![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/277fa56123dc4b737b65bdac7c3037e9.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
30 minute read
Constructing a better future
CONSTRUCTING a better future A sector that holds ALL the cards
“We often think of planes and cars as the biggest polluters, but did you know the construction industry, which designs the buildings we live and work in, is one of the most polluting in the world? It therefore offers enormous potential to make our environment more sustainable. Progress is being made – but more can be done. “
Advertisement
Contributing a whopping 39% of carbon emissions in 2018, the building and construction sector has some work to do when it comes to sustainable development. However, this is no easy task. Global population growth means the consequent demand for energy is also rising, having climbed 1% from 2017 and 7% from 2010. (1) The Global Alliance for Buildings and Construction (GlobalABC), an international United Nations initiative working towards a world with zero-carbon buildings, reveals that the floor area of buildings globally is expected to double by 2050. If nothing is done about it, energy demand in buildings could take a 50 % hike at the same time.
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/603777f3f672eb5dd17078bcc6cc0fcf.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
PILLAR OF SOCIETY
Yet emissions are only part of the story. The building industry is a key sector in national economies, with a strong potential for poverty reduction through the service and spaces it provides, not to mention the employment it offers. With the considerable resources it represents, the sector has a direct impact on the economic and social conditions of communities, affecting many aspects of people’s lives, including their health, safety, mental well-being and more. It is a key pillar of a sustainable society. The notion of sustainable construction primarily implies a harmonious relationship between ecology and economy in order to preserve natural resources for future generations. Sustainable construction addresses two major global challenges: the significant environmental impact of the construction industry, and the economic and social benefits. Given the sector’s socioeconomic importance, a number of efforts have been initiated towards more sustainable construction. However, improving sustainability in the built environment is challenging, because renovating existing constructs takes time and money, as does building new ones. Meanwhile, we all need somewhere to live, work, shop and receive all the necessary services in order to exist.
The notion of sustainable construction primarily implies a harmonious relationship between ecology and economy in order to preserve natural resources for future generations. Sustainable construction addresses two major global challenges: the significant environmental impact of the construction industry, and the economic and social benefits.
Sustainable building is supported at the global level by International Standard ISO 15392, Sustainability in buildings and civil engineering works – General principles, which was developed to address this issue. Recently updated to reflect the changes in the industry, it sets out internationally agreed and recognized principles for achieving sustainability in building and construction. Providing a common language for all stakeholders in the industry, from designers and manufacturers to regulators and consumers, it can serve as a basis for communication and the development of evaluation criteria. In addition to ISO 15392, sustainability is ensured through other standards and other dimensions of sustainability (economic, social, environmental protection), so it is important to mention other standards that affect it: ISO 14001 Environmental practical tools are needed to enable everyone to turn this will into a way. This, said Emma Risén, Manager of ISO/TC 163, ISO’s technical committee for measuring energy use in buildings, is where standards play a vital role. “ In order to make positive change, we need to know what base we are starting from and what progress we are making. Internationally agreed standards for measuring the various criteria of a building that is working towards reduced carbon emissions are the means to do that.” The ISO 52000 series is a good example. It was developed to help organizations contribute to the zero-carbon goal by helping them assess the energy performance of buildings in a holistic way. These documents contain a comprehensive method for calculating primary energy used for heating, cooling,
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/87ef2500636b94c962065a07f05edb15.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/6cae3c7a74e3d0bd8a5651df9404b5c2.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Management, ISO 26000 Guidelines on Social responsibilities, ISO 45001 Occupational safety and health management systems - Requirements with instructions for use and others.
A HOLISTIC APPROACH
Achieving sustainability in buildings is a global concern. At the United Nations Secretary-General’s Climate Summit in September 2019, a commitment was made to achieve a zero-carbon building sector and contribute USD 1 trillion in building investments in developing countries by 2030. While the many initiatives, commitments and incentive schemes are essential, lighting, ventilation and hot water of buildings. They can help further the cause of energy efficiency in building by allowing the performance measurement of new materials, technology and approaches to building design, construction and management.
Of course, we mustn’t' forget ISO 50001 – energy management. Designed to support organizations in all sectors, this ISO standard provides a practical way to improve energy use, through the development of an energy management system (EnMS). In recent years, in addition to ISO 9001 and ISO 27001, this standard is the most common in the world.
NET-ZERO AMBITIONS
There are also many international organizations dedicated to the cause. One of these is the World Green Building Council (WorldGBC), a global network of building councils working to reduce carbon emissions in the building and construction industry by 2050. Their Advancing Net Zero project aims to accelerate that goal through the Net Zero Carbon Buildings Commitment, which calls upon businesses, governments and non-governmental organizations around the world to take action towards decarbonizing the built environment.
As members of the WorldGBC, the Green Building Councils are delivering change on the national level with a number of activities such as certification schemes, education programs and other initiatives to help industry work towards net-zero-carbon buildings. The project involves a methodology that connects the private sector with local governments to ensure policies and activities are in place to further that goal.
GETTING GOVERNMENTS ON BOARD
Governments are essential to the sustainable buildings’ cause. While more can certainly be done, some are already making efforts to decarbonize the building sector. Building codes, for example, are being revised or created to cover the energy performance of buildings, and certification
schemes for low- or zero-carbon buildings have the potential to change the course of the entire sector. In 2015, as part of the Paris Agreement, 184 countries agreed to announce their national climate commitments, known as Nationally Determined Contributions (NDCs), to reduce greenhouse gas emissions and combat rising global temperatures. Amongst the NDCs submitted, some mention specific actions related to improving building performance. On the whole, though, global energy efficiency improvements are not taking place at a pace sufficient to offset the overall growth in demand. Designing sustainability into the building process is traditionally driven by costs, such as those related to construction, transformation and resources. More investment is needed in energy efficiency for the building sector, yet in 2018 the level of investment flattened out. So what else can be done?
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/9a222170a083db122b49f7979c469132.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
ISO 21931 is a good start. The two-part series, which offers a general framework for improving the comparability of methods for assessing the contribution of civil engineering works to sustainable development, helps organizations assess where they stand with their impact on the environment, and thus measure their progress. It is a useful tool for the assessment of a building or infrastructure project using a common method for expressing environmental product declarations. These declarations portray the impact that the project has on the environment, covering everything from the production of the raw materials used through to their end-of-life decommissioning. Being internationally agreed, this series allows for fair and accurate evaluation and comparisons, and thus uniformity and consistency in the way environmental product declarations are made for construction products and services. It’s not just measuring that’s required, however, but planning and forward thinking, says Karine Dari, Manager of ISO’s subcommittee SC 17, which focuses on sustainable civil engineering practices under the stewardship of technical committee ISO/TC 59, Buildings and civil engineering works. Dari, who is also a member of the GlobalABC, believes standards can help. . “ ISO 20887, Sustainability in buildings and civil engineering works – Design for disassembly and adaptability – Principles, requirements and guidance, takes this long-term planning approach, helping owners, architects, engineers and any other party involved in the life cycle of a building to improve its sustainability, saving time and resources along the way.” The standard assists users in two ways, by extending the building’s life through effective adaptability that makes it suitable for another use, and by optimizing its resources at the end of life through effective disassembly, reuse, recycling and disposal of its various materials. The result is reduced carbon emissions through optimal use of the building, lower costs through longer lifespan and better use of resources, and less waste going into landfill.
THE ACCESSIBILITY PILLAR
While energy performance and eco-friendly materials are important, the experience of people in the built environment is also essential to sustainability. Accessibility, for example, should be taken into account at every step of the building’s life cycle, says Eduardo Álvarez, former Chair of ISO’s subcommittee SC 16, Accessibility and usability of the built environment, that operates under ISO/TC 59.
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/cef9ea0d228c433ae330be834eb8fe6c.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
“A well-designed building will consider accessibility in the early stages of building design. In this way, the costs of providing accessibility and usability measures are minimal and improve its sustainability substantially,” he explains. Universality is the key, he adds, because any design that facilitates accessibility to one person in a public space cannot constitute a barrier to another. What’s more, he suggests that there is a direct relationship between accessibility and safety. “If it is not safe, it is not accessible. For example, if a curb is cut so that it facilitates the circulation of a wheelchair user, how will it impact a person with impaired vision? And if an acoustic signal at that pedestrian crossing is installed to compensate, how will that affect those living in a dwelling beside it ? ” Standards like ISO 21542, Building construction – Accessibility and usability of the built environment, can help to answer those questions as they specify a range of requirements and recommendations for many of the elements of construction that relate to access to buildings, including accessibility management. Over a billion people in the world are affected by accessibility issues, according to the World Health Organization, either because they suffer from reduced mobility themselves or because a member in their family does. A built environment that is safe, healthy and contributes to a sustainable world, that reduces rather than adds to carbon emissions, allowing everyone to breathe easier, is a blessing to us all. Whether this will be achieved by 2030 to hit the targets of the United Nations Sustainable Development Goals is yet unclear, but there are distinct signs of progress and International Standards can help to pave the way.
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/c2b0473f3b9d51f884889fda35586eeb.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
THE SITUATION IN SERBIA
Less than a year ago, Dragana Korica, executive director of the Green Building Council of Serbia, gave an interview to eKapija on issues of sustainable development.
Ms. Korica believes that the circular economy is one of the most current topics. The EU recently adopted an Action Plan for the Circular Economy, and Serbia is working on that as well. The Ministry of Environmental Protection has recently presented a Roadmap for the Circular Economy. Therefore, the transition to such an economic model in construction, which will lead to the optimization of the necessary natural resources, while reducing
the amount of waste is not only justified but also necessary; not to mention the shortcoming in the treatment of construction waste. The construction sector, as one of the fastest growing economies, and the pandemic in Serbia has only slowed down growth, is also one of the largest producers of waste (world statistics show a quantity of 1.3 billion tons per year). All this indicates why this is one of the principles that should be implemented in the sector, ie. transform it to work on the principle of a circular model. The Green Building Council of Serbia, in cooperation with PKS and Cirecon, partners here in Serbia, will soon start the realization of the practical part of the project of the international consortium, in the part related to construction. Sustainable construction in Serbia
implies a number of principles and standards, which are already known to the profession, they just need to be applied, including innovation. Like all other standards, unless the law prescribes otherwise, those that would contribute to green - sustainable construction are not binding, so the Green Building Council of Serbia is working with the goal of wider implementation, so that it becomes a "new normality".” – she states.
A good example of innovation and application of guidelines and standards of sustainable construction in Serbia is certainly one of the largest and most respected construction companies - STiM gradnja LLC Belgrade. This company is proof that innovation, vision and knowledge of the upcoming opportunities are quite enough to set up a business in order to ensure sustainable construction. Although it was founded more than a decade ago, a team of young and professional people oriented their business towards quality and sustainability in all aspects, although there was not much talk about it in Serbia at the time. Only since 2012, with the introduction of the energy passport, it has been confirmed that on the topic of net zero (Kula Ušće 2 with an innovative model of natural ventilation, which significantly reduces energy needs) STiM gradnja is a leader in standardization and application world guidelines for sustainable and quality construction, so it remains synonym of company that sets the highest standards in the field of construction operations. In order to have more sustainable facilities in Serbia, it is necessary, according to Tomislav Cerovac, founder of STiM construction, to implement the guidelines of the World Council for Green Building, which includes: - Taking an intelligent approach to energy - minimising energy use in all stages of a building’s life-cycle, making new and renovated buildings more comfortable and less expensive to run, and helping building users learn to be efficient too; - Safeguarding water resources - considering the impact of buildings and their surroundings on stormwater and drainage infrastructure, minimising waste and maximising reuse; - Engaging building users in reuse and recycling; - Promoting health and wellbeing - bringing fresh air inside, delivering good indoor air quality through ventilation, and avoiding materials and chemicals that create harmful or toxic emissions; - Incorporating natural light and views to ensure building users’ comfort and enjoyment of their surroundings, and reducing lighting energy needs in the process. - Keeping our environment green - recognising that our urban environment should preserve nature, and ensuring land quality is protected or enhanced, by, for example, remediating and building on polluted land or creating new green spaces; - Creating resilient and flexible structures - adapting to our changing climate, ensuring resilience to events such as flooding, earthquakes or fires so that our buildings stand the test of time and keep people and their belongings safe; - Connecting communities and people - Considering all stages of a building's life-cycle
Certainly, there is still a lot of work to be done on "greening" the construction, and the media also play an important role in providing information to a wide audience on such important topics.
Also, bright examples of construction companies, such as STiM gradnja, can help us get better acquainted with this concept and how to integrate sustainability and quality into all the services that the construction industry can provide us, such as: professional supervision, design, design, construction of facilities, as well as reconstruction, adaptation and rehabilitation of facilities for various purposes.
In addition to NACOR, which can help you implement the standards and point out the necessary guidelines to be followed, Stim gradnja doo is here to provide you with all these services, in accordance with the highest quality standards.
Iva Vuković Tomislav Cerovac
Sources (Izvori): International Energy Agency and United Nations Environment Programme, 2019 Global Status Report for Buildings and Construction; iso.org; ekapija.com
that the facilities are being built as energy efficient. This topic is now well known to the public and not only to those who are directly related to construction. In addition to more and more certified construction companies in Serbia, as well as a large number of facilities that are at the top in the EU
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/9c1c16b42d904b77716edc3956071391.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
DANA 15.01.2020. GOD. U UŽICU JE ODRŽANA RADIONICA NA TEMU GLOBALG.A.P. STANDARDA, U ORGANIZACIJI ASOCIJACIJE ZA UNAPREĐENJE PROIZVODNJE VISOKOŽBUNASTE BOROVNICE I SERTIFIKACIONE KUĆE BIOAGRICERT. RADIONICI SU PRISUSTVOVALI ZAINTERESOVANI POLJOPRIVREDNI PROIZVOĐAČI KAO I PREDSTAVNICI NACOR-A, A PREDAVAČ JE BIO NIKOLA DAMLJANOVIĆ, ZVANIČNI GLOBALG.A.P. OCENJIVAČ. UJEDNO, OVO JE BILA I PRILIKA DA SE IZ JEDNOG DRUGAČIJEG UGLA UPOZNAMO SA OVIM STANDAR- DOM, SA NJEGOVIM ISTORIJATOM, ZNAČAJEM, ZAHTEVIMA…
STANDARD GLOBALG.A.P
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/a328b3d9763670ccd39303af58399446.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Sertifikat dobre poljoprivredne prakse i ulaznica na svetsko tržište voća i povrća
Šta je zapravo GLOBALG.A.P. standard i zašto je on bitan za proizvođače u Srbiji?
GLOBALG.A.P. je privatni standard koji je napravljen za potrebe maloprodajnih lanaca širom sveta. Priča o ovom standardu počinje ne tako daleke 1997. godine sa inicijativom 17 evropskih maloprodajnih lanaca (Lidl, Metro, Tesco, Sainsbury’s, Marks&Spencer, Conad, Coop, Spar i dr.) za iznalaženjem efikasnog rešenja kontrole proizvođača - dobavljača svežeg voća i povrća. Naime, u to vreme javnosti su već bili poznati skandali na tržištu hrane u vezi sa pojavom patogenih bakterija (Ešerihija, Listerija i sl.), kao i prekomernih ostataka teških metala i pesticida na voću i povrću, nedeklarisane genetički modifikovane hrane i dr. i osnovni cilj ovog standarda je bio sprečavanje ovakvih i sličnih skandala u objektima maloprodajnih lanaca. Sa tim u vezi, te godine je nevladinoj i neprofitnoj organizaciji „Food Plus“ iz Kelna, Nemačka, poveren zadatak definisanja standarda dobre poljoprivredne prakse („Good Agriculture Practice – G.A.P.“), a par godina kasnije tj. 2000. godine u Barseloni je javnosti predstavljena prva verzija ovog standarda, koji je tada dobio naziv EUREPG.A.P. Vremenom, ovu inicijativu su podržali i brojni drugi lanci maloprodajnih objekata širom sveta kroz svoje članstvo u ovom standardu, tako da je danas njihov broj između 40 i 50 (fotografija na strani 34 pokazuje trgova- čke lance koji su trenutni članovi GLOBALG.A.P. standarda). Pored evropskih lanaca, 2007. godine članovi ove grupacije postaju i neki američki trgovački maloprodajni lanci, od kojih je svakako najvažniji Walmart (tada, ali i trenutno najveći lanac maloprodajnih objekata u svetu), čiji je ulazak inicirao promenu naziva standarda. 2007. godine naziv EUREPG.A.P. se menja u GLOBALG.A.P, u ime koje standard nosi i danas. Značaj GLOBALG.A.P.-a se ogleda prvenstveno u tome što veliki broj proizvođača voća i povrća iz Srbije plasira svoje proizvode na tržište EU – direktno ili preko posrednika, upravo kroz objekte maloprodajnih lanaca, koji, kao osnovni preduslov za saradnju postavljaju upravo validan GLOBALG.A.P. sertifikat, odnosno sertifikovanu proizvodnju. Pored toga, neki od ovih trgovaca (Ahold Delhaize, Lidl, Metro…) posluju i u Srbiji i u velikoj meri su već svojim dobavljačima nametnuli proizvodnju u skladu sa određenim standardima, od kojih je GLOBALG.A.P. najčešći kada je reč o svežem voću i povrću..
Koje zahteve GLOBALG.A.P. standard postavlja pred poljoprivredne proizvođače?
U suštini, standard čini ček-lista tj. lista provere koja se sastoji od preko 200 zahteva (kontrolnih tačaka), dakle reč je o veoma obimnom i zahtevnom standardu. U praksi, nikada nisu svi ovi zahtevi primenjivi, tako da je njihov realan broj prilikom kontrole nešto manji. Na primer, jedan od zahteva kod proizvodnje povrća jeste primena plodoreda, ali kada je proizvodnja voća tj višegodišnjih vrsta u pitanju, ovaj zahtev nije primenjiv. Dalje, 5 kontrolnih tačaka se odnosi na proizvodnju Genetički Modifikovanih Organizama
(GMO), no s obzirom da je proizvodnja GMO u Srbiji zakonski zabranjena, ovi zahtevi su takođe neprimenjivi. Slično tome, proizvođači koji nemaju navodnjavanje ne moraju da odgovaraju na zahteve koji se odnose na navodnjavanje itd. Od preko 200 kontrolnih tačaka, najveći broj se odnosi na samu zdravstvenu bezbednost proizvoda. Na primer, dosta kontrolnih tačaka se bavi higijenom proizvodnje, bilo da je reč o berbi, transportu, prebiranju ili pako- vanju proizvoda. Pa tako, zahteva se blizina toaleta i oprema za pranje ruku na polju gde se vrši berba i u objektu u kojem se proizvod dalje pere / prebira / skladišti / pakuje, kao i čista ambalaža u koju se proizvodi beru, čisto transportno vozilo, zdravi berači tj. berači bez vidljivih simptoma zaraznih i prenosivih bolesti i sl. Takođe, dosta kontrolnih tačaka se odnosi na upotrebu sredstava za zaštitu bilja koji bitno utiču na bezbednost hrane: potrebno je da se vode zapisi o svim tretmanima, da se prilikom upotrebe poštuju uputstva sa deklaracije, konzumna i radna karenca, da se radi analiza na prisustvo ostataka pesticida i sl. Pored zahteva za bezbednost proizvoda, veliki broj kontrolnih tačaka se odnosi na zdravlje i bezbednost radnika na radu. Tako, između ostalog, mora da se vodi računa da svi radnici koji rukuju sa opasnim materijama (pesticidima, koncentrovanim kiselinama i sl.) imaju na raspolaganju i koriste odgovarajuću zaštitnu odeću (maske za lice, gumene rukavice, nepromočive mantile, čizme i sl.). Osim toga, na gazdinstvu je u svakom trenutku potrebno imati pribor za prvu pomoć u blizini mesta na kojem se radi i najmanje jednu osobu obučenu za pružanje prve pomoći. Treća oblast (pored bezbednosti hrane i bezbednosti radnika) kojoj se pridaje velika pažnja jeste zaštita životne sredine. Osnovni higijenski uslovi dostupni na polju: toalet i odgovarajuća oprema za pranje ruku
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/5226a67b6462840a4581dd2fce6af087.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Odlaganje prazne, čiste ambalaže od pesticida u posebnoj, ograđenoj prostoriji na gazdinstvu
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/ea62d2522495e5f6543af515a1169c50.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/15ef74e2ef0249441e80b5d37eaf1f2e.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/c78b6b2c25b764cbb991a7b748af6b8b.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Prilikom upotrebe pesticida obavezno se koriste zaštitne maske za lice sa filterima koji štite radnike od trovanja, uključujući i zaštitu od toksičnih isparenja
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/2a8358ab49663bd4d53044b6eb12fa28.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Jedan od primera je upravljanje praznom ambalažom od pesticida. Naime, GLOBALG.A.P. zahteva od poljoprivrednih proizvođača da se ova ambalaža nakon upotrebe dobro opere tj. da bude čista, da se skladišti pod ključem, odnosno u uslovima sa ograničenim pristupom i najzad da se uklanja putem registrovanih sistema za uklanjanje ove vrste otpada (zabranjeno je spaljivanje ove ambalaže, njeno zakopavanje, bacanje u šumu, reku, upotreba na gazdinstvu za druge svrhe i sl.).
Kako funkcioniše proces sertifikacije i koliko često se vrši kontrola sa ciljem obnove sertifikata?
Proces sertifikacije je relativno jednostavan i nema prevelikih razlika u odnosu na neki drugi standard. Najpre, proizvođač se prijavljuje sertifikacionom telu za sertifikaciju popunjavanjem prijavnog formulara u kojem navodi osnovne podatke o sebi i o svojoj proizvodnji koju prijavljuje za sertifikaciju. Na osnovu popunjene prijave sertifikaciono telo izdaje finansijsku ponudu za sertifikaciju. Ukoliko proizvođač prihvati ponudu sertifikacionog tela, zaključuje se ugovor o sertifikaciji, nakon čega proizvođač biva registrovan u GLOBALG.A.P. bazu podataka koja se nalazi na internet stranici https:// www.globalgap.org/uk_en/. Tom prilikom mu se dodeljuje jedinstveni GLOBALG.A.P. broj (GGN – GLOBALG.A.P. number, sastavljen od 13 cifara), putem kojeg on i njegovi kupci mogu uvek pratiti aktuelno stanje sertifikata (da li je validan ili je istekao/suspendovan/ ukinut, za koje proizvode je izdat i sl.). Nakon ovog, administrativnog dela, sledi praktičan deo sertifikacije, a to je kontrola proizvodnje na licu mesta kojom prilikom se proverava primenjivost i ispunjenost zahteva definisanih u listi provere (preko 200 kontrolnih tačaka). Kontrola se mora obaviti tokom berbe, što je pravilo samog standarda. Ukoliko tokom kontrole budu uočene neke neusaglašenosti (nedostaci), proizvođaču se daje rok (28 dana) za uklanjanje tih nedostataka. U slučaju da se eventualni nedostaci uklone, stiču se uslovi za izdavanje sertifikata, koji se izdaje na tačno godinu dana tj. 365 dana od datuma izdavanja. Proces resertifikacije tj. obnove sertifikata se sprovodi svake godine i svake godine se vrši kontrola ispunjenosti zahteva na terenu pre izdavanja / obnove sertifikata.
Za kraj, na radionici je bilo reči i o poljoprivrednoj proizvodnji bez ostataka pesticida. Možete li nam reći nešto više o tome?
Da, proizvodnja bez ostataka pesticida („Pesticide residues free“ ili „Zero residues“) je relativno novi koncept tj. globalno novi standard u sertifikaciji poljoprivrednih proizvoda. Reč je o proizvodnji kojom se dobijaju poljoprivredni proizvodi koji na sebi i u sebi ne sadrže ostatke pesticida.
Praktično, ovo se potvrđuje analizom odgovarajuće laboratorije kao i sertifikatom izdatim nakon tih analiza. Uzorkovanje proizvoda vrši sertifikaciono telo, a ono može biti na polju, tokom berbe, ali i iz skladišta gotovih proizvoda, iz prometa (iz prodavnice) i sl., jednom ili više puta godišnje, a sve u zavisnosti od analize rizika samog proizvođača, njegove proizvodnje i njegovog proizvoda. Na primer, jagoda ili jabuka su mnogo rizičniji proizvodi od pšenice ili ovsa kada je u pitanju upotreba pesticida, dalje proizvodnja od 10ha pod jagodom, na 10-ak različitih parcela je svakako rizičnija od proizvodnje na jednom mestu i na površini od 1ha i sl. Granica detekcije na koju laboratorije danas rade ispitivanje širom sveta kao i granica izveštavanja je 0,01mg/kg, tako da izdati sertifikat, kao i logo o odsustvu pesticida na proizvodu garantuju potrošaču da taj proizvod ne sadrži nijedan pesticid iznad ove granice. Napominjem da ovde nije reč o organskoj proizvodnji, u kojoj je upotreba sintetičkih pesticida i sintetičkih đubriva zabranjena. Ovde je više reč o integralnoj proizvodnji, u kojoj su dopušteni sintetički inputi, ali na takav način da se sve upotrebljene štetne materije (npr. sintetički pesticidi) uspeju razgraditi do vremena berbe tj. da se kao krajnji rezultat ove proizvodnje dobija „čist“ proizvod tj. proizvod bez ostataka pesticida.
U slučaju da je neko od naših čitalaca zainteresovan za sertifikaciju po nekom od ovih standarda ili za dodatne informacije u vezi sa ovom temom, na koji način se mogu informisati?
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/c611607d7556cd6c79dd4c0544c42263.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Za sve dodatne informacije, čitaoci i svi zainteresovani nam se mogu obratiti putem telefona: 060/3158905 ili e-mail adresu: dnikola@gmail.com tj. nikola.damljanovic@bioagricert.com
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/5f4a5f61c22d8959c946256b0775f4df.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
MADA JE ZDRAVSTVENA NEGA OSNOVNO LJUDSKO PRAVO, MILIONI LJUDI I DALJE ILI NEMAJU PRISTUP ILI SU PRISILJENI DA BIRAJU IZMEĐU ZDRAV- STVENE ZAŠTITE I DRUGIH SVAKODNEVNIH TROŠKOVA, POPUT HRANE, GARDEROBE, RAČUNA.
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/58f741891c3aef4661422e532c60ddac.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/c9d96edb8f0197c8a906a20eef0fb1af.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/284a9cfc9c52ffb884290a5bbd2358de.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Sa više od 1400 zdravstvenih standar- da, Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) pomaže da se te težnje ostvare. Ovi globalno priznati standardi pomažu zdravstvenim sistemima da razviju i procene važne teme kao što su upravljanje, liderstvo, prevencija i kontrola infekcija i upravljanje lekovima, a sve to utiče na kvalitet usluga koja se javnosti pruža.
Standardi u ovoj oblasti omogućavaju zdravstve- nim sistemima da upoređuju usluge, razmenjuju informacije, prikupljanju podatke, i štite privatnost pacijenata. Korist od njihovog uspostavljanja i primenjivanja su višestruke: • Zdravstvena industrija – zahvaljujući doslednosti koju ISO zdravstveni standardi nude, pružaoci zdravstvene zaštite, nacionalne vlade i proizvođači ne moraju da se pridržavaju višestrukih specifikacija i zahteva za različita tržišta. Dodatno, ISO standardi su strateški alati koji pomažu preduzećima da steknu konkurentsku prednost putem proizvoda i usluga koji su sigurni, pouzdani i verodostojni. • Regulatorna tela – mogu se osloniti na pouzdana međunarodno usklađena rešenja, koja se stalno preispituju i poboljšavaju kako bi pružila tehni- čku osnovu za tržišno-prilagođene zdravstvene propise koji ispunjavaju očekivanja građana. • Potrošači - ISO standardi štite interese potrošača osiguravajući kvalitetnu negu i sigurne i pouzdane proizvode i usluge. Oni nastoje da usklade zdravstveni sektor radi smanjenja troškova, olakšavajući tako pristup nezi i povećavajući efikasnost. Od stomatologije, optike, hirurgije, preko oprema za transfuziju, medicinskih aparata, do zdravstvena informatika i menadžmenta u zdravstvu, standardizacija u oblasti zdravstva pokriva različite sektore. Tehnički odbori ISO naporno rade na formulisanju standarda koji štite zdravlje i bezbednost pacijenata širom sveta.
Na primer ISO/TC 210 – Upravljanje kvalitetom i odgovarajući opšti aspekt medicinskih uređaja je proizveo 31 standard koji se odnosi na upravljanje kvalitetom medicinskih proizvoda, pomažući da se osigura siguran dizajn i performanse medicinskih proizvoda. Osim toga, ISO/TC 215 – Zdravstvena informatika razvija standarde koji omogućavaju slobodan protok podatka između sistema.
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/a1e50f453377f1906f5136a3f15d5781.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
ZAŠTO SU NAM POTREBNI STANDARDI U ZDRAVSTVU?
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/5671854c83bdbd5acf61ad57dd889fde.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
U nastavku teksta Vam predstavljamo Centar za dentalnu estetiku i implantologiju – CDEI kroz deo razgovora sa osnivačem dr Igorom Ristićem.
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/ac7533efb216971bfe99005df385abf0.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
„Svaka realizacija uspešnog biznisa počinje prvim korakom, stupanjem u komunikaciju sa neophodnim partnerima, a zatim slede: formiranje tima, prikupljanje finansijskih sredstava, saveta i raznih konsultacija. Inicijalno, mnogo toga se može završiti i putem elektronske komunikacije no, kada dođe do potrebe za ličnim kontaktom, način na koji ćemo iskomunicirati može biti često “deal breaker” koji će potom uslediti. Svaka kvalitetna verbalna, živa komunikacija počiva na otvorenom i jasnom izražavanju sopstvenih ideja i adekvatnoj reakciji na reči sagovornika. Lep i zdrav neskriveni osmeh, pogled u oči i otvoren stav, vekovima su smatrani vrlinom i odlikom ljudi od poverenja Ili su barem to nagoveštavali pri prvom susretu. Problem prikrivenog osmeha, zbog svesti o njegovoj estetskoj manjkavosti, može se danas relativno efikasno i dugotrajno rešiti. Upotrebom različitih protokola, savremenih materijala ali i timskim pristupom, moguće je osloboditi se svih ličnih nesigurnosti i dati svom socijalnom nastupu dodatnu vrednost. Kada širimo neskriveno pozitivnu energiju, dovodimo uvek do pozitivne reakcije okoline i sagovornika u poslovnim, socijalnim, ali i emotivnim vezama. Pored pomenutog posvećenog tima, za efikasnu realiza- ciju danas su nam dostupne i fantastične tehnologije koje su
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/83602237bb3495ac915522afdc29f38f.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
Takva kompatibilnost imaće trajan uticaj na to kako se u budućnosti mogu prenositi informacije o pacijentima iz jednog sistema u drugi. Medicinska oblast je sinonim za instrukcije i propise upravnih tela i medicinskih udruženja. Razlog tome je što se izvrsnost i kvalitet koji se traže u ovoj oblasti ne mogu zanemariti. U tu svrhu ISO standardi mogu se koristiti za pojednostavljenje svakodnevnih zdravstvenih zahvata i prihvatanje najbolje globalne prakse. Jedan od najboljih primera iz prakse je svakako Centar za dentalnu estetiku i implantologiju – CDEI koji je prepoznao potrebnu za usklađivanjem sa međunarodnim standardima kvaliteta, pa nakon je sertifikacije ostao vodeća stomatološka praksa u regionu, sa internacionalnim priznanjima iz ove oblasti.
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/ac281f02f6f6f48d0bb4a46a8457826f.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/449bb52889ecdd9772b688f0167bac7f.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
prožele stomatologiju kao struku. Digitalizacija je od početnih faza pre par decenija, više kao administrativni alat, duboko zašla u polje praktično svih kliničkih procedura: od dijagnostike i savremenih softvera za 3D prikaz anatomskih detalja preko preciznih uređaja za izradu nadoknada (krunica i mostova) ili virtualno vođene implantologije. Srećom, sve od navedenih procedura danas je moguće dobiti i u našoj praksi. Nadalje, pacijent je u mogućnosti da u potpunosti utiče na budući rezultat finalne estetike i to u najvećoj meri baš zahvaljujući novim protokolima i tehnologijama, sledeći stručno prihvatljive okvire! Digitalna tehnologija intenzivno omogućava da u 3D tehnici štampamo prototipe, odnosno makete punog volumena budućih zuba koji nedostaju. Time smo u mogućnosti da kroz razgovor sa pacijentom definišemo oblik, veličinu, zagrižaj i neke druge funkcionalne odnose u ustima.
Tek kada taj protip prilagodimo do detalja u ustima, uz uvažavanje svih želja pacijenta, prelazimo na sledeću fazu u kojoj se izrađuju definitivne nadoknade od cirkonija ili disilikatne keramike. Na taj način se izbegava faktor nezadovoljstva pacijenta krajnjim rezultatom ili njegovom neadekvatnom funkcijom, jer je praktično sve vreme pacijent bio uključen u proces rada, a na prototipu je mogao da uoči potencijalne manjkavosti i utiče na remodelaciju nadoknada. Takav pristup do skora nije bio moguć dok smo koristili analogne postupke izrade- precizna replikacija nije bila u potpunosti moguća! Imajući u vidu da konstantne inovacije uvode sve više novih i do sada manje poznatih faza i kliničkih procedura, kao tim koji se stalno uvećava, nametnula se potreba da kroz proces standar- dizacije u kliničkom, ali i administrativnom delu poslovanja, povećamo nivo efikasnosti svih aktera koji su involvirani u terapijski proces. Od prijema pacijenata do završetka terapije i dugoročnih kontrola. Tako, skriveni osmeh sa početka teksta, koji uz puno empatije i stručnog vođstva biva rekonstruisan učešćem različitih stomatoloških specijalnosti, mora biti periodično kontrolisan i pregledan. Time se rezultati investicije vremena i sredstava uloženih u njega najbolje čuvaju a on postaje deo Vaše ličnosti i sredstvo kvalitetnije komunikacije, kao da je oduvek bio tu!“
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/9ff08db60a5a377aac13d0c2c9f14318.jpeg?width=720&quality=85%2C50)
LABORATORIJA VAŠE PORODICE
Lanac privatnih porodičnih Aqualab laboratorija je osnovan 2002. godine, sa ciljem da obezbedi najkvalitetniju dijagnostiku u najkraćem mogućem roku. Počeli smo sa radom kao prva privatna zdravstvena ustanova koja je dobila dozvolu da radi genetske analize, i tokom godina prerasli u sistem Aqualab - koji danas pruža usluge u oblasti biohemije, mikrobiologije, genetike i patohistologije. Ono što nas izdvaja kod naših stalnih kijenata
je to što kod nas možete uraditi preko 4000 laboratorijskih analiza. Naš zadatak je da obezbedimo da i klijent i ordinirajući lekar dobiju kvalitetan i pravovremeni nalaz o rezultatima ispitivanja humanog biološkog materijala. Ova vrsta posla je zapravo nešto više - ovo je humani pristup svakom pojedincu, što dodaje onu notu koja je potrebna da imate idealan spoj-da radite ono što volite.
VIŠE OD 4000 ANALIZA NA JEDNOM MESTU
Od 2011. godine smo partneri sa najvećim lancem laboratorija u Evropi - Synlab GMBH and Co, koji je prisutan u 36 zemalja, na 4 kontinenta. Pored Nemačkog Synlaba, uspešnu saradnju ostvarujemo i u oblasti genetike sa Američkom kompanijom Natera (prenatalni test Panorama) i francuskom kompanijom Biomnis Eurofins (prenatalni test Ninalia).
Mi smo prva zdravstvena ustanova koja je dobila sertifikat kvaliteta TÜV na našim prostorima. Kao sistem Aqualab laboratorija smo lanac od preko 60 objekata i oko 450 zaposlenih. Najrasprostranjeniji smo širom teritorije Srbije i BiH I do kraja leta ćemo imati trocifren broj Aqualab laboratorija, tako da naše usluge budu dostupne svima i svuda. Imamo centrale u dve različite države, koje za Vas rade od 00-24h, 365 dana u godini, a to su: Banja Luka i Beograd. Ono što je interesantno jeste da je naša priča krenula kao family bussiness, i ta ideja je živa sve do danas, obzirom da u kompaniji rade direktorovih petoro dece, zet i snaja. Odatle i jeste nastao slogan ”Laboratorija vaše porodice”.
Stručni tim Aqualab-a sačinjava: 5 doktora nauka (4 su profesori Univerziteta), 4 lekara specijalista kliničke biohemije, 2 lekara specijalista transfuziologije, 7 lekara specijalista mikrobiologije, 5 lekara specijalista patohistolo- gije, 1 lekar specijalista za medicinsku citologiju, 1 lekar pedijatar – genetičar, 2 molekularni biologa, 40 medicinskih biohemičara, i preko 180 viših i srednjih laboratorijskih i medicinskih tehničara.
Naše laboratorije raspolažu sa najsavremenijom laboratorijskom opremom: biohemijskim i hematološkim analizatorima, analizatorima za određivanje tumorskih markera, lekova i hormona, koagulometrima, analizatorima za elektrolite, eliza analizatorima, aparatima za Real TIME PCR, analizator za mikrobiologiju, itd. Posebnu pažnju posvećujemo i samom preanalitičkom procesu rada i trenutno smo jedina zdravstvena privatna ustanova u Srbiji koja raspolaže i takvom opremom, Cobas p 612 i integrativni sistem Cobas pro. O kvalitetu i brzini naših usluga mozda najbolje govori činjenica da na godišnjem nivou brojimo više od 2 miliona zadovoljnih korisnika. Naše iskrene želje bi bile da dođete i uverite se u sve navedeno- * Vi kao pojedinci ste ono od čega zavisi naš sistem i naše poslovanje*. Tajna formula našeg uspeha je upravo Vaše zadovoljstvo.
www.aqualab.rs
![](https://assets.isu.pub/document-structure/211120160324-0cd37f51eb69aea054534ab39483871c/v1/d929383c8ab1a8009a02878cb4a53a5b.jpeg?width=720&quality=85%2C50)