavaju podatke o zdravstvenom stanju i tijeku liječenja bolesnika. Dio je zdravstvene dokumentacije. 6. Poslovna sestrinska komunikacija

U medicinsku se dokumentaciju unose opći podatci koji služe za identifikaciju bolesnika (ime, prezime, dob, OIB, broj zdravstvene iskaznice itd.). Podatci o bolesniku u medicinskoj dokumentaciji uključuju osobnu anamnezu, sadašnju bolest i liječenje. 99

ograniči pristup pojedinim podatcima ili cijeloj bolesnikovoj dokumentaciji ili pak da se odrede ovlasti o mogućnostima pristupa pojedinim podatcima. Svaki neovlašteni pristup bolesnikovoj dokumentaciji od neke druge osobe protivan je bolesnikovoj autonomiji.

6.5.4.

Načelo pravednosti

Načelo pravednosti u zdravstvu obično se shvaća kao poštenost, a inzistira na univerzalnoj jednakosti

6.6.

Usmena i pisana primopredaja

Težište svake ustanove, pružatelja zdravstvenih usluga jesu zadovoljstvo njezinih korisnika te brzina i kvaliteta uslužnosti. Stoga je bitno razviti sustav koji medicinskim djelatnicima omogućuje brz pristup točnim i filtriranim podatcima vezanima uz stanje bolesnika. Trend modernog sestrinstva posljednjih godina postaje težnja profesije prema sestrinstvu zasnovanom na dokazima (engl. Evidence based nursing), kao i standardizacija dokumentacije. Sestrinska je dokumentacija temelj trajnom praćenju i kritičkom pogledu na skrb za svakog bolesnika. Pisana ili elektronička sestrinska dokumentacija trag je sestrinskoga djelovanja i intervencije usmjerene bolesniku. Tako medicinska sestra / tehničar u svakom trenutku zna za intervencije provedene u bolesnika. Ovo je oblik „zakašnjele“ komunikacije jer se elektroničkoj sestrinskoj dokumentaciji može pristupiti u bilo kojem trenutku rada. U prošlosti su medicinske sestre / tehničari dokumentaciju i trajno praćenje bilježile u fizički pisanom obliku za svakog bolesnika posebno, što je zahtijevalo dodatno vrijeme koje bi medicinske sestre / tehničari odvajale za administrativne postupke s obzirom na samu skrb i zdravstvenu njegu. Pri usmenoj primopredaji medicinska sestra / tehničar referirat će sve relevantne događaje tog dana/ noći za svakog bolesnika posebno. 106

svih ljudi bez ikakve diskriminacije na bilo kakvoj osnovi. Opća deklaracija o ljudskim pravima istaknula je kako su svi ljudi međusobno jednaki, bez obzira na spol, nacionalnost, vjersku pripadnost ili neku drugu različitost. Djelatnost medicinske sestre / tehničara obuhvaća sve postupke, znanja i vještine iz područja zdravstvene njege, no tek moralnost, poštenje, pravednost i poštovanje humanih, profesionalnih, etičkih vrijednosti i načela čine odgovornu medicinsku sestru / tehničara, a našu profesiju jedinstvenom i nezamjenjivom.

Pisana se primopredaja odnosi na sve učinjeno tijekom dana u smislu medicinsko-tehničkih postupaka (npr. prijevoji rane, vrijednosti izmjerenih vitalnih funkcija, primljena terapija itd.). Osim toga, pisana primopredaja bolesnika ostaje trajno pohranjena te u tom obliku medicinske sestre / tehničari mogu naknadno iskomunicirati događaje za određenog bolesnika. Usmena primopredaja obavlja se na kraju svake radne smjene, kada se sastaju medicinske sestre / tehničari, glavna odjelna sestra, fizioterapeuti i drugo osoblje. Nakon završetka sestrinske primopredaje slijedi liječnička, kada konzilij liječnika (kirurzi, ane-

Slika 6.1. Usmena primopredaja

Intenzivna zdravstvena njega

steziolozi, specijalizanti) zajedno s glavnim sestrama određenog odjela „prolaze” slučajeve bolesnika te određuju otpuste iz jedinice intenzivnog liječenja, ovisno o stanju pojedinog bolesnika. Prednosti modernizirane, elektroničke sestrinske, pa i medicinske dokumentacije veže se uz smanjenje količine fizičke dokumentacije, mogućnosti kopiranja i lijepljenja teksta, raznih padajućih izbornika kreiranih prema tijeku skrbi za bolesnika i zdravstvene njege bolesnika. Elektronička sestrinska lista omogućuje bržu, kvalitetniju i izravniju komunikaciju između profesionalaca te fokusiranje na krucijalnu problematiku o skrbi za bolesnika, povećavajući njegovu sigurnost u tijeku hospitalizacije. Razvijanjem informatizacije i sustava omogućuje se osoblju u izravnom kontaktu s korisnikom usluge pružanje visokokvalitetne, brze skrbi uz jasnije i preciznije dijagnosticiranje stanja. Kvaliteta skrbi definira se kao „činiti pravu stvar u pravo vrijeme, na pravi način, pravoj osobi te imati najbolje moguće ishode“.

Slika 6.2. Pisana dokumentacija

Komunikacija medicinske sestre / tehničara sa zdravstvenim timom, bolesnikom i njegovom obitelji

6.7.

6.7.1.

Komunikacija sa zdravstvenim timom

Medicinske sestre i tehničari u svakodnevnom radu komuniciraju neprekidno, međusobno, s bolesnikom ili njegovim posjetiteljima, kao i s ostalim članovima multidisciplinarnog tima koji se skrbi o bolesniku. Stoga je uz sadržaj koji se prenosi bitan i način njegova prenošenja. Obilježje sustava zdravstvene zaštite jest brz i neograničen protok informacija i podataka. Treba u obzir uzeti činjenicu kako je medicinska komunikacija uvrštena u kompleksan sustav s mnoštvom koegzistirajućih čimbenika čiji se prioriteti kontinuirano 6. Poslovna sestrinska komunikacija

jeste li znali?

Komunikacija je definirana kao prenošenje informacija, osjećaja i stajališta između sugovornika. Interpersonalna komunikacija, prema Floydu, jest ona komunikacija koja se u kontekstu odnosa odigrava između dvaju pojedinaca, te, kako raste, pomaže krajnjem definiranju odnosa.

izmjenjuju. Informatizacijom zdravstvenog sustava omogućuje se intersektorsko komuniciranje unutar bolničkih sustava u realnome vremenu. Vještine medicinske sestre / tehničara u komuniciranju s članovima tima, bolesnikom i njegovom obitelji izravno utječu na kvalitetu pružene skrbi. Kvalitetna 107

munikacijskom ciklusu s obitelji nakon što im najbliži preminu. Postoje i suportivne terapije pružene obiteljima nakon gubitka voljene osobe. Takav trening od medicinske sestre zahtijeva mentalnu snagu, koncentraciju na tematiku i visok stupanj empatije prema obitelji preminulog. Medicinska sestra / tehničar ne smije dopustiti vlastito proživljavanje patnje bolesnikove obitelji. Obitelji bolesnika informacije (dobre ili loše) poželjno je dati u zasebnoj prostoriji, privatno odijeljenoj od ostatka odjela i njihovih najmilijih. Ako je potrebno, informiranje obitelji može se obaviti s

prekidima, pri čemu obitelj dobiva vremena za procesuiranje aktualnih događaja. Često se dogodi da članu obitelji pozli, pa je bitno imati adekvatan suport u takvom trenutku. Bolesnikovu obitelj koja prolazi terapijski program prilagodbe na život bez najmilije osobe na koju su do toga trena naviknuli u svakodnevnom suživotu, potrebno je i nakon završetka programa periodično kontaktirati. Time se uz suradnju sa socijalnim radnikom može mnogo učiniti za dobrobit i nastavak skladnog života određene obitelji.

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4.

110

Navedi vrste komunikacije. Demonstriraj profesionalnu komunikaciju u sestrinstvu. Navedi medicinsku i sestrinsku dokumentaciju u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u vođenju dnevnih lista, obrazaca i protokola u intenzivnoj zdravstvenoj njezi. Primjeni etička načela u korištenju medicinskom i sestrinskom dokumentacijom.

6. 7. 8. 9. 10. 11.

Navedi osnovna načela biomedicinske etike. Demonstriraj usmenu primopredaju službe u jedinici intenzivnog liječenja. Demonstriraj pisanu primopredaju službe u jedinici intenzivnog liječenja. Navedi prednosti elektroničke sestrinske liste. Demonstriraj komunikaciju sa zdravstvenim timom. Demonstriraj komunikaciju s bolesnikom i njegovom obitelji.

Intenzivna zdravstvena njega

Sestrinska skrb za potencijalnog donora organa i tkiva

ona

D an Org tion

Ishodi učenja:

Sav

zz objasniti pojmove živi davatelj i kadaverični davatelj

7. Sestrinska skrb za potencijalnog donora organa i tkiva

ive

transplantata zz opisati organizaciju dojavljivanja i koordinaciju eksplantacijskog procesa zz objasniti korake eksplantacijsko-transplantacijskog procesa zz opisati detekciju i identifikaciju potencijalnog donora zz objasniti intervencije medicinske sestre tijekom detekcije i identifikacije potencijalnog donora zz objasniti intervencije medicinske sestre kod selekcije i evaluacije donora zz opisati četiri koraka u dijagnosticiranju moždane smrti zz objasniti intervencije medicinske sestre u dijagnosticiranju moždane smrti zz nabrojiti instrumentalne testove za dokazivanje moždane smrti zz opisati održavanje donora u jedinici intezivnog liječenja zz objasniti intervencije medicinske sestre u održavanju vitalnih funkcija donora zz navesti najčešće razloge odbijanja donacije organa zz opisati alokaciju i distribuciju organa

es L

zz navesti četiri vrste osnovne kategorije

Sadržaj: 7.1. Zakonski okviri o darivanju organa. . . . . . . . . . 113 7.2. Organizacija dojavljivanja i koordinacija eksplantacijskog procesa. . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 7.3. Bioetika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 7.4. Hrvatska donorska mreža i nezaobilazna uloga javnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125

111

Nerijetko je medicinska sestra / tehničar ta koja prva primijeti znakove progresije osnovne bolesti ili stanja / neurotrauma, subarahnoidalno krvarenje i obavijesti liječnika npr. o promjeni širine zjenica, promjeni stanja svijesti (GCS) ili odsutnosti trahealnog refleksa. Sestrinska skrb potencijalnog donora specifično je područje rada. Holistički pristup, kako na bilo kojem drugom području skrbi, tako i na ovom, ima neizmjernu važnost. Rad oko bolesnika koji je moždano mrtav uz poštovanje njegove psihičke, fizičke, socijalne komponente funkcioniranja kao jedinke ne zanemaruje se ni u jednom trenutku skrbi. Održavanje donora počinje od trenutka utvrđivanja moždane smrti, a završava zahvatom ekstrakcije organa za transplantaciju. Temelj dobrog održavanja organa za multiorgansku eksplantaciju podrazumijeva održavanje dobre perfuzije i oksigenacije svih organa kroz kvalitetnu liječničku, ali i sestrinsku skrb. Malo je koje medicinsko područje takav izazov za sestrinsku profesiju. jeste li znali?

Kvalitetna skrb za potencijalnog donora nije skrb samo za jednog bolesnika već i za barem sedam potencijalnih!

Presadba organa u svijetu je danas uobičajni način liječenja teških i terminalnih bolesnika. Godišnje se presade desetci tisuća organa, od čega uvijek oko dvije trećine čine bubrezi jer su potrebe za njima najveće. Postoje dva osnovna tipa donora organa ili tkiva: zz živi davatelj zz kadaverični davatelj. Živi je donor obično netko iz obitelji; može se donirati jedan parni organ (bubreg), dio organa (desni, lateralni segment jetre) ili tkiva (koštana srž). Kadaveričnim se donorom može smatrati svaka umrla osoba koja se za života nije izričito protivila donaciji organa. Time se velik broj umrlih osoba može smatrati mogućim donorima organa ili tkiva. Transplantacijska je medicina u nekoj zemlji uspješna ako se presadi dovoljan broj organa. U čitavom je svijetu velik nerazmjer između rastućih potreba za organima i broja organa na raspolaganju. Razvi112

jene zemlje zapadne Europe i SAD pokušavaju organizacijskim zahvatima unutar zdravstvenog sustava, kao i širokom javnom promidžbom i obavješćivanjem stanovništva, tj. stvaranjem afirmativne klime, povećati broj organa od umrlih na raspolaganju kako bi se liječili mnogi teški i na drugi način neizlječivi bolesnici. Transplantacija (presadba, presađivanje) jest prenošenje tkiva ili organa od jednog živog bića na drugo ili s jednog mjesta na drugo u istog pojedinca. Tkivo ili organ koji se presađuje naziva se transplantatom. Najčešće se transplantiraju: zz bubrezi (prekida se potreba za dijalizom) zz gušterača (prekida se potreba za uzimanjem inzulina u nekih bolesnika) zz jetra, pluća, srce ili tanko crijevo (kada organ nepovratno izgubi svoju funkciju te je bolesnikov život ugrožen) zz transplantacija tkiva odnosi se na: kožu (kod za život opasnih opeklina), srčane zalistke ili krvne žile (zbog određenih bolesti), rožnicu (kod ozljede oka, bolesti rožnice itd.). U medicinskoj se praksi primjenjuje više oblika presađivanja, koji se svode u četiri osnovne kategorije, odnosno vrste: zz autotransplantat jest transplantat kojemu je donor ujedno i primatelj. To znači da transplatant prenosimo s jednog mjesta na drugo mjesto u istog, a živog bića (npr. presadba kože s jednog dijela tijela na drugi) zz izotransplantat ili izogeni transplatant jest presadak (transplantat) čiji su donor i primatelj genetički istovjetni s obzirom na antigenske tkivne srodnosti (transplantacija između jednojajčanih blizanaca) zz alotransplantat (prema starom nazivu, homotransplatant) ili alogeni transplatant jest presadak koji se prenosi s jednog bića na drugo u istoj vrsti (npr. s jednog čovjeka na drugog), ali genetički različitih. Oni se najčešće primjenjuju u kliničkoj kirurgiji. zz ksenotransplantat (prema starom nazivu, heterotransplatant) ili ksenogeni transplatant jest presadak čiji donor i primatelj pripadaju različitim vrstama (npr. prenošenje sa životinje na čovjeka). VAŽNO!

Nema donora – nema transplantacije.

Intenzivna zdravstvena njega

7.1.

Zakonski okviri o darivanju organa

Preminule osobe koje se tijekom života nisu izričito protivile darivanju organa, tkiva i stanica ili čije obitelji izraze pristanak ili ne izraze protivljenje, smatraju se mogućim donorima organa i tkiva u RH. Osobe koje se protive darivanju organa nakon smrti trebale bi kod liječnika primarne zdravstvene zaštite popuniti obrazac pod nazivom Izjava o nedarivanju dijelova tijela poslije smrti u svrhu liječenja. Tim se činom pojedinac registrira u registru nedarivatelja RH. Organi ne smiju biti uzeti iz tijela preminule osobe ako nije potvrđena smrt na način koji je u skladu s pravilnikom koji regulira način utvrđivanja moždane smrti (Pravilnik o pobližim medicinskim kriterijima te načinu i postupku utvrđivanja smrti osobe kojoj se dije-

7.2.

jeste li znali?

Dana 25. svibnja 2007. Hrvatska je postala punopravna članica Eurotransplanta (Eurotransplant Internacional Faundation), najveće europske organizacije za razmjenu i alokaciju organa.

lovi tijela mogu uzimati radi presađivanja i Naputak za eksplantaciju organa). Dvije su kategorije kadaveričnih donora: zz darivatelji nakon moždane smrti (DBD), zz darivatelji nakon prestanka rada srca (DCD).

Organizacija dojavljivanja i koordinacija eksplantacijskog procesa

Prepoznavanje mogućeg donora jedna je od najosjetljivijih i najkritičnijih točaka cijelog procesa darivanja i presadbe organa te je stoga za ove postupke i najteže razviti standardizirane protokole. Liječnik odmah ispunjava obrazac Prijava o bolesniku u komi (sl. 7.1.) kod: zz svakog bolesnika primljenog u JIL u dobi između 5. i 65. godine (uz mogući pomak gornje granice) koji je u komi 7 i manje prema GCS-u zz utvrđene etiologije kome (kraniocerebralna ozljeda, moždani udar, dekompenzirani primarni intrakranijalni tumor, anoksično oštećenje mozga). Liječnik u JIL-u, koji je primio bolesnika u komi u skladu s prethodnim kriterijima, mora provesti kliničke postupke utvrđivanja moždane smrti te o nalazu obavijestiti bolničkog koordinatora, koji poduzima daljnje postupke vezane za potvrđivanje moždane smrti. Liječnik je pri provođenju kliničkih postupaka za utvrđivanje moždane smrti obvezan ispuniti Zapisnik o utvrđivanju moždane smrti. 7. Sestrinska skrb za potencijalnog donora organa i tkiva

Nakon utvrđene smrti te pošto je pribavljen odgovarajući pristanak, bolnički koordinator obvezan je o mogućem donoru izvijestiti nacionalnog koordinatora (najkasnije u roku od 60 min). Proces darivanja i presađivanja organa i tkiva multidisciplinarna je i kompleksna djelatnost u kojoj sudjeluje velik broj zdravstvenih i drugih djelatnika i koja umnogome ovisi o kapacitetu timova koji je provode te o dobroj koordinaciji i povezanosti svih segmenata koji sudjeluju u programu. Eksplantacijsko-transplantacijski proces: zz detekcija i identifikacija potencijalnog donora zz selekcija i evaluacija donora zz dijagnoza moždane smrti zz održavanje donora u JIL-u zz razgovor s obitelji zz alokacija i distribucija organa

113

Prije nego što se pristupi kliničkom pregledu, navedena stanja treba po mogućnosti korigirati. Intervencije medicinske sestre / tehničara: zz mjerenje tjelesne temperature (aktivno grijanje kod hipotermije) zz asistiranje pri postavljanju invazivnog monitoringa uz kontinuiranu kontrolu krvnog tlaka s izvođenjem potrebnih intervencija u svrhu liječenja hipotenzije zz vađenje krvnih uzoraka u svrhu analiza i isključivanja eventualne intoksikacije lijekovima te kontrole bolesnikova metaboličkog stanja. Klinički pregled kojim se potvrđuje smrt moždanog debla i perzistirajuća apneja Nakon što su se prije navedena dva preduvjeta zadovoljila, može se započeti s kliničkim pregledom. Stanje zjenica: zjenice moraju biti široke ili srednje široke, u srednjem položaju, ne moraju biti simetrične, fotomotorni je refleks odsutan, kao i okularne kretnje. Podražaj za provjeru stanja zjenica mora biti adekvatan u obliku vrlo jakoga svjetla. U slučaju nereaktivnih zjenica važno je utvrditi jesu li prethodno davani antikolinergici ili midrijatici, odnosno jesu li nereaktivne zjenice posljedica prijašnjih bolesti.

Kornealni refleks: izostanak spontanog treptanja Intervencije medicinske sestre / tehničara: zz kontrola veličine i položaja zjenica zz asistiranje liječniku pri ispitivanju refleksa zjenice na svjetlo (osigurati izvor svjetla) zz asistiranje liječniku pri izvođenju kornealnog refleksa (vršak vate dodiruje vanjski kut oka). trigeminalna osjetna jezgra orbicularis oculi

dodir vII oftalmološka podjela v

jezgra motorike lica

Slika 7.3. Kornealni refleks

Podražaj trigeminusa: izostanak reakcije na bolno podraživanje u području inervacije trigeminusa Okulocefalični refleks: izvodi se tako da se očne vjeđe drže otvorenima, glava se zarotira naglo na jednu stranu i zadrži u tom položaju 3 – 4 sek., a zatim se naglo zarotira na drugu stranu: Stanje zjenica – jako svijetlo

okulomotorni živac zjenica se steže

optički živac

izvor svjetlosti

kružni mišići se skupljaju

Stanje zjenica – prigušeno svijetlo

zjenica se širi

radijalni mišići se skupljaju

Pupilarni refleks Slika 7.2. Pupilarni refleks, stanje zjenica

7. Sestrinska skrb za potencijalnog donora organa i tkiva

117

zz zz

u mrtve osobe oči prate pokrete glave ovaj se test ne smije izvoditi u bolesnika u kojeg je dokazana ili postavljena sumnja na ozljedu cervikalne kralježnice.

Okulovestibularni refleks: glava se podigne za 30 stupnjeva, injicira se 50 mL hladne vode (4 – 8 °C) u vanjski ušni hodnik, najlakše kroz plastični kateter: zz u bolesnika s moždanom smrću ne dobije se nikakvo pomicanje očiju (nistagmus) zz prije testiranja potrebno je provjeriti ima li u zvukovodu cerumena ili krvi, te je li bubnjić intaktan (ORL pregled) zz u slučaju njegove perforacije, a moždano je deblo još uvijek u funkciji, može doći do bradikardije i do pada tlaka. Intervencije medicinske sestre / tehničara: zz priprema materijala za izvođenje gore navedenih postupaka (štrcaljka s hladnom vodom i nastavak za uho, posuda za nečisto, izvor svjetla, sterilni tupfer, sterilne rukavice) zz asistiranje pri izvođenju ORL pregleda zz asistiranje pri izvođenju okulocefaličnog i okulovestibularnog refleksa postavljanjem glave u adekvatan položaj, dodavanjem potrebnog materijala i aktivnim praćenjem mogućih promjena uz liječnika kao ravnopravni član tima.

Faringealni i trahealni refleks: faringealni refleks provjerava se tako da se drvenom špatulom podraži korijen jezika i stražnja ždrijelna stijenka, a trahealni tako da se kroz tubus uvede aspiracijski kateter i njime podraži traheja. Ovo je posljednji refleks koji nestaje. Intervencije medicinske sestre / tehničara: zz priprema pribora za izvođenje postupaka (sterilne rukavice, drvena špatula, aspiracijski kateteri) zz izvođenje postupaka trahealne aspiracije uz poštovanje pravila asepse zz izvođenje postupaka podražaja stražnje ždrijelne stijenke uz kontrolu vitalnih funkcija i neizostavno sudjelovanje liječnika. Atropinski test: bolesniku se intravenski (periferno) injicira Atropin u dozi od 0,04 mg/kg, nakon čega porast srčane frekvencije ne smije biti veći od 10 % od početne frekvencije. jeste li znali?

Testove moždane smrti izvodi liječnik s medicinskom sestrom / tehničarom, a potvrdu o odsutnosti refleksa moraju potvrditi barem dva člana tima (liječnici).

Okulocefalični reﬂeks (lutkine oči) glava ulijevo

oči udesno

ravno

glava udesno

normalan odgovor

oči ulijevo

Okulovestibularni reﬂeks normalan odgovor

asimetričan odgovor

0°C

negativan odgovor

0°C

Slika 7.4. Okulocefalični i okulovestibularni refleks

118

Intenzivna zdravstvena njega

Intervencije medicinske sestre / tehničara: kontinuirana kontrola respiratornog statusa (respiratorni volumeni, SpO2) zz promjena bakteriološkog filtra spojenog na tubus donora, prema potrebi zz njega usne šupljine svakih 6 sati zz kontrola centralnoga venskog tlaka svaka 2 sata, po potrebi češće zz kontrola satne diureze (100 mL), obavješćivanje liječnika o eventualnim promjenama npr. oligurija ili anurija (visok rizik od plućnog edema) zz kontrola sadržaja nazogastrične sonde (provjeravanje prohodnosti i ispravnosti položaja) zz

Slika 7.6. Trahealna aspiracija sekreta

Sestrinske dijagnoze: zz visok rizik od infekcije Intervencije medicinske sestre / tehničara: aseptično zbrinjavanje vanjskih oštećenja kože zz bronhoaspiracija uz pravila asepse zz asistiranje pri postavljanju venskih, arterijskih, intrakranijalnih katetera te urinarnog katetera uz poštovanje asepse zz adekvatno tretiranje oštećenja kože (dekubitus) zz primjena propisanih antibiotika zz izolacija donora. zz

Ovdje treba svakako dodati jedan važan segment u eksplantacijskom procesu, a to je uzimanje i slanje uzoraka za tipizaciju i serološke pretrage. To se čini nakon dobivene privole obitelji za doniranje. Uzorke za tipizaciju uzima i priprema medicinska sestra / tehničar. Uzimaju se uzorci krvi i najmanje triju limfnih čvorova (uzima ih kirurg uz asistenciju medicinske sestre / tehničara). Na svih krvnim i tkivnim uzorcima moraju biti navedeni: zz identifikacijske oznake donora (ime i prezime, dob, spol i krvna grupa) zz datum i vrijeme uzimanja uzoraka. Medicinska sestra / tehničar organizira prijevoz uzoraka u zavod za tipizaciju. Serološki se testiraju svi darivatelji organa, osim djece mlađe od 30 dana, jer se u tom slučaju testira majka djeteta od koje se uzima i anamneza. Testiranje se provodi u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu. Treba naglasiti važnost zaštite rožnice kao tkiva koje se transplantira. Optimalno održavanje zahtijeva korektno zatvaranje očiju. Sestrinske dijagnoze: zz visok rizik od oštećenje sluznice oka

7.2.4.5.

Prevencija infekcije

Uzroci infekcije mogu biti same ozljede koje je donor zadobio, bronhoaspiracije, produljena mehanička ventilacija, postavljanje venskih, arterijskih, intrakranijalnih i urinarnih katetera, te dekubitusi, pa je stoga prevencija vrlo bitna. Najefikasniji način zaštite od posttransplantacijskih komplikacija jest preveniranje svih rizičnih čimbenika. 122

Intervencije medicinske sestre / tehničara: inspekcija oka (epitela i zjenica) zz stavljanje leda da se smanji promjena kornealnog epitela (sterilan okrugli tupfer ohlađen u hladnjaku), promjena obloga prema potrebi zz vlaženje kao i primjena antibiotičke masti ili kapi zz potpuno zatvaranje oka zz asistiranje pri okulističkom pregledu. zz

Intenzivna zdravstvena njega

Tablica 7.1. Obvezni testovi Naziv biljega

Krvlju prenosiva bolest

HBsAg

hepatitis B

anti-HBs

hepatitis B

anti-HBc

hepatitis B

anti-HCV

hepatitis C

HIV Ag/Ab

HIV/AIDS

anti-TP-Elisa

sifilis

anti-Toxo IgG

toksoplazmoza

anti-Toxo IgM

toksoplazmoza

anti-CMV IgG

infekcija CMV-om

anti-CMV IgM

infekcija CMV-om

Zdravstvena njega donora posebna je u svakom segmentu. Kupanje i okretanje treba provoditi samo u krajnjoj nuždi jer može izazvati hemodinamsku nestabilnost i spinalne reflekse. Ako postoji oštećenje kože, treba ga tretirati. Potrebne su i kontrola i evidencija sadržaja nazogastrične sonde uz provjeru prohodnosti i položaja. Stavljanjem obične vode na sondu liječi se hipernatremija i održava crijevni motilitet. jeste li znali?

Kvalitetna skrb za potencijalnog donora nije skrb samo za jednog bolesnika već i za barem osam potencijalnih.

Slika 7.7. Održavanje donora u JIL-u

7. Sestrinska skrb za potencijalnog donora organa i tkiva

Malo koja disciplina postavlja tako visoke zahtjeve pred medicinsku sestru / tehničara kao što je sudjelovanje u procesu održavanja donora u JIL-u. Od medicinske sestre / tehničara zahtijevaju se visoka stručnost, profesionalnost, psihofizička stabilnost i etičnost. Medicinska sestra / tehničar ne smije imati nikakvih moralnih ili etičkih dilema u vezi s moždanom smrti i darivanjem organa. Stavlja se naglasak na čuvanje dostojanstva u skrbi za pokojnika, kao i na skrb koja zadovoljava etička i estetska načela. Svaki svoj postupak, prema profesionalnoj dužnosti, medicinska sestra / tehničar mora dokumentirati.

7.2.5.

Razgovor s obitelji

Čekanje i nadanje, riječi su koje se vežu za potencijalne primatelje organa ili tkiva. Tuga i beznađe, riječi su koje se vežu za obitelj potencijalnog donora. Žalovanje vezano za gubitak voljene osobe kompleksno je i intenzivno emocionalno iskustvo. Svaki je gubitak individualan i svako je žalovanje također individualno. Smrt drage osobe uvijek dođe nenadano. Gubitak otvori rane koje dugo zacjeljuju. Svatko ima svoje, drukčije, viđenje smrti pa, prema tome, i različit način suočavanja s emocijama i reakcije na njih. Sestrinska skrb jest skrb za cijelog čovjeka, utemeljena na holističkom pristupu bez usmjerenosti na samo pojedine segmente, kako u bilo kojem djelu sestrinske prakse, tako i u skrbi za obitelj potencijalnog donora. Javljanje tragične vijesti i rad s članovima obitelji u stanju žalosti nisu jednostavni. Potrebni je specifično znanje i educiranost da bi se ostvarila kvalitetna komunikacija u tako teškom životnom razdoblju. Medicinska sestra / tehničar kao član eksplantacijskog tima ne obavještava o dijagnozi moždane smrti, ali je ona ta koja sudjeluje u tom razgovoru tišinom, katkad stiskom ruke, kadšto čašom vode, a katkad i zagrljajem podrške. Medicinska sestra / tehničar je cijelo vrijeme uz njihova najmilijeg, njezinom prisutnošću osjećaju sigurnost i povezanost s pokojnikom. Dopuštanje članovima obitelji da se na dostojanstven način oproste od svojih najmilijih uz poštovanje moralno-etičkih načela skrbi temelj je stručnog i profesionalnog rada. 123

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4. 5. 6.

7. 8.

126

Objasni pojmove živi davatelj i kadaverični davatelj. Navedi četiri vrste osnovne kategorije transplantata. Opiši organizaciju dojavljivanja i koordinaciju eksplantacijskoga procesa. Navedi korake eksplantacijsko-transplantacijskog procesa. Opiši detekciju i identifikaciju potencijalnog donora. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara tijekom detekcije i identifikacije potencijalnog donora. Opiši selekciju i evaluaciju donora. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara pri selekciji i evaluaciji donora.

9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Opiši četiri koraka u dijagnosticiranju moždane smrti. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u dijagnosticiranju moždane smrti. Nabroji instrumentalne testove za dokazivanje moždane smrti. Opiši održavanje donora u jedinici intezivnog liječenja. Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u održavanju donora. Navedi najčešće razloge odbijanja donacije organa. Opiši alokaciju i distribuciju organa.

Intenzivna zdravstvena njega

Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja u djece i odraslih

Ishodi učenja: zz definirati bol

zz objasniti patofiziologiju boli zz navesti klasifikaciju boli

zz objasniti razloge nastanka boli u djece u jedinici

intenzivnog liječenja zz nabrojati skale za procjenu boli zz procjeniti bol kod djece zz navesti farmakološke i nefarmakološke metode liječenja boli u djece zz provesti intervencije medicinske sestre u liječenju boli zz navesti uzroke boli kod odraslih u jedinici intenzivnog liječenja zz procijeniti bol kod odraslih zz navesti metode liječenja boli u jedinici intenzivnog liječenja

8. Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja u djece i odraslih

Sadržaj: 8.1. 8.2. 8.3. 8.4. 8.5. 8.6. 8.7.

Patofiziologija boli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128 Klasifikacija boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 Bol u djece u jedinici intenzivnog liječenja. . 130 Procjena boli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 Liječenje boli u djece. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 Intervencije medicinske sestre / tehničara u liječenju boli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 Bol u odraslih u jedinici intezivnog liječenja .140

127

Uz obrazloženje da je dosadašnja definicija boli djelomična jer izostavlja kvalitete poput kognitivne i socijalne dimenzije, 2020. godine Međunarodno udruženje za proučavanje boli (International Association for the Study of Pain) definira bol kao neugodno osjetilno i emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva ili nalik na ono povezano sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva.

Bol je složeni doživljaj i, iako ima osjetne kvalitete, riječ je o izrazito osobnom i vrlo složenom iskustvu koje sadržava osjetilne i motivacijske komponente, a na čiji intenzitet, trajanje i kvalitetu djeluju prethodno učenje, razumijevanje uzroka boli i njezinih posljedica, kultura odrastanja, stanje živčanog sustava u trenutku doživljavanja itd. Dakle, sama percepcija boli ovisi o trima čimbenicima: fiziološkom, psihološkom i sociološkom.

Patofiziologija boli

8.1.

Da bi se razvio osjet boli, bolni podražaj mora stići od mjesta ozljede preko perifernih živaca i leđne moždine do centra za bol u velikom mozgu (thalamus), a za potpunu svjesnost bola taj podražaj prolazi iz talamusa

u koru velikog mozga (u sferu svjesnog doživljavanja). Mehanizam nastanka bolnog osjeta (boli) naziva se bolnim putem, a čine ga četiri fiziološka procesa: transdukcija, transmisija, modulacija i percepcija (sl. 8.1.).

PerCePCIjA (doživljaj) somatosenzorni korteks limbički sustav

trAnSdUKCIjA (podražaj)

talamus

nociceptori

primarni (aferentni neuron) Aβ vlakna

trAnSMISIjA (prijenos)

MOdULACIjA (obrada)

sekundarni (aferentni neuron)

stražnji rog

spinotalamički trakt primarni aferentni neuron Aδ I C vlakna

ganglij stražnjih korjenova

prednji rog

BOLnI PUt

Slika 8.1. Mehanizam nastanka bola

128

Intenzivna zdravstvena njega

8.3.

Bol u djece u jedinici intenzivnog liječenja

Hospitalizacija je čimbenik visokog rizika za razvoj djeteta, posebno u ranoj dobi i stresno je iskustvo za obitelj, a najviše utječe na interreakciju majka i dijete. Dok, s jedne strane, hospitalizacija djetetu pruža optimalne uvjete za klinički zahtjevno liječenje bolesti ili perinatalnih i neonatalnih problema, poput nedonoščadi, vrlo male porođajne težine i urođenih problema, s druge strane, izlaže dijete nizu stresnih situacija i bolnih događaja te mu uskraćuje okolišne podražaje bitne za normalan razvoj i učenje. Osim na dijete, hospitalizacija negativno utječe i na majku, izazivajući strah i tjeskobu. Multimodalni i multidisciplinarni pristup upravljanja boli važan je, ali i vrlo zahtjevan segment zdravstvene skrbi u pedijatrijskim jedinicama intenzivnog liječenja zbog specifičnosti koja karakterizira tu populaciju i sam oblik liječenja i skrbi. Uzroci su boli različiti, a najčešće je to akutna bol, bol izazvana traumom, postoperativna bol i proceduralna bol, bol koja nastaje zbog različitih dijagnostičkih i terapijskih postupaka (venepunkcija, postavljanje drenova, katetera, mehanička ventilacija) ili je to bol koja prati osnovnu bolest. Analgezija i sedacija ključni su elementi skrbi za bolesnike, napose za one koji su na mehaničkoj ventilaciji. U pedijatriji različitosti u dobi, razini razvoja i komunikacijskih sposobnosti mogu ometati prijavu boli i biti izazov u upravljanju njome. Jedan od preduvjeta jest njezina procjena i uporaba odgovarajućih alata. Američko udruženje za liječenje boli (engl. American Pain Society) i Američka akademija za pedijatriju (engl. American Academy of Pediatrics) 2001. godine objavljuju zajedničku preporuku za upravljanje boli u pedijatriji, uključujući uporabu odgovarajućih alata za procjenu, multimodalne intervencije i multidisciplinarne timove. Ove smjernice i preporuke zajedno upućuju na to da liječenje boli mora uključivati provjerene, dobro prilagođene alate za procjenu, intervencije za ublaživanje boli i njezine ponovne procjene nakon intervencije. U svemu tome vitalna je uloga medicinskih sestara te je ujedno pokazatelj kvalitetne njege.

130

Dječja populacija izrazito je raznolika: nedonoščad, novorođenčad, predškolska i školska djeca, adolescenti, djeca u pubertetu. Brojne su anatomske, fiziološke, psihološke i farmakološke posebnosti ovisno o djetetovoj dobi i zrelosti. Zbog tog razloga liječenja boli u djece vrlo je zahtjevno. Iskustvo boli u djetinstvu može rezultirati dugoročnim promjenama u fiziološkim i bihevrioalnim reakcijama na bol. Novorođenčad, čak i nedonošče, ima izgrađene sve stanice, puteve i strukture za prijam i prijenos bolnog podražaja. Mogućnost prijenosa boli prisutna je od 20. tjedna trudnoće. Nakon 26. tjedna trudnoće razvijeni su svi neuroanatomski putevi provođenja boli. U novorođenčeta je povećana osjetljivost na bolni podražaj i intenzitet boli jer su silazni inhibicijski putevi modulacije boli od korteksa do stražnjih rogova kralježnične moždine nezreli. Sazrijevaju do sredine dojenačke dobi. Nedonoščad s težom kliničkom slikom pokazuje jaču reakciju na punkciju i veću fiziološku reaktivnost nakon nje od klinički stabilne nedonoščadi. Prijevremeno rođena djeca obično provode u prosjeku dva mjeseca u jedinici intenzivnog liječenja, što rezultira iskustvom toksičnoga stresa tijekom ranog razvoja. Toksični stres sastoji se od visoke reaktivnosti, s čestim i stalnim uzbuđenjem tijela kao odgovor na stresne događaje. Stresno iskustvo u ranoj dobi bez odgovarajuće zaštite može negativno utjecati na kratkoročni, srednjoročni i dugoročni razvoj te na zdravlje u odrasloj dobi. Iskustvo boli u jedinici intenzivnog liječenja ekstremno je toksičan stres za dojenčad tijekom ranog razvoja.

8.3.1.

Klasifikacija boli u djece

Jednako kao i u odraslih bol u djece prema mehanizmu nastanka dijeli se na noceiceptivnu (somatsku i visceralnu) i neuropatsku, te prema duljini trajanja na akutnu i kroničnu.

Intenzivna zdravstvena njega

Tablica 8.1. Vrste boli Vrsta boli

Opis

akutna bol

}}

proceduralna bol

kronična bol

pojavljuje se uz niz dijagnostičkih i terapijskih postupaka (sl. 8.2.) }} akutni proceduralni bolovi povezani su s rutinskim invazivnim liječenjem dojenčadi, u skladu s kliničkim zahtjevima, te su čest izvor stresa za dijete, roditelje i medicinsko osoblje }} nedonoščad ima prosječno šest bolnih postupaka na dan, a dodatno trpe i druge ekstremno ili umjereno stresne postupke poput intubacije, pregleda oka, lumbalne punkcije, uvođenje nazogastrične sonde i ostale postupke }}

}} }}

recidivirajuća abdominalna bol (pokrata: RAB)

maligna bol

8.3.2.

pojavljuje se kod akutnih upalnih bolesti, trauma, opeklina, kirurških zahvata, različitih bolnih dijagnostičkih i terapijskih zahvata

može biti nemaligna i maligna najčešći su uzroci nemaligne boli glavobolje, recidivirajuća bol u trbuhu, muskuloskeletna bol (bol u zglobovima i kralježnici zbog procesa rasta)

rijetko je organski uzrokovana, a češće je psihogene prirode }} u većini slučajeva riječ je o funkcionalnom poremećaju gastrointestinalnog trakta (funkcionalna dispepsija, sindrom iritabilnog crijeva, abdominalna migrena) }}

}}

uzrokuje stanje kada tumorski proces izravno uzrokuje bol, tumor pravi pritisak na okolne strukture, izravna invazija tumora u tkivo, infiltracija živčanih spletova, neizravno lučenje upalnih i drugih medijatora

Utjecaj psiholoških i socioloških čimbenika na doživljaj boli

Psihološki i sociološki čimbenici mogu imati iznimno snažan utjecaj na percepciju boli. Mogu biti osnovni

8. Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja u djece i odraslih

Slika 8.2. Primjer razloga proceduralne boli (uvođenje iv. kanile)

čimbenik, mogu smanjivati osjećaj boli, a mogu ga i povećavati. Postoji niz psiholoških stanja i procesa koji bitno određuju kvalitetu i intenzitet boli. Značenje ozljede: ako je udarac dio dječje igre, može izazvati smijeh, dok udarac percipiran kao kazna najčešće rezultira plačem; emocionalno stanje: jaka emocionalna uzbuđenost može uzrokovati izostanak boli, dok tuga, tjeskoba i potištenost mogu utjecati na njezino jačanje; prijašnje iskustvo: očekivanje umanjuje bol, ali može djelovati i u suprotnome smjeru; pažnja, ako se usmjeri na druge sadržaje, može umanjiti bol; sugestija pak može potpuno ukloniti bol; osobine ličnosti; patofiziološko stanje organizma, npr. umor povećava doživljaj boli. Svi ovi nalazi pokazuju nedvojbeno da postoji utjecaj psiholoških čimbenika na doživljaj, tj. procjenu boli. Važnu ulogu u doživljavanju određenog intenziteta boli ima djetetova vezanost za određenu osobu koja mu daje osjećaj sigurnosti. Prije svega misli se na ulogu roditelja, iako to ne mora biti isključivo biološki roditelj. Djetetov tjelesni, emocionalni i kognitivni rast mijenja njegov odgovor na bol. Čimbenici koji djeluju na doživljaj boli jesu strah, tjeskoba, bijes, nedostatak kontrole ili izbora, osnovna bolest koja uzrokuje bol, prethodna iskustva. Odgovor roditelja i osoblja na djetetov strah, tjeskobu ili ljutnju također mogu promijeniti djetetov odgovor na bol.

131

8.4.

Procjena boli

Preduvjet uspješnog liječenja boli jest njegova kvalitetna procjena, a ovisna je o stupnju djetetova kognitivnog razvoja i razvoja govora. Nedostatak verbalne komunikacije ne znači da dijete ne osjeća bol. Važno je napomenuti da se čak i u ranjive populacije novorođenčadi s nesposobnošću verbalne komunikacije prema simptomima bola mogu otkriti iskustva bola. Bol je uvijek subjektivna, međutim, iskustva boli mogu se mjeriti objektivnim reakcijama, odnosno fiziološkim pokazateljima. Da bi se zaustavila nepotrebna bol u djetinjstvu i njezine dugoročne posljedice, treba protumačiti komunikaciju dojenčadi i djeteta, uključujući neverbalne pokazatelje poput udaranja nogama i izraze lica poput nabranih obrva. Fiziološki pokazatelji boli: ubrzanje pulsa i disanja, porast krvnog tlaka, znojenje (dlanovi), pojava stresnih hormona u krvi, mjerenje kortizola u slini. Promjene djetetova ponašanja: plač, nemir, razdražljivost, grimase (izraz lica), dodirivanje bolnog područja (ozljede), privlačenje nožica trbuhu, odbijanje hrane, nespavanje Za procjenu boli u djece primjenjuju se jednodimenzionalne skale, jednostavne su za uporabu, a njima se dobiva samo jedan parametar – intenzitet boli. Multidimenzionalnim skalama dobije se kvantitativna i kvalitativna ocjena boli, no češće se rabe kod procjene kronične boli. Čimbenici koji pridonose teškoćama u procjeni boli i njezinu liječenju u djece uključuju različitu dinamiku djece, njihovih roditelja i pružatelja zdravstvene skrbi. Dječji fizički, kognitivni i emocionalni razvoj mijenja njihov odgovor na bol.

Samoizvješće bolesnika, ili „self report“, smatra se zlatnim standardom, no uspješna procjena ovisi o dobi, kogniciji, odnosno mogućnosti verbalnog izražavanja. Skale za procjenu boli moraju odgovarati dobi i djetetovu kognitivnom razdoblju. Hrvatsko društvo za liječenje boli Hrvatskoga liječničkog zbora izradilo je 2013. godine Smjernice za liječenje akutne boli, prema kojima se za procjenu bola u djece starije od godinu dana preporučuje FLACC skala za poslijeoperacijsku bol, CHEOPS za proceduralnu bol te COMFORT za intenzivnu njegu. Za procjenu akutne boli u djece nakon tri godine života ispitane su valjanost i pouzdanost sljedećih skala: FACES, revidirana FACES skala, autora Wong–Backera te OUCHER VAS skala (vizualno-analogna skala).

8.4.1.

8.4.1.1.

Jednodimenzionalne skale za procjenu boli Skala izraza lica (engl. face scale)

Skala lica ili Wong-Bakerova skala (sl. 8.3.) omogućuje vizualno određivanje intenziteta boli, percipira se kao jednostavnija od numeričke (NRS) i vizualnoanalogne skale (VAS). Svaki izraz lica opisuje određeni intenzitet boli. Može se primjenjivati u djece nakon 3. godine života. Nema utjecaja kulture, spola ili nacionalnosti.

Tablica 8.2. Razvoj dječjeg poimanja boli 0 – 3 mjeseca života

Odgovor na bol čini se refleksnim, naizgled nema sjećanja na bol

3 – 6 mjeseci

odgovor na bol praćen je tugom i ljutnjom

6 – 18 mjeseci

pokazuje strah od boli, lokalizira bol, koristi riječ „buba“

18 – 24 mjeseca

koristi riječ „boli“ i primjenjuje nekognitivne načine pobjeđivanja boli (zagrljaje, ljuljanje)

2 – 3 godine

opisuje bol i određuje vanjski uzrok „injekcija“

3 – 5 godina

zna procijeniti jačinu boli, emocionalni odgovor (ljuto je i tužno)

5 – 7 godina

precizno određuje intenzitet boli, može se koristiti tehnikama opuštanja

132

Intenzivna zdravstvena njega

0 nema boli

2 blaga bol

4 umjerena bol

jaka bol

vrlo jaka bol

najjača moguća bol

Slika 8.3. Wong-Bakerova skala ili FACES skala

Nedostatak te skale jest mogućnost pogrešne procjene, npr. bolesnikova sklonost da pokaže središte skale.

8.4.1.2.

OUCHER skala

Oucher skala kombinacija je dviju skala, numeričke (za stariju djecu) i skale lica sa šest slika lica (za mlađu djecu) (sl. 8.4.). Trenutačno postoji pet Oucher verzija: bijela rasa, crna ili afroamerička, latino, Ujedinjeni narodi (dječak i djevojčica) i azijska (dječak i djevojčica). Svaka je verzija testirana u grupi djece koja pripadaju etničkoj skupini sa slika. Preporuka je da roditelji/djeca sami odaberu verziju skale kojom se žele koristiti.

Skala se može primjenjivati ako je dijete budno i pri punoj svijesti. Djetetova dominantna ruka trebala bi biti slobodna ako je moguće. Tijekom procjene boli Oucher skalom dijete samo odabire broj ili sliku. Ako je ograničavanje nužno ili je dijete intubirano, odrasla osoba može upitati o intenzitetu boli pokazujući na slike ili brojeve. Dijete može odgovoriti pokazujući prstom, verbalno, klimanjem glave ili zatvaranjem očiju. Oucher pruža korisne informacije o boli povezane uz njega, medicinske tretmane i procedure, kao i za bol povezanu s ozljedama ili bolešću. Također se može koristiti i za procjenu analgetskog učinka. Primjenjuje se u djece dobi od 3 do 12 godina. Skala nije testirana u djece s poteškoćama u razvoju zbog tog razloga nije primjenjiva u takve djece. Roditelji mogu pomoći utvrditi je li njihovo dijete sposobno shvatiti skalu. Dakle, skala se sastoji od dvaju dijelova, numeričke i slikovne skale. Dijete se treba koristiti samo jednom od njih ovisno o kognitivnom razvoju. Dijete može koristiti numeričku skalu ako zna brojiti do 100, pojedinačno ili na desetice, može identificirati koji je broj veći. Slikovna skala primjenjue se u djece koja ne znaju brojiti do 100 i ne znaju odrediti koji je broj veći, te one koja preferiraju korištenje slikama. Pri procjeni vrijednost 0 označuje stanje bez bola, 1 do 3 označuje blagu bol, 4 do 6 umjerenu bol, 7 do 9 jaku bol, 10 neizdrživu bol.

8.4.2.

Slika 8.4. OUCHER skala

8. Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja u djece i odraslih

Bihevioralne skale za procjenu boli

Bihevioralne skale temelje se na obrascima ponašanja indikativnima za bol (indikatori boli), poput izraza

133

8.5.1.

Farmakološke metode liječenja

Analgosedacija je najčešći oblik analgezije kod invazivnih postupaka, postoperativno ili pri traumi. Najčešća kombinacija lijekova za analgosedaciju jesu opioidi i midazolam, te primjena benzodiazepina koji izazivaju amneziju tako da se djeca ne sjećaju boravka u jedinici intenzivnog liječenja. Multimodalni pristup analgosedacije djece kombinacija je: zz sedacije i regionalne anestezije zz epiduralna analgezija primijenjena kontinuirano preko katetera na koje se primjenjuju lokalni anestetici s dodatcima (ketamin, opioidi, klonidin) zz periferni blokovi živaca s kateterom za kontinuiranu primjenu lokalnog anestetika. Iako analgosedacija pomaže u održavanju hemodinamske stabilnosti bolesnika, u smislu da smanji bol te umiri i smiri bolesnika, može imati i negativan učinak. Postoje bolesnici u kojih je oporavak brži i kratko se zadržavaju u jedinici intenzivnog liječenja, te oni u kojih je taj oporavak mnogo dulji, dulje su na mehaničkoj ventilaciji ili stanje zahtijeva ponovi operativni zahvat. U takvih bolesnika postoji opasnost od tolerancije pa je potrebno povećanje doze ili pak oporavkom dolazi do opasnosti od ijatrogenoga apstinencijskog sindroma.

8.5.1.1.

Opioidi

U novorođenčadi, dojenčadi i djece do tri godine dob je najvažniji čimbenik koji utječe na potrebe za morfinom. Fentanil se u djece primjenjuje različitim putevima primjene, uključujući iv. infuziju i PCA (engl. patient controlled analgesia) analgezija koju kontrolira bolesnika (sl. 8.5.), intratekalno i epiduralno. Kodein je slab opioid i za analgetsko djelovanje potrebna je pretvorba u morfin enzimom CYPD6. Srednji ili slabi metabolizatori imaju smanjen ili minimalan učinak kodeina, dok ultrametabolizatori mogu biti sedirani i imati respracijsku depresiju. Prednosti su kodeina manje respiracijske depresije, mučnine i povraćanja u usporedbi s morfinom.

138

Slika 8.5. PCA

PCA analgezija kojom upravlja bolesnik omogućuje učinkovitije doziranje lijeka intravenskom primjenom malih količina lijeka u čestim intervalima, uz kontinuiranu bazalnu infuziju analgetika. Paracetamol primijenjen rektalno praćen je sporijom i nepouzdanom apsorpcijom, pa je potrebna veća početna doza. Intravenski je pripravak pouzdaniji, s manje farmakokinetske varijabilnosti, te ima brži nastup djelovanja. Primijenjen zajedno s drugim nesteroidnim antireumaticima pojačava analgeziju i smanjuje potrebu za dodatnom analgezijom nakon pojedinih operativnih zahvata. NSAR (nesteroidni antireumatici) istraživani su u svim dobnim skupinama, uključujući i dojenčad. Kratkotrajna uporaba ibuprofena u djece s febrilnim bolestima ima isti rizik kao i uporaba paracetamola.

8.5.1.2.

Lokalni anestetici

Krema za topikalnu anesteziju (eutektična mješavina lidokaina i prilokaina) vrlo učinkovito anestezira kožu i tkivo ispod kože. Dubina kože zahvaćena anestezijom ovisi o tome koliko je dugo krema bila na koži. Maksimalna dubina kože koja je zahvaćena jest oko šest do sedam milimetara, ako je krema prije toga dva sata bila na koži. Ovaj pripravak uspješno se koIntenzivna zdravstvena njega

risti pri brojnim postupcima poput punkcije koštane srži i lumbalne punkcije. Dvopostotni lidokainski gel koristi se pri kateterizaciji mokraćnog mjehura. Instaliran u uretru smanjuje bol. Nalokson – opioidni antagonist. U djece se primjenjuje u dozi od 0,01 mg/kg (10 mcg/kg) intravenski. Učinak je kratkotrajan, 30 do 45 minuta, a po potrebi u slučaju umjerene respiratorne depresije može se dati dodatna doza od 10 mcg /kg intramuskularno. Novorođenčad ima produljeno vrijeme eliminacije.

8.5.2.

Nefarmakološke metode liječenja

U liječenju boli kod djece u jedinicama intenzivnog liječenja najčešće se primjenjuju farmakološka sredstva, iako nefarmakološke metode mogu poslužiti kao dodatak ili alternativa. Uglavnom se rabe za prevenciju stresa povezanog s boli. Distrakcija je kognitivno-bihevioralna metoda usmjerivanja pozornosti i misli ili aktivnosti koje odvlače pažnju od boli (slušanje glazbe, pjevanje, čitanje, brojenje). Distrakcija smanjuje dječji strah, anksioznost i bol povezane s akutnim bolnim medicinskim postupcima jer se pretpostavlja da mozak ima ograničeni kapacitet usmjerivanja pažnje na podražaje, ako je pozornost fokusirana na zadatak koji odvlači pažnju, manje je pozornosti usmjereno na bolni podražaj. Učinkovita je kod male djece, uključujući dojenčad od 1 do 24 mjeseca. U postupke distrakcije mogu biti uključeni i roditelji i medicinske sestre / tehničari. Davanje saharoze umakanjem dude u otopinu ili ubrizgavanjem izravno štrcaljkom u usta može smanjiti bol pri nekim bolnim postupcima. Šećerna se otopina može uporabiti za analgeziju novorođenčeta pri bolnim zahvatima.

Znanstveno, nefarmakološko liječenje boli temeljeno na dokazima uključuje sljedeće. zz Dojenje ili majčino mlijeko (uz neupitnu prehrambenu korist majčina mlijeka za dojenčad, ono je i snažna intervencija za ublaživanje boli kada se primjenjuje dojenjem ili preko nazogastrične sonde) zz Nehranjivo sisanje (oponašanje sisanja ima analgetski učinak, može se rabiti duda). zz Olakšano savijanje (stavljanje dojenčetovih ruku i nogu blizu trupa kako bi se oponašalo savijeno držanje u maternici, s udovima smještenima u središnju liniju tijela). zz Povijanje (zamatanje dojenčadi u plahtu ili pokrivač, savijeni udovi, glava, ramena, bokovi neutralni bez rotacije i ruke dostupne za istraživanje) zz Koža na kožu (postavljanje klinički stabilne novorođenčadi na majčinu dojku omogućuje im zagrijavanje, olakšava dojenje, senzibilizira ih na vezivanje i ublažuje bol tijekom medicinskih postupaka) (sl. 8.6.). Položaj kože na koži tijekom 30 minuta učinkovitiji je za ublaživanje boli dojenčadi od 15 ili 80 minuta. Važno je napomenuti da sve ove strategije stimuliraju dojenčad u relevatnim razvojnim sustavima, kao što su oralni, vestibularni i motorički. Osim toga, dojenje i kontakt kože s kožom dio su cijeloga procesa roditeljstva, djelovanje na ublaživanje boli i, naravno, promicanje interakcije majka – dijete. Ostale nefarmakološke metoda koje mogu primjenjivati jesu stavljanje obloga, zauzimanje udobnog položaja i čuvanje bolnog područja, iako to pokatkad znači i prisilnu imobilizaciju (npr. stavljanje sadrene udlage da bi se sačuvao venski put i na taj način izbjegao ponovni bolni postupak).

jeste li znali?

Autori hrvatskih smjernica smatraju da treba primijeniti analgetik ovisno o djetetovu stanju i tipu zahvata. Slika 8.6. Koža na kožu

8. Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja u djece i odraslih

139

Intervencije medicinske sestre / tehničara u liječenju boli

8.6.

Mnoga djeca osjećaju bol tijekom hospitalizacije. Zbog učinka boli na oporavak i razinu stresa, kao i potencijalnih dugoročnih učinaka, presudno je da se bolju u djece dobro upravlja. Razumijevanjem načina na koji se trenutačno upravlja bolima u pedijatriji te primjena znanja temeljena na dokazima medicinska sestra / tehničar ima važnu ulogu u smanjivanju intenziteta boli i smanjivanju stresa, i u djeteta i u roditelja. Radi smanjivanja boli medicinska sestra / tehničar primijenit će sljedeće intervencije: zz prepoznati znakove boli zz izmjeriti vitalne funkcije zz procijeniti bol zz obavijestiti liječnika o bolesnikovoj boli zz primijeniti farmakološku terapiju prema liječnikovoj pisanoj odredbi zz primijeniti nefarmakološke metode liječenja zz ukloniti čimbenike koji mogu pojačati bol zz koristiti se metodama distrakcije (igranje, crtanje, pričanje priča) zz umiriti dijete

ohrabriti dijete zz izbjegavati pritisak i napetost bolnog područja zz poticati na verbalizaciju osjećaja boli, razgovarati o djetetovim strahovima zz uključiti roditelje ako je to moguće zz ponovna procjena nakon primjene analgezije zz evaluacija zz dokumentacija. Upravljanje boli u djece u jedinicama intenzivnog liječenja medicinska sestra / tehničar treba prilagoditi njihovim dobnim i kognitivnim karakteristikama sa svrhom što učinkovitijeg smanjenja boli, smanjenja stresa te uz što manje komplikacija, kratkoročnih ili dugoročnih. Procjena boli mora biti redovita uz provjeru procjene nakon analgezije i pri tome se treba koristiti validiranim alatima. Medicinska sestra / tehničar treba primijeniti znanja temeljena na dokazima da bi se izbjegla subdozirana anlgezija isto kao i predoziranja. Važnu ulogu u smanjivanju boli u djece imaju medicinske sestre / tehničari jer su najviše uz bolesnika i vrlo često su nadomjestak za roditelje. zz

Bol u odraslih u jedinici intezivnog liječenja

8.7.

Bol u jedinici intenzivnog liječenja uzrokuje nekoliko čimbenika: zz primarno oštećenje (operacija, trauma itd.) zz invazivne medicinske intervencije (iv. linije, intubacija, drenaža itd.) zz rutinski postupci zdravstvene njege (aspiracija, fizikalna terapija, previjanje) zz kronična bol vezana za komorbiditet bolesnika. Intenzivna bol utječe na povećanu aktivnost autonomnoga živčanog sustava, što se očituje povišenjem krvnoga tlaka i tjelesne temperature, povećanjem frekvencija srčanih otkucaja, širenjem zjenica, znojenjem, povećanom gastrointestinalnom sekrecijom.

140

Ukratko, dovodi do narušavanja homeostaze te djeluje na gotovo sve organske sustave.

8.7.1.

Procjena boli

Budući da je riječ o subjektivnom iskustvu, bol je teško definirati i izmjeriti. Bolesnikova izjava jedini je dokaz njezina stvarnog postojanja. jeste li znali?

„Bol je sve što osoba kaže da jest i postoji kad ona kaže da postoji“ (McCafrey 1968).

Intenzivna zdravstvena njega

Vizualno-analogna skala (Visual analogue scale) također je vrlo raširena. Čini je linija duga 100 mm. Njezin je početak označen iskazom „Potpuna odsutnost boli“, a kraj iskazom „Najjača moguća bol“. Od bolesnika se traži da pokaže mjesto koje bi odgovaralo njegovu doživljaju boli. Na drugoj se strani milimetarske ljestvice očita brojčani rezultat (VAS score). VAS

skala (sl. 8.8.) zahtijeva veće kognitivne sposobnosti te nije prikladna za procjenu poslijoperacijske boli, kao ni u bolesnika s vizualnim i/ili kognitivnim poteškoćama. Nedostatci su joj i vrijeme potrebno za unošenje podataka, diskutabilna pouzdanost te potencijalno zbunjujući utjecaj na bolesnika.

najjača moguća bol

nema boli

Slika 8.8. Vizualno-analogna skala

Skala izraza lica (engl. Face skala) pogodna je za djecu, stare osobe, osobe s otežanom komunikacijom. Jednodimenzionalne je skale zbog navedenih okolnosti vrlo rijetko moguće primijeniti.

8.7.2.2.

Multidimenziolne skale, bihevrioalne skale

Govoreći o alatima procjene boli u ovakvih bolesnika, sveobuhvatna istraživanja pokazala su superiornost skale CPOT (The Critical Pain Observation Tool). U bolesnika s umanjenim sposobnostima spontanih neuromišićnih pokreta, ili kod delirija, procjena boli nije adekvatna. Liječenje boli najvažniji je čimbenik kvalitete života i uspješnog oporavka te jedno od osnovnih ljudskih prava bez obzira na nedostatak ili odsutnost verbalizacije. U sediranih i analgeziranih intenzivnih bolesnika zadovoljavajuća procjena boli primjenom CPOT alata rezultira dobrom analgezijom. Critical Care Pain Observation Tool ili, skraćeno, CPOT alat, sastoji se od četiri indikatora. Izraz lica – najbolji je neverbalni pokazatelj prisutnosti boli. Vrijednost 0 dodjeljuje se kada nema mišićne napetosti lica, vrijednost 1 dodjeljuje se pri 142

napetom licu koje se obično izražava kao spuštanje obrva. Vrijednost 2 odnosi se na grimase, kontrakciju cijelog lica, uključujući čvrsto zatvorene oči i spazam obraznih mišića. Pokatkad bolesnik može otvoriti usta ili, ako je intubiran, može gristi endotrahealnu cijev. Pokret tijela – vrijednost 0 dodijeljena je kada bolesnik miruje ili je u normalnom položaju prema prosudbi medicinske sestre/tehničara. Vrijednost 1 dodjeljuje se kod „zaštitnih pokreta“, što znači da bolesnik provodi spore i oprezne pokrete, pokušava dosegnuti ili dodirnuti mjesto bola. Vrijednost 2 dodjeljuje se kada je bolesnik nemiran ili uzrujan, pokazuje ponavljajuća kretanja, pokušava povući cijevi, pokušava sjediti u krevetu ili ne surađuje. Pokreti su tijela manje specifična ponašanja s obzirom na bol, ali su još uvijek važni u cijeloj procjeni bolesnikove boli. Suradnja s mehaničkim ventilatorom (intubirani bolesnici) – iskorištava se kada je bolesnik mehanički ventiliran. Vrijednost 0 odnosi se na lako ventiliranje, bolesnik ne kašlje niti aktivira alarme. Vrijednost 1 dodjeljuje se kada bolesnik kašlje ili aktivira alarme, ali se spontano zaustavlja bez intervencije medicinske sestre / tehničara. Vrijednost 2 dodjeljuje se kada se bolesnik bori s mehaničkim ventilatorom. U tom slučaju medicinska sestra / tehničar treba intervenirati Intenzivna zdravstvena njega

Tablica 8.6. Alat za procjenu boli (engl. The Critical – Care Pain Observation Tool – CPOT) (Gélinas C. 2006) INDIKATOR

OPIS

VRIJEDNOST

opušteno, neutralno

prisutno mrštenje, spuštanje obrva, stezanje orbita i levatora usnica }} (npr. otvaranje očiju ili otimanje tijekom bolnih postupaka)

napet

čvrsto zatvorene vjeđe }} (bolesnik može biti s otvorenim ustima i grize ET tubus)

mrštenje

nema pokreta (ne znači nužno odsutnost bola) }} ili normalan položaj (pokreti nisu usmjereni prema mjestu bola ili nemaju svrhu zaštite)

odsutnost pokreta ili normalan položaj

spor, upozoravajući pokreti, dodirivanje ili trljanje mjesta bola, traži pažnju kroz pokrete

zaštita

povlačenje tubusa, pokušava sjesti, pomiče udove, ne slijedi naredbe, napada osoblje, pokušava sići s kreveta

nemir/agitacija

alarm se ne aktivira, lako se ventilira

tolerancija mehaničkog ventilatora

kašalj; alarm se može aktivirati, ali se zaustavi spontano

kašalj, ali tolerancija

borba s mehaničkim ventilatorom

govori normalnim glasom ili se ne čuje

}}

uzdisanje i stenjanje

}}

plače i jeca

plač i jecanje

}}

nema otpora kod pasivnih pokreta

relaksiran

}}

otpor kod pasivnih pokreta

napet, rigidan

jak otpor kod pasivnih pokreta ili nesposobnost da ih dovrši

jako napet i rigidan

}}

nema primjetne napetosti

Bod

}}

IZRAZ LICA

}}

POKRET TIJELA

}}

}} }}

SURADNJA S mehaničkim ventilatorom (INTUBIRANI)

}}

asinkronizacija, blokiranje mehaničkog ventilatora, }} alarm se često uključuje }} }}

}}

VOKALIZACIJA (EKSTUBIRANI)

TONUS MIŠIĆA

}}

Original preuzet s Microsoft Word - CPOT, Handout.doc (kpnursing.org)

8.7.3.

Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja

Suvremeni pristup sedaciji u jedinici intenzivnog liječenja jest sedacija temeljena na analgeziji. 144

8.7.3.1.

Nefarmakološke metode liječenja

Nefarmakološke mjere liječenja uključuju sve postupke njege bolesnika koji pridonose komforu bolesnika te olakšavaju izvođenje invazivnih postupaka njihove njege i liječenja.

Intenzivna zdravstvena njega

8.7.3.2.

Farmakološke metode liječenja

Liječenje boli lijekovima najčešći je oblik multimodalnog i multidisciplinarnog pristupa njezinu liječenju. Parenteralna primjena opioida osnova je liječenja boli u jedinicama intenzivnog liječenja. Naziv opioidi odnosi se na sve lijekove, sintetske ili prirodne, koji preko opioidnih receptora ostvaruju učinak sličan morfinu. Najčešće uporabljivani opioidni lijekovi u jedinicama intenzivnog liječenja jesu Morphine, Fentanil, Sufentanil i Remifentanil. Razlikuju se po svojoj farmakokinetici i farmakodinamici, odnosno u potentnosti (npr. Fentanil je 100 % jači od Morphina). Osim poželjne analgezije, izazivaju i određene nuspojave: mučninu i povraćanje, supresiju refleksa kašlja, bradikardiju, vazodilataciju, sedaciju i respiratornu depresija. Važno je navrijeme uočiti nuspojave i pravodobno reagirati. Nalokson je kratkodjelujući opioidni antagonist koji se najčešće primjenjuje za liječenje predoziranja. Poluvijek eliminacije iznosi oko 60 minuta, što je kraće od poluvijeka eliminacije većine opioida, pa ga je stoga važno davati u ponavljajućim dozama ili u kontinuiranoj infuziji, uz praćenje učinka.

Nesteroidni antireumatici (NSAR) Ti lijekovi imaju analgetička, protuupalna i antipiretička svojstva. Ketoprofen, Diklofenak, Ibuprofen, acetilsalicalna kiselina (Aspirin) primjenjuju se protiv umjereno jake boli i vrlo često u kombinaciji s opioidima. Paracetamol je najćešće primjenjivan lijek analgetik i antipiretik na svijetu. Koristi se za liječenje blage do umjerene boli. Njegova primjena smanjuje potrebu za opioidima za 30 %. Najučinkovitiji je kada se daje u redovitim razmacima, neovisno o trenutačnoj percepciji bola. Preporučena doza u odraslih je 1 g svakih 6 sati, a maksimalna dnevna doza 4 g. Koanalgetici ili adjuventi analgetici Koanalgetici prvotno nisu analgetici po svojem sastavu (npr. antideprisivi, antiepileptici, lokalni anestetici), međutim, pokazali su se kao vrlo korisnima u liječenju nekih vrsta boli. Primjenjuju se najčešće kod neuropatske vrste boli i u kombinaciji s nekim drugim analgeticima.

Pitanja za ponavljanje 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Definiraj bol. Opiši patofiziologiju boli. Navedi klasifikaciju boli. Objasni razloge nastanka boli u djece u jedinici intenzivnog liječenja. Nabroji skale za procjenu boli. Demonstriraj procjenu boli u djece. Navedi farmakološke i nefarmakološke metode liječenja boli u djece.

8. Liječenje boli u jedinici intenzivnog liječenja u djece i odraslih

8. 9. 10. 11. 12.

Demonstriraj intervencije medicinske sestre / tehničara u liječenju boli. Navedi uzroke boli u odraslih u jedinici intenzivnog liječenja. Primjeni alate za procjenu boli u odraslih. Demonstriraj promatranje bolesnika u mirovanju i tijekom okretanja. Navedi metode liječenja boli u jedinici intenzivnog liječenja.

145

Literatura 1. Agarwal DA, Hess EP, Atkinson EJ, White RD. Ventricular fibrillation in Rochester, Minnesota: experience over 18 years. Resuscitation 2009;80:1253–8. 2. Anand K, Scalzo F Can adverse neonatal experiences alter brain development and subsequent behavior? Biol Neonate 2000. 77:69–82 3. Arbour C., Gélinas C. Setting for Pain Managemaent When Using a Behavioral Scale: Example With the Critical – Care Nurse Observation Tool. Critical Care Nurse, 2011; 31 (6): 66-68. 4. Azoulay E, Timsit JF, Sprung CL, Soares M, Rusinová, Lafabrie A, et al. Prevalence and factors of intensive care unit conflicts: the conflicus study. Am J Resp Crit Care Med. 2009;180:853‒60. 5. Brock D. Interprofessional education in team communication: working together to improve patient safety. Postgrad Medicine Journal. 2013; 89(1057): 642-651. 6. Brunner. Suddarth.Texbook of medical-surgical nursing.I.B.Lopincott Company. Philadelphia; 1998. 7. Budak A, Moro LJ, Pavleković G, Vrcić M. Osnove komunikacijske vještine. Priručnik MF Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb; 1992. 8. Budimir, A. Infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi. U: Beader, A., Bedenić, B., Budimir, A. Klinička mikrobiologija: odabrana poglavlja. Zagreb: Medicinska naklada; 2019; 198-215 str. 9. Bušić M.,Grbac J.,Krstulović B.,Mitar Z.1.tečaj za transplantacijske koordinatore. Pula; Studeni 2003. 10. Chabavewski F.,Blount T.,Edvards C.,Holmquist M.A critical pathway:Guiding care for organ donors.Critical care nursing.Vol.19.April 1999. 11. Chichirez CM, Purcărea VL. Interpersonal communication in healthcare. J Med Life. 2018;11(2):119-122. 12. Cohen L. Behavioral approaches to anxiety and pain management for pediatric venous access. Pediatrics; 2008; 122(suppl 3):S134–39 13. Chichirez CM, Purcărea VL. Interpersonal communication in healthcare. J Med Life. 2018;11(2):119-122. 14. Damani N. Priručnik o prevenciji i kontroli infekcija. 4. izdanje. Zagreb: Medicinska naklada; 2019. 15. Dangubić, Boban, et al. “Tijek i ishod kardiopulmonalnih reanimacija u Kliničkom bolničkom centru Rijeka.” Medicina fluminensis 49.4 (2013): 468-473. 16. Deša K. Organizacija jedinica intenzivnog liječenja. U: Šustić A, Sotošek, Tokmadžić V, i suradnici. Priručnik iz anesteziologije, reanimatologije, i intenzivne medicine za studente prediplomskih, diplomskih, i stručnih studija. Rijeka. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci 2015. 17. Djulabić L. Analgetici I koanlgetici u liječenju boli , U : Bol peti vitalni znak , Zdravstveno veleučilište: Zagreb; 2016; 159 – 172 18. Eddy K, Jordan Z, Stephenson M. Health professionals’ experience of teamwork education in acute hospital settings: a systematic review of qualitative literature. JBI Database System Rev Implement Rep. 2016;14(4):96-137. Literatura

147

19. Evans RG. Patient centered medicine: reason, emotion, and human spirit? Some philosophical reflections on being with patients. Med Humanit. 2003 Jun; 29(1): 8-14. doi: 10.1136/mh.29.1.8. 20. Gajraj N, Pennant J, Watcha M .,Eutectic mixture of local anesthetics (EMLA) cream. 21. Gamal Abbas Khalifa, John Ballance, Hans Domanovits, Andrew Lockey, Gavin Perkins, Joachim Schlieber, Jasmeet Soar, Anatolij Truhlář, Theodoros Xanthos. Napredna životna podrška ERC PREPORUKE IZDANJE 2015. European Resuscitation Council, 2015 22. Gopčević A.,Vučić M., Halapir T.,Krikšić V.,Prugovečki D.Život na dar.2008.ZagrebAnesth Analg,1994. 78: 574-583. 23. Havelka M, Despot Lučanin J Psihologija boli. Medicinski fakultet. Zagreb; 1991. 24. Huseđinović I.,Kosić-Lovrić Lj. 10 godina eksplantacijskog programa u KB Dubrava-Gdje smo danas, Medicinska naklada: Zagreb; 2004. 25. Jukić M., Carev M., Karanović N., Lojopour M., Anesteziologija i intenzivna medicina za studente , Katedra za anesteziologiju i intenzivnu medicinu, Split 2015. 198 – 202 Skripta Anesteziologija i Intenziva (scribd.com). 26. Kiseljak V., Persoli – Gudelj M., Bol tijekom dječje dobi, U: O kroničnoj boli iznova, Medicinska naklada: Zagreb; 2008: 101-102 str. 27. Komunikacijska znanost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. (Pristupljeno 29. 9. 2020., dostupno na http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32687) 28. Kourkouta L, Papathanasiou IV. Communication in nursing practice. Mater Sociomed. 2014;26(1):65-67. doi:10.5455/msm.2014.26.65-67. 29. Krstulović B. Detekcija, selekcija i evaluacija donora. Davatelj organa i moždana smrt :http://www.hdm.hr/ tecaj/HTML/DAVATELJ.htm, Datum pristupa 01.12.2020. 30. Kurtović B., Akutna i kronična bol, U: Lončar Z., Rotim K., Bol peti vitalni znak; Zdravstveno veleučilište Zagreb: Zagreb: 2016: 65-75 str. 31. Kynoch K, Chang A, Coyer F, McArdle A. The effectiveness of interventions to meet family needs of critically ill patients in an adult intensive care unit: a systematic review update. JBI Database System Rev Implement Rep. 2016;14(3):181-234. 32. Larson EB, Yao X. Clinical empathy as emotional labor in the patient-doctor relationship. Journal of American Medical Association. 2005; 293 (9): 1000-1006. 33. Lewis S, Bucher L, Heitkemper M, Harding M. Medical Surgical Nursing. 10 izdanje. St Louis: Elsevier; 2017. 34. Lincoln P.A., Whelan K, Hartwell L.P., Gauvreau K., Dodsen B.L. , LaRovere J.M. I sur, Nurse – Implemented Goal- Dirct Strategy to Impove Pain and Sedation Management in a Pediatric Cardiac ICU, Pediatric Critical Care Medicine, 2020., (20) 1-7. 35. Lončar Z. Definicija , Klasifikacija i mehanizam nastanka boli U: Bol peti vitalni znak, ; Zdravstveno veleučilište Zagreb; Zagreb: 2016: 11-19 str. 36. Loizzoa., Loizzio S., Capasso A.,Neurobiology of pain in children;an overview.Open Biochem J; 2009;3:2418-25 37. Majerić Kogler V., Frković V., Kvolik S., Perković M., Kopić D., Pavičić Perković S. I sur. Smjernice za liječenje akutne boli, Bol – Glasilo Hrvatskog društva za liječenje boli, siječanj 2013; 3 (6): 30 -41.

148

Intenzivna zdravstvena njega

Pojmovnik A

AIRWAY – orofaringealni tubus / Guedelov tubus, pomagalo za održavanje dišnog puta

cerebrospinalni likvor – bistra tekućina koja ispunjava subarahnoidalni međumoždani prostor i šupljine središnjega živčanog sustava

ARDS – akutni respiracijski distresni sindrom – akutno oštećenje pluća arterijski tlak – tlak u arteriji, sila kojom krv pri protoku tlači arterijsku stijenku arest srca – zastoj srčanog rada

cijanoza – plavkasta boja kože zbog nedovoljne količine kisika u krvi CT – kompjutorizirana tomografija, dijagnostička metoda slojevnog snimanja tijela

aspiracija ( sukcija) – postupak uklanjanja sekreta pomoću aparata koji stvara negativni tlak

AMBU – samošireći balon

defibrilator – medicinska naprava / uređaj za defibrilaciju ili kardioverziju

anafilaksija – akutna, za život opasna alergijska reakcija posredovana IgE protutijelima koja se pojavljuje kod prethodno senzibiliziranih osoba kada dođu u dodir sa senzibilizirajućim antigenom

dehidracija – znakoviti manjak tjelesne tekućine i elektorlita diureza – količina mokraće izlučene kroz 24 sata

analgetici – lijekovi protiv boli

dispneja – otežano disanje

antidot – protuotrov

drenaža – postupak kojim se s pomoću drena, sonde ili katetera omogućuje odstranjivanje krvi, sekreta i raspadnih produkata iz kirurške rane i tjelesnih šupljina

antikoagulantna terapija – primjena lijekova koji usporavaju proces zgrušavanja krvi anurija – prestanak stvaranja urina auskultacija – slušanje pomoću stetoskopa nenormalnih šumova

E ECMO – izvantjelesna membranska oksigenacija

edem – oteklina

biopsija – pregled uzorka tkiva pod mikroskopom radi otkrivanja nenormalnosti/abnormalnosti

EKG – elektrokardiogram, ispitivanje električne aktivnosti srca

BIS – bolnički informatički sustav

enteralni unos hrane – unos hrane probavnim traktom

bradikardija – puls s manji od 60 otkucaja u minuti bronhoskop – aparat kojim se izvodi bronhoskopija bronhoskopija – izravna, vizualna, endoskopska pretraga dušnika i dušnica Pojmovnik

F Fowlerow položaj – polusjedeći položaj bolesnika

151

G GCS (Glasgow Coma Score) – Glasgowska ljestvica (skala) za procjenu stanja svijesti HR – srčana akcija HDM – Hrvatska donorska mreža hemodijaliza – metoda odstranjivanja otpadnih tvari iz krvi (kalij i urea) i viška vode u slučaju zatajenja bubrega hemokultura – kultura krvi radi otkrivanja bakterijemije hemoptiza – iskašljavanje krvi hemoragijski šok – šok nastao smanjenjem volumena tjelesnih tekućina zbog krvarenja

J – mjerna jedinca za isporuku električne energije kod defibrilacije JIL – jedinica intenzivnog liječenja

K kardiogeni šok – relativni ili apsolutni pad minutnog volumena srca zbog primarnog srčanog poremećaja koma – nesvjesno stanje, spada u najteže poremećaje svijesti kontraindikacija – okolnost koja zabranjuje primjenu određenoga lijeka ili postupka kontraktura – ograničena pokretljivost zgloba

hipoksemija – stanje smanjenoga parcijalnog tlaka kisika arterijske krvi

hipoksija – smanjena opskrba tkiva kisikom

LT – laringealni tubus / laringealna cijev

hipotermija – pothlađenost bolesnika

LMA – laringealna maska, supraglotičko/alternativno pomagalo za održavanje dišnog puta

lumbalna punkcija – postupak uzimanja likvora u području lumbalnog dijela kralježnice između L4 i L5 kralješaka

I-GEL – supraglotičko / alternativno pomagalo za održavanje dišnog puta IKT - intrakranijalni tlak (engl. skraćenica ICT) infekcija – prodiranje mikroorganizama u tijelo infarkt – ograničena nekroza tkiva uslijed začepljenja dovodne arterije intrakranijalni tlak – tlak u lubanjskoj šupljini intenzivna medicina – grana medicine koja se bavi osiguravanjem potpore za održavane života ili potporu organskim sustavima bolesnicima koji su kritično oboljeli i koji zahtijevaju stalni monitoring infuzomat – pumpa koja kompjutorski regulira intravensku primjenu lijeka s mogućnošću signalizacije nepravilnosti intubacija – uvođenje tubusa u dišne puteve insuficijencija – nedostatan rad nekog organa

152

M Magillova hvataljka – instrument za uklanjanje stranih tijela iz dišnog sustava malapsorpcija – nedovoljna apsorpcija hranjivih tvari MAP – srednji arterijski tlak, prosječna vrijednost arterijskog tlaka tijekom srčanog ciklusa melena – katranu slična stolica zbog krvarenja u gornjim dijelovima probavnog sustava meningitis – upala moždanih ovojnica midrijaza – proširenje zjenica mmHg – milimetri žive, oznaka koja se upotrebljava za izražavanje krvnog tlaka MR – dijagnostička metoda slikovnog prikaza tijela u slojevima uz pomoć snažnih magnetnkih polja

N Intenzivna zdravstvena njega

Kazalo pojmova A

acido-bazni status 91, 115 acidoza 27, 45, 47, 64, 89, 69, 120 adrenalin 47 afazija 88 airway 49, 54, 55, 56 aldosterona 141 alogeno 129 alokacija 111, 113, 124, 126 alotransplantat 112 ambu 46, 49, 58, 73 analgezija 138 APACHE 29 ARDS 40, 71, 94 arest 27, 45, 47, 48, 50, 95, 120 Atropin 47, 119 autotransplantat 112 AVPU 50

darivatelj 75, 113, 122, 111, 112, 115, 126 defibrilacija 44, 46, 47, 48, 49 defibrilator 4, 5, 46, 48, 49 desaturacija 38, 39, 92 donor 112, 115, 117, 122, 119-126

B barbiturati 116 Bechterewljev 62 benzodiazepin 138 bikarbonati 47, 91 BIS 9, 20, 100 bol 125, 127 -135, 137, 139–145 Bradenova skala 103 bronhoaspiracija 122

C cerebrospinalni 80, 81 Cheyne-Stokesovo 88 CPOT 143 CPP 38 Cuff 46, 49, 62, 63 CVK 33, 34, 36, 41, 42, 80, 83, 85, 92, 95 CVT 32–35, 83, 102 CVVHDF 91 CVVHF 91 Kazalo pojmova

E Ecmo 79, 93–96, 102 eksplantacija 114, 120 eksplantacijski tim 111, 113, 114, 123, 125 ekstubacija 65 endotrahealna pomagala 54, 55 endotrahealna intubacija 56, 60, 61, 62, 87, 90 endotrahealna cijev 54, 57, 59, 60, 61, 63, 65, 143 endotrahealna kanila 63, 67 endotrahealna aspiracija 65 ezofagealni varikoziteti 28

F faringealni refleks 118 fentanil 138, 145 FLACC 132, 134

G GCS 29, 37, 39, 112, 114

H hemodijaliza 6, 9, 12, 82, 91, 103 hemodinamika 9, 27, 28, 30, 31, 39, 40, 41, 42, 39, 70, 82, 83, 90, 91, 92, 94, 95, 102, 103, 114, 115, 119, 123, 138

I i-gel 46, 55, 59 ICP 81, 89 IKT 37, 38, 39 155

intubacija 26, 27, 38, 46, 48, 49, 56, 59, 60, 61, 62, 63, 88, 131, 140, 141 Izotransplantat 112

K kadaverični 111, 112, 113, 114, 126 kardiopulmonalna 9, 25, 30, 43, 44, 45, 47, 48, 52 KPR 45, 48 ksenotransplantat 112

L laringealna cijev 59 laringealna maska 55, 58 laringoskop 46, 49, 56, 57, 61, 62, 63 LCT 71 Lidco 39, 40 LVAD 102 LVSWI 42

M Magillova hvataljka 46, 57, 61 MAP 38 Mcintoshev laringoskop 56

N nazofaringealna cijev 55, 56, nazofaringealna intubacija 60 nazofaringealni tubusi 61 nazotrahealna intubacija 59 nociceptori 129

O oksigenator 102 oksimetar 30, 87 oksimetrija 38, 50, 88, 90, 91, 92 orofaringealna cijev 54, 55 orotrahealna intubacija 56, 57, 59, 60 oživljavanje 2, 35

PCWP 41, 43 PEA 43, 47 PEEP 32, 37 Picco 9, 40, 41, 87 postreanimacijska skrb 25, 49, 50, 51 posttransplantacijski 122

R reanimacija 7, 9, 25, 26, 30, 43, 44, 45, 47, 48, 49, 50, 51, 87, 88, 92, 94 respirator 6, 7, 23, 24, 48, 49, 135 RVAD 102

S saturacija 38, 39, 45, 48, 61, 93 SCCM 26 SMBS 103 ST-elevacija 86 subarahnoidalni vijak 37 Swan-Ganz 9, 40, 41, 42, 87, 95

T traheobronhalna aspiracija 63, 64, 65 traheotomija 4, 60, 61, 62, 63, 90 transplantacija 2, 93, 94, 95, 112, 114, 125 transplantat 111, 112, 126 tubus 9, 46, 48–51, 59, 61–64, 92, 93, 118, 119, 122, 135, 144 tWare 102

V VAP 90 vestibularni refleks 118, 139 VF 43, 48 Vodilica 61, 62, 83 VT 43, 44

W Wong-Bakerova skala 132, 133

P PCA 138 PCI 44, 86 156

Y Yankauerov kateter 64 Intenzivna zdravstvena njega

Izdavač MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB, Cankarova 13 Za izdavača MARIJA ELJUGA Urednica ANĐA RAIČ, prof. Lektura TOMISLAV SALOPEK Korektura INGA BORŠ Grafička obrada MAJA MRAVEC Naslovnicu oblikovao Marijan Zafron Tisak

?,00 kn

I S B N 9 7 8 - 9 5 3 -1 7 6 - 9 8 8 - 4