17 minute read
Što nam znači pas
rao se prilagoditi hodanju na duge staze u potrazi za hranom i vodom i polako je počeo hodati dvonoške.
Na nove se uvjete morao adaptirati i davni predak psa; nevelike šumske zvjerke postajale su veće i jače kako bi mogle bolje loviti na otvorenim poljima, što je prije oko milijun godina dovelo do vrste nazvane Canis (lat. pas), krupne zvijeri slične i vuku i psu, od koje su se razvile vrste kakve danas poznajemo. Po nekim teorijama, vukovi i psi evoluirali su paralelno, po drugima, psi su nastali od vukova. Postoje genetski dokazi da je pas potekao od vuka, kao i dokazi za to da se pripitomljavanje odvijalo nekoliko puta tijekom povijesti na raznim dijelovima svijeta, u dugačkom periodu od, procjenjuje se, prije pedesetak do prije dvadesetak tisuća godina. Pripitomljavani su i vuk i pas, a najstariji identificirani pas je pas sličan haskiju, ali krupniji, čiji su ostaci nađeni u spilji Goyet u Belgiji i stari su gotovo 32.000 godina. Živio je uz ljude, a na jelovniku su mu bile životinje poput konja i sobova.
Advertisement
Ne možemo znati je li suživot čovjeka i psa krenuo tako što su se vukovi i psi počeli motati oko ljudskih nastambi ili su ljudi donosili doma mladunčad (koja je čovjeku sigurno i tada bila neodoljiva) nađenu u divljini, ali sigurno je da je pas prva udomaćena životinja. U početku bilo im je dopušteno jesti ostatke nakon što bi se ljudi vratili iz lova, pa su vjerojatno isprva slijedili ljude kao strvinari, ali ljudi su ih i samoinicijativno hranili za lošeg vremena kada bi se životinje u potrazi za hranom približile naseljima. S obzirom na to da vuk funkcionira u čoporu s čvrstom hijerarhijom, smatra se da čovjeku nije bilo teško zauzeti položaj alfa vuka, tj. onoga kojeg se poštuje. Za hranu, psi su preuzeli ulogu čuvara, motrili su i pazili dolazi li neka prijetnja i lajanjem obavještavali ljude da je opasnost blizu.
Vjerni pomagači
Psi su se prilagođavali životu s ljudima te su evoluirali u naše zaštitnike i branitelje. Upravo to je razlog što su najradije u blizini vlasnika i što ne skidaju pogled s njega. Može nam, recimo, izgledati preslatko kada pas gleda malo u nas, malo u našeg sugovornika, kao da prati razgovor, ali on tada zapravo, bez obzira na to što je dobre volje i maše repom, obavlja ulogu motritelja - čeka vaš znak ili znak opa-
snosti kako bi skočio u obranu svog čovjeka, kao što je činio i desecima tisuća godina u prošlost.
U tom su dugom razdoblju ljudi, što svjesno, što nesvjesno, uzgajali pse zbog karakteristika koje su željeli istaknuti, a jedan od rezultata je pseća privrženost čovjeku. Odanost i poslušnost bili su preduvjeti kako bi se psi mogli obučiti za različite vrste poslova. Oni su bili i jesu čuvari posjeda i pastiri, nekada lovci, a u najgorim slučajevima krvoločni ratnici trenirani za borbe koje bi trebale biti zabava za određeni soj ljudi. I kad pogledamo stranice crnih kronika i slučajeve u kojima su agresivni ili odgojno zapušteni psi napali druge pse ili ljude, jasno je da je za pseća zastranjenja kriv čovjek. Kada je odnos čovjek - pas zdrav, to je druženje u kojem već i tapšanje psa može dovesti do pozitivnih promjena kod obje strane.
Razumijevanje psećih sposobnosti dovelo je do njihova "zapošljavanja" na mnogim poljima, pa su psi postali vodiči slijepih osoba, pomagači oboljelima od dijabetesa, epilepsije i drugih bolesti koji mogu predosjetiti napadaj, svojim njuhom otkrivaju skrivenu drogu, ali mogu nanjušiti i bolest. Djeluju terapeutski kod različitih fizičkih i mentalnih stanja. Oni su tu za nas kad nam je teško, a puno znači već i to što nas obično gledaju kada im nešto govorimo.
Veza koja godi zdravlju
Još uvijek učimo o tome što sve utječe na povezanost ljudi i pasa. Jedan aspekt te povezanosti kod dobrog odnosa sigurno su pozitivni učinci na zdravlje. Već i šetnja pomaže čovjeku i psu da se razgibaju i dobiju neku zdravstvenu korist. Kad su čovjek i pas u sretnoj interakciji, primjerice kada čovjek mazi psa ili se igraju,
Jeste li dobar tandem?
Hoćete li činiti dobar duo sa svojim psom, ovisi o vašoj osobnosti. Ljudska osobnost često se svrstava u jednu od "pet velikih" kategorija, prema teoriji psiholoških osobina. To su: ● otvorenost (otvorenog uma, znatiželjni) ● savjesnost (organizirani, pouzdani) ● ekstraverzija (brzo se prilagođavaju novoj sredini, društveni) ● ugodnost (susretljivi, tolerantni, ljubazni) ● neuroticizam (anksiozni, razdražljivi, ćudljivi). Najsretniju vezu sa psima ostvaruju otvoreni ljudi. Psi pouzdanih, samouvjerenih ljudi čvršće se uz njih vežu i ponašaju se poput djece prema roditeljima, a ti su vlasnici sposobni dobiti najbolje od svojih pasa tijekom obučavanja. Neuroticizam je povezan sa slabijim sposobnostima treniranja. Psi vlasnika iz ove kategorije obično ne slijede njihove zapovijedi kao psi vlasnika iz ostalih kategorija. Ali nije sve u tom odnosu loše - psi ljudi iz skupine neuroticizma često su vrlo privrženi i snažno podržavaju svoje vlasnike. Preuzimaju ulogu "vrtlara" i svojim su vlasnicima itekako potrebni. U takvom odnosu ima dobrobiti i za pse, što se vidi po njihovim sniženim razinama stresnog hormona kortizola.
Kako psi uče
Kako to da su psi (ne svi i ne sve pasmine jednako, naravno) uopće sposobni svladati različite zadatke? Psi su vrlo svjesni onoga što ljudi govore i čine, upravo to im omogućuje svladavanje različitih zadaća. Treniranje obično uključuje nagrađivanje, ali nagrada ne treba biti poslastica, to može biti i češkanje iza uha, brzinska igra bacanja i donošenja loptice ili nešto drugo u čemu pas uživa. Pas će se vjerojatno sjećati što je prethodilo nagradi, pa je vrijeme nagrađivanja jako važno - nakon što dobije nagradu, pas će vjerojatno željeti ponoviti ono što je učinio neposredno prije nagrađivanja. Novija istraživanja pokazuju da je pas sposoban i za socijalno učenje, odnosno učenje promatranjem i imitiranjem drugih. Ranije se mislilo da je samo ljudsko biće sposobno za socijalno učenje, ali sada je dokazano da i neke životinje, uključujući pse i vukove, mogu učiti na taj način. Vukovi će vjerojatnije naučiti nešto novo imitiranjem pripadnika vlastite vrste, no pse je moguće uvježbati da imitiraju ljude kako bi naučili neka nova ponašanja. Ta se metoda ponekad naziva trening DAID (akronim od "Do As I Do", na engleskom "radi što i ja"). DAID funkcionira kod učenja malih trikova, kao i složenijih ponašanja. Prvi korak je naučiti psa da shvati kako određena zapovijed znači da treba oponašati ono što vi činite. To možda nije lagano, ali jednom kada to shvati, samo su njegov mozak i dobra volja granica.
snižavaju im se razine tzv. stresnog hormona kortizola. Istodobno, kod obje strane porast će razine oksitocina, hormona važnog za društveno i obiteljsko povezivanje i povezanog s osjećajima povjerenja i naklonosti. Za ove ugodne hormonske promjene potrebno je samo nekoliko minuta, pa ako ste napeti i pod pritiskom, možete provesti koji trenutak milujući psa i osjećat ćete se malo bolje gotovo istog časa. A bolje će se osjećati i pas.
Drugi aspekt je funkcionalan, što znači da pas razumije i slijedi čovjekove naredbe. Moglo bi se pomisliti da to dvoje ionako ide zajedno, ali kako su pokazala neka istraživanja, nije uvijek tako.
Kako vidimo pse?
Američki sociolog David Blouin u svom je istraživanju iz 2015. proučavao odnose vlasnika s njihovim psima i zaključio da se većinom mogu svrstati u jednu od tri kategorije. 1. Oni s humanističkim pogledom vide svoje pse kao zamjenu za ljude i cijene ih uglavnom zbog ljubavi i naklonosti koje im pružaju. Ako svog psa nazivate svojom bebom, u toj ste kategoriji. 2. Oni s protekcionističkim pogledom vide životinje kao odvojene od ljudi, s njihovim vlastitim interesima. Njihovi psi nisu njihova djeca,
nego njihovi kompanjoni. Ljudi s ovim stavom visoko poštuju životinje općenito i zanimaju se za njih. 3. Oni s dominionističkim pogledom vide svoje pse kao korisne i vrijedne životinje, ali nisu sentimentalni prema njima. Ako vaš pas ima posao i živi izvan kuće, a ne s vama i obitelji, vjerojatno ste u ovoj skupini. Takav pas možda odlično slijedi vaše zapovijedi, ali u odnosu može manjkati dobrobiti koje dolaze od emocionalne bliskosti, kao što su niže razine stresa.
A kako oni vide nas?
Pretpostavlja se da psi doživljavaju svoje ljudske vlasnike kao vođe čopora, ali neke studije (primjerice, istraživanje iz 2015. objavljeno u Behavioural Processes) pokazuju da to možda nije istina. Psi dovedeni na nepoznato mjesto imat će niže razine
stresnih hormona ako su u društvu s bliskim čovjekom, dok blizina poznatog psa neće imati jednak umirujući učinak. To pokazuje da psi vide čovjeka drugačije nego ostale pse.
Psi s ljudima vjerojatno imaju "odnos povezanosti", sličan odnosu povezanosti djece s roditeljima, što znači da od nas ne traže samo hranu nego i naklonost. Pas gleda čovjeka kao na izvor hrane, sigurnosti i informacija o okruženju (primjerice, treba li se bojati nečega ili može to slobodno istraživati).
Nadalje, psi žele biti u blizini svojih ljudi i stalno idu za njima, što vjerojatno zna svatko tko ima psa. Vaš vam se pas uvijek iznova veseli, bez obzira na to što vas je tog dana vidio već trideset puta. U vlasnikovu društvu psi su opušteniji i znatiželjniji. Neki psi mogu patiti od stresa ako su odvojeni od svog čovjeka te se mogu loše ponašati kada vlasnik nije u blizini. No, visoka razina povezanosti psa s čovjekom ne mora nužno ukazivati na to da je njihov odnos dobar. Nekad preintenzivno povezivanje može biti posljedica nesigurnosti.
Prepoznaju naše osjećaje
Naše ponašanje odražava se na to kako se pas osjeća i što čini. Psi su vrlo osjetljivi na ljudske osjećaje, posebno na osjećaje vlasnika, zbog toga će pas, kad odlučuje kako će postupiti u nekoj novoj situaciji, prvo obratiti pozornost na to kako se osjeća njegov vlasnik. Ako je miran i bezbrižan, velika je vjerojatnost da će i pas reagirati opušteno.
Manje je očito, ali još suptilnije, to što pas može odgovoriti i na podsvjesne osjećaje svog vlasnika prema novoj osobi te će reagirati u skladu s tim - prijateljski, uplašeno ili agresivno. Mnogi vlasnici kažu kako vjeruju svom psu u procjenjivanju ljudi, no moguće je da se psi samo ponašaju u skladu s vlasnikovim skrivenim osjećajima.
Nema sumnje u to da su ljudi psima važni i neki ljudi to znaju cijeniti, posebice pseću iskrenost i davanje ljubavi bez kraja. Važan je tu i pseći pogled, za koji mnogi kažu da nikada ne osuđuje. Među ljudima, svaki pogled koji dobijemo i koji uputimo komunikacija je bez riječi i ona je uvijek na neki način prosuđivanje. Kad pas promatra čovjeka, nema moralne prosudbe - može se bojati, može biti nemiran, opušten, sretan ili tužan - ali nikada nije naš sudac. I nikada neće smatrati da smo mi odgovorni za njega, ali sebe će smatrati odgovornim za nas.
To je moguće zato što su psi evoluirali tako da nas vole, postalo im je urođeno da nas vole bezuvjetno cijelim svojim bićem. Za razliku od bilo koga drugog, pas ne postavlja uvjete i ima čiste namjere. Mark Twain je primijetio: "Ako pokupite izgladnjelog psa, nahranite ga i pomognete mu, neće vas ugristi. To je glavna razlika između psa i čovjeka".
PSI DJELUJU TERAPEUTSKI KOD RAZLIČITIH STANJA. TU SU ZA NAS KAD NAM JE TEŠKO, A PUNO ZNAČI VEĆ I TO ŠTO NAS GLEDAJU KADA IM GOVORIMO
Mit o krivnji
Mnogi vlasnici precjenjuju kognitivne sposobnosti svog psa, posebno kada pseće ponašanje, ako je vlasnik zbog nečega ljutit na njega, tumače kao "osjećaj krivnje". Time se bavilo istraživanje iz 2009. godine - svaki vlasnik u istraživanju naredio je svom psu da ne pojede poslasticu, a zatim ga je ostavio u prostoriji samog s poslasticom. Kad se vlasnik kasnije vratio, izgrdio je psa iako nije znao je li pas pojeo poslasticu. Prema zapažanjima, psi koji su poslušali vlasnika i nisu pojeli poslasticu djelovali su krivlje od onih koji su omastili brk.
Ovom bi se istraživanju, naravno, svašta moglo prigovoriti, no činjenica je da psi postaju opet sretni vrlo brzo nakon što ih vlasnik zbog nečega izgrdi. Pas neće leći navečer u svoju košaru zabrinut zbog toga što se loše ponašao i što ga je vlasnik grdio, ne, on je bio uznemiren zato što je vlasnik bio uznemiren, a poslije je opet bio sretan, jer je vlasnik izgledao bolje. Psi žive u trenutku, stoga krivnja za njih ne postoji.
Zbog toga ne bi trebalo pretpostavljati da pas razumije zbog čega ste ljutiti samo zato što izgleda "kriv". Lako je moguće da se ponašao loše ne shvaćajući da biste zbog toga mogli biti nezadovoljni, ili se, ako se to već dogodilo prije, nije sjetio da vas to ljuti.
Precjenjuje li čovjek pseće umne sposobnosti, to može dovesti do nerealnih očekivanja i sukoba te tako naštetiti odnosu. Ne očekujte da pas zna što vi želite ili ne želite, a kada to shvatite, bit će to prvi korak prema uspješnom odgajanju psa.
Izgradite zdrav odnos
Čovjekovo ponašanje utječe na pseće. Psi najbolje uče kada su sretni i umjereno oprezni (negdje na sredini između dosade i potpune napetosti). Dobiva li vaš ljubimac od vas redovito pažnju i naklonost i osjeća se sigurno, vjerojatno će biti sretan pas koji je spreman učiti.
Ključno je provoditi dovoljno vremena sa psom. On vas ne promatra kao drugog psa, s drugim psima može mu i ne mora biti lijepo, ali vas mu nitko ne može zamijeniti. Pronađite aktivnosti u kojima će obje strane uživati, naučite psa da vam donese lopticu, da uhvati frizbi, neka prođe tečaj agilnosti ili neki drugi koji vas može dodatno zbližiti, samo nemojte sve shvaćati previše ozbiljno, kako psu ne biste stvarali nepotreban stres.
OVA RJEŠENJA, OSIM ŠTO SU VIŠESTRUKO KORISNA, ZANIMLJIVA SU ZBOG TOGA ŠTO SVOJIM KORISNICIMA USLUGE PRUŽAJU SIGURNOST I POVEĆAVAJU SAMOSTALNOST I NEOVISNOST
hrane u slučaju bolesti i medicinskih zahvata. Konkretno, ugovor obuhvaća sanitetski prijevoz do iznosa od 1200 kuna jednom godišnje, kao i smještaj zbog zdravstvenih potreba do tri dana i do maksimalnog iznosa od 1800 kuna jednom godišnje. To je pogodnost za ljude koji iz nekog manjeg mjesta trebaju ići u Zagreb, na pretrage koje traju dva-tri dana. U cijeni mjesečne pretplate je i dostava i pokrivanje troškova toplih obroka tijekom pet dana nakon što korisnik dođe iz bolnice, čime se obitelji omogućuje vrijeme da organizira daljnju skrb. "Dobar susjed" ne prevozi klijente i ne dostavlja lijekove, ali pruža sve potrebne informacije do kojih je starijim ljudima teže doći, kao što su informacije o dežurstvima ljekarni, ambulanti, klinika i bolnica te listama čekanja za potrebne pretrage.
Detektor dima
U paketu usluga je detektor dima, koji se postavlja u hodnik stana. Aktivira se na dim, ne na toplinu, i tada počne jako žmirkati i sirena počne zavijati, kako bi se korisnika alarmiralo na opasnost. - Većina stradalih u požaru ne strada od vatre, nego se uguši od dima, a detektor bi ih trebao pravodobno upozoriti, probuditi - kaže Nicolas Pekić. - Detektor javlja i kontaktnom centru da je došlo do požara, mi tada zovemo korisnika, ako ne odgovara, zovemo vatrogasce i javljamo im da nam je iz stana osobe o kojoj skrbimo došao alarm o izbijanju požara. Tako štitimo i osobu i imovinu, a vatra u stanu nije jedina takva situacija. I ako osoba misli da joj netko pokušava provaliti, također može pritisnuti crveni gumb na aparatiću i naš će intervent doći provjeriti o čemu je riječ. U pitanju su integritet i sigurnost osobe i to vrlo ozbiljno shvaćamo.
Napredan i jednostavan uređaj
Upotreba aparata je više nego jednostavna. Aparat ima domet od 200 metara, a čine ga bazni uređaj veličine digitalne kuhinjske vage i narukvica u obliku sata koja je uvijek uz korisnika (taj se element može nositi i kao lančić oko vrata).
Na aparatiću koji je uvijek uz korisnika je tipka koju treba pritisnuti u slučaju potrebe. Vodootporan je i ne treba ga puniti pa nema nikakve brige oko toga hoće li raditi. Ima dvije godine autonomnog rada, kad se baterija počne prazniti, to se signalom dojavljuje centru pa djelatnici dolaze korisniku i donose novi aparatić.
Baza uređaja treba biti spojena na struju, u njoj su bežični telefon, SIM kartica, zvučnik, ima velike tipke koje svijetle. Ostane li bez struje, može raditi još tri dana. Kontaktni centar prima obavijest i u slučaju da baza aparata ostane bez struje.
Uređaj je razvio švedski Neat, a proizvodi se u Španjolskoj. Do sada je u Europi prodano oko 180.000 ovakvih uređaja.
Europska iskustva
Prema francuskim iskustvima, korisnici ovog kućnog asistenta ostaju živjeti u svom stanu dvije do tri godine dulje nego što bi ostali da ga ne koriste, a njegova je upotreba korisna i državi, jer svaka takva osoba uštedi oko 5000 eura zdravstvenom proračunu. Toga su zdravstvene vlasti u nekim zemljama svjesne, pa ga u Španjolskoj nudi Crveni križ, a osnovnu uslugu (bez popravaka) plaćaju općine. Za njih je to ušteda, jer su aparati jeftiniji od smještaja u domovima. I tijekom pandemije
Prava pomoć za ljude koji se sreću s prvim nevoljama u vezi samostalnosti i prvim teškoćama oko bavljenja sobom
covida-19 u Španjolskoj su dijelili Neatove aparate ugroženim ljudima starije dobi pod određenim uvjetima. Slično tome, i u Francuskoj uslugu mogu plaćati gradovi ili okruzi.
Ugovaranje
Ugovaranje usluge već je počelo u Hrvatskoj, a najviše zainteresiranih je iz Zagreba i Dalmacije, kaže Nicolas Pekić. Mjesečna cijena paketa je 599 kuna. Ugovor se sklapa na neodređeno vrijeme, uz otkazni rok od dva mjeseca. Postupak je vrlo jednostavan - usluga se kupuje pu-
U slučaju potrebe za hitnom intervencijom klijent pritiskom na gumb na aparatiću koji nosi oko ruke alarmira kontakt-centar (lijevo). Detektor dima (u sredini). U budućoj dodatnoj ponudi bit će i pametna kutija za lijekove (desno)
USLUGE KOJE OBUHVAĆA "DOBAR SUSJED" SU POPRAVCI, HITNE INTERVENCIJE I ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENIH USLUGA. NAŠ JE KONTAKT-CENTAR DOSTUPAN OD 0 DO 24, SEDAM DANA U TJEDNU, KAŽE POKRETAČ PROJEKTA U HRVATSKOJ NICOLAS PEKIĆ
tem web shopa u petnaestak klikova. Kupnja je najčešće zajednička odluka obitelji, a u visokih 80 posto slučajeva ugovaratelj i osoba za kontakt su sin ili kći korisnika. - Odaziv je vrlo dobar i zadovoljni smo njime. I kroz njega se vidi koliko je ovaj oblik usluge potreban, a ona je i trend, smjer u kojem smo krenuli kako bismo omogućili sigurnost za korisnika, ali i mir za cijelu obitelj. EU je ranije financijski pomagao izgradnju domova za starije i nemoćne osobe, sada financijski pomaže izvaninstitucionalnu skrb, ona je postala alternativa tzv. staračkom domu. Takvi su domovi, pa čak i oni najbolji, svojevrsna izolacija, ograničavanje i nitko im se ne veseli. Tko god ima drugačije rješenje, a još je dovoljno vitalan, radije će ostati kod svoje kuće. "Dobar susjed" upravo je to, mogućnost za ostanak kod kuće - kaže Nicolas Pekić i dodaje: - Oko 20 posto ljudi koji su sada smješteni u domovima za starije zapravo je vitalno, no ne osjećaju se više sigurno kada su sami.
Mirniji san cijeloj obitelji
Životna asistencija pruža sigurnost za korisnika i olakšanje za cijelu obitelj, njen prijateljski komunikacijski sustav korak je više prema "pametnom domu" te je ona pomoć za ljude koji se sreću s prvim nevoljama u vezi samostalnosti i prvim teškoćama oko bavljenja sobom - kada postanu nesigurniji na nogama, kada su im potrebne češće liječničke intervencije, kada kućni popravci postanu problem - ali još su vitalni, mogu živjeti sami i lijepo im je kod kuće. Dobrodošao im je u takvoj situaciji kućni asistent koji im može pružiti osjećaj sigurnosti i mogućnost da ostanu dulje živjeti u svom stanu ili kući. To se u prvom redu odnosi na ljude koji žive sami te oni ili njihova obitelj počinju razmišljati o "organiziranju smještaja".
Upravo je osjećaj sigurnosti, koji uz kućnog asistenta jača, glavni razlog zbog kojeg se starije osobe odlučuju na odlazak u dom, ali uglavnom tek nakon što su doživjeli neke neugodne situacije, poput pada ili gubitka svijesti. - Tada se kod starijih osoba javlja strah da će pasti i ozlijediti se, da će im pozliti i da im neće tko imati pomoći, da će izgubiti svijest i slično i potreban im je netko da ih nadzire. Ako su sami i osjete neki zdravstveni problem, prvo će nazvati hitnu pomoć, ali nije sve za hitnu pomoć. Ako imaju životnu asistenciju, prvo će nazvati nas - kaže Nicolas Pekić i zaključuje: - Nisu to još preteška stanja, ali su dovoljno akutna i upravo životna asistencija kod njih može biti dobro rješenje. Slično je to osiguranju automobila; ne znači da će vam se dogoditi nesreća ako imate osiguranje, ali bolje je da ga imate.
