45 minute read
Ugrožava zdravlje
JESTE LI SVJESNI OPASNOSTI
prekomjernog unosa kuhinjske soli?
Advertisement
kost povrća. Uvriježeno je mišljenje (i nažalost praksa u svakom receptu u popularnim kulinarskim emisijama) da se meso mora posoliti prije termičke obrade. Morska riba osobito ne treba dodatnu sol budući da živi u slanome moru koje nosi na tanjur u svojim stanicama. Svatko si može priuštiti mali kućni vrt svježeg začinskog bilja koje oplemenjuje svako jelo. Oni koji kuhaju kod kuće mogu izdvojiti 10 kuna za svežanj povrća za juhu, od svježeg povrća skuhati ukusnu juhu, a ostatak povrtne tekućine (u kojoj se otopio vrijedni kalij, saveznik protiv visokog krvnoga tlaka) iskoristiti kao temeljac za rižoto, umak i slično. Svaka obitelj, koliko god bila zaposlena, može odvojiti dva sata tjedno i istovremeno skuhati ili dijelom skuhati više obroka koji će onda tijekom tjedna biti baza za brzo dovršavanje jela kako bi svaki dan imali kvalitetan obrok u kojem je količina soli pod njihovim nadzorom. Treba razbiti još jednu zabludu, a to je da su neke soli poput himalajske, havajske ili vulkanske zdravije. U svima njima je ista molekula i to svi moraju znati. Štoviše, te soli mogu biti opasne za zdravlje ako nisu jodirane.
Narušena ravnoteža
Donedavno se smatralo da kalij ima manje važnu ulogu u razvoju arterijske hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti. Međutim, sve je više prepoznata važnost kalija u očuvanju zdravlja naših krvnih žila. Natrij i kalij imaju međuovisnu ulogu u našem tijelu. Naši paleolitički preci lovci sakupljači unosili su oko 11.000 mg kalija dnevno iz voća, povrća, lišća, cvijeća, korijenja i drugih biljnih izvora te znatno manje od 900 mg natrija, a dnevni unos kalija bio je 12 puta veći od unosa natrija. Danas je to posve izokrenuto, a Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje unos oko 2000 mg natrija i 3500 mg kalija dnevno, što predstavlja omjer natrija i kalija od oko 0,5.
Znakovi na nožnim prstima koji ukazuju na ozbiljnu bolest
Visoki kolesterol prilično je čest poremećaj i obično nema simptome. Ipak, ako se pojavila bolest perifernih arterija (PAD, od engl. peripheral artery disease), mogu se javiti brojni simptomi koji ukazuju da nakupljeni plak na krvnim žilama otežava protok krvi. Osobe s razvijenim PADom imaju još veći rizik od srčanog i moždanog udara ili amputacija udova nego osobe koje su rano otkrile povišeni kolesterol i liječe ga. Simptomi PAD-a često se razvijaju polako, tijekom vremena, a ako se brzo razviju ili se iznenada pogoršaju, to ukazuje na ozbiljan problem koji zahtijeva hitno liječenje. Simptomi ranog PAD-a mogu uključivati grčeve, umor, bol u nogama tijekom aktivnosti ili vježbanja, što se naziva nelagoda u nogama i stopalima, a kako PAD napreduje, simptomi se javljaju češće i u mirovanju. No, na nogama su i znakovi koji upućuju da trebate otići liječniku - osjećaj pečenja u nožnim prstima, zadebljani nokti na nogama i nožni prsti koji postaju plavi. Znakovi koji također mogu upućivati na perifernu arterijsku bolest su bljedilo ili sjaj na koži nogu i stopala ili, primjerice, čirevi na nogama i stopalima koji ne zacjeljuju ili zacjeljuju vrlo sporo, bol u nogama koja ne nestaje u mirovanju, smanjen rast dlaka na nogama i hladnija potkoljenica ili stopala u usporedbi s drugom nogom. Zaklade za srce i kardiolozi preporučuju svim odraslim osobama provjeru kolesterola u bilo kojoj dobi, čak i ako se osjećaju potpuno dobro. Treba ga ponavljati svakih pet godina ili češće ako je test pokazao visoke razine. Prehrana, fizička aktivnost i lijekovi na recept učinkovito drže kolesterol na normalnim razinama. (S. C.)
RIZICI RASTU S GODINAMA Mjesec svjesnosti o RAKU DEBELOG CRIJEVA
Rizik od obolijevanja od raka debelog crijeva znatno raste nakon 40. godine, a 90 posto svih karcinoma otkrije se u osoba starijih od 50 godina. Kako bi se skrenula pažnja na ovaj oblik raka, Hrvatski sabor donio je odluku da se mjesec ožujak obilježava kao mjesec svjesnosti o raku debelog crijeva. Rak debelog i završnog crijeva jedan je od vodećih uzroka smrtnosti i pobola u svijetu, a u Hrvatskoj je drugi uzrok smrtnosti od karcinoma. Svaka osoba starija od 50 godina ima 5 posto rizika da će do 74. godine razviti rak debelog crijeva, odnosno 2,5 posto da će umrijeti od raka debelog crijeva. Približno 25 posto oboljelih ima obiteljsku anamnezu raka debelog crijeva, a njih 15 posto u rođacima prvog reda. U ukupnom broju novooboljelih od raka oko 15 posto muškaraca i 13 posto žena oboli od raka debelog i završnog crijeva. Dnevno obolijeva prosječno 10 osoba, a umire ih šest. Godišnje od raka debelog i završnog crijeva oboli oko 3500 osoba, a njih oko 2200 umre. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog i završnog crijeva traje od 2008., no slab je odaziv na test okultnog krvarenja u stolici koji stiže na kućne adrese.
shutterstock
Sva kihanja počinju i završavaju na isti način, ali svatko ima svoj način - kihanje je za gotovo svakoga jedinstveno kao i njegov glas. To je zato što ova pojava ima veze s individualnim razlikama u kapacitetu pluća i jedinstvenoj strukturi nosa, grla i usta. Kihanje se događa zbog više razloga. Općenito, kada osjećamo škakljanje u nosu, to je vjerojatno zbog stranog tijela koje ulazi u sinuse. Uobičajeni okidači su iritansi iz okoliša poput dima, parfema, onečišćenja u zraku; alergije uzrokovane kućnim ljubimcem, peludom ili grinjama, suhi zrak koji iritira sluznicu nosa ili sastojak piperin u papru i ljutim papričicama. Neki ljudi kihnu nakon seksa. Prema američkom Društvu za seksualnu medicinu, iako nije posve poznato zašto se to događa, to može biti zato što i kihanje i seksualno uzbuđenje kontrolira autonomni živčani sustav, koji kontrolira nehotične reakcije. Također, u određenoj mjeri kihanje oponaša orgazmičko iskustvo. Oba karakterizira nakupljanje napetosti, nakon čega slijedi brzo, intenzivno otpuštanje. I ne samo to, kontrakcije mišića uključene u kihanje mogu izazvati vrlo malu navalu endorfina. Endorfini su iste kemikalije koje preplavljuju mozak tijekom seksualnog vrhunca. Neki ljudi kihnu nakon velikog obroka, kaže dr. Heather Moday, imunologinja u privatnoj praksi u Maineu. Ljudi također mogu kihati kada su iznenada izloženi jakom svjetlu ili dok gledaju izravno u sunce. Nazvana fotički refleks kihanja, ova reakcija je znanstvenicima još zagonetka, a neka istraživanja pokazuju da je barem djelomično genetski uvjetovana.
ZAŠTO ZATVARAMO OČI KAD KIŠEMO?
Iako je moguće kihati otvorenih očiju, većina nas nehotice ih zatvori. To je zapravo način da se zaštitimo od bilo kakvih iritansa izbačenih kroz nos i usta.
ZAŠTO PONEKAD KIHNEMO MNOGO PUTA ZA REDOM?
I ovo je dio našeg nekontroliranog sustava. Naime, opetovano kihanje obično se događa s dobrim razlogom - prvo kihanje nije dovoljno dobro očistilo nosne prolaze. Drugo ili treće kihanje je način da se naše tijelo pobrine shutterstock da su iritansi sigurno izbačeni iz nosa. JE LI LOŠE ZAUSTAVLJATI KIHANJE? Usred ste radne prezentacije i ne želite prekidati, ali stručnjaci se slažu da je ipak bolje kihnuti nego zadržavati kihanje, i to iz jednostavnog razloga - može vam puknuti
ZAŠTO bubnjić ili čak krvne žile u očima i mozgu. Osim toga, bakterije ili drugi iritansi koje biste kihaZAPRAVO njem izbacili mogu se preseliti na uho, uzrokujući bolnu infekciju. Kada kišete, obavezno pokrijte KIŠEMO? nos i usta maramicom ili kihnite u lakat kako ne biste širili klice oko sebe.
KAKO PRESTATI
Nekada kihnemo da bismo očistiti iritanse iz nosnih prolaza. Međutim, neki ljudi kihnu iz neobičnijih razloga KIHATI? Neprestano kihanje može biti prilično neugodno, ali budući da ne postoji nijedna sigurna metoda za zaustavljanje kihanja u tom trenutku, najbolji način djelovanja je pronaći uzrok. Ako sumnjate na sezonsku alergiju, postoje antihistaminici koji će ublažiti simptome poput kihanja. Ako primijetite da ste skloni kihanju kada nosite određeni parfem, kad se u zadimljenom prostori ili kad jedete određenu hranu, izbacite te iritanse. Kišete li kada je zrak suh, podmažite nosne prolaze ili koristite prijenosni ovlaživač zraka. Ako ne možete otkriti razlog kihanja, a to vas brine, otiđite obiteljskom liječniku ili alergologu. (S. C.)
ISTRAŽIVANJE
Lijekovi protiv žgaravice imaju neočekivane koristi za zube
Novo istraživanje pokazalo je da su pacijenti koji su koristili lijekove propisane za liječenje žgaravice, refluksa kiseline i čireva imali veću vjerojatnost da će imati manju dubinu parodontnih džepova (razmak između zuba i desni). Kada su desni zdrave, dobro prianjaju z zube. Međutim, u prisutnosti štetnih bakterija taj se prostor produbljuje, što dovodi do upale, gubitka kosti i parodontitisa (bolesti desni), a lijekovi poznati kao inhibitori protonske pumpe smanjili su dubinu zahvaćenosti desni, pokazalo je istraživanje na Sveučilištu u Buffalu. Rezultati mogu biti povezani s nuspojavama ove skupine lijekova koje uključuju promjene u metabolizmu kostiju i mikrobiomu crijeva, a potencijalno bi se mogli koristiti u kombinaciji s drugim parodontnim tretmanima. Međutim, potrebne su dodatne studije kako bi se razjasnili temeljni mehanizmi koji stoje iza utjecaja ove skupine lijekova na ublažavanje parodontitisa. (S. C.)
shutterstock
SRČANA ASTMA simptomi i uzroci
Prognoza srčane astme izravno ovisi o patologiji koja ju je uzrokovala, odnosno o srčanoj bolesti koja je u njezinoj podlozi
Medicinski izraz srčana astma ili kardijalna astma označava stanje otežanog disanja kod srčanih bolesnika, kratkoću daha, suhi kašalj i hripavost pri disanju. Najčešće se odnosi na simptom zaduhe ili dispneje. To u principu nije bolest, već simptom bolesti koji najčešće navode bolesnici sa zatajivanjem srca, stanjem
kod kojeg srce kao mišićna crpka više ne pumpa dovoljno krvi da bi zadovoljilo potrebe cijelog organizma. Posljedično dolazi do nakupljanja tekućine u plućima i ostalim organima koja izaziva simptome nedostatka zraka.
Bolesti srca
Za razliku od bronhijalne astme, srčana astma je simptom koji se javlja u podlozi teškog oštećenja srca. Zbog oštećene funkcije srčane crpke dolazi do nakupljanja krvi u drugim dijelovima tijela, u plućima kod zatajenja lijeve strane srca te u jetri, probavnom traktu i donjim ekstremitetima kod zatajenja desne strane srca. Najčešći simptom zatajivanja srca je dispneja, koja se u početku javlja pri fizičkom naporu, a u uznapredovalom stadiju javlja se i u mirovanju te se pogoršava u ležećem položaju. Zatim paroksizmalna noćna dispneja ili srčana astma, koja podrazumijeva teški napadaj kašlja i gušenja koji se obično javlja noću uz izra-
žen osjećaj straha. Javlja se i umor, slabost, periferni edemi donjih ekstremiteta, ascites (nakupljanje tekućine u trbuhu), palpitacije, bolovi u prsima. Uzrok srčane astme može biti bilo koja srčana bolest čiji ishod vodi do zatajivanja srca. To su oštećenja srca, najčešće stenoza mitralnih zalistaka, koronarna bolest srca, akutni infarkt miokarda, aneurizma lijeve klijetke, hipertenzija, hipertenzivna kriza, paroksizmalna atrijska fibrilacija, miokarditis, kardiomiopatija. Dok patofiziologija bronhijalne astme podrazumijeva infiltraciju i suženje dišnih puteva, simptomi srčane astme nastaju zbog bolesti srca. Razlike i liječenje
Napadaj srčane i bronhijalne astme treba dobro razlikovati zbog strategije liječenja. Unatoč brojnim sličnim simptomima, srčana astma i bronhijalna astma imaju karakteristične osobine po kojima se razlikuju. Napadaj srčane astme javlja se obično noću, kad pacijenti ustaju iz kreveta i panično hvataju zrak. Praćen je pojavom plavkaste boje na dijelovima tijela koji su najudaljeniji od srca, edemima, uz hladne ruke i noge. Tijekom napadaja bolesnik želi biti u sjedećem položaju, nema dovoljno zraka, ima pjenasti iskašljaj, što ukazuje na pogoršanje. Ako se stanje pogorša, bolesnik može razviti plućni edem, što onda zahtijeva hitnu hospitalizaciju. Nitrati, npr. nitroglicerin, pomažu u zaustavljanju napadaja. Kod bronhijalne astme dolazi do opstrukcije dišnih puteva, što bolesniku ne dopušta da izdahne zrak, a uzimanje nitroglicerina ne poboljšava stanje.
shutterstock
Kakva je prognoza
Razlika između bronhijalne i srčane astme posebno je važna jer neki lijekovi za liječenje bronhijalne astme, uključujući inhalatore, mogu pogoršati srčanu astmu ili izazvati teške srčane aritmije. Bronhijalna astma nema veze s tekućinom u plućima ili bolestima srca. Prognoza srčane astme izravno ovisi o srčanoj bolesti koja je u njezinoj podlozi. Bez medicinske skrbi, postoji velika opasnost od iznenadne smrti. Pravilnim liječenjem osnovne bolesti i pridržavanjem preporuka liječnika mogu se spriječiti napadaji srčane astme. U nekim slučajevima moguće je postići i poboljšanje stanja pacijenta i održavanje radne sposobnosti nekoliko godina. Prevencija je pravodobno liječenje koronarnih bolesti, hipertenzije, zaraznih i upalnih bolesti unutarnjih organa te zdrav način života.
Spec. internistica i nefrologinja prof. dr. sc. Nikolina Bašić Jukić, voditeljica Odjela za transplantaciju bubrega u KBC-u Zagreb i predsjednica Hrvatskog društva za bubreg Hrvatskoga liječničkog zbora
Odjela za transplantaciju bubrega u KBC-u Zagreb i predsjednica Hrvatskog društva za bubreg Hrvatskoga liječničkog zbora.
Većina oboljelih umre prije nego što dođu u zadnji stadij
Koliko je bolest česta, najbolje govori podatak da se javlja u čak 10 posto populacije, a u nekim zemljama čak i više. Uglavnom se, kaže prof. Bašić Jukić, radi o ranim stadijima bolesti, odnosno prva tri od ukupno pet stadija, no ponekad ona napreduje do tzv. završnog stadija, kada je nužno započeti s nadomještanjem bubrežne funkcije. - U završnom stadiju kronične bubrežne bolesti je mali broj bolesnika, u Hrvatskoj njih samo pet do šest tisuća, a taj nerazmjer između procijenjenog ukupnog broja od oko 400.000 bubrežnih bolesnika u našoj zemlji i malog broja bolesnika s transplantiranim bubregom ili na dijalizi posljedica je izrazito visoke stope smrtnosti prvenstveno u trećem stadiju, kada većina bolesnika umre od kardiovaskularnih bolesti. Naime, kronična bubrežna bolest predstavlja snažan neovisni čimbenik rizika za kardiovaskularnu smrt, no većina bolesnika, nažalost, nije ni svjesna da ima narušenu bubrežnu funkciju - upozorava. Dijabetes, hipertenzija, debljina glavni uzroci - Kronična bubrežna bolest je teška, neizlječiva bolest u kojoj bubrezi gube sposobnost održavanja ravnoteže elektrolita u krvi i uklanjanja otpadnih proizvoda metabolizma i suvišne tekućine iz organizma. Gomilanje otpadnih tvari u konačnici dovodi do razvoja uremijskog sindroma, oštećenja drugih tkiva i organa te vodi prema smrtnom ishodu ako se bubrežna funkcija ne počne nadomještati nekom od metoda dijalize ili transplantacijom bubrega. Bolest ima niz mogućih uzroka. U razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, najčešći uzroci kronične bubrežne bolesti su šećerna bolest i arterijska hipertenzija. No, i različite upalne, imunološke, ali i nasljedne bolesti mogu dovesti do razvoja kronične bubrežne bolesti. Kod dijela bolesnika radi se o toksičnom djelovanju lijekova, primjerice nesteroidnih protuupalnih lijekova koji se široko koriste kao analgetici - kaže prof. Bašić Jukić te dodaje kako se pretilost, koja je često povezana sa šećernom bolesti i arterijskom hipertenzijom, sve češće i sama javlja kao uzrok kronične bubrežne bolesti.
Više je rizičnih faktora na koje možemo utjecati nego onih na koje ne možemo
Čimbenici rizika za razvoj i napredovanje kronične bubrežne bolesti uključuju nepromjenjive čimbenike kao što su dob, rasa, spol i nasljedne osobine te promjenjive u koje se ubrajaju šećerna bolest, arterijska hipertenzija, pretilost, pušenje, proteinurija (povećana količina proteina u mokraći) i drugi. - Dok na nepromjenjive čimbenike ne možemo djelovati, one promjenjive trebamo na vrijeme prepoznati i djelovanjem na njih pokušati spriječiti razvoj bolesti ili barem usporiti njeno napredovanje. Akcije s tim ciljem treba započeti još u najranijoj dobi. U prvom se redu radi o poticanju fizičke aktivnosti i pravilnoj prehrani radi prevencije debljine. Posebnu pažnju treba obratiti ugroženim skupinama bolesnika, dijabetičarima i hipertoničarima, ali i osobama starije dobi. Naime, značajan udio osoba starije dobi ima sniženu glomerularnu filtraciju, pri čemu se u najvećem broju slučajeva radi o postupnom opadanju bubrežne funkcije koje je posljedica starenja, a ne o stvarnoj bubrežnoj bolesti. Ovaj poremećaj uglavnom ne napreduje iznad trećeg stadija kronične bubrežne bolesti, osim uz prisutnost nekih od rizičnih čimbenika ili zbivanja koja mogu ubrzati propadanje bubrežne funkcije. Ako se takvoj osobi, koja već ima
Ni djeca nisu pošteđena
Kronična bubrežna bolest javlja se nešto češće u žena, a može se javiti u bilo kojoj dobi, od rođenja do duboke starosti, no ipak je češća u starijoj dobi. - Sa starenjem populacije dolazi do prirodnog opadanja bubrežne funkcije, a s dobi raste i pojavnost šećerne bolesti i arterijske hipertenzije kao najčešćih uzroka ove bolesti. Kada se tome dodaju povećana upotreba lijekova protiv bolova, češće infekcije, ali i otežana pokretljivost i debljina, jasno je da sa starijom dobi raste i udio bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti. Nažalost, ni djeca nisu pošteđena. Najčešće se radi o razvojnim poremećajima, no uzrok mogu biti i različite imunološke bolesti te rijetke, nasljedne i metaboličke bolesti.
U NAŠOJ ZEMLJI JE OKO 400.000 BUBREŽNIH BOLESNIKA, OD KOJIH VEĆINA NE ZNA DA IMA SMANJENU FUNKCIJU BUBREGA JER ONA NAJČEŠĆE SLABI NE IZAZIVAJUĆI VEĆE PROBLEME
smanjenu bubrežnu funkciju, doda još jedan ili više štetnih čimbenika (primjerice nedostatan unos tekućine u kombinaciji s infekcijom ili previsoka doza antibiotika i nesteroidni antireumatici), ionako osjetljiva ravnoteža dodatno će se poremetiti te će osoba ubrzano napredovati prema završnom stadiju kronične bubrežne bolesti, a mogla je proživjeti svoj normalan životni vijek bez potrebe za nadomještanjem bubrežne funkcije - ističe prof. Bašić Jukić.
Rani simptomi često ostaju neprepoznati - Kronična bubrežna bolest obično je bez ikakvih simptoma sve do trećeg stadija, kada se dio bolesnika počinje žaliti na umor već pri lakšoj
Pet stadija
Kronična bubrežna bolest razvija se kroz pet stadija. U prvom i drugom stadiju bolesnici nemaju simptoma i u pravilu se otkrivaju na sistematskim pregledima ili slučajno, prilikom obrade zbog neke druge indikacije. Radi se o blago sniženoj glomerularnoj filtraciji, patološkom nalazu mokraće ili strukturalnim promjenama bubrega koje se vide radiološkim metodama dijagnostike. U trećem stadiju kronične bubrežne bolesti glomerularna filtracija dalje opada, počinju se javljati prvi, nespecifični simptomi poput umora uslijed razvoja anemije. U tom stadiju većina bolesnika umire od kardiovaskularnih bolesti pa ta skupina bolesnika zahtijeva posebnu pažnju. Četvrti stadij kronične bubrežne bolesti uvod je u završni stadij te je u tom stadiju bolesnika i njegovu obitelj potrebno upoznati s mogućnostima nadomještanja bubrežne funkcije. Na prelasku iz četvrtog u peti stadij te obavezno u petom stadiju treba osigurati pristup za dijalizu (operativnim zahvatom konstruirati arteriovensku fistulu ili osigurati pristup trbušnoj šupljini ako se planira peritonealna dijaliza). To je idealno vrijeme za predtransplantacijsku obradu kako bi se bolesnike koji su kandidati za transplantacijsko liječenje stavilo na listu čekanja za transplantaciju bubrega. Kod bolesnika koji boluju od šećerne bolesti pripremu za dijalizu treba započeti ranije zbog slabije kvalitete krvnih žila koje su oštećene uslijed osnovne bolesti.
aktivnosti. To je posljedica razvoja anemije, koja se javlja uslijed nedostatne proizvodnje eritropoetina, hormona koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica. Pogrešno je mišljenje da su svi bolesnici s bubrežnom bolesti "otečeni". Edemi se javljaju kod bolesnika koji imaju proteinuriju, a kod ostalih obično tek u stadiju 5, kada bubrezi ne uspijevaju ukloniti suvišnu tekućinu. Edemi se ujutro javljaju oko očiju, a poslijepodne i navečer oko gležnjeva. Također, neki bolesnici mogu nakupljati suvišnu tekućinu u trbušnoj šupljini, u prsištu ili oko srca. Napredovanjem bolesti često dolazi do gubitka apetita, mučnine i povraćanja te pojačanog svrbeža kože, a dio bolesnika žali se na otežanu koncentraciju, ali i na kognitivne probleme - kaže prof. Bašić Jukić, ističući da je najveći problem nespecifičnost simptoma, zbog čega bolesnici ostaju neprepoznati sve do uznapredovalog stadija bolesti, kada je bubrežna funkcija nepovratno narušena. Navodi dalje da i učestalo noćno mokrenje može biti jedan od prvih znakova kronične bubrežne bolesti zbog gubitka koncentracijske sposobnosti bubrega. Stariji muškarci često imaju problema s prostatom te će se kod njih tek rijetko posumnjati na bubrežnu bolest, a za noćno mokrenje okrivit će se prostata. Nadalje, u bolesnika se vrlo često javlja arterijska hipertenzija, a imaju i poremećaje seksualne funkcije, uključujući neplodnost i poremećaj menstrualnog ciklusa.
Do nefrologa se najčešće dolazi tek u završnom stadiju bolesti - Dijagnoza kronične bubrežne bolesti postavlja se na temelju laboratorijske i radiološke dijagnostike te u nekim slučajevima uz biopsiju bubrega. Od parametara bubrežne funkcije najvažniji su podaci o glomerularnoj filtraciji, koja ukazuje na funkciju bubrega, i postojanju bjelančevina u mokraći. Vrlo važan parametar je i urea u krvi, čija vrijednost također raste s progresivnim pogoršanjem bubrežne funkcije. Nerazmjeran porast uree i kreatinina može ukazivati na neke dodatne probleme, primjerice na neodgovarajuću ravnotežu tekućine, što nerijetko viđamo u osoba starije dobi. Tu treba ponovno naglasiti da značajan udio osoba starije dobi (iznad 75 godina) ima sniženu glomerularnu filtraciju, zbog čega su potrebne pre-
ventivne mjere kako bi se izbjegla pojava još nekog rizičnog čimbenika ili zbivanja uslijed kojih može doći do napredovanja kronične bubrežne bolesti sve do završnog stadija i potrebe za nadomještanjem bubrežne funkcije - naglašava prof. Bašić Jukić te dodaje da je upravo izostanak simptoma glavni razlog zbog kojeg ne znamo za osnovnu bubrežnu bolest u čak 35 posto bolesnika. - Oni se prvi put javljaju nefrologu kad su već u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti te kada u hitnim uvjetima treba započeti s dijalizom i nije moguće utvrditi točan razlog zatajivanja bubrežne funkcije. Iako se na prvi pogled čini da to nije važno jer je ionako prekasno za liječenje te je bolesnik na dijalizi, osnovna bubrežna bolest je od izuzetnog značenja u transplantacijskoj medicini s obzirom na to da se neke bolesti mogu vratiti u presađeni bubreg.
Izlječenja su rijetka, ali moguća
Da bi se kronična bubrežna bolest uspješno liječila, potrebno je otkriti poremećaj koji je do nje doveo. Samo se na taj način kod dijela bolesnika može spriječiti napredovanje do završnog stadija. - Nisu svi uzroci reverzibilni niti u ovom trenutku izlječivi, no s napretkom znanosti i medicine raste broj bolesti koje smo nekada smatrali neizlječivima, a danas se uspješno liječe ili barem drže pod kontrolom. Primjerice, nefrolitijaza s opstrukcijom kanalnog sustava bubrega, prekomjerna uporaba analgetika ili ishemijska bolest bubrega stanja su koja, ako se pravodobno otkriju i ukloni se uzrok, u značajnog dijela bolesnika mogu voditi prema izlječenju, ali uz stalno potreban oprez i praćenje - objašnjava prof. Bašić Jukić te upozorava da treba liječiti infekcije mokraćnog sustava jer i one mogu u konačnici dovesti do razvoja kronične bubrežne bolesti. No, preduvjet je da su ta stanja otkrivena na vrijeme, prije nego što su promjene u bubrezima toliko uznapredovale da postaju nepovratne.
Držanje pod kontrolom šećerne bolesti i krvnog tlaka ključni - Dobra regulacija šećerne bolesti najbolja je prevencija razvoja i na-
Prvi korak prema ranoj dijagnozi je obiteljski liječnik
Općenito, a naročito kad je riječ o kroničnoj bubrežnoj bolesti, važno je da svom liječniku obiteljske medicine kažete za bilo kakve nove simptome koje primijetite jer upravo on može imati ključnu ulogu u ranom prepoznavanju bubrežne bolesti, a samim time i pravodobnom početku liječenja kada je moguće nešto poduzeti. - Posebno u samom početku simptomi kronične bubrežne bolesti vrlo su nespecifični - poput umora, slabosti, mučnine, povraćanja, promjena osjeta okusa, svrbeža, grčeva, bljedila kože, problema s mokrenjem, otoka gležnjeva te pojave povišenog krvnog tlaka ili kognitivnih problema. Sve su to tegobe zbog kojih će se pacijenti najprije javiti svom liječniku i stoga je specijalist obiteljske medicine u idealnoj poziciji da prepozna te simptome kao moguće znakove kronične bubrežne bolesti. On može prepoznati i one pacijente koji su u riziku razvoja kronične bubrežne bolesti, a to su stariji od 60 godina, oni koji u obitelji imaju članove koji već boluju od kronične bubrežne bolesti, pušači, pretili, oboljeli od povišenog krvnog tlaka, od šećerne bolesti ili koji su već imali neku bubrežnu bolest - kaže doc. dr. sc. Valerija Bralić Lang, spec. obiteljske medicine, ističući da je uloga liječnika obiteljske medicine u prepoznavanju simptoma i ranom postavljanju dijagnoze od presudne važnosti.
predovanja dijabetičke nefropatije, jednako kao i regulacija krvnog tlaka kod hipertenzivne bolesti bubrega, ali i kod svih drugih patoloških stanja koja zahvaćaju bubrege. Infekcije mokraćnog sustava liječe se antibioticima, ali ciljano, pa je kod bolesnika s ponavljajućim infekcijama vrlo važno uzimanje urinokultura radi odabira optimalnog antibiotika. Važno je i pravodobno javljanje nefrologu jer to omogućava usporavanje napredovanja bubrežne bolesti i pojave njenih komplikacija. Jedan od najvažnijih ciljeva u usporavanju napredovanja bolesti je kontrola ar-
terijskog krvnog tlaka i tu na raspolaganju imamo niz antihipertenziva. Među njima su posebno važni inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori) i blokatori angiotenzinskih receptora (ARB) koji smanjuju i izlučivanje proteina urinom, što pridonosi očuvanju bubrežne funkcije i usporavanju napredovanja kronične bubrežne bolesti. Tu su i inhibitori SGLT2, nova generacija lijekova za kontrolu razine šećera u krvi koji pomažu u regulaciji dijabetesa i smanjuju rizik razvoja komplikacija - navodi prof. Bašić Jukić te dodaje da neki bolesnici trebaju uzimati lijekove koji potiču mokrenje ili diuretike, a kako bubrežna bolest napreduje preBUBREZI GUBE ma završnom stadiju, tako sve više bolesnika treba diuretik kako bi se SVOJU SPOSOBNOST ODRŽAVANJA RAVNOTEŽE izbacila suvišna tekućina i spriječilo njeno gomilanje u organizmu. ELEKTROLITA U KRVI I UKLANJANJA Dijeta - podcijenjena terapija Odgovarajuća prehrana je, ističe prof. Bašić Jukić, zapraOTPADNIH PROIZVODA vo osnovna terapija kronične bubrežne bolesti, no često je METABOLIZMA I podcijenjena. Prehrana buSUVIŠNE TEKUĆINE IZ brežnih bolesnika se mijenja ovisno o stadiju bolesti te se ORGANIZMA značajno razlikuje kod bolesni-
ka u predzavršnim stadijima i onih na dijalizi. Vrlo je važno smanjiti unos soli, tj. natrija, u prehrani kako bi se spriječilo nakupljanje suvišne tekućine i poboljšala regulacija krvnog tlaka. Bolesnici s kroničnom bubrežnom bolesti trebaju izbjegavati dosoljavanje hrane, industrijski prerađenu hranu i konzervirane namirnice jer sadrže veću količinu natrija, a velik udio natrija sadrže i pekarski proizvodi. Napredovanje kronične bubrežne bolesti može se usporiti prehranom sa smanjenim udjelom proteina, no takav se dijetetski režim treba provoditi uz liječnički nadzor jer može dovesti do neželjenih posljedica poput gubitka mišićne mase. Nakon što bolesnik krene s nadomještanjem bu-
BOLEST IMA NIZ MOGUĆIH UZROKA, NAJČEŠĆI SU ŠEĆERNA BOLEST I ARTERIJSKA HIPERTENZIJA. NO, TO MOGU BITI I UPALNE, IMUNOLOŠKE, ALI I NASLJEDNE BOLESTI
brežne funkcije, prehrana treba biti visokoproteinska zbog pojačanog katabolizma bjelančevina na dijalizi - pojašnjava prof. Bašić Jukić. Prema završnom stadiju, a osobito na dijalizi, velik dio bolesnika treba znatno smanjiti unos namirnica bogatih kalijem jer povišene vrijednosti kalija u krvi mogu životno ugroziti bolesnika izazivajući potencijalno smrtonosne aritmije. Od ostalih elemenata koji su od značenja u kroničnoj bubrežnoj bolesti, a uvelike se mogu regulirati prehranom, treba izdvojiti fosfor. Naime, u kroničnoj bubrežnoj bolesti dolazi do nakupljanja fosfora i porasta njegove koncentracije u krvi, no to se može regulirati ograničenim unosom proteina životinjskog porijekla, sireva, konzervirane i prerađene hrane i gaziranih pića, ali i lijekovima koji vežu fosfor. Uz to, profesorica dodaje i da se dijetetskim mjerama može i treba djelovati i na porast udjela masnoća u krvi.
Kronična bubrežna bolest povećava rizik za infarkt i moždani udar
Komplikacije kronične bubrežne bolesti su brojne, a njihov udio raste s napredovanjem bolesti prema završnom stadiju, kada praktično nema organa ili sustava koji nije oštećen. Prof. Bašić Jukić ističe da zbog ozbiljnih komplikacija, posebno kardiovaskularnih bolesti, mnogi bolesnici umiru i prije potpunog gubitka bubrežne funkcije. Među prvim i najčešćim komplikacijama kronične bubrežne bolesti obično u trećem, a ponekad već u drugom stadiju, javljaju se anemija te poremećaj metabolizma kalcija i fosfora i koštana bolest, zbog nedostataka kalcitriola, dok u trećem stadiju dolaze do izražaja komplikacije na srcu i krvnim žilama.
Rano otkrivanje - ključ za duži i kvalitetniji život
Posljednjih se godina sve više shvaća važnost povezanosti kronične bubrežne bolesti s pobolijevanjem i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. - Nekoliko je velikih znanstvenih istraživanja uočilo kako je uz kroničnu bubrežnu bolest puno veći rizik od infarkta miokarda ili moždanog udara nego od razvoja završnog stadija bolesti i započinjanja bubrežnoga nadomjesnog liječenja. Naime, sama kronična bubrežna bolest povećava rizik od kardiovaskularnih događaja za čak dva do četiri puta, što jasno ukazuje na važnost njezina ranog otkrivanja te opravdava financijsku isplativost programa probira. Rano upućivanje nefrologu omogućava usporavanje napredovanja kronične bubrežne bolesti, bolju kontrolu krvnog tlaka, smanjivanje srčanožilnog rizika, liječenje dislipidemije, ispravljanje anemije, prevenciju poremeća-
ja koštano-mineralnog metabolizma, pravodobno cijepljenje protiv hepatitisa B, ali i pravodobnu i dobru edukaciju bolesnika i njegove obitelji s ciljem odabira optimalne metode nadomjesnog liječenja. Omogućuje također pravodobno osiguravanje pristupa krvožilju (kreiranje arteriovenske fistule za hemodijalizu) ili planiranje pristupa trbušnoj šupljini (kateter za peritonealnu dijalizu). Bolesnik koji je na vrijeme upućen nefrologu može se obraditi za stavljanje na listu čekanja za transplantaciju bubrega i eventualnu pripremu mogućeg živog darivatelja bubrega. Sve to pridonosi osiguravanju duljeg i kvalitetnijeg života bolesnika - ističe prof. Bašić Jukić.
Prevencija je jednostavna, ali se ne provodi
Prevencija ne samo da je moguća nego bi morala biti imperativ, upozorava prof. Bašić Jukić. - Naravno, bolesti koje su uzrokovane imunološkim čimbenicima ili su nasljedne ne možemo prevenirati, no većina bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti pripada skupini bolesnika sa šećernom bolesti i/ili arterijskom hipertenzijom. Upravo su to ciljne skupine koje bi trebalo agresivno liječiti, kontrolirati njihove čimbenike rizika za razvoj i napredovanje kronične bubrežne bolesti. Njima treba pridodati i pretile osobe, osobito ako su starije - kaže prof. Bašić Jukić. Zanimljivo je da su preventivne mjere zapravo vrlo jednostavne, to su uravnotežena prehrana, fizička aktivnost, održavanje optimalne tjelesne težine, prestanak pušenja, unos odgovarajuće količine tekućine, kontrola šećera u krvi i krvnog tlaka. - Nažalost, što su mjere jednostavnije, to se teže provode u općoj populaciji. Ne može se očekivati da će ih provoditi pojedinac i svu odgovornost svaliti na njega. Akcija mora biti sustavna, na razini društva u cjelini, što znači da treba uključiti prehrambenu industriju i provoditi edukaciju, posebno među pripadnicima rizičnih skupina. Naime, u trenutku kada bolesnik treba liječnika, za primarnu prevenciju je već prekasno. Tada nam preostaju mjere sekundarne prevencije i pokušaji da se nastala šteta popravi koliko je to moguće - zaključuje prof. Bašić Jukić, dodajući da bi mjere probira
U suradnji s obiteljskim liječnikom možete spriječiti napredovanje bolesti
- Konkretnim savjetima i stalnom podrškom specijalist obiteljske medicine može znatno pomoći oboljelom da drži svoju bolest pod kontrolom. On će pacijente savjetovati da provode raznovrsnu prehranu bogatu povrćem, voćem, cjelovitim žitaricama, nemasnim mesom, ribom, jajima, grahoricama i proizvodima s niskim udjelom masnoća te da ne konzumiraju hranu sa zasićenim masnoćama i dodanim šećerima. Upozorit će ih da žeđ utažuju isključivo vodom, a nikako zaslađenim pićima te da ograniče dnevni unos alkohola. Savjetovat će i da ograniče dnevni unos soli na manje od 5 grama te proteina na manje od 0,75 g/kg tjelesne mase. Ujedno će ih poticati na prestanak pušenja, na redovitu tjelesnu aktivnost te da održavaju optimalnu tjelesnu težinu. Dobrom kontrolom pridruženih bolesti, u prvom redu održavanjem vrijednosti krvnog tlaka ispod 130/80 mmHg, šećera u krvi natašte od 6 do 8 mmol/l i nakon jela od 8 do 10 mmol/l te vrijednosti masnoća sukladno konkretnom cilju za svakog pacijenta,
Po savjet i pomoć u ljekarnu
Nažalost, prečesto ljekarnike doživljavamo samo kao nekoga tko će nam izdati lijek koji je propisao liječnik. Oni su puno više od toga, zapravo su svima nama najdostupniji zdravstveni djelatnici i baš zato imaju važnu ulogu u prevenciji, otkrivanju i uspješnom liječenju kronične bubrežne bolesti. - Kako se bubrežna funkcija smanjuje, tako se javljaju simptomi poput mučnine, gubitka apetita, umora, opće slabosti, grčeva, oticanja stopala, problema sa spavanjem te povišenog krvnog tlaka koji je teško sniziti lijekovima. Osobe s takvim tegobama češće posjećuju svoje ljekarnike nego bilo kojeg drugog zdravstvenog stručnjaka, a ljekarnik u razgovoru s osobom može prepoznati neke od mogućih simptoma oštećenja bubrežne funkcije te ih može uputiti na pretrage koje mogu na vrijeme usporiti kroničnu bubrežnu bolest - kaže mag. pharm. Antonija Levak, dodajući da promoviranjem zdravih životnih navika i edukacijom o zdravlju ljekarnik ima veliku ulogu i u prevenciji kronične bubrežne bolesti. Osim toga, ljekarnici prilikom izdavanja kronične terapije oboljelima od kronične bubrežne bolesti educiraju pacijente o karakteristikama lijeka, mogućim nuspojavama i interakcijama kako bi pacijent što bolje prihvatio svoju terapiju i ne bi prestao uzimati lijek. Mogu upozoriti i na opasnosti nekih lijekova. - Primjerice, bezreceptni lijekovi poput ibuprofena i acetilsalicilne kiseline mogu uzrokovati pogoršanje bubrežne funkcije pa kod liječenja boli treba razmotriti primjenu paracetamola, koji
usporit će se napredovanje bolesti - kaže doc. dr. sc. Bralić Lang te dodaje da je za postizanje tog cilja od presudne važnosti dobra suradljivost oboljelih i redovito uzimanje preporučenih lijekova, a nadzor nad time najdostupniji je liječnicima obiteljske medicine. Jednako je važno redovito godišnje cijepljenje protiv gripe, cijepljenje protiv pneumokokne bolesti te protiv covida-19. Sve te aktivnosti provodi specijalist obiteljske medicine koji, uz redovito i pravodobno upućivanje nefrologu te koordinaciju s drugim specijalistima, može učinkovito pomoći oboljelima od kronične bubrežne bolesti da bolest ne napreduje.
je sigurniji od nesteroidnih protuupalnih lijekova poput ibuprofena. Ako je potrebno, nesteroidni protuupalni lijekovi mogu se uzimati u najmanjoj učinkovitoj dozi u kraćem vremenskom intervalu. Potreban je oprez i prilikom uzimanja antacida koji sadrže natrij i aluminij-hidroksid i dostupni su bez recepta - objašnjava mag. pharm. Antonija Levak te ističe da nekontrolirana uporaba bezreceptnih lijekova predstavlja velik problem jer su pacijenti danas uvelike izloženi informacijama putem medija. U svakom slučaju, liječenje bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti vrlo je složeno, a ljekarnik svojim savjetima i znanjem može znatno pridonijeti pravilnom liječenju kronične bubrežne bolesti. trebale uključivati, osim procjene glomerularne filtracije, i kontrolu albuminurije, a relevantna stručna društva upravo rade na tome da se ta pretraga osigura na razini primarne zdravstvene zaštite.
DASH dijeta - hrana za bubrege
Rijetko je koji organ tako osjetljiv na prehranu kao bubrezi. To je jasno ako se prisjetimo njihove osnovne uloge uklanjanja štetnih proizvoda metabolizma iz krvi. Sve loše što prehranom unesemo u svoj organizam odrazit će se na bubrege. - Ako treba izdvojiti određeni program prehrane, za velik dio bolesnika u ranim stadijima kronične bubrežne bolesti optimalna je DASH dijeta ili takozvana preventivna dijeta. Možda bismo nju mogli nazvati "hranom za bubrege". Potrebno je izbjegavati prerađenu hranu, konzervirane pripravke, namirnice bogate ugljikohidratima i mastima. Unos bjelančevina ovisi o stadiju bolesti i pritom treba voditi računa da bjelančevine budu visokovrijedne. Kalorijski unos treba individualno prilagoditi potrebama bolesnika, kao i unos voća i povrća ovisno o pridruženim problemima. Treba voditi računa i o nakupljanju urata, do kojeg također dolazi s napredovanjem kronične bubrežne bolesti, zbog čega je potrebno izbjeći namirnice bogate uratima - objašnjava prof. Bašić Jukić, napominjući da je prehrana bubrežnih bolesnika jedna od najrestriktivnijih uopće, osobito ako se radi o dijabetičarima te da pristup bolesniku treba biti individualan uz potrebu uključivanja nutricionista u multidisciplinarni tim.
Nosivi bubrezi i ksenotransplantacija - budućnost liječenja
Kada govorimo o budućnosti liječenja kronične bubrežne bolesti, treba razlikovati liječenje same bolesti i nadomještanje bubrežne funkcije. - Kad je riječ o liječenju kronične bubrežne bolesti, nade polažemo u SGLT2 inhibitore i antagoniste mineralokortikoidnih receptora koji bi možda u nekim svojim budućim, naprednijim oblicima - s manje neželjenih problema koji ograničavaju njihovu uporabu - mogli pridonijeti boljim ishodima liječenja. Nadamo se i sve boljem uspjehu specifičnih lijekova usmjerenih prema rijetkim bolestima. No, trenutno je situacija puno uzbudljivija u području nadomještanja bubrežne funkcije. Razvijaju se sve bolji tzv. nosivi bubrezi, uređaji koji kontinuirano pročišćavaju bolesnikovu krv bez potrebe da dolazi u centar za dijalizu, a sve su bolji i rezultati ksenotransplantacija, odnosno transplantacija bubrega od svinje kao darivatelja - kaže prof. Bašić Jukić te dodaje da je ksenotransplantacija, kao i sve druge transplantacije, opterećena etičkim problemima, kao i zasad neriješenim kliničkim preprekama.
Prognoza: umjereno optimistična - Mislim da je to najbolji izraz, koliko god se bolesnicima njihova bolest činila teškom. Činjenica je da i mladi ljudi koji obole od kronične bubrežne bolesti mogu proživjeti svoj gotovo normalan životni vijek uz relativno dobru kvalitetu života. Naši mladi bolesnici završavaju fakultete, rade, žene se, imaju djecu i ispunjen život. No, prognoza je ipak bitno lošija kod bolesnika s brojnim pridruženim bolestima, kada kronična bubrežna bolest znatno povisuje i sve ostale rizike. Dovoljno je reći da petogodišnje preživljenje na dijalizi za ukupnu populaciju bolesnika iznosi 35-40 posto te zbog toga još jednom naglašavam potrebu prevencije. I to one stvarne, pravodobne prevencije, prije nego što se kronična bubrežna bolest razvije - ističe prof. Bašić Jukić te podsjeća da je obilježavanje Svjetskog dana bubrega - 10. ožujka dobra prilika da se podsjetimo na važnost bubrega i skrbi za te dragocjene organe.
DA BI SE KRONIČNA BUBREŽNA BOLEST USPJEŠNO LIJEČILA, POTREBNO JE OTKRITI POREMEĆAJ KOJI JE DO NJE DOVEO. SAMO TAKO SE KOD DIJELA BOLESNIKA MOŽE SPRIJEČITI NAPREDOVANJE
Povjerljivo | KroNiČNA BUBreŽNA BoleST NIJE LAKO, ALI ŽIVOT MOŽE BITI ISPUNJEN I KVALITETAN
Gotovo svaka deseta osoba među nama boluje od kronične bubrežne bolesti, što je zaista zaprepašćujući podatak ako se uzme u obzir da se radi o bolesti o kojoj se rijetko ili nimalo ne govori. A trebalo bi se govoriti jer bi nas sve trebalo zanimati što možemo učiniti da danas-sutra i mi ne budemo u tih deset posto ili, ako budemo, da znamo što trebamo činiti kako bismo držali bolest pod kontrolom te unatoč i usprkos bolesti koja je i teška i neugodna živjeli punim plućima. Baš kao što to čine naše sugovornice Martina i Lidija. A treba se govoriti i zbog toga da svojim nerazumijevanjem i neinformiranošću ne stojimo na putu takvim osobama ako žele raditi i normalno živjeti.
Piše NINA ČIČA, snimile BILJANA BLIVAJS, NERA SIMIĆ/CROPIX
MARTINA HERCEG (28), studentica na Agronomskom fakultetu, Samobor ZBOG BOLESTI JE NITKO NE ŽELI ZAPOSLITI, ALI ONA SE NE PREDAJE
Martina Herceg, 28-godišnja Samoborka, na dijalizi je bila od sedme godine, a ukupno oko 15 godina i dvaput je imala transplantaciju, ali ništa od toga nije ju omelo da uspješno završi osnovnu i srednju školu te dogura gotovo do kraja studija na Agronomskom fakultetu uz koji je stigla i raditi preko studentservisa. Zaista inspirativna mlada žena koju, vjerovali ili ne, zbog njezine dijagnoze kronične bubrežne bolesti nitko ne želi zaposliti. No, ako je sve nedaće vezane uz njezinu bolest nisu zaustavile, neće ni to. Upravo je osnovala Udrugu oboljelih od bubrežnih bolesti kako bi u svoje i u ime svih drugih oboljelih glasno progovorila o problemima na koje nailaze. Ali i kako bi pomogla onima koji nisu imali motiviranost i snagu poput nje da žive punim plućima.
Djetinjstvo s dijalizom
Martina zapravo otkad zna za sebe, zna i za svoje bolesne bubrege. Kad je imala samo četiri godine, otkriveno je da ima refluks, odnosno vraćanje mokraće u bubreg, te je za to primala lijekove. Već sa sedam godina počela je s peritonejskom dijalizom koja se radi preko potrbušnice. Mama, koju su u bolnici podučili kako se to radi, dijalizirala ju je svaki dan četiri puta po sat vremena. I tako pet godina. - Za to vrijeme nisam imala nikakvih problema i najnormalnije sam se družila s prijateljima, odlazila na more s obitelji... Vrlo brzo sam se navikla na to, a roditelji nikada nisu ništa skrivali od mene, već su otvoreno pričali o mojim zdravstvenim problemima. Trudili su se da živim što normalnije, poticali su me da se uvijek izborim za sebe, da budem ravnopravna s drugima. Nikada nisu na mene gledali kao da sam jadna, bolesna i slično. Zaista sam u svemu i bila ravnopravna svojim vršnjacima i jedino što mi je kao djetetu teško padalo bilo je to što nisam mogla otići na izlet - prisjeća se Martina, dodajući da je u tom periodu išla na predtransplantacijske preglede kako bi mogla dobiti novi bubreg. Zapravo je tih pet godina na dijalizi čekala na red za transplantaciju, na koju je naposljetku otišla u Institut za transplantacije u Lionu u Francuskoj, gdje joj je transplantiran desni bubreg.
Šansa za drugi novi bubreg jedan posto
- S novim bubregom nisam imala nikakvih teškoća, živjela sam sasvim normalno, završila srednju školu, pripremala se za maturu i fakultet. Bavila sam se trčanjem, biciklizmom, planinarenjem. Naravno, morala
sam uzimati terapiju, ali nisam imala neke izražene nuspojave, osim što sam se malo udebljala od lijekova. No, pazila sam na prehranu, što je jedan od jako bitnih faktora, i u kombinaciji sa sportskim aktivnostima održala sam dobru kondiciju. Tako je bilo sve do 2012., kad sam izgubila transplantirani bubreg zbog BK virusa koji ga je uništio - priča Martina, koju su tada pripremili na to da će opet morati na dijalizu jer su nalazi pokazivali da se bubreg ne može spasiti. I tako je prošla godinu dana pripreme za peritonejsku dijalizu, pa opet dvije godine dijalize, a onda je prešla na odrasli odjel te je morala krenuti s hemodijalizom u bolnici triput tjedno po četiri sata. - Tako sam provela deset godina čekajući opet na red za transplantaciju. Naime, meni je problem stvarala visoka senzibilizacija od prve transplantacije i zbog toga sam tako dugo čekala. Šansa za transplantaciju, tj. da ću uopće uspjeti primiti bubreg, bila je jedan posto, no onda mi je 4. prosinca 2021. ipak obavljena transplantacija na Rebru - kaže Martina, koja se baš bila spakirala da ode na trodnevni put kad se iznenada pojavio bubreg pa su je nazvali.
Studij, dijaliza, posao, sport - sve se može
U situaciji u kojoj bi mnogi izgubili duh, Martina se jednostavno nije predavala. Uz deset godina dijalize praktički je došla do kraja studija,
MARTINA JE UPRAVO OSNOVALA UDRUGU OBOLJELIH OD BUBREŽNIH BOLESTI KAKO BI U SVOJE I U IME DRUGIH OBOLJELIH PROGOVORILA O PROBLEMIMA NA KOJE NAILAZE
radila je uz studij, vježbala, družila se s prijateljima, išla na kraća putovanja da se malo makne iz svakodnevice. - Na kraju sam odlučila i osnovati udrugu kako bih pomogla drugim mladima koji su u situaciji kao ja, ali možda nemaju tu motivaciju kakvu sam ja imala cijelo vrijeme. Želim motivirati pacijente da vide da se sve može, ali i da fokus udruge bude na zdravom životu i edukaciji kako lakše živjeti s tom bolešću te na psihološkom razvoju pacijenata i okoline. Cilj mi je da poslodavci drugačije gledaju na oboljele, jer oni ničim nisu ograničeni osim vremenski - odlučna je Martina, koja je i sama godinu i pol tražila posao u struci nakon završenog preddiplomskog studija iz
Zapravo otkad zna za sebe, Martina zna i za svoje bolesne bubrege. Već sa sedam godina počela je s peritonejskom dijalizom. Mama, koju su u bolnici podučili kako se to radi, dijalizirala ju je svaki dan. I tako pet godina
agroekologije i nitko je nije htio zaposliti zato što je išla na hemodijalizu. - Možda nije lijepo reći da nas društvo diskriminira, ali je tako. Nitko vas ne želi zaposliti s ovom bolešću. Sve je u redu dok otvoreno ne kažete za svoje zdravstveno stanje, a onda vas ne žele uzeti. Dosta se mojih prijatelja zbog toga osjeća manje vrijedno. - Ja sam tijekom studija uspjela dobiti studentski posao u Zari zahvaljujući odličnom menadžeru koji me prihvatio i taj mi je posao jako puno značio jer se bolje osjećate kad možete zaraditi, ne ovisite o drugima i malo se odmaknete od kuće i bolnice.
Poruka poslodavcima: možemo i želimo raditi
Danas, četiri mjeseca nakon druge transplantacije, Martina kaže da se osjeća odlično, nada se da bi mogla diplomirati do lipnja, a onda će se opet baviti traženjem posla. I kao ni jednom do sada, neće pokleknuti pred preprekama na koje će očito nailaziti. Ona za nekakvu depresiju nema vremena. - Ja nisam takav tip da budem u depresiji. I kad mi je bilo najteže, našla sam izlaz: neka dobra muzika, sport... Kad sam bila loše volje, trčala bih po 5-6 kilometara svaki drugi dan. Vozila sam s prijateljicom bicikl po 50 kilometara, isprobavala svoje granice. I mislim da mi je zbog toga bilo puno lakše podnositi dijalize jer one jako iscrpljuju - uvjerena je Martina, kojoj je na njezinu putu kroz kroničnu bubrežnu bolest najviše značila podrška prijatelja te prvenstveno obitelji. - Roditelji i sestra od početka su bili uz mene u svemu, a kad imate obitelj koja stoji uz vas, lakše je prolaziti kroz život s takvim problemima. Osim toga, imala sam i sreću da od djetinjstva do srednje škole i fakulteta nikada nisam imala problema s vršnjacima, nikada me nisu diskriminirali zbog moje bolesti - kaže, dodajući da u tome važnu ulogu ima i to kako se čovjek postavi, a ona se uvijek i postavljala kao ravnopravna. - Jedino što me sada brine je zapošljavanje i mogućnost dobivanja posla jer koliko god bili kvalificirani, koliko god imali diploma, ako iskreno kažete kakav problem sa zdravljem imate, više niste poželjni. Ali ja imam volje i želim raditi i mi u Udruzi trebamo pokazati poslodavcima upravo to - da oboljeli od bubrežnih bolesti mogu i žele raditi - poručuje Martina, a s obzirom na njezinu snagu, odlučnost i upornost u tome će vjerojatno i uspjeti.
Prije 15 godina vrijednosti kreatinina su počele jače rasti i tada je saznala da joj se bubrezi zapravo suše i polako gube svoju funkciju
LIDIJA FACKOVIĆ (65), ekonomistica u mirovini, Zagreb UVIJEK IMAM NEKI OPTIMIZAM U SEBI
Nakon šest mjeseci dijalize i transplantacije bubrega na kojoj je bila prije četiri godine, Lidija Facković, 65-godišnja ekonomistica u mirovini iz Zagreba, živi punim plućima i puna je planova za druženja, putovanja, tečajeve... Ipak, to ne znači da je bilo lako. Naprotiv, kad je saznala da će morati na dijalizu, htjela je pobjeći iz bolnice. - Bio je to za mene prevelik šok, ali sam se za nekoliko dana pribrala - prisjeća se Lidija, čiji su problemi s bubrezima počeli kad je već bila u mirovini.
Bubrezi se suše
Dotad se činilo da je sve pod kontrolom, odlazila je na redovite preglede nefrologu i živjela kao i prije. Naime, Lidija je s 18 godina imala jaku upalu bubrega i zbog toga je u bolnici provela 20 dana. No, nakon toga do 42. godine nije imala nikakvih problema. A onda se na redovitom sistematskom pregledu pokazalo da ima malo povišen kreatinin. - Tada su mi savjetovali da nađem nekog nefrologa, ali to nisu bile tako visoke vrijednosti pa sam zaključila da nije ništa strašno i nisam ništa poduzimala. No, prije petnaest godina vrijednosti kreatinina su počele jače rasti i jedna mi je prijateljica preporučila da odem profesorici Bašić Jukić, što sam i učinila - priča Lidija, koja je tako i saznala da joj se bubrezi zapravo suše te da zbog toga polako propada i njihova funkcija, a to je proces koji se ne može zaustaviti.
Put prema dijalizi
- A onda mi je, prije otprilike četiri godine, profesorica rekla da kad vrijednosti počnu tako rasti, to znači da se ide prema dijalizi i to me šokiralo - priznaje Lidija, koja je ubrzo zaista i završila na dijalizi. No, imala je, kako kaže, nevjerojatnu sreću da se relativno brzo našao bubreg za transplantaciju pa je nakon samo pola godine dijalize bila podvrgnuta transplantaciji. - To je baš bila prava sreća jer imam krvnu grupu B-, a to je jako rijetka grupa i šanse su bile vrlo male da bi se u kratkom vremenu mogao naći bubreg za mene. Ipak, samo šest mjeseci nakon što sam počela s dijalizom, 2. listopada 2018. u noći su me pozvali i tog su mi dana transplantirali organ. Oporavak je trajao dosta dugo, trebalo mi je gotovo godinu dana da se naviknem na sve to, no ja imam silnu želju za životom i uvijek imam taj neki optimizam u sebi - kaže Lidija, a upravo to ju je vjerojatno i dovelo do toga da danas ima ispunjen život i osjeća se dobro u svojoj koži.
Tečajevi i predavanja
- Upisala sam se na tečaj španjolskog, tečaj slikanja, idem na predavanja za osobe starije dobi na otvorenom učilištu, na putovanja, družim se s prijateljima, provodim po 2-3 mjeseca na moru... Imam jedan sasvim zadovoljavajući život, gotovo kao što žive zdravi ljudi. Naravno, ima tu i nuspojava lijekova i moram jako paziti na prehranu, ali naučila sam se na sve to, tako da mi je sada to normalno. Nije to ništa nesavladivo i, ustvari, u odnosu na dijalizu ovo sad je savršeno - zaključuje, dodajući da za nju nema depresije. - To može biti neki trenutak tuge, ali ništa značajno. Prihvatila sam da je moj život sada ovakav i tome sam se prilagodila.
LIDIJA JE S 18 GODINA IMALA JAKU UPALU BUBREGA, NO NAKON TOGA DO 42. NIJE IMALA NIKAKVIH PROBLEMA. ONDA SE POKAZALO DA IMA MALO POVIŠEN KREATININ
SPONZORIRANI SADRŽAJ Redovna očna kontrola SVE ČEŠĆE OTKRIVA BOLEST suhog oka
Suho oko pogađa svaku petu osobu, a uz suvremene metode otkrivanja bolesti postoje i novije metode liječenja. Zašto je važno liječiti suho oko, tko je u povećanom riziku za njegov razvoj i kada posumnjati na suho oko, pojašnjavaju u Poliklinici Bilić Vision
Suho oko nastaje kada naša suzna žlijezda ne stvara dovoljno suza da bi oko ostalo vlažno ili kada su sastav i kvaliteta suznog filma poremećeni pa se javljaju simptomi poput osjećaja pijeska u oku, peckanja i crvenila. Stručnjaci Poliklinike Bilić Vision primjećuju da se danas sve više ljudi javlja u ambulantu jer imaju smetnje suhog oka.
Uloga suznog filma
Suzni film sastoji se od tri sloja: mucina, vodenog dijela i masnog površinskog sloja, koji čuva oko od isušivanja površine osiguravajući tako dobro funkcioniranje oka i jasan vid. Smetnje bilo kojeg od ova tri sloja dovode do poremećaja funkcije suznog filma i pojave suhog oka.
Tko ima povećan rizik
Svatko može razviti suho oko. Ipak, neki faktori povećavaju mogućnost razvoja suhog oka. Nakon 50. godine imamo povećan rizik za razvoj ovog stanja zbog smanjenog izlučivanja suza ili poremećenog sastava suznog filma koji zbog toga brzo puca i izlaže nas pojačanom sušenju površine oka. Žene su više nego muškarci izložene pojavi suhog oka, a pretpostavlja se da su glavni razlog hormonske promjene u menopauzi. Također su u većem riziku za razvoj suhog oka oni koji provode brojne sate za ekranom računala, jer je dokazano da tada manje trepćemo i površina oka se brže suši. Manje trepćemo i kada čitamo ili, primjerice, vozimo automobil. I neke bolesti kao što je Parkinsonova bolest utječu na smanjenje treptanja. U povećanom riziku za razvoj suhog oka su i dugogodišnji korisnici kontaktnih leća ili oni koji boluju od autoimunih bolesti kao što su lupus ili Sjögrenov sindrom, alergije oka, reumatoidni artritis, sklerodermija, bolesti štitnjače ili nedostatak vitamina A. Također, uzimanje nekih lijekova može dovesti do suhoće očiju. Isto tako kronične bolesti ruba vjeđa i Meibomovih žlijezda, tzv. MGD (poremećaj lučenja Meibomovih žlijezda), najčešći su uzrok suhog oka. Pojava simptoma suhog oka nakon laserskog skidanja dioptrije u pravilu je privremena.
Zašto je važno otići specijalistu
Važno je potražiti pomoć jer ljudi koji boluju od suhog oka mogu razviti dodatne komplikacije. Suze štite površinu oka od infekcije, ali ako je količina suza smanjena, povećava se rizik za infekciju i upalu oka. Ako se ne liječi, takvo stanje može dovesti do napredovanja bolesti i uzrokovati upalu rožnice i spojnice, eroziju rož-
Kako spriječiti nastanak suhog oka
Iako na neke faktore ne možemo utjecati, postoje metode koje sami možemo primijeniti i sačuvati suzni film zdravim. l Izbjegavajte puhanje zraka direktno u oči - puhanje sušila za kosu, grijanja u automobilu ili klima-uređaja preusmjerite od sebe. l Držite ovlaživače u prostorijama. l Kada izlazite, stavite sunčane naočale koje su zakrivljene i više štite od udara vjetra i isušivanja površine oka nego one ravnih naočalnih leća. l Prilikom rada na računalu ili dok čitate, radite pauze. Dobro je svakih sat vremena odmaknuti se ekrana, relaksirati oči gledanjem u daljinu barem 20 sekundi, a zatim zakapati umjetne suze i nastaviti radom. l Ekran računala namjestite tako da je ispod razine vaših očiju jer se tako oko manje suši. l Ako ste u planinama ili letite avionom, zrak može biti iznimno suh. Zatvorite oči nekoliko minuta ili ukapajte umjetne suze bez konzervansa. l Prestanite pušiti i izbjegavajte zadimljene prostore jer pušenje može pogoršati simptome suhog oka. l Redovito koristite umjetne suze bez konzervansa.
Tear Check je moderna tehnologija otkrivanja različitih poremećaja suhog oka. Bezbolno i u samo deset minuta otkriva se stanje suhog oka: blago, umjereno ili ozbiljno
nice kao i druge poremećaje. Zbog bolesti oka smanjuje se kvaliteta života. Uz standardne testove koji se koriste u svakodnevnoj praksi za otkrivanje suhog oka, poput Shirmera, testa filtar-trakicom, fluoresceina i Rose Bengal testa, danas se koriste modernije metode koje suvremenim tehnikama sigurno otkrivaju različite poremećaje suhog oka. Jedna od njih je tehnologija Tear Check koju koriste u Poliklinici Bilić Vision. Pregled na ovom aparatu traje deset minuta, bezbolan je i precizan te ukazuje na stanje suhog oka: blago, umjereno ili ozbiljno.
Liječenje
Već je odavno poznato liječenje suhog oka umjetnim suzama i ovlaživačima u formi gela. Ovlaživači su
Biljana Blivajs/CROPIX
prva linija liječenja. Ako se radi o kroničnoj upali ruba vjeđa MGD, savjetovalo se pranje ruba vjeđa i trepavica blagim dječjim šamponom za kosu ili, u novije vrijeme, čišćenje ruba vjeđa dezinfekcijskim maramicama. Također se savjetovala masaža i tople komprese na rub vjeđa. Rezultati su privremeni, a moguće su nuspojave na rožnici. U slučaju upalnih promjena na oku koriste se antibiotičke i kortikosteroidne kapi, iako je njihovo korištenje ograničeno zbog mogućnosti povećanja očnog tlaka. Već dugo se koriste i silikonski čepići koji zatvore otvore suznih kanalića zadržavajući većinu suza upravo na oku. Ova rješenja, nažalost, nisu trajna i često ne rješavaju uzrok problema. Također, u posljednje vrijeme koriste se imunosupresivi u kapima, kapaju se jedanput na dan šest mjeseci. To su kapljice koje pacijenti teško podnose zbog reaktivnog crvenila oka i peckanja pa brzo odustaju od njih. Nedostatak im je i visoka cijena.
E-Eye tehnologija: liječenje pulsnim laserom
Ako navedena liječenja ne urode plodom, a radi se o kroničnoj upali Meibomovih žlijezda, koja je najčešći uzrok suhog oka, preporuka je u liječenju koristiti pulsni laser kao najnoviju metodu modernog liječenja suhog oka. Postupak je jednostavan, siguran i bezbolan. Sonda lasera postavi se na područje donje vjeđe i sljepoočnog dijela obje strane te se u pet pulseva stimuliraju nervni ogranci živčanog snopa parasimpatikusa, koji imaju funkciju potaknuti lučenje Meibomove žlijezde te djelovati na otvaranje lojnih žlijezda vjeđe. Izvode se tri tretmana tijekom 45 dana. U Poliklinici Bilić Vision koriste već nekoliko godina napredni pulsni laser u liječenju suhog oka s odličnim rezultatima. Nekoliko nezavisnih studija pokazalo je poboljšanje simptoma u 83 posto slučajeva, a više od 55 posto tretiranih pacijenata izjavilo je da više nema potrebu za korištenjem umjetnih suza. Njih 95 posto preporučilo bi metodu prijateljima kao uspješnu. Trajnost postupka je od šest mjeseci do tri godine.
U Poliklinici Bilić Vision napredni pulsni laser u liječenju suhog oka koriste već nekoliko godina s odličnim rezultatima. Na slici Branka Jurić Tomašević, dr. med., spec. oftalmolog
Simptomi koji ukazuju na suho oko
Ako imate dugotrajne znakove i simptome suhih očiju, otiđite na pregled jer liječnik može poduzeti korake kako bi vam olakšao stanje i spriječio razvoj komplikacija. Na suho oko možete posumnjati ako osjetite neke od ovih simptoma: l pojačano treptanje l osjećaj stranog tijela u oku l peckanje ili osjećaj žarenja oka l crvenkaste, iritirane oči l osjetljivost na svjetlo l ponekad zamagljen vid l suzenje (kao reakcija suzne žlijezde na suho oko) l ponekad nemogućnost nošenja kontaktnih leća. Osjećaj suhog oka češće se javlja u određenim situacijama poput leta avionom, boravaka u prostoriji s ventilacijom ili klimom, kad je suh zrak u prostoriji zbog grijanja, prilikom vožnje biciklom ili šetnje po vjetrovitom vremenu bez zaštite sunčanih naočala ili kod predugog gledanja u ekran računala, televizora ili mobitela...
