Osnove zdravstvene njege

B I B L I O T E K A

S R E D N J O Š K O L S K I

U D Ž B E N I C I

Irena Eisenkohl Novaković Elda Karadža

OSNOVE ZDRAVSTVENE NJEGE UDŽBENIK ZA PRVI RAZRED MEDICINSKE ŠKOLE ZA ZANIMANJE FIZIOTERAPEUTSKI TEHNIČAR / FIZIOTERAPEUTSKA TEHNIČARKA

Irena Eisenkohl Novaković, Elda Karadža / OSNOVE ZDRAVSTVENE NJEGE udžbenik za prvi razred medicinske škole za zanimanje fizioterapeutski tehničar / fizioterapeutska tehničarka

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI Irena Eisenkohl Novaković, Elda Karadža / OSNOVE ZDRAVSTVENE NJEGE udžbenik za prvi razred medicinske škole za zanimanje fizioterapeutski tehničar / fizioterapeutska tehničarka

Autori: Irena Eisenkohl Novaković, bacc. med. techn., Medicinska škola u Rijeci Elda Karadža, prof. rehabilitator, Medicinska škola u Rijeci

Recenzentica: Snježana Svitlić-Budisavljević, dipl. med. techn., Medicinska škola Pula

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001090228.

ISBN 978-953-176-991-4

© 2021 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i izdavača.

Irena Eisenkohl Novaković, Elda Karadža

Osnove zdravstvene njege udžbenik za prvi razred medicinske škole za zanimanje fizioterapeutski tehničar / fizioterapeutska tehničarka

ZAGREB, 2021.

Sadržaj 1. Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Zdravlje, bolest i invaliditet. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Zdravstvena njega. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Utemeljiteljica sestrinstva – Florence Nightingale. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

2. Bolnica, bolnički odjel, bolesnička soba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Razine zdravstvene zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Bolnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Bolnički odjel. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Bolesnička soba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13

3. Zauzimanje odgovarajućih položaja tijela. . . . . . . . . . . . . . . 19 Kondicija i tjelesno vježbanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Položaji bolesnika u krevetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Prisilni položaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Privremeni prisilni položaji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Promjena položaja u krevetu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Promjena položaja ležećem bolesniku – smještanje u bočni položaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Promjena položaja – podizanje u sjedeći položaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

4. Osobna higijena bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Koža – građa i funkcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Postupci održavanja osobne higijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Razlozi održavanja osobne higijene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

5. Sprječavanje infekcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Vogralikov lanac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Asepsa i antisepsa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Dezinfekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Sterilizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Kontrola sterilizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

6. Vitalne funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Tjelesna temperatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Aksilarno mjerenje temperature. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Oralno ili sublingvalno mjerenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Mjerenja tjelesne temperature rektalno. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Mjerenje u zvukovodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 V

Mjerenje beskontaktnim toplomjerom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Snižavanje povišene tjelesne temperature. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Sniženje tjelesne temperature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Puls/bilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Disanje ili respiracija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Mjerenje disanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Patološki oblici disanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Krvni tlak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Mjerenje arterijskog krvnog tlaka auskultacijom tlakomjerom na pero. . . . . . . . . . . . . . . . . 57

7. Higijena zdravstvenih radnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Higijena ruku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Mjere za sprječavanje bolničkih infekcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Mjere osobne zaštite zdravstvenih radnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Postupak pranja ruku – higijensko pranje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Higijensko utrljavanje alkoholnog pripravka u ruke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Osobna zaštitna sredstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Zbrinjavanje medicinskog otpada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

62 63 63 63 63 65 66

Radna bilježnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 1. Zdravlje, bolest, invalidnost, zdravstvena njega. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 2. Zdravstvena zaštita. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 3. Zauzimanje odgovarajućih položaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 4. Osobna higijena bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 5. Sprječavanje infekcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 6. Vitalne funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 7. Higijena zdravstvenih radnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Pojmovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

Predgovor Udžbenik Osnove zdravstvene njege nastao je iz želje i potrebe da se učenicima prvih razreda za zanimanje fizioterapeutski tehničar / fizioterapeutska tehničarka omogući kvalitetan izvor znanja i sredstvo učenja. Sadržaj udžbenika prati nastavni plan i program, a u određenim temama je proširen. Nastavni predmet Osnove zdravstvene njege je dio Posebnog strukovnog dijela nastavnog plana, ali izuzetno važan jer učenike uvodi u temeljne pojmove zdravstvene struke, a ponajviše zdravstvene njege.

Udžbenik se sastoji od sedam poglavlja, a svako započinje ishodima učenja koji će učenicima olakšati usvajanje znanja i vještina. Na kraju svakog poglavlja su pitanja za ponavljanje i učenje. Pri kraju udžbenika nalazi se radna bilježnica koja ima za cilj pomoći učenicima u samoprocjeni usvojenih sadržaja. Važan dio jest i pojmovnik u kojemu se na sažet način objašnjavaju medicinski pojmovi koje smo rabili u tekstu, što učenicima olakšava njihovo razumijevanje.

Zahvaljujući dugogodišnjem radu u strukovnoj medicinskoj školi spoznale smo važnost permanentnog obrazovanja pa stoga ovaj udžbenik učenik može trajno zadržati u svojoj stručnoj „kućnoj“ knjižnici i vratiti mu se kad god mu zatreba.

Pri pisanju udžbenika iskusile smo sve dobre strane suradničkog rada i bile jedna drugoj velika podrška. Na konstruktivnim savjetima i dobronamjernim smjernicama koje su ovaj udžbenik učinile kvalitetnijim i suvremenijim zahvaljujemo našoj kolegici Snježani Svitlić-Budisavljević, diplomiranoj medicinskoj sestri i nastavnici – savjetnici iz Medicinske škole Pula. Posebno zahvalu upućujemo našem izdavaču Medicinskoj nakladi na profesionalizmu i susretljivosti te prepoznavanju potrebe izdavanja ovog udžbenika.

Nadamo se da će uz ovaj udžbenik učenje biti radosno i poticajno.

Autorice

VII

1.

Uvod

Sadržaj: Zdravlje, bolest i invaliditet. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Zdravstvena njega. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

Ishodi učenja: zz objasniti pojam zdravlja zz izreći definiciju zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zz opisati fizičko, duševno i socijalno zdravlje zz navesti čimbenike koji utječu na zdravlje i bolest zz nabrojiti preduvjete za zdravlje zz odabrati i pojasniti zdrave životne stilove zz objasniti pojam bolesti zz usporediti simptome i znakove bolesti zz objasniti i dati primjer za podjelu bolesti prema trajanju zz objasniti pojam invaliditeta zz objasniti pojam zdravstvene njege zz nabrojiti i opisati

14 osnovnih ljudskih potreba

zz protumačiti zadatke zdravstvene njege

Zdravlje, bolest i invaliditet Zdravlje je, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti. Navedenu definiciju sukreirao je hrvatski liječnik dr. Andrija Štampar (1888. – 1958.), stručnjak za socijalnu medicinu i higijenu. Definicija potječe iz 40.-ih godina 20. stoljeća. Od tada do danas pokušalo se redefinirati zdravlje, no unatoč i nekim dobrim pokušajima, ova definicija je i dalje najuspješnija i najcitiranija. Zdravlje po njoj čine tri komponente: •• Fizičko zdravlje znači skladno funkcioniranje svih organa i organskih sustava unutar njihovih fizioloških granica.

•• Duševno zdravlje (mentalno, psihološko) uključuje emotivno zdravlje – prepoznavanje i pokazivanje vlastitih i tuđih osjećaja i učinkovitu borbu sa stresom; intelektualno zdravlje – snalaženje, razmišljanje i rješavanje problema; ali i najjednostavnije – subjektivno dobar osjećaj življenja (duhovno zdravlje).

•• Socijalno zdravlje je stanje mira i sigurnosti u kojemu svaki čovjek ima pravo na ispunjenje svoje društvene uloge, školovanje i rad bez obzira na spol, rasu, političku i klasnu pripadnost te na osiguranje u slučaju bolesti, iznemoglosti i starosti.

Najveći kritičari ove definicije zdravlja ističu da bi po njoj malotko bio zdrav, pogotovo kad se uzme u obzir široko shvaćena definicija socijalnog zdravlja.

Uzevši i to u obzir, ipak je dobro znati da danas, u 21. stoljeću, duševne bolesti i stanja, kao i poteškoće vezane uz ostvarenje prava iz oblasti socijalnog zdravlja bitno utječu na funkcioniranje čovjeka, a isto tako, sukladno ovom objašnjenju rješavamo se predrasuda vezanih uz duševne bolesnike. Čimbenici koji utječu na zdravlje su svi naslijeđeni, okolišni i ponašajni elementi koji mogu narušiti zdravlje i potaknuti razvoj bolesti. Dijele se na promjenjive i nepromjenjive.

Nepromjenjivi čimbenici su oni na koje se ne može utjecati kao što su dob, spol i naslijeđe, dok su promjenjivi oni na koje pojedinac može utjecati vlastitom odlukom o promjeni ponašanja u zdravstveno poželjno ponašanje, npr. smanjena tjelesna aktivnost, nezdrava prehrana, ovisnosti itd.

Godine 1986. je u Ottawi (Kanada) održana prva međunarodna konferencija o unaprjeđenju zdravlja na kojoj je donesena Povelja iz Ottawe, koja kao povijesni dokument kaže da se zdravlje stvara tamo gdje ljudi žive i rade, gdje se vole i igraju. Preduvjeti za zdravlje jesu mir, krov nad glavom, hrana, obrazovanje, prihod, održivi resursi, stabilan ekosustav, socijalna pravda, pravičnost u zdravlju, pravo na najviši mogući standard zdravlja i blagodati znanstvenoga napretka. Nejednakosti u zdravlju izravna su posljedica nejednakih životnih okolnosti i mogućnosti. Zdravlje za sve u 21. st. (Deklaracija iz Alma-Ate) ima za cilj ojačati zdravlje kroz okruženje koje vodi zdravlju, širenje programa društvene podrške i jačanje resursa ranjivih skupina.

Na zdravlje i pojavu bolesti utječu kulturne navike, tjelesna aktivnost, sociokulturna pripadnost i dr.

2

Osnove zdravstvene njege

Jedna od strateških smjernica SZO-a, koja pridonosi unaprjeđenju zdravlja na globalnoj i državnoj razini jest promocija zdravih životnih stilova i reduciranje negativnih učinaka na zdravlje kao posljedica djelovanja rizičnih čimbenika okoliša, nepovoljnih ekonomskih i socijalnih prilika te nezdravih životnih navika.

Slika 1-1. Zdravi životni stilovi

Bolest (lat. morbus) može se opisati kao nedostatak zdravlja, ali i kao poremećaj sa specifičnim uzrokom i prepoznatljivim simptomima i znakovima. Znakovi bolesti su pokazatelji određena poremećaja koje opaža zdravstveni djelatnik dijagnostičkim tehnikama, npr. povišen krvni tlak. Simptomi su patološke promjene – tjelesne ili duševne i pokazatelji su određene bolesti. Subjektivni simptomi su oni na koje nam se bolesnik sam potuži npr. bol, opća slabost, mučnina… dok su objektivni simptomi oni koje uočavamo promatranjem npr. crvenilo kože.

Prema načinu pojave i trajanju bolesti se dijele na akutne koje naglo nastaju, kratko traju i brzo prestaju, dok su kronične bolesti dugotrajne, postepeno nastaju, dugo i sporo se liječe. Bolesti se još dijele na organske i funkcionalne, opće i lokalne, naslijeđene i stečene, zarazne i nezarazne, upale, tumori, degeneracije, profesionalne bolesti, socijalne bolesti. Najčešća podjela je ipak prema zahvaćenosti organa i organskih sustava: bolesti srca i krvnih žila, bolesti dišnih puteva, bolesti krvi i krvotvornih organa, bolesti živčanog sustava, bolesti kože…

Invaliditet (in validus – nevrijedan, nesposoban) je stanje organizma koje je nastalo zbog bolesti, ozljede ili prirođene mane, a kao posljedicu ima trajno, djelomično ili potpuno smanjenje radne sposobnosti čovjeka; sposobnosti izvođenja neke aktivnosti unutar raspona koje se smatra normalnim. Ako osoba s invaliditetom može samostalno zadovoljavati osnovne ljudske potrebe, ne nazivamo je bolesnikom, već štićenikom.

Uvod

3

Zdravstvena njega Utemeljiteljica sestrinstva – Florence Nightingale Florence Nightingale je začetnica suvremene službe medicinskih sestara. Rodila se 12. svibnja 1820. u Firenzi u Italiji u bogatoj engleskoj obitelji. Odrastanjem je dobila široko i kvalitetno obrazovanje. U dva navrata posjećuje školu đakonisa u Njemačkoj u Kaiserwerthu, a nedugo po povratku u London zapošljava se u bolnici za suzbijanje kolere gdje se ubrzo uočavaju njezine organizatorske sposobnosti. Kada je buknuo Krimski rat 1854. godine odlazi sa 38 medicinskih sestara u Scutari s ciljem organiziranja vojne bolnice. Sastavlja nacrt o poboljšanju vojne opskrbe i medicinske pomoći. Sanirala je higijenske prilike, opskrbila bolnicu rubljem i hranom te odvojila ranjene od bolesnih. Poklanjala je pažnju i individualnoj njezi bolesnika, a uspjela je urediti i dijetetsku kuhinju. Velika požrtvovnost i oštra disciplina urodili su izvrsnim uspjehom: smrtnost se smanjila za 42 % na 2 %. Stekla je i goleme simpatije bolesnika i ranjenih koji su je prozvali dama sa svjetiljkom jer ih je u svako doba noći obilazila. Za njene uspjehe pročulo se u domovini 1855. otvoren Fond Nightingale. Povratkom u Englesku Florence Nightingale radi na preinakama vojne zdravstvene administracije. 1857. godine piše Bilješke o problemima narušavanja zdravlja, učinkovitosti zdravstvene administracije u britanskoj vojsci. Prva škola za izobrazbu medicinskih sestara »Nightingale škola« otvorena je pri bolnici sv. Tome 1860. godine. Od 1862. radi kao savjetnica za zdravstvo u Uredu za vojna pitanja, piše dekrete i odredbe. U zreloj dobi okreće se brizi za članove svoje obitelji, a profesionalno boreći se za reforme u Indiji. Godine 1907. Edward VII dodijelio joj Orden za zasluge koji je tada prvi put dodijeljen ženi. Umire u snu 13. kolovoza 1910. Svojim životom i radom pokazala je kako dobrota, ljubaznost i odlučnost prelaze sve prepreke u ostvarenju jasnih i željenih ciljeva.

Zdravstvena njega je stručna disciplina koja brine o pojedincu, obitelji i zajednici kroz njihove raznovrsne aktivnosti i različita stanja zdravlja. Usmjerena je na očuvanje zdravlja, sprječavanje bolesti, brigu za fizički i psihički bolesne te invalide. Danas je zdravstvena njega osnovna djelatnost medicinskih sestara i tehničara.

Slika 1-2. Florence Nightingale (1820. – 1910.) „dama sa svjetiljkom“, smatra se začetnicom sestrinstva.

4

Osnove zdravstvene njege

nje bolesnih, zagovaranje prava i potreba pacijenta, osiguranje sigurne okoline, istraživački rad, sudjelovanje u oblikovanju zdravstvene politike, menadžment u zdravstvenoj njezi te edukacija.

Zadatci zdravstvene njege su higijena bolesnika i njegove okoline, promatranje, prehrana bolesnika, medicinski postupci i zdravstveni odgoj. Higijena bolesnika i njegove okoline uključuje brigu o čistoći tijela i sredini u kojoj bolesnik živi.

Osobna higijena obuhvaća oralnu higijenu, pranje, kupanje, presvlačenje, češljanje, a uređenje prostora u kojemu boravimo – čišćenje, dezinfekciju radnih površina, prozračivanje. Promatranje bolesnika je zadaća kojoj je svrha prikupiti podatke o bolesniku i njegovoj bolesti. Može biti subjektivno (ono što nam bolesnik kaže, ne možemo vidjeti, čuti, opipati npr. bol, mučnina) i objektivno (ono što utvrdimo fizikalnim metodama pretraga, npr. povišen krvni tlak, krvarenje).

Kliničke metode pretraga jesu: inspekcija – promatranje, gledanje; palpacija – opipavanje; auskultacija – slušanje; perkusija – lupkanje. Promatramo: vanjski izgled (boja kože i vidljivih sluznica, indeks tjelesne mase ili BMI…), vitalne funkcije (tjelesna temperatura, puls, krvni tlak, disanje), položaj bolesnika u krevetu (aktivan, pasivan, prisilan…) i pokretljivost bolesnika (normalna, promijenjena: smanjena, povećana, onemogućena), izlučevine (mokraća/urin, iskašljaj/sputum, stolica/feces), stanje svijesti (normalna/očuvana svijest, poremećaji svijesti).

Prehrana bolesnika je važna za održavanje i vraćanje zdravlja i radne sposobnosti svakog pojedinca i sastavni je dio liječenja. Razlikujemo prirodne (aktivne) i umjetne (pasivne) načine prehrane – infuzija, nazogastrična sonda, gastrostoma, hranjiva klizma. Medicinsko-tehnički postupci izvode se u dijagnostičke i terapijske svrhe – transfuzija, klizma, kateterizacija mokraćnog mjehura, davanje lijekova, aplikacija kisika, vađenje krvi, reanimacija…). Zdravstveni odgoj podrazumijeva edukaciju bolesnika i njegove obitelji i prijeko je potreban zadatak zdravstvene njege. Bolesnika i člana obitelji treba podučiti kako održati i unaprijediti zdravlje, spriječiti nastanak bolesti te provoditi njegu i liječenje kod kuće.

Pitanja za provjeru znanja: 1. Objasni pojam zdravlja 2. Izreci definiciju zdravlja prema SZO 3. Opiši fizičko, psihičko i socijalno zdravlje 4. Navedi činitelje koji utječu na zdravlje i bolest 5. Objasni pojam invaliditeta 6. Objasni podjelu bolesti prema trajanju 7. Usporedi simptome i znakove bolesti 8. Objasni pojam bolesti 9. Navedi preduvjete za zdravlje 10. Objasni pojam zdravstvene njege 11. Nabroji i opiši 14 specifičnih aktivnosti 12. Protumači zadatke zdravstvene njege.

6

Osnove zdravstvene njege

2.

Bolnica, bolnički odjel, bolesnička soba

Sadržaj: Razine zdravstvene zaštite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Bolnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Bolnički odjel. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Bolesnička soba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13

Ishodi učenja:

zz nabrojiti i objasniti razine zdravstvene zaštite

zz nabrojiti i objasniti ulogu zdravstvenih radnika u zdravstvenoj zaštiti stanovništva zz opisati timski rad

zz objasniti djelokrug rada i zadaće fizioterapeutskog tehničara

zz opisati ulogu fizioterapeutskog u stručnom timu zz opisati smještaj bolnice

zz navesti tipove bolnica prema gradnji zz objasniti organizaciju rada u bolnici

zz imenovati i protumačiti tri bloka suvremene bolnice zz opisati bolnički odjel

zz objasniti važnost izgleda bolesničke sobe za bolesnika

zz opisati zidove, podove i osvjetljenje bolesničke sobe

zz protumačiti mikroklimatske uvjete u bolesničkoj sobi zz nabrojiti namještaj bolesničke sobe

zz usporediti standardni i specijalni bolesnički krevet

zz opisati smještaj bolesničkog kreveta

zz navesti dijelove standardnog i specijalnog kreveta. zz navesti posteljno rublje

zz namjestiti i presvući krevet bez bolesnika

zz namjestiti i presvući krevet inkontinentnog bolesnika zz namještanje bolesničkog kreveta bez bolesnika zz presvlačenje kreveta bez bolesnika zz krevet inkontinentnog bolesnika

Bolnica, bolnički odjel, bolesnička soba

7

Razine zdravstvene zaštite Zdravstvo čine zdravstvene ustanove i osobe koje pružaju zdravstvenu zaštitu građanima u određenom sustavu organizacije zdravstvene zaštite. Zdravstvena zaštita u smislu ovog Zakona obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu, rehabilitaciju i palijativnu skrb (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 100/18, 125/19, 147/20). Zdravstvena zaštita stanovništva Republike Hrvatske provodi se na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa.

Zdravstvena zaštita (ZZ) se ostvaruje na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda.

Primarna razina ZZ se provodi i organizira u timskom radu, te pruža kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine, ZZ predškolske djece, ZZ školske djece i adolescenata, javnog zdravstva, dentalne ZZ, higijensko-epidemiološke ZZ, medicine rada i sporta, patronažne ZZ, zdravstvene njege u kući, fizikalne terapije i dr.

Zdravstvena ustanova primarne ZZ je dom zdravlja.

Sekundarnu razinu ZZ čine specijalističko-konzilijarna i bolnička djelatnost.

Specijalističko-konzilijarna djelatnost obuhvaća složene mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnostike te liječenja bolesti i ozljeda, provođenja ambulantne rehabilitacije i medicinske rehabilitacije u kući korisnika. Može se obavljati u dnevnim bolnicama i domovima zdravlja. Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnostiku, liječenje i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu te boravak i prehranu bolesnika i druge djelatnosti. Zdravstvene ustanove sekundarne razine ZZ jesu poliklinika i bolnica.

Tercijarna razina ZZ obuhvaća i pruža najsloženije oblike ZZ iz specijalističkokonzilijarne i bolničke djelatnosti, znanstveni rad, izvođenje nastave te druge djelatnosti koje su u funkciji obavljanja osnovne djelatnosti, a može se obavljati i djelatnost palijativne medicine. Ustanove na tercijarnoj razini jesu klinika, klinički zavod, klinička bolnica i klinički bolnički centar.

Zdravstvenim zavodima pripada onaj dio zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini, a obuhvaća javnozdravstvenu djelatnost, djelatnost transfuzijske medicine, djelatnost medicine rada/medicine rada i sporta, djelatnost toksikologije i antidopinga, djelatnost hitne medicine i djelatnost telemedicine. Zdravstveni zavodi su državni zavodi, zavodi za javno zdravstvo, jedinica područne (regionalne) samouprave i zavodi za hitnu medicinu područne (regionalne) samouprave. Državni zavodi su: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu te Hrvatski zavod za hitnu medicinu.

Specifični dijelovi zdravstvene djelatnosti jesu ljekarnička djelatnost, telemedicina, mobilno zdravstvo i zdravstveni turizam. Zdravstveni turizam jest pružanje zdravstvenih usluga – dijagnostičkih i terapijskih postupaka, zdravstvene njege te postupaka medicinske rehabilitacije uz pružanje ugostiteljskih usluga i 8

Osnove zdravstvene njege

Bolnica Bolnica je zdravstvena ustanova sekundarne zdravstvene zaštite i provodi djelatnost dijagnostike, liječenja, zdravstvene njege i medicinske rehabilitacije. Nekad su se bolnice gradile na gradskoj periferiji, dok danas moderne bolnice nalaze svoj smještaj u centru grada. Razlog tomu je što moraju biti blizu korisnika.

Bolnice moraju imati dobre i prohodne prilaze (prometnice) i kvalitetne veze s javnim prijevozom. Važno bi bilo da bolnica u centru grada ima zeleni okoliš, tj. park za pokretne bolesnike.

Tipovi bolnica prema gradnji ovise o tehničkim i arhitektonskim načelima gradnje. Najčešći tipovi su: koridorski, paviljonski, satelitski, blok-sustav i montažne bolnice. Koridorski tip bolnice ima arhitektonski izgled samostana u kojemu postoji dugačak hodnik smješten centralno (središnji tip) ili na jednoj strani (bočni tip). Uz hodnik su poredane bolesničke sobe i druge prostorije bolničkog odjela. Paviljonski tip gradnje bolnica podrazumijeva nekoliko jednokatnih ili dvokatnih zgrada povezanih podzemnim ili nadzemnim hodnicima. U svakoj zgradi se nalazi jedan odjel. Satelitski tip je kombinacija koridorskoga i paviljonskoga. Suvremene se bolnice grade se blok-tipom gradnje. Imaju nekoliko katova (7 do 9), a blokovi su u obliku slova E, L, H, T…; broj odjela na jednom katu ovisi o veličini kata te može biti i više odjela različitih specijalnosti.

Montažne bolnice grade se u vrijeme velikih nepogoda: ratova, elementarnih nepogoda i epidemija. Brzo i lako se sastavljaju od već gotovih dijelova.

Organizacija rada u bolnici ostvaruje se u dva velika sektora: stručnomedicinskom i općem. Stručnomedicinski sektor obuhvaća sve službe koje se bave stručnomedicinskim radom. Taj rad provode timovi zdravstvenih radnika. Opći sektor čine tehnička služba, administrativno-upravna služba, kadrovska služba, računovodstvo…

Slika 2-1. Tri bloka suvremene bolnice Bolnica, bolnički odjel, bolesnička soba

11

Opća bolnica prima bolesnika bez obzira na dob, spol i vrstu bolesti. Mora imati sljedeće odjele: internu medicinu, kirurgiju s anesteziologijom, pedijatriju, ginekologiju s porodništvom, hitnu medicinsku pomoć. Uz navedene odjele opća bolnica ima specijalističko- konzilijarne ambulante, dijagnostiku – laboratorijsku i instrumentalnu, osiguranu opskrbu lijekovima i krvlju te patologiju.

Specijalna bolnica se bavi dijagnostikom, liječenjem i rehabilitacijom bolesnika, uzimajući u obzir dob, spol i vrstu bolesti (npr. bolnica za dječje bolesti, psihijatrijska bolnica, bolnica za ženske bolesti…).

Bolnički odjel Bolnički odjel je osnovna funkcionalna jedinica bolnice koji služi hospitalizaciji bolesnika, tj. smještaju radi liječenja i zdravstvene njege. Veličina bolničkog odjela ovisi o: •• veličini bolnice •• broju stanovnika na određenom području •• epidemiološkoj situaciji.

Najčešće je to od 20 do 40 bolesničkih postelja. Bolnički odjel se sastoji od bolesničkih soba i nusprostorija. Raspored prostorija na odjelu izrazito je važan za ekonomičnost u radu. U novim suvremenim bolnicama bolesničke sobe su smještene periferno, a nusprostorije u sredini. Zahvaljujući tome, osoblje je približeno bolesnicima i nema nepotrebnog hodanja. Za komunikaciju između osoblja i bolesnika primjenjuju se svjetlosni, zvučni i govorni uređaji.

Slika 2-2. Prostorije bolničkog odjela

12

Osnove zdravstvene njege

Bolesnička soba Bolesnička soba je prostorija gdje hospitalizirani bolesnici provode najviše vremena tijekom boravka u bolnici. Izgledom i ugođajem mora biti što sličnija kućnom ambijentu kako bi se bolesnik osjećao što ugodnije. U suvremenim bolnicama osigurane se jednokrevetne, dvokrevetne i trokrevetne bolesničke sobe s toaletom. Osjećaj ugode u bolesničkoj sobi ovisi o sljedećim čimbenicima: •• •• •• •• •• ••

boji zidova kvaliteti podova osvjetljenju mikroklimatskim uvjetima udobnosti i smještaju bolesnika higijenskom održavanju.

Zidovi u bolesničkoj sobi moraju biti glatkih površina, zaobljenih kutova i pastelnih boja. Određene boje imaju pozitivan psihološki utjecaj na raspoloženje bolesnika pa tako npr. svjetlozelena boja djeluje umirujuće, a žuta vedro i toplo.

Metar i pol od poda poželjna je masna boja radi lakšeg održavanja.

Podovi u bolesničkoj sobi moraju biti od kvalitetnih materijala (specijalna guma) koji su topli, elastični, ne provode zvuk, a lako se čiste i dezinficiraju. Drveni podovi i keramičke pločice ne odgovaraju navedenim uvjetima za podove bolesničke sobe.

Osvjetljenje u bolesničkoj sobi može biti prirodno i umjetno. Prirodno (dnevno) osvjetljenje je Sunčeva svjetlost. Koliko će biti iskorišteno, ovisi o veličini i položaju bolesničke sobe, visini zgrade, okolišu, zastakljenim površinama. Kroz otvoren prozor ultraljubičaste zrake uništavaju bakterije u zraku, posteljini i ostalim stvarima u sobi. Električna struja daje umjetno osvjetljenje. Ono u bolesničkoj sobi može biti: •• indirektno – izvor okrenut prema zidu ili stropu •• direktno – izvor svjetlosti uz uzglavlje kada je potrebno jače osvjetljenje pri izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata •• orijentacijsko – zasjenjena mliječnim staklom, služi za nesmetano kretanje noću, smještena su 50 do 60 cm od poda.

Mikroklimatski uvjeti u bolesničkoj sobi su temperatura i vlažnost zraka. Ovise o godišnjem dobu. Grijanje u zimsko vrijeme ostvaruje se centralnim grijanjem (radijatori), a hlađenje ljeti klima uređajem.

Visina temperature u bolesničkoj sobi danju je od 18 do 20 °C, noću od 12 do 15 °C; na dojenačkom odjelu i gerijatrijskim prostorima 22 °C, a u operacijskom bloku 24 °C. Prozračivanje bolesničke sobe posebno postaje problem u zimskim mjesecima u višekrevetnim sobama s teškim bolesnicima. U takvim sobama gomila se ugljikov dioksid i zadržavaju se neugodni mirisi. Prije prozračivanja treba zatvoriti vrata i pokriti bolesnike. Ako u bolesničkoj sobi postoje prozori od dva Bolnica, bolnički odjel, bolesnička soba

13

Pitanja za provjeru znanja: 1. Nabroji i objasni razine zdravstvene zaštite 2. Nabroji i objasni ulogu zdravstvenih radnika u zdravstvenoj zaštiti stanovništva 3. Opiši timski rad 4. Objasni djelokrug rada i zadaće fizioterapeutskog tehničara 5. Opiši ulogu fizioterapeutskog tehničara u stručnom timu 6. Opiši smještaj bolnice nekad i sad 7. Navedi tipove bolnice prema gradnji 8. Objasni organizaciju rada u bolnici 9. Navedi tri bloka suvremene bolnice 10. Opiši bolnički odjel 11. Objasni kako izgled bolesničke sobe mora djelovati na bolesnika 12. Opiši zidove, podove i osvjetljenje bolesničke sobe 13. Protumači mikroklimatske uvjete u bolesničkoj sobi 14. Nabroji namještaj bolesničke sobe 15. Usporedi standardni i specijalni bolesnički krevet 16. Opiši smještaj bolesničkog kreveta unutar bolesničke sobe 17. Opiši krevet inkontinentnog bolesnika.

18

Osnove zdravstvene njege

3.

Zauzimanje odgovarajućih položaja tijela

Sadržaj: Kondicija i tjelesno vježbanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Položaji bolesnika u krevetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Prisilni položaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Privremeni prisilni položaji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Promjena položaja u krevetu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Ishodi učenja: zz objasniti pojam kondicije zz povezati doprinos tjelesnog vježbanja zdravlju zz usporediti normalno pokretnu osobu, smanjeno pokretnu osobu i nepokretnu

osobu

zz protumačiti zauzimanje položaja bolesnika u krevetu zz opisati, objasniti i demonstrirati Fowlerov položaj, ortopnoičan položaj,

Trendelenburgov položaj, Kolemanov položaj i Nelsonov položaj

zz navesti i objasniti privremene prisilne položaje zz ispričati specifičnosti promjene položaja u krevetu

Slika 3-2. Razine pokretljivosti bolesnika

Položaji bolesnika u krevetu Potreba da bolesnik zauzme određeni položaj u krevetu uvjetovana je težinom njegova stanja i vrstom bolesti od koje boluje. Fizioterapeutski tehničar mora prepoznati potrebu bolesnika za određenim položajem, je li mu pri zauzimanju potrebna pomoć i ako jst, znati ga postaviti u traženi položaj. Bolesnik može u postelji zauzeti položaj aktivno, pasivno i prisilno.

aktivno bolesnik se u krevetu smjesti sam

pasivno pri promjeni položaja koristi se pomagalima ili mu pomaže druga osoba

prisilno a) medicinski indiciran (dg. i th.) b) posljedica bolesti

Slika 3-3. Zauzimanje položaja u krevetu

Zauzimanje odgovarajućih položaja tijela

21

Prisilni položaji Prisilni položaji bolesnika mogu biti posljedica bolesti ili je takav položaj medicinski indiciran: radi određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka.

Fowlerov položaj je polusjedeći položaj pri kojemu su noge lagano savijene u koljenima, a pod stopala se stavlja potporanj koji onemogućuje klizanje bolesnika prema podnožju kreveta. Polusjedeći položaj se postiže podizanjem uzglavlja bolesničkog kreveta. Ako to nije moguće, iza bolesnikovih leđa se slože tri jastuka u obliku slova A ili poput crijepova na krovu. Fowlerov položaj je indiciran kod otežanog disanja.

Slika 3-4. Fowlerov položaj

Kod ortopnoičnog položaja bolesnik sjedi u krevetu, lagano nagnut prema naprijed, a noge su mu na krevetu ili spuštene niz krevet.

Ispred bolesnika se postavi stolić za serviranje hrane na kojeg se bolesnik oslanja, a iza bolesnika je podignuto uzglavlje i jastuci. U ortopnoičan položaj bolesnika se postavlja kod izrazito otežanog disanja.

Trendelenburgov položaj je ležeći položaj na leđima pri kojemu bolesnik leži s glavom i ramenima spuštenim niže od zdjelice i nogu.

Položaj se postižeo podizanjem podnožja kreveta i uklanjanjem jastuka, a indiciran je kod nesvjestice (položaj autotransfuzije) i kod dijagnostičkih zahvata, npr. radioloških pretraga probavnog sustava.

Kolemanov položaj je bočni položaj indiciran kod nesvjesnog stanja. Kada se bolesnika postavi na bok, učvrsti ga se trima jastucima: jedan se stavi iza leđa, drugi ispred prsnoga koša (gornja se ruka položi na njega), a treći između nogu (gornja polusavijena noga je na njemu).

Nelsonov položaj je potrbušni položaj pri kojemu je trup tijela savijen postavljenjem jastuka ispod trbuha. Ovaj položaj je ujedno i drenažni, indiciran je kod bronhiektazija i 22

Osnove zdravstvene njege

Slika 3-5. Ortopnoičan položaj

Slika 3-6. Trendelenburgov položaj

Slika 3-7. Kolemanov položaj

plućnog edema. Kod stvaranja izrazito puno sekreta u donjim dišnim putevima bolesnik se postavlja u Quinckeov položaj sličan Nelsonovom, ali s većim nagibom gornjih dijelova tijela.

Slika 3-8. Nelsonov položaj

Privremeni prisilni položaji Stanje/bolest

Izgled položaja

Kod upale pluća, porebrice i ozljede rebara

bolesnik leži na bolesnoj strani

Kod bolova u trbuhu

bolesnik leži s nogama privučenim prsima

Kod tetanusa

tijekom kloničko-toničkih grčeva bolesnik je savijen u luku i oslanja se na zatiljak i pete (opistotonus)

Kod meningitisa

bolesnik leži sa zabačenom glavom i koljenima privučenim tijelu

Kod ginekološkog pregleda

bolesnik leži s podignutim i savijenim nogama u koljenima (ginekološki položaj)

Promjena položaja u krevetu Bolesnik u krevetu može promijeniti položaj aktivno i pasivno. Aktivna promjena položaja odvija se tako da bolesnik vlastitom snagom ili uz pomoć pomagala („trapez“, „uzde“) nakon određenog vremena samostalno promijeni položaj. Kod ležećih bolesnika ta je aktivnost jako važna radi pravilne cirkulacije i u prevenciji dekubitusa. Pasivna promjena položaja postiže se uz pomoć druge osobe / drugih osoba. Kod nepokretnih bolesnika važno je položaj u krevetu mijenjati svaka dva sata, a po potrebi i češće.

U obrazovanju fizioterapeutskih tehničara izrazito je važno teoretska znanja o ovoj temi uskladiti s usvajanjem vještina izvođenja aktivnosti vezanih uz kretanje, zauzimanje odgovarajućih položaja i promjenu položaja u krevetu.

Promjena položaja ležećem bolesniku – smještanje u bočni položaj Fizioterapeutski tehničar/ka stoji s desne bolesnikove strane, lijevu bolesnikovu nogu prebaci preko desne, bolesnik lijevom rukom uhvati desni rub kreveta, rukom uzglavlja uhvati lijevo rame, a rukom podnožja lijevi kuk i bolesnika okrene prema sebi (bolesnik leži na svojoj desnoj strani).

Zauzimanje odgovarajućih položaja tijela

23

•• privlačiti postupno bolesnika preko zdjelice do ruba kreveta. Stopala postaviti cijelom površinom na pod; potkoljenice su u odnosu prema natkoljenicama pod kutom od 80 stupnjeva •• okretati se zajedno s bolesnikom, u stojećem položaju, korak po korak na punom stopalu prema kolicima •• prenositi težinu bolesnikova tijela preko svog tijela s noge na nogu (koračanjem) u stranu i natrag do kolica •• okrenuti ga leđima stolici i lagano spustiti da sjedne.

Kada se bolesnik vraća u krevet, postupak je obrnut.

Slika 3-9. Zauzimanje odgovarajućih položaja tijela

Pitanja za provjeru znanja: 1. Objasni pijam kondicije te poveži tjelesno vježbanje i zdravlje 2. Usporedi normalno pokretnu osobu, smanjeno pokretnu osobu i nepokretnu osobu 3. Protumači zauzimanje položaja bolesnika u krevetu te navedi i objasni privremene prisilne položaje 4. Opiši, objasni i demonstriraj Fowlerov, ortopnoičan, Trendelenburgov, Kolemanov i Nelsonov položaj 5. Ispričaj specifičnosti promjene položaja u krevetu.

Zauzimanje odgovarajućih položaja tijela

25

4.

Osobna higijena bolesnika

Sadržaj: Koža – građa i funkcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Postupci održavanja osobne higijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Razlozi održavanja osobne higijene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Ishodi učenja: zz opisati građu kože zz nabrojiti i objasniti funkcije kože zz protumačiti pojam higijene i osobne higijene zz nabrojiti postupke dnevne, djelomične i povremene njege zz navesti osobne higijenske navike i potkrijepiti ih primjerima zz nabrojiti i analizirati razloge održavanja osobne higijene

Koža – građa i funkcija Koža je najveći organ ljudskoga tijela. Sastoji se od tri sloja: •• kožni epitel, epiderma, epidermis (lat. epiderma) •• koža (lat. dermis, grč. cutis) •• potkožno tkivo (lat. hypodermis, grč. subcutis)

epidermis

dermis

hipodermis

Slika 4-1. Slojevi kože

Epiderma je površinski sloj kože. Građen je od epitelnog tkiva. Na vrhu su rožnate (mrtve) stanice, a ispod je sloj živih stanica. U epidermisu se nalazi pigment melanin.

Dermis je srednji sloj kože. Građen je od vezivnoga tkiva. Sadržava elastin i kolagen, žlijezde lojnice i znojnice, korijen dlake i ogranke živčanih vlakana, krvnih i limfnih žila.

Hipoderma je podkožje, tj. potkožno masno tkivo. dlaka

vena živci korijen dlake

lojna žlijezda arterija

žlijezda znojnica

Slika 4-2. Dijelovi i sastav kože 28

Osnove zdravstvene njege

fUNKcIja KOžE

senzitivna

termoregulacijska

zaštitna

ekskretorna

Senzitivna ili osjetna funkcija kože odnosi se na površinske osjete toplog, hladnog, dodira, opipa i boli zahvaljujući ograncima živčanih vlakana koji se nalaze u svim slojevima kože.

Termoregulacijska funkcija podrazumijeva održavanje stalne temperature od 36 do 37 °C. Takva se temperatura naziva normotermija ili normalna tjelesna temperatura. Dva procesa u koži omogućuju normotermiju: vazokonstrikcija (stiskanje krvnih žila) osigurava čuvanje tjelesne topline, a vazodilatacija (širenje krvnih žila) odavanje topline. Održavanju normalne temperature tijela pomaže i proces znojenja. U koži se nalaze žlijezde znojnice koje izlučuju znoj u čijem je sastavu voda, sol, ali i štetne tvari. Znoj nas hladi.

Zaštitna funkcija kože uključuje zaštitu od mehaničkih, kemijskih i bioloških ozljeda te ultraljubičastih zraka. Obrambene čimbenike kože čine znoj, loj, potkožno masno tkivo, rožnate stanice. Ozljeda kože može biti opasnost jer može postati ulazno mjesto infekciji.

Ekskretorna funkcija kože znači da je koža mjesto izlučivanja znoja i loja jer se u njoj nalaze žlijezde znojnice i lojnice. Znoj hladi kožu i tijelo, a loj je podmazuje i daje joj elastičnost. Bez loja koža bi bila suha i ispucana i na njoj bi nastala oštećenja, tzv. ragade koje mogu postati ulazno mjesto infekciji.

Postupci održavanja osobne higijene Osobna higijena je dio higijene (znanost o očuvanju i unaprjeđenju zdravlja).

Higijena proučava čimbenike koji pozitivno i negativno utječu na zdravlje pojedinca i zajednice u cjelini – npr. biološke, ekonomske, kulturne, prosvjetne i druge čimbenike. Grane higijene su: osobna higijena, higijena okoline, komunalna, školska, higijena hrane i prehrane, mentalna higijena i dr. Održavanje osobne higijene, oblačenje i uređivanje bolesnika te zadovoljavanje njegovih eliminacijskih potreba svakodnevne su ljudske aktivnosti. Mnoge bolesti organa Osobna higijena bolesnika

29

Razlozi održavanja osobne higijene su sljedeći: •• fiziološki – radi održanja normalne/fiziološke funkcije kože •• kulturno-estetski – radi prihvaćenosti u društvu •• higijensko-epidemiološki – radi sprječavanja i razvoja bolesti.

Pitanja za provjeru znanja: 1.

2.

3.

4.

5.

6.

32

Opiši građu kože Nabroji i objasni funkciju kože Protumači pojam higijene i osobne higijene Nabroji postupke dnevne, djelomične i povremene njege Navedi osnovne higijenske navike te ih potkrijepi primjerima nabroji i analiziraj razloge održavanja osobne higijene.

Osnove zdravstvene njege

5.

Sprječavanje infekcija

Sadržaj: Vogralikov lanac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Asepsa i antisepsa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Dezinfekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Sterilizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

Ishodi učenja: zz objasniti pojam infekcije zz navesti i objasniti karike Vogralikova lanca zz razlikovati i analizirati pojam antisepse i asepse zz nabrojiti osnovna pravila asepse zz protumačiti pojam dezinfekcije zz opisati dezinficijens i nabrojati svojstva idealnog dezinfekcijskog sredstva zz navesti i objasniti metode dezinfekcije zz protumačiti pojam sterilizacije zz navesti i objasniti metode sterilizacije zz objasniti metode kontrole sterilizacije zz opisati jedinicu za centralnu sterilizaciju zz izvesti higijensko pranje ruku zz izvesti higijensko utrljavanje u ruke

Vogralikov lanac Pojam infekcija dolazi od latinske riječi inficire, što znači zaraziti, okužiti. Infekcija je biološki proces koji nastaje ulaskom patogenih mikroorganizama u tijelo domaćina, gdje dolazi do njihova razmnožavanja, pri čemu nastaje lokalna i opća reakcija. Infektivno znači zarazno, a inficirano znači zaraženo.

Uvjeti bitni za nastanak infekcije/zaraze prikazani su Vogralikovim lancem (epidemiološki lanac) koji se sastoji od pet karika: izvor zaraze, putevi prenošenja, ulazna vrata, broj i virulencija klica, dispozicija organizma.

Izvor zaraze

Dispozicija organizma

Broj i virulencija klica

Putevi prenošenja

Ulazna vrata

Slika 5-1. Vogralikov (epidemiološki) lanac

Za nastanak zarazne bolesti potrebni su svi čimbenici. Ako jedna karika nedostaje, neće nastati infekcija. Ovaj je podatak važan zbog borbe u sprječavanju nastanka infekcije – dovoljno je ukloniti makar jedan čimbenik, npr. izolirati izvor zaraze, prekinuti put prijenosa i sl.

Izvor zaraze može biti bolestan čovjek, zaražen čovjek (kliconoša), životinja i okoliš.

Putevi prenošenja zaraze su načini, sredstva i posrednici pomoću kojih se zarazne klice prenose od izvora do novog domaćina. To su: •• dodir (kontakt) – kontaktne infekcije –– neposredni (direktni) kontakt – prljave ruke, tjelesni kontakt…

–– posredni (indirektni) kontakt – igračke, sportski rekviziti, pribor za jelo…

•• živežne namirnice •• voda – hidrične infekcije •• zrak – kapljične infekcije •• zemlja •• ugriz životinje ili kukca •• artificijalni put – preko medicinskih instrumenta.

34

Osnove zdravstvene njege

Ulazna vrata su ulazna mjesta zaraze kod novog domaćina. To mogu biti: •• •• •• ••

probavni trakt – ingestija respiratorni trakt – inhalacija koža – inokulacija sluznice drugih sustava, npr. spolne infekcije.

Broj i virulencija klica su čimbenici prilikom nastanka infekcije vezani uz novog domaćina. „Infektivna doza“ je količina zaraznih klica potrebnih da izazovu infekciju, dok je virulencija klica sposobnost mikroorganizama da izazovu bolest (prodiru u organizam, tamo se razmnožavaju, otpuštaju toksine…).

Dispozicija organizma je sklonost čovjeka prema određenoj bolesti, dok je rezistencija (otpornost) prirođena i stečena sposobnost zaštite od infekcije.

Asepsa i antisepsa Pojam asepsa dolazi od grčkih riječi a – bez, sepein – trunuti, a zapravo znači odsutnost kontaminacije. Asepsa podrazumijeva način rada u medicini koji isključuje svaku mogućnost vanjske kontaminacije radnog polja i svega što se pri radu upotrebljava. Pet osnovnih pravila asepse jesu: •• •• •• •• ••

priprema bolesnika priprema prostora priprema osoblja priprema pribora postupak s „ranom“.

Asepsa se postiže dezinfekcijom i sterilizacijiom.

Antisepsa (grč. anti – protiv, sepein – trunuti; lat. antisepsis – protiv sespe) je postupak kojem je svrha suzbijanje infekcije i uništavanje mikroorganizama na koži, ranama, predmetima… Antiseptik je kemijsko sredstvo za kožu i živo tkivo koji sprječava razvoj mikroorganizama.

Dezinfekcija Dezinfekcija je pojam suprotan infekciji. To je skup postupaka pomoću kojih se smanjuje broj mikroorganizama u određenoj sredini ili na predmetu i oslobađa ih zaraznosti. Dezinfekcijom se ne uništavaju svi mikroorganizmi, nego se smanjuje njihov broj i virulencija na razinu na kojoj više nisu opasni za zdravlje.

Dezinficijens je kemijsko sredstvo koje smanjuje broj mikroorganizama, ali ne uništava bakterijske spore. Djelovanje dobrog dezinficijensa jest:

Sprječavanje infekcija

35

fekcijsko sredstvo, a služi za dezinfekciju izmeta, staja, zahodskih jama i strvina.

Preparati klora i joda su halogeni elementi. Klor služi za dezinfekciju vode za piće, posuđa, kuhinja, sanitarnih čvorova, podova, zidova… Djeluje brzo i ima širok spektar djelovanja, a ne ostavlja toksine. Jod (Povidon, Betadin) ima jako baktericidno djelovanje, a njime se dezinficira koža, okolina rane, operacijsko polje. Ostavlja žuti trag na koži. Vodikov peroksid (superoksid) je oksidativno sredstvo, poznat pod nazivom hidrogen. Primjenjuje se u 3 %-tnoj otopini za dezinfekciju gnojnih rana. Pjeni se na odumrlom tkivu, u dodiru s gnojem oslobađa kisik i tako uništava mikroorganizme. Hidrogen H₂O₂ djeluje na sljedeće načine: •• dezinficira → uništava mikroorganizme •• dezodorira → otklanja neugodne mirise •• detoksicira → odstranjuje otrove.

Najčešće primjenjivani alkohol u svrhu dezinfekcije jest 70 %-otni etilni alkohol za dezinfekciju kože.

Idealno suvremeno dezinfekcijsko sredstvo mora imati sljedeća svojstva: •• •• •• •• •• •• •• •• •• •• ••

djeluje baktericidno i brzo u malim koncentracijama ima širok spektar djelovanja (bakterije, virusi, gljivice) djeluje u prisutnosti organskih tvari (krv, gnoj…) nije otrovno (mora biti neškodljivo) ne nadražuje kožu niti izaziva alergijske reakcije ne ugrožava biološku ravnotežu u ljudskoj okolini ne djeluje kancerogeno niti teratogeno ima ugodan miris ili je bez mirisa ne oštećuje metale, plastiku, tkanine, niti mijenja njihovu boju djeluje na različitim temperaturama ekonomično je (nije preskupo).

1.

2.

3.

• provesti mehanički dezinfekciju • pranje, ribanje, čišćenje • izabrati dezinfekcijsko sredstvo prema dezinfekciogramu • pripremiti potrebni količinu dezinfekcijskog sredstva • dezinfekcijsko sredstvo mora biti odgovarajuće koncentracije i temperature • izložiti predmete (npr. instrumente) djelovanju dezinfekcijskog sredstva tijekom propisanog vremena

4.

• isprati, obrisati i osušiti predmete 5.

Slika 5-2. Postupak pravilnog provođenja dezinfekcije Sprječavanje infekcija

37

Najbolji se odabir može postići na osnovi dezinfekciograma. U postupku pravilnog provođenja dezinfekcije najprije treba mehanički očistiti predmete (pranje, čišćenje…). Zatim se izabire dezinfekcijsko sredstvo i pripremi potrebna količina sredstva odgovarajuće koncentracije i temperature. Predmeti se potom izlažu djelovanju dezinficijensa tijekom propisanog vremena. Na kraju, predmete treba isprati, obrisati i posušiti.

Sterilizacija Sterilizacija je postupak kojim se uništavaju svi živi oblici mikroorganizama (patogeni, apatogeni, spore) na predmetima koji se steriliziraju (metalni predmeti, zavojni materijal, tkanine, gumeni predmeti, tekućine, staklo…). Postoje dvije metode sterilizacije: tople i hladne. Tople metode koriste zagrijavanje zraka ili vode kako bi postigli željeni učinak. Njima se steriliziraju termostabilni materijali (dobro podnose visoku temperaturu) i to je najbolji i najpristupačniji način uništavanja mikroorganizama. Hladne sterilizacije su sterilizacije kemijskim sredstvima i njima se steriliziraju termolabilni materijali. tOplE

hladNE

suha toplina

etilen oksid

vlažna toplina

formaldehid potapanje u antiseptik ionizacija plazma sterilizacija

Slika 5-3. Metode sterilizacije

Suhom toplinom steriliziraju se termostabilni materijali kao što su stakleni i metalni predmeti, npr. kirurški instrumenti, a ne zavojni materijal, rublje, gumeni i plastični predmeti. Sterilizacija se provodi u sterilizatoru za suhi zrak na 180 °C kroz 60 minuta od kada je postignuta potrebna temperatura. Po završetku materijal treba ostaviti 60 minuta u zatvorenom sterilizatoru radi hlađenja.

Vlažnom toplinom (vodena para pod tlakom) provodi se sterilizacija u autoklavu. Njome se steriliziraju: •• tekstil – ogrtači, plahte, komprese, zavojni materijal…

•• metalni predmeti – kirurški instrumenti, npr. škare, pincete…

38

Osnove zdravstvene njege

Slika 5-4. Instrumenti nakon sterilizacije suhom toplinom

•• gumeni predmeti – sonde, kateteri, rukavice…

•• stakleni predmeti – boce…

Materijal se slaže u bubnjeve, kutije (kazete), vrećice (setovi). Ovisno o onome što se sterilizira: •• temperatura je od 126 do 138 °C •• tlak od 1,5 do 2,5 bara •• vrijeme od 3 do 30 minuta.

Sterilnost materijala ovisi o načinu sterilizacije. Materijal steriliziran u bubnjevima smatra se sterilnim 48 sati, u kazetama i setovima 6 tjedana i u specijalnim folijama i vrećicama za sterilizaciju do 2 godine.

Etilen-oksid je toksičan i zapaljiv plin koji ima baktericidno, virucidno i fungicidno djelovanje. Njime se u posebnim sterilizatorima steriliziraju plastični materijali, gumeni predmeti, oštri i osjetljivi instrumenti te predmeti koji se ugrađuju u ljudsko tijelo (endoproteze, pacemakeri). Tijekom sterilizacije temperatura je 54 – 55 °C, tlak je 1,5 – 5,5 bara i vrijeme 1 – 2 sata uz prisutnost etilen-oksida.

Prozračivanje traje najmanje 12 sati, a za predmete koji se ugrađuju u ljudsko tijelo (implantacija) 5 – 7 dana. Materijal je sterilan jednu do dvije godine.

Formaldehid je plin intenzivna mirisa, toksičan, kancerogen i mutagen. Sterilizacija parama formaldehida provodi se na temperaturi od 60 do 70 °C kroz 1 do 3 sata. Prozračivanje nije potrebno jer se otplinjavanje provodi u samom sterilizatoru.

Sterilizacija potapanjem u antiseptik jest zapravo metoda „visoke“ dezinfekcije i primjenjuje se kada ne postoji druga mogućnost sterilizacije. Ovom se metodom steriliziraju termolabilni instrumenti kao što su endoskopi, pribor za anesteziju… Prije potapanja u antiseptik pribor koji se sterilizira treba mehanički očistiti i oprati. Otopinu za potapanje treba pripremiti prema uputama proizvođača.

Sprječavanje infekcija

39

NEPROCESIRAN

ISPRAVNO

NEISPRAVNO

Slika 5-5. Bowie-Dickov test

Centralna sterilizacija je posebna radna jedinica u zdravstvenim ustanovama koja osigurava sterilan pribor za cijelu bolnicu. Građevinski je podijeljena u tri zone: nečistu, čistu i sterilnu. Temperatura u prostorima za centralnu sterilizaciju mora biti od 18 do 22°C, a vlažnost zraka od 35 do 70%. Strujanje zraka treba usmjeriti iz čistih prema nečistim prostorima. U jedinici za centralnu sterilizaciju radi visokoškolovano osoblje.

Svaku sterilizaciju treba dokumentirati – navesti datum, vrijeme, tehničke parametre i kemijske pokazatelje ispravnosti sterilizacije.

Pitanja za provjeru znanja: 1. Objasni pojam infekcije 2. Protumači pojam sterilizacije 3. Navedi i objasni karike Vogralikovog lanca 4. Navedi i objasni metode sterilizacije 5. Objasni metode kontrole sterilizacije 6. Analiziraj pojmove asepsa i antisepsa 7. Nabroji osnovna pravila asepse 8. Opiši jedinicu za centralnu sterilizaciju 9. Opiši dezinficijense, nabroji svojstva idealnog dezificijensa 10. Protumači pojam dezinfekcije

Sprječavanje infekcija

41

6.

Vitalne funkcije

Sadržaj: Tjelesna temperatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Puls/bilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Disanje ili respiracija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Krvni tlak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Ishodi učenja: zz navesti vitalne/životne funkcije zz objasniti pojam tjelesne temperature zz analizirati nazive za temperature čovječjeg tijela zz imenovati mjesta mjerenja tjelesne temperature zz navesti obilježja topline čovječjega tijela zz opisati postupak aksilarnog mjerenja tjelesne temperature zz navesti i objasniti fizikalne metode snižavanja povišene tjelesne temperature zz klasificirati i dati primjer lijekova za snižavanje povišene tjelesne temperature zz objasniti pojam pulsa/bila zz navesti obilježja promatranja pulsa zz objasniti pojmove: eukardija, bradikardija, tahikardija, paroksizmalna tahikardija,

aritmija

zz objasniti i izvesti mjerenje tjelesne temperature – aksilarno, oralno, rektalno, zz objasniti i izvesti mjerenje pulsa zz objasniti i izvesti mjerenje disanja zz objasniti i izvesti mjerenje arterijskog krvnog tlaka

zz opisati postupak mjerenja pulsa i nabrojiti arterije na kojima se najčešće mjeri zz objasniti pojam disanja/respiracije zz navesti obilježja promatranja disanja zz objasniti pojmove: eupneja, bradipneja, tahipneja, apneja, dispneja, ortopneja,

hiperpneja, astmatsko disanje

zz objasniti pojam krvnoga tlaka zz navesti postupak mjerenja krvnoga tlaka zz objasniti pojmove: normotenzija, hipotenzija, hipertenzija zz imenovati pojmove i dati primjer vezan uz vrijednosti krvnoga tlaka

Tjelesna temperatura Temperatura je stupanj zagrijanosti ljudskoga tijela. Tjelesnom temperaturom upravlja termoregulacijski centar u hipotalamusu.

NAZIVI ZA TEMPERATURU ČOVJEČJEG TIJELA Hipotermija

Pothlađenost

Subnormalnost Afebrilnost

< 35 °C 35 °C – 36 °C

Normotermija

36 °C – 37 °C

Subfebrilnost

37.1 °C – 38 °C

Febrilnost

38.1 °C – 39 °C

Visoki febrilitet

> 39 °C

Tjelesna temperatura mjeri se toplomjerom. Danas se rabe toplomjeri s obojenim alkoholom ili elektronički toplomjeri, a više nisu u primjeni živini toplomjeri zbog mogućnosti toksičnog djelovanja na čovjeka ako se toplomjer razbije i živa se razlije. Toplomjer s obojenim alkoholom sastoji se od staklenog omotača, spremnika s obojenim alkoholom, cjevčice kojom se širi obojeni alkohol i aluminijske skale, na kojoj je broj 37 označen crvenom bojom. Izloženost toplini 44

Osnove zdravstvene njege

uzrokuje širenje i dizanje alkohola unutar cjevčice. Toplina čovječjega tijela može se mjeriti (tradicionalno) između dva nabora kože i na sluznicama, ili u novije vrijeme u zvukovodu i beskontaktno.

Između dva nabora kože

Na sluznici

pazuh

aksilarno

usta/ispod jezika

oralno/sublingvalno

prepona

ingvinalno

debelo crijevo

rektalno

žensko spolovilo

vaginalno

Slika 6-1. Mjesta mjerenja tjelesne temperature

Tjelesna temperatura izmjerena na sluznicama je 0,1 – 1°C viša od one izmjene između dva nabora kože. Fiziološki je temperatura niža ujutro, a viša poslijepodne. Viša je kod djece nego u starijih osoba. Također je viša u fizičkom naporu i snažnim emocijama, nego u mirovanju. Kod žena je viša nakon ovulacije i u trudnoći.

Aksilarno mjerenje temperature Aksilarno (u pazuhu) najčešći je način mjerenja temperature. Postoje situacije kada se tjelesna temperatura ne može izmjeriti u pazušnoj jami. Kontraindikacije za aksilarno mjerenje temperature jesu: izuzetna mršavost (kaheksija), upalni procesi u aksili, imobilizacija (gips, zavoj) ruke.

Postupak mjerenja sastoji se od slijedećih koraka: Priprava fizioterapeutskog tehničara/ke: •• •• •• •• •• ••

zaštitna radna odjeća - uniforma, radna obuća, identifikacijska iskaznica nokti podrezani u visini jagodica prstiju duga kosa podvezana da ne smeta pri radu, uredna brada (m) bez nakita i napadne šminke analiza medicinske dokumentacije oprati/dezinficirati i posušiti ruke

Priprava bolesnika: •• pozdraviti bolesnika i predstavit se.

•• identificirati bolesnika - pitati kako se zove, usporediti broj na identifikacijskoj narukvici s brojem na temperaturnoj listi. Nikad ne pitati bolesnika npr.

Jeste li Vi Ana Anić? nego: Molim Vas da mi se predstavite ili Kako je Vaše ime? Kako se zovete?

Vitalne funkcije

45

•• po potrebi ukloniti nečistoću iz perianalnog područja staničevinom •• staničevinu odložiti u posudu za nečisto •• pripremiti toplomjer - špatulom uzeti vazelin iz posude, nanijeti na smotuljak vate te provući rezervoar toplomjera kroz vazelin •• reći bolesniku da duboko diše, razmaknuti gluteuse nedominantnom rukom i uvesti toplomjer dominantnom rukom u rektum 2,5 – 3,5 cm •• mjeriti temperaturu 5 minuta •• pridržati toplomjer tijekom mjerenja ako bolesnik ne može sam •• pažljivo izvaditi toplomjer, uz staničevinu, obrisati ga staničevinom i očitati vrijednost •• toplomjer odložiti u posudu za nečisto •• svući rukavice, odložiti ih u komunalni otpad •• dezinficirati i posušiti ruke •• obući i pokriti bolesnika, te ga smjestiti u udoban položaj •• ako je primjereno komentirati rezultat mjerenja s bolesnikom •• obući čiste rukavice, oprati toplomjer mlakom vodom i deterdžentom, isprati čistom vodom, posušiti, dezinficirati i spremiti ga u zatvorenu posudu na suhom mjestu •• pospremiti pribor •• svući rukavice, odložiti ih u komunalni otpad •• oprati/dezinficirati i posušiti ruke •• dokumentirati rezultate mjerenja i provedbu postupaka •• u slučaju odstupanja od normalnih vrijednosti obavijestiti liječnika

Mjerenje u zvukovodu Mjerenje tjelesne temperature u zvukovodu (membrani timpani) izvodi se pomoću timpanskog elektroničkog toplomjera. Mjerenje je vrlo jednostavno i brzo.

Zvučni signal označava kraj mjerenja, a normalna temperatura izmjerena na ovaj način iznosi 36,5-37,5 °C. Kontraindikacije za ovakvo mjerenje su upalni proces u zvukovodu, iscjedak iz uha i cerumen.

Membrana timpani je dostupno mjesto za mjerenje temperature jer u nju dolazi krv iz karotidne arterije pa je temperatura ista kao u centru za termoregulaciju.

Kod mjerenja temperature elektronskim toplomjerom treba provjeriti čistoću leće ispod sonde. Otoskop sa senzorom na vršku očitava toplinu što je isijava timpanska membrana. Zvuk signalizira da je temperatura izmjerena za 2 do 5 sekundi. Postupak mjerenja sastoji se od slijedećih koraka: Priprava fizioterapeutskog tehničara/ke: Ista kao kod aksilarnog mjerenja tjelesne temperature.

Vitalne funkcije

49

puls, disanje i tlak). Visokofebrilan bolesnik znojenjem gubi puno vode i soli, i postoji opasnost od dehidracije tako da treba posebno paziti na hidraciju bolesnika. Nuditi mu često da pije, ali male količine tekućine. Ako unos prirodnim putem nije dostatan, nadoknađivati tekućine treba i intravenskim putem. Bolesnik može piti što želi, nudimo mu različite napitke, osim ako ne smije zbog osnovne bolesti. Piti može čaj, voćni sok, juhu, mlijeko ili vodu. Ako bolesnik ne može uzimati tekućinu na usta, primjenjujemo infuzije fiziološke otopine same ili naizmjence s 5 %-tnom glukozom, kako ordinira liječnik. Moramo voditi evidencija o količini primljene i izgubljene tekućine (mjerenje diureze, evidencija o znojenju, povraćanju i stolici), provoditi njegu usne šupljine, provoditi jutarnju i večernju osobnu higijenu, prebrisavati spužvom umočenom u vodu i često presvlačiti osobno i posteljno rublje. Prehrana bolesnika treba biti lagana, da na preopterećuje probavni sustav, te mu davati manje, češće obroke. Hrana mora biti bogata bjelančevinama, ugljikohidratima, solima i vitaminima te lako probavljiva.

Sniženje tjelesne temperature Sniženje tjelesne temperature čovjeka za više od 2 stupnja C naziva se pothlađenost ili hipotermija, a prouzročena je većim gubitkom topline nego što je organizam može stvoriti.

Njega pothlađenog bolesnika U bolesnika sa smanjenom tjelesnom toplinom fizioterapeutski tehničak/ka ima niz zadataka usmjerenih na povećanje proizvodnje topline i na smanjenje gubitka topline. Bolesnika moramo postupno utopljavati jer bi prebrzo utopljavanje moglo izazvati naglo proširenje krvnih žila na površini tijela. Iznenadna navala krvi u proširene krvne žile može uzrokovati nedostatak krvi u vitalnim organima. Treba primijeniti postupke za povišenje tjelesne temperature. Bolesniku koji ima temperaturu nižu od 35 °C potrebno je osigurati mirovanje u krevetu, presvući ga, ako je mokar, u suhu, meku i toplu odjeću, utopliti ga - povećati okolišnu temperaturu i umotati ga u deku ili termofoliju, stavljati tople obloge (namočeni složeni ručnik ili plahtu) na prsni koš i trbuh bolesnika, prekriti oblog folijom. Cijelo tijelo pokriti pokrivačem (dekama) tako da samo lice ostane otkriveno. Obloge mijenjati najmanje svaki sat vremena, primijeniti toplu kupku kod djece i mlađih osoba, postupno dodajući toplu vodu kod nogu. Dati tople napitke ako bolesnik može piti. Postaviti venski put, te primijeniti propisanu terapiju - unutarnje zagrijavanje provodi se udisanjem toploga i vlažnog kisika (100 %, 40 “C) te nadoknadom tekućine intravenskim putem (Ringerov laktat, otopina NaCI 0,9%)zagrijane na temperaturi od 40 do 42 “C. Zagrijavanje mora biti postupno, a traje sve dok se ne postigne tjelesna temperatura tijela od 36 “C. Zagrijavanje infuzijskih otopina postiže se posebnim, za to predviđenim grijačima. Bolesniku mjeriti tjelesnu temperaturu i osigurati optimalne mikroklimatske uvjete.

52

Osnove zdravstvene njege

Puls/bilo Puls je odraz rada srca na periferiji. Promatranjem pulsa mogu se uočiti tri temeljna obilježja: frekvencija, ritam i punoća.

Frekvencija pulsa ili učestalost je broj otkucaja srca u jednoj minuti. Eukardija je normalan puls, a broj otkucaja je od 60 do 80 u minuti. Bradikardija je usporen puls, gdje je broj otkucaja u minuti manji od 60. Tahikardija je ubrzan puls, a broj otkucaja je veći od 80 u jednoj minuti. Paroksizmalna tahikardija je iznenadan napadaj tahikardije od 130 do 250 otkucaja u minuti, a može biti znak srčane bolesti, ali i može biti izazvana crnom kavom, jakim čajevima, energetskim pićima…

Ritam pulsa je razmak između dva otkucaja. Ako je pravilan, kažemo da je puls ritmičan ili regularan. Ako je razmak nepravilan, puls je aritmičan, tj. iregularan.

Kod apsolutne aritmije otkucaji srca potpuno su nepravilni i neujednačeno punjeni, a znak su oštećenja srčanog mišića.

Punoća pulsa ovisi o količini krvi u arterijama pa puls može biti dobro punjen ili slabo punjen.

Puls se mjeri na jagodicama 2., 3., i 4. prsta kroz jednu minutu. Najčešće se mjeri na radijalnoj arteriji (lat. arteria radialis, palčana arterija). a. temporalis a facialis a. carotis

a. brachialis a. radialis a. femoralis a. poplitea a. tibialis a. dorsalis pedis

Slika 6-2. Mjesta mjerenja pulsa

Na a. brachialis, osim pulsa, najčešće se mjeri krvni tlak. Kada je bolesnik vitalno ugrožen, na mjestu nesreće, i sličnim hitnim situacijama, puls se najčešće mjeri na a. carotis. Auskultacijom se puls mjeri na vrhu srca (apex cordis). Postupak mjerenja pulsa se sastoji od priprave fizioterapeutskog tehničara/ke, bolesnika, prostora, pribora i materijala te izvođenja postupka.

Vitalne funkcije

53

Mjerenje pulsa Priprava fizioterapeutskog tehničara/ke: Ista kao kod aksilarnog mjerenja tjelesne temperature.

Priprava bolesnika: •• pozdraviti bolesnika i predstaviti se •• identificirati bolesnika (intervju, narukvica i temperaturna lista) •• upoznati bolesnika sa svrhom i važnošću mjerenja pulsa •• omogućiti postavljanje pitanja •• tražiti pristanak bolesnika za izvođenje postupka •• provjera zdravstvenog stanja bolesnika (pušenje, hranjenje, psihička/fizička aktivnost…)

•• zamoliti ga da miruje najmanje 5 minuta prije mjerenja Priprava prostora: •• osigurati mikroklimatske uvjete (temperatura i vlažnost zraka u prostoriji) •• osigurati privatnost bolesnika Priprava pribora: •• štoperica ili sat sa sekundarom, kemijska olovka kojom se piše crvenom bojom.

Izvođenje postupka: •• utrljati antiseptik na ruke •• smjestiti bolesnika u odgovarajući položaj (sjedeći/polusjedeći/ležeći), •• provjeriti rezultate prethodnih vrijednosti i vrijeme mjerenja •• ispružiti i udobno položiti pacijentovu ruku na čvrstu podlogu s ispruženim dlanom •• postaviti jagodice drugog, trećeg i četvrtog prsta (ili drugog i trećeg) na arteriju te blagim pritiskom pronaći puls: •• na a. temporalis tako da bolesnik leži, glava mu je okrenuta prema nama, položimo prste na spoj čeone i temporalne kosti •• na a. carotis tako da bolesnik leži glave usporedo sa tijelom, prste položimo na vrh grkljana te lagano kliznemo uz grkljan postranično •• na a. brahialis tako da je bolesnikova ruka položena uz tijelo, ako bolesnik leži, ili položena na stol, ako bolesnik sjedi, te položimo prste preko lakatnog pregiba medijalno prema tijelu •• na a. radialis tako da je ruka na kojoj mjerimo opuštena, savijena u laktu, dlanom okrenuta prema trbuhu i ispruženih prstiju •• na a. poplitea tako da bolesniku savijemo nogu u koljenu, palčeve stavimo na patelu, a prste u koljenu jamu •• na a. dorsalis pedis tako da položimo prste na dorzum stopala u korijenu prvog i drugog nožnog prsta •• na a. tibialis posterior tako da položimo prste ispod unutrašnjeg maleola (skočnog zgloba) 54

Osnove zdravstvene njege

Hiperpneja je duboko i učestalo disanje i pojavljuje se npr. u akutnoj anemiji.

Astmatsko disanje je patološki oblik disanja gdje je ekspirij otežan i produljen.

Asmatsko disanje je prisutno kod bolesnika s bronhalnom astmom, kroničnim opstruktivnim bronhitisom i emfizemom pluća.

Kussmaulovo disanje je patološki oblik disanja kada je respiracija duboka i šumna, javlja se kod metaboličke acidoza bolesnika s bubrežnom insuficijencijom ili dijabetesom.

Cheyne-Stokesovo disanje je patološko disanje kod kojeg se smjene relativno dugotrajnih apneja izmjenjuju s postupno sve dubljim, a zatim sve površnijim disanjem, a prisutno je kod hipoksije mozga.

Biotovo disanje predstavlja patološki oblik disanja kod kojeg se apneja smjenjuje s nekoliko plitkih i nepravilnih udisaja, a prisutna je kod oštećenje centra za regulaciju disanja u međumozgu.

Zadaće fizioterapeutskog tehničara/ke u bolesnika s otežanim disanjem: •• promatrati stanje bolesnika i uočiti simptome i znakove smanjene plućne ventilacije (promjene u frekvenciji i dubini disanja, dispneju, cijanozu ... ), te obavijestiti liječnika o svakoj promjeni bolesnikova disanja.

•• ovisno o osnovnoj bolesti osigurati bolesniku položaj u kojem mu je najugodnije, a smetnje disanja najmanje izražene.

•• osigurati optimalne mikroklimatske uvjete u bolesničkoj sobi - temperatura prostorije od 18 do 20 °C, a vlažnost zraka od 30% do 60% •• educirati bolesnika i provoditi vježbe disanja, iskašljavanja •• poticati bolesnika da vježba sam •• poticati bolesnika na usvajanje pozitivnih navika (prestanak pušenja).

Krvni tlak Krvni tlak je sila kojom krv tlači stijenku krvne žile, tj. pritisak krvi na stijenke krvnih žila za vrijeme sistole i dijastole. Vrijednosti krvnog tlaka ovise o količini krvi, radu srca, elastičnosti krvnih žila, ali također i o dobi, spolu, dobi dana.

Krvni tlak se mjeri tlakomjerom i slušalicama. Nazivi za vrijednosti krvnog tlaka jesu: normotenzija – normalne vrijednosti krvnoga tlaka; hipotenzija – snižen krvni tlak, hipertenzija – povišen krvni tlak, tj. stanje trajno povišenoga sistoličkoga i/ili dijastoličkoga tlaka.

Mjerenje arterijskog krvnog tlaka auskultacijom tlakomjerom na pero Mjerenje krvnog tlaka je postupak kojim se pomoću tlakomjera i slušalica utvrđuje vrijednost sistoličkog i dijastoličkog tlaka, a izražava se u mmHg. Ovo je najčešća tehnika mjerenja krvnog tlaka. Pritisak koji se postiže pomoću pumpice pomiče kazaljku (pero) prema gore. Kako bi očitanja tlaka bila točna, nakon otVitalne funkcije

57

Sistolički

Dijastolički

Optimalni krvni tlak

< 120

< 80

Normalan

< 130

< 85

Povišeni krvni tlak

130 – 139

85 – 89

Blaga hipertenzija

140 – 159

90 – 99

Umjerena hipertenzija

160 – 179

100 – 109

> 180

< 110

Teška hipertenzija

Slika 6-3. Vrijednosti krvnog tlaka

puštanja zraka iz pumpice, kazaljka mora uvijek biti na nuli prilikom potpunog ispuštanja zraka.

Priprava fizioterapeutskog tehničara/ke: Ista kao kod aksilarnog mjerenja tjelesne temperature.

Napomena: ako fizioterapeutski tehničar/ka ne može izmjeriti krvni tlak bolesniku auskultacijom zbog vlastitog stanja sluha (nagluhost, postojanje tinitusa odnosno zujanja ili šuma u ušima), može izmjeriti elektronskim tlakomjerom.

Priprava bolesnika: •• pozdraviti bolesnika i predstaviti se •• identificirati bolesnika (intervju, narukvica i temperaturna lista) •• upoznati bolesnika sa svrhom i važnošću mjerenja krvnog tlaka •• 30 minuta prije mjerenja uputiti bolesnika da ne jede i ne puši te da miruje 5 minuta prije samog mjerenja.

•• omogućiti postavljanje pitanja •• tražiti pristanak bolesnika za izvođenje postupka •• provjeriti čimbenike koji utječu na tlak (dnevne varijacije, uzbuđenje, fizički napor, crna kava, pun mokraćni mjehur, hladnoća)

Slika 6-4. Tlakomjer na pero 58

Osnove zdravstvene njege

Slika 6-5. Elektronički tlakomjer

•• zatvoriti ventil pumpice za pritisak.

•• zrak upuhati u balon orukvice do 30 mmHg iznad očekivanog sistoličkog tlaka ili 10 mmHg iznad nivoa posljednjeg čujnog zvuka.

•• polako otpuštati ventil pumpice tako da se kazaljka spušta brzinom 2 do 3 mmHg u sekundi. Ne prebrzo, niti presporo.

•• očitati i upamtiti vrijednost kad se pojavi prvi čisti zvuk, što označava vrijednost sistoličkog tlaka.

•• postupno nastaviti s ispuštanjem zraka iz orukvice, očitati i upamtiti vrijednost kod koje zvuk prestaje, što označava vrijednost dijastoličkog tlaka.

•• ispustiti preostali zrak iz orukvice te provjeriti je li pero na nuli.

•• skinuti orukvicu s bolesnikove ruke.

•• pomoći bolesniku da se vrati u udoban položaj i odjenuti mu odjeću.

•• dezinficirati slušalice i membranu stetoskopa, pribor vratiti na predviđeno mjesto.

•• upotrijebljeni jastučić od vate odložiti u posudu za nečisto.

•• oprati/dezinficirati i posušiti ruke.

•• dokumentirati rezultate mjerenja i provedbu postupaka. Upisati na temperaturnu listu brojčano kemijskom olovkom.

•• u slučaju odstupanja od normalnih vrijednosti obavijestiti liječnika.

•• isprazniti posudu za nečisto, baciti jastučić od vate u komunalni otpad, oprati i dezinficirati posudu za nečisto.

•• bolesniku reći vrijednost, umiriti ga, najaviti odlazak.

Pitanja za provjeru znanja: 1. Nabroji vitalne funkcije 2. Objasni pojam tjelesne temperature 3. Navedi mjesta mjerenja tjelesne temperature 4. Protumači obilježja topline ljudskog tijela 5. Opiši aksilarno mjerenje tjelesne temperature 6. Navedi i objasni fizikalne metode snižavanja tjelesne temperature 7. Objasni primjenu lijekova za snižavanje tjelesne temperature 8. Objasni pojam pulsa te protumači promatranje pulsa 9. Objasni pojmove: eukardija, bradikardija, tahikardija, paroksizmalna tahikardija 10. Objasni pojmove: ritmičan puls, aritmičan puls, dobro i slabo punjen pula 11. Opiši mjerenje pulsa 12. Objasni pojam disanja 13. Protumači promatranje disanja te objasni pojmove eupneja, bradipneja, tahipneja, apneja 14. Objasni pojamove dispneja, ortopneja, hiperpneja, astmatsko disanje 15. Objasni pojam krvnog tlaka te navedi instrumente kojima se mjeri 16. Navedi vrijednosti krvnog tlaka te pripadajuće nazivlje.

60

Osnove zdravstvene njege

7.

Higijena zdravstvenih radnika

Sadržaj: Higijena ruku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 Osobna zaštitna sredstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Zbrinjavanje medicinskog otpada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

Ishodi učenja: zz protumačiti važnost održavanja higijene ruku

bolničkih infekcija

kao glavne mjere sprječavanja

zz objasniti svrhu pranja ruku zz opisati postupak pranja ruku i utrljavanja alkoholnog pripravka zz navesti „Mojih pet trenutaka za higijenu ruku“ zz objasniti pojam bolničkih infekcija zz navesti i objasniti mjere za sprječavanje bolničkih infekcija zz navesti i objasniti mjere osobne zaštite zdravstvenih radnika zz objasniti pojmove: izlučevine, lučevine, kontaminacija, patogenost zz opisati postupak i objasniti važnost uporabe: dodatne zaštitne odjeće, kape,

zaštitnih naočala, navlaka za cipele, plastične pregače, zaštitne maske, zaštitnih rukavica

Higijena ruku Higijena ruku je osnovna mjera u sprječavanju bolničkih infekcija. Služi za osobnu zaštitu kao i zaštitu bolesnika i suradnika. Koža ruku ne može se sterilizirati pa ih zdravstveni radnici moraju redovito prati i dezinficirati. Svrha pranja ruku je smanjiti, ukloniti ili uništiti bakterije koje se nalaze na koži.

Prema Smjernicama za higijenu ruku u zdravstvenim ustanovama, ruke treba prati tekućim sapunom i vodom, preporučenim pokretima 40 do 60 sekundi.

Ako ruke nisu vidljivo zaprljane, higijenu ruku treba provesti utrljavanjem alkoholnog pripravka 30 sekundi.

Koncept Svjetske zdravstvene organizacije „Mojih pet trenutaka za higijenu ruku“ navodi da higijenu ruku treba provesti: •• prije i nakon izravnog kontakta s bolesnicima •• prije rukovanja pomagalima za skrb o bolesniku •• nakon kontakta s tjelesnim tekućinama i izlučevinama, sluznicama, oštećenom kožom ili zavojima rana •• kad se tijekom rada s bolesnikom prelazi s kontaminiranog na čisti dio bolesnikova tijela •• nakon kontakta s neživom okolinom u neposrednoj blizini bolesnika •• nakon skidanja zaštitnih rukavica.

Bolnička infekcija (infekcija povezana sa zdravstvenom skrbi) jest svaka infekcija pacijenta koja se javlja nezavisno o primarnom oboljenju ili svaka infekcija zdrave osobe (zaposlenika), za koju se utvrdi da je do nje došlo kao posljedica dijagnostike, liječenja ili skrbi, a razvije se tijekom liječenja i skrbi, nakon dijagnostičkog ili terapijskog postupka i otpusta iz bolnice/pružatelja usluga socijalne skrbi u određenom vremenskom periodu. Vremenski period nakon postupaka dijagnostike, liječenja i skrbi ovisi o inkubaciji određene infekcije, a točno je definiran samo za postoperativne infekcije, koje se kao bolničke smatraju ako su nastale u vremenu od mjesec dana po operativnom zahvatu, te u vremenu od jedne godine ako se radilo o operativnom zahvatu s ugradnjom implantata.

Bolnička infekcija može se javiti u sporadičnom (pojedinačnom), epidemijskom i endemijskom obliku. Bolnička infekcija utvrđuje se na temelju kliničkih simptoma, mikrobioloških, laboratorijskih i drugih nalaza te epidemioloških podataka.

Epidemija bolničke infekcije jest pojava dva ili više slučaja infekcije uzrokovan a istim uzročnikom, i međusobno povezana mjestom i/ili postupkom u kratkom vremenu, ovisno o vremenu inkubacije određene infekcije.

Endemija bolničke infekcije jest pojava ili perzistiranje infekcija uzrokovanih istim uzročnikom, povezanih mjestom i/ili postupkom, u malom broju, ali u produljenom vremenskom javljanju.

Bolesnici s povećanim rizikom za obolijevanje od bolničkih infekcija jesu kirurški bolesnici, stariji bolesnici, djeca, bolesnici s opeklinama, bolesnici na hemodijalizi…

62

Osnove zdravstvene njege

Slika 7-1. Higijensko pranje ruku

Slika 7-2. Higijensko utrljavanje u ruke 64

Osnove zdravstvene njege

Osobna zaštitna sredstva Dodatna zaštitna odjeća – otporna na tekućine nosi se radi zaštite kože i radne odjeće tijekom postupaka kad je moguće prskanje krvi, onečišćenje tjelesnim tekućinama, sekretima (lučevine: lučenje sekreta iz žlijezda, npr. hormoni, enzimi, ali i slina) i ekskretima (izlučevine: otpadne tvari metabolizma, npr. izdahnuti zrak, stolica, mokraća, iskašljaj, znoj).

Kape – sprječavaju prijenos patogenih mikroorganizama (mikrobi koji izazivaju bolest ili zarazu) s kose zdravstvenog djelatnika na bolesnika.

Slika 7-3. Zaštitna kapa

Zaštitne naočale i viziri – treba nositi za zaštitu sluznice oka tijekom postupaka kod kojih je moguće prskanje krvi, tjelesnih tekućina, sekreta i ekskreta te lijekova.

Slika 7-4. Zaštitne naočale i vizir

Navlake za cipele – preporučuju se pri postupcima kod kojih je vjerojatno da će cipele zdravstvenih radnika doći u dodir s bolesnikovim tjelesnim tekućinama, kao i radi osiguranja aseptičkih uvjeta npr. u operacionoj dvorani, rađaoni, JIL-u.

Higijena zdravstvenih radnika

65

Slika 7-5. Zaštitne navlake za cipele

Slika 7-6. Zaštitna maska

Plastična (PVC) pregača – sprječava kontaminaciju (zagađenje, onečišćenje) radne odjeće. Treba je nositi jednokratno i svući odmah nakon uporabe.

Zaštitna maska – treba je nositi preko nosa i usta. Maske štite zdravstvene djelatnike i bolesnike od udisanja patogenih mikroorganizama koji se šire zrakom.

Maske su samo za jednokratnu uporabu. Nikad se ne smije dirati dio koji pokriva lice jer taj dio može biti kontaminiran mikroorganizmima. Ne smije se nositi obješena oko vrata, nego se skida i odbacuje odmah nakon uporabe. Zaštitna maska sprječava širenje infekcije.

Zaštitne rukavice – nesterilne (lateks) rukavice treba nositi pri zahvatima koji podrazumijevaju dodir s bolesnikovim tjelesnim tekućinama, sluznicama i ozlijeđenom kožom, pri rukovanju predmetima koji su potencijalno onečišćeni. Rukavice treba skinuti i odbaciti nakon postupka te odmah oprati ruke. Uvijek ih treba promijeniti prije sljedećeg pacijenta.

Slika 7-7. Zaštitne rukavice

Zbrinjavanje medicinskog otpada Medicinski otpad je sav otpad proizveden prilikom pružanja zdravstvene zaštite, dijagnostike, liječenja i fizikalne rehabilitacije. Veći izvori medicinskog otpada su bolnice, klinike, stacionari, mrtvačnice, laboratoriji, dok su manji izvori 66

Osnove zdravstvene njege

Radna bilježnica

Sadržaj: 1. Zdravlje, bolest, invalidnost, zdravstvena njega. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 2. Zdravstvena zaštita. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 3. Zauzimanje odgovarajućih položaja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 4. Osobna higijena bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 5. Sprječavanje infekcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 6. Vitalne funkcije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 7. Higijena zdravstvenih radnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

69

1.

Zdravlje, bolest, invalidnost, zdravstvena njega

1. Tvrdnje su točne (T) ili netočne (N). Zaokruži ispravan odgovor.

1. Zdravstvena njega pruža pomoć zdravom i bolesnom čovjeku.

T–N

2. Bol i mučnina su objektivni znakovi promatranja bolesnika.

T–N

3. Infuzija je prirodni način prehrane bolesnika.

T–N

4. Drugi naziv za krvni tlak je bilo.

T–N

2. Samo je jedan odgovor točan. Zaokruži slovo ispred ispravnog odgovora.

U 14 osnovnih ljudskih potreba ne ubrajamo: a) rad b) odmor i spavanje c) mirnu smrt Umjetni način prehrane jest: a) transfuzija b) kateterizacija c) nazogastrična sonda Lupkanje, kao klinička metoda pretrage jest: a) palpacija b) auskultacija c) perkusija U osobnu higijenu ne ubrajamo: a) pranje zubi b) presvlačenje odjeće c) prozračivanje doma 3. Spoji ravnim crtama. hrvatski naziv

latinski naziv

stolica

sputum

mokraća

urin

iskašljaj

feces Radna bilježnica

71

2.

Zdravstvena zaštita

1. U stupce upiši zdravstvene ustanove pojedinih razina zdravstvene zaštite. primarna

sekundarna

tercijarna

državni zavodi

2. Samo je jedan odgovor točan. Zaokruži slovo ispred ispravnog odgovora.

U sljedećim tvrdnjama jedna ne opisuje blok-tip gradnje bolnica. a) najčešće je visine 7 do 9 katova b) brzo se i lako sastavlja od već gotovih dijelova (blokova) c) blokovi su u obliku slova E, H, T… Smještaj bolesnika u bolnicu radi liječenja i zdravstvene njege naziva se: a) socijalizacija b) individualizacija c) hospitalizacija Bolnički odjel najčešće je veličine: a) 5 do 10 kreveta b) 10 do 20 kreveta c) 20 do 40 kreveta Kada je izvor svjetla okrenut prema zidu ili stropu, takvo se svjetlo naziva: a) indirektno b) umjetno c) orijentacijsko Vrijednost temperature u bolesničkoj sobi danju jest: a) 12 do 15 °C b) 18 do 20 °C c) 22 do 24 °C 72

Osnove zdravstvene njege

3.

Zauzimanje odgovarajućih položaja

1. Spoji ravnim crtama.

opis položaja

naziv

pacijent samostalno zauzima položaj

prisilan

pacijent ostaje u položaju u koji smo ga postavili

pasivan

pacijent je u položaju zbog neke bolesti ili pregleda

aktivan

2. Samo je jedan odgovor točan. Zaokruži slovo ispred ispravnog odgovora.

Ortopnoičan položaj je: a) sjedeći b) ležeći na leđima c) ležeći na boku 3. Kod bolova u abdomenu (trbuhu) bolesnik zauzima prisilni položaj: a) polusjedeći položaj s ispruženim nogama b) sjedeći s nogama spuštenim niz krevet c) ležeći s nogama privučenim trbuhu 4. Opiši položaje prikazane na slici

Fowlerov položaj

Položaj autotransfuzije/ Trendelenburgov položaj

Radna bilježnica

73

4.

Osobna higijena bolesnika

Samo je jedan odgovor točan. Zaokruži slovo ispred ispravnog odgovora.

1. Čistoća tijela i sredine u kojoj boravimo je opis: a) školske higijene b) higijene okoliša c) osobne higijene 2. Razlog održavanja osobne higijene zato da budemo prihvaćeni u društvu, jest: a) fiziološki b) kulturno-estetski c) higijensko-epidemiološki 3. Znoj i loj nisu čimbenici: a) osjetne funkcije kože b) ekskretorne funkcije kože c) zaštitne funkcije kože 4. Brijanje, šišanje i depilacija su postupci: a) dnevne njege b) djelomične njege c) povremene njege 5. Za epidermis je točno: a) građen je od epitelnog tkiva b) sadržava elastin i kolagen c) ima ogranke živčanih vlakana 6. Za vazokonstrikciju je točno: a) omogućuje odavanje topline b) omogućuje zadržavanje topline c) širenje krvnih žila

74

Osnove zdravstvene njege

5.

Sprječavanje infekcija

1. U kružiće upiši karike Vogralikova lanca

2. Tvrdnje su točne (T) ili netočne (N). Zaokruži ispravno slovo.

Latinski inficire znači zaraziti.

T–N

Infekcija u organizmu može izazvati lokalnu i opću reakciju.

T–N

Kontaktne infekcije su one gdje je put prijenosa zrak.

T–N

Postupcima dezinfekcije ubijaju se svi živi oblici mikroorganizama.

T–N

Staklo i metal mogu se sterilizirati toplinom jer su termostabilni materijali.

T–N

3. Spoji ravnim crtama. metoda dezinfekcije

naziv postupka

prirodna

glačanje

termička

Sunčeva svjetlost

mehanička

četkanje Radna bilježnica

75

6.

Vitalne funkcije

1. U puzzle upiši nazive vitalnih funkcija.

2. Udruži ravnim crtama. mjesta mjerenja tjelesne temperature

naziv

u preponi

rektalno

u pazuhu

sublingvalno

pod jezikom

aksilarno

u debelom crijevu

ingvinalno

opis promatranja vitalnih funkcija

naziv

normalan puls

hipertenzija

povišen krvni tlak

eukardija

usporeno disanje

bradipneja

3. Dopuni.

Tjelesnom temperaturom upravlja centar u ____________________________ .

Tjelesna temperatura na koži mjeri se ________________ minuta.

Lijekovi za snižavanje povišene tjelesne temperature nazivaju se ____________ .

Puls se najčešće mjeri na ________________ arteriji.

76

Osnove zdravstvene njege

7.

Higijena zdravstvenih radnika

1. Tvrdnje su točne (T) ili netočne (N). Zaokruži ispravno slovo.

Higijena ruku je dodatna mjera u sprječavanju bolničkih infekcija.

T–N

Ruke treba prati hladnom vodom i sapunom.

T–N

Izlučevine su ekskreti, otpadne tvari metabolizma.

T–N

Patogeni mikroorganizmi su oni koji ne izazivaju bolest ili zarazu.

T–N

Iste zaštitne rukavice možemo nositi tijekom rada s nekoliko pacijenata.

T–N

2. Samo je jedan odgovor točan. Zaokruži slovo ispred točnog odgovora.

Utrljavanje alkoholnog pripravka u ruke traje: a) 20 sec b) 30 sec c) 60 sec Lučevina/sekret je: a) urin b) slina c) izdahnuti zrak Mjere u sprječavanju bolničkih infekcija su: a) održavanje higijene b) redoviti mikrobiološki pregledi c) a + b

Radna bilježnica

77

Literatura 1. Abou Aldan, D. (2014.): Metodika zdravstvenog odgoja, Školska knjiga, Zagreb.

2. Bišćan, J. (2015.): Kvaliteta i sigurnost u zdravstvenoj njezi, Medicinska naklada, Zagreb.

3. Brajša, P. i Ozimec, S. (1986.): Medicinska psihologija i mentalne higijena, Medicinska knjiga, Zagreb.

4. Basseti, O. (1999.): Tabù e sanità, Rosini Editrice, Firenze.

5. Bassetti,O. i Lesca,R. (1996.): La guida pedagogica e didattica del professionista, Rosini, Firenze.

6. Čukljek, S. (2005.): Osnove zdravstvene njege, Zdravstveno veleučilište, Zagreb 7. Dobi-Babić, R. i Štifanić, M.(2000.): Prava pacijenata, Adamić, Rijeka.

8. Fazzini,P.F. i Marchi, F. (1989.): Manuale di Cardiologia, Rosini Editrice, Firenze.

9. Jakšić, Ž. i dr. (2005.): Umijeće medicinske nastave, Medicinska naklada, Zagreb.

10. Juchli, L. (1994.): L’assistenza infermieristica di base, Rosini Editrice, Firenze.

11. Medicinski leksikon (1992.), Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb.

12. Metodologija učenja (2013.), Dušević&Kršovnik, Rijeka.

13. Skidmore-Roth,L. (2005.): Drug Guide for Nurses, El Paso, Texas, USA. 14. Prlić, N. (2014.): Opća načela zdravlja i njege, Školska knjiga, Zagreb.

15. Prlić, N. (2014.): Zdravstvena njega - opća, Školska knjiga, Zagreb.

16. Rogić, M. (2002.): Priručnik za osnovne medicinske postupke u sestrinstvu, MED-EKON d.d., Zagreb.

17. Štifanić, M. (2008.): Zdravstvo po mjeri čovjeka, Adamić d.o.o., Rijeka.

18. Varoščić, M. (1992.): Zdravlje čini život ljepšim, Tiskara Rijeka, Rijeka.

19. https://www.stampar.hr/hr/ispitivanje-bioloske-kontrole-sterilizacije 6.veljače 2021.

20. Novosel – Kerinc, M.(1991.): Dijagnosticiranje u defektologiji, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet za defektologiju 21. HYPERLINK “http://www.hkf.hr” www.hkf.hr (svibanj,2021.)

22. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 100/18, 125/19, 147/20 23. Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja mjera za sprječavanje u suzbijanje bolničkih infekcija, NN, 85/12, 129/13 (svibanj, 2012.

Literatura

79

Pojmovnik afebrilnost – normalna tjelesna temperatura od 36,0 do 37,0 °C aksilarno – u pazušnoj jami antipiretici – lijekovi za snižavanje povišene tjelesne temperature, npr. paracetamol, acetilsalicilna kiselina antisepsa – skup postupaka koji se provode na živome tkivu i neživim predmetima kojima je svrha da se spriječi razvoj infekcije antiseptik – kemijsko sredstvo koje se primjenjuje na živom tkivu bez štetnih posljedica apneja – prestanak disanja aritmija – poremećaj ritma pulsa, tj. puls pri kojemu su razmaci između pojedinih otkucaja nejednaki artificijalne infekcije – infekcije koje nastaju prenošenjem medicinskim instrumenatima asepasa – stanje bez prisutnosti mikroorganizama; uključuje postupke koji onemogućuju unošenje mikroorganizma u tijelo čovjeka astmatsko disanje – oblik disanja pri kojemu je izdisaj izuzetno otežan i produljen auskultacija – slušanje, klinička metoda pretrage autoklav – posebni aparat koji sterilizira vodenu paru pod tlakom baktericidno – svojstvo koje označuje uništavanja (ubijanja) bakterija

bakteriostatično – svojstvo koje označuje zaustavljanje rasta i razmnožavanja bakterija bolnica – zdravstvena ustanova sekundarne zdravstvene zaštite koja služi smještaju bolesnika radi liječenja i zdravstvene njege bolničke infekcije (intrahospitalne infekcije, infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi) – infekcije od kojih bolesnik oboli boraveći u bolnici radi liječenja osnovne bolesti BMI (engl. body mass indeks) – indeks tjelesne mase, služi izračunavanju idealne tjelesne mase bradikardija – usporen puls, kod odraslih ljudi ispod 60 otkucaja u minuti, može biti normalna pojava u spavanju ili kod sportaša bradipneja – usporeno disanje, u odrasle osobe ispod 12 respiracija u minuti dermis ili cutis – srednji sloj kože građen od vezivnoga tkiva dezinfekcija – skup postupaka kojima se uklanjaju mikroorganizmi s predmeta i površina do razine kada ne štete ljudskom zdravlju dezinficijens – kemijska tvar koja uništava vegetativne oblike mikroorganizama, ali ne mora uništavati njihove spore dijagnostika – utvrđivanje/ustanovljavanje bolesti

Pojmovnik

81

disanje ili respiracija – izmjena kisika i ugljikova dioksida između čovjeka i okoline, a sastoji se od dvije faze: udisaja (inspirij) i izdisaja (ekspirij) dispneja (zaduha) – otežano disanje, subjektivan osjećaj nestašice zraka; neugodan i mučan osjećaj napornog disanja duševno zdravlje (mentalno, psihičko) – uključuje emocionalno, intelektualno i duhovno zdravlje elastin – protein, izgrađuje elastična vlakna, daje im elastičnost i omogućuje reverzibilnu rastezljivost ekspozicija – izlaganje ekskreti – izlučevine, otpadne tvari organizma, npr. mokraća, stolica, izdahnuti zrak endemijski – pojam za pojedinačne slučajeve infekcije epidemijski – pojam koji označava veći broj infekcija u kraćem vremenu epidemiologija – znanost o epidemijama, proučava pojavu, razvoj i širenje masovnih bolesti epidermis – površinski sloj kože, građen je od pločastog epitela, sadržava pigment melanin, koji daje koži boju eukardija – normalna frekvencija pulsa, kod odraslih osoba iznosi od 60 do 80 u minuti eupneja – normalno tiho disanje, kod odraslih osoba iznosi 12 do 20 respiracija u minuti

82

fizičko zdravlje – normalno funkcioniranje svih organa i organskih sustava unutar njihovih fizioloških granica Fowlerov položaj – prisilni polusjedeći položaj s nogama lagano savijenim u koljenima; indiciran je kod otežanog disanja fungicidno djelovanje – uništava (ubija) gljivice gastrostoma – vanjska želučana fistula koja se postiže operacijom radi prehrane bolesnika (umjetni način prehrane) higijena – znanost o zdravlju, o očuvanju i unaprjeđenju zdravlja hidrične infekcije su infekcije gdje je put prijenosa kontaminirana voda hipotenzija – stanje obilježeno niskim vrijednostima krvnog tlaka ispod 100/60 mmHg hipotermija – stanje koje karakterizira sniženje tjelesne temperature ispod 35 °C hiperpneja – povećan minutni volumen zbog povećanja frekvencije i/ili dubine disanja hiperpireksija – ekstremno visoka tjelesna temperatura, viša od 40 °C hipertenzija – obilježena je opetovano registriranim visokim vrijednostima krvnoga tlaka u raznim okolnostima najmanje tijekom jednoga tjedna hospitalizacija – smještaj bolesnika u bolnicu radi liječenja i zdravstvene njege

febrilitet – povišena tjelesna temperatura

hypodermis/subcutis – potkožno masno tkivo – potkožje

feces ili stolica – izlučevina koja se stvara radom probavnih organa, a iz tijela se izbacuje kroz debelo crijevo

infekcija – ulazak mikroorganizama u tijelo domaćina gdje se patogeni mikroorganizmi razmnožavaju i izazivaju lokalnu i opću reakciju

Osnove zdravstvene njege

Kazalo pojmova A

C

afebrilnost 34 aksilarno 35 alkohol 27 antipiretici 36 antisepsa 25, 42 antiseptik 25 aplikacija kisika 6 apneja 37 aritmija 36 artificijalne infekcije 24 asepasa 25, 42 astmatsko disanje 38 auskultacija 6 autoklav 28

centralna sterilizacija 30

B

elastin 20 ekskreti 43 ekskretorna funkcija kože 21 endemijski 42 epidemijski 22,42 epidemiologija 22 epidemiološki lanac 24 epidermis 20 etilen-oksid 29 eukardija 36 eupneja 37

baktericidno 26 bakteriostatično 26 bilo 36 BMI 6 bolest 3 bolesnička soba 10-12 bolesnički krevet 12 bolnica 9, 10 bolničke infekcije 42 bolnički odjel 10 Bowie-Dickov test 30 bradikardija 36 bradipneja 37

D dermis 20 dezinfekcija 25,26 dezinficijens 26,27 dijagnostika 8, 9,10 disanje 4,37,38 dispneja 37 djelomična njega 22 dnevna njega 22 duševno zdravlje 2

E

F febrilitet 34 feces 6 fizičko zdravlje 2 Kazalo pojmova

87

formaldehid 29 Fowlerov položaj 16 frekvencija disanja 37 frekvencija pulsa 36 funkcije kože 21

G gastrostoma 6

H higijena 21 higijena ruku 42 higijena bolesnika 6 higijenske navike 22 hidrične infekcije 24 hipotenzija 38 hipotermija 34 hiperpneja 38 hipertenzija 38 hospitalizacija 10 hypodermis/subcutis 20

I infekcija 24 inficirano 24 infektivno 24 infuzija 6 ingvinalno 34 ingestija 25 inhalacija 25 inhibicija 26 imobilizacija 35 inokulacija 25 inspekcija 6 invalidnost 3,4 ionizacija 29 88

Osnove zdravstvene njege

K kaheksija 35 kancerogenost 27 kapljične infekcije 24 kateterizacija 6 klinika 8 klizma 6 kolagen 20 Kolemanov položaj 16 komunalna higijena 21 kondicija 14 kontaminacija 44 kontaktne infekcije 24 kontrola sterilizacije 29 krvni tlak 38

LJ ljekarna 8

M medicinski otpad 45, 46 melanin 20 mentalna higijena 2, 21 mikroklimatski uvjeti 12 mikroorganizmi 24-30

N nazogastrična sonda 6 normotenzija 38 normotermija 34

O opća bolnica 9 ortopneja 37 ortopnoičan položaj 16

Irena Eisenkohl Novaković, Elda Karadža / OSNOVE ZDRAVSTVENE NJEGE udžbenik za prvi razred medicinske škole za zanimanje fizioterapeutski tehničar / fizioterapeutska tehničarka

Izdavač MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB, Cankarova 13 Za izdavača MARIJA ELJUGA Urednica ANĐA RAIČ, prof.

Lektura ANĐA RAIČ Korektura Inga Borš Grafička obrada MAJA MRAVEC Naslovnicu oblikovao Marijan Zafron Tisak Medicinska naklada, Zagreb

168,00 kn

ISBN

9 7 8 - 9 5 3 -1 7 6 - 9 9 1 - 4