Djeca | NOĆNE MORE
M
ama, upomoć! Ispod kreveta je čudovište! Koliko vas je puta probudio takav poziv? Čini se da nije dovoljno smireno reći: "Samo si ružno sanjao, zajedno ćemo pogledati ispod kreveta i vidjet ćeš da nema nikakvog čudovišta". Dijete će se vjerojatno u vašem društvu brzo smiriti i ponovo zaspati, ali već sljedeću noć probudit će vas njegovi krici i vika zbog nekog novog čudovišta. Najbolji način da mu pomognete jest da budete strpljivi i uvijek spremni utješiti ga i pomoći mu da što brže i bez straha ponovo usne. Takvom umirujućom reakcijom ne možete dokinuti noćne more, ali možete postići da dijete postane smirenije i da se osjeća sigurnije kad odlazi na počinak, znajući da ste vi tu i da ćete ga, bude li potrebno, zaštititi i utješiti. A onda će se i more same po sebi prorijediti. Mene noćne more nisu iznenadile, ne samo zato što sam ih i sama imala kao dijete pa otprilike znam o čemu je riječ i kako bih trebala postupati, već i zato što ih moja djeca nikada nisu imala. Iznenadilo me nešto drugo, puno gore, za što nikada nisam čula niti sam tada znala da ima i svoj naziv - noćni terori. Zvjerski urlici Imala ih je samo Lea u dobi od godinu dana i kad se to prvi put dogodilo, nakon prvotnog šoka, tješila sam sebe da je to bila samo neka čudna epizoda. Počelo je kao neopisiv neljudski vrisak, koji u gluho doba noći možda zvuči još strašnije, i zatim se vrištanje nastavilo jednakom žestinom od koje vam se koža ježi, a nakon toga ludilo je postalo još gore. Kad sam pojurila da je smirim i podignem u naručje, Lea je tek tada podivljala, udarala rukama i nogama tako da sam se bojala da će se nekako ozlijediti ili da bi mogla čak i glavom udariti u nešto. Jednostavno je nije bilo moguće primiti u naručje, nikakve moje riječi: "Lea, mama je tu, sve je u redu, smiri se" i još deset puta: "Mama je tu, mama je tu..." nisu dopirale do nje, ne samo da me nije doživljavala niti prepoznavala već mi se činilo da svaki put kad kažem "mama je tu", ona poludi još više. Na suprugov pokušaj da joj priđe, ispustila je samo još jedan zvjerski urlik. Ni
54
DOKTOR U KUĆI SRPANJ 2021.
sama ne znam je li trajalo 15, 20 ili 30 minuta jer se u takvoj situaciji minute čine jako duge, a onda je pomalo vrisak prešao u jecanje, lamatanje se smirilo, dala se primiti u ruke i nakon dugog ljuljanja u naručju i jecanja napokon je ponovo zaspala. Kad se to ponovilo idućih nekoliko noći, redovito oko sat ili dva nakon što bi zaspala, počela sam imati grčeve od straha i iščekivanja kad će opet. No, odjednom je to samo prošlo jednako naglo kako je i došlo, pojavilo se još jednom kad je imala dvije i pol godine. A ja sam tek nedavno saznala da je riječ o normalnoj, iako nešto rjeđoj pojavi, koja se naziva noćni terori i sada sam sigurna da će mi drugi put, ako
se ponovi, biti mnogo lakše jer se barem neću više pitati je li s mojim djetetom sve u redu i je li sa mnom sve u redu kad nisam u stanju smiriti dijete koje ružno sanja. To je samo san Noćne more se, kao i većina snova, javljaju tijekom faze sna u kojoj je mozak vrlo aktivan i na neki način "sortira" i sređuje nova iskustva i podatke upijene tijekom dana. Vrlo žive slike koje mozak obrađuje u toj fazi sna mogu se činiti jako stvarnima, baš kao i emocije koje one izazivaju u djetetu. Taj dio sna poznat je kao REM faza (rapid eye movement), tijekom koje se oči vrlo brzo pomiču ispod spuštenih kapa-
POČELO JE KAO NEOPISIV NELJUDSKI VRISAK, KOJI U GLUHO DOBA NOĆI MOŽDA ZVUČI JOŠ STRAŠNIJE, I ZATIM SE VRIŠTANJE NASTAVILO JEDNAKOM ŽESTINOM OD KOJE VAM SE KOŽA JEŽI, A NAKON TOGA JE LUDILO POSTALO JOŠ GORE. KAD SAM POJURILA DA JE SMIRIM I PODIGNEM U NARUČJE, LEA JE TEK TADA PODIVLJALA
