B I B L I O T E K A
S R E D N J O Š K O L S K I
U D Ž B E N I C I
Iva Filipušić, Ivana Horvat, Monika Lovrek Seničić
ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNOG DJETETA I ADOLESCENTA UDŽBENIK ZA ČETVRTI RAZRED MEDICINSKE ŠKOLE ZA ZANIMANJE MEDICINSKA SESTRA OPĆE NJEGE / MEDICINSKI TEHNIČAR OPĆE NJEGE
Iva Filipušić, Ivana Horvat, Monika Lovrek Seničić / ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNOG DJETETA I ADOLESCENTA udžbenik za četvrti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege
MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI Iva Filipušić, Ivana Horvat, Monika Lovrek Seničić / ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNOG DJETETA I ADOLESCENTA udžbenik za četvrti razred medicinske škole za zanimanje medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege
Autorice: Iva Filipušić, mag. med. techn. Ivana Horvat, dipl. med. techn. Monika Lovrek Seničić, mag. med. techn.
Recenzenti: Prof. dr. sc. Siniša Opić, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Izv. prof. dr. sc. Maša Malenica, dr. med. Klinika za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice Darija Ordulj-Aničić, mag. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Dječje bolnice Srebrnjak Anita Mišković, dipl. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Klinike za dječje bolesti Zagreb Kristina Kužnik, mag. med. techn., predsjednica Pedijatrijskog društva Hrvatske udruge medicinskih sestara, Klinika za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem.
ISBN 978-953-176-949-5
© 2020 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i izdavača.
Iva Filipušić, Ivana Horvat, Monika Lovrek Seničić
ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNOG DJETETA I ADOLESCENTA UDŽBENIK ZA ČETVRTI RAZRED MEDICINSKE ŠKOLE ZA ZANIMANJE MEDICINSKA SESTRA OPĆE NJEGE / MEDICINSKI TEHNIČAR OPĆE NJEGE
ZAGREB, 2020.
Suradnici
Lidija Barčot, mag. med. techn., glavna sestra Odjela za traumatologiju, opekline, plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju, Klinika za dječje bolesti Zagreb Maja Benc, bacc. med. techn., glavna sestra Odjela za poluintenzivno liječenje novorođenčadi, Zavod za neonatologiju, Klinika za ženske bolesti i porođaje, KBC Zagreb Gordana Bukovina, mag. med. techn., glavna sestra Klinike za pedijatriju, Klinika za dječje bolesti Zagreb Gordana Car, bacc. med. techn., Odjel za intenzivnu medicinu, Zavod za dječju anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinika za dječje bolesti Zagreb Marija Čulo, mag. med. techn., sestra za kontrolu bolničkih infekcija, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ Natalija Jurak, bacc. med. techn., glavna sestra Zavoda za medicinsku genetiku i reproduktivno zdravlje s dnevnom bolnicom, Klinika za dječje bolesti Zagreb Marijana Kanceljak, bacc. med. techn., glavna sestra Odjela za hematologiju i Jedinice za transplantaciju matičnih stanica, Zavod za hematologiju i onkologiju „Dr. Mladen Ćepulić“, Klinika za dječje bolesti Zagreb Zrinka Kolak, mag. med. techn., glavna sestra poliklinike, Dječja bolnica Srebrnjak
Božena Košević, dipl. med. techn., glavna sestra Klinike za kirurgiju, Klinika za dječje bolesti Zagreb Žaneta Mladina, bacc. med. techn., glavna sestra Odjela za pedijatrijsku neurologiju s dnevnom bolnicom, Klinika za dječje bolesti Zagreb Mate Maretić, bacc. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče Danijela Nožinić, mag. med. techn., voditeljica Odjela za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma, Klinika za pedijatriju KBC-a „Sestre milosrdnice“ Dijana Rajnović, bacc. med. techn., Odjel za intenzivnu medicinu, Zavod za dječju anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, Klinika za dječje bolesti Zagreb Nikolina Štorek, bacc. med. techn., Odsjek za nefrologiju, Klinika za dječje bolesti Zagreb Aleksandra Vidoša, dipl. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče Veronika Vrđuka Miljanović, mag. med. techn., Škola za medicinske sestre Vrapče Đurđica Zlodi, mag. med. techn., glavna sestra Klinike za ženske bolesti i porođaje, KBC Zagreb Mirjam Zrilić, bacc. med. techn., glavna sestra Odsjeka za pedijatrijsku kliničku farmakologiju i toksikologiju, Klinika za dječje bolesti Zagreb
V
VI
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Sadržaj
1
Ponavljanje nastavnih sadržaja zdravstvene njege zdravog djeteta i adolescenta 1 1.1.
Rast i razvoj djeteta ��������������������������������������������������������������������������������������������������2 1.1.1. Razvoj zubi ������������������������������������������������������������������������������������������������������2 1.1.2. Razvojne dobi ����������������������������������������������������������������������������������������������2 1.1.3. Cijepljenje ������������������������������������������������������������������������������������������������������3
1.2. Novorođenče ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 4 1.2.1. Novorođenčetov izgled i tjelesne proporcije ��������������������������� 4 1.2.2. Primitivni refleksi ��������������������������������������������������������������������������������������5 1.3.
Prehrana ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������5
1.3.1. Dojenje ����������������������������������������������������������������������������������������������������������� 6 1.3.2. Poteškoće pri dojenju ������������������������������������������������������������������������������6 1.3.3. Ablaktacija ������������������������������������������������������������������������������������������������������6 1.3.4. Izdajanje ���������������������������������������������������������������������������������������������������������� 7 1.3.5. Kontraindikcije za dojenje �������������������������������������������������������������������� 7 1.3.6. Umjetna prehrana ������������������������������������������������������������������������������������� 7
4
Hitna stanja u pedijatriji 4.1.
32
Strano tijelo u dišnim putevima ������������������������������������������������������������������ 33
4.2. Opekline u dječjoj dobi ������������������������������������������������������������������������������������ 35 4.2.1. Uzroci opeklina ���������������������������������������������������������������������������������������� 35 4.2.2. Podjela opeklina prema dubini oštećenja �������������������������������� 35 4.2.3. Dijagnoza opekline �������������������������������������������������������������������������������� 36 4.2.4. Određivanje površine opekline ������������������������������������������������������ 37 4.2.5. Liječenje bolesnika s opeklinama �������������������������������������������������� 37 4.2.6. Početna reanimacija kod opeklina ���������������������������������������������� 37 4.2.7. Infekcije �������������������������������������������������������������������������������������������������������� 37 4.2.8. Kategorizacija opeklina u djece ������������������������������������������������������ 38 4.2.9. Indikacije za hospitalizaciju u Centru za liječenje opeklina u djece �������������������������������������������������������������������������������������� 38 4.2.10. Terapijski pristup djeci s opeklinama ������������������������������������������ 38 4.2.11. Suvremene obloge za zaštitu opeklinske rane ���������������������� 39 4.2.12. Zdravstvena njega bolesnika s opeklinama ���������������������������� 39 4.2. Akutna otrovanja u djece ��������������������������������������������������������������������������������40 4.3.1. Postupak s akutno otrovanim djetetom ����������������������������������� 41
1.4.
Konvencija i Deklaracija o pravima djeteta ��������������������������������������������� 8
1.5.
Definicije zdravstvene njege ������������������������������������������������������������������������������9
4.4. Politrauma ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 43 4.4.1. Zbrinjavanje politraume �������������������������������������������������������������������� 43 4.4.2. Zdravstvena njega bolesnika s politraumom ��������������������������44 4.5.1. Postupci snizivanja tjelesne temperature �������������������������������� 46
Prijam djeteta u bolnicu i organizacija zdravstvene njege 10
4.5. Vrućica �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 46
2 2.1.
2.2. 2.3.
Postupci pri djetetovu prijmu u bolnicu �����������������������������������������������������11
2.1.1. Dijete i bolest ��������������������������������������������������������������������������������������������� 11 2.1.2. Ustrojstvo prijamnoga trakta ������������������������������������������������������������� 11 2.1.3. Kognitivni razvoj djeteta ���������������������������������������������������������������������� 12 2.1.4. Komunikacija s roditeljima i djecom �������������������������������������������� 13 2.1.5. Hitan i hladan (elektivan) prijam ������������������������������������������������������ 14 2.1.6. Postupci medicinske sestre pri djetetovu prijmu u bolnicu ��� 14 2.1.7. Hospitalizam ����������������������������������������������������������������������������������������������16 2.1.8. Otpust djeteta iz bolnice �������������������������������������������������������������������� 17
5
Prehrana bolesnog djeteta 5.1.
Prava djeteta kao pacijenta ������������������������������������������������������������������������������� 17 Bolnica – prijatelj djeteta �������������������������������������������������������������������������������������� 18
2.3.1. Škola i vrtić u bolnici ������������������������������������������������������������������������������19
2.4. Načela njege i liječenja djeteta u bolnici ������������������������������������������������ 20 2.5. Zadatci medicinske sestre na dječjem odjelu ����������������������������������������21
3
Osobna higijena bolesnog djeteta 24 3.1. Priprema pribora, prostora i djeteta za provedbu osobne higijene ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 25 3.2.
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ������������������������������������������������������������������ 48 Prepoznavanje životne ugroženosti ������������������������������������������������������������������������� 48 ABCDE pregled ����������������������������������������������������������������������������������������������������������� 48 Temeljni postupci oživljavanja �����������������������������������������������������������������������������������50
Kupanje, previjanje, odijevanje ���������������������������������������������������������������������25
3.3. Sprječavanje posljedica loše njege ���������������������������������������������������������������26 3.3.1. Tjemenica �����������������������������������������������������������������������������������������������������26 3.3.2. Soor ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 27 3.3.3. Ojedice ��������������������������������������������������������������������������������������������������������� 27 3.4. Sprječavanje komplikacija nastalih dugotrajnim ležanjem �������� 28 3.4.1. Dekubitus ��������������������������������������������������������������������������������������������������� 28 3.4.2. Kontrakture ���������������������������������������������������������������������������������������������� 29 3.4.3. Nesvjestice ������������������������������������������������������������������������������������������������ 29 3.4.4. Respiratorne komplikacije ���������������������������������������������������������������� 29 ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ������������������������������������������������������������������ 30 Bolničke infekcije �������������������������������������������������������������������������������������������������������� 30
53
Načini unošenja hrane ���������������������������������������������������������������������������������������� 54
5.1.1. Hranjenje na bočicu ���������������������������������������������������������������������������� 54 5.1.2. Hranjenje na žlicu ���������������������������������������������������������������������������������� 55 5.1.3. Hranjenje preko sonde i stome (PEG-om) ���������������������������� 59
5.2.
Specifičnosti prehrane bolesnoga djeteta ���������������������������������������������62
5.3.
Parenteralna prehrana ���������������������������������������������������������������������������������������� 63
6
Promatranje bolesnog djeteta
65
6.1.
Vanjski izgled bolesnoga djeteta ������������������������������������������������������������������ 66
6.2.
Vitalni znakovi �������������������������������������������������������������������������������������������������������� 69 6.2.1. Tjelesna temperatura �������������������������������������������������������������������������� 69 6.2.2. Puls ili bilo ���������������������������������������������������������������������������������������������������73 6.2.3. Disanje ili respiracija �����������������������������������������������������������������������������75 6.2.4. Krvni tlak ����������������������������������������������������������������������������������������������������� 76
6.3. Pokretljivost ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������78 6.4. Stanje svijesti ������������������������������������������������������������������������������������������������������������78 6.5. Dehidracija i rehidracija �������������������������������������������������������������������������������������79 6.6. Izlučine ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 80 6.6.1. Urin ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������80 6.6.2. Stolica ������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 81 6.6.3. Iskašljaj ���������������������������������������������������������������������������������������������������������� 84 6.8. Bol ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 85
VII
7
Zadatci medicinske sestre kod osnovnih medicinsko-tehničkih zahvata
89
7.1. Priprema djeteta za provedbu medicinsko-tehničkih zahvata �� 90 7.1.1. Psihička priprema ���������������������������������������������������������������������������������� 90 7.1.2. Tjelesna priprema ������������������������������������������������������������������������������������91 7.2. Držanje djeteta pri izvođenju medicinsko-tehničkih zahvata ��� 91 7.2.1. Pridržavanje djeteta za venepunkciju i iv. aplikaciju lijeka ����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������91 7.2.2. Pridržavanje djeteta za im. injekciju ���������������������������������������������92 7.2.3. Pridržavanje djeteta za pregled usta i grla, pregled nosa te uzimanje obriska ždrijela ���������������������������������92 7.2.4. Pridržavanje djeteta za pregled uha ���������������������������������������������92 7.2.5. Pridržavanje djeteta za pregled srca i pluća �������������������������� 93 7.2.6. Pridržavanje djeteta za urogenitalni pregled ������������������������ 93 7.2.7. Pridržavanje djeteta za lumbalnu punkciju ���������������������������� 93 7.2.8. Pridržavanje djeteta za sternalnu punkciju ���������������������������� 94 7.2.9. Pridržavanje djeteta za klizmu �������������������������������������������������������� 94 7.3. Provedba terapije �������������������������������������������������������������������������������������������������������� 94 7.3.1. Navlačenja lijeka iz bočice i ampule �������������������������������������������� 96 7.3.2. Primjena lijeka pod kožu - supkutana injekcija ������������������� 97 7.3.3. Primjena lijeka u mišić - intramuskularna injekcija ���������� 98 7.3.4. Primjena lijeka na usta ������������������������������������������������������������������ 100 7.3.5. Primjena lijeka u nos ������������������������������������������������������������������������� 100 7.3.6. Primjena lijeka u oko �������������������������������������������������������������������������� 103 7.3.7. Primjena lijeka u rektum ������������������������������������������������������������������ 105 7.3.8. Primjena lijeka u uho ���������������������������������������������������������������������106 7.3.9. Lokalna primjena lijeka na kožu (krema, mast, losion, gel, sprej, flaster) �������������������������������� 107 7.3.10. Primjena kisika u terapijske svrhe �������������������������������������������� 108
8
Zdravstvena njega nedonoščeta
111
8.1. Uvod ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������112 8.2. Prva njega nedonoščeta u rađaonici ����������������������������������������������������������113 8.3. Transport i smještaj u novorođenačku jedinicu intenzivne skrbi 115 8.4. Posebnosti u zdravstvenoj njezi nedonesenog djeteta ����������������� 116 8.4.1. Inkubator ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 116 8.4.2. Posebnosti u zdravstvenoj njezi i intervencije medicinske sestre ����������������������������������������������������������������������������������118 8.4.3. Najčešći problemi i poteškoće nedonoščeta �����������������������123 8.5. Prehrana nedonoščeta �������������������������������������������������������������������������������������� 134 8.5.1. Prehrana kasne nedonoščadi �������������������������������������������������������� 134 8.6. Zdravstveni odgoj roditelja �����������������������������������������������������������������������������137 8.6.1. Komunikacija i psihološka potpora roditeljima ����������������� 137
9.4. Sestrinska skrb kod astme ���������������������������������������������������������������������������� 149 9.4.1. Alergološko testiranje ���������������������������������������������������������������������� 149 9.4.2. Liječenje astme �������������������������������������������������������������������������������������� 150 9.4.3. Zdravstvena njega djeteta oboljelog od astme �������������������� 151 9.5.
9.6.
9.8. Prehrana kod bolesti dišnih puteva ���������������������������������������������������������� 159 9.9.
Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta �������������������������������������������������������� 159 ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ���������������������������������������������������������������� 160
10
Zdravstvena njega djeteta s bolestima srca i krvnih žila
161
10.1. Uvod ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 162 10.1.1. Fetalni krvotok ���������������������������������������������������������������������������������������162 10.1.2. Poremećaji srčano-žilnog sustava kod djece ���������������������� 163 10.1.3. Procjena djetetova stanja ����������������������������������������������������������������������163 10.1.4. Dijagnostički postupci u djece i adolescenata s poremećajima srčano-žilnog sustava ������������������������������������ 164 10.2. Sestrinska skrb kod prirođene srčane greške ������������������������������������ 165 10.2.1. Acijanotične prirođene srčane greške ���������������������������� 166 10.2.2. Cijanotične prirođene srčane greške ������������������������������ 166 10.2.3. Intervencije medicinske sestre ����������������������������������������168 10.3. Sestrinska skrb kod stečenih bolesti srca u dječjoj i adolescentnoj dobi ���������������������������������������������������������������������� 169 10.3.1. Plućni edem �������������������������������������������������������������������������������������������� 169 10.3.2. Kongestivno zatajenje srca / kardiomiopatija ���������������������� 170 10.3.3. Reumatska vrućica �������������������������������������������������������������������������������� 171 10.3.4. Miokarditis ����������������������������������������������������������������������������������������������� 172 10.3.5. Infektivni endokarditis ����������������������������������������������������������������������� 172 10.3.6. Perikarditis ����������������������������������������������������������������������������������������������� 172 10.4. Poremećaji ritma �������������������������������������������������������������������������������������������������172 10.5. Sinkopa �����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������173 10.6. Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta ���������������������������������������������������������173 ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ����������������������������������������������������������������� 174 Embrionalni razvoj srca i pripadajućih organa ������������������������������������������������������ 174 Fetalna ehokardiografija �������������������������������������������������������������������������������������������� 174 Kawasakijeva bolest ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 174 Hipertenzija ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 175
11
9
141
9.1.
Uvod ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 142
9.2.
Simptomi bolesti dišnog sustava ���������������������������������������������������������������� 143
9.3. Sestrinska skrb kod infekcija dišnih puteva u dječjoj dobi ������� 146 9.3.1. Infekcije gornjih dišnih puteva ���������������������������������������������������� 146 9.3.2. Infekcija donjih dišnih puteva �������������������������������������������������������147 9.3.3. Zdravstvena njega kod akutne infekcije dišnog sustava 148
VIII
Sestrinska skrb kod tuberkuloze ���������������������������������������������������������������� 154 9.6.1. Simptomi ������������������������������������������������������������������������������������������������� 154 9.6.2. Dijagnoza se postavlja na temelju: �������������������������������������������� 154 9.6.3. Liječenje ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 154 9.6.4. Zdravstvena njega pri tuberkulozi �����������������������������������������������155
9.7. Specifičnosti zdravstvene njege djeteta oboljela od bolesti dišnih puteva ������������������������������������������������������������������������������������������ 156 9.7.1. Primjena inhalacijske terapije u djece oboljele od bolesti dišnog sustava ������������������������������������������������������������������������ 158
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ���������������������������������������������������������������� 138 Reanimacija nedonoščeta ����������������������������������������������������������������������������������������� 138 Novorođenački probir ������������������������������������������������������������������������������������������������139
Zdravstvena njega djeteta s bolešću dišnog sustava
Sestrinska skrb kod cistične fibroze ���������������������������������������������������������152
9.5.1. Simptomi ���������������������������������������������������������������������������������������������������152 9.5.2. Liječenje �����������������������������������������������������������������������������������������������������152 9.5.3. Zdravstvena njega kod cistične fibroze �����������������������������������152
Zdravstvena njega djeteta s bolestima probavnog sustava i poremećajem prehrane 177 11.1. Uvod ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 178 11.2. Najčešći simptomi i znakovi bolesti probavnog sustava ���������������� 178 11.3. Sestrinska skrb kod bolesti usne šupljine ��������������������������������������������180 11.4. Sestrinska skrb kod bolesti jednjaka ������������������������������������������������������180 11.4.1. GERB ������������������������������������������������������������������������������������������������������������181 11.4.2. Strana tijela u jednjaku �����������������������������������������������������������������������181
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
11.4.3. Atrezija jednjaka s traheo-ezofagealnom fistulom ���������� 182 11.4.4. Ahalazija ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 183
11.5. Sestrinska skrb kod bolesti želudca �������������������������������������������������������� 183 11.5.1. Gastritis i peptična bolest �������������������������������������������������������������� 183 11.5.2. Hipertrofična stenoza pilorusa ���������������������������������������������������� 184 11.5.3. Strana tijela u želudcu i crijevima ���������������������������������������������� 184 11.6. Sestrinska skrb kod akutne i kronične crijevne bolesti �������������� 185 11.6.1. Celijakija ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 185 11.6.2. Kronične upalne crijevne bolesti ���������������������������������������������� 186 11.6.3. Akutni apendicitis (akutna upala slijepog crijeva) ������������ 188 11.6.4. Hirschprungova bolest (aganglionalni megakolon) �������� 190 11.6.5. Opstruktivni ili mehanički ileus �������������������������������������������������� 190 11.6.6. Paralitički ili funkcionalni ileus ������������������������������������������������������191 11.6.7. Meckeleov divertikul ����������������������������������������������������������������������������191 11.6.8. Invaginacija u djece �����������������������������������������������������������������������������192 11.7. Sestrinska skrb pri poremećajima uhranjenosti ������������������������������ 194 11.8. Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta �������������������������������������������������������� 194 ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ���������������������������������������������������������������� 195 Gastroshiza �������������������������������������������������������������������������������������������������������� 195 Omfalokela �������������������������������������������������������������������������������������������������������� 197 Preponska kila (ingvinalna hernija) ������������������������������������������������������������������ 197 Pupčana kila (umbilikalna hernija) ������������������������������������������������������������������ 198 Hernije ošita ������������������������������������������������������������������������������������������������������ 198
12
Zdravstvena njega djeteta s alergijama i alergijskim bolestima
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ����������������������������������������������������������������222 Tromboza �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 222 Limfadenitis ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 223 Dojenački hemangiomi �������������������������������������������������������������������������������������������� 223 Limfom �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 225 Transplantacija krvotvornih matičnih stanica ��������������������������������������������������� 225 Kemoterapija i popratne pojave ����������������������������������������������������������������������������� 227 Sestrinska skrb kod solidnih tumora u dječjoj dobi ������������������������������������������ 227 Neuroblastom ������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 227 Nefroblastom �������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 228 Rabomiosarkom �������������������������������������������������������������������������������������������������������� 229 Retinoblastom ������������������������������������������������������������������������������������������������������������ 229 Osteosarkom �������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 229 Ewingov sarkom ���������������������������������������������������������������������������������������������������������� 230 Tumori mozga �������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 230 Palijativno pedijatrijsko liječenje ���������������������������������������������������������������������������� 232
14
Zdravstvena njega djeteta s bolešću središnjeg živčanog sustava
234
14.1. Uvod �������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 235 14.1. Sestrinska skrb kod epileptičkih napadaja u febrilnosti �������������� 235 14.3. Sestrinska skrb kod epilepsije ������������������������������������������������������������������� 236 14.3.1. Epileptički status ��������������������������������������������������������������������������������� 238 14.3.2. Westov sindrom ����������������������������������������������������������������������������������� 239
201
12.1. Uvod ��������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 202 12.2. Sestrinska skrb kod alergijskog rinitisa (peludna hunjavica) ��� 203 12.3. Sestrinska skrb kod urtikarije ������������������������������������������������������������������� 203 12.4. Sestrinska skrb kod angioedema (Quinckeov edem) ����������������� 204 12.5. Sestrinska skrb kod alergija na hranu i lijekove ������������������������������ 204 12.5.1. Alergija i drugi oblici nepodnošljivosti hrane �������������������� 204 12.5.2. A lergijske reakcije na lijekove ���������������������������������������������������� 205 12.6. Sestrinska skrb kod anafilaksije �������������������������������������������������������������� 205 12.7. Metode dijagnostike alergijskih bolesti ���������������������������������������������� 206 12.7.1. Obrisak nosa na eozinofile ���������������������������������������������������������� 207 12.7.2. Provokacijski testovi ������������������������������������������������������������������������ 207 12.7.3. Spirometrija ������������������������������������������������������������������������������������������ 207 12.8. Načela liječenja alergijskih bolesti �������������������������������������������������������� 208 12.9. Prevencija alergijskih bolesti ���������������������������������������������������������������������� 208 12.10. Prehrana kod alergijskih bolesti �������������������������������������������������������������� 209 12.11. Zdravstvena njega i zdravstveni odgoj roditelja i djeteta ����������� 210 ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ����������������������������������������������������������������� 211 Alergija na otrov opnokrilaca ������������������������������������������������������������������������������������� 211 Atopijski dermatitis ������������������������������������������������������������������������������������������������������� 211
13
Zdravstvena njega djeteta s bolešću krvi i krvotvornih organa
13.5.1. Punkcija koštane srži ���������������������������������������������������������������������������221
212
13.1. Uvod ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 213 13.2. Sestrinska skrb kod anemije ������������������������������������������������������������������������ 213 13.3. Sestrinska skrb kod leukemije �������������������������������������������������������������������� 214 13.3.1. Nuspojave kemoterapije ���������������������������������������������������������������� 216 13.4. Sestrinska skrb kod poremećaja zgrušavanja krvi ���������������������������217 13.4.1. Trombocitopenija ��������������������������������������������������������������������������������� 217 13.4.2. Hemofilija ������������������������������������������������������������������������������������������������ 218 13.4.3. Von Willebrantova bolest ��������������������������������������������������������������� 220 13.5. Zadatci medicinske sestre pri provedbi dijagnostičkih i terapijskih postupaka ������������������������������������������������������������������������������������ 221
14.4. Sestrinska skrb kod cerebralne paralize �����������������������������������������������240 ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ���������������������������������������������������������������� 241 Sestrinska skrb kod glavobolje ����������������������������������������������������������������������������������241 Sestrinska skrb kod sinkope ������������������������������������������������������������������������������������ 243 Sestrinska skrb kod afektivne respiratorne krize ���������������������������������������������� 244 Osnovne pretrage u dječjoj neurologiji ���������������������������������������������������������������� 245
15
Zdravstvena njega djeteta s endokrinološkom bolešću
250
15.1. Uvod ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 251 15.2. Sestrinska skrb kod bolesti hipofize �������������������������������������������������������� 251 15.2.1. Poremećaji u lučenju hormona rasta ���������������������������������������251 15.2.2. Hipopituitarizam �����������������������������������������������������������������������������������251 15.3. Sestrinska skrb kod bolesti štitnjače ������������������������������������������������������252 15.3.1. Hipertireoza ��������������������������������������������������������������������������������������������252 15.3.2. Gravesova bolest ��������������������������������������������������������������������������������� 253 15.3.3. Hipotireoza ��������������������������������������������������������������������������������������������� 254 15.4. Sestrinska skrb kod bolesti nadbubrežne žlijezde ������������������������� 255 15.4.1. Cushingov sindrom ����������������������������������������������������������������������������255 15.4.2. Adrenalna insuficijencija ��������������������������������������������������������������� 256 15.5. Sestrinska skrb kod bolesti gušterače ��������������������������������������������������� 258 15.5.1. Šećerna bolest (diabetes mellitus) ��������������������������������������������� 258 15.5.2. Inzulin ��������������������������������������������������������������������������������������������������������� 259 15.5.3. Samokontrola ��������������������������������������������������������������������������������������� 260 15.5.4. Pravilna prehrana ���������������������������������������������������������������������������������261 15.5.5. Tjelesna aktivnost ��������������������������������������������������������������������������������262 15.5.6. Akutne komplikacije ������������������������������������������������������������������������� 263 15.5.7. Kronične komplikacije ��������������������������������������������������������������������� 263 ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ��������������������������������������������������������������� 264 Izvođenje testova u endokrinologiji ���������������������������������������������������������������������� 264 Izvođenje testova lučenja hormona rasta ������������������������������������������������������������ 265 Prekomjerno lučenje hormona hipofize (hiperpituitarizam) ������������������������ 266 Diabetes insipidus ������������������������������������������������������������������������������������������������������� 267 Sestrinska skrb kod bolesti spolnih žlijezda ��������������������������������������������������������� 267 Preuranjeni pubertet ������������������������������������������������������������������������������������������������� 267 Zakašnjeli pubertet ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 268 Sestrinska skrb kod djeteta s metaboličkim sindromom �������������������������������� 269 Prevencija debljine ���������������������������������������������������������������������������������������������������� 270
IX
16
Zdravstvena njega djeteta s urogenitalnom bolešću
272
16.1. Uvod ������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 273 16.1.1. Pregled mokraće ���������������������������������������������������������������������������������� 273 16.1.2. Poremećaji izlučivanja mokraće �������������������������������������������������� 274 16.1.3. Dijagnostičke pretrage mokraćnog sustava ������������������������275 16.2. Sestrinska skrb kod bolesti bubrega i mokraćnih puteva ���������������� 275 16.2.1. Glomerulonefritis ��������������������������������������������������������������������������������275 16.2.2. Nefrotski sindrom ������������������������������������������������������������������������������ 276 16.2.3. Vezikoureteralni refluks ������������������������������������������������������������������ 276 16.2.4 . Hidronefroza ������������������������������������������������������������������������������������������278 16.3. Sestrinska skrb kod infekcija mokraćnog sustava �������������������������280 16.3.1. Novorođenačka urosepsa ���������������������������������������������������������������� 281 16.4. Sestrinska skrb kod bolesti genitalnih organa ��������������������������������� 282 16.4.1. Nespušteni testis (retencija testisa) ��������������������������������������� 282 16.4.2. Hipospadija ��������������������������������������������������������������������������������������������� 283 16.4.3. Fimoza ������������������������������������������������������������������������������������������������������� 284 16.4.4. Parafimoza ��������������������������������������������������������������������������������������������� 285 16.4.5. Balanopostitis ��������������������������������������������������������������������������������������� 285 16.4.6. Varikokela ����������������������������������������������������������������������������������������������� 286 16.4.7. A kutni skrotum u dječjoj dobi ������������������������������������������������������287
17
Izborni dodatni sadržaji za one koji žele znati više - zdravstvena njega djeteta s rijetkom bolešću 290 17.1. Uvod ���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������� 291 17.2. Sestrinska skrb kod mišićne distrofije �������������������������������������������������� 291 17.3. Sestrinska skrb kod mukopolisaharidoze ��������������������������������������������293 17.4. Sestrinska skrb kod osteogenesis imperfectae (OI) ����������������������� 295 17.5. Sestrinska skrb kod autizma ������������������������������������������������������������������������297
Pojmovnik Kazalo pojmova Literatura
X
301 304 308
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Predgovor Drage učenice i učenici, pred vama je udžbenik za nastavni predmet Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta. Dinamični razvoj sestrinstva, ali i uvođenje novog petogodišnjeg kurikula u obrazovanje medicinskih sestara i tehničara zahtijevao je pisanje novog udžbenika. Taj izazov prihvatile su autorice udžbenika koje imaju bogato radno iskustvo na dječjim odjelima, ali i kao nastavnice strukovnih predmeta u školi za medicinske sestre. Dodatnu vrijednost ovom udžbeniku daje to što su, osim autorica, u pisanju pojedinih poglavlja ili dijelova poglavlja sudjelovale i medicinske sestre iz sustava rada, zaposlene na pojedinim dječjim odjelima, koje svakodnevno primjenjuju sestrinske intervencije opisane u udžbeniku. Zbog toga udžbenik obiluje novim, suvremenim znanjima, opisima vještina i spoznajama iz područja sestrinstva. Udžbenik počinje ponavljanjem najvažnijih pojmova iz nastavnog predmeta Zdravstvena njega zdravog djeteta i adolescenta, te sustavno prati kurikul. Osim nastavnih tema predviđenih kurikulom, učenici se na vježbama svakodnevno susreću s raznim bolestima, stoga je po prvi put u udžbeniku za ovaj nastavni predmet uvedeno i područje „Za one koji žele znati više“, koje se nalazi iza odabranih poglavlja. Udžbenikom su obuhvaćene i neke rijetke bolesti o kojima se u javnosti malo zna, a podizanje svijesti o njihovu postojanju svakako je dio svakodnevnice svake medicinske sestre. Svako poglavlje počinje ishodima koje bi učenik trebao usvojiti, a završava pitanjima za ponavljanje. Uz sve to, u svakom poglavlju istaknute su neke zanimljivosti kroz rubriku „Jeste li znali“. Nadamo se da će sve navedeno pobuditi želju za učenjem, potaknuti učenike na postavljanje novih pitanja i izroditi znatiželju za pronalaskom novih informacija o zdravstvenoj njezi za bolesno dijete i adolescenta. Naposljetku, zahvaljujemo svojim obiteljima i kolegicama na podršci, svim suradnicima i recenzentima što su se odazvali našem pozivu, Klinici za dječje bolesti Zagreb, Klinici za pedijatriju KBC-a Sestre milosrdnice, i Klinici za ženske bolesti i porode - KBC Zagreb za ustupljene fotografije te Mati Maretiću, Izabeli Rajić, Petru Piculeku, Klari Kos i Josipi Katić na njihovoj izradi. Zagreb, 2020. godine Autorice XI
XII
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
1.
Ponavljanje nastavnih sadrĹžaja zdravstvene njege zdravog djeteta i adolescenta
1
Novorođenče
1.2.
Novorođenče je dijete u prvih 28 dana, odnosno u četiri tjedna života. U vrijeme intrauterinog razvoja ugljikohidrati, aminokiseline, minerali, masti, oligoelementi, vitamini i voda pupčanom su venom stizali do fetusa. Nakon rođenja, prekidom pupkovine, prehranom i samostalnom eliminacijom počinje privikavanje na izvanmaternični (ekstrauterini) život, te se to razdoblje naziva novorođenačkom dobi. Novorođenče je prekriveno bijelom sirastom masom koja se naziva vernix caseosa. To je masna bijela sluz koja nastaje u posljednjem tromjesečju trudnoće, a pomaže u razvoju kože i štiti djetetovu kožu još u maternici. Tjelesna masa donesenog novorođenčeta u nas je u prosjeku oko 3400 g. Novorođenčad pri rođenju ima masu između 2400 g i 4100 g. Dječaci su 100 grama teži od djevojčica. Duljina je novorođenčeta nakon rođenja između 46 i 54 cm. Frontookcipitalni opseg novorođenčeta (opseg glave) iznosi 33 do 36 cm. Novorođenčetov je puls 93 – 182 otkucaja u minuti, broj udisaja 40 – 60 u minuti, te sistolički krvni tlak 94 – 107 dijastolički krvni tlak 50 – 70 mmHg. Presijecanjem pupkovine ostaje pupčani bataljak koji se osuši nakon 3 – 4 dana te otpada 7. – 10. dana života. Do kraja trećeg tjedna novorođenčetova života zacijeli pupčana rana koja ostaje nakon padanja bataljka. Na novorođenčetovoj glavi razlikujemo dvije fontanele: veliku i malu. Mala fontanela nema dijagnostičku važnost. Velika fontanela nalazi se na tjemenu glave između parijetalnih kostiju i frontalne kosti. Ima oblik romba i obično je veličine 2 x 2 cm. Fiziološki je lagano uvučena, a pri jačem se plaču izdigne i postaje napeta. Zatvara se između 12. i 14. mjeseca (normalno između 10. i 18. mjeseca).
Novorođenčetov izgled i tjelesne proporcije
1.2.1.
Prva 2 – 3 dana prisutna je fiziološka oligurija zbog privikavanja bubrega na ekstrauterine uvjete, pa su na peleni katkad vidljivi tragovi soli urata ciglaste boje. Prva se stolica naziva mekonijem. To je crnozelena, žilava, ljepljiva, smolasta i bezmirisna masa. Sa4
stoji se od zgusnutog sekreta crijevnih žlijezda, sluzi, epitela crijeva, primjesa žučnih boja i plodove vode s lanugo dlačicama. U prva dva do četiri dana fiziološki se smanjuje masa. Fiziološki pad mase iznosi 7 – 10 %, a nadoknadi se između desetog i četrnaestog dana života, nakon što je uspostavljena laktacija. Rodin ugriz (naevus pallidus neonatorum) najčešća je promjena na koži novorođenčeta, a uzrokuje ju proširenje kapilara. Pri plaču se jače zacrveni. Najčešće se pojavljuje na zatiljku ili vratu, rjeđe na čelu ili vjeđama, te između očiju. Mongolska pjega jest tamna, plavičastocrna ili sivo-smeđa promjena na koži na donjem dijelu leđa. S godinama izblijedi ili potpuno nestane. Mrlje boje bijele kave kožne su promjene koje podsjećaju na razlivenu bijelu kavu. Mogu biti bilo gdje na tijelu, nisu izdignute od okolne kože, a od ostatka kože razlikuju se samo bojom. Hemangiomi su dobroćudne tvorevine nepoznata uzroka građene od krvnih žila na koži, sluznicama i unutarnjim organima (jetra). Izgledaju kao crvene izbočine različitih veličina ili imaju plavičast izgled. Većina hemangioma (oko 90 %) povuče se spontano i ne zahtijeva posebnu terapiju no hemangiomi koji brzo rastu, imaju nezgodnu lokalizaciju ili mogu uzrokovati komplikacije potrebno je zbrinuti na drugi način. Hipertrofija sisica jest zadebljanje žljezdanoga tkiva koje se pojavljuje između osmog i desetog dana života. Tijekom nekoliko tjedana oteklina nestaje. Hipertrofične sisice ne smiju se dirati kako se ne bi pojavio novorođenački mastitis. Gust, obilan i sluzav vaginalni iscjedak, često krvav, pojavljuje se u neke ženske novorođenčadi potkraj prvoga tjedna života. Posljedica je djelovanja majčinih hormona na djetetov uterus. To je fiziološka pojava i spontano prolazi. Milija i sujedice (komedoni) nakupine su loja i epitela koji se ljušti u izvodnim kanalima žlijezda, veličine zrna prosa. Ne smiju se dirati. Koža se oko toga može upaliti pa nastanu novorođenačke akne. Nestaju spontano za dva do tri tjedna. Hidrokela testisa novorođenčadi pojavljuje se na jednoj strani potkraj prvoga tjedna života i spontano prolazi. Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Fiziološka žutica novorođenčeta prolazi do kraja prvoga tjedna. Tijekom prvih dvaju dana života donesenog novorođenčeta koncentracija nekonjugiranog bilirubina povećava se do prosječne maksimalne koncentracije od 100 µmol/L.
Primitivni refleksi
1.2.2.
Novorođenče od prvog dana života pokazuje svoju motoričko-refleksnu aktivnost. Automatske reakcije novorođenčeta i dojenčeta odraz su nedozrele funkcije mozga. Razlikuju se: refleks hvatanja (Robinsonov refleks), pozitivna potporna reakcija, automatski hod, tonično-klonični vratni refleks (Magnusov refleks), refleks obuhvaćanja ili refleks straha (Moroov refleks). Za očuvanje novorođenčetova života vrlo su važni refleksi traženja usnama, sisanja i gutanja. Refleks obuhvaćanja, refleks straha ili Moroov refleks izaziva se jačim udarcem o podlogu, tako da se u blizini djetetove glave jako pljesne ili djetetove ruke
1.3.
naglo puste. Dijete će zabaciti glavu unatrag, raširiti ruke kao da nešto obuhvaća. Pri prijelomu kosti ruke, ključne kosti ili iščašenju zglobova, te ozljedi perifernog živca ili oštećenju i patološkim procesima u lubanjskoj jami, spomenuti je refleks patološki asimetričan. Refleks se normalno gubi do kraja 2. tromjesječja života. Refleks hvatanja ili Robinsonov refleks nastaje nakon podražaja djetetova dlana prstom ili nekim predmetom. Dijete hvata prst ili predmet u čvrsti stisak dlana. Na isti način, kada se podraži taban, dijete skvrči prste kao da hvata. Taj refleks nestaje do kraja 4. mjeseca života. Magnusov refleks pojavljuje se pri naglom okretanju djetetove glave u jednu stranu. Na istu stranu na koju je okrenuta novorođenčetova glava, ono ispruži ruku i nogu. Pri tome se na drugoj strani noga i ruka skvrče. To je asimetričan Magnusov refleks. Pri simetričnom Magnusovu refleksu kod fleksije glave prema trupu dolazi do fleksije donjih udova. Spomenuti refleks nestaje potkraj 6. mjeseca novorođenčetova života.
Prehrana
Svaka pravilna prehrana obuhvaća raznovrsnost osnovnih sastojaka hrane. Osnovni sastojci hrane jesu bjelančevine, ugljikohidrati, masti, vitamini, minerali i oligoelementi. Dnevne potrebe bjelančevina ovise o djetetovoj dobi. Prvih nekoliko mjeseci života dnevne potrebe iznose 2,2 g/kg/dan, a potkraj prve godine života 1,2 g/kg/dan. Poslije, do kraja puberteta, dnevne potrebe za bjelančevinama ne prelaze 1 g/kg/dan. Ugljikohidrati ili šećeri, uz masti, najveći su izvor energije u organizmu. U dojenčeta sudjeluju s 30 – 40 % u udjelu ukupne energije, a poslije sa 60 % udjela ukupne energije u organizmu. Masti ili lipidi građeni su od masnih kiselina i najveći su izvor energije u organizmu. To su trigliceridi, fosfolipidi i kolesterol. Udio masti koji je potreban u prehrani iznosi 10 %, a u prehrani mlijekom u dojenčeta trebale bi biti zastupljene u količini od 50 %. Prvih 6 mjeseci života masti bi trebale biti glavni izvor energije.
Vitamini, njih 13, organski su sastojci hrane esencijalni za normalan rast i razvoj koje organizam ne može sam sintetizirati, pa ih je potrebno unijeti hranom. Od liposolubilnih vitamina to su vitamin A (retinol), D (kalciferol), E (tokoferol) i K (filokinon). Vitamini topljivi u vodi jesu vitamin C ili askorbinska kiselina, te vitamini B-kompleksa (tiamin, niacin, riboflavin, piridoksin, folna kiselina, cijanokobalamin itd.). Minerali, elementi koji su esencijalna nutritivna tvar, jesu natrij, kalij, klor, kalcij, fosfor, magnezij i sumpor. Oligoelementi, njih 14, esencijalni su elementi koji su u organizmu zastupljeni u tragovima. To su željezo, jod, bakar, mangan, cink, kobalt, molibden, selen, krom, kositar, vanadij, fluor, silicij i nikal.
1. Ponavljanje nastavnih sadržaja zdravstvene njege zdravog djeteta i adolescenta
5
Dojenje
1.3.1.
Jedini prirodan način djetetove prehrane jest dojenje. SZO i UNICEF preporučuju samo dojenje prvih 6 mjeseci djetetova života, te nastavak dojenja uz odgovarajuću dohranu krutom hranom do 2. godine života ili dok to majka i dijete žele. Produkcija mlijeka pod kontrolom je hormona prolaktina koji potiče otpuštanje mlijeka u alveole mliječnih žlijezda. Oksitocin je drugi hormon važan za laktaciju. On potiče refleks otpuštanja mlijeka. Prvo majčino mlijeko ili kolostrum žuto je od karotina, ima više bjelančevina i imunoglobulina, leukocita, vitamina A i E, oligosaharida i čimbenika rasta od zrelog mlijeka, zbog čega je gušće. Nakon 4 – 14 dana kolostrum zamjenjuje prijelazno mlijeko, a nakon mjesec dana od porođaja formira se zrelo mlijeko. Količina mlijeka u prvim danima iznosi oko 10 – 20 mL, u prvome tjednu 70 mL, u drugom tjednu oko 500 mL/dan, potkraj 2. mjeseca 800 mL/dan, a poslije 3. mjeseca laktacije oko 1000 mL/dan. Sastav majčina mlijeka čine voda i hranjive tvari. Energijska je vrijednost majčina mlijeka 68 kcal/100 mL. Vode ima oko 87,5 g/100 mL, a od hranjivih su tvari zastupljene sve one koje su potrebne za djetetov pravilan rast i razvoj, bjelančevine, ugljikohidrati, masti, vitamini, minerali i oligoelementi, te sadržava neke enzime i hormone, kao i imunoglobuline. Prema učestalosti podoja, postoje kontrolirano dojenje pri kojemu se dijete doji svaka 3 sata, te se podoj prekida nakon 20 minuta podoja na jednoj dojci i dojenje na zahtjev ili neograničeno dojenje pri kojemu se djetetu nudi dojka svaki put kada to ono zatraži. U početku to bude 10 – 12 puta u 24 sata, a poslije se taj broj podoja smanji na 7 – 8 podoja do kraja 4. mjeseca djetetova života te 5 – 6 podoja nakon toga. Majka može dojiti u ležećem ili sjedećem položaju. Kada doji u sjedećem položaju, dijete može držati u položaju kolijevke, unakrsne kolijevke, te u položaju s hvatom nogometne lopte koja je pogodna za dojenje blizanaca (tzv. tandemsko dojenje). Prije podoja nisu potrebne nikakve posebne higijenske pripreme poput kupanja, tuširanja, prebrisavanja dojke alkoholom, nego je dovoljno samo oprati ruke. Da bi dijete pravilno uhvatilo bradavicu za podoj, ono mora cijelim tijelom biti okrenuto prema majci tako da su mu nos i gornja usna u razini bradavice, a usta odmah ispod nje. Majka drži dojku C-hvatom 6
(majka primi dojku tako da je palac iznad bradavice, a ostali prsti ispod) ili U-hvatom (majka primi dojku u obliku slova U tako da je palac s jedne strane bradavice, a ostali prsti s druge) i, tako pridržavajući i areolu, majka može bradavicom podražiti djetetova usta kako bi ih ono što jače otvorilo. Dijete mora širom otvoriti usta te obuhvati cijelu bradavicu i što više areole. Djetetove su usne pri pravilnom hvatu bradavice izvrnute prema van, a djetetova brada i nos dodiruju kožu dojke. Dok siše, u djeteta se vidi pomicanje ušiju i sljepoočnica te se čuje gutanje.
Poteškoće pri dojenju
1.3.2
Zbog nepravilnoga hvata pojavljuju se ragade ili bolne i ispucane bradavice. Ragade se mogu inficirati. Pri bolnom dojenju u slučaju pojave ragada majka se može koristiti šeširićem kako bi smanjila bol ili dojku treba izdojiti kako ne bi nastala zastojna dojka. Pri zastojnoj dojci majka osjeća bol i toplinu u dojci, a koža na dojci je napeta i sjajna. U slučaju ulaska bakterija u mliječne kanaliće, pojavit će se mastitis. Pri mastitisu dojka je bolna, a sve je popraćeno povišenom tjelesnom temperaturom. Liječi se antibioticima. Blister također nastaje zbog nepravilna hvata. Izgleda kao žulj ispunjen mlijekom jer nastane iznad mliječnog kanalića. Plosnate ili uvučene bradavice te prepunjenost dojki može djetetu otežati hvat bradavice, pa to može uzrokovati bol. Kod plosnatih ili uvučenih bradavica već u vrijeme trudnoće mogu se nositi oblikovači bradavica.
Ablaktacija
1.3.3
Ablaktacija ili prestanak dojenja nastupit će ako se dojka ne podražuje oko 14 dana. Ablaktacija se može provesti medikamentno bromokriptinom. Relaktacija ili ponovna uspostava dojenja provodi se s pomoću SNS sustava za hranjenje (supplemental nursing system) koji se sastoji od posude u kojoj je mlijeko i sonde čiji se jedan kraj nalazi u posudi s mlijekom, a drugi je fiksiran uz bradavicu, kako bi dijete, kada uhvati bradavicu, uhvatilo i vrh sonde, te tako posisalo mlijeko iz posude i u isto vrijeme stimuliralo dojku na stvaranje mlijeka. Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Izdajanje
Umjetna prehrana
1.3.4.
1.3.6.
Izdajanje se provodi zbog privremenih kontraidikacija za dojenje ili neke nemogućnosti dojenja (npr. kada majka uzima neke lijekove koji se izlučuju mlijekom, pa bi bili štetni za dijete). Izdajanje može biti ručno ili s pomoću električne ili mehaničke izdajalice. Prije izdajanja može se intranazalno u obliku spreja primijeniti pripravak oksitocina koji pomaže u otpuštanju mlijeka. Dojke treba najprije istuširati toplom vodom ili staviti topli oblog od ručnika na dojke te ih nježno izmasirati. Izdajanje ne smije boljeti. Masira se najprije jagodicama prstiju kružno pokretima oko cijele dojke, prema bradavicama. Zatim treba dlanovima gladiti dojke prema bradavici i lagano se nagnuti naprijed kako bi gravitacija pomogla izdajanju mlijeka. Nakon toga treba postaviti prste u obliku slova C i ritmičnim pokretima izdajati mlijeko. Izdojeno zrelo mlijeko može se čuvati (osim ako se majka izdajala zbog uzimanja lijekova) na sobnoj temperaturi do 26° C do 6 sati, no sigurnije ga je čuvati u hladnjaku na +4 stupnja 8 dana ili pohraniti u zamrzivaču na –19 stupnjeva oko 6 mjeseci.
Umjetna prehrana, adaptirana mliječna hrana ili dječja formula nazivi su koji se primjenjuju kada se majčino mlijeko zamjenjuje kravljim mlijekom u obliku tvorničkih pripravaka, te sintetskim pripravcima i bezmliječnom hranom (soja). Nekadašnja uporaba kravljeg mlijeka te njegovo kuhanje, razrjeđivanje, zaslađivanje i dodavanje ulja danas se više uglavnom ne primjenjuju. Tvornički pripravci mlijeka za zdravu dojenčad podijeljeni su na početne pripravke mlijeka za dojenčad (oznaka 1) za razdoblje od rođenja do početka dohrane i prijelazni tvornički pripravci mlijeka za dojenčad (oznaka 2) koji se primjenjuju od početka dohrane te na tvorničke pripravke mlijeka za djecu stariju od godine dana (oznaka 3). Uz takve pripravke na tržištu postoje i tvornički pripravci mlijeka za nedonoščad, tvornički pripravci dojenačke hrane posebne namjene (hrana od soje). Namijenjeni su djeci koja boluju od galaktozemije, kojima nedostaje crijevni enzim laktaza. Zatim su tu semielementarni tvornički dojenački pripravci koji su namijenjeni djeci s alergijama na proteine kravljega mlijeka. Uz njih postoje i djelomično hidrolizirani tvornički pripravci. Elementarni tvornički pripravak i tvorničko mlijeko bez laktoze proizvodi su koje se rabe u prehrani djece pri rijetkim bolestima. Osim toga, postoje i posebni pripravci za prehranu dojenčadi s rijetkim nasljednim metaboličkim bolestima kao što je fenilketonurija. Dvovrsna mliječna prehrana pojam je koji podrazumijeva kombiniranje dojenja i umjetne prehrane.
Kontraindikcije za dojenje
1.3.5.
Postoje privremene i apsolutne kontraindikacije za dojenje, i u vezi s majkom i u vezi s djetetom. Sve kotraindikacije prikazane su u tablici 1.2.
Tablica 1.2. Privremene i apsolutne kontraindikacije za dojenje KONTRAINDIKACIJE
APSOLUTNE
PRIVREMENE
majka
aktivna tuberkuloza psihoza karcinom dojke HIV ovisnice o opojnim drogama infekcija dojki virusom herpesa simplex
primjena radioaktivnih tvari i nekih lijekova
dijete
galaktozemija prirođena alaktazija fenilketonurija leucinoza poremećaji ciklusa ureje
anomalije s patološkim spojevima probavnog i dišnog sustava
1. Ponavljanje nastavnih sadržaja zdravstvene njege zdravog djeteta i adolescenta
7
Prema preporukama SZO-a i UNICEF-a, s dohranom se počinje s navršenih 6 mjeseci djetetova života. Drugi obrok djetetu se uvodi s navršenih 8 mjeseci života, a treći obrok između 10. i 12. mjeseca života. Dohrana znači uvođenje krute hrane u dojenčetovu prehranu, dok majčino mlijeko ili tvornički mliječni pripravak i dalje ostaje osnovna hrana. Namirnice koje se odabiru za dohranu trebale bi biti svježe, netretirane, sezonske namirnice, a sam odabir ovisi o navikama obitelji i dostupnosti namirnica. Namirnice se uvode jedna po jedna, u razmaku od po 3 dana za svaku novu namirnicu. Hrana se priprema svježa ili prokuhana, pasirana ili kosana.
Dohrana može započeti voćem, povrćem ili žitaricama. Zatim se počinje s uvođenjem mesa, ribe i jaja. Bira se nemasno, bijelo i mlado pileće ili pureće meso, te teletina i bijela riba. Jaje treba dobro toplinski obraditi. Najprije se daje žutanjak, a tek oko godinu dana života bjelanjak. Majke dojene djece mogu se koristiti izdojenim mlijekom za pripravljanje obroka koji zahtijevaju mlijeko u pripremi, dok kravlje mlijeko treba izbjegavati. Djetetove dnevne potrebe za mlijekom jesu oko pola litre. Osim priprema hrane u kućanstvu, dijete se može dohranjivati i tvorničkim pripravcima za dohranu.
Konvencija i Deklaracija o pravima djeteta
1.4.
Deklaraciju o pravima djeteta donijela je 1959. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda. To je bio prvi međunarodni dokument o zaštiti prava djece. Konvencija o pravima djeteta donesena je na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. Ona sadržava 54 članka koji reguliraju položaj djece u društvu, a do proljeća 1996. godine potpisalo ju je 187 zemalja svijeta. Republika Hrvatska potpisala je Konvenciju o pravima djeteta 6. listopada 1991. Konvencija uključuje sljedeće. zz Društvena prava: pravo na život i optimalan opstanak i razvoj, najbolje moguće zdravlje i pristup zdravstvenoj skrbi, pravo na obrazovanje, na igru, na život u obitelji, osim u slučajevima kada to nije u djetetovu najboljem interesu. zz Ekonomska prava: pravo na odgovarajući životni standard koji osigurava pravilan razvoj, na povlastice iz socijalnog osiguranja, pravo na zaštitu od ekonomskog iskorištavanja. zz Kulturalna prava: pravo na poštovanje jezika, kulture i vjere, na ukidanje svih tradicionalnih postupaka koji mogu biti štetni za djetetovo zdravlje. zz Zaštitna prava: pravo na promicanje djetetovih najboljih interesa, na zaštitu od seksualnog iskorištavanja, oružanih sukoba, štetnih droga, zlostavljanja i zanemarivanja, rehabilitacijsku skrb nakon zanemarivanja, iskorištavanja ili zlostavljanja.
8
zz
rađanska i politička prava: pravo da ih se saG sluša i shvati ozbiljno, pravo na slobodu od diskriminacije po bilo kojoj osnovi u ostvarivanju prava, na slobodu izražavanja, na privatnost, informacije, poštovanje fizičkog i osobnog integriteta i slobodu od svih oblika nasilja ili okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.
Tablica 1.3. Temeljni članci Konvencije o pravima djeteta
Temeljni članci Konvencije o pravima djeteta 1. Sva djeca imaju jednaka prava 2. Svako dijete ima pravo na život 3. Svako dijete ima pravo na ime i pravo na skrb 4. Pravo na slobodu izražavanja 5. Pravo na slobodu mišljenja 6. Pravo na slobodu udruživanja 7. Pravo na privatnost 8. Pravo na informiranost 9. Pravo na zaštitu od zlostavljanja 10. Djeca bez roditelja imaju pravo na posebnu brigu 11. Djeca izbjeglice i djeca – žrtve rata imaju pravo na posebnu zaštitu 12. Hendikepirana djeca imaju pravo na posebnu njegu i skrb 13. Pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu 14. Dijete ima pravo na obrazovanje 15. Dijete ima pravo na odmor i igru 16. Dijete ima pravo znati svoja prava
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
1.5.
Definicije zdravstvene njege
1. Ponavljanje nastavnih sadrĹžaja zdravstvene njege zdravog djeteta i adolescenta
9
2.
Prijam djeteta u bolnicu i organizacija zdravstvene njege
Učenik će moći: zz objasniti ustrojstvo prijemnog
trakta i potrebnu opremu
zz navesti podjelu kognitivnog
razvoja djeteta
zz demonstrirati komunikaciju
medicinske sestre s roditeljima
zz usporediti hitni i hladni
prijem u bolnicu
zz objasniti postupke kod
prijema djeteta u bolnicu i kod otpusta djeteta iz bolnice
zz opisati hospitalizam i njegove faze zz nabrojiti prava djeteta u bolnici zz nabrojiti kriterije za dobivanje
titule „Bolnica - prijatelj djece“
zz opisati školu i vrtić u bolnici
zz Postupci pri djetetovu prijemu u bolnicu zz Prava djeteta u bolnici
zz primijeniti načela njege i
zz Bolnica - prijatelj djece
zz objasniti zadatke medicinske
zz Zadatci medicinske sestre
liječenja djeteta u bolnici sestre na dječjem odjelu
10
Sadržaj:
zz Načela njege i liječenja djeteta u bolnici
na dječjem odjelu
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Djetetu i roditeljima treba objasniti zašto je potrebno ostati u bolnici. Najprije treba djetetu pokazati sobu (slika 2.7.) u kojoj će ostati te gdje se nalaze zvono, WC i blagavaonica (slika 2.8.), ako je dijete pokretno. Roditelje i dijete treba upoznati s kućnim redom odjela. Medicinska će sestra uspostaviti temperaturnu listu te sestrinsku listu, listu prehrane, bilance tekućine i ostale dokumentacije koja je potrebna, ovisno o djetetovu stanju i razlogu njegova primitka, a djetetu se mjere visina ili duljina, sjedeća visina (u dojenčadi), tjelesna masa te opseg glave, prsa i trbuha. Medicinska sestra uzima sestrinsku anamnezu, a ona obuhvaća pitanja, ovisno o dobi djeteta, o navikama eliminacije (kontrola sfinktera, samostalan ili nesamostalan odlazak na WC, uporabi pelena, noćne posude), prehrane (koliko puta jede, koju hranu jede, ako je dojenče – što su roditelji dosad uveli u prehranu, što voli ili ne voli jesti, jede li po noći, koristi li se dudom varalicom), igre i komunikacije, navike vezane za spavanje (buđenje noću, omiljena deka/medo/igračka za spavanje, navika prije spavanja, koliko dugo spava, spavanje danju), navike vezane za higijenu (kupanje, tuširanje, ujutro, navečer, samostalno ili treba pomoć, pranje zubi). Da bi uspostavila dobar kontakt s djetetom, može ga pitati za njegov nadimak, koje igre voli, kako mu se zovu ljubimci, najbolji prijatelj itd. Većina dječjih odjela danas omogućuje jednom od roditelja da ostane s djetetom u bolnici (slika 2.9.). JESTE LI ZNALI?
Kada su roditelji 24 sata smješteni uz dijete, tada roditelje treba što više uključiti u sve zahvate i aktivnosti vezane za njihovo dijete. Slike 2.7. D ječje sobe
Slika 2.8. Dječja blagovaonica
2. Prijam djeteta u bolnicu i organizacija zdravstvene njege
Slika 2.9. Apartman
15
Hospitalizam
2.1.7.
Hospitalizam su svi psihološki i tjelesni poremećaji uzrokovani boravkom u bolnici ili nekoj drugoj ustanovi, a nastaju zbog djetetova odvajanja od majke. Dijete najteže doživljava tu odvojenost između 6. mjeseca i 4. godine života. Postoje tri stadija hospitalizma: razdoblje protesta, razdoblje očaja i razdoblje prividne prilagodbe. Razdoblje protesta razvija se nakon odvajanja od roditelja prvih nekoliko dana boravka u bolnici tijekom kojeg je dijete odvojeno od majke, pri čemu se razvijaju simptomi očaja i plača, dijete vrišti i odbija kontakt s osobama iz okoline, ne želi jesti niti spavati. Nakon kraće hospitalizacije pojavljuje se razdoblje očaja ili straha koje karakteriziraju simptomi povlačenja te regresije u ponašanju. Dijete koje je kontroliralo sfinktere više ih ne kontrolira, pojavljuje se regresija u govoru, dijete ne želi jesti sámo. Zadnje razdoblje prividne prilagodbe ili ravnodušnost pojavljuje se nakon dulje hospitalizacije, a simptomi koji nastaju u toj fazi jesu prividna adaptacija, prihvaćanje kontakta s okolinom, ponaša se kao da ne poznaje majku. Čimbenici o kojima ovisi prilagodba na hospitalizaciju jesu dob, spol, težina bolesti, simptomi bolesti, vrsta liječenja, okruženje u kojem se dijete nalazi u bolnici, te odnos osoblja prema djetetu. JESTE LI ZNALI?
Psihoanalitičar Rene Spitz sredinom 20. stoljeća u svojem radu opisuje promjene u hospitalizirane djece i daje im naziv hospitalizam.
Kako bi se spriječio razvoj hospitalizma i pojava njegovih simptoma, mogu se provesti preventivne mjere kao što su dobra i pravodobna priprema djeteta na boravak u bolnici, napose u djece za koju unaprijed znamo da će biti hospitalizirana. JESTE LI ZNALI?
Rooming in koji se danas primjenjuje na gotovo svim dječjim odjelima najbolja je preventivna mjera razvoja hospitalizma.
Ako jedan od roditelja ili skrbnika nije u mogućnosti boraviti uz dijete sva 24 sata, dječji odjeli omogućuju boravak uz dijete tijekom većeg dijela dana. Dječji su odjeli, ambulante i prostor gdje se radi dijagnostika uređeni tako da su prilagođeni djeci (manji 16
Slika 2.10. Dijagnostički uređaji i prostor uređenjem prilagođeni djeci
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
namještaj, šareni zidovi (slika 2.15.), blagavaonica, igraonica, škola u bolnici), što pridonosi smanjenju razvoja hospitalizma (slika 2.10.). Organiziranje škole u bolnici, te vrtića, kao i komunikacija medicinskih sestara i ostalog osoblja također mogu pridonijeti prevenciji hospitalizma.
Otpust djeteta iz bolnice
2.1.8.
Dijete se otpušta iz bolnice prema odluci liječnika ili na zahtjev roditelja. Ako se dijete otpušta kući na zahtjev roditelja, roditelji to potvrđuju svojim potpisom. Pri otpustu iz bolnice roditelji dobivaju potrebnu dokumentaciju (otpusnicu, otpusno pismo) u kojoj
se nalaze detalji o daljnjem liječenju te preporuke za provođenje zdravstvene njege. Sve upute roditelji i dijete dobivaju usmeno, ali i u pisanom obliku. Ako je potrebno, roditeljima se daju lijekovi za dijete ili im se objasni ili demonstrira preporučena njega. Prije otpusta djetetu treba izvaditi intravensku kanilu ako ju je imalo ili npr. odlijepiti elektrode. Nakon djetetova otpusta s kreveta u kojem je dijete ležalo skida se sva posteljina koja se odnosi na pranje, krevet se opere i dezinficira, kao i ormarić, te sva aparatura koja se rabila za dijete (monitor, infuzomat, stalak za infuziju). Bolničko rublje može biti put prijenosa za velik broj mikroorganizama. Ono se odlaže u zelene pamučne vreće do 2/3 ispunjene koje stoje izvan odjela ili u nečistom dijelu unutar odjela.
Prava djeteta kao pacijenta
2.2.
Povelju o pravima djeteta u bolnici usvojila je i donijela Europska udruga za djecu u bolnici 1988. godine u Nizozemskoj. Povelja se sastoji od 10 članaka. U Hrvatskoj su odredbe Povelje vidljive u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, kao i u Zakonu o pravobranitelju za djecu te u Ustavu RH. zz Č lanak 1. Djecu je potrebno primiti u bolnicu samo ukoliko im se njega koju zahtijevaju, ne može jednako dobro pružiti kod kuće ili u dnevnoj klinici. zz Č lanak 2. Hospitalizirana djeca imaju pravo, tijekom cijelog boravka u bolnici uz sebe imati roditelja ili nekoga tko ga zamjenjuje. zz Č lanak 3.: 1. Svim roditeljima potrebno je ponuditi smještaj, treba ih ohrabriti i pomoći da ostanu uz dijete. 2. Roditelje ne treba izlagati dodatnim troškovima ili dopustiti da gube osobna primanja. 3. Da bi sudjelovali u brizi o svom djetetu roditelje treba informirati o bolničkoj rutini i ohrabrivati njihovo aktivno sudjelovanje u njoj. zz Članak 4. 1. Djeca i roditelji imaju pravo biti informirani na način prilagođen njihovim godinama i razumijevanju.
2. Prijam djeteta u bolnicu i organizacija zdravstvene njege
zz
zz
zz
zz
zz
zz
2. P otrebno je poduzeti određene korake da bi se smanjio fizički i emocionalni stres. Članak 5. 1. Djeca i roditelji imaju pravo informirano sudjelovati u svim odlukama koje uključuju njihovu zdravstvenu zaštitu. 2. Svako dijete će se zaštiti od nepotrebnog medicinskog tretmana i pretrage. Članak 6. 1. Djeca će se njegovati zajedno s djecom koja imaju iste razvojne potrebe i neće biti smještena u sobi s odraslim pacijentima. 2. Ne smije biti dobnog ograničenja za posjetitelje djece koja su u bolnici. Članak 7. Djeca će imati punu mogućnost za igru, rekreaciju i obrazovanje prikladnu za njihovu dob i stanje i bit će u okruženju koje je dizajnirano, namješteno, opremljeno i s osobljem u cilju zadovoljavanja njihovih potreba. Članak 8. Djecu će njegovati osoblje čija im izobrazba i vještine omogućuju da odgovore na fizičke, emocionalne i razvojne potrebe djece i obitelji. Članak 9. Tim koji skrbi za dijete treba omogućiti kontinuiranu njegu. Članak 10. Prema djeci će se postupati s taktom i razumijevanjem, cijelo vrijeme poštujući njihovu privatnost. 17
Bolnica – prijatelj djeteta
2.3.
Akciju „Za osmijeh djeteta u bolnici” 1999. godine pokrenuli su Savez društava Naša djeca Hrvatske, Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju Hrvatskog liječničkog zbora te Pedijatrijsko društvo Hrvatske udruge medicinskih sestara pod pokroviteljstvom UNICEF-a. Cilj je te akcije promicanje i primjena humanizacije bolničkog liječenja djece. Program se sastoji od 12 zahtjeva. Bolnice koje ispune te uvjete nakon ocjene dobivaju naslov „Bolnica – prijatelj djeteta“ (slika 2.11.) Kriteriji koje je potrebno zadovoljiti u programu akcije Bolnica – prijatelj djeteta: 1. Izrada i objava godišnjeg plana o sudjelovanju u ovoj akciji. 2. Prihvat djeteta u bolnicu samo kada je to za dijete najbolje rješenje. 3. Maksimalno smanjivanje boravka djeteta u bolnici. 4. Holistički pristup liječnika bolesnom djetetu. 5. Sestrinska skrb o bolesnom djetetu – dopunska edukacija medicinskih sestara. 6. Primjena suvremenih medicinskih standarda za djetetov boravak u bolnici. 7. Pristup svakom djetetu kao pojedincu s njegovim vlastitim potrebama. 8. Omogućiti svakodnevni posjet roditelja bolesnom djetetu. 9. Sudjelovanje roditelja u njezi i liječenju djeteta. 10. Pedagoški i kulturno-zabavni sadržaji za djecu u bolnici. 11. Igra i aktivnosti koje djeca sama odabiru i u njima sudjeluju. 12. Oplemenjivanje i funkcionalnost bolničkog ambijenta.
2.11. P loče koje označuju da je Klinika dobila naslov Bolnica – prijatelj djeteta
Te je kriterije do sada ispunilo 35 bolnica / dječjih odjela u Hrvatskoj, čime su stekli naziv „Bolnica – prijatelj djece”. Godine 2016. pokrenuta je kampanja „Obojimo osmijeh djeteta u bolnici” oslikavanjem dječjih odjela Kliničkoga bolničkog centra „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu (slika 2.12.), te uređivanjem igraonice u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. Slika 2.12. O bojimo osmijeh djeteta u bolnici
18
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Škola i vrtić u bolnici
2.3.1.
Povelja o pravima djeteta kao pacijenta, ali i sam Ustav RH jamče djetetu pravo na obrazovanje, zbog čega u bolnicama danas postoji škola, a u novije vrijeme i vrtići. Cilj je škole u bolnici humanizacija bolničkog liječenja djece, koja će olakšati djeci odvojenost od obitelji i prijatelja, skratiti dane u bolnici i pomoći djeci da se vrate u svoju matičnu školu, te sa svojim vršnjacima završe razred, bez gubitka godine ili obveze pristupanja razrednom ili predmetnim ispitima. Škola koja je nadležna za područje na kojemu se nalazi bolnica organizira nastavu u skladu s propisanim nastavnim planom i programom, primjenjujući uobičajene nastavne metode i oblike rada, poput onih u učionici, za svu djecu u osnovnoj školi. Pri tome učitelji nastavu prilagođuju stanju svakog učenika/pacijenta kojemu pristupaju individualno, te nema zvona koje obilježuje početak ili kraj sata. U bolnici postoji učionica (slika 2.13.), no, ako to djetetovo stanje zahtijeva, nastava se može održati i u postelji. Škola se održava i za djecu koja svakodnevno dolaze u dnevnu bolnicu na liječenje. Na taj se način održava kontinuitet u učenju pa se učenici nakon povratka u matičnu školu lakše, bez straha od zaostajanja za vršnjacima, uključuju u redovitu nastavu.
Slika 2.13. Š kola u bolnici opremljena potrebnim nastavnim sredstvima i pomagalima
JESTE LI ZNALI?
Osim učenja, škola u bolnici prigoda je i za druženje, te povoljno utječe na psihički, ali i socijalni oporavak djeteta.
Vrtići su također organizirani prema pedagoškom kurikulu predškolskog odgoja (slika 2.14.). Kada to zdravstveno stanje malih pacijenata dopušta, da bi se zadovoljile djetetove potrebe za govornim izražavanjem, pravilan motorički razvoj, razvoj samopouzdanja, jačanje socijalnih vještina te stjecanje novih znanja, djeci je u vrtiću omogućeno slobodno kretanje, s naglaskom na uređenje prostora prilagođeno djeci s invaliditetom. Kao i ostali vrtići, tako i vrtić u bolnici mora što više nalikovati na obiteljsko okruženje s ležajevima i foteljama, jastucima, veselim bojama, sigurnim igračkama, namještajem prilagođenim djeci i ostalomu.
Slika 2.14. Vrtić u bolnici
2. Prijam djeteta u bolnicu i organizacija zdravstvene njege
19
Načela njege i liječenja djeteta u bolnici
2.4.
Dječji odjeli, umjesto ograničenih posjeta od samo nekoliko sati, danas dopuštaju kontinuirani boravak roditelja uz dijete te sudjelovanje roditelja u njezi, pretragama, pregledima u djeteta, čime se djetetu uvelike umanjuju stres i strah. Načela koja se također primjenjuju jesu usmjerenost na pacijenta (u središtu zdravstvene njege i liječenja nije dijagnoza bolesti, nego dijete), poštovanje pacijenta kao subjekta (dijete se poštuje, slušaju se njegova gledišta i pridaje im se važnost, interes djeteta stalno je prisutan) te cjelovitost zbrinjavanja pacijenta/djeteta, tzv. holistički pristup. Holistički je pristup sustav sveobuhvatne ili ukupne skrbi za bolesnika, koji uzima u obzir fizičke, emocionalne, socijalne, ekonomske i duhovne potrebe osobe; njegov ili njezin odgovor na bolesti i učinak bolesti na sposobnost da zadovolji osobne potrebe. Holistički, tj. cjelovit pristup djetetu podrazumijeva uzimanje u obzir ne samo njegovu bolest nego sve djetetove potrebe. Svako je dijete cjelina za sebe
i zato iste bolesti u različite djece zahtijevaju i različit pristup. S obzirom na djetetovu dob, različite su i potrebe. Odvojenost djeteta od roditelja boravkom u bolnici treba olakšati na najbolji mogući način kako bi dijete u medicinskoj sestri pronašlo osobu pokraj koje se osjeća sigurno, a samim tim olakša i ubrza svoj oporavak i dolazak kući. Cjelovit pristup pacijentu znači: obuhvaćanje potreba sa svih razina, prema Abrahamu Maslowu (sl. 2.15.), te uvažavanje njihova međusobnog odnosa (tablica 2.1.) zz shvaćanje potreba kao potreba cijelog organizma zz uvažavanje fizioloških, razvojnih, psiholoških, socijalnih i kulturalnih aspekata svih potreba. zz
Najteže bolesna djeca kao što su kronično bolesna djeca i invalidi zajedno sa svojim obiteljima imaju vrlo kompleksne probleme na svim gore navedenim područjima (fizički, socijalni, psihološki itd.).
Slika 2.15. Maslowljeva hijerarhija motivacije
20
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Da bismo zadovoljili sve gore navedene potrebe, dužnost je medicinske sestre da plan zdravstvene njege sa svim sestrinskim dijagnozama i intervencijama bude usmjeren na cjelokupno sagledavanje djeteta i njegovih potreba, uključujući i njegovu obitelj koja mu je oslonac. Svaka razvojna dob zahtijeva specifične pristupe u liječenju i njezi djeteta. Da bi se shvatile djetetove potrebe i dobro isplanirala zdravstvena njega, vrlo je važno uzeti detaljnu anamnezu o djetetovim navikama vezanima za spavanje, jelo, omiljenu igračku, kako se prilagođuje novoj okolini, što ne voli itd. U djetetu treba potaknuti suradljivost kako bi se ubrzao oporavak i dijete što prije dijete vratilo normalnomu životu. Ako se dijete otpušta iz bolnice, vrlo je važna i suradnja s primarnom zdravstvenom zaštitom kako bi se kvalitetno nastavio oporavak djeteta u kućnim uvjetima. Smanjenjem dana hospitalizacije smanjuje se i stres djetetu, a samim tim ubrzava oporavak. Tako se dolazi do krajnjeg cilja nastavka kvalitetnog života i daljnjeg razvoja u čijem su središtu dijete i sve njegove potrebe.
2.5.
Tablica 2.1. Maslowljeva hijerarhija motivacije SAMOAKUTALIZACIJA
Težnja pojedinca da iskoristi sve svoje sposobnosti, ma kolike one bile. Potrebe za samoaktualizacijom vrhunac su razvoja ličnosti.
SAMOPOŠTOVANJE
Želja da se bude uspješan, sposoban, neovisan o drugim ljudima. Potrebe za poštovanjem od drugih ljudi uključuju želje za statusom, prestižem, odlikovanjima, divljenjem i prihvaćenošću
AFILIJATIVNE POTREBE
Želja da se bude s drugim ljudima u bliskim odnosima utemeljenima na uzajamnoj odanosti, privrženosti, prihvaćenosti, poštovanju i povjerenju
SIGURNOST
Želja za postojanošću, redom, poretkom, strukturom. Nezadovoljene potrebe za sigurnošću očituju se strahom, zabrinutošću, tjeskobom.
FIZIOLOŠKE POTREBE
Potrebe za preživljavanjem i stimulacijom. One vezane za preživljavanje odnose se na kisik, vodu, hranu, regulaciju tjelesne temperature, eliminaciju, odmor. Druga skupina obuhvaća: seksualne potrebe, aktivnost, kretanje, manipulaciju, percepciju.
Zadatci medicinske sestre na dječjem odjelu
Zdravstvena skrb za bolesno dijete razlikuje se od skrbi za odrasla bolesnika. Za provođenje zadataka medicinska sestra na dječjem odjelu mora poznavati karakteristike dječjeg razvoja (fizičkog, emocionalnog i kognitivnog) i dobro vladati komunikacijskim vještinama s djecom i profesionalnom komunikacijom s roditeljima. Osim znanja i iskustva, rad s djecom zahtijeva i osobnost medicinske sestre (nježnost, povjerljivost, pouzdanost), ali i brojne pozitivne osobine koje su specifične za medicinske sestre koje rade na pedijatrijskim odjelima. Medicinska sestra je samostalni zdravstveni djelatnik u svom djelokrugu rada (području zdravstvene njege) pri čemu pruža djetetu fizičku, psihičku i edukacijsku pomoć u skladu s pravima djeteta u bolnici kao i pravima njegovih roditelja, što podrazumijeva poštovanje njihovih prava, partnerski i profesionalni odnos. Osnovni pristup u zdravstvenoj njezi djeteta temelji se na ideji „gledajslušaj-osjećaj“.
2. Prijam djeteta u bolnicu i organizacija zdravstvene njege
Osnovni zadatci medicinske sestre na dječjem odjelu odnose se na sljedeće aspekte zdravstvene njege: zz Promatranje, praćenje, pronalaženje i dokumentiranje subjektivnih i objektivnih čimbenika koji utječu na zdravstveno stanje djeteta: promatranje te mjerenje vitalnih funkcija i uzimanje antropometrijskih mjera. Promatranjem medicinska sestra uočava promjene na koži i sluznici djeteta, promjene izlučina te promjene raspoloženja i ponašanja djeteta. Medicinska sestra mora znati normalne vrijednosti svih vitalnih funkcija po dobi djeteta, mjesta i načine mjerenja vitalnih funkcija te normalne vrijednosti: visine/duljine, težine i opsega prsa, glave i trbuha. zz Zadovoljenje potreba djeteta: pomoć pri tjelesnoj aktivnosti i obavljanju osobne higijene te oblačenju, kada to zahtijeva zdravstveno stanje
21
zz
zz
zz
zz
zz
22
djeteta zbog bolesti, ali i kod djece koja zbog dobi to ne mogu sama; pomoć pri unosu hrane i tekućine te pri eliminaciji – medicinska sestra mora poznavati psihofizički razvoj djeteta i voditi brigu o tome da pomoć pri unosu hrane i tekućine te pomoć pri eliminaciji prilagodi ne samo djetetu čija bolest to zahtjeva, već i djetetu koje to zbog svoje dobi ne može samo; pomoć djetetu pri odmoru, spavanju, igri, učenju, komunikaciji – bez obzira na hospitalizaciju djeci treba omogućiti odmor i spavanje u skladu s njihovim prijašnjim navikama i u skladu s njihovom dobi. Da bi se pomoglo djetetu u igri i učenju, bolnice danas imaju vrtiće i škole. Medicinska sestra mora poznavati kognitivni razvoj djeteta kako bi znala prilagoditi i uspješno voditi komunikaciju s djetetom. Podjela i primjena lijekova: vrlo važan zadatak medicinske sestre pri čemu mora poznavati sva pravila pravilne podjele i mjesta te način primjene lijekova. Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta kontinuirano se provodi kod svake bolesti i stanja. Medicinska sestra najprije mora skupiti podatke kroz sestrinsku anamnezu o znanju i motivaciji roditelja i djeteta, a zatim edukaciju prilagoditi njihovu znanju, ali i razumijevanju rečenoga te provjeriti ishod edukacije i po potrebi je ponoviti. Suradnja s ostalim članovima tima: medicinska sestra surađuje s liječnikom, fizioterapeutom, laboratorijskim tehničarom, psihologom i ostalim članovima tima radi organizacije skrbi za dijete. Provođenje sestrinsko-medicinskih postupaka kao što je uzimanje uzoraka za laboratorijske pretrage pri čemu je važno poznavati pravilan način uzimanja uzoraka i njihov siguran transport do laboratorija te medicinsko-tehničke zahvate kao što je pridržavanje djeteta, koje je važno za uspješno izvođenje pregleda. Odgovornost za red i čistoću odjela i bolesnikove okoline: organizacija i kontrola rada pomoćnog osoblja. Medicinska sestra brine da su djetetov ormarić, ormar te stol u sobi uvijek čisti i pospremljeni ne samo iz estetskih razloga, već i radi sprječavanja širenja bolničkih infekcija.
zz
zz
prječavanje širenja bolničkih infekcija: S medicinska sestra provodi postupke za sprječavanje bolničkih infekcija primjenom pravilne higijene ruku i aseptičnih uvjeta rada. Vođenje sestrinske dokumentacije i sve ostale potrebne dokumentacije u svrhu redovitog praćenja pacijenta i organizacije zdravstvene njege.
PITANJA ZA PONAVLJANJE 1.
bjasni ustrojstvo prijamnoga trakta i potrebnu O opremu.
2.
Podijeli kognitivni razvoj djeteta.
3.
onstruiraj s kolegom učenikom komunikaciju s K roditeljima.
4.
Usporedi hitan i hladan prijam u bolnicu.
5.
I nterpretiraj postupke pri djetetovu prijmu u bolnicu i pri njegovu otpustu iz bolnice
6.
Nabroji djetetova prava u bolnici
7.
oveži kriterije za dobivanje titule „Bolnica P – prijatelj djece“ s onim što vidiš na klinici za pedijatriju.
8.
Opiši školu i vrtić u bolnici.
9.
Definiraj hospitalizam i analiziraj njegove faze.
10.
oja su načela djetetove njege i liječenja u K bolnici?
11.
to je holistički pristup u zdravstvenoj njezi Š djeteta
12.
rgumentiraj zadatke medicinske sestre na A dječjem odjelu.
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Slika 2.16. Zidovi dječjih klinika kao dio humanizacije bolničkih dječjih odjela
2. Prijam djeteta u bolnicu i organizacija zdravstvene njege
23
3.
Osobna higijena bolesnog djeteta
Učenik će moći: zz nabrojiti pribor za provođenje osobne
higijene bolesnoga djeteta
zz opisati pripremu prostora i djeteta za
provođenje osobne higijene bolesnoga djeteta
zz demonstrirati postupke osobne
higijene bolesnoga djeteta
zz definirati posljedice loše njege zz objasniti načine sprječavanja i
zbrinjavanja posljedica loše njege
zz definirati komplikacije dugotrajnog ležanja zz objasniti načine sprječavanja i zbrinjavanja
komplikacija dugotrajnog ležanja
24
Sadržaj: zz Priprema pribora, prostora
i djeteta za provedbu osobne higijene
zz Kupanje, previjanje, odijevanje zz Sprječavanje posljedica
loše njege
zz Sprječavanje komplikacija
nastalih dugotrajnim ležanjem
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Soor
3.3.2.
Slika 3.2. Tjemenica
Soor (mliječac) bijele su naslage u usnoj šupljini, na bukalnoj sluznici i jeziku, nalik na ostatke mlijeka (3.3.). Davanjem djetetu vode ili čaja može se provjeriti je li riječ o sooru ili ostacima mlijeka. Nakupine mlijeka mogu se isprati, dok se soor ne može skinuti jer se čvrsto drži za sluznicu. Uzrokuje ga gljivica Candida albicans. Prva tri mjeseca života zbog nerazvijenosti žlijezda slinovnica djeca su podložna razvoju soora. Dojeno dijete soor će prenijeti majci na bradavicu. Ova infekcija uzrokuje poteškoće pri sisanju i gutanju, što će za posljedicu imati nedovoljan prirast na djetetovoj tjelesnoj masi. Liječnik će odrediti antimikotsku terapiju. Liječiti treba i bradavicu majke dojenoga djeteta.
Ojedice
3.3.3.
Slika 3.3. Soor ili mliječac
Ojedice su čest oblik upale kože (dermatitisa) koji se manifestira crvenilom i otečenom kožom na mjestima gdje se dodiruju dva kožna nabora (3.4.). Najčešće je to u pelenskom području glutealne regije, preponama, ispod vrata, iza uha, pazušna jama. Pokatkad se mogu pojaviti i mjehurići na koži se otvaraju i vlaže. Takva je koža topla, bolna, peče i svrbi. U pelenskoj se regiji pojavljuje kao posljedica proljeva, nedovoljnog mijenjanja pelena, tijesnih pelena koje izazivaju mehaničko trenje, a na ostalim dijelovima tijela može biti posljedica upotrebe omekšivača ili nedovoljno ispranog deterdženta iz odjeće, premale odjeće koja tiska dijete, djetetovo znojenje. Ojedice je najbolje tretirati tako da se dijete redovito okupa, a, ako je riječ o pelenskoj regiji, da se dijete premota nakon svake stolice, pri motanju koža pelenske regije opere se mlakom vodom, bez uporabe vlažnih maramica, posuši se laganim dodirima vatom ili blazinicama i pusti kožu da se suši na zraku kada je to moguće. Može se sušiti fenom tako da je fen na dovoljnoj udaljenosti da ne uzrokuje opekline u djeteta. Kreme koje sadržavaju cink potaknut će epitelizaciju kože, no treba paziti jer mogu još više isušiti djetetovu kožu. U slučaju gljivične ili bakterijske infekcije ojedica, liječnik će ordinirati primjerenu animikotičku ili antibiotičku terapiju.
Slika 3.4. Ojedice
3. Osobna higijena bolesnog djeteta
27
4.
Hitna stanja u pedijatriji
Učenik će moći: zz navesti znakove djelomičnog i
potpunog zatvaranja dišnih organa
zz opisati zbrinjavanje
djeteta s opeklinama
zz usporediti stupnjeve opeklina zz objasniti kategorizaciju
opeklina u djece
zz objasniti intervencije medicinske
sestre u opeklinskog bolesnika
zz objasniti intervencije medicinske
sestre u bolesnika s politraumom
zz demonstrirati postupke snizivanja
tjelesne temperature prema Standardiziranim postupcima u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi
zz izračunati preporučenu pojedinačnu
dozu paracetamola i ibuprofena za određenu tjelesnu masu
zz izračunati najveću dnevnu dozu
paracetamola i ibuprofena za određenu tjelesnu masu
zz navesti podjelu akutnih otrovanja zz usporediti nenamjerna i
namjerna otrovanja
zz navesti obilježja otrovanja zz objasniti postupak s akutno
otrovanim djetetom
zz objasniti intervencije medicinske
sestre pri zbrinjavanju akutno otrovanog djeteta
32
Sadržaj: zz Strano tijelo u dišnim putevima zz Opekline u dječjoj dobi zz Akutna otrovanja u dječjoj dobi
zz definirati politraumu
zz Politrauma
zz navesti plan zbrinjavanja politraume
zz Vrućica Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Opekline u dječjoj dobi
4.2.
Opekline su ozljede kože, potkožja, sluznica i dubokih struktura nastale štetnim djelovanjem patogene količine topline, kemikalija, elektriciteta ili zračenja na površinu tijela. Patofiziološke su promjene složene i vrlo često uzrokuju poremećaj organskih funkcija i teške kliničke slike te se tada govori o „opeklinskoj bolesti“. Opekline su teške ozljede u djece, s trajnim funkcionalnim, estetskim i psihosocijalnim posljedicama. Teško opečena djeca ubrajaju se među najteže kirurške bolesnike uopće, ali je njihova prognoza dobra ako se liječe u specijaliziranim ustanovama i centrima za liječenje opeklina u djece.
Uzroci opeklina
4.2.1.
Opekline su uzrokovane nizom vanjskih čimbenika koji se mogu podijeliti na toplinske, kemijske, električne i na radijaciju. Najčešći su uzročnici vruća voda ili vodena para, vrući predmeti, otvoreni plamen, električna struja i nagrizajuće kemijske tvari. Većina slučajeva opeklina dogodi se u kućanstvima. Isti uzroci mogu izazvati oštećenja dišnih puteva i pluća, uzrokovana udisanjem vrućeg zraka ili dima (npr. kod eksplozija plina ili mješavine benzinskih para i zraka). Uglavnom, kratkotrajno djelovanje izvora toplinske ozljede čini opeklinu najčešće površnom, dok je dugotrajnije djelovanje, čak i zbog odjeće natopljene vrelom tekućinom, uzrokom dubljih i dubokih opeklina s razaranjem i potkožnoga masnoga tkiva.
Slika 4.2. Opeklina prvoga stupnja
Podjela opeklina prema dubini oštećenja
4.2.2.
Prema dubini oštećenja opekline se dijele na četiri stupnja. Prvi (I.) stupanj – zahvaćen je samo epidermis. Klinički su prisutni hiperemija, crvenilo s laganim edemom i bolna napetost te hipersenzibilnost opečene površine zbog podražaja perifernih osjetilnih živaca (slika 4.2.). Cijeljenje je spontano bez ožiljaka. Drugi (II.) stupanj – zahvaćeni su epidermis i dermis različitim intenzitetom, a oštećenja mogu biti površinska i duboka. Drugi A (II. A) stupanj označuje odvajanje epidermalnog sloja kože s nastankom zatvorenih ili otvorenih mjehura ispunjenih tekućinom, a epidermis i površinski dio dermisa oštećeni su u različitim dubinama. Klinički se očituje ružičastom do crvenom bojom, vlažnom i bolno osjetljivom površinom (slika 4.3.). Zbog djelomične destrukcije dermalnoga sloja i
Slika 4.3. Opeklina drugog A stupnja
4. Hitna stanja u pedijatriji
35
5.
Prehrana bolesnog djeteta
Učenik će moći: zz nabrojiti načine unosa hrane zz objasniti specifičnosti
hranjenja na bočicu
zz objasniti specifičnosti
hranjenja na žlicu
zz demonstrirati postupak hranjenja
gastričnom sondom i PEG-om
zz razlikovati specifičnosti
prehrane bolesnoga djeteta
zz definirati parenteralnu prehranu zz nabrojiti komplikacije totalne
parenteralne prehrane
4. Hitna stanja u pedijatriji
Sadržaj: zz Načini unošenja hrane zz Specifičnosti prehrane
bolesnog djeteta
zz Hranjenje djeteta bočicom,
žlicom, sondom i stomom
53
Slika 5.1. Hranjenje novorođenčeta na bočicu
Hranjenje na žlicu
5.1.2.
Medicinska sestra sudjeluje i u djetetovu hranjenju na žlicu ako dijete nije dovoljno staro da samostalno jede ili ako zbog bolesti nije to u mogućnosti samostalno učiniti. Za hranjenje djeteta žličicom treba imati dovoljno strpljenja. Također treba paziti na to da hrana ne bude ni prehladna ni prevruća, kao i ukusno poslužena. Hranjenje često ima i odgojni karakter. Ako su djeca sposobna samostalno jesti, bitno je da jedu u zajedničkoj blagovaonici. Djeca u bolnici stječu i navike lijepog ponašanja za stolom, te naviku pranja ruku prije i nakon jela. Samim tim potičemo njihovu samostalnost. Djecu koja se ne mogu samostalno hraniti zbog kronične bolesti, trenutačnog stanja ili drugih otežavajućih okolnosti, hrani medicinska sestra.
Hranjenje na usta djeteta oboljelog od teške mentalne retardacije
kret). Ako postoji potreba, dijete presvući prije hranjenja. Hrana uvijek mora biti pripremljena na način primjeren stanju i mogućnostima djeteta. Za postupak su potrebne jedna do dvije medicinske sestre/tehničara. Prije hranjenja na žlicu medicinska sestra treba napraviti procjenu: zz djetetova psihofizičkog stanja zz sluznice nosa i prohodnosti nosnih školjki zz djetetove usne šupljine: izgleda sluznice, stanja zubi, sposobnosti otvaranja usta, gutanja i žvakanja zz djetetova respiratornog statusa: frekvencije disanja, ritma, dubine, trajanje disajnih faza, poremećenih oblika disanja, šumova, hropaca, krkljanja, vizinga i stridora. Priprema pribora i materijala pribor za pranje ruku djeteta i osobe koja hrani dijete zz voda zz sapun/alkoholni dezinficijens za ruke zz ručnik ili papirnati ubrusi ili vlažne maramice zz lavor (za pranje djetetovih ruku) zz vreća za komunalni otpad zz
Ovisno o procjeni stanja i dobi, dijete se može hraniti držeći ga na rukama u polusjedećem, povišenom ili bočnom položaju. Neposredno prije hranjenja treba provjeriti prohodnost djetetovih dišnih puteva i po potrebi napraviti toaletu (ukapati sterilnu fiziološku otopinu u nos, očistiti nos, po potrebi aspirirati se5. Prehrana bolesnog djeteta
55
IZVOĐENJE POSTUPKA HRANJENJA POMOĆU ŠTRCALJKE (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
IZVOĐENJE POSTUPKA HRANJENJA S POMOĆU ENTERALNE PUMPE (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
utvrditi djetetov identitet zz utvrditi indikaciju za propisani postupak zz predstaviti se, objasniti postupak i moguće nelagode, dopustiti djetetu i roditelju/skrbniku postavljanje pitanja zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz postaviti dijete u odgovarajući položaj zz zaštititi dijete kompresom zz provjeriti poziciju i prohodnost sonde (povratkom/ aspiracijom želučanog sadržaja) ili s pomoću štrcaljke i zraka (opisano u Standardiziranom postupku za postavljanje nazogastrične sonde) zz navući hranu odgovarajućom štrcaljkom zz spojiti štrcaljku sa sondom i polako aplicirati hranu djetetu u želudac (pri hranjenju dojenčeta ili djeteta s posebnim potrebama potrebne su dvije medicinske sestre / dva tehničara) zz z atvoriti sondu čepom pri ponovnom punjenju štrcaljke hranom zz promatrati i procjenjivati djetetovo stanje tijekom hranjenja zz nakon završetka hranjenja u sondu uštrcati propisanu vrstu i količinu tekućine (najčešće 5 do 20 mL) radi ispiranja trajne sonde od ostataka hrane (paziti na mogući ograničeni unos tekućine) zz z atvoriti sondu i osigurati poziciju sonde (staviti je iza djetetova uha – prevencija dislokacije sonde, paziti na mogući pritisak i iritaciju kože sondom) zz smjestiti dijete u povišeni položaj (otprilike 30 minuta) ili ga držati na rukama (otprilike 5 minuta) zz provjeriti izgled usne šupljine i po potrebi učiniti toaletu zz raspremiti pribor i materijal zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz dokumentirati postupak i djetetovo stanje.
utvrditi djetetov identitet zz utvrditi indikaciju za propisani postupak zz predstaviti se, objasniti postupak i moguće nelagode, dopustiti djetetu i roditelju/skrbniku postavljanje pitanja zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz stalak s pumpom postaviti do dječjeg kreveta zz enteralni set s hranom objesiti na stalak zz smjestiti dijete u udoban položaj zz ispustiti zrak iz sustava za hranjenje zz provjeriti poziciju i prohodnost sonde (opisano u Standardiziranom postupku za postavljanje nazogastrične sonde) zz spojiti sustav enteralne pumpe sa sondom zz na pumpi namjestiti protok enteralne hrane zz pokrenuti pumpu zz promatrati i procjenjivati djetetovo stanje tijekom hranjenja zz i sključiti pumpu nakon isteka hranjenja i odvojiti sustav od sonde zz n akon završetka hranjenja sondu isprati propisanom vrstom i količinom tekućine (paziti na mogući ograničeni unos tekućine) zz z atvoriti sondu i osigurati poziciju sonde (staviti je iza djetetova uha – prevencija dislokacije sonde, paziti na mogući pritisak i iritaciju kože sondom) zz smjestiti dijete u povišeni položaj (otprilike 30 minuta) ili ga držati na rukama (otprilike 5 minuta) zz provjeriti izgled usne šupljine i po potrebi obaviti toaletu zz raspremiti pribor i materijal zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz dokumentirati postupak i djetetovo stanje.
zz
zz
IZVOĐENJE POSTUPKA HRANJENJA METODOM GRAVITACIJE „KAP PO KAP“ (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
utvrditi djetetov identitet utvrditi indikaciju za propisani postupak zz predstaviti se, objasniti postupak i moguće nelagode, dopustiti djetetu i roditelju/skrbniku postavljanje pitanja zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz slijediti upute proizvođača pri spajanju sustava s vrećicom zz v rećicu s hranom temperature 37 °C objesiti na stalak, 60 cm više u odnosu prema položaju djetetove glave zz smjestiti dijete u udoban položaj zz ispustiti zrak iz sustava za hranjenje zz provjeriti poziciju i prohodnost sonde (opisano u Standardiziranom postupku za postavljanje nazogastrične sonde) zz spojiti sustav sa sondom
regulirati protok promatrati i procjenjivati djetetovo stanje tijekom hranjenja zz nakon završetka hranjenja sondu isprati propisanom vrstom i količinom tekućine (paziti na mogući ograničeni unos tekućine) zz zatvoriti sondu i osigurati poziciju sonde (staviti je iza djetetova uha – prevencija dislokacije sonde, paziti na mogući pritisak i iritaciju kože sondom) zz smjestiti dijete u povišeni položaj (otprilike 30 minuta) ili ga držati na rukama (otprilike 5 minuta) zz provjeriti izgled usne šupljine i po potrebi obaviti toaletu zz raspremiti pribor i materijal zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz dokumentirati postupak i djetetovo stanje.
zz
zz
zz
zz
5. Prehrana bolesnog djeteta
61
Parenteralna prehrana
5.3.
Parenteralna prehrana oblik je nutritivne terapije te se primjenjuje u liječenju djece (i odraslih bolesnika) čije se nutritivne potrebe ne mogu u cijelosti zadovoljiti oralnim ili enteralnim putem, najčešće zbog teškog zatajenja crijeva. Zatajenje crijeva definira se kao oštećenje crijevne funkcije ispod granice potrebne za adekvatnu apsorpciju hranjivih tvari, tekućine i elektrolita koje osiguravaju normalno održavanje tjelesne mase odraslih, te rast i razvoj djece. Vrste parenteralne prehrane Često parenteralnu prehranu dijelimo na temelju različitih čimbenika, pa tako s obzirom na mjesto primjene na bolničku i kućnu, s obzirom na količinu nutritivnih tvari primijenjenih venskim putem na totalnu (cjelovitu) ili parcijalnu (djelomičnu) te s obzirom na duljinu primjene na kontinuiranu ili cikličnu. Preduvjeti provođenja parenteralne prehrane Za provođenje dugotrajne parenteralne prehrane moraju biti zadovoljeni određeni kriteriji: zz djeca moraju imati odgovarajući venski put – centralni venski kateter zz dostupnost adekvatnih pripravaka za parenteralno hranjenje zz mora postojati dobro educirani tim koji provodi parenteralnu prehranu. Mjesta insercije CVK-a i vrste CVK-a Centralni venski put uspostavlja se postavljanjem centralnoga venskog katetera (slika 5.4.) u jednu od velikih vena kao npr. potključnu, unutarnju jugularnu ili femoralnu venu u strogo aseptičnoj okolini, koje pod općom anestezijom provode medicinski stručnjaci. Za dugotrajnu parenteralnu prehranu preporučljiva je uporaba tuneliranih katetera kao što su Broviacovi kateteri ili Hickmanovi kateteri, dok je primjena potpuno implantabilnih katetera kao što je Portov kateter više namijenjena intermitentnoj dugotrajnoj uporabi. U pedijatrijskoj populaciji najčešće mjesto insercije tuneliranoga venskog katetera jest potključna vena, iako nije dokazano da postavljanje katetera u spomenutu venu u odnosu prema drugim venama nosi manji rizik od nastanka infektivnih komplikacija, što je dokazano u odraslih bolesnika. 5. Prehrana bolesnog djeteta
S obzirom na to da se u neke djece očekuje duga, pokatkad i doživotna primjena parenteralne prehrane, sterilan, odnosno aseptičan pristup centralnomu venskom kateteru postaje conditio sine qua non u zdravstvenoj njezi takvog bolesnika. Svaki drugi postupak s centralnim kateterom koji nije u skladu s aseptičkim načinom primjene, od osoblja koje rukuje kateterom, izravno ugrožava bolesnikov život te ga izlaže riziku od nastanka infekcija povezanih s centralnim venskim kateterom. Pripravci za parenteralnu prehranu jesu infuzijske otopine koje mogu, potpuno ili djelomično zadovoljiti bolesnikove nutritivne potrebe jer sadržavaju sve hranjive tvari potrebne organizmu: glukozu, aminokiseline i lipide (makronutrijenti), elektrolite, minerale u tragovima i vitamine (mikronutrijenti) te vodu. Pripravci za parenteralnu prehranu mogu biti standardizirani i individualizirani. Individualizirani parenteralni pripravci magistralni su pripravci koji se pripremaju prema odredbi liječnika uzimajući u obzir nutritivne i energijske potrebe svakog bolesnika (ovisno o njegovoj bolesti, metaboličkom stanju, elektrolitnom statusu, gubitcima, tjelesnoj masi te se kao takvi primjenjuju u pedijatrijskoj populaciji. Komplikacije totalne parenteralne prehrane Kao i svaka druga medicinska intervencija, tako i parenteralna prehrana ima svoje komplikacije. Komplikacije parenteralne prehrane mogu se podijeliti u četiri skupine: 1. komplikacije vezane za centralni venski put (infekcije, okluzije, izvlačenja katetera, tromboze te plućna embolija) 2. metaboličke komplikacije 3. komplikacije vezane za druge tjelesne sustave na koje negativno utječe primjena parenteralnih otopina 4. komplikacije vezane za stabilnost pareneteralnih otopina i interakcija s lijekovima. No ipak, najčešće (i najteže) komplikacije vezane za primjenu pareneteralne prehrane jesu infekcije povezane s CVK-om, bolest jetre uzrokovana parenteralnom prehranom te tromboza.
63
6.
Promatranje bolesnog djeteta
Učenik će moći: zz nabrojiti specifičnosti izgleda
bolesnoga djeteta s obzirom na anatomski sustav
zz interpretirati normalne
vrijednosti vitalnih znakova
zz demonstrirati mjerenje vitalnih funkcija zz nabrojiti mjesta mjerenja pulsa zz navesti način procjene pokretljivosti zz navesti procjenu stanja svijesti zz usporediti poremećaje svijesti zz definirati dehidraciju i hidraciju zz opisati simptome i znakove dehidracije zz objasniti dnevne potrebe
za vodom kod djeteta
zz demonstrirati postupak uzimanja
uzorka izlučina za pretrage
zz definirati bol zz usporediti akutnu i kroničnu bol zz nabrojati skale za mjerenje boli zz objasniti intervencije
medicinske sestre kod boli
5. Prehrana bolesnog djeteta
Sadržaj: zz Vanjski izgled bolesnog djeteta zz Vitalni znakovi zz Pokretljivost zz Stanje svijesti zz Dehidracija i rehidracija zz Izlučine zz Bol 65
Vanjski izgled bolesnoga djeteta
6.1.
Jedna od osnovnih zadaća medicinske sestre jest promatranje djeteta kako bi se navrijeme uočile promjene i odstupanja od normalnoga stanja. Promatranjem medicinska sestra utvrđuje promjene u izgledu, stanju svijesti, vitalnim znakovima. Pri djetetovu primitku u bolnicu treba u anamnestičkim podatcima zabilježiti sva postojeća stanja i promjene s kojima je dijete došlo kako bi se moglo dalje pratiti postojeće stanje ili eventualna pogoršanja. Promatranje počinje od glave, na kojoj medicinska sestra uočava je li normalno simetrična, razmjerna veličini dobi i tijela. U pojedinim patološkim stanjima može biti promijenjena kao npr. mala glava kod mikrocefalije (slika 6.1.), povećan obujam glave kod hidrocefalusa (slika 6.2.), četvrtasta glava, glava s istaknutim nosom i bradom ili izbuljenim očima. Važno je uočiti prisutnost bolova i vrtoglavice. Na koži glave mogu se uočiti razne izrasline, otekline ili ozljede. Također je vrlo važno obratiti pozornost i na vlasište (masna kosa, opadanje kose, perutanje, ušljivost). Pregledom lica stječe se prvi vizualni dojam o djetetu. Na licu se odražavaju razne emocije i težina stanja. Iako u svakoga zdravog djeteta postoji blaga asimetrija lica (nijednom čovjeku obje polovice lica nisu potpuno simetrične), treba obratiti pozornost na izraženu asimetriju kao što je npr. pareza ili paraliza n. facijalisa (obraz mlohav, kut usana prema dolje, taj dio lica ostaje bez mimike). Također u zdravoga djeteta na licu nisu prisutne otekline, dok je npr. pri akutnoj upali bubrega specifično natjecanje vjeđa, a pokatkad i cijelog lica. U promatranje lica također treba uključiti i boju kože (ružičasta, pepeljasta, žuta, crvena), promjene na koži (osipi, akne, mrlje boje bijele kave (café au lait) hematome te hemangiome)), oči (boja bjeloočnice, veličina zjenica i reakcija na svjetlo), te vid (nosi li dijete naočale). Na licu je vrlo važno obratiti pozornost i na usne (boju – je li prisutna cijanoza) i usnu šupljinu (prokrvljenost, promjene na sluznici, zubi, jezik). Na vratu se promatraju pokretljivost (je li pomičan u svim smjerovima jednako bez bolnosti ili ukočen), simetričnost, limfne žlijezde na vratu, izraženost krvnih žila, kao i sve promjene na koži vrata (osip, izrasline, ozljede). Promatrajući prsni koš, uočava se oblik. Kod nekih bolesti prsni koš ima specifičan oblik npr. bačvasti pr66
Slika 6.1. U sporedba djeteta s mikrocefalijom i djeteta s normalnom veličinom glave
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE
Mikrocefalija je oznaka za poremećaj razvoja mozga, ponajprije kore, pri čemu zaostaje rast lubanje i mozga.
Slika 6.2. Hidrocefalus
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE
Hidrocefalus je oznaka za povećanu količinu cerebrospinalnog likvora na račun moždane mase.
Slika 6.3. B olesti kralježnice. Kifoza, skolioza i lordoza. Nepravilnost u držanju tijela.
sni koš kod plućnog emfizema, „kokošja prsa“ kod rahitisa, kralježnica (slika 6.3.) iskrivljena prema natrag – kifoza, prema naprijed – lordoza, u stranu – skolioza. Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Puls ili bilo
6.2.2.
Slika 6.7. Mjerenje tjelesne temperature aksilarno IZVOĐENJE POSTUPKA MJERENJA TJELESNE TEMPERATURE IZMEĐU DVAJU KOŽNIH NABORA (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
rovjeriti djetetov identitet, predstaviti se, p objasniti postupak u skladu s dobi djeteta, dopustiti pitanja zz provjeriti prethodne vrijednosti i metode mjerenja tjelesne temperature u djeteta zz provjeriti ispravnost toplomjera zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz dijete do treće godine života posjesti u krilo zz skinuti višak djetetove odjeće zz provjeriti je li djetetova pazušna jama suha (ako nije, osušiti je staničevinom) zz staviti digitalni toplomjer djetetu u pazušnu jamu tako da je područje temperaturnog senzora u središtu djetetove aksile zz djetetovu ruku staviti preko prsa, a djetetu savjetovati (na način prilagođen dobi i mogućnostima djeteta) da se prihvati rukom za suprotno rame zz manjem djetetu ruku pridržava medicinska sestra zz mjeriti tjelesnu temperaturu do zvučnog signala digitalnog toplomjera ili 10 minuta kod mjerenja s toplomjerom na galij zz očitati izmjerenu vrijednost tjelesne temperature na toplomjeru zz a ko je primjereno, na način prilagođen dobi i mogućnostima djeteta komentirati dobivenu vrijednost s djetetom ili roditeljima/skrbnicima zz staničevinom ukloniti nečistoću s toplomjera kružnim pokretima, od čišćeg prema prljavijem dijelu zz oprati toplomjer mlakom vodom i deterdžentom, isprati čistom vodom, osušiti, dezinficirati i spremiti u zatvorenu posudu zz skinuti rukavice zz raspremiti uporabljeni materijal zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz e videntirati vrijednost izmjerene tjelesne temperature i vrijeme mjerenja zz u slučaju odstupanja od normalnih vrijednosti obavijestiti liječnika. zz
Prema Standardiziranim postupcima u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi, puls ili bilo jest „periodično otkucavanje koje se osjeti kao dizanje i spuštanje arterije, uzrokovano je promjenama pritiska krvi pod utjecajem kontrakcija i relaksacija lijeve klijetke“ (tablica 6.9.). Puls ili bilo mjeri se palpacijom površinskih arterija ispod kojih se nalazi čvrsta podloga. Mjeri se najčešće na a. radialis, a može i na a. brachialis, a. temporalis, a. carotis, a. femoralis, a. poplitea, a. dorzalis pedis i a. tibialis posterior (slika 6.9.). U djece mlađe od dvije godine puls treba mjeriti s pomoću stetoskopa slušanjem na apikalnom području srca, na djetetovu prsištu (slika 6.8.). Za izvođenije postupka potrebno je 7 minuta. Tablica 6.9. P rosječna srčana frekvencija u djece po dobi u mirovanju DOB
SREDNJA GRANIČNA GRANIČNA VRIJEDNOST FREKVENCIJA ZA FREKVENCIJA ZA BRADIKARDIJU TAHIKARDIJU
1. dan života
123
93
154
1 – 3 tjedna 1 – 2 mjeseca
148
107
182
149
121
179
3 – 5 mjeseci
141
106
186
6 – 11 mjeseci
134
109
169
1 – 2 godine
119
89
151
3 – 4 godine
108
73
137
5 – 7 godina
100
65
133
8 – 11 godina
91
62
130
12 – 15 godina
91
60
119
Slika 6.8. Mjerenje pulsa s pomoću stetoskopa
6. Promatranje bolesnog djeteta
73
temporalna (a. temporalis)
IZVOĐENJE POSTUPKA MJERENJA PULSA ILI BILA PALPACIJOM (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
i dentificirati dijete, predstaviti se djetetu i roditeljima/skrbnicima zz objasniti postupak na jednostavan i razumljiv način, dopustiti pitanja zz pričekati 10 minuta nakon djetetove zadnje tjelesne aktivnosti zz smjestiti dijete u udoban ležeći ili sjedeći položaj zz provjeriti rezultate prethodnih vrijednosti i vrijeme mjerenja zz i spružiti i udobno položiti djetetovu ruku na čvrstu podlogu s ispruženim dlanom zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz odrediti mjesto palpacije pulsa na odgovarajućoj arteriji zz postaviti jagodice 2.,3. i 4. prsta na mjesto pulsa zz mjeriti puls laganim pritiskom na odabranu arteriju tijekom 60 sekundi (kod aritmija mjeriti 2 minute, a prema procjeni i dulje) zz brojiti otkucaje (frekvenciju) pulsa uz kontrolu sata zz procijeniti ritam, punjenost, amplitudu srčanih otkucaja i elastičnost krvne žile zz komentirati rezultat s djetetom i roditeljima ako je primjereno (na primjeren način) zz pospremiti pribor zz u slučaju odstupanja od normalnih vrijednosti obavijestiti liječnika (nakon provjere pulsa na radijalnim arterijama obiju djetetovih ruku) zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz
karotidna (a. carotis communis)
apikalni puls brahijalna (a. brachialis) ulnarna (a. ulnaris) radijalna (a. radialis)
femoralna (a. femoralis)
poplitealna (a. poplitea) stražnja tibijalna (a. tibialis posterior) hrptena stopalna (a. dorzalis pedis)
Slika 6.9. Arterije
Mjerenje pulsa Prije mjerenja pulsa medicinska sestra treba napraviti procjenu: zz indikacija (potreba) za mjerenjem pulsa u djeteta zz v remena proteklog od djetetove zadnje tjelesne aktivnosti zz djetetova psihofizičkog stanja zz č imbenika koji utječu na osobitosti pulsa (dob djeteta, tjelesna temperatura, bol, strah, stres, hipoksija, hipovolemija i sl.) zz bolesničke sobe ili prostora za intervenciju (mir, toplina). Potreban pribor i materijal: antiseptik za ruke zz dezinficijens za pribor (stetoskop) za mjerenje apikalnog pulsa zz sat sa sekundarom ili štoperica zz olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis. zz
74
IZVOĐENJE POSTUPKA MJERENJA APIKALNOG PULSA (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
i dentificirati dijete, predstaviti se djetetu i roditeljima/skrbnicima zz objasniti postupak na jednostavan i razumljiv način, dopustiti pitanja zz pričekati 10 minuta nakon djetetove zadnje tjelesne aktivnosti zz smjestiti dijete u udoban ležeći ili sjedeći položaj zz provjeriti rezultate prethodnih vrijednosti i vrijeme mjerenja zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz postaviti dijete u sjedeći ili ležeći položaj zz dezinficirati i osušiti membranu stetoskopa zz ugrijati membranu stetoskopa na dezinficiranom dlanu ruke (5 – 10 sekundi) zz postaviti membranu stetoskopa u područje petog međurebrenog prostora i mjeriti puls zz
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Izlučine
6.6.
Osim promatranja djetetova općega stanja i izgleda, te mjerenja vitalnih znakova, medicinska sestra promatra i uzima izlučine. Među izlučine ubrajaju se urin, stolica, iskašljaj i znoj.
Urin
6.6.1.
Urin se uzima za fizikalnu, biokemijsku i mikrobiološku analizu. Prate se količina, miris, izgled i primjese u urinu i sve se bilježi u sestrinskoj dokumentaciji. Ovisno o djetetovoj dobi, kao i o vrsti pretrage, razlikuje se i način uzimanja urina. Uzimanje urina, bilo za 24-satnu diurezu bilo za biokemijsku ili mikrobiološku pretragu, u dojenčeta i u maloga djeteta koje ne kontrolira mokrenje specifično je, dok je u male djece i ostalih dobnih skupina jednako uzimanju u odraslih. Vrlo su bitni priprema djeteta i objašnjavanje postupka u djece koja zbog svoje dobi mogu surađivati u izvođenju pretrage. Prije uzimanja urina medicinska sestra treba napraviti procjenu: zz djetetova psihofizičkog stanja zz mogućnosti djetetove suradnje zz načina uzimanja urina zz izgleda anogenitalne regije. Priprema pribora i materijala: kolica ili poslužavnik zz pisani nalog za postupak – uputnica za laboratorij zz zaštitna maska, nesterilne rukavice zz antiseptik za ruke zz tekući sapun zz dezinficijens za dezinfekciju podloge zz dezinficijens za kožu i sluznicu zz meka pamučna tkanina zz loptice od gaze zz izrezana staničevina zz urinarne vrećice za skupljanje urina zz pelene za jednokratnu uporabu zz kemijski čiste epruvete / posudice za uzorak zz bubrežasta posuda zz posuda za infektivni otpad. zz
80
zz
lovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za o elektronički upis IZVOĐENJE POSTUPKA UZIMANJA URINA (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
provjeriti djetetov identitet zz predstaviti se, dopustiti djetetu i roditelju/ skrbniku postavljanje pitanja zz objasniti postupak pripreme genitalne regije i tehnike uzorkovanja urina (na način prilagođen djetetovoj dobi i stanju) zz osigurati privatnost zz pomoći većemu djetetu pri odlasku do toaleta zz dezinficirati radnu površinu dezinficijensom za površine zz smjestiti dijete u odgovarajući položaj (ovisno o djetetovoj dobi i stanju) zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz staviti nesterilne rukavice zz oprati anogenitalnu regiju tekućom vodom i sapunom i osušiti je mekom pamučnom tkaninom tapkanjem (ne brisanjem/trljanjem) zz dezinficirati sluznicu anogenitalne regije, razdvojiti stidne usne lopticama od gaze (natopljenima dezinficijensom) zz pokretima od simfize prema perineumu očistiti genitalije u djevojčice (5 do 8 puta, jedna loptica od vate s dezinficijensom – jedan potez ili do uklanjanja naslaga) zz prevući prepucij lagano preko glansa penisa izlažući otvor uretre, lopticama od gaze (natopljenima dezinficijensom) kružnim potezima od središta prema periferiji očistiti genitalije u dječaka (5 do 8 puta, jedna loptica od vate s dezinficijensom – jedan potez ili do uklanjanja naslaga) zz postaviti epruvetu/posudicu pod mlaz urina nekoliko sekundi nakon što je dijete počelo mokriti zz paziti da epruvetom ne dodirujemo genitalno područje, dijete završava s mokrenjem u toaletu zz zatvoriti i obilježiti epruvete/posudice zz pospremiti pribor, odložiti u infektivni otpad zz skinuti rukavice zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz dokumentirati postupak zz osigurati pravilan transport uzoraka u laboratorij ili pravilnu pohranu uzroka do transporta u laboratorij. zz
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
7.
Zadatci medicinske sestre kod osnovnih medicinskotehničkih zahvata
Učenik će moći: zz objasniti važnost psihičke
pripreme djeteta za medicinsko-tehničke zahvate
zz opisati fizičku pripremu djeteta za
medicinsko-tehničke zahvate
zz demonstrirati držanje djeteta
za izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata
zz navesti načine unošenja
lijekova u organizam
zz objasniti Pet pravila ili „5 P“ zz izračunati točnu dozu lijeka
Sadržaj:
zz navesti formule za izračun
zz Priprema djeteta za provedbu
zz demonstrirati primjenu lijekova
zz Držanje djeteta pri izvođenju
točne doze lijeka
prema Standardiziranim postupcima u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi
6. Promatranje bolesnog djeteta
medicinsko-tehničkih zahvata medicinsko-tehničkih zahvata
zz Provedba terapije 89
zz
lovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za o elektronički upis
Primjena lijeka na usta
7.3.4.
Na usta se primjenjuju lijekovi u svrhu liječenja, prevencije bolesti ili radi provedbe dijagnostičkih postupaka. Primjenjuju se na pisani nalog liječnika poštujući „5P“ standard. Lijek može biti u krutom i tekućem obliku (tablete, kapsule, dražeje, kapi, otopine, prašci, lingvalete i sl.). Ako se lijek priprema u ljekarni ili u prostoriji za pripremu lijekova, tada svaki lijek mora biti pakiran zasebno za svako dijete prema standardu „5P“. Lijek koji primjenjujemo djetetu na usta najčešće je u obliku sirupa. Medicinska sestra provodi procjenu/provjeru: zz djetetova identiteta zz indikacije za propisani postupak zz djetetova psihofizičkog stanja djeteta i mogućnosti suradnje (nazočnost roditelja/skrbnika) zz stanja djetetove usne šupljine zz djetetove mogućnosti gutanja zz mogućih prijašnjih djetetovih alergijskih reakcija na lijek zz prostora za primjenu (bez nepotrebnih dodatnih aktivnosti) zz 5 pravila za primjenu lijeka – „5P“. Potreban pribor i materijal: poslužavnik, posuda za nečisto zz posudica, žličica, dozirna štrcaljka, slamka (ovisno o obliku i načinu primjene lijeka) zz čaša ili djetetova bočica vode, čaja ili soka zz topla voda, tekući sapun, staničevina/papirnata kompresa zz antiseptik za ruke zz olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis. zz
Primjena lijeka u nos
7.3.5.
Primjena kapi, spreja i masti u nos postupak je kojim se lijekovi primjenjuju u djetetov nos u terapijske svrhe. Postupak provode jedna ili dvije medicinske sestre/tehničara (ovisno o dobi, stanju i suradljivosti
100
IZVOĐENJE POSTUPKA PRIMJENE LIJEKA NA USTA (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz provjeriti pisanu odredbu liječnika zz primijeniti standard „5P“ za primjenu lijeka na siguran način zz l ijek izravno uzeti iz originalnog pakiranja žličicom ili ga istresti u predviđenu posudicu (ne dirati rukama), dojenčadi tablete dajemo u obliku sirupa ili praška (galenski pripravak bolničke ljekarne) zz t ablete ili kapsule ne smiju se nepropisanim postupcima usitnjavati, otvarati itd. ako to nije prethodno liječnički ordinirano ili predviđeno pisanom uputem uz lijek zz odnijeti lijek na poslužavniku u djetetovu sobu zz identificirati dijete, objasniti postupak u skladu s dobi, dopustiti djetetu postavljanje pitanja zz podignuti dijete u odgovarajući položaj – dojenče i malo dijete možemo staviti u krilo ili mogu ležati na leđima s podignutim uzglavljem, a veća djeca trebaju sjediti u krevetu pri primjeni lijeka zz staviti određenu količinu lijeka na žličicu ili štrcaljku, dati djetetu malo vode ili soka; najbolje mjesto za unos lijeka na taj način djetetu jest sa strane prema unutarnjoj površini obraza zz ostati uz dijete dok ne popije lijek, provjeriti je li popilo lijek; ako je dijete ispljunulo ili povratilo lijek, nakon kraćega vremena treba ponoviti postupak u skladu s liječničkom odredbom zz većoj djeci lijek dati kao i odraslima, uz pripremu u skladu s dobi zz smjestiti dijete u udoban položaj zz higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke zz e videntirati vrijeme primjene lijeka, pratiti reakcije na lijek zz obavijestiti liječnika u slučaju pojave neželjenih reakcija i evidentirati ih u sestrinsku dokumentaciju. zz
djeteta – dijete tijekom postupka mora biti mirno). U nos se primjenjuju lijekovi u obliku kapi, spreja ili masti. Unatoč nesterilnoj sredini, lijekovi se moraju davati aseptičnom tehnikom. Primjenjuju se na pisani nalog liječnika. Svako dijete treba imati svoje pakiranje lijeka. Lijek nakon svake uporabe treba pohraniti prema uputama proizvođača. Pridržavati se roka trajanja i uputa za primjenu lijeka nakon otvaranja pakiranja, a na pakiranje upisati datum, vrijeme otvaranja i potpis medicinske sestre. Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Medicinska sestra provodi procjenu/provjeru: zz prethodnih alergija na lijek zz prohodnosti djetetovih nosnica i dišnih puteva zz djetetova psihofizičkog stanja i mogućnosti suradnje (nazočnost roditelja/skrbnika) zz prostora za intervenciju (osvjetljenje, mir, toplina, čistoća) zz 5 pravila za primjenu lijeka – „5P“.
IZVOĐENJE POSTUPKA PRIMJENE KAPI U NOS - ŠKOLSKO DIJETE I ADOLESCENT (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi) zz
utvrditi djetetov identitet
zz
utvrditi indikaciju za propisani postupak
zz
zz
Potreban pribor i materijal: zz poslužavnik, posuda za nečisto zz ordinirani lijek sobne temperature zz staničevina zz sterilni štapići za nos zz fiziološka otopina zz jednokratne nesterilne rukavice zz antiseptik za ruke zz stol za intervencije zz jednokratni papirnati ručnik za brisanje površine zz jednokratna zaštita za strunjaču/stol za intervencije zz olovka, sestrinska dokumentacija ili terminal za elektronički upis.
osigurati privatnost
zz
zamoliti dijete da ispuše nos
zz
utvrditi djetetov identitet
zz
utvrditi indikaciju za propisani postupak
zz
zz
zz
lijek uzeti u dominantnu ruku i otvoriti pakiranje
osigurati privatnost
zz
zamoliti dijete da ispuše nos
zz zz
zz
edominantnom rukom nježno podignuti vrh n djetetova nosa
zz
aplicirati propisanu dozu lijeka
zz
ponoviti postupak i u drugoj nosnici
zz
zz
z amoliti dijete da ostane u tom položaju 5 – 10 minuta pozoriti dijete da ne ispuhuje nos barem 20 minuu ta, dokumentirati postupak i djetetove reakcije higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke.
rimijeniti standardizirani postupak „5P“ za p primjenu lijeka na siguran način
zz
zz
s mjestiti dijete u ležeći ili sjedeći položaj, djetetovu glavu lagano zabaciti prema natrag higijenski oprati ruke/utrljati antiseptik u ruke
zz
redstaviti se, objasniti postupak i moguće p nelagode, dopustiti djetetu, roditelju/skrbniku postavljanje pitanja
a ko ne može ispuhati nos, onda to učini medicinska sestra na sljedeći način: dezinficirati ruke i staviti rukavice, očistiti dostupni sekret iz nosa štapićem za nos navlaženim fiziološkom otopinom, rukavice i štapiće odložiti u posudu za nečisto, prema potrebi aspirirati nos po standardiziranom postupku, oprati/dezinficirati i osušiti svoje ruke
zz
zz
zz
rimijeniti standardizirani postupak „5P“ za p primjenu lijeka na siguran način
zz
zz
IZVOĐENJE POSTUPKA PRIMJENE KAPI U NOS - DOJENČE I MALO DIJETE (prema: Standardizirani postupci u zdravstvenoj njezi pedijatrijske skrbi)
redstaviti se, objasniti postupak i moguće p nelagode, dopustiti djetetu, roditelju/skrbniku postavljanje pitanja
a ko ne može ispuhati nos, onda to učini medicinska sestra na sljedeći način: dezinficirati ruke i staviti rukavice, očistiti dostupni sekret iz nosa štapićem za nos navlaženim fiziološkom otopinom, rukavice i štapiće odložiti u posudu za nečisto, prema potrebi aspirirati nos po standardiziranom postupku, oprati/ dezinficirati i osušiti svoje ruke dezinficirati i zaštititi strunjaču/stol za intervencije onijeti dijete i staviti ga u ležeći položaj na leđa na d strunjaču/stol za intervencije s vojim podlakticama držati djetetove ruke uz tijelo, a dlanovima držati glavu okrenutu za 45° na stranu u koju se kapaju kapi (ulijevo pri kapanju desne nosnice, udesno pri kapanju lijeve nosnice)
zz
zz
zz zz
zz
ržati vrh nosa i nježno uvesti kapaljku 5 – 7 mm unud tar nosnice te usmjeriti prema lateralnoj nosnoj stijenci kapati ordinirani broj kapi prvo u jednu pa u drugu u nosnicu uspraviti i umiriti dijete ako počne kašljati rimiti dijete u položaj kolijevke sa spuštenom p glavicom i pričekati 2 – 3 minute (sprječava se da otopina iscuri i omogućuje kapima prodiranje do najdubljih područja nosne šupljine) brisati djetetov nos papirnatim rupčićem/ o staničevinom
zz
smjestiti dijete u krevetić i podignuti zaštitnu ogradu
zz
oprati/dezinficirati i osušiti svoje ruke
zz
dokumentirati postupak i djetetove reakcije.
7. Zadatci medicinske sestre kod osnovnih medicinsko-tehničkih zahvata
101
8.
Zdravstvena njega nedonoščeta
Učenik će moći: zz definirati nedonošče zz navesti podjelu nedonoščadi
s obzirom na gestacijsku dob, porođajnu masu i uhranjenost
zz opisati izgled i karakteristike
nedonoščeta
zz opisati prvu njegu
nedonoščeta u rađaonici
zz opisati transport i smještaj
u novorođenačku jedinicu intenzivne skrbi
zz navesti funkcije inkubatora zz opisati održavanje inkubatora zz objasniti najčešće probleme i
poteškoće nedonoščeta
zz objasniti prehranu nedonoščeta zz objasniti intervencije medicinske
sestre kod nedonoščeta
zz objasniti ciljeve komunikacije
i psihološku potporu roditeljima nedonoščeta
7. Zadatci medicinske sestre kod osnovnih medicinsko-tehničkih zahvata
Sadržaj: zz Prva njega nedonoščeta u rađaonici zz Transport i smještaj u novorođenačku
jedinicu intenzivnog liječenja
zz Posebnosti u zdravstvenoj
njezi nedonesenog djeteta
zz Prehrana nedonoščeta zz Zdravstveni odgoj roditelja 111
Slika 8.1. Nedonošče u vrećici koja sprječava gubitak topline
kako bi se znalo koliko je točno vremena proteklo od nedonoščetova rođenja. Ono se smješta u zagrijani inkubator ili na grijani krevetić. Kako bi se spriječila hipotermija u nedonoščeta nakon rođenja, nedonošče je potrebno zamotati u tople pelene ili ručnik, a u novije se vrijeme ona stavljaju u posebne vrećice (slika 8.1.) koje sprječavaju gubitak tjelesne topline. Tijekom cijelog postupka potrebno je održavati tjelesnu temperaturu nedonoščeta između 36,5 i 37,5 °C. Hipotermija može prouzročiti metaboličke promjene i rezultirati respiratornim distresom, metaboličkom acidozom i hipoglikemijom. Kratkim orijentacijskim pregledom djeteta određuje se njegova vitalnost (ocjena po Apgarovoj) u prvoj minuti života i potreba za eventualno potrebnim postupcima. Procjenjuju se boja kože, tonus mišića, disanje i frekvencija srca te reakcija na podražaj. U tome pomaže pulsna oksimetrija. U većine nedonoščadi nije potrebna reanimacija u pravome smislu te riječi, već pomoć pri prelasku s placentnog na plućno disanje. Naime, u trudnoći su pluća vlažna, slijepljena, a nakon rođenja ona se prvim udahom šire i mogu sadržavati dosta tekućine. Nakon toga se ta količina tekućine svakim udahom smanjuje i spontano resorbira. Većina nedonoščadi, pogotovo ona nakon 28. tjedna gestacijske dobi (GD), reagira na taktilni po114
dražaj i malokad zahtijeva neku drugu intervenciju, osim sprječavanja hipotermije. Ako dijete ne diše spontano, pristupa se oslobađanju dišnog puta postavljanjem djetetove glave u neutralan položaj. Treba izbjeći fleksiju ili ekstenziju glave jer u tom položaju nastupaju opstrukcija dišnog puta i nemogućnost da dijete spontano udahne. Ako dijete ima plodove vode ili drugog sadržaja (krvi ili, rijetko, mekonija) u orofarinksu, pristupa se pažljivoj aspiraciji najprije usne šupljine ne dodirujući stražnju ždrijelnu stijenku (nepoželjno podraživanje vagusa, posljedica – bradikardija i apneja), pa zatim nosnice. U nedonoščeta koje ima mekonijskog sadržaja u orofarinksu i ne diše, odmah se pristupa intubaciji i aspiraciji iz traheje (sprječavanje aspiracije mekonijskog sadržaja u pluća i razvoja mekonijske upale pluća). Nakon aspiracije ponovno se prati diše li dijete spontano i frekvencija srca. Ako dijete i dalje nema spontanih respiracija ili otežano diše, te je srčana akcija niža od 60/minuti, potrebno je primijeniti 5 insuflacijskih upuha ambu-balonom ili T-nastavkom i maskom (Neopuff), pazeći pri tome da je glava u neutralnom položaju. Prodisavanje (slika 8.2.) se najčešće započinje sobnim zrakom, a ovisi o saturaciji kisika koja je postignuta praćenjem na pulsnom oksimetru.
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Ako je SpO2 niža od prihvatljive, primjenjuje se kisik u određenom postotku. Najčešće se u trenutku dobre ventilacije frekvencija srca spontano podiže na više od 80/minuti, a nakon 30 sekundi na više od 100/minuti. Sve se prati i preko oksimetra ili stetoskopom. Nakon procjene stanja, ako dijete i dalje ne diše spontano i srčana je akcija manja od 60 otkucaja u minuti, pristupa se reanimaciji nedonoščeta.
Slika 8.2. Prodisavanje
Transport i smještaj u novorođenačku jedinicu intenzivne skrbi
8.3.
Nakon prve opskrbe nedonoščeta u rađaonici i stabilizacije njegova stanja, ono se s pomoću transportnog inkubatora (slike 8.3.) prevozi u JILN. Prijenosni (transportni) inkubator treba biti dobro zagrijan na 37 °C. Inkubator ima bateriju koja nesmetani rad inkubatora i dodatne opreme bez izvora električne energije omogućuje najmanje dva sata. Uz sam inkubator potreban je monitor za praćenje nedonoščetovih vitalnih znakova, prije svega srčane akcije, SpO2 i temperature. Na donjem dijelu inkubatora smještene su boce s kisikom i zrakom. Na podvozju je pričvršćen respirator koji ima funkciju i nCPAP-a za invazivnu i neinvazivnu mehaničku ventilaciju nedonoščeta. Aspirator za aspiraciju i infuzijska pumpa i/ili perfuzor te lampa također su sastavni dio opreme. Uz inkubator potrebna je torba sa lijekovima i svim potrebnim materijalom. Za transport u inkubatoru potrebno je dvoje ljudi koji će upravljati podvozjem inkubatora, a liječnik i medicinska sestra prate vitalne znakove djeteta i reagiraju potrebnim intervencijama. Ukoliko se nedonošče transportira u drugu ustanovu, tada se inkubator smješta i fiksira u kola hitne pomoći. Pri tome i dijete treba fiksirati sigurnosnim pojasom u inkubatoru. Idealno je kada se JILN nalazi u samoj blizini rađaonice ili operacijske dvorene. Tada se dijete odmah smješta u zagrijani inkubator i započne potrebna skrb. Na taj se način smanjuje broj intervencija oko djeteSlika 8.3. Transportni inkubator
8. Zdravstvena njega nedonoščeta
115
Inkubator može: 1. održavati optimalnu temperaturu nedonoščetove okoline koju automatski prilagođuje u skladu s promjenama djetetove temperature (senzor tjelesne temperature, senzor temperature unutar inkubatora, dvostruke stijenke inkubatora) 2. održavati optimalnu razinu vlažnosti nedonoščetove okoline (60 – 70 %), 3. održavati precizno doziranje kisika prema zadanom postotku (preporuka do 40 %), filtrirati, grijati i vlažiti zrak i kisik koji struji 4. postizati potreban položaj djeteta (npr. drenažni položaj) 5. kroz prozirne stijenke omogućuje vrlo lako promatranje djeteta i uočavanje moguće promjene (promjena boje kože, ritam i dubina disanja i druge pojave) 6. inkubator štiti nedonošče od infekcije (aerogene i dr.), uz uvjet da se osoblje drži pravila antiseptičnog rada (pranje i dezinfekcija ruku, higijena) 7. omogućuje RDG snimanje u inkubatoru bez premještanja djeteta mobilnim RDG aparatom 8. ima integriranu vagu koja omogućuje vaganje djeteta u samom inkubatoru bez rizika za pothlađivanje i hipoksiju. Na pokrovu inkubatora nalaze se manji ili veći otvori koji pružaju mogućnost uvođenja raznih cijevi respiratora i CPAP-a, senzora monitora, katetera u unutrašnjost inkubatora bez gubitka temperature okoline u inkubatoru. Noviji inkubatori imaju posebne grijače koji se pale pri otvaranju pokrova, kao i grijane madrace, kako ne bi nastupila hipotermija nedonoščeta pri nekom zahvata na njemu. U inkubatoru se provodi sva potrebna njega nedonoščeta bez premještanja iz njega: vaganje, prebrisavanje, hranjenje, prematanje, kateterizacija, postavljanje venskog puta (centralnog ili perifernog), aspiracija, intubacija, slikanje, mali zahvati. Inkubator se svakodnevno prebriše unutra i izvana sterilnom vodom, pazeći pri tome da se za svaki prostor rabi drugi brisač (jedan unutra, a drugi izvana) kako se ne bi prenosili mikroorganizmi. Isto tako nakon uporabe inkubatora, prazan se cijeli rastavi i pere prema preporuci proizvođača. Za dezinfekciju se primjenjuje mod za čišćenje koji imaju pojedini inkubatori. Također se uporabljuje UV lampa za dezinfekciju prostora i opreme koja uvelike smanjuje rizik od prijenosa infekcija. 8. Zdravstvena njega nedonoščeta
Slika 8.4. Inkubator
117
9.
Zdravstvena njega djeteta s bolešću dišnog sustava
Učenik će moći: zz definirati bolesti dišnog sustava zz navesti osnovne simptome, znakove
i uzroke bolesti dišnog sustava
zz objasniti akutne infekcije gornjih
i donjih dišnih puteva
zz definirati astmu zz opisati postupak prick-testiranja zz demonstrirati postupak primjene
lijeka uz pomoć pomagala
zz definirati cističnu fibrozu zz navesti simptome kod cistične fibroze zz definirati tuberkulozu zz objasniti prehranu djeteta kod
bolesti dišnog sustava
zz objasniti intervencije medicinske sestre
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • infekcije gornjih dišnih puteva u dječjoj dobi • infekcije donjih dišnih puteva u dječjoj dobi • astme • cistične fibroze • tuberkuloze zz Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta
141
Slika 9.4. Prick-test
Slika 9.5. Patch-test
Za pozitivnu kontrolu rabi se otopina histamina koji uvijek daje pozitivnu reakciju (veću od 4 mm). Za negativnu kontrolu uporabljuje se pufer ili fiziološka otopina, koja mora biti negativna (manja od 2 mm). Alergeni se kapaju, na volarnu stranu podlaktice, u razmaku od najmanje 1,5 cm između uboda (slika 9.4.). Na mjestu uboda u kožu, standardiziranom lancetom / štapićem kroz kap alergena, u slučaju pozitivne reakcije, pojavit će se urtika (3 mm ili veća) i okolni eritem. Očitava se 15 – 20 minuta nakon injiciranja alergena. Mjerenjem promjera urtike okomito i vodoravno dobivaju se vrijednosti za svaki pojedinačni alergen i kontrolne otopine izražene u milimetrima. Očekivano trajanje postupka je 10 – 20 min, a, ovisno o dobi i djetetovoj suradnji, trajanje se postupka produljuje. Alergeni se čuvaju u hladnjaku na +4 °C. Pola sata prije injiciranja stavljaju se na sobnu temperaturu. Ispitanici ne smiju uzimati lijekove koji mogu utjecati na rezultat testiranja (npr. antihistaminike, antidepresive, kortikosteroide) tri do sedam dana prije testiranja ili prema odredbi liječnika. Tijekom izvođenja prick-testova na inhalacijske i nutritivne alergene, rizik je od ozbiljnih alergijskih reakcija mali ili zanemariv. Kako je rizik od nuspojava mnogo veći tijekom testiranja na lijekove ili insekte, testiranje se ne provodi u alergološkoj ambulanti, nego je za to potrebna hospitalizacija. Testiranje se provodi u nazočnosti roditelja/staratelja ili zakonskog zastupnika koji je u pratnji. Kontaktnom metodom patch test (epikutani test, slika 9.5.) će omogućiti otkrivanje alergijskih senzibi-
lizacija na kontaktne alergene, nutritivne alergene, inhalacijske alergene, konzervanse, i to nakon kontakta s testiranim alergenima tijekom 72 h (kasna reakcija). Epikutano testiranje provodi se serijom alergena. Alergen se u propisanoj koncentraciji aplicira –lijepi s pomoću testnih traka / flastera na zdravu prethodno očišćenu kožu leđa između lopatica, te iznad pojasa i nadlaktica. Nalaz se očitava u dva navrata, nakon 48 i 72 h. Prvo očitavanje reakcije provodi se najmanje pola sata od skidanja alergena. Alergeni se čuvaju u hladnjaku na +4 °C. Ispitanici ne smiju primati nikakve antialergijske pripravke najmanje 3 – 7 dana prije testiranja ili prema odredbi liječnika. Očekivano trajanje postupka je 30 – 45 min, a, ovisno o dobi i suradnji djeteta, trajanje se postupka produljuje. Tijekom izvođenja pretrage rizik je od pojave teške alergijske reakcije zanemariv. Testiranje izvodimo u prisutnosti roditelja/staratelja / zakonskog zastupnika
150
Liječenje astme
9.4.2.
Prvi korak prema uspješnom liječenju i postizanju kontrole bolesti jest edukacija bolesnika i obitelji. Terapija bolesti provodi se različitim lijekovima, ovisno o učestalosti i težini napadaja. Dijelimo ih na one koji se daju kontinuirano radi kontrole same astme te na one koji se daju radi trenutačnog olakšavanja tegoba.
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
a volumatik nakon 5. godine.Vrlo je bitna prevencija bolesti u djece koja imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu ili počinju pokazivati sklonost alergiji. Pri pozitivnom nalazu alergije na određene alergene, treba ih izbjegavati. Dobra kontrola bolesti u kućnim uvjetima održava se uporabom mjerača vršnoga protoka zraka ili PFM-a (Peak Flow Metar, slika 9.7.). PFM je mala, jednostavna naprava kojom bolesnik sam mjeri brzinu protoka zraka kroz dišne puteve u izdisaju. Izmjerene se vrijednosti uspoređuju s očekivanom vrijednosti za pojedinu osobu. Vrijednosti su definirane prema dobi, tjelesnoj visini i spolu bolesnika. Slika 9.6. Primjena babyhalera
Lijekovi za liječenje astme dijele se u dvije glavne skupine, a to su simptomatski lijekovi i kontrolirajući lijekovi. Simptomatski se lijekovi rabe za olakšanje simptoma astmatskog napadaja i brzo dovode do prestanka simptoma jer opuštaju mišiće u dišnim putevima (salbutamol, formoterol). Primjenjuju se u inhalacijama (aerosol ili otopina za inhalaciju), i to samo onda kada postoje simptomi napadaja astme, tijekom nekoliko dana. Povećana potreba za takvim lijekovima i njihova učestala primjena upućuje na pogoršanje bolesti. Kontrolirajući lijekovi održavaju bolest pod nadzorom zahvaljujući protuupalnom djelovanju i primjenjuju se kroz dulje razdoblje tijekom liječenja astme (inhalacijski kortikosteroidi, antileukotrieni, kromoni, salmeterol, metilksantini). I ti se lijekovi najčešće primjenjuju u obliku aerosola ili prašaka za inhalaciju, a neki i u tabletama. Zahvaljujući pomagalima (zračne komorice – aerochamber, babyhaler, volumatik) primjena inhalacijske terapije moguća je od najranije dobi. Babyhaler se uporabljuje do 5. godne života (slika 9.6.),
Zdravstvena njega djeteta oboljelog od astme
9.4.3.
Astma je najčešća kronična bolest djece. Ciljevi zdravstvene njege kod djece s astmom prvenstveno su usmjereni prevenciji simptoma bolesti i spremnosti djeteta i roditelja na povećanje i unaprjeđenje trenutne razine dobrobiti, spremnosti za unaprjeđenjem komunikacije i znanja o bolesti, te usvajanja i pridržavanja zdravstvenih preporuka i ponašanja. Anksioznost djeteta, ali i roditelja jedan je od aktualnijih sestrinskih problema gdje je potrebno stvoriti empatijsko profesionalni odnos, odnos povjerenja, odnos utemeljen na stručnosti, znanju te na posljetku odnos sigurnosti. Uz redovito uzimanje odgovarajućih protuupalnih lijekova, eliminacijom čimbenika iz okoline, klimatoterapijom, bavljenje sportom, te redovitim liječničkim kontrolama i praćenjem plućne funkcije, bolest se uspješno može držati pod kontrolom, a bolesnik se može osjećati potpuno zdravo.
Slika 9.7. Peak flow metar
9. Zdravstvena njega djeteta s bolešću dišnog sustava
151
10.
Zdravstvena njega djeteta s bolestima srca i krvnih žila
Učenik će moći: zz usporediti fetalni krvotok i
krvotok novorođenčeta
zz definirati srčane greške zz objasniti znakove i simptome
kod prirođenih i stečenih bolesti srca i krvnih žila
zz objasniti intervencije medicinske
sestre kod prirođenih i stečenih bolesti srca i krvnih žila
zz objasniti prehranu i povećanu
potrošnju za energijom djeteta sa srčanom greškom
zz opisati preventivne mjere u
sprečavanju prirođenih i stečenih bolesti srca i krvnih žila
9. Zdravstvena njega djeteta s bolešću dišnog sustava
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • prirođene srčane greške • reumatske vrućice • ostalih srčanih bolesti u dječjoj i adolescentnoj dobi zz Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta 161
10.1.
Uvod
Dobro razvijen sustav srca i krvnih žila čini učinkovitu transportnu mrežu podržanu od ritmično pulsirajućeg srca s četiri komore. Uloga kardiovaskularnog sustava jest transport krvi u zatvorenom krugu krvnih žila, donošenje hranjive tvari i metabolita tkivima i odnošenje otpadnih produkata metabolizma. Ovo ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući gensku ekspresiju, embrionalni razvoj i funkcionalnu adaptaciju novorođenčeta nakon rođenja. Krvožilni sustav sastoji se od sistemske cirkulacije, podržane od lijevog ventrikula, koji osigurava dostavu oksigenirane krvi organima i tkivima, i plućne cirkulacije ovisne o desnom ventrikulu, koji ima ključnu ulogu u izmjeni plinova i osigurava povratak oksigenirane krvi u lijevi atrij. Oba dijela moraju biti u ravnoteži. U djece je srce maleno, a veličina odgovara veličini šake. Srce se nalazi u perikardijalnoj vreći. Iz srca izlaze dvije velike krvne žile aorta i pulmonalna arterija. Vrh srca nalazi se u lijevoj strani prsišta, gdje se i najbolje čuje. Postoje slojevi u građi srca, perikard (ovojnica), miokard (funkcionalni dio) i endokard (unutarnji sloj srca), koje treba poznavati zbog bolesti povezanih s njima, (perikarditis, miokarditis i en-
gornja šuplja vena
dokarditis te pankarditis). Važan dio srca čini i električni provodni sustav, koji možemo pratiti s pomoću EKG-a. Puls je brži u djetetovoj mlađoj dobi i vezan je za manju veličinu ventrikula i manji udarni volumen, no metabolički zahtjevi u djece su veliki i to se zadovoljava bržim pulsom. Kako srce raste, frekvencija pulsa se smanjuje, ali uvijek treba imati na umu da je puls podložan promjenama u vezi s plačem i djetetovom aktivnošću. Srčani se ciklus se sastoji od sistole i dijastole. Tijekom dijastole srce se opušta i puni krvlju, a tijekom sistole se kontrahira i izbacuje krv u krvne žile.
Fetalni krvotok
10.1.1.
Prije rođenja krv se iz posteljice (80 % zasićena kisikom) vraća u fetus pupčanom venom. Zaobilazi jetru, najvećim dijelom, kroz ductus venozus, ide u donju šuplju venu. Tu se placentalna krv miješa s venskom krvi iz donjih dijelova tijela i ulazi u desni atrij, a zatim preko ovalnog otvora najvećim dijelom izravno u lijevi atrij. Manji dio ostaje u desnom atriju i miješa se s venskom krvi iz gornje šuplje vene iz područja glave
ductus arteriosus
ovalni otvor foramen ovale
ductus arteriosus
pluća ispunjena tekućinom plućna arterija
desna pretklijetka desna klijetka
lijeva klijetka
desna pretklijetka zatvoreni ovalni otvor foramen ovale desna klijetka
donja šuplja vena
lijeva klijetka
donja šuplja vena
ductus venosus
silazna aorta
iz posteljice umbilikalna vena
plućna arterija
silazna aorta
u posteljicu umbilikalne arterije
Slika 10.1. Fetalni i krvotok novorođenčeta
162
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Acijanotične prirođene srčane greške
10.2.1.
Acijanotične PSG uključuju strukturne probleme kao što su perzistentni duktus arteriosus, atrijski septalni defekt (ASD) i neki od ventrikularnih septalnih defekata (VSD). Načelno su ovakva djeca odmah nakon rođenja asimptomatska. Prvi znakovi uključuju česte respiratorne infekcije, zastoj rasta i slabo podnošenje napora. VSD je najčešća srčana anomalija izolirana ili udružena s drugim stanjima. Može biti različite veličine i smještaja na septumu, a o tome ovise i simptomi. Veličina otvora određuje i količinu šanta (pretoka) krvi iz lijevog u desni ventrikul. Veći defekt znači raniju pojavu respiratornih poteškoća i simptoma i kongestivnog popuštanja srca. Sve je uzrokovano povišenim tlakom u plućnoj cirkulaciji tako da određena količina oksigenirane krvi prelazi kroz defekt u desni ventrikul iz lijevog i dalje u pluća. Ovo izaziva poremećaj u radu pluća, hipertrofiju desnog ventrikula i dilataciju lijevog ventrikula i atrija. Eisenmengerov sindrom nastaje kod neliječenog PSG-a s intrakardijalnom komunikacijom koja vodi do pulmonarne hipertenzije, obrnuta protoka i cijanoze. Prethodni lijevo-desni šant konvertira se u desno-lijevi sekundarno zbog povećanoga plućnog arterijskog tlaka i plućne vaskularne bolesti. Lezije u sindromu kao što je veliki septalni defekt karakterizirane su visokim plućnim tlakom i/ili visokim plućnim protokom. Razvoj sindroma predočuje razvijenu/ ireverzibilnu plućnu hipertenziju i upućuje na to da je PSG neoperabilna.
foramen ovale nije se zatvorio
a) otvoreni foramen ovale
uski segment aorte nije se zatvorio
b) koarktacija aorte
ductus arteriosus ostaje otvoren
c) otvoreni ductus arteriosus
Cijanotične prirođene srčane greške
10.2.2.
Cijanotične greške čine manje od 25 % prirođenih srčanih grešaka. Mnoge su životno ugrožavajuće (npr. trikuspidna atrezija) i rana je dijagnoza ključna. Jačina cijanoze ovisi o ograničenjima plućne cirkulacije, koja kompromitira izmjenu plinova u plućima. Transpozicija velikih arterija jedan je od najčešćih ovakvih poremećaja. Ovdje je aorta izlazi iz desnog ventrikula, a plućna arterija iz lijevog, sustavni i plućni krvotok teku obrnuto, nemoguća je dobra oksigenacija krvi u plući166
"jašuća" aorta
plućna stenoza
ventrikularni septalni defekt
hipertrofija desne klijetke d) tetralogija Fallot
Slika 10.4. Prirođene srčane greške
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
11.
Zdravstvena njega djeteta s bolestima probavnog sustava i poremećajem prehrane
Učenik će moći: zz nabrojiti najčešće simptome i
znakove bolesti probavnog sustava
zz povezati bolest s obilježjima i
izgledom povraćenog sadržaja
zz definirati bolesti probavnog sustava
i poremećaja uhranjenosti
zz objasniti prijeoperacijsku i
poslijeoperacijsku zdravstvenu njegu pri bolestima probavnog sustava
zz opisati simptome i znakove celijakije zz nabrojiti glavne aspekte
bezglutenske prehrane
zz opisati stadije upale crvuljka zz nabrojiti poremećaje uhranjenosti zz objasniti intervencije
medicinske sestre pri bolestima probavnog sustava
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • bolesti usne šupljine • bolesti jednjaka • bolesti želudca • akutne i kronične crijevne bolesti • poremećaja u apsorpciji hrane • poremećaja uhranjenosti
zz Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta 177
Sestrinska skrb kod akutne i kronične crijevne bolesti
11.6.
Celijakija
11.6.1.
Celijakija (slika 11.10.) je kronična bolest tankog crijeva koja nastaje kao posljedica imunosnog odgovora na gluten. Gluten je glavna strukturna bjelančevina pšeničnoga zrna, a njemu istovjetan sastojak nalazi se i u nekim drugim žitaricama kao što su raž i ječam. Uz celijakiju često se pojavljuju pridružene joj bolesti, kao što su kongenitalni nedostatak IgA, Downov sindrom, različiti autoimunosni poremećaji (diabetes mellitus tipa I., bolesti štitnjače, Sjögrenov sindrom, Addisonova bolest, autoimunosne bolesti jetre). U bolesnika s celijakijom povećan je rizik od razvoja malignih bolesti, prije svega non-Hodgkinova limfoma. Klinički se celijakija može očitovati različitim simptomima vezanima uz probavni trakt (kronični proljev, gubitak tjelesne mase, povraćanje, bolovi u trbuhu ili distenzija trbuha, kronična opstipacija) ili simptomima izvan crijeva (niži rast, anemija, kronični umor, rekurirajući aftozni stomatitis, herpetiformni dermatitis), iako bolest može biti prisutna čak i ako nema simptoma. Pokatkad bolest može početi kao akutni proljev nakon kojeg ne nastupi potpuno oporavak. Stolice su obilne, pjenušave, učestale, masne i zaudaraju. Mogu biti i guste ili tvrde i imati blijedosivu boju. Zbog malaporpcije (crijevni poremećaj pri kojem se ne može apsorbirati hrana) djeca su pothranjena i slaba. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju seroloških testova, kao i biopsijom sluznice tankoga crijeva prema već utvrđenom postupniku za određivanje celijakije.
Liječenje bolesti provodi se strogom bezglutenskom dijetom. Bezglutenska prehrana kao postupak liječenja preporučuje se tek nakon postavljanja dijagnoze kliničkim pregledom, serološkim testiranjima te histološkim pretragama tankoga crijeva. Naziv „bez glutena“ odnosi se na sastav hrane koja ne sadržava gluten i zakonski je definiran na području Europe i Sjeverne Amerike. Označuje hranu koja ne sadržava skladišne proteine pšenice, ječma i raži te neke hibride žitarica. Tri su glavna aspekta bezglutenske prehrane: 1. i zbjegavanje žitarica i proizvoda koji sadržavaju gluten, kao što su kruh, müsli, brašna, tjestenine, kolači, keksi, umaci i sl. koji sadržavaju pšenicu, ječam, raž ili zob koja potječe iz nekontroliranog uzgoja ili je kontaminirana, 2. konzumiranje prirodnih namirnica bez glutena, kao i alternativnih izvora škroba, kao što su riža, krumpir, kukuruz, 3. uporabu industrijskih zamjenskih pripravaka bez glutena koji su dostupni u prodaji. ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE
Celijakična kriza jest komplikacija bolesti opasna za život. Najčešće je izazove crijevna infekcija u dobi djeteta mlađeg od dvije godine koje boluje od celijakije i koje hranom unosi gluten. Eksplozivne vodene stolice koje su često praćene povraćanjem uzrokuju dehidraciju, acidozu, dubok poremećaj elektrolita u serumu, hipotenziju i letargiju.
ZD R AVO CR IJ E VO
CELIJAKLIJA
tanko crijevo normalne crijevne resice
atrofija crijevnih resica
Slika 11.10. Celijakija
11. Zdravstvena njega djeteta s bolestima probavnog sustava i poremećajem prehrane
185
Tablica 11.10. Intervencije medicinske sestre nakon operacije INTERVENCIJE
OBJAŠNJENJA
mjerenje vitalnih znakova
temperatura, tlak, frekvencija pulsa, disanje, bol: uočavati i evidentirati promjene koje odstupaju od normale
procjena boli i davanje ordiniranog analgetika
svrha je ublaživanje i uklanjanje patnje i boli u djece
aseptično postupanje s ranom i kateterima
aseptičnim načinom rada sprječavamo pojavu mikroorganizama na rani i kateterima uporabom sterilnih rukavica, sterilnog materijala i instrumenata
praćenje 24-satne diureze i bilance
kontrola unosa i gubitka tekućine u 24 sata
nadoknada tekućine i elektolita preko vene nadoknada tekućine i hranjivih tvari preko vene nakon operacije primjena antibiotičke terapije prema odredbi liječnika
antibiotik je lijek koji djeluje na patogene mikroorganizme, a pri tome ne šteti domaćinu
kontrola zavoja i izgleda rane
kontrola sekrecije rane, crvenila i neugodnog mirisa, uočavati i evidentirati promjene u svrhu sprječavanja infekcije rane
provoditi i asistirati u provođenju osobne higijene
umivanje, pranje zubi, njega perianalne regije, tuširanje
kontrola drenaže abdomena
ako postoji kontrola sekreta u drenu, količina, boja, pražnjenje vrećice i evidentiranje
psihička podrška djetetu i roditelju
osjećaj empatije, smanjenje straha i anksioznosti roditelja, a djeci treba osigurati roditeljsku pažnju
Hirschprungova bolest (aganglionalni megakolon)
Opstruktivni ili mehanički ileus
11.6.4.
11.6.5.
Hirschsprungova je bolest prirođena anomalija karakterizirana nedostatkom ganglijskih stanica donjeg dijela crijeva, obično ograničena na kolon, što uzrokuje djelomičnu ili potpunu funkcionalnu opstrukciju. Kako se stolica ne pasira kroz dio crijeva bez ganglijskih stanica i bez uredne propulzivne peristaltike, dolazi do opstipacija i proširenja crijeva. Simptomi: dijete ima opstipaciju, proširenje trbuha te, napokon, povraćanje, kao i u drugim oblicima opstrukcije distalnoga dijela crijeva. Česte su i epizode enterokolitisa jer stolica koja stoji u crijevima trune i razmnožavaju se patološke bakterije. Dijagnoza: postupci su tipično kontrastna klizma i RDG snimka, te biopsija rektuma za konačnu potvrdu dijagnoze. Liječenje: kirurško, ukloniti afunkcionalno crijevo i dovesti zdravi kolon do analnog otvora kako bi se omogućilo nesmetano pražnjenje stolica.
Opstrukcija probavnog sustava podrazumijeva djelomičnu ili potpunu nemogućnost pasaže crijevnog sadržaja zbog mehaničke opstrukcije crijeva. Opstrukcija crijeva može biti intraluminalna (tumor, čep stolice, strano tijelo) ili ekstraluminalna (priraslice, tumor). Simptomi: proširenje trbuha, izostanak stolice te povraćanje pojedene hrane. Bol nastaje zbog pokušaja peristaltike da pasira mjesto opstrukcije. Dijagnoza: na nativnoj rendgenskoj slici abdomena mogu se vidjeti proširene vijuge tankoga crijeva s razinama zraka (slika 11.13.) i tekućine te oskudni sadržaj zraka u debelome crijevu i rektumu. UZV pokazuje proširene vijuge i slobodnu tekućinu u maloj zdjelici. Digitorektalno se očituje izostanak stolica. Sadržaj NG sonde (boja i volumen) važan je dijagnostički pokazatelj. Liječenje: preoperativna obrada sastoji se od uvođe-
190
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
trbušni mišići
koža
crijevna vijuga kilna vreća
potkožno masno tkivo
potrbušnica
Slika 11.19. Pupčana kila
Slika 11.20. P upčana kila
Pupčana kila (umbilikalna hernija)
Hernije ošita
Nakon što se embrionalno crijevo spusti i pozicionira u trbušnu šupljinu, fibrozni se prsten zatvara. U slučajevima kada dolazi do kašnjenja u zatvaranju pupčanog prstena, na tom se području formira hernijska protruzija unutarnjih organa (crijevne petlje, omentum). Takav se defekt naziva umbilikalnom ili pupčanom kilom (slika 11.19., 11.20.).
1. Hernijacije kroz prirodne otvore – hijatalne hernije Podrazumijeva stalan ili povremen prolaps želudca u toraks kroz ezofagealni otvor dijafragme (slika 11.21.): A1) k lizna hijatalna hernija – češća, povlači se završni dio jednjaka i želudac A2) paraezofagealna hijatalna hernija – rijetka u djece, pokraj jednjaka klizne u prsište dio fundusa želudca.
Simptomi: umbilikalna kila ne boli i ne uzrokuje nikakvu nelagodu djetetu, nije nastala i ne pogoršava se zbog plača. Liječenje: u većine djece spontano nestaje do kraja prve ili druge godine života, a, ako se prsten ne zatvori do kraja treće godine života, indicirano je kirurško liječenje. JESTE LI ZNALI?
Preponska kila je najčešći razlog za kiruršku intervenciju u djece.
198
Simptomi: uključuju gastroezofagelni refluks (vraćanje želučanog sadržaja u jednjak), žgaravicu, bol iza prsne kosti i u žličici. Mnogi pacijenti nemaju tegoba. Dijagnoza: RDG nalaz, pH-metrija dokazuje refluks želučanog sadržaja. Liječenje: konzervativno: antacidi, lagana prehrana, povišeni položaj, povišeno uzglavlje pri spavanju kirurško: funduplikacija.
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
NORMALNO
HIJATALNA HERNIJA
jednjak donji ezofagealni sfinkter
hijatalna hernija
želudac
ošit
dvanaesnik
pilorus
dvanaesnik
ošit
pilorus
Slika 11.21. Hijatalna hernija
2. Embrionalni defekti dijafragme Kongenitalna dijafragmalna hernija (KDH) (slika 11.22.) razvojni je poremećaj dijafragme u sklopu kojeg dolazi do prolapsa trbušnih organa u prsnu šupljinu. Defekt nastaje zbog poremećaja u razdvajanju prsne i trbušne šupljine. Prolaps trbušnih organa sprječava normalan razvoj pluća i plućnih krvnih žila s posljedičnom plućnom hipoplazijom. Dijagnoza: prenatalni UZV pregled te nakon rođenja nativna snimka srca i pluća, gdje se vide crijevne vijuge u prsištu.Klinička slika ovisi o stupnju hipoplazije (nerazvijenosti) pluća i zahtijeva kompleksno liječenje i njegu u specijaliziranim centrima.
Slika 11.22. R DG novorođenčeta u kojeg je dijagnosticirana kongenitalna dijafragmalna hernija
11. Zdravstvena njega djeteta s bolestima probavnog sustava i poremećajem prehrane
199
12.
Zdravstvena njega djeteta s alergijama i alergijskim bolestima
Učenik će moći: zz definirati alergije i alergijske bolesti zz navesti uzroke alergijskih bolesti zz opisati urtikariju zz nabrojiti simptome i
znakove anafilaksije
zz navesti redoslijed primjene
lijekova kod anafilaksije
zz opisati metode dijagnostike
alergijskih bolesti
zz nabrojiti načela liječenja
alergijskih bolesti
zz nabrojiti glavne mjere primarne
prevencije alergijskih bolesti
zz opisati prehranu kod alergijskih bolesti zz objasniti intervencije medicinske
sestre kod djeteta s alergijama i alergijskim bolestima
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • alergijskoga rinitisa • urtikarije • angioedema • alergije na hranu i lijekove • anafilaktičkoga šoka
zz Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta
11. Zdravstvena njega djeteta s bolestima probavnog sustava i poremećajem prehrane
201
Uvod
12.1.
Alergija je promijenjena reakcija na inače neškodljive tvari iz okoliša uz preosjetljivost obrambenog sustava organizma. To je tzv. pogreška imunosnog sustava koja se izražava nakon kontakta s alergenom te se razvijaju specifična protutijela tipa IgE. Pri ponovnom kontaktu s alergenom protutijela se aktiviraju i vežu za mastocite – stanice imunosnog sustava. Mastociti oslobađaju kemijske posrednike, a posebno histamin, koji se vežu na receptore u tkivima uzrokujući alergijsku reakciju. Upalna je reakcija posljedica koja se očituje različitim simptomima. Simptomi alergijske bolesti (slika 12.1.) mogu početi u bilo kojoj životnoj dobi. Tipičan primjer alergijske reakcije jesu urtikarija, dermatitis, rinitis, astma. U djece s alergijskom bolešću u prve dvije godine života razviju se alergiju na hranu i alergijski dermatitis. Oko sedme ili osme godine života razvije se astma, a najčešće u pubertetu alergijski rinitis koji se može početi pojavljivati od druge godine života. Slijed alergijskih bolesti nije uvijek isti, ali se uz pravodobno prepoznavanje i primjerenu terapiju može zaustaviti. Alergijske bolesti u svijetu i u nas u stalnom su porastu te su javnozdravstveni problem modernoga društva. Osobito je izražen porast alergijskih bolesti u dječjoj i adolescentnoj populaciji. Alergijska je bolest kronična, nezarazna bolest koja se danas smatra bolešću civilizacije ili bolešću 21. stoljeća, Svjetska zdravstvena organizacija predmnijeva da će do 2020. godine u svijetu jedno od dvoje djece oboljeti od alergijskog rinitisa. Astma koja je po svojoj etiologiji alergijska bolest opisana je detaljno u poglavlju o bolestima dišnog sustava.
CURENJE IZ NOSA
KIHANJE
SUZENJE
Za pojavu alergijske bolesti odgovorno je nasljeđe, uz djelovanje nespecifičnih čimbenika okoliša, kao što su duhanski dim, onečišćenje zraka, plinovi (NO2, CO2, CO, O3…). Uz akutne infektivne bolesti dišnih puteva, alergijske bolesti najčešće su bolesti dječje dobi. Istraživanja diljem svijeta upućuju na to da su alergijske bolesti, osobito astma, učestalije u područjima s lošim socioekonomskim i ekološkim uvjetima. Alergeni su tvari koje izazivaju alergiju, a svojstva i priroda alergena su različiti. Tablica 12.1. Vrste alergena
trave korovi zz drveće
PELUDI BILJAKA
zz zz
grinje perje zz životinjske dlake zz plijesan
SASTOJCI KUĆNE PRAŠINE
zz zz
ALERGENI IZ HRANE
kikiriki soja zz sezam zz jaja zz mlijeko zz zz
JESTE LI ZNALI?
S obzirom na različitu prirodu alergena i njihova svojstva, različiti su i simptomi alergije, uz napomenu da jedna osoba može istodobno biti alergična na nekoliko alergena
GLAVOBOLJA
OSIP
KAŠALJ
OTEČENOST
Slika 12.1. Simptomi alergije
202
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
12.2.
Sestrinska skrb kod alergijskog rinitisa (peludna hunjavica)
Alergijski je rinitis kronična upala sluznice nosa (slika 12.2.) uzrokovana nekim od alergena. Upali pridonosi i oštećenje epitela koje može biti uzrokovano izravnim dodirom s alergenom. Dva su osnovna oblika alergijskog rinitisa, trajni i sezonski. Kod sezonskog oblika smetnje se pojavljuju u određenom dijelu godine, obično u razdoblju cvatnje, a najčešći su alergeni peludi trava, stabala i korova. Pri trajnom obliku smetnje postoje većim dijelom godine jer je prisutna gotovo stalna izloženost alergenima, a najčešći su alergeni grinje, kućna prašina, životinjske dlake, tekstilna vlakna i sl. Simptomi koji se pojavljuju u alergijskom rinitisu jesu začepljenost nosa, pojačana vodenasta sekrecija
zdrava nosna sluznica
upala, rinitis
Slika 12.2. Usporedba zdrave i inflamatorne nosne sluznice
iz nosa, kihanje, osjećaj suhoće ili sekreta u nosu koji se ne može ispuhati te, povremeno, krvarenje iz nosa. Pri sezonskom alergijskom rinitisu vodeća smetnja jest kihanje, dok je kod trajnog vodeći simptom začepljen nos.
Sestrinska skrb kod urtikarije
12.3.
Drugi naziv za urtikariju jest i koprivnjača. To su crvena, edematozna žarišta iznad razine kože, a pripada alergijskim reakcijma ranog tipa, što znači da promjene na koži nastaju 20 do 30 minuta ili nekoliko sati nakon unosa alergena (slike 12.3.). Dijeli se na akutnu, koja traje najviše tri tjedna, ponavljajuću, koja traje tri mjeseca, i kroničnu, koja traje nekoliko godina uz povremena pogoršanja i poboljšanja. U akutnom obliku urtike su veličine najviše do dlanaz, spajaju se i izražen je jak svrbež, a kronične su veličine nokta ili manje, raspoređene manje ili više simetrično. Simptomi: zz povišena temperatura zz simptomi povezani s unutarnjim organima najčešće dišnog i probavnog sustava zz oko očiju, usana i zglobova česte su jake otekline zz otekline početnog dijela dišnog puta i jezika s osjećajem gušenja i otežanoga gutanja zz može se pojaviti astmatičan napadaj zz znakovi rinitisa ili konjunktivitisa zz proljev ili bolovi u trbuhu.
VAŽNO!!!
Jako izraženi simptomi mogu ugroziti bolesnikov život. U nekim slučajevima nastaje i generalizirana alergijska reakcija s anafilaktičnim šokom (najčešće nakon uboda insekata ili uzimanja nekih lijekova), kad zataje disanje i rad srca, što može imati i smrtni ishod.
Slike 12.3. Urtikarija
12. Zdravstvena njega djeteta oboljelog od alergija i alergijskih bolesti
203
Uvod
13.1.
Obilježje malignih bolesti jest nekontrolirana dioba tumorski promijenjenih stanica. Iz početnog mjesta nastanka, primarnog tumora, zloćudni se tumori prenose krvlju, limfom ili migracijom stanica u okolna tkiva ili u udaljene organe tvoreći metastaze (presadnice). Na mjestu rasta bolesti tumorsko tkivo i stanice zamjenjuju zdravo tkivo te tako ti organi gube svoju funkciju i ugrožavaju bolesnikov život. Bolest dugo prolazi podmuklo i bez simptoma. Prvi su simptomi nespecifični:
slabost, umor, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine. Nakon postavljene dijagnoze bolesnik i njegova obitelj razvijaju jake osjećaje – ljutnju, krivnju, ogorčenost, mržnju, strah, depresiju. Medicinska sestra koja se skrbi o takvom pacijentu, zajedno s ostalim članovima tima – liječnik, psiholog, radni terapeut – mora biti empatična za pacijenta i njegovu obitelj. Benigni tumori ne stvaraju metastaze i ne infiltriraju zdravo tkivo, nego ih svojim rastom potiskuju.
Sestrinska skrb kod anemije
13.2.
Anemija (slabokrvnost) nastaje zbog smanjenja broja crvenih krvnih stanica - eritrocita i hemoglobina u njima. Hemoglobin je spoj bjelančevina i željeza i prenosi kisik po organizmu. Stoga djeca s anemijama imaju manjak željeza u krvi te smanjenu oksigenaciju. Razlikujemo mikrocitne, makrocitne i normocitne anemije. Sideropenična anemija najčešća je hematološka bolest u dječjoj dobi. Ubraja se u mikrocitne anemije. Uzorkovana je nedostatkom željeza. Vrlo često riječ je o neadekvatnoj ili nedostatnoj prehrani s manjim unosom željeza, a u djevojčica uzrok može biti menoragija, produljeno menstrualno krvarenje. Takva se anemija pojavljuje u dojenačkoj dobi oko 6. mjeseca života i u pubertetu, kada su pojačane potrebe za željezom zbog ubrzanog rasta, a sklonost razvoju anemije imaju nedonoščad i djeca male porođajne težine, blizanci, te djeca čije su majke u trudnoći bile anemične.
Hemolitička anemija nastaje bržim razaranjem eritrocita te organizam ne može postići adekvatan broj crvenih krvnih stanica. U laboratorijskim je nalazima vidljiva niža koncentracija hemoglobina i hematokrita. Perniciozna anemija nastaje zbog neadekvatne apsorpcije vitamina B12 te njegova manjka u organizmu. To je makrocitna anemija koja se pojavljuje u djece hranjene vegetarijanskom dijetom. Češća je anemija zbog nedostatka folne kiseline. Ona se pojavljuje pri svakom težem obliku malapsorpcije. Aplastična anemija je stanje kada koštana srž na adekvatan način ne proizvodi eritrocite i jedan je od ozbiljnih oblika anemije koja zahtijeva opsežno liječenje. Simptomi koji se najčešće pojavljuju zbog smanjene oksigenacije jesu umor, pospanost, smanjenje koncentracije, omaglica, glavobolja, zujanje u ušima, tahikardija, znojenje, bljedilo kože i sluznica. Dijagnoza se postavlja na osnovi fizikalnoga pregleda, te laboratorij-
Tablica 13.1. Intervencije medicinske sestre INTERVENCIJE
OBJAŠNJENJA
praćenje vitalnih funkcija
prepoznavanje neželjenih posljedica nedovoljne oksigenacije kao što je tahikardija
postavljanje perifernoga venskog puta
nadoknada tekućine i transfuzije
asistiranje pri transfuziji krvnoga pripravka
uz aseptične uvjete primijeniti ispravnu dozu kroz venski put odgovarajuće krvne grupe u nazočnosti liječnika
praćenje transfuzije krvnoga pripravka
pratiti rane i kasne posttransfuzijske reakcije – febrilnost, alergijske reakcije. Pratiti brzinu protoka te prohodnost venskog puta. pravi lijek, pravi pacijent, prava doza, pravi način, pravo vrijeme – držeći se ovih pravila, smanjujemo mogućnost pogrešaka
primjena ordinirane terapije osigurati neometan san i odmor te planirati svakodnevne aktivnosti
zbog smanjena podnošenja napora omogućiti pacijentu odmor nakon aktivnosti
educirati o pravilnoj prehrani
u starije dojenčadi koja su isključivo na kravljem mlijeku objasniti važnost pravilne dohrane mesom, povrćem (blitva, kelj, cikla) i voćem. Starijoj djeci objasniti važnost unošenja namirnica bogatih željezom.
13. Zdravstvena njega djeteta s bolešću krvi i krvotvornih organa
213
skih pretraga, kada je evidentno smanjena vrijednost hemoglobina, željeza i feritina. U djece je najčešće posrijedi sideropenična anemija. Terapija je uvođenje pripravka željeza te transfuzija eritrocitnog pripravka u slučaju teških anemija.
Zdravstveni odgoj Ako treba mijenjati prehrambene navike, dijete i roditelj moraju razumjeti i prihvatiti pravilan način prehrane. Nadalje, važno je roditelje uputiti u pravilno i redovito uzimanje peroralnoga pripravka željeza. Ono se uzima natašte, osim ako se dijete žali na bolove u trbuhu pri uzimanju željeza, pa se tada preparat može uzeti s voćem ili ugljikohidratima. Sat vremena prije i nakon uzimanja željeza treba izbjegavati uzi-
manje mlijeka i mliječnih prerađevina, te čaja, koji će smanjiti njegovu apsorpciju. Djetetu treba ograničiti uzimanje mlijeka do pola litre na dan ne bi li ga to potaknulo na uzimanje namirnica bogatih željezom. Najčešće pogreške u prehrani djece koje pogoduju sideropeničnoj anemiji jesu isključivo mliječna prehrana, prehrana bogata kravljim mlijekom, te prehrana brašnatom hranom i keksima. Uz hranu bogatu željezom, djetetu treba ponuditi vitamin C koji će pospješiti apsorpciju željeza iz povrća. Apsorpija željeza bit će smanjena kada je dijete u infekciji. Djeci iz rizične skupine za razvoj anemije željezo se može dati profilaktično. Dijete će biti umorno i bezvoljno pa mu stoga treba osigurati dovoljno odmora tijekom dana.
Sestrinska skrb kod leukemije
13.3.
Leukemija je zloćudna bolest bijelih krvnih stanica (leukocita), koje su nositelj otpornosti organizma. Krvne stanice nastaju u koštanoj srži. Od jedne pluripotentne matične stanice stvara se mijeloidna loza (eritrociti, trombociti, granulociti i monociti) te limfoidna loza (limfociti). Pri leukemiji koštana srž stvara abnormalne i nezrele leukocite blaste, mijeloblaste ili limfoblaste koji se brzo dijele mitozom zbog čega nezrele stanice prevladaju u organizmu i ne obnašaju funkciju obrane organizma od uzročnika bolesti kao što to čine zdrave, zrele stanice. Rizik za nastanak leukemije povečavaju neki virusi, radijacija, kemijski spojevi poput otapala, primjena cistostatika te određene kromosomske promjene kao npr. Sy Down. Leukemije mogu biti akutne i kronične. Kronične se leukemije pojavljuju u odrasloj dobi. U dječjoj su dobi najčešće ALL – akutna limfoblastična leukemija i
AML – akutna mijeloblastična leukemija. I ALL i AML se klasificiraju na daljnje podvrste. Postoji FAB klasifikacija koja na primjer dijeli AML u 7 kategorija (M1-M7) te klasifikacija prema SZO koja ALL dijeli na neoplazme B-prekursora, Neoplazme T-prekursora te Burkittov limfom. JESTE LI ZNALI?
ALL se najčešće pojavljuje u djece od treće do šeste godine života i češća je u dječaka.
Simptomi (Slika 13.1.) pri leukemiji nisu specifični. Dijete se žali na bolove u udovima i abdomenu te gubi na težini jer nema apetita. Koštana srž nastavlja stvarati abnormalne stanice koje potiskuju stvaranje ostalih krvnih stanica što dovodi do daljnjih simpto-
Slika 13.1. Krvarenja u djece oboljele od leukemije
214
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
kateter koža septum
potkožni port igla
krvna žila
Slika 13.2. Venski kateteri
ma prikazanih u tablici 13.2. Kako se postupno potiskuje normalno stvaranje stanica u koštanoj srži, tako se pojavljuju simptomi prikazani u tablici. Uz te simptome dolazi do povećanja jetre, slezene i limfnih čvorova te glavobolje. Tablica 13.2. Simptomi i znakovi leukemije
Potiskivanje hematopoeze Simptomi i znakovi potiskivanje eritropoeze
umor, bljedoća
potiskivanje megakariocitopoeze (trombociti)
petehije, krvarenje iz nosa, krvarenje desni, masnice
potiskivanje leukopoeze
povišena tjelesna temperatura, simptomi slični virozi
Dijagnoza se postavlja na osnovi fizikalnoga pregleda, hematoloških i biokemijskih laboratorijskih pretraga koje obuvaćaju SE, CKS, Hb, Hkt, MCV, MCH, MCHC, Rtc, L, leukogram citološki, Tr, GUK, elektrolite, ureu, kreatinin, urate, jetrene probe, LDH, Ca, P, bilirubin te proteine, anamneze, rezultata punkcije koštane srži, koja pokaže prisutnost malignih nezrelih stanica. Liječenje se provodi prema protokolima, primjenom kortikosteroida te citostatske terapije intravenski, supkutano, intratekalno pri lumbalnoj punkciji te zračenjem CNS-a u djece s nalazom blasta u likvoru 13. Zdravstvena njega djeteta s bolešću krvi i krvotvornih organa
zbog profilakse infiltracije abnormalnih stanica u CNS. Intramuskularna primjena terapije kod djece oboljele od leukemije se izbjegava zbog sniženih vrijednosti trombocita tijekom liječenja i koristi samo kada je to nužno i ne postoji drugi način. U liječenju se primjenjuju suportivna (potporna) terapija antibioticima, antimikoticima, antiviroticima i analgeticima te česta nadoknada krvnih pripravaka. Liječenje je dugotrajno i s mnogo potencijalnih komplikacija i nuspojava koje mogu životno ugrožavati bolesnika. Liječenje se provodi u dvije faze. Uvodna ili indukcijska faza kojom se dijete uvodi u remisiju bolesti te konsolidacijska faza kojom se remisija pokušava održati. Remisija znači da dijete nema znakova bolesti, dok termin relaps znači da je nastupio povrat bolesti. Relaps bolesti može biti u koštanoj srži, središnjemu živčanom sustavu, te u dječaka u testisima. Liječenje ALL-a traje dvije godine, nakon čega se prati još pet godina. Dijete se smatra izliječenim ako nakon 7 godina remisije nema relapsa bolesti. Kod AML-a liječenje traje 18 mjeseci, nakon čega se dijete intenzivno prati. S obzirom na dugotrajnost liječenja, te potrebu za hidracijom i primjenom citostatske terapije, najvećim dijelom intaravenski, neizbježno je pacijentu postaviti centralni venski kateter – CVK (slike 13.2.). On olakšava pacijentu primjenu terapije na sigurniji 215
14.
Zdravstvena njega djeteta s bolešću središnjeg živčanog sustava
Učenik će moći: zz definirati bolesti središnjega
živčanog sustava
zz navesti postupke kod
epileptičkih napadaja
zz navesti provocirajuće čimbenike
za epileptički napadaj
zz definirati epileptički status zz navesti trijas simptoma kod
Westovog sindroma
zz nabrojiti uzroke cerebralne paralize zz objasniti intervencije medicinske
sestre kod bolesti središnjega živčanog sustava
234
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • epileptičkih napadaja u febrilnosti • epilepsije • cerebralne dječje paralize
zz Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Uvod
14.1.
Za postavljanje dijagnoze bilo koje bolesti u neurologiji iznimno je važna anamneza (koji su vodeći simptomi i znakovi bolesti, kada i kako je bolest počela, anamneza trudnoće – rizici u trudnoći; uzimanje lijekova, bolesti u majke i u obitelji, eventualna prethodna fetalna, novorođenačka i dojenačka smrtnost, rođenje navrijeme, komplikacije i sl.) Neurološki pre-
gled novorođenčeta i dojenčeta sastoji se od: procjene stanja svijesti, ponašanja i kognitivnog razvoja, socijalnog kontakta, oblika i opsega glave, funkcije moždanih živaca, ispitivanja mišićnog tonusa i motorike, promatranja i ispitivanja nevoljnih pokreta, ispitivanja senzibiliteta, primitivnih refleksa i tetivnih i kožnih refleksa.
Sestrinska skrb kod epileptičkih napadaja u febrilnosti
14.1.
Epileptički napadaji u febrilnosti (donedavno zvani febrilne konvulzije) prigodni su moždani epileptički napadaji koji se pojavljuju između 3. mj. i 6 godina života pri temperaturi višoj od 38 °C, a nisu uzrokovani akutnom infekcijom središnjega živčanog sustava. Pojavljuju se u sklopu virusnih i bakterijskih infekcija, najčešće respiratornog i gastrointestinalnog sustava. Od 4 do 5 % dječje populacije ima jedan epileptički napadaj u febrilnosti. Rizik od ponavljanja jest 30 – 40 % nakon prvog napadaja u febrilnosti, a najčešći su unutar prve godine života (80 % ), odnosno druge godine (90 %). Nagli porast tjelesne temperature predisponirajući je čimbenik za pojavu konvulzija. Dijele se na: 1. Jednostavne ili tipične konvulzije – traju do 15 min, najčešće su u obliku generaliziranog toničkog, ili toničko-kloničkog tipa napadaja, bez žarišnih manifestacija i bez ponavljanja unutar 24 sata. 2. Složene ili atipične konvulzije – traju dulje od 15 min, unilateralni ili parcijalni tip napadaja, a mogu se ponoviti unutar 24 sata. Dijagnoza se postavlja na temelju: 1. anamneze i kliničke slike – osobna anamneza, obiteljska anamneza, detaljan opis samog događaja 2. laboratorijskih nalaza – KKS, CRP, urin, UK, hemokultura, uzimanje obrisaka za mikrobiološku analizu 3. EEG-a – rutinski se EEG ne preporučuje u neurološki zdrave djece s jednostavnim febrilnim konvulzijama, ali se preporučuje kod atipičnih febrilnih konvulzija
14. Zdravstvena njega djeteta s bolešću središnjeg živčanog sustava
4. lumbalne punkcije – izvodi se ako na osnovi anamneze i kliničkog pregleda postoji sumnja na infekciju SŽS-a.
VAŽNO!!!
Postupak kod epileptičkih napadaja u febrilnosti: zz
zz zz
zz zz
zz
p ri pojavi napadaja dijete položiti na bok ili na trbuh s glavom ustranu (radi prohodnosti dišnih puteva i sprječavanja eventualnih aspiracija povraćanoga želučanog sadržaja) spriječiti moguće ozljede (glava) n e otvarati nasilno usta i gurati čvrste predmete u usta ne ograničavati i sputavati napadaj p rimjena ordinirane terapije ako napadaj traje duže od 5 minuta i ne prestaje spontano (diazepam klizma) ili asistiranje liječniku pri primjeni intravenske terapije (diazepam iv. midazolam iv.), moguća je i primjena bukalnog i intranazalnog midazolama a ko napadaj spontano prođe, terapija se ne primjenjuje
zz
mjerenje vitalnih znakova
zz
primjena kisika i aspiracija
zz
primjena antipiretika
zz
pratiti tip napadaja, te trajanje samog napadaja
235
- imunosno posredovane epilepsije - epilepsije uzrokovane infekcijama središnjega živčanog sustava - nepoznata etiologija. Operativna klasifikacija epileptičkih napadaja: – generalizirani – električna izbijanja nastaju difuzno, te zahvaćaju obje moždane hemisfere. - žarišni – zahvaćaju mozgovnu mrežu ograničenu na jednu moždanu hemisferu - nepoznat početak.
Dijagnoza Dijagnoza epilepsije najčešće se postavlja nakon dvaju neprovociranih epileptičkih napadaja koja su se dogodila u razdoblju duljem od 24 sata: - anamneza (informacije o samom epileptičkom napadaju – kada je počeo, koliko je trajao, kako je izgledao, što je prethodilo napadaju, kako se dijete ponašalo nakon napadaja, postoji li pozitivna obiteljska anamneza na epilepsije ili neke druge neurološke bolesti, postojanje nekih rizičnih čimbenika poput traume glave) - neurološki i klinički pregled - neurofiziološke pretrage – EEG, EEG deprivacija spavanja - slikovne neuroradiološke pretrage (CT mozga ili magnetna rezonancija mozga). Liječenje – kompleksno je i zahtijeva interdisciplinarni pristup, započinje odmah nakon postavljanja dijagnoze, odnosno nakon najmanje dvaju neprovociranuh napadaja. U rijetkim slučajevima lijek se propisuje nakon prvog napadaja – ako je napadaj dugo trajao, ako postoje izrazite promjene u EEG-u ili strukturna malformacija mozga. Izbor antiepileptika ovisi o tipu napadaja i rezultatima dijagnostičke obrade. U liječenju se, osim antiepileptika, rabe i kortikosteroidi. Tijekom liječenja, po potrebi, može se uključiti psiholog i/ili psihijatar, u svrhu lakšeg prihvaćanja i praćenja same bolesti. U rijetkim slučajevima primjenjuje se ketogena dijeta. Postoje i farmakorezistentni bolesnici koji su kandidati za neurokirurško liječenje. Tablica 14.2. Provocirajući čimbenici za epileptički napadaj PROVOCIRAJUĆI ČIMBENICI ZA EPILEPTIČKI NAPADAJ
neredovito uzimanje lijekova
POSTUPAK
Naglasiti važnost redovitog uzimanja lijekova jer se na taj način smanjuje učestalost napadaja, odnosno izbjegava se njihova pojava.
bljeskovi – TV, Smanjiti kontrast na TV-u paljenjem videoigrice, disko- svjetlosnog izvora na TV-u ili u okoliklub,.. ci, monokularnim gledanjem smanjuje se učinak na mozak, uporaba polariziranih sunčanih naočala. Bljeskovi provociraju samo epilepsiju koja je osjetljiva na fotostimulaciju. nespavanje i umor Redovito spavanje, izbjegavanje kasnog lijeganja, ranog ustajanja… 14.1. EEG zdravog mozga i epileptički napadaj. Primarno generalizirana epilepsija i žarišni napadaji
14. Zdravstvena njega djeteta s bolešću središnjeg živčanog sustava
fizički i psihički stres
Smanjiti fizički i psihički stres na najmanju moguću razinu.
237
15.
Zdravstvena njega djeteta s endokrinološkom bolešću
Učenik će moći: zz definirati bolesti endokrinološkog sustava zz navesti uzroke endokrinoloških bolesti zz objasniti intervencije medicinske
sestre kod endokrinoloških bolesti
zz objasniti primjenu hormona rasta zz razlikovati šećernu bolest tipa 1 i tipa 2 zz demonstrirati postupak primjene inzulina zz objasniti postupke samokontrole zz opisati pravilnu prehranu kod djece
oboljele od dijabetesa tip 1
zz objasniti važnost tjelesne aktivnosti zz usporediti simptome
hipoglikemije i hiperglikemije
zz navesti kronične komplikacije 250
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • bolesti hipofize • bolesti štitnjače • bolesti nadbubrežbe žlijezde • b olesti gušterače (dijabetes u dječjoj i adolescentnoj dobi) zz Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Postavljanje dijagnoze uključuje: fizikalni pregled, uzimanje detaljne osobne i obiteljske anamneze, isključivanje drugih uzroka niskog rasta, praćenje krivulje rasta, uzimanje uzoraka za laboratorijske analize, procjenu koštane dobi, provokacijske testove za određivanje sekrecije hormona rasta, radiološke pretrage (MR). Nadomjesno liječenje hormonima koji nedostaju osnova je zbrinjavanja bolesnika s hipopituitarizmom. Liječenje niskog rasta uključuje primjenu hormona rasta i daljnje intenzivno praćenje djeteta. Sestrinska skrb uključuje precizno mjerenje tjelesne mase i visine djeteta, uzimanje uzoraka krvi za laboratorijske pretrage, izvođenje testova za provjeru lučenja hormona rasta, pripremu djeteta za radiološke i kontrastne pretrage te edukaciju djeteta i roditelja o primjeni terapije hormonom rasta. JESTE LI ZNALI?
Terapija hormonom rasta prekida se kada je dosegnuta konačna visina, odnosno kada je brzina rasta manja od 2 cm/godinu, pri pojavi neželjenih posljedica liječenja ili pri pojavi, odnosno recidivu tumora.
Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta Hormon rasta primjenjuje se jednom na dan preko supkutane injekcije s pomoću penkala za primjenu lijeka (penova - slika 15.1.). Najčešća su mjesta primjene vanjski dio obiju natkoljenica ili nadlaktice, a primjenjuje se i donji dio trbuha i vanjski gornji kvadrant gluteusa. Potrebno je mijenjati mjesta primjene kako bismo spriječili nastanak infekcija ili infiltrata. Lijek se primjenjuje navečer, prije spavanja jer se na taj način pokušava oponašati fiziološko lučenje hormona rasta (najjače je noću, u snu). Nuspojave lijeka koje se mogu javiti jesu glavobolja, bolovi u zglobovima, posebno u kukovima i koljenima, poteškoće hodanja ili povećana žeđ i učestalo mokrenje. Hormon se čuva u hladnjaku na temperaturi od 4 do 8 °C i vrlo je osjetljiv na temperaturne promjene. Potrebno ga je izvaditi iz hladnjaka 30 minuta prije primjene kako bi dostigao sobnu temperaturu. Pri svakoj primjeni treba promijeniti iglicu za aplikaciju. Iglice su vrlo tanke i vrh brzo otupi te se povećava mogućnost veće ozljede kože pri ubodu i pojava jačeg osjeta boli. Ovisno o dobi, sposobnostima i želji djeteta ono samostalno primjenjuje lijek. Na edukaciji su prisutni i roditelji i dijete. Edukacija uključuje informacije o samom lijeku, kada i kako se primjenjuje, kako se čuva i priprema lijek, odnosno pen, te koje su moguće nuspojave. Uz praktične vježbe svakako je važno roditeljima osigurati i pisane upute. U slučaju izostanka povoljnih rezultata liječenja, treba provjeriti suradnju djeteta i roditelja, kao i dozu i tehniku davanja lijeka.
Slika 15.1. P enovi za primjenu hormona rasta
Sestrinska skrb kod bolesti štitnjače
15.3.
Hipertireoza
15.3.1.
Uzroci hipertireoze najčešće su autoimunosni tiroiditis (Gravesova bolest), toksični adenom, toksična nodozna struma, a rjeđe karcinom štitnjače. Hipertireoza nastaje zbog pretjeranog lučenja hormona štitnjače, a uzrokuje hipermetabolizam, odnosno pretjeran rad svih organskih sustava.
252
JESTE LI ZNALI?
U dječjoj dobi hipertireoza se pojavljuje mnogo rjeđe nego hipotireoza, no kada se pojavi, simptomi su izraženiji.
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Gravesova bolest
15.3.2.
Gravesova bolest najčešći je uzrok hipertireoze u dječjoj dobi. Uzrokuje povećanje koncentracije T3 i T4 uz sniženu koncentraciju TSH, povećanje veličine štitnjače i multisistemske promjene. Češće se pojavljuje u djevojčica, a učestalost se povećava u vrijeme puberteta. Klinička slika: emocionalna labilnost, iritabilnost, pojačan apetit uz gubitak na tjelesnoj masi, proljevaste stolice, tremor, osjećaj slabosti, poremećaj spavanja i ponašanja, tahikardija, povišen krvni tlak, topla i vlažna koža, pokatkad egzoftalmus, poremećaj menstrualnog ciklusa, brzo umaranje, palpitacije,
teško podnošenje napora, osjećaj gušenja, ispadanje kose, promjene na očima, fini tremor ruku, koža topla i baršunasta, povećane jetra i slezena. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih pretraga (povišeni ukupni i slobodni T3 i T4, sniženi TSH), UZV-a i scintigrafije štitnjače. Liječenje: medikamentno tireostaticima (metimazol), u slučaju kardioloških tegoba beta-adrenergički blokatori (propranolol), kirurško (tiroidektomija), liječenje radioaktivnim jodom.
Tablica 15.1. I ntervencije medicinske sestre kod djeteta s Gravesovom bolešću INTERVENCIJE
OBJAŠNJENJA
praćenje općeg stanja
bolest uzrokuje poremećaje rada svih organskih sustava
mjerenje pulsa svaka 2 sata
praćenje tahikardije, u slučaju pogoršanja uvođenje terapije, praćenje učinka liječenja
mjerenje krvnoga tlaka svaka 2 sata
kontrola vrijednosti sistoličkoga tlaka, hipertireoza uzrokuje pojačan srčani rad
mjerenje disanja svaka 2 sata
praćenje ubrzanog disanja, prepoznavanje pogoršanja
kontrola tjelesne mase
uočavanje gubitka na tjelesnoj masi
praćenje stolica
Praćenje učestalosti i konzistencije stolica, prevencija dehidracije
osigurati kalorijski pojačanu prehranu, česte, a količinski manje obroke
sprječavanje daljnjeg smanjenja tjelesne težine
osigurati odmor
mirovanje je važan dio liječenja kako se ubrzani metabolizam ne bi još više opterećivao
osigurati mir
psihička napetost pojačava već prisutnu nervozu, iritabilnost i tjelesne simptome
priprema za dijagnostičke postupke
objasniti djetetu svaki postupak, umiriti ga, dopustiti pitanja kako bismo spriječili pojačavanje simptoma
praćenje redovitog uzimanja propisanih lijekova
mogućnost smanjene suradnje djeteta, što dovodi do pogoršanja simptoma i bolesti
redovita kontrola KKS-a
tireostatici uzrokuju leukopeniju, trombocitopeniju
kontrola stanja kože
koža je topla i vlažna, podložna nastanku infekcija
psihička podrška
pomoći djetetu da razumije bolest i simptome, da izrazi svoje probleme i osjećaje, smanjivanje straha
15. Zdravstvena njega djeteta s endokrinološkom bolešću
253
16.
Zdravstvena njega djeteta s urogenitalnom bolešću
Učenik će moći: zz definirati poremećaje
izlučivanja mokraće
zz nabrojiti dijagnostičke pretrage
mokraćnog sustava
zz definirati bolesti mokraćnog
sustava i genitalnih organa
zz navesti simptome bolesti
mokraćnog sustava
zz usporediti sestrinsku skrb
kod klasične operacije i pri endoskopskom liječenju VUR-a
zz opisati prijeoperacijsku pripremu
djeteta i postoperacijsku skrb za dijete kod bolesti mokraćnog sustava i genitalnih organa
zz objasniti intervencije medicinske
sestre kod bolesti mokraćnog sustava i genitalnih organa
272
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • bolesti bubrega i mokraćnih puteva • infekcije mokraćnih puteva • bolesti genitalnih organa
zz Zdravstveni odgoj roditelja i djeteta Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
Uvod
16.1.
Renalni sustav u svojem sastavu uključuje organe za pročišćavanje krvi i stvaranje mokraće, organe za njezino provođenje, za skupljanje te u konačnici za izvođenje iz tijela. Sastoji se od bubrega kao parnog organa, mokraćovoda, mokraćnoga mjehura i mokraćne cijevi. Bubreg je parni organ retroperitoneja, a pripada mokraćnom i krvotvornom sustavu (slika 16.1.). Tvari koje su nastale metabolizmom i tijelo ih više ne može iskoristiti, uglavnom se izlučuju mokraćom. Usto, mokraćni organi reguliraju osmolalnost tjelesnih tekućina, koncentraciju različitih tvari (npr. natrija, kalija i ostalih elektrolita), volumen i stupanj kiselosti tjelesnih tekućina te arterijski tlak. Sve to bubrezi nadziru i reguliraju uglavnom tako što izlučuju mokraću, koja se u svakome pojedinom trenutku razlikuje po svojoj količini i sastavu. Mokrenje je refleksna pojava. Kad se mokraćni mjehur dovoljno napuni, rastezanje njegove stijenke podraži receptore u njoj, pa oni počnu slati povećan broj signala u sakralni dio kralježnične moždine. Iz kralježnične moždine u mokraćni se mjehur vraćaju parasimpatička vlakna koja uzrokuju stezanje mišića mokraćnoga mjehura. Ako mokrenje izostane, refleksne kontrakcije mokraćnoga mjehura neko vrijeme prestaju, no ubrzo se opet pojave. Kontrakcije postaju sve jače, pa se otvara unutarnji sfinkter mokraćnoga mjehura. Mokrenje može nastupiti onda ako popusti i vanjski sfinkter mjehura, koji je pod nadzorom naše volje. Prema tome, osnovni uzrok mokrenja jest refleks mokrenja, ali krajnju kontrolu mokrenja ipak obavljaju viša središta u mozgu.
Pregled mokraće
silazna aorta donja šuplja vena
bubrežna arterija bubrežna vena
nadbubrežna žlijezda
bubrežna piramida columna renalis bubrežna kora
desni bubreg
bubrežna čašica
ureter zajednička ilijačna vena
zajednička ilijačna arterija
mokraćni mjehur
Slika 16.1. A natomija mokraćnog sustava
mokraćna cijev (uretra)
16.1.1.
Slika 16.2. Pedijatrijski kolektor za uzimanje mokraće
Mokraća (urin) tekućina je kojom se iz organizma izlučuju otpadni produkti metabolizma i strane štetne tvari. Analiza urina uključuje fizikalni, kemijski i mikrobiološki pregled. Fizikalnim se pregledom opisuju izgled, boja i miris urina. Kemijskom se analizom potvrđuje postoje li nedopuštene koncentracije tvari koje bi upućivale na bolest, poput proteina, leukocita, glukoze, krvi ili gustoće i kiselosti urina. Uzorak urina koji se šalje na mikrobiološku analizu zove se urinokultura. Mikrobiološkom se analizom potvrđuje pri-
sutnost bakterija, gljivica ili parazita u urinu. Osnovni preduvjet za pouzdan nalaz jest pravilno prikupljanje uzorka urina. Dojenčadi se mokraća uzima najčešće s pomoću sterilnog kolektora za urin (slika 16.2.). Spolovilo se očisti octeniseptom i sterilnim tupferima te se dobro posuši, a zatim se lijepi sterilni kolektor za urin izbjegavajući pritom perianalnu regiju. Kolektor se uklanja nakon 1 h i stavlja se novi ili prema viđenom urinu u kolektoru. Za veliku većinu pretraga mokraće potrebno je imati najmanje 5 mL urina.
16. Zdravstvena njega djeteta s urogenitalnom bolešću
273
Poremećaji izlučivanja mokraće
16.1.2.
U starije djece mokraća se najčešće dobiva spontanim mokrenjem na zahtjev. Prije toga djetetovo se spolovilo također opere. Prvi mlaz ispere eventualno još prisutne bakterije, a hvata se srednji mlaz. Kateterizaciji mjehura pristupa se u iznimnim slučajevima, kada nije moguće dobiti uzorak urina na drugi način. Ona mora biti izvedena apsolutno sterilno. Za pregled je najbolji prvi jutarnji urin jer je koncentriran i kiseo pa se u njemu dobro čuvaju stanični elementi. Ako se urin ne pregleda unutar jednog sata nakon uzimanja, pohranjuje se u hladnjak na +4 °C. Nerijetko je za pregled potreban 24-satni urin. Pri sakupljanju se prvo isprazni mjehur, zabilježi vrijeme te se sljedeća 24 h skuplja sav izmokreni urin u jednu ili više boca te se pohranjuje nakon svake mikcije u hladnjak kako bi se održao svježim. Normalan urin je bistar, svjetložute boje zbog prisutnosti pigmenta urokroma. Mutan postaje u prisutnosti leukocita, eritrocita, epitelnih stanica i bakterija. Razrijeđena je mokraća bezbojna (prekomjeran unos tekućine, diabetes insipidus), a koncentrirana (dehidracija) tamnonarančasta (slika 16.3.). Normalan pH urina varira od 4,5 do 8,5. pH rutinskih uzoraka urina iznosi obično oko 6,0. Kiseo urin vidi se pri acidozi, povišenoj temperaturi, gladovanju, proljevu, dok će se alkalan urin naći pri uroinfekcijama bakterijama koje razlažu ureju u amonijak. Specifična težina (osmolalnost) mokraće može općenito odrediti sposobnost bubrega da koncentriraju mokraću. Ona odražava relativan omjer otopljenih čestica u određenom volumenu mokraće. Normalan je raspon od 1.003 do 1.030 mmol/m2.
Diureza (volumen mokraće izlučen u 24 sata) u donošenog novorođenčeta iznosi 15 – 60 mL i postupno raste na 200 mL oko 10. dana života. U dojenčeta iznosi 400 – 600 mL, u predškolskoga djeteta 500 –1000 mL te u školskoga djeteta 700 – 1500 mL/24 h. Smanjen volumen mokraće naziva se oligurijom. Ako dijete izluči manje od 50 mL/m2 ili ako izlučivanje mokraće prestane potpuno, govorimo o anuriji. Obrnuto stanje, s diurezom većom od normalne, naziva se poliurijom. Ona je obično praćena polidipsijom, tj. povećanim unosom tekućine. Broj mikcija varira. Normalno dojenče može mokriti i do 20 puta na dan. Poslije se broj mikcija postupno smanjuje kako raste kapacitet mjehura tijekom prvih 8 godina života. Normalan broj mokrenja u djece starije od 5 godina ili nakon postignute kontrole mokrenja jest 4 do 7 puta na dan. Enurezom se naziva povremeno nehotično puštanje mokraće nakon dobi kad bi kontrola mokrenja morala biti uspostavljena. Između povremenih enuričnih epizoda dijete kontrolira mokrenje i suho je. Enurezu valja razlikovati od mokrenja noću u starijega djeteta, pri čemu se ono budi i diže da mokri, što se naziva nokturijom. Najčešće je uzrok nokturije prekomjerno uzimanje tekućine u večernjim satima. U tom će slučaju izostavljanjem tekućine nestati i nokturija. Simptomi kao što su oklijevanje na početku mokrenja, slab mlaz mokraće, mokrenje na mahove, retencija, tj. zadržavanje mokraće s kapanjem mokraće kod prepunoga mjehura upućuju na opstruktivnu bolest ili neurogenu disfunkciju mjehura. Slične teškoće mogu se pojaviti i pri jakim upalama. Na upalu upućuje disurija, tj. bolno mokrenje. Ona je često udružena s polakisurijom, tj. učestalim mokrenjem manjih količina mokraće.
Slika 16.3. Urin u plastičnoj posudi. Normalan je raspon boja urina od svjetložute do duboke jantarne boje.
274
Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
17.
Izborni dodatni sadržaji za one koji žele znati više - zdravstvena njega djeteta s rijetkom bolešću
Učenik će moći: zz objasniti sestrinsku skrb o djetetu
s mišićnom distrofijom
zz objasniti sestrinsku skrb o djetetu
s mukopolisaharidozom
zz objasniti sestrinsku skrb o djetetu
s osteogenesis imperfecta
zz objasniti sestrinsku skrb o
djetetu s autizmom
290
Sadržaj: zz Sestrinska skrb o djetetu kod: • mišićne distrofije • mukopolisaharidoze • osteogenesis imperfectae • autizma Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta
231,00 kn
I S B N 9 7 8 - 9 5 3 -1 7 6 - 9 4 9 - 5