12 minute read
Djeca
Mama, upomoć! Ispod kreveta je čudovište! Koliko vas je puta probudio takav poziv? Čini se da nije dovoljno smireno reći: "Samo si ružno sanjao, zajedno ćemo pogledati ispod kreveta i vidjet ćeš da nema nikakvog čudovišta". Dijete će se vjerojatno u vašem društvu brzo smiriti i ponovo zaspati, ali već sljedeću noć probudit će vas njegovi krici i vika zbog nekog novog čudovišta. Najbolji način da mu pomognete jest da budete strpljivi i uvijek spremni utješiti ga i pomoći mu da što brže i bez straha ponovo usne. Takvom umirujućom reakcijom ne možete dokinuti noćne more, ali možete postići da dijete postane smirenije i da se osjeća sigurnije kad odlazi na počinak, znajući da ste vi tu i da ćete ga, bude li potrebno, zaštititi i utješiti. A onda će se i more same po sebi prorijediti. Mene noćne more nisu iznenadile, ne samo zato što sam ih i sama imala kao dijete pa otprilike znam o čemu je riječ i kako bih trebala postupati, već i zato što ih moja djeca nikada nisu imala. Iznenadilo me nešto drugo, puno gore, za što nikada nisam čula niti sam tada znala da ima i svoj naziv - noćni terori.
Zvjerski urlici
Advertisement
Imala ih je samo Lea u dobi od godinu dana i kad se to prvi put dogodilo, nakon prvotnog šoka, tješila sam sebe da je to bila samo neka čudna epizoda. Počelo je kao neopisiv neljudski vrisak, koji u gluho doba noći možda zvuči još strašnije, i zatim se vrištanje nastavilo jednakom žestinom od koje vam se koža ježi, a nakon toga ludilo je postalo još gore. Kad sam pojurila da je smirim i podignem u naručje, Lea je tek tada podivljala, udarala rukama i nogama tako da sam se bojala da će se nekako ozlijediti ili da bi mogla čak i glavom udariti u nešto. Jednostavno je nije bilo moguće primiti u naručje, nikakve moje riječi: "Lea, mama je tu, sve je u redu, smiri se" i još deset puta: "Mama je tu, mama je tu..." nisu dopirale do nje, ne samo da me nije doživljavala niti prepoznavala već mi se činilo da svaki put kad kažem "mama je tu", ona poludi još više. Na suprugov pokušaj da joj priđe, ispustila je samo još jedan zvjerski urlik. Ni sama ne znam je li trajalo 15, 20 ili 30 minuta jer se u takvoj situaciji minute čine jako duge, a onda je pomalo vrisak prešao u jecanje, lamatanje se smirilo, dala se primiti u ruke i nakon dugog ljuljanja u naručju i jecanja napokon je ponovo zaspala. Kad se to ponovilo idućih nekoliko noći, redovito oko sat ili dva nakon što bi zaspala, počela sam imati grčeve od straha i iščekivanja kad će opet. No, odjednom je to samo prošlo jednako naglo kako je i došlo, pojavilo se još jednom kad je imala dvije i pol godine. A ja sam tek nedavno saznala da je riječ o normalnoj, iako nešto rjeđoj pojavi, koja se naziva noćni terori i sada sam sigurna da će mi drugi put, ako se ponovi, biti mnogo lakše jer se barem neću više pitati je li s mojim djetetom sve u redu i je li sa mnom sve u redu kad nisam u stanju smiriti dijete koje ružno sanja.
To je samo san
Noćne more se, kao i većina snova, javljaju tijekom faze sna u kojoj je mozak vrlo aktivan i na neki način "sortira" i sređuje nova iskustva i podatke upijene tijekom dana. Vrlo žive slike koje mozak obrađuje u toj fazi sna mogu se činiti jako stvarnima, baš kao i emocije koje one izazivaju u djetetu. Taj dio sna poznat je kao REM faza (rapid eye movement), tijekom koje se oči vrlo brzo pomiču ispod spuštenih kapa-
SUBJECT ILI NE? | DJECa KAD NOĆNA ČUDOVIŠTA NAPADAJU
Pojava dječjih noćnih mora ne može se u potpunosti spriječiti, no roditelji mogu učiniti puno kako bi djetetu osigurali miran, čvrst i okrepljujući san i usmjerili ga prema ljepšim i slađim snovima. No, nisu samo noćne more ono što djeci može remetiti san, tu su i noćni terori koji su, iako ne ostavljaju nikakve posljedice, zaista čisti užas za djecu i roditelje. Piše NINA ČIČA, foto iSTOCK
ka. Noćne more obično nastupaju u drugoj polovici sna, odnosno pred jutro, jer su tada REM intervali duži nego u početnoj fazi sna. Kad se dijete probudi iz noćne more, te su slike još uvijek svježe i čine se jako stvarnima pa je prirodno da osjeća strah, da je uznemireno i zove upomoć roditelje.
Otprilike u predškolskoj dobi djeca počinju shvaćati da je noćna mora zapravo samo ružan san, da ono što se događalo u snu nije stvarno i da im ne može nauditi, no ta spoznaja nije dovoljna da odagna njihov strah. Čak su i starija djeca školske dobi preplašena kad se probude iz noćne more te je i njima nerijetko potrebna blizina roditelja kako bi se smirila i ponovo usnula.
Što ih uzrokuje
Nitko ne može sa sigurnošću reći što uzrokuje noćne more. Snovi općenito, pa tako i noćne more, zapravo predstavljaju jedan od načina na koji djeca procesiraju misli i osjećaje povezane sa situacijama u kojima su se našli tijekom dana. Ružni snovi mogu biti odraz grižnje savjesti koja potječe od negativnih emocija (primjerice ljubomore na brata ili sestru, ljutnje na jednog od roditelja i slično) ili strahova, poput straha od napuštanja, koji je jedan od najčešćih u male djece.
Većina noćnih mora javlja se bez očitog povoda, no ponekad se mogu povezati s nekim djetetovim stresnim iskustvima i većim promjenama koje u njemu izazivaju strah i osjećaj nesigurnosti, poput preseljenja, prvog dana škole, rođenja brata ili sestre, napetih odnosa između roditelja i slično. Ponekad se noćne more javljaju i kao djetetova reakcija na neki šok koji je doživjelo, poput nesreće ili ozljede, ali učestale su i kod djece s vrlo bujnom maštom, posebice ako prije odlaska na spavanje čitaju knjige sa zastrašujućim likovima ili gledaju neprimjerene filmove i emisije na televiziji.
Teme i likovi
Teme koje se "obrađuju" u noćnim morama mogu biti različite, odnosno mogu odražavati bilo koju situaciju kroz koju prolazi dijete u toj fazi života, bilo da je riječ o agresivnim emocijama, želji za samostalnošću ili strahu od razdvajanja. Repertoar likova koji se javljaju u morama također je vrlo raznolik, od čudovišta, opasnih i zlih osoba, strašnih životinja i izmišljenih bića do poznatih osoba iz djetetova svakodnevnog života koje se mogu javljati u najneobičnijim kombinacijama i na najčudnijim mjestima.
Jako mala djeca često sanjaju da su se izgubila, da su napuštena, da ih netko proganja ili kažnjava, a nerijetko noćne more sadrže i prepoznatljive isječke iz nekih dnevnih događanja i iskustava, ali koji završavaju na zastrašujući način. Iako se ne sjećaju uvijek svih detalja noćnih mora, djeca obično pamte neke ključne likove, situacije i posebno zastrašujuće dijelove sna.
Borba protiv noćnih mora
Roditelji, naravno, ne mogu spriječiti javljanje noćnih mora, ali mogu pomoći djetetu da spava mirnije i čvršće te ga usmjeriti prema lijepim snovima. Za stvaranje opuštene atmosfere u periodu prije odlaska na spavanje važno je pridržavati se nekoliko osnovnih pravila:
Repertoar likova koji se javljaju u morama vrlo je raznolik, od čudovišta, opasnih i zlih osoba, strašnih životinja i izmišljenih bića do poznatih osoba iz djetetove svakodnevice
A što su noćni terori
Osim noćnih mora koje povremeno ima većina djece, neka djeca doživljavaju i tzv. noćne terore, koji su ipak nešto rjeđa pojava i roditelji ih često ne znaju razlikovati od noćnih mora. Noćni terori su poremećaji spavanja koji se javljaju kod vrlo malog broja djece, najčešće u dobi između četiri i 12 godina, iako se mogu javiti i ranije. Mogu se prepoznati kao epizode paničnog vikanja i vrištanja, intenzivnog straha te jakog motoričkog nemira tijekom spavanja, a mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta ili čak i do pola sata. Razlika između noćne more i noćnog terora je u tome što se iz noćne more dijete budi i sjeća se straha i nelagode te mu utjeha roditelja pomaže, dok se noćnog terora dijete uopće ne sjeća, teško ga je ili čak i nemoguće probuditi u tom trenutku i nikakva utjeha roditelja ne pomaže. Javljaju se u prvoj polovici noći, za razliku od noćnih mora.
Prepoznatljivi znakovi noćnog terora...
● Dijete panično viče i vrišti u prvom dijelu noćnog počinka. ● Motorički je izuzetno nemirno, ponaša se kao da se otima, intenzivno maše rukama i nogama kao da se brani i odbija od vas bilo kakav dodir i utjehu. ● Dijete je zbunjeno i oči mogu biti širom otvorene kao da je budno, ali nije budno. ● Ne reagira na utjehu, naprotiv može se dodatno uplašiti kontakta s vama i početi još jače vrištati i lamatati rukama i nogama. Djeluje kao da roditelji nisu prisutni ili kao da ih ne prepoznaje.
... i što poduzeti
Najčešći razlozi koji dovode do noćnih terora zapravo su jednostavni: visoka pobuđenost organizma, stres, intenzivan umor i opći manjak sna, neka odstupanja od uobičajenog rasporeda spavanja, promjena mjesta spavanja, česti prekidi sna, promjene poput putovanja ili visoka temperatura. Noćni terori su vrlo stresni za dijete, ali i za roditelje koji se osjećaju bespomoćno i uplašeno, naročito kad vide da svaki pokušaj tješenja izaziva još intenzivniju djetetovu reakciju ili ne djeluje uopće. Najbolje je strpljivo pričekati da epizoda prođe sama od sebe i nikako ne bi trebalo pokušavati po svaku cijenu probuditi dijete jer to pogoršava reakciju i dijete postaje još razdražljivije, dezorijentirano i zbunjeno. Važno je samo paziti da se dijete ne ozlijedi zbog preintenzivne motoričke aktivnosti. Bit će lakše strpljivo pričekati ako znate da noćni terori gotovo nikada nisu razlog za brigu niti ostavljaju posljedice na djetetov razvoj. Epizode će proći same od sebe za nekoliko minuta ili eventualno desetaka minuta, a do puberteta će spontano prestati. Moguće je i da dijete ima samo jedan jedini noćni teror ili da ih tijekom nekog stresnijeg životnog razdoblja ima nekoliko, no i dalje nisu razlog za zabrinutost.
● Ne govori, ima ubrzan puls i disanje te se pojačano znoji. ● Gotovo ga je nemoguće probuditi i trgnuti iz tog stanja, a nakon buđenja je zbunjeno i ničega se ne sjeća.
● ODREDITE TOČNO VRIJE-
ME ZA ODLAZAK NA SPAVA-
NJE i za buđenje i pridržavajte ga se kad god je to moguće; ● UVEDITE RITUAL PRIPREMA ZA SPAVANJE koje će na dijete djelovati opuštajuće, pomoći mu da se primiri od dnevnih uzbuđenja te da utone u san smireno i s osjećajem sigurnosti. Takav ritual može uključivati kupanje, maženje s roditeljima, čitanje priča ili opušten razgovor o lijepim stvarima koje su se dogodile tog dana; ● OSIGURAJTE DJETETU UDOBAN KREVET te miran i tih ambijent za spavanje; ● OMILJENA IGRAČKA UZ UZGLAVLJE, upaljena noćna svjetiljka ili odškrinuta vrata mogu biti od velike pomoći; ● NE DOPUŠTAJTE DJETETU (posebno ako je već imalo noćne more) da prije spavanja čita knjige ili gleda filmove i emisije čiji sadržaj nije primjeren njegovoj dobi, zastrašujući je ili napučen opasnim ili strašnim likovima i situacijama; ● OBJASNITE DJETETU DA
NOĆNE MORE NISU STVAR-
NE, da su to samo snovi i da mu ne mogu nauditi.
Što nakon more
1. Umirite dijete svojom blizinom
Vaša prisutnost, smireno ponašanje i nježan zagrljaj pomoći će djetetu da se osjeti sigurno i zaštićeno nakon što se, obuzeto strahom, probudi iz noćne more.
2. Objasnite što se dogodilo
Objasnite djetetu, posebno ako je jako malo, da je imalo noćnu moru i da se sada probudilo iz nje, da je ružan san gotov te da nema razloga za strah. Ponovite mu nekoliko puta da ništa od onoga što se dogodilo u njegovu snu nije stvarno.
3. Poslužite se "čarolijama"
S predškolskom djecom i djecom školskog uzrasta koja imaju bujnu maštu, malo čarolije i bajkovitih rješenja mogu učiniti čuda. Na primjer, možete se poslužiti nekim od svojih sprejeva i lakova za kosu i "predstaviti" ih djetetu kao sprej protiv čudovišta: prvo zajedno poprskajte malo spreja ispod kreveta i po sobi, a zatim ostavite čudesni sprej djetetu nadohvat ruke "za svaki slučaj". Druga varijanta je "tjerač ružnih snova" - kupite jedan od raznobojnih zveckavih visuljaka koji se pri strujanju zraka pomiču i zvone i objasnite djetetu da taj viseći ukras ima čudesnu moć tjeranja ružnih snova.
4. Pokažite razumijevanje
Pokažite da razumijete njegov strah i objasnite mu da je prirodno da se tako osjeća. Podsjetite ga da svi, pa tako i odrasli, imaju snove koji ponekad mogu biti strašni i uznemirujući i djelovati vrlo stvarno te da se svi nakon njih osjećaju nelagodno.
5. Blago noćno osvjetljenje
Upaljena noćna svjetiljka ili svjetlo ostavljeno u hodniku pred vratima djetetove sobe mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurnije u zamračenoj sobi budući da se mnoga djeca boje mraka, što može pridonijeti pojavi ružnih snova i noćnih mora.
6. Pomozite mu da ponovo zaspi
Ponudite djetetu nešto što će djelovati utješno i umirujuće te mu pomoći da se smiri i zaboravi na strah. Iskušajte neku od ovih metoda za ponovno uspavljivanje: stavite mu u naručje omiljenu plišanu igračku, dekicu ili jastuk, pripremite mu čašu toplog mlijeka ili kakaa ili pustite laganu i ugodnu muziku da tiho svira. Također možete popričati s djetetom o lijepim snovima kakve bi ono željelo sanjati i, naravno, ne zaboravite na topao i čvrst zagrljaj i poljubac. Pričekajte dok dijete ne zaspi i tek tada se, što tiše i na vrhovima prstiju, iskradite iz njegove sobe. Pazite da vas ne čuje da izlazite dok je još budno i prestrašeno jer će tada teško ponovo zaspati upravo zbog straha da ćete vi otići ako ono zaspi.
7. Pažljivo slušajte
U noćnim satima, odmah nakon što se dijete probudilo zbog noćne more, nemojte previše s njim razgovarati o detaljima tog ružnog sna. Dovoljno je da mu pomognete da se smiri, da mu pružite osjećaj sigurnosti i zaštićenosti te da budete uz njega dok ponovo ne zaspi. No, ujutro nemojte zaboraviti na njegov ružan san i potaknite dijete da vam ispriča što je sanjalo i što ga je tako prestrašilo. Razgovor o tome po danu, kad se dijete osjeća sigurnije, ili možda čak crtanje onoga što ga je u snu najviše uznemirilo može pridonijeti tome da ružne slike koje su ostale utisnute u njegovu pamćenju izgube snagu i zastrašujući dojam. Također, od pomoći može biti da potaknete dijete da samo smisli neki novi i puno ljepši završetak sna koji ga je prethodne noći tako prestrašio.
8. Razgovarajte s pedijatrom
Kod većine djece noćne more se javljaju samo povremeno, nisu poseban razlog za brigu, već je sasvim dovoljno u tom trenutku djetetu pružiti pažnju i utjehu. No, ako se počnu javljati često i zbog njih je dijete neispavano i umorno ili pak ako se javljaju s nekim drugim emocionalnim problemima ili poremećajima ponašanja koje primjećujete kod djeteta, porazgovarajte o tome s pedijatrom. On vas može uputiti psihologu, koji će znati pomoći djetetu i dati vam koristan savjet kako da postupite. U svakom slučaju, nemojte podcjenjivati djetetov strah kako se ne bi pogoršao i prouzročio veće probleme.
