Feniks 14 by Natalija Krznaric

Broj 14 * svibanj 2006. * V. godina izdavanja

list Osnovne škole Granešina

Gradi se! Gradonačelnik u našoj školi Intervju: Eduardo da Silva

HNOS

Zelena zastava u Markuševcu, Vidovcu i Bačunu

Škola sreæe: Novigradsko proljeæe Prijateljsko čavrljanje:

Frau Kovač

Tema broja: Kako nastaje naš Feniks

Iz sadržaja izdvajamo:

Izdaje: Osnovna škola Granešina Granešina 1, 10 040 Zagreb tel.: 01/2984-078 faks: 2984-750 e-mail: os-zagreb-020@skole.htnet.hr Naslov:

Feniks list Osnovne škole Granešina e-mail: list_feniks@net.hr

Sve možete pretvoriti u igru

Razgovor mladih novinara s akademikom Lukom Paljetkom

str. 7 ZELENA ZASTAVA U MARKUŠEVCU, VIDOVCU I BAÈUNU Uèenici, roditelji i djelatnici škole zajedno brinu o oèuvanju okoliša. str. 9

V. godina izdavanja, broj èetrnaest, svibanj 2006.g.

Glavna urednica: Dora Ilijaš, 7.a

Zamjenica: Anamarija Martiniæ, 8.a Uredništvo: Anamarija Šitum, 4.d, Marija Pribaniæ, 5.b, Božica Kostrec 6.b, Tea Žugec, 7.a te Marijana Vuliæ, 8.c Voditeljice novinarskih grupa: uèiteljica Natalija Krznariæ i profesorica Mirjana Semeš

MANJE GRADIVA VIŠE ZNANJA Što nam donosi HNOS? str. 12 ŠKOLA SREÆE: NOVIGRADSKO PROLJEÆE Uèili smo, radili, družili se u Novigradu - sve uz osmijeh. str. 14 S OSAMNAEST VOZILA RELI Prijateljski smo proèavrljali s profesoricom Ljerkom Kovaè-Penoviæ. str. 16 TEMA BROJA Kako nastaje naš Feniks str. 24

Lektura: Katarina Drmiæ, prof., a pomogle su i uèiteljice razredne nastave

POZNATI U FENIKSU: EDUARDO DA SILVA Razgovarali smo s poznatim Dinamovim igraèem

Fotografije: novinarska grupa

Grafièka obrada i prijelom: uèiteljica Natalija Krznariæ i profesorica Mirjana Semeš Zahvaljujemo vjerouèiteljicama Mariji Cik i Miljenki Lijoviæ te uèiteljici Vlatkici Horvat na nesebiènoj pomoæi u pripremi ovoga broja. Naklada: 500 primjeraka Tisak:

str. 42

Vaš omiljeni list vam još otkriva: Filip Èepin iz 6.b uspješno trenira tenis ... str. 18 Bili smo u Trakošæanu ... str.20 i Kumrovcu ... str. 22 Zanimljivosti iz života slonova ... str. 30. Bookcrossing u našem gradu ... str. 37 Što sve naši uèenici skupljaju ... str. 38 Pizza - slavno jelo siromaha ... str. 40 Ljepota plesa u vodi ... str. 44 broj 14 - svibanj 2006.

GRADI SE!

Od zadnjeg broja Feniksa koji je izašao u studenom puno se toga promijenilo! Rubrici o životu školaraca promijenili smo naziv u Vrijeme odrastanja, a imamo i novi izgled naslovnice. Ako neki još nisu primijetili, iza škole se gradi deset novih uèionica u kojima æe biti djeca od prvog do èetvrtog razreda. Radnici rade punom parom jer bi otvorenje trebalo biti 1. kolovoza. Ravnatelj nas obavještava da se u školu upisalo 150 prvašiæa što vjerojatno znaèi ŠEST prvih razreda! Sljedeæa školska godina bit æe posebna i po tome što se uvodi Hrvatski nacionalni obrazovni standard u kojem æe uèenici na nov naèin usvajati znanja i razvijati vještine. O njemu smo èuli samo rijeèi hvale! No, zanima nas kako æe se kod nas provesti ideja rada u jednoj smjeni! Osmaši to neæe iskusiti jer se veæ polako opraštaju od prijatelja i profesora pa i od školskog lista koji je ove godine zablistao na Lidranu. Oni mlaði bili su u novigradskoj Školi stvaralaštva i uèili o tome kako uèiniti Feniks još boljim i zanimljivijim, a rezultate njihovoga rada možete vidjeti na stranicama koje slijede. Anamarija Martiniæ, 8.a

DOBIT ÆEMO DVORANU!

list Osnovne škole Granešina

broj 14 - svibanj 2006.

U školi i oko nje

Radovi u punom jeku

UVODNA RIJEČ

Gradonačelnik u Granešini

“Hoæe li Granešina napokon dobiti dvoranu za tjelesnu i zdravstvenu kulturu?” bilo je prvo pitanje koje smo postavili gradonaèelniku Milanu Bandiæu kada je krajem travnja s èelnim ljudima iz Gradskog poglavarstva posjetio našu školu. Nakon što je obišao nekoliko uèionica predmetne nastave i pogledao kako teku radovi na dogradnji škole, gradonaèelnik je obeæao da æe uèionice biti dovršene do 1. kolovoza 2006. te da æe hitno dogovoriti otkup graðevinskog zemljišta za izgradnju sportske dvorane. Planirana je dvorana dvodijelna, dimenzija 32x22 m, s pomoænim gledalištem u èetiri reda, malom dvoranom za gimnastiku, a tu su i spremišta i svlaèionice ukupne površine 1360 èetvornih metara. Gradonaèelnik je još obeæao da æe doæi na sveèano otvorenje uèionica. Glavna urednica našega školskog lista Dora Ilijaš gospodinu Bandiæu je uruèila dva primjerka Feniksa na što je on rekao: “Feniks?! Ime je znaèajno, diže se iz pepela.” To nas je malo utješilo jer tog je dana i nebo plakalo nad nama. Anamarija Martiniæ, 8.a

U školi i oko nje

Grad mladih proglašen kulturnim dobrom Grada Zagreba

OÈUVAJMO “PINGAÈ” OD VANDALIZMA Stiglo nam je proljeæe, a s njim i duži i topli dani. Mnogi æe se od vas sa svojim roditeljima uputiti u Grad mladih ili naš “Pingaè” kako bi uživali u svježem zraku i igrama na otvorenom. Vjerojatno æe vas obradovati vijest da je ovaj naš mali raj proglašen kulturnim dobrom Grada Zagreba. Zato ga èuvajte, ne bacajte smeæe, ne uništavajte zelene površine, ne trgajte cvijeæe i ne lomite grane. Pokažite svojim primjerom gostima koji u Grad mladih u sklopu Nazorovih programa dolaze iz Hrvatske, ali i iz cijelog svijeta, da brinemo o svom okolišu. Karlo Roèiæ, 6.b

Škola na igralište, a mi opet na hodnik

NA TJELESNI U GRAD MLADIH

Izgradnja novih uèionica koja je zapoèela u veljaèi razveselila nas je, ali nam donijela i dosta problema. Teško je uèiti uz zatvorene prozore zbog buke i prašine, a kao i obièno, najviše trpi nastava tjelesne i zdravstvene kulture. Zbog toga što Grad nije na vrijeme otkupio zemljište na kojem su se trebale graditi uèionice, one se grade na igralištu na kojem se koliko-toliko mogla odvijati nastava. Ponovno smo osuðeni samo na hodnik i na nekoliko kvadrata ispred škole. Profesori se snalaze kako znaju i umiju. Tako je, primjerice, profesor Loziæ iz školskog skladišta izvukao stare ploèe od kojih su napravljena dva stola za stolni tenis i organizirao razredna natjecanja sedmih razreda. Na prvim mjestima su trenutno Filip Gjergji, 7.c, Antonio Kljuèariæ, 7.a, Filip Daliæ, 7.b i Matija Kunc, 7.d. Profesori nas takoðer ponekad odvedu u Grad mladih gdje je stvarno užitak vježbati. Patricija Drgestin, 6.a

Na tjelesnom u “Pingaèu”

Održano međunarodno matematičko natjecanje

KLOKAN U ŠKOLI

Doskakutao je klokan ove godine i u našu školu i razveselio nas svojim darovima. Možda æemo neke razoèarati kada shvate da se nije radilo o pravoj skakutavoj životinjici veæ o Meðunarodnom matematièkom natjecanju “Klokan bez granica” koje se 16. ožujka 2006. godine u 12 sati i 30 minuta održalo u 38 zemalja svijeta. U isto vrijeme s približno istim zadacima natjecalo se 3 600 000 uèenika. U Hrvatskoj je natjecanje održano pod pokroviteljstvom Hrvatskog matematièkog društva, sudjelovala broj 14 - svibanj 2006.

su 20 142 uèenika iz 253 osnovne i 50 srednjih škola. Meðu njima smo, naravno, bili i mi. Inaèe, “Klokan” se u svijetu održao osmi put, a cilj mu je popularizirati matematiku meðu mladima. I stvarno je toga dana matematika u našoj školi bila jaako popularna. Uèenici od èetvrtog do osmog razreda prijavljivali su se u velikom broju i meðusobno se gurali kako bi sudjelovali. Možda klokanova tajna leži u slatkom poklonèiæu koji je svaki sudionik dobio: gumicu, olovku i èokoladu. Tomislava Pršlja, 6.a

KAO U RAJU

Zbor u crkvi ponovno oduševio

Otvorena školska brbljaonica

U školi i oko nje

“Ni ove godine nije prošlo bez suza!... Kad misliš da više ne može bolje, a oni te ostave bez daha... Pjevali su k’o anðeleki., kak da sam u raju..” bili su samo neki u nizu komentara koji su uslijedili nakon velièenstvene izvedbe šolskog zbora u našoj Crkvi Blažene Djevice Marije. Pobožno, sveèano, anðeoskim glasovima naši su “zboraši” pod sigurnom rukom profesorice Vesne Jelièiæ pratili misno slavlje. Vjerna je publika s nestrpljenjem oèekivala završni “miks” koji je i one slabijeg srca i nesigurnih nogu podigao sa stolaca. Župnik Josip Balog razdraganog je srca prokomentirao: “Eh, da mi je svake nedjelje ovoliko prekrasne djece na misi.” A mi na to još samo dodajemo: “I da nam je èešæe u crkvi slušati kako pjevaju.” Hvala vam ”zboraši” i profesorice Jelièiæ na ovom slušnom užitku! Valentina Sever, 6.a

Može li predsjednik pomoći?

SVI NA FORUM!

Jeste li veæ pogledali našu novu web stranicu? Sviða li vam se? Ali, to nije sve, imamo mi još nešto. NOVI FORUM! Na njemu možete brbljati do mile volje, razmjenjivati poruke, tražiti nove prijatelje, isprièati što vam se dogodilo u školi... Takoðer možete davati savjete, pohvale i kritike. Samo pazite - sve u granicama pristojnosti jer æe vam moderatorica (pogodite tko!) odmah izbrisati post ukoliko sadrži nešto što je nepristojno ili uvredljivo. Morate se registrirati da biste sve to mogli, samo trebate napisati ime, e-mail adresu i lozinku. Postoji takoðer forum za roditelje i uèitelje. Ako vaši roditelji imaju pitanja koja žele uputiti školi, samo ih odvedite na forum naše web stranice. I još jedna novost! Na web stranicama škole od sada æete moæi “skidati” ispite i vježbe iz pojedinih predmeta. Dakle, društvo, do pisanja na forumu! Anamaria Šitum 4.d i Marija Pribaniæ 5.b

PISMO PREDSJEDNIKU

Travanj i svibanj bili su puni dogaðanja u našoj školi; hodnicima su prohujale komisije za izgradnju, radnici, gradonaèelnik i brojni novinari. Sve je bilo u znaku neprestane borbe za izgradnju sportske dvorane. Svatko od nas poželio je pomoæi na svoj naèin pa tako i djevojèice Anamarija Šitum i Josipa Milardoviæ. U ime svih uèenika naše škole, na inicijativu mame Nele Šimièiæ i uz pomoæ uèiteljica, napisale su pismo predsjedniku Stipi Mesiæu u kojem ga mole da se zauzme za izgradnju naše dvorane i da djeca u Zagrebu, ali i u cijeloj zemlji imaju normalne uvjete za uèenje u školi. Pismo je predsjedniku uruèila gospoða Dolores Škreb koja radi u njegovom uredu. Oèekujemo odgovor. Christian J.M. Jalžeèiæ, 6.c

Prvo ruže pa onda žljebovi

OPUSTOŠILI ŠKOLU

Nakon što su nam pokrali ruže u školskom ružiènjaku, nepoznati su se kradljivci bacili na bakrene žljebove i limene klupice ispod prozora. “Bakreni lim se da dobro unovèiti pa su ga vjerojatno zato ukrali,” prokomentirao je ravnatelj. Na naše veselje lopovi su dolijali. Uhvatila ih je policija kad su se vratili na mjesto zloèina, nekoliko dana nakon prve kraðe, u gluho doba noæi došli su po još. I dobili svoje. Kristijan Kušiæ, 6.a list Osnovne škole Granešina

broj 14 - svibanj 2006.

U školi i oko nje

Koliko je važno imati računalo?

MAMA, KUPI MI “KOMPIÆ”!

Od rujna čekamo stručnjake

HOÆEMO RAÈUNALO!

Je li važno imati raèunalo? Danas jest, i to jako važno! Da ga, na primjer, nemamo u školi, ne bismo mogli sami pripremati Feniks. Tako se i mnogi drugi poslovi sve više obavljaju raèunalno. Kažu da æe uskoro svatko tko se ne zna služiti njime, zapravo biti nepismen. Cijene ovom elektronskom èudovištu padaju svakodnevno pa si ga može priuštiti sve više ljudi. Veæina mojih prijatelja ima ‘’kompiæe’’, i to dobre. Prava bit raèunala (ili kompjutora) je pisanje u Microsoft Wordu, raèunanje u Excelu, služenje raznim drugim programima za obraðivanje i spremanje dokumenata, komuniciranje s ljudima koje ne poznajemo elektronskom poštom, na forumu ili chatu, gledanje filmova, slušanje glazbe… No, mnogima raèunalo služi samo za igranje igrica. Djeca tada ne paze na vrijeme, kvare oèi i zdravlje, zaboravljaju prijatelje, a o štetnom zraèenju s monitora da i ne govorim. Pritom se debljamo jer se ne kreæemo, postajemo lijeni i agresivni, svaðamo se s ukuæanima. Ipak, sva bi djeca trebala uèiti raditi na raèunalu, èak treba igrati i igrice, no u umjerenoj dozi. To vrijedi i za odrasle. Zato, tko još nema raèunalo? Nikola Belanèiæ, 5.b

Dok mnoga djeca sanjaju o tome da dobiju raèunalo, a mnogi roditelji za to nemaju novac, negdje nova raèunala stoje mjesecima neraspakirana. Sluèaj je to s onim koje je poèetkom ove školske godine stiglo u našu školu, a koje nam je poslao Gradski ured za obrazovanje i šport s namjenom korištenja u knjižnici. Na naše pitanje zašto raèunalo stoji tako dugo neraspakirano, a mi bismo rado radili na njemu, ravnatelj nam je odgovorio da su iz Gradskog ureda dobili uputu da ga nitko ne smije raspakirati dok oni ne pošalju svoje struènjake. No, kako doznajemo, tu

postoji još jedan razlog: u školskoj knjižnici se, zbog nedostatka uèionica, odvija nastava 2.c razreda pa bi moguænost rada na raèunalu za ostale uèenike bila vrlo malena. Nadamo se da æe poèetkom nove školske godine ono poslužiti svojoj svrsi. Božica Kostrec, 6.b

Četrnaestogodišnja Franka Marčina napisala je i oslikala već drugu slikovnicu

Djevojka za pet

Pripremila: Dora Ilijaš, 7.a

Franka Marčina osvojila je prvu nagradu u natječaju “Moja prva knjiga” za slikovnicu kojoj je sama napisala tekst i ilustrirala je. Franka je odlièna uèenica osmog razreda OŠ Šimuna Kožièiæa Benje, glavna je urednica školskog lista Dite zadarsko i nedavno se svrstala meðu mlade književnice izdavši slikovnicu pod nazivom „O èoviku i tovaru.“ Natjeèaj je po drugi put organizirao Centar za neohumanistièke studije iz Karlovca i ove su godine pristigla 203 rada iz 35 mjesta u Hrvatskoj. Ova mlada autorica prošle je godine sudjelovala sa slikovnicom „Pravo na dom“ i tada je osvojila drugo mjesto. Na državni Lidrano, gdje sam razgovarala s njom, dospjela je zahvaljujuæi reportaži o medvjediæima u Kuterevu koju je napisala za svoj školski list. Franka, je li ti ovo prva knjiga? Da, prva knjiga koja je objavljena, iako sam jednu napisala i prošle godine.

O èemu govori slikovnica „O èoviku i tovaru“ i koga utjelovljuje lik magarca? Slikovnica govori o tvrdoglavosti i neposlušnosti tovara kojeg ljudi smatraju bezveznom životinjom, a on je zapravo vrlo koristan. U prièi pokušava nauèiti plivati i na kraju dokazuje da se isplati biti tvrdoglav. Nakon što sam napisala prièu, shvatila sam da je tovar po naravi slièan mom mlaðem bratu koji je isto tako tvrdoglav i neposlušan, ali vrlo mio i drag. Prošle si godine na natjeèaju „Moja prva knjiga“ osvojila drugo mjesto. Je li te to potaklo da se još jednom pokušaš dokazati? Ove godine nisam namjeravala poslati slikovnicu, ali ipak mi je bila želja iskušati se još jednom. I uspjela sam. Kako se osjeæaš u ulozi glavne urednice lista Dite zadarsko? broj 14 - svibanj 2006.

Odlièno. Moja profesorica kaže da ne može bez mene. Ozbiljna, ali vrlo simpatièna Franka rekla je još nekoliko rijeèi o tome kako je oslikala svoju prièu i kako je zahvaljujuæi osvojenom prvom mjestu dobila moguænost da se njezina slikovnica objavi. Sada je èekaju mnogobrojni intervjui, predstavljanja slikovnice, snimanja za radio i TV … Vjerujem da æe neki od nas njezinu slikovnicu uskoro moæi kupiti u jednoj od obližnjih knjižara i pokloniti je svom tvrdoglavom mlaðem bratu.

“Sve možete pretvoriti u igru”

Pripremila: Dora Ilijaš, 7.a Akademik Luko Paljetak bio je ove godine predsjednik Organizacijskog odbora Lidrana. Ljubazno se odazvao pozivu urednice Hrvatskog radija Višnje Biti da sudjeluje u razgovoru s èlanovima radio skupina i novinarima. Okupili smo se jednog sunèanog jutra na terasi hotelskog naselja Zaton kraj Zadra u vedroj i prijateljskoj atmosferi.

Prednosti djetinjstva Prvo je Luko Paljetak postavio pitanje nama: Koliko vi mladi novinari imate uzora meðu onim afirmiranima i koliko možete sebe vidjeti u toj profesiji? Ja sam odgovorila da vidim sebe u buduænosti kao novinarku. Volim ovako zanimljiv posao. Stalno nešto istražujem, nešto novo saznajem. Svakim danom moje znanje se proširuje i mislim da je to posao koji želim raditi. Èini se da je moj odgovor zadovoljio gospodina Paljetka jer je to prokomentirao rijeèima: - To vam je sada lijepo jer sve što radite možete shvatiti kao dio igre, možete pretvoriti u neku vrstu trajne vlastite radosti; to je prednost djetinjstva, ali i ne samo djetinjstva. Igra je vrlo važna, ali ni jedna igra nije posve neobavezna.

Smotra postignuæa Nakon što smo uspostavili kontakt, uslijedio je malo opušteniji razgovor. - Ovdje se u Zatonu pored Zadra igra njih oko pet stotina. Obišli ste njihove radionice. Kakav je vaš komentar? - Ovo je neka vrsta smotre postignuæa svega što su napravili do sada. Svi oni koji su pokriveni kraticom LI žele

list Osnovne škole Granešina

Prevoditelj, književnik i akademik, gospodin Luko Paljetak kaže: Novinar treba naæi mjeru vlastitog dostojanstva poštujuæi dostojanstvo drugoga * Htio je biti kemièar ili glazbenik * Zadovoljan je što djeca u njegovim pjesmama nalaze moguænost da i sami stvaraju * Èitajuæi djeèje uratke pronalazi zanimljive teme za vlastito pisanje * Upuæuje: Muzi treba izaæi na pola puta * Smatra da je gluma naporan, ali sjajan posao * Tvrdi: nemoguæe je iskljuèiti se.

pokazati što su unutar toga LI, dakle literature, napravili; svi oni koji su DRA nisu se ovdje došli “drati”, naravno, nego pokazivati svoja scenska umijeæa i dostignuæa; svi oni koji su NO nisu negativci, niso Mr. No, nego su buduæi, potencijalni novinari. Novinarstvo je danas sve atraktivnije zato što je uvijek dinamièno, zato što može biti istraživalaèko i zato što èovjek, da bi tu uspio, mora puno toga pratiti i puno toga znati: znati o sebi, znati o èinjenicama i znati o drugima. E, tu je onaj opasni dio posla koji novinara pretvara, na odreðeni naèin, pomalo i u

detektiva pa neki sebe vide poput Jamesa Bonda. Zato treba naæi mjeru vlastitog dostojanstva poštujuæi i dostojanstvo drugoga, pa èak i ako je taj drugi nekakav potencijalni optuženik.

Poèeci književnog rada -Što vas je potaklo na vaš posao? Jeste li veæ u ranijoj dobi znali što je vaša životna prièa, jeste li veæ bili sigurni što želite postati? - Ne posve. Uvijek sam volio jako puno èitati jer u mom djetinjstvu nije bilo puno televizora. Imao sam privilegiju da sam roðen u Dubrovniku

broj 14 - svibanj 2006.

pa sam mogao gledati sve predstave Dubrovaèkih ljetnih igara. To je za mene bila neka vrsta dodatne, vizualne škole. Mogao sam vidjeti i èuti vrhunske predstave, èuti Shakespearea uživo prije nego sam ga uèio u školi. Nisam htio niti znao da bih mogao postati pisac. U naèelu sam htio postati kemièar sve dok mi jednog dana nije jedan mali laboratorij eksplodirao. Nakon toga me poèela zanimati glazba. Svirao sam vrlo dobro klavir, ali moj stan je bio tako malen da u njega nije mogao stati klavir. Vježbao sam, poput Mozarta, na klavijaturi nacrtanoj na papiru. Odsustvo klavira meni je gotovo onemoguæilo da se nastavim dalje baviti glazbom i onda mi je knjiga bila najbolji drug. Ja sam puno èitao; i danas jako puno èitam. Zatim sam, stjecajem okolnosti, poèeo pisati stihove. Najprije se zaljubite, pa onda vidite kako drugi pišu, pa ste tužni bez razloga ili zato što vani pada kiša ili zato što je sunce, a trebala bi padati kiša. Postoji bezbroj razloga da poènete pisati stihove. A tada vam se èini upoznajete novu vrstu sebe. Kada upoznate sebe, poèinjete upoznavati i druge.

Uèimo i od malih - Vi ste pjesnik, književnik, akademik. Stignete li pratiti djeèje literarno stvaralaštvo? Stignem. Zato što me to zanima. Prateæi ono što djeca stvaraju, èovjek može pratiti tijek mašte, naèina na koji se ovaj naš vrlo složeni svijet transformira i ulazi u svijet bajkovitosti. Tako mogu otkriti èitav niz tema koje mogu zanimati današnje èitatelje. I na taj naèin mogu nešto nauèiti. Nemojmo biti oholi. Možemo uèiti od mrava, od prvašiæa, od bilo koga na svijetu.

U školi i oko nje

Razgovor mladih novinara s akademikom Lukom Paljetkom

U školi i oko nje

Predsjednik Državnog odbora Lidrana, akademik Luko Paljetak razgovarao je sa sudionicima smotre, a našu je urednicu Doru posebno pohvalio

Ugodno je bilo na sunèanoj terasi uz miris borovine razgovarati s književnikom Lukom Paljetkom To ne znaèi da moramo podcjenjivati sebe i podrediti se svim okolnostima koje nas okružuju. Ali ne smijemo biti oholi.

djeca, èitajuæi moje pjesme, osjetila moguænost da mogu i sama tako nešto napraviti.

Za sve treba biti Djeca ne mogu bez pozvan smijeha - Koliko hrvatska književnost - Ima li Miševa i maèaka naglavaèke na Lidranu? - Mislim da ima. Razveselilo me to što su mnoge pjesme koje sam èuo ovdje na Lidranu napravljene po jeziènom modelu kojim su napisane neke moje pjesme. Znaèi da je takav model aktualan, živ i produktivan. U prirodi djeèjeg stvaranja je gomilanje rima, akumuliranje istih ili sliènih pojmova (nabrajalice), a to proizvodi efekt koji je najèešæe u podlozi komièan. Otkriæe trosložnih rima je otvorilo novu ritmièku shemu i novi prostor mišljenja, dalo nove zvukovne moguænosti jeziku, a onda se iz toga rodio smijeh. Djeca ne mogu bez smijeha, poezija koju djeca stvaraju uvijek je nasmiješena. Mislim da su

može oèekivati buduæih književnika sa svih ovih Lidrana? - Èini mi se da æe to biti oni koji æe smatrati da im je to najvažniji posao na svijetu, koji neæe kalkulirati s neèim drugim. Za sve treba na stanovit naèin biti pozvan.

Ne èekajte inspiraciju, potražite je - Jeste li u svom životu imali neku posebnu osobu, muzu, koja vas je potakla na specifièan naèin pisanja? - Znate, muza ima devet, a koje su - to æete sami otkriti. Njih su stari pjesnici izmislili da bi objasnili zašto stvaraju razlièita djela. Postoji deseta muza koju svatko izmišlja

sam za sebe. Ono što nam je bio poticaj u djetinjstvu može ponekad ostati èitav život, ali muze se i mijenjaju. Poticaji mogu doæi s razlièitih strana. Ponekad se muza zove ljubav, ponekad je to osjeæaj ljepote u druženju, ponekad je samoæa, tuga, ponekad ima konkretno ime pa se zove Anabel, Anamaria, Ivan, Petar… No muzu ne treba èekati, njoj treba izaæi na pola puta. Neæete nikada do kraja ništa napraviti ako èekate ono što se zove inspiracija. To je nemoguæa pozicija. Treba reæi: meni se danas piše, nemam inspiraciju, ja izlazim na put i nešto æe doæi k meni.

Uvijek zaposlen - Govorite kao velik radnik. Sigurno radite na neèem novom. - Ma znate, uvijek se radi. Kad ne mogu pisati onda želim prevoditi. Ja sam preveo Uliksa koji ima 700 stranica, najteži tekst na svijetu, preveo sam 19 tisuæa stihova Choserovih Kanterberijskih prièa, èitavog Childa Harolda, sve Shakespeareove sonete i èitav niz njegovih djela. Sada sam preveo sa slovaèkog jednu sjajnu ljubavnu poemu koja se zove Marina i koja ima par tisuæa stihova u vrlo složenim metrièkim oblicima. Kad ne mogu pisati ili prevoditi, onda mogu èitati ono što me veseli ili ono što nisam stigao proèitati kad sam bio u školi. Neke knjige mogu èitati više puta da bih ih razumio na drugi naèin. Malog princa mogu èitati svake godine.

broj 14 - svibanj 2006.

Gluma je sjajan, ali težak posao - Smatrate li da su današnja djeca zainteresirana za glumu kao što su bila i djeca u vrijeme vaše mladosti? - Mislim da su i zainteresiranija zato što je kazalište našlo svoj prostor u drugim medijima kao što su televizija i film. Snovi mnogih od vas se vezuju za moguænost da budete glumci. Ali morate znati da iza onih izvedbenih pet minuta stoje sati mukotrpnog vježbanja, ponekad èak nezahvalnog jer predstava može i propasti. Ali to je sjajan posao. Poèeo sam kao glumac u kazalištu lutaka i znam kazalište iznutra. Da biste razumjeli kazalište, morate proèitati velik broj kazališnih djela i morate shvatiti što znaèi doæi na scenu koja ima samo tri zida, a èetvrti je onaj nevidljivi, prozirni. Taj je èetvrti opasan.

Osamiti se, ne iskljuèiti - Je li pisanje vaša druga dimenzija gdje se opuštate i iskljuèujete od ostalog svijeta? - Pisanje ima više dimenzija. Da biste pisali, morate se osamiti. To ne znaèi iskljuèiti se iz svijeta nego samo se na trenutak odvojiti. Iskljuèivanje je mizantropska pozicija tj. „èovjeèjemrzaèka“. Taj stav nije iskren i kad kažemo: „Baš me briga za sve,“ izrekli smo vrlo lijepu laž. Uvijek nas je briga za druge. Nemoguæe je iskljuèiti se.

U OŠ Markuševec mladi ekolozi na originalan način brinu o zaštiti okoliša

U školi i oko nje

Logo (zaštitni znak) Osnovne škole Markuševec

Zelena zastava

u Markuševcu, Vidovcu i Baèunu Osnovna škola Markuševec već drugu godinu nosi naziv Eko-škole jer njezini učenici, učitelji i roditelji zajednički provode aktivnosti za očuvanje zdravog prirodnog okoliša te upoznaju načine zdravog života. Na istoènim padinama Medvednice, u prigorskom kraju, smjestila se Osnovna škola Markuševec. Okružuju je pitomi brežuljci, šume, livade i poneka oranica. U zadnje vrijeme ovdje nièe i sve više obiteljskih kuæa. Èini se kako su ljudi poèeli shvaæati da je život u prirodnom okolišu ljepši i zdraviji od onoga u gradu. Prednosti ovoga kraja prije nekoliko godina postali su svjesni uèitelji i uèenici Osnovne škole Markuševec pa su se ukljuèili u program Eko-škola. To je razlog zbog kojeg smo im odluèili posvetiti nekoliko redaka.

Što je i kako nastaje Eko-škola? Eko-škole su osmislili europski struènjaci zbog problema zagaðivanja okoliša i klimatskih promjena. Njihov cilj je obrazovati djecu i mlade ljude, pouèiti ih kako oèuvati okoliš i zdravo živjeti. Vijeæe Europe je 1981. godine utemeljilo Zakladu za odgoj i obrazovanje za okoliš (Foundation for Environmental Education – FEE) koja je i pokrenula spomenuti program. On se u Hrvatskoj provodi u suradnji s Ministarstvom znanosti,

obrazovanja i športa i Zavodom za školstvo Republike Hrvatske. Inaèe, sjedište meðunarodnog koordinatora Eko-škola je u Lisabonu (Portugal). U ovakvoj školi uèenici se brinu za èistoæu prirode, provode akcije èišæenja i ureðenja okoliša, ureðuju unutrašnjost škole, prate stanje zagaðenosti

voda, organiziraju ekokvizove… dakle, postaju pravi mali ekolozi. “Teško je postati Eko-škola jer za to morate proæi sedam važnih koraka,” rekla nam je njihova koordinatorica, profesorica zemljopisa, gospoða Tihana Cekoviæ koja je ujedno i voditeljica eko grupe. Evo koji su to koraci:

PŠ Vidovec

Tri škole u jednoj

Školski su hodnici ukrašeni cvijeæem. PŠ Baèun Sigurno se pitate kako tri škole mogu biti u jednoj. Naime, Eko-škola Markuševec je matièna škola, a s njom djeluju i podruène škole Vidovec i Baèun. Naravno, kako je OŠ Markuševec glavna, ona je najveæa i najljepša. list Osnovne škole Granešina

broj 14 - svibanj 2006.

Na zidovima su slike domaæih i divljih životinja.

U školi i oko nje

1. Osnovati eko odbor èiji su èlanovi uèenici, nastavnici, ravnatelj, roditelji, struèni suradnici, tehnièko osoblje i predstavnik lokalne samouprave. 2. Ocijeniti stanje okoliša. 3. Odrediti zadatak i isplanirati djelovanje. 4. Sustavno pratiti stanje okoliša i ocjenjivati rad svih koji su u to ukljuèeni. 5. Ostvarivati zadatke plana i programa djelovanja. 6. Obavješæivati o tome javnost i ukljuèivati medije. 7. Poštivati eko kodeks koji su sastavili sami uèenici. Samo 15 škola u Zagrebu nose naziv Eko-škola, od toga 12 osnovnih i tri srednje škole.

Aktivnosti Zanimalo nas je koje sve aktivnosti provode i tko u njima sudjeluje. Najviše je zaposlena eko grupa koja ima tridesetak èlanova iz petog i šestog razreda PŠ Vidovec, još ih je toliko u matiènoj školi, a aktivni su i ekolozi u PŠ Baèun. Voditeljice, odnosno koordinatorice su uèiteljica Vanja Arnstein u OŠ Markuševec, Gordana Mžik, uèiteljica u podruènoj školi Baèun te profesorica Tihana Cekoviæ. Do sada su veæ organizirale puno akcija kao što su èišæenje školskog dvorišta, izrada èestitki i plakata od ekoloških materijala, saðenje

lnik) Eko-škole

Kodeks (pravi

cvijeæa, provoðenje anketa meðu stanovništvom. “Svaki drugi dan, poslije jutarnje smjene, ureðujemo školu i okoliš. Poslije nastave pazimo da nam uèionica ostane uredna. Izraðujemo i panoe s ekološkim temama,” kažu èlanovi eko grupe. „U svakoj uèionici imamo kartonske kutije koje nam služe za prikupljanje starog papira. Papir odvozi Zaklada Recobot koja prikupljenim novèanim sredstvima sudjeluje u razminiravanju

Nuštra. Tako èinimo i dobra djela!”

Projektni dan „Jednom godišnje imamo projektni dan, tj. dan kada predstavljamo svoj rad svima koji su zainteresirani. U to ukljuèujemo i medije, kao što ste vi sada,“ kaže gospoða Cekoviæ. “Nažalost, rijetko se odazivaju na naš poziv. Nedavno je u „Zagreb news“ izašao vrlo mali èlanak o našem ovogodišnjem

Zelena zastava Eko škole se nagraðuju Zelenom zastavom sa znakom Eko-škole koja se može izvjesiti na zgradi škole ili izložiti u predvorju. Škole takoðer dobivaju i povelju (certifikat) Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš, pravo na logo (znak škole) koji æe se nalaziti na dopisima, stjeèu

Pano s eko-porukama (gore) i izložba uèenièkih radova (dolje)

Ureðenje eko cvijetnjaka

“Skupljamo i stare baterije. Prošle školske godine skupili smo ih 3501. Razredi se natjeèu tko æe više skupiti,“ ponosno izjavljuju èlanovi eko-grupe.

Markuševec

projektnom danu, a mi smo se toliko trudili!“ I zaista, bilo je vrlo zanimljivo i lijepo vidjeti kakve su sve maske napravili uèenici od – otpada! „ U školskoj godini 2004./2005. naš se plan djelovanja odnosio na otpad, a to moramo ostvariti i ove godine,“ rekla je gospoða Cekoviæ. S tim ciljem organizirana je 24. veljaèe ove godine radionica izrade maski za uèenike nižih razreda u koju su bili ukljuèeni i njihovi roditelji. Kažu da su se svi odazvali i da su uživali u izradi maski od otpadnih materijala. Nakon toga uslijedila je „modna revija“ svih maski uz glazbu. U prosincu 2004. bio je organiziran Božiæni sajam na kojem su uèenici prodavali ruèno izraðene predmete: ukrase za bor, èestitke, nakit, èaše za olovke i kalendare. Od prikupljenog novca i pomoæu sponzora 90 uèenika je otišlo na izlet u Liku – na vrelo Gacke i u eko selo Kuterevo - velebitsko utoèište za medvjede.

broj 14 - svibanj 2006.

Predsjednik Hrvatskog povjerenstva FEE, dr. Ante Kutle predao je certifikat i zelenu zastavu

U školi i oko nje

Radionica za izradu maski od otpadnog materijala

Gotove maske trebalo je isprobati prije nastupa.

Evo kako se može iskoristiti otpad i uštedjeti roditeljima nepotrebni izdatak!

Još jedan dokaz djeèje maštovitosti

I dok su se uèenici ponosno šepirili u vlastoruèno izraðenim maskama, roditelji i uèitelji su umorili dlanove plješèuæi. list Osnovne škole Granešina

U ime škole certifikat i Zelenu zastavu su primili (slijeva nadesno): školske koordinatorice Vanja Arnstein i Tihana Cekoviæ, ravnatelj Darko Èižmek, voditeljica PŠ Vidovec Gordana Stekoviæ te uèenice Valentina Puntariæ i Paulina Cuglin. moguænost medijske promidžbe u Hrvatskoj i svijetu, te razlièite poklone od predstavnika lokalne zajednice i kumova (pokrovitelja). Spomenimo te pokrovitelje: Grad Zagreb, Asting, Meridijani, H.K. ing, Cvek usluge, Institut za geološka istraživanja, EL. LON, Naša djeca - tiskara, Tisak Valjak, Etigraf i Tiskarska tehnika. „Svake dvije godine se dobiva zelena zastava. To ne znaèi da je imamo trajno. Stalno se moramo dokazivati. Sve naše akcije moramo dokumentirati, a cijela dokumentacija ide u Pokret prijatelja Lijepe naše. Oni dolaze u školu i provjeravaju kako smo radili. Svoj status dobitnika zelene zastave moramo stalno potvrðivati,“ naglasila je profesorica Cekoviæ. OŠ Markuševec je dobila zelenu zastavu 15. travnja 2005. Nakon prigodnog govora, predsjednik Hrvatskog povjerenstva FEE, dr. Ante Kutle uruèio ju je ravnatelju škole Darku Èižmeku i predstavnicima naših triju škola. Na

broj 14 - svibanj 2006.

Dan škole 30. svibnja 2005. djeca su u sveèanoj povorci, obuèena u Šimunske narodne nošnje (prema nazivu župe Svetog Šimuna i Jude Tadeja op. a.), tj. nošnje markuševaèkog kraja, donijela zelenu zastavu i izvjesila je pred matiènom školom u Markuševcu. Prema toj, izraðene su, o vlastitom trošku škole, još dvije zastave koje su izvješene pred podruènim školama u Baèunu i Vidovcu. Ponosni na svoj kodeks, svoj logo i zelenu zastavu, èlanovi eko grupe su još istaknuli da se u aktivnosti Eko-škole mogu ukljuèiti svi oni koji žele dati svoj doprinos oèuvanju prirode. Mnogi, pa èak i oni stariji, mogli bi od njih uèiti. Zato poslušajmo njihov savjet: “Èuvajmo prirodu jer ona èuva nas!”

Pripremile: Mia Èuvalo i Marija Katarina Jukiæ, 5.b uz veeeliku pomoæ vjerouèiteljice Marije Cik

U školi i oko nje

ŠTO NAM DONOSI HNOS?

Zabavniji način učenja, manje “bubanja” napamet, više izvannastavnih aktivnosti i terenske nastave, računalo u svakoj učionici i još puno toga.

odinama se u našoj zemlji govori o preoptereæenosti uèenika, neprimjerenom nastavnom sadržaju, gomili udžbenika po kojima radimo i teškim torbama te opæenito o nezadovoljstvu uèenika, roditelja, ali i profesora hrvatskim školskim sustavom. Hoæe li se uskoro što promijeniti? Dugo najavljivana reforma sad nam je na školskom pragu. Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), koji se do sada provodio eksperimentalno u pet posto ili 49 osnovnih škola, u rujnu ulazi u sve škole. Raspitali smo se kod naših profesora što nam zapravo donosi i jesu li oni spremni.

podatak da su iz osmog razreda izbaèene glasovne promjene jednaèenje po zvuènosti i mjestu tvorbe te veliki dio tvorbe rijeèi s kojom smo se stvarno muèili. Reèenièni dijelovi se sada uèe u sedmom, a ne u šestom razredu, a izbaèen je i veliki broj zavisno složenih reèenica. Profesorica Drmiæ je zadovoljna raspodjelom gradiva i kaže da æe sada imati puno više vremena za uvježbavanje onog što je stvarno jako bitno kao što su npr. pravopisne vježbe. Uèenici æe sva dodatna znanja ionako moæi pronaæi na internetu i u enciklopedijama. Oni koji budu željeli više, upisivat æe dodatnu i izbornu nastavu, a više mjesta æe biti i za brojne izvannastavne aktivnosti.

Zabavno uèenje

Više izborne nastave i slobodnih aktivnosti U zadnje vrijeme, kada se govorilo o HNOS-u, èesto su se mogli èuti komentari kako æemo se od sada samo igrati i nitko ništa neæe uèiti. Nažalost, ili možda bolje reèeno sreæom, to nije toèno. HNOS ne znaèi manje uèenja i manje znanja, veæ razluèivanje bitnog od nebitnog. Izbacit æe se samo sadržaji koji su stvarno neprimjereni uèenicima osnovnih škola i time æe se dobiti višak sati za uvježbavanje onog što je stvarno bitno i osnovno. Ilustracije radi navodimo primjer iz nastave hrvatskog jezika. Nadolazeæe generacije sigurno æe razveseliti

Ono što se bitno mijenja je naèin rada odnosno prenošenja znanja s profesora na uèenika. U drugi plan dolaze zastarjeli oblici rada poput predavaèkog tipa nastave gdje uèenik samo sjedi na satu i pasivno sluša. Ako je djetetu nešto zabavno i zanimljivo, više æe se potruditi da to nauèi. Zato æe se više prakticirati istraživaèki rad i rad u skupinama kojim æe uèenici sami dolaziti do znanja, razvijati svoju kreativnost i snalažljivost u rješavanju problema. Moæi æe i sami organizirati sat, a profesor æe biti samo promatraè i, ako zatreba, organizator. U nastavu æe se više ukljuèivati i roditelji, npr. mama lijeènica æe na satu biologije moæi s djecom obraditi neku temu.

Izvanuèionièka i terenska nastava Do veæeg izražaja æe doæi i meðupredmetna korelacija što znaèi da æe se profesori meðusobno

MANJE GRADIVA VIŠE ZNANJA

Piše: Marijana Vuliæ, 8.c

broj 14 - svibanj 2006.

Na tragu simetrije u prugama ovog prekrasnog tigra

U školi i oko nje

dogovarati i izraðivati zajedno mjeseène planove kako bismo u isto vrijeme na razlièitim predmetima slušali sliène ili iste nastavne teme. O prvim pismima uèit æemo, na primjer, u istom mjesecu na satu hrvatskog i povijesti. Najljepše od svega, više æe se prakticirati izvanuèionièka i terenska nastava, tj. uèiteljima æe biti dano na slobodu da nastavu organiziruju van uèionica, u prirodi, muzejima, kazalištima i diljem naše zemlje.

Rad u jednoj smjeni Da bi se HNOS mogao kvalitetno primijeniti u školama, trebat æe ih kvalitetno opremiti. U svakoj uèionici bi trebala biti raèunala s prikljuèkom na internet, LCD projektori i digitalne ploèe. Težit æe se i tome da se u svim školama uvede nastava u jednoj smjeni te da u razredu bude maksimalno dvadeset uèenika. Planira se èak uvesti boravak uèenika u školi nakon nastave gdje bi uz pomoæ uèitelja rješavali domaæi rad, pisali referate, uèili ili se jednostavno bavili nekom slobodnom aktivnošæu. Da bi ovako nešto zaživjelo, trebat æe izdvojiti ogromnu kolièinu novca i izgraditi dosta škola. Nadam se da neæemo morati èekati toliko dugo koliko èekamo izgradnju naše sportske dvorane.

Dajte mi malo jestive simetrije

Puno jedi pa æeš i ti narasti visok i simetrièan kao mi! Eh, da mi je jedna simetrièna kost

Gdje si, simetrijo?

Uvoðenje državne mature Znanje æe se u školama, osim na redovnim ispitima, vrednovati i na državnoj maturi koju æe Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje provesti 2009. u srednjim školama. Led æe probiti gimnazijalci, a godinu dana kasnije pridružit æe im se uèenici strukovnih škola. Planira se uvesti i mala matura na kraju osnovne škole. Uèenici bi se prema ocjenama na maturi upisivali u srednje škole i na fakultete.

Profesori spremni za HNOS Što se profesora tièe, èini se da je HNOS u našu školu odavno ušao na velika vrata. Primijetili smo to po sve èešæem skupnom radu, izvanuèionièkoj nastavi te velikoj kolièini referata, plakata i samostalnih projekata kojima nas uèitelji obasipaju. A ni izvanuèionièka nastava nije nam strana. Pa neka nam je svima sa sreæom. list Osnovne škole Granešina

HNOS NA DJELU

Znate li što je simetrija? Ako ne znate, pogledajte se u zrcalu. Vaš odraz je simetrièan vašem izgledu. Ona je posvuda prisutna; lijeva strana našeg tijela jednaka je ili simetrièna desnoj, pronalazimo je na drveæu, na životinjama, planinama, u kapi vode, na dugi... Na nju utjeèu pojave u prirodi poput vjetra i sile teže. Ugledate li drvo koje je iskrivljeno, to je zbog jakog vjetra koji je bio jaèi od sile teže. Drveæe podno planine bit æe, naprotiv, uspravno i simetrièno jer ga ona štiti od vjetra. A èemu simetrija služi? Pa gotovo svemu. Da nije nje, ne bismo mogli pravocrtno hodati. Pitate se možda kako ja sve to znam. Sudjelovao sam u projektu koji je osmislila profesorica matematike Danica Pavloviæ, a ostvaruje se uz struènu pomoæ i suradnju profesora naše škole Dragice Zemljiæ, Mirele Raljeviæ i ostalih. Financirao ga je Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport i cilj mu je pokazati koliko je matematika bitna u našem životu. U projektu smo promatrali simetriju domaæih životinja u našem mjestu i divljih životinja u Zoološkom vrtu. Tražili smo je meðu biljkama u Gradu mladih i u zagrebaèkom Botanièkom vrtu. Radili smo marljivo i za vas pripremili prezentaciju koja æe se održati na Dan škole. Doðite i razmišljajte kao matematièar! Hrvoje Abraham Miliæeviæ, 8.b broj 14 - svibanj 2006.

Predstavljamo školu iz koje uèenici ne žele otiæi kuæi Osnovna škola Rivarela u kojoj se održavaju radionice

Službeno vozilo Škole stvaralaštva Oslikavanje zidova

Scenska radionica u akciji

r g i v o N : E ŠK Æ E OLA SR Piše: Dora Ilijaš, 7.a

amisli da postoji škola iz koje ne želiš otiæi kuæi, u koju odlaziš prepun oduševljenja, volje za radom, bez optereæenja i straha od testova jer ih jednostavno nema. Uèiš i radiš ono što želiš, voliš i najbolje znaš i pritom se odlièno zabavljaš. “Takva škola ne postoji“, vjerojatno æe veæina vas reæi. Na sreæu - varate se. “Škola sreæe” postoji i djeluje veæ sedamnaestu godinu u istarskom Novigradu - gradu koji iz godine u godinu živi samo za Novigradsko proljeæe Školu stvaralaštva.

KAKO JE NASTALA?

Osnovao ju je 1974. godine Zavod za unapreðenje obrazovanja u Rijeci, a jedan od najzaslužnijih bio je prof. Mirko Todoriæ, prosvjetni savjetnik za hrvatski jezik u Zavodu za školstvo Republike Hrvatske. Pokrenuta je kako bi se u njoj družila i uèila darovita djeca

i kreativni nastavnici. Zapoèela je s radom u Novalji na otoku Pagu (“Listopad u Novalji”) 1974. godine, a u Novigradu je od 1990. Pokrovitelj joj je predsjednik Stjepan Mesiæ.

TKO JE POZVAN?

Svake se godine objavljuje natjeèaj na koji uèenici, ali i profesori, šalju svoje prijave sa životopisima. U njima morate navesti aktivnosti u kojima ste jako dobri, poželjno je da ih bude što više, a i odlièan uspjeh nije naodmet. Obavezno morate imati preporuku svojih profesora. Sretnici koji budu izabrani, ove godine ih je bilo tristotinjak, kao nagradu dobivaju osam dana rada i druženja s ostalom djecom.

RAJ NA ZEMLJI

Smještaj je u hotelu s èetiri

zvjezdice gdje je jedina zadaæa osoblja i animatora brinuti se o vama i uèiniti vam boravak nezaboravnim. No, treba ponešto i raditi. Radionice u Osnovnoj školi Rivareli (koja je od hotela udaljena desetak minuta lagane šetnje uz more) su od 9 do 12.30 i od 16 do 19. Nakon veèere se održava ludi provod do sitnih sati, ples, koncerti, predstave, prezentacije i sl.

KOJU RADIONICU ODABRATI?

Djeca se razlikuju. Nije li tako? Struènjaci za obrazovanje i na to su mislili. U školi postoji

Plesna skupina

broj 14 - svibanj 2006.

dvadeset i jedna radionica i svake se godine njihov broj poveæava. Novinarska je namijenjena buduæim novinarima, jako je zamorna, ali vrlo uèinkovita. Video je za male znalce i poznavatelje kamere, radno vrijeme je, kao i kod novinara, od jutra do mraka. Zabava zajamèena. Scenska glazba je namijenjena uèenicima koji sviraju neki instrument. Oèaravajuæa. U grafièkoj možete razvijati svoju crtaèku darovitost. U keramièkoj izraðujete

Batik - oslikavanje platna voskom

k s d a r

r p o

predmete od keramike. Najljepši dio je tzv. “raku party” kada se cijele noæi peèe glina i svi se okupe oko vatre uz jelo, pilo, pjesmu i ples do zore. U slikarsko-scenografskoj æete uljepšavati zidove. Zbor je za uèenike i uèenice dobro potkoženog glasa. Skladateljska je radionica za buduæe Mozarte. Slikovnica vas poziva da izradite svoju prvu slikovnicu. Za oblikovnu radionicu potrebne su dvije ruke i maštovitost. Scenska1 i scenska2 su glumaèke

skupine. Kostimogra fska izraðuje kostime za kazališne predstave. Batik je luda radionica na kojoj se oslikava platno pomoæu vruæeg voska. Postoje i radionice koje djecu osposobljavaju za pisanje kratkih prièa, poezije, gdje vježbaju govoriti tekst, zatim radio, foto, plesna i filmska radionica èiji sudionici na obali mora snimaju sapunice.

PROFESORI = UÈENICI

U školi stvaralaštva nestaje uobièajen odnos uèenik - profesor, profesori su djeci prije svega prijatelji, pomažu im u radu i s njima uèe od

mentora. Svima se moraš obraæati s ti i svi smo poput velike obitelji. Na kraju ocjenjujete rad svog mentora i on ocjenjuje vas. Ako ste bili vrijedni, pozvat æe vas i sljedeæe godine na zajednièko druženje. Uèenici su ove godine bili prezadovoljni odabirom mentora, ali su i mentori bili oduševljeni odabirom pohaðatelja. Odakle znamo? “Najbolja generacija do sada!” prièali su meðu sobom.

DOBRI DUH NOVIGRADSKOG PROLJEÆA

Njegovo ime je Joža Prudeus. Luckasti profesor hrvatskog jezika nezaobilazna je liènost Novigradskog proljeæa i o njemu prièaju

SUZE NA RASTANKU

Kad biste me pitali što je na Novigradskom proljeæu ipak bilo najljepše, bez razmišljanja bih odgovorila: - Prijatelji! Predivna djeca iz cijele Hrvatske. U roku od osam kratkih dana postali smo nerazdvojni i suze na rastanku bile su neizbježne. Obeæali smo da æemo se nagodinu vratiti i ponovno udružiti snage. Iz naših usta u Božje uši.

Filmska radionica snima sapunicu

Izrada nakita od fimo mase

Izrada keramièkih predmeta “Svirci naši”

Novinarska skupina u šetnji gradom i u potrazi za viješæu

Izrada scenografije

Da, da, bilo je i toga! list Osnovne škole Granešina

broj 14 - svibanj 2006.

U školi i oko nje

Talent šou

e æ e j l o

generacije djece koja su imala èast biti sudionicima Škole. Taj pedesetsedmogodišnji koordinator, pjesnik i veseljak zadužen je za uveseljavanje uèenika i profesora i “podizanje atmosfere” Neprestano zbija šale, ponajviše na svoj raèun. Kaže da se obožava šaliti jer ljudima oko sebe na taj naèin èini život ljepšim. I zaista, svih osam dana brinuo se da prisutna djeca nemaju tužna lica veæ, kako sama ovogodišnja tema kaže, OSMIJEH.

Prijateljsko čavrljanje

Višestruka prvakinja Zagreba u rolanju

I ja sam imala pet...

U treæem osnovne Cvijeæe za diplomu

“Bila sam plavuša, ali s mozgom!” Atena

Tenerife - nedaleko od mjesta gdje je uhiæen Gotovina “Moje dvije ljubavi u sedamdesetima moja Mandy i auto.”

Najdraža uloga uloga majke malom Dominiku

Popričali smo s profesoric Roðena Zagrepèanka radi u našoj školi veæ pune trideset i dvije godine. Nakon što je završila fakultet, 1974. godine, proèitala je u novinama oglas da se u OŠ “Granešina” traži profesorica njemaèkog jezika i, naravno, prijavila se na natjeèaj ne poznavajuæi Dubravu jer je Zagreb za nju postojao samo do zoološkog vrta i parka Maksimir.

bila sam vatrena navijaèica Dinama, pogotovo kada su igrali protiv Partizana ili Crvene zvezde. Svaki put kad bi Dinamo igrao kod kuæe, otišla bih s ocem na stadion, a kad bi utakmica završila, mama bi nam se pridružila i zajedno bismo prošetali Maksimirom.

Èuli smo da je vaš prvi dolazak u našu školu bio prava pustolovina. Da, toèno. Prvi put sam školu uspjela pronaæi nakon što sam se sat vremena vozila od

Možete li nam ukratko opisati svoje djetinjstvo? U ono vrijeme u rijetkim su kuæama bili televizori. Više se vremena provodilo s obitelji. Poslije veèere svi bismo sjeli za stol i prièali kako smo proveli dan, što je bilo u školi, na poslu… A ne kao danas -

Trga. Došavši na razgovor, nisam oèekivala da æe me veæ za dva dana poslati na posao jer nisam imala ni sekunde radnog staža, a uvjet je bio iskustvo od dvije godine. Veæ prvog tjedna snašla me (tada dvadesetèetverogodišnjakinju) jedna neugodna situacija. Istog dana kada sam poèinjala raditi, u tadašnji 8.a razred trebala je doæi nova uèenica. I tako, nevino šeæuæi hodnikom, odjednom osjetim kako me je netko “pljesnuo” straga. Kada sam se okrenula, jedan uèenik osmoga razreda povikao je: “Jesi li ti nova maèka u 8.a?”

dijete doðe iz škole, veèera i poslije gleda televizor do jedan iza ponoæi. Toga tada nije bilo. Provela sam izuzetno lijepo, bogato i sadržajno djetinjstvo. Išla sam redovito u kazalište, moja baka je bila inspicijentica Hrvatskog narodnog kazališta, a s djedom sam obišla sve zagrebaèke muzeje. Ako danas pitaš uèenike kada su zadnji put bili u kazalištu ili na nekoj izložbi, dobiješ odgovore: Prije 3 mjeseca; Ne sjeæam se; Prije godinu dana… To je strašno! Takoðer sam išla nedjeljom na piknik ili na izlete - na Sljeme, Velebit, Plitvièka jezera….

VELIKA LJUBAV DINAMO

OD OPERNE PJEVAÈICE DO PROFESORICE

S OSAMNA

Da, saznali smo da ste bili jako atraktivni. Je li tome pridonijelo i Vaše bavljenje sportom? Dosta sam se bavila sportom u to vrijeme. Najbolje mi je išla atletika, bila sam odlièna u sprintu, èak sam trèala na 100 i 800 m za Hrvatsku. Igrala sam i rukomet i moj omiljeni sport - odbojku, ali zbog svoje “izrazite” visine nisam se mogla nastaviti baviti niti jednim od ta dva sporta. “Rekreativno” sam osvajala medalje u biciklizmu i na rolama. Osim toga,

broj 14 - svibanj 2006.

Jeste li oduvijek željeli postati profesorica njemaèkog? Jedno sam vrijeme željela biti lijeènica ili operna pjevaèica. Sve sam opere, koje su kod nas bile izvoðene, znala napamet. Bila sam i ostala velika ljubiteljica kazališta. Koju vrstu glazbe volite? Kao što rekoh, jako volim operu. Kao dijete uživala sam u glazbi pa sam pjevala u školskom zboru i u zboru Ivana Gorana Kovaèiæa,

U razredu

AEST VOZILA RELI Kao razrednica 7.b razreda školske godine 1993./1994.

jedno vrijeme s Josipom Lisac i Krunoslavom Cigojem. Pohaðala sam i glazbenu školu gdje sam uèila svirati klavir. Inaèe, generacija sam Rolling Stonesa, Beatlesa… pa tako imam, uz mnogobrojne druge, i prvu ploèu Beatlesa iz 1963. godine. Moram se pohvaliti i posvetom Jakova Gotovca na libretu opere Ero s onoga svijeta. Proputovali ste cijelu Europu. Što Vas se najviše dojmilo? Da, proputovala sam Europu od sjevera do juga, bila sam u Austriji, Njemaèkoj, Francuskoj, Italiji, Grèkoj… i to smatram svojim najveæim bogatstvom u životu. Jedno od zanimljivijih putovanja bilo je ono koje sam dobila na dar od roditelja nakon završetka studija - èetrnaest dana brodom od Rijeke do Afrike.

VOZAÈICA RELIJA

Prièa se da ste prije vozili reli. Je li to istina? Da, istina je. S osamnaest godina položila sam vozaèki, a tata mi je, kao poklon za Božiæ, objesio kljuèeve automobila na bor. Moji prijatelji su vozili reli s tadašnjim prvacima Štrokom, Šverkom i Palikoviæem i nagovorili me da i ja pokušam. Bilo je jako

list Osnovne škole Granešina

Bila sam vatrena navijačica Dinama, pogotovo kad su igrali protiv Partizana ili Crvene zvezde. • Trčala sam na 100 i 800 m za Hrvatsku. • Željela sam postati liječnica ili operna pjevačica - sve sam opere, kod nas izvođene, znala napamet. _______________________________________________

uzbudljivo. O tome ne bih smjela prièati jer moji roditelji nikada nisu saznali za to. U školi ste tako dugo. Je li Vam se dogodilo da uèite djecu svojih uèenika? Je, puno puta. Nedavno sam srela jednu svoju uèenicu koja se veæ udala. Predavala sam njenom bratu i njenoj majci. Predavala sam i profesorima koji rade u ovoj školi, Draženu Loziæu i Mirjani Semeš, te uèiteljici Nikolini Šestan.

PRISTOJNOST NA PRVOM MJESTU Veliku pažnju posveæujete ne samo obrazovanju nego i odgoju uèenika. Što mislite o ponašanju današnjih generacija? Uvijek govorim da je škola ne samo obrazovna nego i odgojna ustanova i ono što mi smeta nije toliko neznanje koliko ponašanje uèenika u školi. Boli me kada vidim išarane zidove, potrgane klupe, poderane likovne

radove na panoima… Još me više smeta što ne znam tko to radi, a nitko nikada ne vidi one koji to èine! To je strašno! Vandalizam nikako ne razumijem. A tek psovke! Èesto ostanem u kabinetu poslije radnog vremena i èujem kakve strašne prostote djeca izgovaraju. Smeta me i odnos nekih uèenika prema profesorima. No, nije ni èudno da se djeca tako ponašaju kad ima i odraslih koji ne poznaju osnove kulturnog ponašanja. Jednom prilikom je na vrata mog kabineta pokucao neèiji roditelj i tražio Tatyanu. Gledala sam èovjeka u èudu i pitala još jednom: “Koga trebate?” “Pa Tatyanu, onu iz engleskog”, odgovori on. Tek tada shvatih da traži profesoricu Butorac. Pa je li to u redu? To je isto kao da doðeš k doktoru i tražiš Ivana. Pa valjda trebaš gospodina Horvata ili doktora Horvata! Želim reæi da se treba kulturno ponašati, ali puno je onih koji to, nažalost, ne èine.

broj 14 - svibanj 2006.

Kako bi se, po Vašem mišljenju, moglo poboljšati ponašanje uèenika? Volim angažirati djecu da naprave neki plakat, crtež, pogotovo one slabije uèenike. Neka on ima jedinicu, ali æe uvijek podmetnuti leða kad treba nešto korisno napraviti, pomoæi, donijeti... Ako sad radi, stvara, poslije to neæe trgati. Preporuèujem i drugima da se ukljuèe u ureðenje školskog prostora kako bi u tome našli potvrdu da i oni mogu napraviti nešto pozitivno. Možete li nešto pohvaliti u našoj školi? Izrazito pohvaljujem školski list kojega pratim od prvoga broja i prva sam se zauzela za vas. Sve moje èestitke novinarima! I za kraj recite nam što Vas je najviše oduševilo u životu? Najviše me u životu oduševila Sikstinska kapela u Vatikanu gdje sam došla, sjela i divila se sat vremena. Još me oduševio ultrazvuk. Kad sam bila trudna i otišla na pregled ultrazvukom, vidjela sam svoga sina u trbuhu kako mièe nožicama i ruèicama. To je za mene bila senzacija. Pripremio: Mirel Mešiæ, 7.d

Prijateljsko čavrljanje

om Ljerkom Kovač - Penović, poznatijom kao Frau Kovač

Predstavljamo vam...

Filip je na putu da postane uspješan tenisač

Bitan je sportski cilj Do sada je osvojio 23 pehara i 11 medalja. Počeo je s pet godina, a najveći uspjeh imao je prije godinu dana: prvo mjesto u kategoriji dječaka do dvanaest godina. Zove

se Filip Čepin i učenik je 6.b razreda naše škole.

aša mala tenisaèka zvijezda, jednoga æe dana biti uzor mnogima. Roðen je 18. listopada 1993. godine. Veæ osam godina trenira tenis na SRC Klaka, a trener mu je Mario Belamariæ. Poèeo je s pet godina, a najveæi je uspjeh, po njegovom mišljenju, ostvario prije godinu dana

na turniru u Zagrebu: prvo mjesto u kategoriji djeèaka do dvanaest godina.

nešto vrhunski trenirati. Malen sam bio, nisam znao puno toga o tenisu. Dobar je osjeæaj bio trèati, skakutati, prebacivati lopticu…

Kako to da si izabrao baš tenis? Bio sam sitan, kržljav i roditelji su me upisali na tenis da bih malo ojaèao.

Ne, bio je to mali reket, prilagoðen mojoj visini i snazi.

Koja je dobna granica za poèetak treniranja? Pa… otprilike kao što sam ja poèeo… od pete godine.

Reket u ruci s pet godina Je li ti reket bio težak? Kakav je osjeæaj bio prvi put primiti reket u ruke? Nisam mislio da æu poèeti

Filip Èepin sa svim svojim peharima i medaljama.

Pripremila: Nikolina Pešiæ, 6.b

broj 14 - svibanj 2006.

Mario Belamariæ - Filipov trener

Sve se može dobrom organizacijom Na koji naèin postižeš takav uspjeh? Puno vježbam, sudjelujem na turnirima i skupljam bodove. Ponekad je važnije postiæi bolji uspjeh na nekom poznatijem turniru, npr. u Umagu, nego osvojiti prvenstvo Hrvatske, jer ti dobar plasman na boljem turniru donosi ukupno više bodova. Tko su ti uzori? Od stranih tenisaèa uzori su mi Federrer i Nalbandian, a Kako stižeš uèiti, pisati zadaæu…? Imaš li vremena za igru i druženje? Sve se može dobrom organizacijom. Ponekad, kad su ispiti u školi, trener mi pomogne pa stavi treninge ranije ujutro tako da stignem uèiti. A za igru se uvijek naðe vremena. Povremeno odem s deèkima igrati nogomet koji je takoðer moj omiljeni sport. list Osnovne škole Granešina

Predstavljamo vam...

Uz svo treniranje još se mora i uèiti!

Deèki s treninga

Najnoviji pehar Filip je dobio u svibnju ove godine na turniru u Èakovcu gdje je osvojio prvo mjesto. Èestitamo! od domaæih Ljubièiæ, Anèiæ i Èiliæ. Upoznao sam ih osobno, naroèito Ljubièiæa koji je takoðer trenirao na Klaki. U èemu je draž toga sporta? To što pomaže u razvoju organizma, jaèanju tijela. Dobro se osjeæam kada igram. Kako èesto odlaziš na trening i ima li dana kad ti se to ne da? Na trening idem svakog dana, osim kad sam bolestan ili ozlijeðen. Onda ne da mi se ne da, nego ne mogu.

Bitnije je ostvariti sportski cilj nego zaradu Koji je krajnji domet koji želiš ostvariti? Uæi meðu prvih sto najboljih tenisaèa u svijetu. Onda imaš sve turnire besplatno. Inaèe moram platiti kotizaciju da bih uopæe mogao sudjelovati na turniru. A najveæi cilj mi

Društvo iz škole

je uæi meðu prvih deset. E, kad bih to ostvario…!

jako dobro poznajemo, a znam i neke iz Europe.

A osvojiti Wimbledon? Ooooo… pa i to, ali…kad bih to osvojio, bio bih najsretniji èovjek na svijetu! Onda bih odmah prestao trenirati.

Imaš toliko odlièja i pehara da æeš za to vjerojatno trebati još jednu sobu. Gdje ih sve držiš? Svi su oni na regalu u mojoj sobi. Sad na njemu ima mjesta za još dva do tri pehara.

Zašto? A zarada? Pa bitna je i zarada, ali do tad bih sigurno veæ dosta zaradio pa mi više ne bi bilo važno. Bitnije je ostvariti sportski cilj. Što misliš, koliko zaraðuju vrhunski tenisaèi? Ovisi koliko imaju uspjeha na turnirima. Ljubièiæ je do sada zaradio oko èetiri i pol milijuna dolara, a ima samo dvedeset i šest godina. Hoæeš li i ti tako? Htio bih, ali…vidjet æemo.

Poraz treba znati sportski podnijeti Poznaješ li puno tenisaèa u svojoj kategoriji? Da, u Hrvatskoj èesto igram s istim protivnicima i veæ se

broj 14 - svibanj 2006.

Koje je bilo tvoje najveæe razoèaranje? Bio je to turnir u Austriji gdje sam izgubio od jednog Talijana kojeg sam uvijek dobivao. I taj put je igrao loše, trebao sam ga dobiti, a nisam! Tada sam baš bio razoèaran. Filip zbog poraza u Austriji nije izgubio volju, naprotiv, još je više i upornije trenirao. Svjestan je toga da se poraz treba podnijeti sportski. I rezultati se pokazuju jer on opet osvaja pehare i medalje. Nadamo se da æe mu to biti jedino razoèaranje i da æe ovo biti samo prvi u nizu intervjua koje æe dati u svojoj uspješnoj karijeri.

Bili smo i vidjeli

Posjetili smo jedan od najljepših dvoraca Hrvatskog zagorja

U èarobnom svijetu bajki “Jednom davno iza sedam gora, iza sedam dolina...” riječi su koje u nama bude nostalgiju za davnim vremenima, sjećanje na djetinjstvo, priče koje su nam naše bake pričale prije spavanja i želju da postanemo prinčevi i princeze. Ako se u vama još uvijek skriva romantični duh, posjetite dvorac Trakošćan gdje ćete barem na jedan dan ostvariti svoje djetinje snove.

Piše: Christian J.M. Jalžeèiæ, 6.c Nedaleko od Krapine nalazi se jedan od najljepših dvoraca u Hrvatskoj - dvorac Trakošæan. Prema jednoj legendi ime je dobio po traèkoj utvrdi (Thracorum) za koju se vjeruje da je tamo postojala još u antièko doba, a prema drugoj ime duguje vitezovima Drachenstein koji su tamo živjeli. Nastao je u 13. stoljeæu kao mala utvrda ili promatraènica. Zbog turskih osvajanja i prodiranja drugih neprijatelja oko te male utvrde su se stalno nadograðivale veæe. Osim izgleda, èesto je mijenjao i vlasnike. Najdulje su mu vlasnici bili grofovi Draškoviæ i to od 16. stoljeæa kada im je dvorac poklonio kralj Maksimilijan. Draškoviæi su ga stalno nadograðivali, a posljednij je put obnovljen polovicom 19. stoljeæa kada ga je Juraj V. Draškoviæ pretvorio u dvorac kakav možemo vidjeti i danas. Oko dvorca je ureðen prekrasan park, po uzoru na engleske, u kojem se nalazi i umjetno jezero pa ljeti tamo možete uživati u šetnji ili vožnji pedalinama po jezeru.

broj 14 - svibanj 2006.

U prekrasnom parku dvorca pronašli smo i ovog mališana kojem su se jako svidjeli naši sendvièi.

Bili smo i vidjeli Lovaèka dvorana u kojoj su se plemiæi okupljali po povratku iz lova Dvorac ima èetiri razine koje æe vas odvesti u doba srednjeg vijeka, vitezova i princeza. Deèkima je najzanimljivija bila oružarnica koja nam je otkrila èime se dvorac branio kroz stoljeæa. Tu æete vidjeti razne maèeve, turske sablje, helebarde (oružje na motki slièno koplju), puške kremenjaèe, topove i lovaèke puške jer je lov plemiæima u ono vrijeme bio omiljena zabava. Tako se u istoènoj kuli dvorca nalazi tzv. lovaèka dvorana Draškoviæa koja je nekad bila i blagovaonica. Ovdje su se muškarci okupljali po povratku iz lova. U njoj ima puno lovaèkih trofeja poput bjeloglavog supa, rogova srndaæa iz okolnih šuma, glava jelena lopatara i sl. Dah æe vam zastati kad zakoraèite u vitešku dvoranu u kojoj je takoðer izloženo brojno oružje, ratne zastave i, najbolje od svega, viteški oklopi iz 16. stoljeæa. Primijetili smo da su vitezovi u ono vrijeme bili jako niski.

Viteški oklop iz 16. stoljeæa

Oružarnica je puna raznovrsnog oružja: topova, pušaka, koplja, sablji, maèeva i sl.

U blagovaonici su stolci presvuèeni jelenjom kožom

Soba Julijane Draškoviæ, prve akademski obrazovane slikarice u Hrvatskoj Prvi kat je najudobnije ureðen. Djeluje jako toplo jer je sve napravljeno od drveta, njime su obloženi podovi, zidovi i stropovi. Moæi æete vidjeti kako su plemiæi tada živjeli, gdje su spavali, gdje i iz èega su jeli, kakve su knjige èitali i kakvu su odjeæu nosili, dok æe vas sa zidova pratiti njihovi pogledi s brojnih portreta od kojih je jedan portret grofa Janka Draškoviæa, jednog od pokretaèa hrvatskog narodnog preporoda. Dvorac zaista vrijedi posjetiti. list Osnovne škole Granešina

broj 14 - svibanj 2006.

Spavaonica obitelji Draškoviæ

Bili smo i vidjeli

LEPE TI JE ZAGORJE ZELENE Na izvanučioničkoj nastavi u Hrvatskom zagorju

Slika prikazuje Nove dvore u kojima je stolovao veliki hrvatski ban Josip Jelaèiæ. Kao plemiæka kurija spominju se davne 1611. godine i od tada su im vlasnici bili Zrinski, Èikulini, Sermagei, Festetiæi i grofovi Erdödy. U vlasništvu obitelji Jelaèiæ bili su od 1851. do 1934. godine kada su ih kæeri banovog brata Đure Jelaèiæa, Vera i Anka, oporukom i dobrotvornom zakladom ostavile hrvatskom narodu. Kapela sv. Josipa u kojoj je bila pokopana devetomjeseèna Jelaèiæeva kæi Ana, a kasnije i sam ban.

Kako je divno iæi u školu kad se nastava ne odvija u uèionici veæ u jednom od brojnih prekrasnih krajeva naše domovine - Hrvatskom zagorju. Zadovoljstvo je vidjeti u stvarnosti ono o èemu je uèiteljica govorila na nastavi. Ovakva prilika pružila se uèenicima drugih i èetvrtih razreda koji su bili na izvanuèionièkoj nastavi u Zelenjaku, “Starom selu” Kumrovec te Novim dvorima u kojima je stolovao ban Josip Jelaèiæ.

Na poèetku našeg putovanja, na cesti Klanjec-Kumrovec, u zaštiæenom krajoliku Zelenjaku, dotaknuli smo srce naše domovine, spomenik hrvatskoj himni. Za one koji ne znaju, napisao ju je Antun Mihanoviæ, a uglazbio 1846. Josip Runjanin. Prvi put je objavljena u Danici 1835. godine pod imenom Horvatska domovina. Spomenik su podigla Braæa hrvatskog zmaja 1935. godine povodom njenog stotog roðendana. broj 14 - svibanj 2006.

Spomenik hrvatskoj himni s prvim stihovima i reljefom koji prikazuje Antuna Mihanoviæa. Kažu da ga je baš na tom mjestu prekrasan krajolik nadahnuo na pisanje himne.

Od brašna se zamijesilo tijesto koje se zatim stavljalo peæi u krušnu peæ. Ah, da, trebalo je i peæ “zakuriti”. Prva braèna noæ mladenaca

U etno selu Kumrovcu tridesetak je starih kuæa obnovljeno i ureðeno na isti naèin kako je to izgledalo prije stotinjak godina. Mogu se vidjeti zanimljivi postavi - Zagorska svadba, Život mladoga braènog para, Od konoplje do platna, Kovaèki zanati, Kolarski obrt, Lonèarstvo, Od zrna do pogaèe i sl. Na poèetku sela nalazi se i imanje obitelji Josipa Broza koje sadrži

povijesni i etnološki postav. U pisanim se spomenicima Kumrovec prvi put javlja 1463. kao jedan od posjeda grofova Celjskih. Ime mu vjerojatno potjeèe od rijeèi “kumerni” što oznaèava siromašne, bijedne i nevoljne ljude, kako su cesargradski feudalci nazivali svoje kmetove. Pripremila: uèiteljica Vlatkica Horvat

Tkalaèki stroj

Kakav traktor ili kombajn! Tko je imao kravu ili konja da vuku plug i ralo, bilo mu je dobro, tko nije, sam je to radio. Teško je bilo i bit æe “selak”.

Stara peæ na drva

Nije se tada moglo u duæan po “opravicu”. Sjedni prvo za ovakav stroj, zasuèi rukave i istkaj platno. Zatim sašij suknju ili košulju.

Nema zime dok ova peæ grije! I ruèak je brzo gotov!

list Osnovne škole Granešina

broj 14 - svibanj 2006.

Kvalitetne drvene baève i zemljani æupovi još su uvijek u uporabi u mnogim kuæama.

Bili smo i vidjeli

Da bi se u ono vrijeme jeo kruh, trebalo je zasukati rukave. Prvo je trebalo samljeti kukuruz u vodenici - mlinu koji pokreæe kotaè tjeran vodom iz potoka. Dobiveno brašno se zatim prosijalo.

Tema broja

Temu broja pripremili su: Dora Ilijaš, Anamarija Martiniæ, Nikola Belanèiæ i Anamaria Šitum

Kako nastaje Zasigurno znate da Feniks ne nastaje sam od sebe (ironično bi rekli - otkrila si toplu vodu), ali ni to kako on nastaje nije vam baš puno jasnije. Zato, a i zbog toga što smo u samo pet godina njegova postojanja

dva puta dospjeli na državni Lidrano, odlučili smo rezervirati nekoliko stranica i upoznati vas s procesom rađanja svakoga novog broja Feniksa. (Mi novinari smo inače skromne dušice pa se ne volimo hvalisati!)

Na sastancima uredništva odluèujemo o tome kako æe izgledati naš list

Deset zapovijedi novinarstva

a poèetku svake školske godine u Feniksovu sobicu dolaze novi entuzijasti koji bi htjeli obogatiti list svojim tekstovima. Što nas je više, to bolje, jer tada imamo pregršt ideja (od svakog pomalo), a time naš list postaje oštra konkurencija ostalim školskim listovima diljem Hrvatske. Zatim se svi sastanemo, izaberemo uredništvo, glavnog urednika ili urednicu te zamjenika. I onda slijedi ozbiljan posao. Na sastancima uredništva donosi se plan rada, svaki èlan uredništva iznosi svoje ideje i daje svoje prijedloge. Odreðujemo teme broja i tko æe ih obraditi, rasporeðujemo zadatke i odreðujemo rokove. Zadnju rijeè u svemu imaju, naravno, naše voditeljice.

broj 14 - svibanj 2006.

...pisanje...

...ispravak...

Tema broja

Istraživanje...

Novinari u akciji

...i na kraju - raèunalna obrada. ...anketa...

naš Feniks U tjednima koji slijede damo mašti na volju i sami pišemo tekstove za koje mislimo da æe vas zanimati. Njih zna ponekad biti hrpa pa naša glavna urednica uz „blagoslov“ profesorice Semeš i uèiteljice Krznariæ izabere najzanimljivije. Nisu to uvijek sjajni uratci, dapaèe, èesto se dogaða da nam voditeljice sve iskrižaju i moramo pisati nekoliko puta ispoèetka. Ali s tim se moramo pomiriti želimo li da nam èlanak bude objavljen. Èesto nam se pridruže i drugi nastavnici, naroèito vjerouèiteljica Marija Cik i profesorica Katarina Drmiæ, koji nam pomažu na razne naèine. Najzanimljiviji zadaci su oni vezani za novinarsko istraživanje i pisanje reportaža. Tada obièno idemo na neko zanimljivo list Osnovne škole Granešina

mjesto u gradu, nosimo diktafon i snimamo odgovore na novinarska pitanja te fotografiramo. Onda smo prave face! Pri izvršavanju zadataka uvijek moramo voditi raèuna o deset zapovijedi novinarstva, a to su: 1. Biti u pravom trenutku na pravom mjestu 2. Znati postaviti pravo pitanje 3. Biti komunikativan 4. Odlièno poznavati pravopis i gramatiku 5. Ne biti sramežljiv 6. Biti kulturan 7. Znati pronaæi pravi materijal za pravu prièu 8. Napisati èlanak koji æe privuæi èitatelje 9. Brzo napisati èlanak 10. Znati odrediti pravi naslov Pa sad zamislite kako je to biti novinar!

No, ne smijemo zaboraviti pomoæ koju nam svesrdno pružaju mnogi uèitelji u realizaciji naših novinarskih zadataka i grafièkoj pripremi lista. Sudjeluju u našim anketama i intervjuima, puštaju nas sa sata “kad zagusti” i pomažu nam u ispravljanju tekstova. Kada su napisani tekstovi i odabrane fotografije, na scenu dolaze profesorica Semeš i uèiteljica Krznariæ te naša mala, ali odabrana ekipa: Dražen, Dominik, Luka, Denis, Filip, Mirel i Nikola. Od Tiskare Augustini dobili smo raèunalo s instaliranim programima za grafièku pripremu. Deèki se trude svladati te programe i nauèiti kako “ušminkati” Feniks da se što više svidi èitateljima, ali to nije baš lako. Bilo bi lakše kad bi naše voditeljice imale više

broj 14 - svibanj 2006.

vremena za njih. Ovako sav posao obavljaju same. Možda æe iduæe godine, kad više ne bude meðusmjene i voditeljice budu imale normalniji raspored, deèki imati više prilike uèiti i pokazati svoje dizajnerske sposobnosti. Samo je važna volja i onda se sve može, a mi je imamo dovoljno. I još nekoliko rijeèi o onom što nas najviše muèi, a to je plaæanje tiskanja. Naime, prošle smo godine dobili sredstva za tiskanje lista od Gradskog ureda za obrazovanje i šport, no ove godine nismo dobili ni kune. Kako sada izlazimo u boji, cijena tiskanja je porasla. Škola još može platiti tiskanje ovoga broja, ali ubuduæe æe to biti velik problem ako ne naðemo pokrovitelje koji æe nam pomoæi. Zato, svi u potragu za sponzorima!

Tema broja

Za one koji se spremaju u grafièku školu namjeravajuæi jednoga dana raditi u izdavaštvu, evo nekoliko crtica o tome kako se radi u tiskari. Prostor za proizvodnju pun je razlièitih vrsta papira i strojeva

- veliki tvorac malenog Feniksa

jerojatno je samo nekolicina èitatelja obratila pozornost na malu napomenu na dnu druge stranice Feniksa - Tisak: Tiskara Augustini. Samo ime najavljuje da je to velika tiskara. Zašto ime? Pa prisjetimo se da ono dolazi od imena August (uzvišen, velièanstven), imena koje su u povijesti nosili samo veliki rimski carevi. Tiskara, meðutim, nije dobila ime po rimskom caru nego po prezimenu obitelji u èijem je vlasništvu, obitelji Augustinov. Ona nije velika po prostoru koji zauzima, iako sama zgrada doista djeluje velebno, nego po svom znaèaju. Tamo se tiskaju mnoge važne stvari: od kalendara, prospekata, vizitki i naljepnica do specijalnih papira za medicinu, karata s magnetskim zapisom ili tiskanica s hologramskom zaštitom (èekovi, obveznice, ulaznice…) Jedna od tih važnih stvari je, dakako, i Feniks. Naš posjet Tiskari Augustini bio je vrlo ugodan. Ne samo da su nas srdaèno primili kao da se godinama znamo, nego su i minibus poslali po nas „da se gospoda ne bi nahodala“. Iznenadila nas je njihova gostoljubivost i

širokogrudnost. Osjeæali smo se kao kod kuæe. Upoznali smo veæinu zaposlenika, od direktora do radnika u pogonu i svi su bili vrlo susretljivi. Prezentirali su nam svoj rad i strojeve na kojima ga obavljaju. Nakon temeljitog obilaska pogona kroz koji nas je proveo i sve nam protumaèio sam direktor, gospodin Ivan Augustinov, smjestili su nas u prostoriju prepunu sendvièa, kolaèa, sokova… A onda je uslijedilo iznenaðenje: svatko je od nas dobio vreæicu s poklonima uz rijeèi direktora: „A sada izvucite iz vreæice jedan od najljepših èasopisa koji æe po mom mišljenju dobiti nagradu.“ Naravno, našem oduševljenju nije bilo kraja jer smo tada iz vreæica izvadili prvi Feniks potpuno tiskan u boji. Bilo je tu još darova; izmeðu ostalog, svatko je dobio na poklon prelijep šal, ali sjaj i ljepotu našeg lista ništa nije moglo zasjeniti. Zamislite, doðemo u goste ljudima i umjesto da donesemo prigodan dar, mi budemo nagraðeni za gomilu postavljenih pitanja. Ovim putem zahvaljujemo se našim domaæinima i nadamo se još boljoj suradnji.

U tiskari je zaposleno 18 radnika. Radi se osam sati dnevno, po potrebi i duže kada ima jako puno narudžbi. Pauza za ruèak, koji se priprema za sve radnike, traje pola sata. Gospodin Augustinov nam je rekao: „Firma je nastala prije petnaestak godina. Njen naziv je izveden prema našem prezimenu (Augustinov). Malo smo ga promijenili radi lakšeg izgovora.”

Vlasnik i direktor tvrtke, gospodin Ivan Augustinov

Direktorov sin i suradnik Miro Augustinov

U uredu gospodin Augustinov i njegov sin ugovaraju posao s poslovnim partnerima, tj. naruèiocima. “Bio sam uèenik OŠ Granešina,” kaže nam gospodin Miro Augustinov, sin vlasnika tvrtke. “ Završio sam grafièku školu, tj. pripremao se za ovu struku. Odgovoran sam za sve dogovore s klijentima, pomažem tati i radim puno radno vrijeme.” Posao je ugovoren. Sada obièno slijedi raèunalna obrada teksta i slika te prijelom stranica, ali kako mi za Feniks to radimo sami, gospodin Branko Galevski ima puno manje posla s nama nego s drugim klijentima.

broj 14 - svibanj 2006.

Pitali smo ga nešto o njegovu poslu i evo što smo saznali: Grafièki dizajner mora imati završenu srednju školu nakon koje postaje grafièki tehnièar, a zatim visoku školu ili fakultet za grafièki dizajn.

Gospodin Branko završio je fakultet za primijenjenu umjetnost, a grafièku pripremu radi veæ više od trideset godina. Ima dva raèunala i sedam programa za pripremu. Koji vam je bio najveæi i najteži projekt? U ovih trideset godina puno sam toga napravio, ali najteže mi je raditi velike fotomonografije. Radimo i velike plakate. Jeste li radili još koji školski èasopis osim Feniksa? Mislim da nismo. Ne bih se sada mogao sjetiti. Kakvim vam se èini naš èasopis? Savršen s obzirom na to da ga sami radite tek pet godina. Što mislite o našim èlancima? Ne stignem èitati jer se moram koncentrirati na druge stvari.

U raèunalu se napravi forma, tj, tekst i slike se rasporede na stranice, a zatim sve ide na foliju ili na film. Tisak se odvija u tri boje: crvenoj, plavoj i žutoj kojima se po potrebi dodaje crna. Kombinacijom tih boja dobiju se sve ostale. Da bi sve ispalo kako treba, potrebno je puno strpljivosti i preciznosti jer ispis mora biti milimetarski toèan. Na film se stavlja svaka boja posebno, zatim se film osvjetljava na tiskarskoj ploèi i otiskuje boja po boja. Kombinacijom osnovnih dobije se „nekoliko miljuna“ boja.

Gospodin Branko je uz osmjeh izdržao svu našu torturu i detaljno nam objasnio postupak pripreme za tisak. Je li vam se ikada dogodila neka pogreška u radu? Pogrešaka ima svaki dan, ali to nije ništa strašno. Na pogreškama se najbolje uèi. Dolazi li nekad do sukoba izmeðu vas i naruèioca? Ne, tu ne smije biti sukoba jer da bi se posao dobro napravio mora postojati razgovor i sporazumijevanje. Koliko vam treba vremena za pripremu Feniksa za tiskanje? S obzirom da dobijem velik dio posla veæ napravljen, treba mi maksimalno èetiri sata. Kada pripremljeni materijal ode u strojeve, onda ide sve brzo. U principu, dovoljan je jedan radni dan. Što bi se dogodilo da doðe do pogreške? Za to postoje senzori koji automatski zaustavljaju stroj.

Nekoliko rijeèi razmijenili smo i s gospoðom Ankicom Augustinov koja zajedno s kæeri Idom (Lukinom mamom) radi na tajnièkim i raèunovodstvenim poslovima tvrtke.

Postoji ravni tisak i tisak iz role. Feniks se tiska u ravnom tisku i printa na laserskom printeru.

Šef stroja (Lukin tata) sve namješta i nadgleda. On kaže: „Dobijem rolu, radni nalog s uzorkom otiska, filmove. Svaki film se sastoji od mnoštva sitnih toèkica odreðene boje. Film se stavi na ploèu, osvjetljivaè ga osvijetli i na ploèi ostaje samo lik, a ostalo pobijeli. Mokri offset radi na principu vode i boje. Ploèu stavljamo u stroj, ukljuèimo boju i vodu i krenemo s otiskom. Za svaku boju trebamo jednu ploèu.

list Osnovne škole Granešina

Pripremljena tiskovna forma isprintana u crnoj boji na pausu stavlja se na aluminijsku ploèu koja na sebi ima foto sloj, osvijetli se u rami i ono što treba tiskati (tekst i slike) ostaje na ploèi. Ona se zatim stavlja u stroj gdje se radi offset (indirektni tisak), tj. s ploèe se otiskuje prvo na gumu, a s gume na papir. Boja dolazi preko valjaka na papir. Taj isti arak papira treba tri puta proæi kroz valjke, za svaku boju (crvenu, plavu i žutu) po jednom. Tu su još neke tekuæine, razvijaèi i drugo. Boja se troši ovisno o tome što se i koliko tiska. Kad se tiska nešto što ima puno fotografija i ima veliku nakladu, onda se potroši puno boje. Nakon otiskivanja svih boja, tiskovina je spremna za rezanje. Arci papira se režu na milimetarski toèno odreðenu velièinu u èemu pomažu precizni strojevi. Iza toga se slažu arci prema brojevima stranica i ruèno klamaju. Time je tiskanje završeno i naš je Feniks spreman za transport do škole.

„Ovaj je stroj stariji od moga dide i još uvijek radi,“ kaže gospodin Augustinov.

broj 14 - svibanj 2006.

Vašu tvrtku mnogi poznaju po kvalitetnom radu. Kako ste uspjeli steæi takav ugled? Svi znaju da smo ozbiljni, da smo obiteljska tvrtka, da smo korektni prema našim klijentima. Je li vam lakše to što u tvrtci radi cijela obitelj? Da, jer se tako može voditi raèuna o kvaliteti i povjerenju, maksimalno se ulaže trud, onda sve lakše funkcionira. Èesto puta nema odreðenog radnog vremena jer se posao mora izvršiti do kraja, isto tako svi ponekad radimo i više razlièitih poslova ako je potrebno, od vanjskog izgleda tvrtke, unutarnje koncepcije rada do odnosa s poslovnim partnerima.

Tema broja

Uz onaj stari, ovaj stroj izgleda “svemirski.”

Tema broja

Stigao je!

vi su ga željno oèekivali. Svakoga dana uèenici su ispitivali kad æe izaæi novi Feniks, vukli naše voditeljice za rukav, molili da požurimo… Napokon je stigao! I opet novinari imaju pune ruke posla: treba odvojiti odreðeni broj primjeraka za èuvanje, dio ostaviti za Lidrano, dio odnijeti profesorima, a ostalo podijeliti po razredima. Jurimo na sve strane, u sve tri smjene, a hrpa novih Feniksa u našoj sobici naglo se smanjuje (za razliku od prošlih godina kada su naši prethodnici muku muèili da nešto prodaju).

Obavještavamo vas o događajima i doživljajima s državnog susreta Lidrano

Jedna “pobjednièka” za naše èitatelje

Mi smo krema!

Sad kad je tu, na hodnicima vlada neobièan mir: samo maleni trèe, a i oni su mirniji nego inaèe. Veliki sjede na klupama i ÈITAJU FENIKS! Gledaju svoje fotke, smiju se, komentiraju. Neki se još uvijek pokušavaju podsmjehnuti onome što im

pripremimo, ali i njih je sve manje. A što kažu profesori? „Sve najbolje!“ Mi novinari cvatemo od sreæe (jer – bez lažne skromnosti - ipak je to rezultat našega truda) i nadamo se pritom uspjehu na sljedeæem Lidranu.

vogodišnjem državnom susretu Lidrano, koji je održan u Zadru, prisustvovala su djeca iz cijele Hrvatske sa svojim školskim listovima, pojedinaènim novinarskim i literarnim radovima te skupnim i pojedinaènim scenskim nastupima. Ako niste znali, otud potjeèe i naziv ove smotre: LI = literarno, DRA = dramsko, NO = novinarsko stvaralaštvo. Meðu njima sam bila i ja kao predstavnica naše škole i glavna urednica Feniksa, a sa mnom uèiteljica Krznariæ. Nažalost, pravila dozvoljavaju da list predstavljaju samo jedan uèenik i jedan mentor, pa profesorica Semeš (koja je bila na državnom Lidranu u Umagu 2004.) i ostali novinari nisu išli, ali nadam se da æe im se za to veæ iduæe godine pružiti prilika.

Apartman u Zatonu

Pozdrav Feniksovim èitateljima iz prekrasnog apartmanskog naselja Zaton

broj 14 - svibanj 2006.

Okrugli stol Na okruglom stolu te na radionici za školske listove glavni je bio muški žiri predvoðen gospodinom Marijanom Šimegom, glavnim i odgovornim urednikom Školskih novina. Na trosatnom predstavljanju i komentiranju listova Feniks je bio predzadnji. Naravno, ne i po kvaliteti. Reèeno nam je da je na Lidranu sudjelovalo petstotinjak školskih listova iz cijele Hrvatske, a na državnu razinu u Zadar je došla “krema” – dvadeset najboljih. Naš je mladunac dobio izvrsne komplimente i tek nekoliko zamjerki. Ocijenjen je kao mlada nada koja grabi naprijed velikim koracima! Mnogo smo nauèili što se tièe novinarskog umijeæa, ali i grafièkog oblikovanja. Rezultat toga je i novi dizajn naslovnice u ovom broju.

Najbolji od najboljih Meðu samostalnim novinarskim radovima nismo imali svog predstavnika, ali lijepo smo se zabavili slušajuæi èlanke s naslovima: Tko se boji gripe još, Filip Filipu o Filipinima, Majmunovo itd. Hans Christian Andersen, Luko Paljetak, Lana Bojaniæ…samo su list Osnovne škole Granešina

neka od imena koja su se pojavila na ovogodišnjem Lidranu. Za prvu dvojicu ste sigurno èuli, a tko je ova treæa? E, pa za nju æete sigurno znati ubuduæe. Naime, Lana je uèenica sedmog razreda OŠ Vladimira Nazora. Vrlo je zanimljiva osoba, hiperaktivna, zabavna, provokativna. Napisala je tekst za predstavu Homosapiensi s asfalta u kojoj s prijateljem iz razreda Bernardom Tomiæem i glumi. Na ideju je došla pod temperaturom od 40°C. Kao što sama kaže: „ Pukla me inspiracija!“ Zahvaljujuæi Laninoj maštovitosti i Bernardovom fascinantnom glumaèkom umijeæu, zabljesnuli su na daskama zadarske Hrvatske kazališne kuæe. Uz njih su se istakli i mali “mravci” iz Nuštra koji su nas zabavili na odlasku. Glumaèke ekipe i literarne stvaraoce vozili su svakoga dana u sedamnaest kilometara udaljen Zadar na nastup. Nažalost, “poklopili” su nam se termini pa nismo mogli odgledati sve njihove predstave.

Ja sam postala muško!

Tema broja

Presretne što smo upravo mi dobile novoureðeni apartman u kojem još nitko nije boravio, otkljuèale smo vrata. Na braènom krevetu, jedinom u sobi, te na podu i stolu bila je složena sva posteljina za cijeli blok apartamana. Kud baš u našemu?! Uskoro su stigli i majstori za struju i obavili zadnja spajanja kako bismo ipak imali nešto svjetla i TV program. U kutu kupaonice vojska mrava istraživala je teren za novo naselje, ali su netragom nestali sutradan kad su ugledali hladno oružje u rukama moje mentorice – fotografski aparat. Bura koja je puhala i vlaga iz nedavno sagraðenih zidova uvlaèili su nam se u kosti (a mi došle na more!) pa je spavanje u trenirci bilo jedino rješenje za prvu noæ. Ipak, nešto se mora i pohvaliti, a to je Zaton, apartmansko naselje u prekrasnoj borovoj šumi gdje smo bili smješteni te ljubaznost osoblja.

Èlan Državnog odbora Lidrana, gospodin Sreæko Listeš otvorio je izložbu školskih listova

Gospodin Marijan Šimeg, predsjednik povjerenstva za školske listove predaje diplomu Dori Ilijaš

I još jedan veeeeeeliki propust ovogodišnjeg Lidrana: mnogi su sudionici zbog nemarnog i površnog administriranja “preimenovani”, izmeðu ostalih i ja i to tako da sam ispala – MUŠKO! No, ne bih im uzela za zlo da to ne ostaje zauvijek zapisano u Zborniku, zbirci svih novinarskih i literarnih ostvarenja, te da nisu isto uèinili i na diplomama, unatoè ranije izreèenim i napisanim ispravkama. Ljudi, trebali ste nauèiti èitati i pisati u prvom razredu osnovne!

Iskupljenje Ali kako sam ja vjeèiti optimist, završit æu neèim lijepim: na kraju je organizirana zabava za “profaèe” i noæni parti na plaži za uèenike. Fora, kaj ne? Ludo smo se zabavili i odlièno proveli. Mala zamjerka (ah, opet ja!) jest da je parti trebao završiti u 23 sata, a mi smo se tek tada rasplesali. No, sa mnom se ne bi složili neki profesori kojima je zabava tek tada zapoèela plesnjakom i starim stvarima iz broj 14 - svibanj 2006.

Na Lidranu je bilo prilike da se steknu nova ili uèvrste stara prijateljstva. Naša Dora s Lanom Bojaniæ.

ranih osmdesetih, a produžila se do sitnih sati. Sve u svemu, bilo je pouèno i nezaboravno. S novim znanjem i novim snagama naš Feniks kreæe u novi uzlet pa možda opet doleti do državnog Lidrana.

Ta divna stvorenja

• Potrebne su im gotovo dvije godine da se rode. • Jako su inteligentni, pamte godinama, smiju se, tuguju i vole se igrati. • Pojedu oko 300 kilograma bilja dnevno i popiju do 90 litara vode. • Jedini su sisavci koji ne mogu skakati. • Love ih i ubijaju krivolovci jer se od bjelokosti, tj. njihovih kljova izraðuju skupocjeni predmeti i nakit.

OSJECAJNI DIVOVI /

eliki i zastrašujuæi, a opet tako dobroæudni, nježni i zaigrani. U zoološkim vrtovima najviše privlaèe našu pažnju i vjerojatno nitko od vas nije odolio njihovoj pruženoj surli, veæ ste im zasigurno udijelili jedan kikiriki.

PETSTO KILOGRAMA HRANE DNEVNO

Ovi prekrasni gorostasi ne stanuju u zoološkim vrtovima, veæ u savanama Afrike i Azije. Savane su podruèja gdje raste trava i nisko raslinje. Tamo žive jer su biljojedi i dnevno mogu pojesti i do 300 kilograma bilja. Zbog toga danju prelaze oko 30 kilometara u potrazi za hranom. Pritom èesto idu istim, utabanim stazama koje se zato zovu “staze slonova”. Staze se najbolje vide u šumama gdje su široke i do èetiri metra i njima su prvi europski istraživaèi “prodirali” u prašume. Jako su važne jer zaustavljaju požare koji u

Africi èesto izbijaju. Slonovi popiju od 70 do 90 litara vode. Imaju odlièan njuh pa nanjuše vodu metrima pod zemljom. Druge životinje ih zato èesto slijede jer svojom surlom iskopavaju èitave bazene da doðu do vode i tako je uèine dostupnom drugima.

SURLOM OTKLJUÈA VRATA

Mogu biti visoki do èetiri metra i teški do sedam tona. Ženke su upola manje. Iako su tako teški, tiho se kreæu jer na stopalima imaju meke “jastuèiæe” koji prigušuju bat koraka. No kad se naljute i nastane stampedo, zemlja drhti pod njihovim nogama. Slonovi koje vidite u našem zoološkom vrtu pripadaju vrsti afrièkog slona, a postoje još i azijski slonovi koji imaju manje tijelo, uši i kljove. Afrièki slonovi na prednjim nogama imaju èetiri prsta, a na stražnjima tri, dok azijski slonovi naprijed imaju pet prstiju, a na stražnjim nogama èetiri. broj 14 - svibanj 2006.

Krivolovci ih ubijaju zbog kljova koje im mogu narasti i do dva metra. Naime, od slonove se bjelokosti izraðuju vrijedni predmeti i nakit. Ženke azijskih slonova imaju jako male kljove. Ljudi èesto misle da imaju tvrdu kožu i da ništa ne osjete, no vrlo su osjetljivi na ubode insekata i sunèeve opekline. Zato èesto uranjaju u vodu i uvaljuju se u blato da im na koži ostanu naslage koje æe ih štititi. Najzanimljivija je na njima, naravno, surla. Ima u njoj oko 100 000 mišiæa i služi slonu kao ruka – njome otkida hranu, uvlaèi u nju vodu pa je pije ili se polijeva, miluje druge, ruši stabla i sl. Jedan je slon u zarobljeništvu èak surlom nauèio otkljuèati vrata.

SMIJU SE, PLAÈU, IGRAJU I PAMTE DOŽIVOTNO

Izrazito su inteligenti i kad se kaže da imate slonovsko pamæenje, to znaèi da nevjerojatno dugo pamtite. Slonovi

Ta divna stvorenja FOTO: IVAN PEŠUT se nakon pet ili deset godina toèno sjeæaju gdje su npr. pronašli vodu ili hranu. Imaju i izoštren sluh pa èuju glasove svojih prijatelja s udaljenosti od preko èetiri kilometra. Osjeæajni su, smiju se kad su zadovoljni, a kad se npr. beba slon rasplaèe, cijela obitelj dotrèi kako bi ga utješila i mazila surlama. Vole se igrati, mali slonovi se igraju meðusobno, ali i s odraslima. Kad im doðe prijatelj, bio to i èovjek, prirede mu dobrodošlicu – smiju se, urlièu, mašu ušima, udaraju nogama i dotièu ga surlama. Najveæe je veselje u obitelji kad se rodi beba. Kad netko od njih pak umre, danima

list Osnovne škole Granešina

ostaju uz njega tugujuæi poput ljudi, a kad godinama kasnije proðu pokraj mjesta gdje je uginuo, zastanu, pognu glavu i ostanu tako u svojoj tuzi neko vrijeme.

ŽENKE SU GLAVNE

Slonovi žive u obiteljima u kojima je najèešæe od osam do šesnaest slonova. Na èelu obitelji je najstarija slonica, a obitelj se sastoji najèešæe od njenih kæeri, sestara i njihove djece. Mužjaci ne žive s obitelji nego je posjeæuju radi parenja. Slonice pomažu jedna drugoj i brinu o djeci dok ne postanu tinejdžeri (oko trinaeste godine). Mužjaci tada napuštaju obitelj.

broj 14 - svibanj 2006.

ZAŠTO MU TREBAJU GOTOVO DVIJE GODINE DA SE RODI?

Struènjaci se èesto pitaju zašto je slonu potrebno tako dugo da se rodi. Ženke ih nose èak 22 mjeseca i raðaju najèešæe samo jednog sloniæa svake èetiri godine. Neki kažu da je to zbog toga što se hrane travom pa im treba dulje da narastu, a drugi tvrde da je to radi njihove inteligencije. Tvrde da slon ima više mozga po èetvornom centimetru nego sve druge životinje. Kad se rodi, siše majèino mlijeko dvije godine, a tek u treæoj uèi sam naæi hranu. O mami je ovisan do trinaeste godine, tj. do puberteta. Vrhunac tjelesnog razvoja dosežu u dvadesetoj, a mentalne su im sposobnosti najveæe s èetrdeset godina. Umiru s osamdesetak godina kad im se istroše svi zubi. Christian J.M. Jalžeèiæ, 6.c

Vrijeme odrastanja

Treba li djeci džeparac? Prvašići troše na čokoladu i igračke, petaši i šestaši na sendviče i sličice, a osmaši na odjeću, bonove za mobitel, šminku i zamislite- cigarete!

Pripremile: Tomislava Pršlja, 6.a i Božica Kostrec, 6.b

ŠTEDIM ZA CEVAPE /

Treba li djeci novac - ona mala svotica koju æemo imati samo za sebe, koju æemo potrošiti na neke svoje male, skrivene želje? Kolliko je novca dovoljno? Treba li uvijek udovoljiti svim našim hirovima ili nas (m)uèiti od malih nogu da sami nešto zaradimo? Na što uèenici naše škole troše džeparac? Znaju li njihovi roditelji na što se novac troši? Odgovore na ova pitanja potražili smo meðu uèenicima naše škole, njihovim roditeljima i èuli savjete struènjaka. Anketa koju smo napravili u školi pokazala je da su naši uèenici prilièno skromni. Veæina dobiva desetak kuna dnevno i s tim su potpuno zadovoljni. Ima èak i onih koji smatraju da je to previše. Jako je malo uèenika koji uopæe ne dobivaju džeparac. Uèenici nižih razreda džeparac troše uglavnom kupujuæi slatkiše na školskom automatu, igraèke, lutke, slièice, gumice, naljepnice, neki štede za bicikl, jedna djevojèica kupuje hranu za svoje maèke, a do suza nas je nasmijao djeèak prvog razreda koji štedi za - æevape! Uèenici viših razreda uglavnom kupuju sok, sendvièe, slatkiše i opet - slièice! Kod osmaša je stanje drugaèije džeparac se troši najviše na bonove za mobitele, odjeæu, šminku, klaðenje, izlaske, tj. “cugu s frendovima” i - pazite sad - cigarete! No, ima i stvarno pohvalnih primjera - jedna djevojka svoj džeparac donira u dobrotvorne svrhe. Dnevno dobiva oko 20 kuna jer su joj roditelji imuæni i kaže da joj na kraju tjedna uvijek ostane oko 100 kuna koje onda daje onima kojima je to potrebnije. Veæina uèenika novac dobiva od roditelja bez previše moljakanja, a jedna djevojèica šestog razreda nam se èak pohvalila da njen džeparac iznosi onoliko koliko tati uspije “popaliti” iz džepa što baš nije pohvalno. Rijetki su oni poput jednog uèenika šestog razreda koji svoj džeparac sam zaraðuje jer “ne želi optereæivati roditelje svojim hirovima.” I jedan nam se osmaš pohvalio da skuplja u svom kvartu plastiène boce i onda u trgovini za njih dobiva novac. Ako ne dobivate džeparac, ovo je dobar primjer kako zaraditi nešto novca.

Pedagoginja Lidija Murtić savjetuje

DJECI SVAKAKO DzEPARAC V

Dati djeci džeparac ili ne pitanje je koje èesto muèi roditelje. Treba li djetetu svakodnevno davati džeparac ili je bolje unaprijed dogovoriti iznos za toèno odreðeno vrijeme? Struènjaci koji se bave odgojem djece savjetuju da je bolje džeparac davati u odreðenim vremenskim razmacima kako bi dijete moglo unutar tog vremena slobodno raspolagati novcem. Na taj naèin dijete uèi kako rasporediti dobiveni iznos u odreðenom vremenu, a pritom može nauèiti i štedjeti. Ako želi kupiti npr. novi CD, treba smanjiti dnevne troškove kako bi kupilo željenu stvar. Povremenim razgovorom roditelji æe kontrolirati potrošnju džeparca kako ga djeca ne bi trošila na alkohol, cigarete i sl. Ako dijete potroši novac prije dogovorenog roka, ne treba previše popuštati u zahtjevima da sljedeæi džeparac dobije ranije. Sljedeæi put æe više pripaziti i bolje rasporediti novac kojim raspolaže. Ponekad treba djetetu dopustiti da zaradi džeparac kako bi shvatilo da ga i roditelji mukotrpno zaraðuju i da više cijeni dobiveno. Èinjenica je da živimo u potrošaèkom društvu s puno izazova. Moramo priznati da je i nama odraslima teško štedjeti. No, trebamo biti uporni i dosljedni jer æemo samo tako nauèiti djecu kako postaviti granice željama i prilagoditi ih svojim financijskim moguænostima.

broj 14 - svibanj 2006.

BAKA UVIJEK PRIPOMOGNE

Roditelji o džeparcu

MI I ONI Vlasta Dorotiæ

Mateja Horvat, 8.d

Od roditelja dnevno dobivam 10 kuna i to mi je sasvim dovoljno. Džeparac trošim samo na hranu u školi. Ponekad mi ostane novaca pa štedim. Mislim da bi svakom uèeniku u našoj školi trebalo biti dovoljno 5 kuna dnevno jer ionako sve dobijemo od roditelja.

Ivana Žugèiæ, 8.d

Mjeseèno dobijem oko 150 kuna i to mi nikako nije dovoljno jer džeparac dobijem odjednom i odmah ga potrošim na kojekakve gluposti. Možda bi bilo bolje da svakog dana dobijem nekoliko kuna. Džeparac bih trebala trošiti na hranu za školu, a ja ga najèešæe potrošim na šminku.

Djeca svakako trebaju dobivati džeparac zato da nauèe raspolagati novcem i štedjeti, a ne da stalno “žicaju” roditelje za kunu-dvije. Svojoj djeci dajem džeparac kako bi uvijek uza se imali novac ako im zatreba nešto za

neku glupost koja im nije potrebna, ali i to se mora, zar ne?

Josip Zavaliæ

Naravno da djeca trebaju dobiti džeparac da se veæ odmalena nauèe štedjeti i raspolagati novcem. A kupuju li ono za što im dajemo novac? Ovisno o djetetu. Neka djeca racionalno rasporede novac, a ima i djece koja ne znaju štedjeti.

OdMALENA IH UCIMO ŠTEDJETI v

Anðelo Lovriæ, 8.c

Od roditelja dobivam 20 kuna dnevno i s tim sam zadovoljan. Mislim da bi svako dijete trebalo dobivati džeparac. Novac najviše trošim na hranu, sokove i nogometne slièice.

Roberto Rakek, 6.c

Nikome nikad nije dosta novca pa tako ni meni. Od roditelja ne dobivam puno džeparca, ali tu je onda baka – ona uvijek ima nešto za mene. Trošim ga uglavnom na sendvièe, sladoled i slièice.

Mirjana Èajiæ, 6.c

Dobivam desetak kuna dnevno i to mi je dovoljno jer mi uglavnom treba za sok i sendviè. Nekima to nije dovoljno jer su navikli da im se daje više. Ako ne dobiju koliko žele, ljute se na roditelje, a oni im èesto popuste jer vole svoje dijete.

Tea Tomaiæ, 6.d

Od roditelja redovito dobivam džeparac i to oko 30 kuna tjedno. Najèešæe ga trošim na slatkiše.

Gordana Abramoviæ

Antonio Erceg, 4.b

Roditelji mi redovito daju džeparac, ali oko èetvrtka se moja tjedna svota istopi. U pomoæ tada priskaèe baka koja mi novac ostavi na tajnim mjestima. Papirnatu “deseticu” sakrije ispod otiraèa, a “medvjeda” u ladicu ormariæa za cipele.

list Osnovne škole Granešina

školu ili ako žele kupiti nešto za jelo, a ja nisam kod kuæe. Obièno im ne govorim što tim novcem moraju kupiti, pustim ih da sami odluèe. Tako postaju odgovorniji. Uglavnom kupuju neke sitnice kao što su slatkiši, školski pribor, èasopisi i slièno, a ponekad i štede.

broj 14 - svibanj 2006.

Djeci svakako treba davati džeparac. Trudim se da moja djeca uvijek imaju novac sa sobom, obièno im dajem novac za sendviè i za sok. Mislim da džeparac uglavnom troše na olovke, gumice ili slatkiše. Nekad kupe i

Katarina Turèiæ

Treba li djeci džeparac? Ovisi o situaciji. Nekoj djeci ne treba davati džeparac jer ga potroše na krive stvari kao što su cigarete. Neka djeca svakodnevno trebaju novac za sendviè i sok jer se ne hrane u školskoj kuhinji. Svom djetetu redovito dajem džeparac.

Zvjezdana Erceg

Djeca trebaju imati novac uz sebe da se nauèe odgovornosti i štednji. Meðutim, novac koji im dajemo nikada ne smije biti nadomjestak za našu ljubav, nedostak pažnje ili slobodnog vremena.

Vrijeme odrastanja

Učenici uglavnom zadovoljni

ijeh

Pripremile: Ivana Anièiæ, 5.a i vjerouèiteljica Marija Cik

jl i e

Vrijeme odrastanja

Smijemo li se dovoljno?

kao

krenete li se oko sebe, vidjet æete malo nasmijanih ljudi. Mnogi od nas su se zaboravili smijati, a kad to i èine, rijetko je kada iskreno i od srca. Brige nam stvaraju bore i na srcu i na licu. Svatko od nas ima probleme i teško nam je pronaæi nekoga tko bi nas saslušao i s nama se nasmijao. Mnogi se povlaèe u sebe i neæe ni s kim razgovarati. Stara izreka kaže da je smijeh najbolji lijek i, zaista, znanstvenici su utvrdili da je smijeh koristan našem organizmu pa nam je stoga i prijeko potreban. Osmjehnite se zato jer osmijeh ne košta ništa i ne osiromašuje onoga tko ga daje, a obogaæuje onoga kome je upuæen. Unosi sreæu u dom, pozdrav je prijatelju, odmor umornome, putokaz izgubljenome. Zato ga uvijek imajte pri ruci i dijelite ga oko sebe svima koji su bez njega.

Osmijeh je poput svjetionika. U životnom mraku osvjetljava nam put. *** Izgubljeni dan je onaj u kojem se nismo nasmijali. *** Onaj koji se radije nasmješi nego da se prepusti bijesu, uvijek je jaèi. *** Dobro je srce vrelo zadovoljstva, ono sve u svojoj blizini potièe na osmijeh. *** Neka ti nitko ne priðe, a da ne ode od tebe bolji i sretniji. Svi bi trebali vidjeti ljubaznost na tvom licu, u tvojim oèima, u tvom osmijehu.

Èemu se najèešæe smijete? - pitali smo naše profesore i uèenike. “Smijem se šaljivim životnim situacijama i brzopletim odgovorima uèenika,” rekla je profesoricaTatyana Butorac. “Smijem se jako puno, volim se smijati šalama i dobro je što postoje šaljive serije,“ komentirala je profesorica Dragica Zemljiæ. “Smijem se od 0 do 24, obožavam se smijati dobrim vicevima i zabavnim ljudima,” raspoložena je bila uèiteljica Gordana Ivoš. “Smijem se vicevima, glupostima pametnih politièara i djeèjim biserima, naroèito u ispitima. Volim biti okružena veselim ljudima, volim se šaliti s drugima i primati šale na svoj raèun. Smijte

(Iz knjižice Dar sreæe Helen Exley)

se, život je kratak!” poruèila nam je uèiteljica Vlatkica Horvat. “Osmijeh na moje lice izmami susret s dragim prijateljem, lijepa rijeè, sunèan dan, uèenikovo znanje i šaljivi komentari te kad mi moj lijeènik kaže da sam zdrava.” osmjehnula nam se uèiteljica Ljiljanka Bajiæ. A evo što smo èuli od uèenika: Nikolina: “Najèešæe se smijem vicevima .” Magdalena: “Smijem se šalama... ma ima puno toga èemu se smijem!” Ana: “Smijem se nepoznatim rijeèima koje èujem od starijih.” Albina: “Smijem se razlièitim izgovorima koje èujem u našoj školi.”

Zašto spavamo na nastavi?

U devet u krevet

Loš poèetak dana. Zijevanje. Sinoæ sam išla kasno spavati. Sati su tako brzo prolazili. Deset, jedanaest, dvanaest... A budim se u pola sedam! Trebala sam iæi ranije spavati, ali nije mi se spavalo. Trebala sam ugasiti TV, ali nisam mogla prestati gledati tako dobar film. Dogodilo se ovo: Deset je sati. - Ugasi televizor i u krevet! - Ali ovaj film je tako dobar! Tko æe iæi spavati u deset sati? Jedanaest je sati. - Sad je dosta. Ujutro se rano budiš!

- Ma, sad æe biti gotov film. Dvanaest je sati, pospana sam. Zijeva mi se. Završava film. Idem spavati. *** Petnaest do sedam je. Evo, sad doruèkujem i zijevam. U školi jedva gledam, opet zijevam. To je još jedan razlog zašto su mi ocjene slabe. To nije dobra navika. Možda je takvo nespavanje isto dio moje lijenosti? Moram negdje pronaæi lijek za to. Mislim da æu poèeti s izbacivanjem televizora iz sobe. broj 14 - svibanj 2006.

Pripremila: Marija Pribaniæ, 5.b

Iz školske kuhinje

Vrijeme odrastanja

Glazba koju ili obožavamo ili mrzimo

Narodnjaci

Piše: Tea Žugec, 7.a Ovaj èlanak pišem u nadi da æe se nešto promijeniti, iako sumnjam da æe se takvo što dogoditi! Kada se govori o glazbi, može se reæi da svaki èovjek ima svoj ukus, odnosno omiljenu vrstu glazbe. U današnje vrijeme mladi stvarno imaju mnogo izbora, nudi se rock, heavy metal, pop, reggae, rap, R´n´ B, techno, trance itd. Naša ljubljena estrada ne spada ni u jednu od ovih kategorija veæ je neki nazivaju turbofolkom, neki narodnjacima, a neki kuruzom. O tome se stvarno ima što za reæi! To je nešto što je veæ previše pustilo korijene i s obzirom na pravi balkanski mentalitet mnogih koji to slušaju, male su šanse da toga nestane. To je nešto bez èega, kažu, nema dobrog partija jer se na Nirvanu, Boba Marleya ili Prljavo Kazalište ne može popeti na stol i plesati u transu! To je nešto što je „pojelo“ veæinu zagrebaèkih obièaja, manira i navika (iako nije samo glazba kriva za to). Gledajuæi unazad, danas puno više klubova pušta kuruzu nego prije. To je nešto što sam prisiljena slušati svakog dana na putu od kuæe do škole, ali, naravno, mene nitko ne pita! Ono što je nekada bilo predmet izrugivanja, danas izruguje one koji pokušavaju ostati civilizirani. Zaista pokušavam razumjeti što je tu toliko dobro, ali pri svakom pokušaju uðem u slijepu ulicu! Najgore od svega je to što ne znam bih li plakala ili umrla od smijeha kad vidim i èujem mnoge svoje vršnjake gdje luduju u transu uz Cecu i “tkoznakoga” još! Zdravije bi mi bilo da se samo nasmijem. Na kraju zakljuèim da smo uglavnom vjeèiti licemjeri! TBF-ovci su o narodnjacima iznijeli svoje mišljenje s kojim se u potpunosti slažem: „Svi Hrvatine, a svaki skaèe ka klokan èim èuje Cecu il´ neki hit turbofolka, sve je gluma…“ Znam da štivo dosad napisano neæe imati nikakav utjecaj na veæinu koja ga proèita, ali ostat æe barem nada ili utjeha onima koji razumiju o èemu prièam. Nekad sam se glasno borila protiv slušanja narodnjaka, ali danas… danas se više ni ne trudim. Mislim da to nema smisla. Ne pada mi na pamet da nekog vruæeg fanatika pokušam uvjeriti kako narodnjaci ne valjaju. Sigurna sam samo da se nešto tako primitivno, ali prije svega nekvalitetno, neæe naæi u mom mp3 playeru. list Osnovne škole Granešina

Ja sam gladna. A vi?

Piše: Dora Ilijaš, 7.a

Kao i svaka škola, i mi imamo školsku kuhinju. Ta èinjenica nije nam dovoljna, zar ne? Mislim, nije nam potrebna kuhinja da je gledamo, nego da u njoj jedemo, i to raznoliku hranu. Tinejdžeri mojih godina moraju dobivati odreðenu kolièinu vitamina, proteina, minerala te se obavezno moraju hraniti kvalitetno i obilno. Veæini uèenika nije dovoljno ono što dobiju za gablec. Na pitanje mogu li dobiti još odgovor je: ¨Svoje si veæ popapao, neæe biti za druge.¨ Tko je kriv za takve pomalo surove odgovore i za tužna ili zaprepaštena djeèja lica? Iz pouzdanih izvora (ravnatelj, tajnica) doznajemo da su to nadležne institucije Ministarstva obrazovanja i sporta. Tko bi na njih i pomislio? Našim uèenicima najlakše je okriviti odgovorne u školi. S obzirom na to da u svakoj prièi postoje dvije strane, odluèila sam istražiti obje. Ništa nije teško ako vodi putem do istine. Evo što sam saznala: Postoji pravilnik o tome da se broj kuharica i spremaèica u osnovnoj školi odreðuje prema njezinoj kvadraturi. Ipak, moramo uzeti u obzir da je kvadratura naše škole predviðena za 600 uèenika, a nas je 958. To znaèi da naše kuharice, spremaèice i domar rade za treæinu više nego što bi trebali! Naglasimo takoðer da se u školskoj kuhinji hrani 858 uèenika, znaèi samo oko stotinjak broj 14 - svibanj 2006.

ðaka se zapravo ne hrani. Za njih hranu priprema jedna kuharica i jedna pomoænica. Njihov radni dan zapoèinje veæ u pet sati ujutro. Dok svi još spavaju, one veæ marljivo spremaju objed za gladne uèenike. Vjerovali ili ne, s obzirom na druge škole, naši uèenici dobiju i više od onoga što je zakonom predviðeno. Sve ove èinjenice potvrðuju dokumenti u uredu tajnice naše škole. Škola kao ustanova za obrazovanje mladih u vlasništvu je grada Zagreba, propise joj odreðuje Ministarstvo prosvjete i športa pa ravnatelj i tajnica nemaju pravo odluèivanja. Papirologija im uvijek mora biti spremna u sluèaju da im sanitarna ili neka druga inspekcija pokuca na vrata. Ne možemo reæi da ravnatelj i tajnica nisu željeli pomoæi kuharicama i nama omoguæiti više hrane i da to još uvijek ne žele. Jednostavno, Ministarstvo ne odobrava više novca! Koliko god se ljudi u našoj školi trudili da nam svima bude ugodnije i da konaèno dobijemo novu kuharicu, Ministarstvo se svim silama odupire. Stoga imajte razumijevanja za naše kuharice i spremaèice, a ako ste nakon gableca još gladni, ponesite sendvièe ili si priuštite nekvalitetne, ali vrlo primamljive grickalice iz aparata u predvorju. Samo dobro upamtite: “Svaka maca doðe na vratanca.”

Vrijeme odrastanja

Dogaðaje i pojave iz života tinejdžera komentira kolumnistica, gošæa iz OŠ Vladimira Nazora

LANA BOJANIÆ

Šablone napadaju! V

jerojatno vam je ovaj scenarij poznat: rano jutro, sat hrvatskog jezika, zadaænice. S nevjericom i blagim užasom gledate meko ukorièenu bilježnicu na kojoj se jasno istièe rijeè Zadaænica. S nemalom strepnjom podižete oèi k onom neizostavnom dijelu školske opreme za muèenje, ploèi, da utvrdite s kojom æete se temom muèiti iduæih 45 minuta. Profesorica ili profesor vam s nevinim smiješkom priopæi da možete izabrati izmeðu dviju ponuðenih tema koje su najèešæe ovakve: 1. Dogaðaj kojeg æu se zauvijek sjeæati ili Dogaðaj za pamæenje 2. Jesen / zima / proljeæe u mom gradu ili u mojoj ulici 3. Moj najbolji prijatelj ili Prijatelj iz djetinjstva Iz gore navedenog jasno se vidi da je situacija gotovo bezizlazna. No, skoro isto koliko i moje supatnike, žalim profesore. U usporedbi s ispravljanjem tridesetak šabloniziranih, zamrljanih i skrpanih zadaænica, cjelonoæni maraton dokumentarnih filmova o životnom ciklusu zelenih algi doima se kao luda zabava. Sastavci na prvu temu obièno zapoèinju ovako: „To se dogodilo jednog sasvim obiènog dana” ili „Dan je zapoèeo sasvim obièno...“ Logièno je da veæ kod tako „zanimljivog“ poèetka izgubite zanimanje za daljnje èitanje, no ako ste prisiljeni od strane nekog treæeg probijati se kroz te nebuloze, na kraju vas neæe doèekati šeæer, veæ ovakva reèenica: „Ovaj æe mi doživljaj ostati vjeèno u sjeæanju.“ Nitko zapravo ne zna koji je to trenutak kad jedna posve obièna, nevina reèenica postane šablona. Kako se u sastavak o jeseni uvijek uvuèe dio o smeðem, žutom i crvenom lišæu, pticama selicama ili vrijednim seljacima koji beru plodove svog mukotrpnog

broj 14 - svibanj 2006.

rada u obliku grožða, jabuka, krušaka i ostalog voæa? No kad se uzme u obzir da to pišu gradska djeca koja seljake zamišljaju kao ljude sa slamnatim šeširima koji na svojim magarcima vuku s polja voæe i povræe, a naveèer uz vatru pjevaju pjesme, onda je vrijeme da se zapitamo tko je tu lud. Odmah nakon jeseni, najizmuèenije i najšabloniziranije godišnje doba je proljeæe. Kada otvorite bilježnicu nekog uèenika nižih, a nerijetko i viših, razreda iz nje vas odmah napadnu stotine ptièica, cvjetiæa, leptiriæa, pèelica i ostalih deminutivèiæa. Toliko hinjenog veselja i oduševljenja proljeæem nalazi se u tim zadaænicama da je to teško opisati. Kada se pak prièa o zimi, onda je tu neizostavno išèekivanje snijega, nakon kojeg dolazi radovanje snijegu koje se ispoljava kroz snjegoviæe, grudanja i zatrpane autoceste u Lici te tugovanje što je snijeg okopnio uz nadu u dolazeæe proljeæe. Pa tako u krug. No, po meni, šablonizirani sastavci pod rednim brojem tri su najgori! Kad se tu poènu razlijevati patetiène reèenice nabijene osjeæajima... Npr. „On / ona mi je najbitnija osoba u životu... ili „Iz njegovih oèiju isijava toplina.“ Pazite da vam se od tako sladunjavih reèenica ne slijepi stranica! Šablonama oèito nema kraja. Uvijek æe se naæi nemaštoviti uèenici koji æe posegnuti za veæ provjerenim i izlizanim reèenicama. Ali ako vam je u bilo kojem kutku ostalo zaboravljeno malo individualnosti ili mašte, kad vas sljedeæi put profesor prepadne školskim zadaæama, nemojte se koristiti šablonama. Ne mora jesen uvijek biti u crvenim tonovima, niti zima prekrivena bijelim pokrivaèem. Uzvratite profesorima udarac! Ubacite neku novu reèenicu. Možda bude tako dobra da postane nova šablona!

Oslobodite knjige! Ostavite ih na stanici, u ambulanti, u parku... • Postanite i vi dijelom velike svjetske knjižnice i podijelite radost èitanja s milijunima ljudi širom svijeta. • Pratite svoju najdražu knjigu na njezinom putu po svijetu.

KNJIGE NA SLOBODI

Jeste li nedavno na klupi u parku, u ambulanti, na autobusnoj stanici ili nekom drugom javnom mjestu ugledali knjigu s natpisom PONESI ME KUÆI! ili PROÈITAJ ME! Možda ste je zbunjeno gledali, meškoljili se i razmišljali: Trebam li je uzeti? Što ako je neka šala ili skrivena kamera?

CIJELI SVIJET JEDNA KNJIŽNICA

Ne, ne radi se o šali. Ako tada niste uzeli knjigu, a žarko ste je željeli proèitati, sljedeæi put to svakako uèinite. Na taj naèin postat æete sudionikom zanimljive igre koju je 2001. godine pokrenuo Amerikanac Ron Hornbaker, a prihvatila i proširila jedna softverska tvrtka. Ideja je bila stvoriti jednu ogromnu svjetsku knjižnicu u kojoj bi knjige putovale svijetom i besplatno pronalazile svoje èitatelje. “Kako?” pitate se. Prvo odaberete neku knjigu iz svoje kuæne biblioteke koja vas je oduševila i koju biste rado preporuèili drugima, list Osnovne škole Granešina

to nikako ne smije biti nemoralna knjiga ili neka s negativnim sadržajem. Zatim naslov knjige i svoje podatke pošaljete na

stranu korica knjige. Knjiga je tada spremna za svoje putovanje. “Zaboravite” je na javnom mjestu s porukom Ponesi me kuæi!

Za realizaciju ideje oslobaðanja knjiga u Hrvatskoj zaslužni su Mariana i Velimir Šubert, (inaèe vlasnik naklade ESDEA) iz Stubièke Slatine kraj Oroslavlja koji su toliko bili oduševljeni tom idejom da su krajem 2003. poèeli ostavljati knjige na javnim mjestima u Oroslavlju. Poèeli su s tristotinjak knjiga iz vlastite biblioteke, a ideja im je zaživjela 20. rujna 2003. godine, kad je prva knjiga pronaðena u Brod Moravicama. Nalaznik ju je proèitao u vlaku, da bi je onda ostavio u robnoj kuæi u Karlovcu. Ideju širi i njihov sin koga je put kao misionara odveo èak u Novu Gvineju. Pridružile su se i brojne škole i neke izdavaèke kuæe. Bilo bi jako zanimljivo kada bi se i naša škola ukljuèila u ovaj projekt. U širenju knjiga danas prednjaèi Grad Zagreb u kojem je trenutno u opticaju oko 1000 knjiga, Krapinsko-zagorska i Zagrebaèka županija. Sedamdesetak posto poklonjenih knjiga imaju tematiku ljudska prava, zdravlje, duhovnost, ovisnosti, odgoj i brak. bookcrossing-croatia@ hi.htnet.hr ili na adresu BOOKCROSSING p.p. 38, 49243 OROSLAVLJE i uskoro æete dobiti potrebne upute i naljepnicu s identifikacijskim brojem koju naljepite na vanjsku

NE ZADRŽAVAJTE KNJIGE - OSLOBODITE IH!

Oni koji naðu ostavljene knjige mogu se javiti sa svojim komentarima na gore navedene adrese, èekaju ih i vrijedne nagrade.

broj 14 - svibanj 2006.

Važno je da pronaðene knjige ne zadržite nakon èitanja, veæ ih ponovno prijavite i pošaljete dalje kako bi mogle razveseliti i ostale. Na ovaj naèin svatko može pratiti putovanje svoje knjige po svijetu.

POSTANITE ÈLAN BOOKCROSSING KLUBA

Svi zaljubljenici u knjige koji na ovaj naèin ostavljaju knjige postaju èlanovi Bookcrossing kluba (bookcrossing su èlanovi kluba preveli kao oslobaðanje knjiga). On trenutno ima više od 150 tisuæa èlanova i do sada je u svijetu na ovaj naèin osloboðeno više od pola milijuna knjiga, od toga preko 3200 u Hrvatskoj. Ako ste strastven èitatelj i želite podijeliti tu svoju strast s drugima, pridružite se ovoj sjajnoj ideji i OSLOBODITE KNJIGE!

JOŠ VIŠE

Dodatne informacije o bookcrossingu možete saznati na adresi http:// www.bookcrossingcroatia.org Maja Kovaèiæek, 6.a

Od svega ponešto

BOOKCROSSING - novi trend u svijetu, sada i kod nas

Od svega ponešto

SKUPLJANJEM DO BLAGA

Piše: Nikolina Pešiæ, 6.b

ustavno skupljanje predmeta ili kolekcionarstvo, vrlo je raširen hobi. Mnogima ljudima je i više od hobija, nekima je lijek protiv tjeskobe i osamljenosti, ispunjava im slobodno vrijeme, veseli ih i pruža im moguænost druženja s drugima. Razvilo se u posljednih stotinjak godina otkad ljudi imaju više slobodnog vremena, a i novaca. Može zapoèeti u djetinjstvu i vjerojatno ne postoji dijete koje u odreðenom razdoblju svog djetinjstva nije nešto skupljalo, barem postere ili pikule. Djeca skupljaju uglavnom sitnice, a odrasli se najèešæe odluèuju za vrijedne stvari kao što su umjetnièki predmeti ili slike. Meðutim, ima i tu iznimaka i svaštarenja. Jedna je žena tako skupljala sve podatke o princezi Diani – èlanke iz

novina o njezinom životu, fotografije, video snimke i slièno, a ima sluèajeva da su ljudi skupljali npr. flastere ili ptièja jaja. Neki su skupljali stripove, a oni koji su napravili zbirku stripova Alana Forda unazad tridesetak godina, danas ih mogu dobro unovèiti.

sa slièicama slavnih osoba ili nogometnih prvenstava, poštanske marke, znaèke, vreæice šeæera, plišani medvjediæi, vreæice za poklone, kutijice mina za olovke i privjesci za kljuèeve.

Tapkanjem do slièica

Što sve naši uèenici Sa skupljanjem nogometnih slièica našom se skupljaju? školom proširila još jedna I meðu našim je uèenicima rašireno skupljanje kojeèega. Mnogi od njih razmjenjuju u školi ono što su skupili, ali se dogodi da to èine za vrijeme nastave pa im profesori oduzmu teškom mukom nabavljenu slièicu. Anketirali smo uèenike nižih i viših razreda i zavirili u njihove male skupljaèke riznice. Na prvom mjestu uvjerljivo vode nogometne slièice, zatim ih slijede karte Yugi-oh, naljepnice, albumi

vrsta zabave ili kako je naši profesori zovu “pošast”, a to je tapkanje - igra u kojoj uèenici nastoje okrenuti slièicu udararajuæi je dlanom (vidi fotografiju gore). Slièicu koju su okrenuli mogu zadržati. Zanimljivo je da su se uèenicima u skupljanju i tapkanju nogometnih slièica pridružili i neki profesori. I zato društvo, oprez! Profesori plijene slièice na hodnicima i na satu jer i njima trebaju.

broj 14 - svibanj 2006.

Profesor Modriæ dijeli “strast” prema skupljanju slièica sa sinom Lukom

Uèiteljica Vlatkica Horvat kaže da skuplja slièice nogometaša kako bi se “ufurala” u nadolazeæe svjetsko prvenstvo

Od svega ponešto

Jelena Juriæ skuplja bedževe i znaèke i do sada ih je skupila tristotinjak.

Mateja Radman skuplja šeæer da joj, kako u šali voli reæi, zasladi život. Do sada je skupila tristo vreæica s razlièitim motivima, a donose joj ih najèešæe poznanici iz kafiæa.

Matea Geèeviæ skuplja parfeme od devete godine jer je to, kaže, koristan hobi. Svakog dana može koristiti drugi parfem.

Sandra Vrbat: “Skupljam salvete dvije godine jer se ne bavim sportom pa mi je to hobi. Najdraže su mi salvete s cvjetnim detaljima.”

Dragana Tolimir ima više od dvjesto znaèaka. “Skupljam ih jer ih jednostavno volim. Najdraže su mi one sa životinja. Veæinu sam naslijedila od djeda i mame.”

Karlo Roèiæ ima luksuzan hobi – skuplja stare mobitele od svoje devete godine, a dosada je skupio 30-ak komada. Pronalazi ih najèešæe oko škole pa ih popravlja.

Christian J.M. Jalžeèiæ je poèeo skupljati kutijice mina iz èiste dosade jer nije imao nikakav hobi. U tri mjeseca skupio ih je 35, a cilj mu je do kraja školske godine skupiti 50.

Marko Pešiæ skuplja slièice životinjsko carstvo jer obožava prirodu, životinje i... èokoladu! Ima ih èak 320 i nada se da æe njima osvojiti nagradu.

Ivana Svibovec: “Obožavam šminku, a kako mi roditelji ne dopuštaju da se šminkam, koristim labela. Imam ih veæ 30, a najdraži mi je okus mentola.

Ivana Tikviæ skuplja poštanske marke šest godina i ima ih oko 300. Najdraže su joj one s motivima životinja. Osim toga, skuplja i stari novac. Nedavno je u školi pronašla kineski novèiæ.

Katarina Kožul voli skupljati papirnate vreæice jer su lijepe i korisne. “Volim u njima poklanjati darove prijateljima za roðendan.”

Ivana Sikora ima stvarno prekrasan hobi. Skuplja morske školjke jer obožava more, a školjke je podsjeæaju baš na njega i na ljetne praznike.

list Osnovne škole Granešina

broj 14 - svibanj 2006.

Od svega ponešto

Kako je pizza od jela siromaha postala planetarno popularno jelo Piše: Božica Kostrec, 6.b

SLAVNO JELO SIROMAHA U Brazilu je vole s graškom, u Tajlandu s ananasom i sirom tofuom, Japanci je jedu s majonezom, a Francuzi je poliju alkoholom i zapale • Pizza Margherita dobila je ime po talijanskoj kraljici i ima boje talijanske zastave Vole je i mladi i stari, i Kinezi i Englezi, nezaobilazna je na našim roðendanima, nakon odlaska u kino i za vrijeme utakmica. Volimo je jer je bogata okusima, jer je ludih oblika i brzo je gotova. Samo za vas u ovom èlanku otkrivamo sve o vašem omiljenom jelu.

KAKO JE SVE POÈELO

Okrugao i plosnat oblik tijesta pizze potjeèe još od starih Grka koji su jeli lepinje zapeèene s razlièitim nadjevima. Taj su recept od Grka preuzeli Rimljani i spremali su focaciu – pogaèu od krušnog tijesta premazanu maslinovim uljem i nadjevenu mediteranskim zaèinima. Kada su u 16. stoljeæu španjolski konkvistadori iz Meksika donijeli rajèicu, ona je postala jedan od glavnih zaèina na toj pogaèi.

OD JELA SIROMAHA DO KRALJEVSKOG JELA

Pizza je stoljeæima smatrana seljaèkim jelom jer su je siromašne talijanske kuæanice radile od ostataka tijesta i druge hrane. Svoj kraljevski status stekla je tek 1889. godine kada je napuljski pekar Raffaele Esposito smislio posebnu pizzu za talijanskog kralja Umberta i kraljicu Margheritu. Nazvao ju po kraljici te ona i danas nosi njeno ime i boje talijanske zastave: crvenu od rajèice, bijelu od sira mozzarele i zelenu od bosiljka.

SVJETSKA TURNEJA

Iz Italije je pizza došla u Ameriku zajedno s Talijanima u vrijeme velikog iseljenièkog vala krajem 19. stoljeæa. Prvu je pizzeriu otvorio u New Yorku 1895. godine Talijan

broj 14 - svibanj 2006.

Gennaro Lombardi. Planetarno popularna postala je nakon Drugog svjetskog rata kada su mnogi vojnici koji su boravili u Italiji i kušali pizzu poèeli spravljati to jelo kod kuæe. Kako je putovala svijetom, pokupila je i neke posebnosti kuhanja drugih zemalja. Tako se danas u Tajlandu i na Havajima spravlja s ananasom, u Japanu s majonezom, u Brazilu s graškom, a najotkvaèenije su, naravno, amerièke pizze na kojima æete naæi maslac od kikirikija, marmeladu i jaja u kombinaciji s pire krumpirom i slaninom. Najpopularniji nadjev u Americi ipak su kobasice, a u Europi je to tunjevina. I još jedna luda informacija - Francuzi flambiraju pizzu, tj. poliju je alkoholnim piæem i onda zapale. Bez brige, pizza ne izgori, samo dobije poseban okus.

U pizzeriji Gral otkrili smo stoljećima dobro čuvanu tajnu - kako umijesiti savršeno tijesto za pizzu Znate li da u Italiji pizzu peku posebno izuèeni pekarski majstori koji se zovu pizzaioli? E, pa i mi imamo takve pizza-majstore i od jednog od njih, gospodina Slavka, izvukli smo za vas recept za savršeno “pizza-tijesto”. Inaèe, svaki majstor u gradu ljubomorno èuva svoj recept i ne odaje ga nikome.

Prvo se na tijesto namaže umak i na to doda sir

Dodajemo šunku pa ponovno sir - naribani jer se bolje topi.

Malo slanine (pancete)....

...i dva jaja.

RECEPT ZA TIJESTO ZA DVIJE PIZZE

U pola litre vode razmutimo kocku svježeg kvasca i ostavimo ga neko vrijeme da poène djelovati. Dodamo malo mlijeka, ulja, soli, sitno nasjeckanog margarina, malo šeæera i oko kilogram brašna. Sve zamijesimo u mekano podatno tijesto koje se zatim ostavlja da odstoji na toplom mjestu dok ne udvostruèi svoj volumen. Tek je onda spremno za uporabu.

UMAK ZA PIZZU

Za umak se koristi najèešæe pasterizirana rajèica u koju majstor Slavko dodaje malo origana, soli, šeæera, papra i malu žlièicu vegete. Ipak. morate znati da tajna savršene pizze ne leži samo u tijestu, nego u krušnoj peæi. U njoj se pizza ispeèe za samo jednu minutu što je jako važno jer, kako kaže naš majstor, za tako kratko vrijeme okusi iz namirnica ne stignu “pobjeæi” pa ostaje soèna i slasna.

Pizza se u krušnoj peæi peèe samo jednu minutu. Zato je tako soèna jer okusi ne stignu ishlapiti.

“Ukrase” dodajemo na kraju - vrhnje, feferone pa masline.

• Prve su se rajèice u Italiji pojavile oko

1520. godine i Talijani su ih zvali zlatne jabuke te ih držali kao ukrasne biljke jer su mislili da su otrovne.

• Sestra francuske kraljice Marije

Antoinette dala je izgraditi krušne peæi usred šume blizu Napulja kako bi mogla uživati u pizzi i u vrijeme kraljevskog lova.

• Prema Guinessovoj knjizi rekorda najveæa

ispeèena pizza težila je više od sedam tona, a promjer joj je bio 37 metara. Napravili su je zaposlenici jednog supermarketa u Južnoafrièkoj Republici 1990. godine. Da bi je posolili, trebalo im je 90 kilograma soli!

list Osnovne škole Granešina

Mljac, mljac!

broj 14 - svibanj 2006.

Od svega ponešto

TAJNA JE U ...

Poznati u Feniksu

“Ovdje se osjeæam kao kod kuæe i tako se svi prema meni i ponašaju. Hrvatskoj moram zahvaliti na svemu što sam postigao i u karijeri i u životu”, iskreno je rekao Eduardo da Silva, nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske uoèi utakmice s Brazilom. Dobavljeno iz “http://hr.wikipedia.org/wiki/Eduardo_da_Silva”

FOTO: FILIP ZEBA

Dudu

- naš plavi Brazilac

Veæ sam pomalo živac. Hoæe li opet propasti termin za razgovor? Kada sam bio gotovo siguran da æu u utorak biti s najboljim igraèem Dinama, pazi ovo... oni zbog Valentinova dobili slobodan dan! Èekam srijedu, novi termin je u dvanaest sati... I kada sam opet bio siguran da je svanulo mojih pet minuta, opet ništa! Javljaju mi da Eduardo nije došao na jutarnji trening zbog temperature. I mene veæ lovi temperatura od nervoze! Napokon mi tata javlja da u šesnaest sati kreæemo na stadion. Odlazimo na trening Dinama. Sretan sam, Brazilac je tu!

Nisam znao da se tako “kefaju” i “laktare” na treningu. Eduardo, po obièaju, zabija jedan, dva... ne brojim dalje. Trening je nakon sat vremena gotov. Dogovaramo da se naðemo u kafiæu Viva. Napokon, dolazi za moj stol, sjedamo i razgovor je mogao krenuti.

Deèko iz Brazila Jedni te zovu Eduardo, drugi Dudu, treæi Da Silva. Koje je tvoje pravo ime? Moje ime je Eduardo da Silva, a Dudu mi je nadimak. Tko ti je dao taj nadimak i što on znaèi? Imam ga od roðenja, roditelji su mi tako tepali, a ne znam što on znaèi. Kako to da vi Brazilci imate tako puno imena? Moje prezime da Silva je od tate, a Alvis od mame. U Hrvatskoj ne možeš imati tri prezimena kao u Brazilu pa mi je ostalo samo tatino.

broj 14 - svibanj 2006.

Kako je prošlo tvoje školovanje i tko su ti bili najbolji prijatelji? Bio sam solidan, dobar ðak zlatna sredina. Dosta sam vremena provodio igrajuæi nogomet, a najbolji prijatelji su mi bili Hugo i Saolo. Koji ti je predmet u školi bio najdraži, a koji najgori? Povijest mi je bila najgori, a portugalski, materinji jezik, najdraži predmet. S koliko si godina poèeo trenirati nogomet? S devet godina, a igrao sam s prijateljima iz kvarta puno ranije. Jesi li u djetinjstvu imao svog idola u nogometu? Bio mi je to isti uzor kao i danas – Romario. Nakon sjajne karijere u dresu brazilske reprezentacije te karijere u europskim klubovima, vratio se u Brazil i danas igra u svojoj èetrdesetoj godini i zabija golove u glasovitoj brazilskoj momèadi Vasco de Gama. Strašna karijera!

Poznati u Feniksu Najbolji Dinamov igraè Kako to da si iz dalekog Brazila došao igrati nogomet u Hrvatsku? Prije nego što sam došao u Zagreb trenirao sam u Brazilu u klubu koji se zvao Bangu. Jednog dana se pojavio menadžer koji me pitao želim li iæi u Europu igrati nogomet. Rekao sam da može i tako sam sa šesnaest godina preko noæi završio u Dinamu. Pet godina nakon tvog dolaska Dinamo je pobijedio Hajduk u Splitu. Kako si ti to doživio pred tolikim brojem BBB-a koji su došli u Split? To mi je jedna od najdražih Dinamovih pobjeda i nema se tu što puno govoriti! Toliko smo željeli tu pobjedu! Nikada veæi broj pripadnika BBB-a u Splitu! Sve se poklopilo. Kako je bilo u Splitu igrati protiv Nike Kranjèara? Bilo je pomalo neobièno igrati protiv Nike. Toliko smo puta zajedno trenirali, borili se, zabijali golove, toliko puta zajedno sjever dizali na list Osnovne škole Granešina

noge... ali što æeš, to je život nas profesionalnih nogometaša. Jesi li bio jako ljut na sebe kad si “fulal” loptu u prvoj minuti. Mi smo bili malo ljuti. A... dobro... To je normalno. Želio sam najbolje, prebacio sam loptu desnom nogom, pobjegla mi je. Razumijem ljutnju navijaèa. Ali da mi se opet pruži takva šansa, od deset prigoda - deset puta bih zabio.

Naš idol je bio kandidat za hrvatsku reprezentraciju Moji prijatelji u školi te jako vole, ti si naš idol. Svi mi sanjamo da jednom zabijamo golove kao ti. Odlièno! Pa onda treba poèeti èim prije trenirati! Veselilo bi nas da igraš za Hrvatsku na svjetskom prvenstvu. Naravno, san svakog igraèa je igrati na svjetskom prvenstvu. I te kako mi je godilo kad me je izbornik Kranjèar stavio meðu kandidate za hrvatsku reprezentaciju, ali, nažalost, ispalo je drugaèije. broj 14 - svibanj 2006.

Èitao sam da si nedavno postao tata. Kako ti se zove kæi? Zove se Lorena i najslaðe je dijete na svijetu. Èuo sam da si jedno vrijeme stanovao u Dubravi. Znaš li gdje je Granešina? Kada sam došao u Zagreb, prvih mjesec dana stanovao sam u Dubravi i zato znam gdje je Granešina. Došao je kraj našem druženju. Eduardo je bio i više nego simpatièan sugovornik, doduše malo škrt na rijeèima (skoro isto kao kad ja odgovaram prirodu), ali to je razumljivo jer mu hrvatski nije materinji jezik. Slijedilo je fotkanje. Veæ je bilo mraèno. Pozdravljamo se i obeæajem da æu mu donijeti Feniks tako da, kada jednom bude igrao u Milanu, Bayernu ili Realu, njegova kæi Lorena može èitati na hrvatskom jeziku intervju sa svojim ocem. Odlazeæi, poželio sam biti Brazilac i znati igrati kao majstor Eduardo da Silva. Kakav lijep san! Filip Zeba, 5.b

Sinkronizirano plivanje objedinjuje ljubav prema vodi, glazbi i sportu

Sport

Pripremila: Valentina Sunek, 7.a

PLES U VODI P

otreba za umjetnièkim izražavanjem prisutna je kod ljudi još od prapovijesnog doba. Pokret uz glazbu je oduvijek bio èovjekov omiljen naèin pokazivanja umjetnièkih sklonosti. Isto je tako sport vrlo popularna aktivnost koja zadovoljava mnoge èovjekove biološke i psihološke potrebe. Zato danas svi sportovi koji imaju umjetnièki karakter ukljuèuju i glazbu jer ona daje smisao svakom izvedenom pokretu. Jedan od takvih sportova je i sinkronizirano plivanje. Ono je spoj èovjekove ljubavi prema vodi, glazbi, kretanju i sportu. Sinkroniziranim plivanjem se bavim veæ tri godine. Do sada sam sudjelovala na jednom natjecanju i tri revije. To je jako lijep, zanimljiv i kreativan sport. Pokreti koje uèimo i uvježbavamo su izuzetno teški, ali uz uporno i dugotrajno ponavljanje postaju sve lakši i skladniji. Naša trenerica Danijela i sama je nekada sudjelovala na revijama i natjecanjima, pa nam danas

može prenijeti svoja iskustva. Iako revija nije pravo natjecanje, trudimo se da nam koreografija bude što bolja. Za revije se obièno pripremamo mjesec ili dva, a za natjecanje tri ili više mjeseci. Petra Škoda-Štrok moja je prijateljica, ali i moja partnerica s kojom sam na prošlogodišnjem natjecanju osvojila drugo mjesto u paru. Naporno vježbamo, a kada doðe dan natjecanja, uzbuðene smo i samo nas muèi hoæemo li pogriješiti. Meðutim, najèešæe sve proðe u redu.

Što raznobojnije i krièavije to bolje Evo nekoliko podataka za one koji nisu upoznali ovaj sport. Polaznici sinkroniziranog plivanja dijele se u skupine: D kategorija - djevojèice mlaðe od 12 godina C kategorija - djevojèice od 13 do 15 godina B kategorija - juniorke od 16 do 18 godina broj 14 - svibanj 2006.

“Sinkronizirano plivanje je sport koji se sastoji od ritmièkih i estetski oblikovanih plivaèkih pokreta, položaja i figura koje plivaèice izvode u vodi u skladu s glazbom. To je kombinacija plivanja, sportsko-ritmièke gimnastike, baleta i plesa u vodi. Ovaj sport zahtijeva cjelokupnu snagu tijela, spretnost, brzinu, fleksibilnost i kreativnost, usklaðenost glazbe i tijela te sposobnost za dramatiènost. To je jedini sport u kojem se moæ, snaga i tehnièka vještina iskazuju u umjetnièki sastavljenom i koreografiranom komadu.” (Nikolina Skender, voditeljica zagrebačkog Sinkro kluba) A kategorija – seniorke starije od 18 godina Ples u vodi nije jednostavan kako se na prvi pogled èini. Na treninzima upoznajemo neke osnovne položaje: ispruženi, okomiti, položaj flaminga, dizalice, riblji rep… Tek izmjenjivanjem ovih položaja uz glazbu i graciozne pokrete dobivamo pravi ples.

I MI ZNAMO PLIVATI!

Piše: Valentina Sunek, 7.a

Figure su kombinacija osnovnih položaja i prijelaza iz jednog položaja u drugi. Da bi se dobro izvele, potrebna je visoka razina fizièke spremnosti natjecateljica i puno, puno vježbanja. Natjecateljice se ocjenjuju ocjenama od 0 do 10. Kada izvode figure, na sebi imaju crne kostime i bijele kape, a kada se izvode slobodni sastavi, kupaæi kostimi su ukrašeni šljokicama. Što su raznobojniji i krièaviji, to su bolji. Discipline u kojima se natjeèemo su pojedinaèno (solo), parovi (duo) i grupe (tim).

Želatinu na kosu Oprema se sastoji od kupaæeg kostima i kape za kupanje, a neizostavni dio opreme je i kvaèica za nos. Mnogi smatraju da je stavljanje kvaèice bolno, ali to nije istina. Jako je korisna - kada npr. u vodi „stojite“ na glavi, spreèava ulaženje vode u nos. Za natjecanja se pripremamo oko èetiri mjeseca. Odabiremo pjesmu, vježbamo na suhom, a tek onda u vodi. Dugotrajni su to i mukotrpni treninzi, no ima i jako zabavnih dijelova kao što je „smišljanje“ kako “badiæ” ukrasiti šljokicama. Koreografija je teža, ali ljepša kada se izvodi na brzu pjesmu. Stavljanje želatine na kosu najodvratniji je dio. To je obièna želatina za kolaèe koja se kuha. Kosa se smota u èvrstu punðu, a zatim se po njoj razmaže želatina. list Osnovne škole Granešina

U veljaèi ove godine održano je Prvenstvo Zagreba za uèenike osnovnih škola u pojedinaènom plivanju. Iz naše škole su u utrkama na 50 metara sudjelovali Tomislav Filipoviæ iz 8.a (delfin), Tomislav Tomaš (slobodno), Krševan Anðeliæ iz 7.c (prsno), Petar Novak iz 7.b (leðno), moja malenkost, Valentina Sunek, 7.a (prsno) te sestre Petra Èulina iz

5.b (slobodno) i Romana Èulina iz 4.c (prsno). Petar Novak je bio fantastièan. Uvjerljivo prvi, sve je konkurente ostavio daleko iza sebe. I Petra Èulina je bila izvrsna. Završila je na 4. mjestu (izmeðu 40 natjecateljki) plivajuæi s osmašicama. Njezina sestra Romana iz 4.c bila je na 12. mjestu. Iskreno se nadam da æe i sljedeæe godine biti uspješnih natjecatelja iz naše škole te da æemo postiæi još bolje rezultate.

Petar Novak je ostavio sve natjecatelje daleko iza sebe

Rukometaši odigrali prijateljske utakmice

EKSPRESNO DO POBJEDE

Piše: Mirel Mešiæ, 7.d U ožujku i travnju naši su rukometaši odmjeravali snage s drugim rukometnim momèadima iz Dubrave. Prvi se susret odigrao u Osnovnoj školi Mate Lovraka. Od samog poèetka naši su bili uvjerljivo bolji od domaæina. Na poluvremenu su vodili sa šest golova razlike da bi do kraja broj 14 - svibanj 2006.

utakmice stigli do još boljeg rezultata 34:21. Svaka èast protivniku, ali Granešina je bila bolja! U drugoj utakmici protivnici su bili èlanovi Rukometnog kluba Dubrava, a domaæin nam je bila OŠ Marije Juriæ Zagorke. Sve je proteklo u prijateljskom ozraèju pa je i rezultat bio takav - neriješen.

Sport

Na Prvenstvu Zagreba u plivanju naši učenici postigli odlične rezultate

Gamepage

Driver: Paralel Lines Stigao je èetvrti nastavak Drivera koji krase online multiplayer modovi, sto misija i osamdeset vozila, sloboda i nelinearnost. Radnja igrice æe se odvijati u 1978. i 2006. godini što znaèi da je podijeljena u dva dijela. Mjesto radnje je New York, a glavni lik je The Kid, osamnaestogodišnji vozaè koji u Velikoj Jabuci u kasnim sedamdesetima želi na brzinu ostvariti svoje snove. U prvom dijelu igrice The Kid sklapa velike poslove i gradi karijeru, no tada se dogaða obrat. Završava u zatvoru na 28 godina te izlazi van u 2006. u potrazi za osvetom. New York se po mnogoèemu razlikuje od onog u 1978. Hladan je i tmuran, glazba i odjeæa likova su drugaèije. Fanovi su tražili da se u ovom nastavku u prvi plan stavi sama vožnja koja je Driveru dala popularnost, a da hodanja ima manje. Zato æete gotovo cijelo vrijeme voziti, a iz automobila æete izlaziti samo da biste oteli tuði automobil. v

COD dobiva joS dva nastavka Nazivi bi trebali biti Call of Duty: Modern Warfare i Call of Duty 3. Obje igrice æe se pojaviti na PS3, PS2, PC, Xbox i X360. Tema igre Call of

Duty 3 bit æe ponovno iskrcavanje u Normandiji, a u Moderen Warfareu æete se boriti protiv terorista. Bit æe i dosta uništive okoline.

Kralj stiZe u studenom U ožujku ove godine Sony je održao 2006 PlayStation Business Briefing na kojem je otkriven datum izlaska i mnoge tehnièke karakteristike Sonyjeve next-generation konzole PlayStation 3. PS3 æe izaæi u ranom studenom 2006. istovremeno na sva tri kontinenta: Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Sony æe mjeseèno isporuèiti milijun primjeraka po tržištu i oèekuje prodaju od šest milijuna primjeraka do kraja godine. Sony Online Entertainment je stvorio online uslugu koja bi trebala parirati Xbox-ovoj Live usluzi. Korisnici æe moæi komunicirati preko voice chata te æe postojati moguænost za skidanje softwarea. Sony je objavio

PlayStation 3

kako æe PS3 biti 100% kompatibilan s naslovima koji su izlazili na prijašnjim konzolama. Igre za PS3 æe dolaziti na Blue-ray medijima kako bi se Sony zaštitio od piratstva (bar na neko vrijeme), no to ne znaèi da neæe moæi reproducirati ostale medije. Postojat æe i tzv. “high definition mode” koji æe pojaèavati rezoluciju hit igara. Hard-disk kapaciteta 60 GB æe biti dio dodatne opreme. Sony se na susretu ogranièio samo na hardware tako da o PS3 igrama nije bilo govora. Ken Kutaragia (“otac“ PlayStationa) izjavio je da su PS3 igre “žive“ te da je koncept PlayStationa 3 èetverodimenzionalnost (èetvrta dimenzija je vrijeme).

Sony odustao od bumerang“ dizajna Sony je odustao od dizajna PS3 kontrolera zbog negativnih reakcija igraèa. Iako ga nisu imali priliku držati, same reakcije na dizajn te

pogrdno ime “bumerang“ rezultirale su time da æe Sony napraviti novi kontroler koji æe biti predstavljen na sajmu E3 u svibnju. broj 14 - svibanj 2006.

Pripremio: Matija Vukoja, 8.a

Za vrijeme praznika mnogima od nas je dosadno. Kako ispuniti sate kada nitko od prijatelja nije u blizini, a nemaš više školskih obaveza? Jedan od naèina je sjesti pred raèunalo i igrati igrice. Meðutim, ono je, ako se prekomjerno koristi, štetno. Djecu koja æe praznike provesti samo pred raèunalima treba žaliti, ali istovremeno pokušati odgovoriti od toga. Umjesto da sjedite pred raèunalom, možete sa svojim ukuæanima igrati mnoge zabavne igre: èovjeèe ne ljuti se, sruši me, školicu, monopoly, mlin, damu i još mnoge druge. Zamolite roditelje, djedove i bake da otvore ladice sjeæanja i isprièaju vam koje su igre igrali u djetinjstvu. Možda æete se ugodno iznenaditi! Lijepo vrijeme iskoristite za uživanje u sunèanim danima vozeæi bicikl ili igrajuæi nogomet, košarku, granièara, tenis ili gumi – gumi s prijateljem ili prijateljicom koji su takoðer ostali kod kuæe. Nikako ne izostavite piknik ili izlet u šumu. Ako ste pak potpuno sami, imamo rješenje i za to: možete uživati u mnogim knjigama (ja vam preporuèujem Harryja Pottera) ili, ako imate dovoljno vješte prste, pletite privjeske raznih boja i oblika. A sada za stol i zaigrajte neku dobru društvenu igru.

Piše: Josipa Milardoviæ, 4.d

i n t V je l u i z i c i t n S z pra V

Ante stoji na pješaèkom prijelazu, stoji i stoji, a nema automobila. Doðe prolaznik i upita ga zašto ne prijeðe cestu, a Ante odgovori: - Mama mi je rekla da prijeðem cestu tek kada automobil proðe.

V ic z a - Ako je na brodu bilo 99 ljudi, koliko ih je ostalo kad ga je prevrnula oluja? - ?!? - Pa, 66!

kr a j

- Zašto plaèeš Filipe? - upita djed svog unuka. - Tata se neæe igrati sa mnom kauboja i Indijanca! - Ja æu se igrati s tobom - reèe djed. Filip æe: - To ne vrijedi, ti si veæ skalpiran.

Pita mali dinosaur mamu: - Mama, hoæu li kad umrem, iæi u raj? - Ne sine, iæi æeš u muzej. Kako je tu toplo i mirisno!

Frrrrrr...hrrrrrrrrrrl........mljac! Ovo je samo moj mišiæ! list Osnovne škole Granešina

Uèitelj se ljuti na ðake: - Ako su vas oni gaðali kamenjem, niste trebali uzvraæati, trebali ste zvati mene. - Ali uèitelju, nismo znali da vi dobro gaðate.

A što sad s tim?!

Tko bi gori, sad je doli! broj 14 - svibanj 2006.

Baš me zanima što moj gazda vidi u ovome!

Došao tata s roditeljskog sastanka pa se ljuti na sina: - Otkad je Marko otišao, najgori si u razredu! Sin odgovara: - Ali tata, nisam ja kriv što su Marka premjestili u drugu školu.

Pusti mozak na pašu

Kako ispuniti slobodno vrijeme?

E moj Zvonimire, znaš li da Dario ima gomilu slièica i da ga još nitko nije pobijedio u tapkanju? On æe sigurno iæi na svjetsko prvenstvo!

Fot

o str PK ip A NJE SV JE TS M D O KO G Moje ime je Tea. Dolazim iz OŠ Ivana Mažuraniæa i odlièna sam uèenica.

Svjetsko prvenstvo je, a ja sam izgubio najdražu slièicu!

Ti skupljaš slièice?

Imam ih samo nekoliko.

Štreberico! Jesi li za tapkanje? Imaš slièice koje mi nedostaju. Evo, ako me pobijediš, dat æu ti sve svoje slièice i album.

Tea, Tea! U redu! Koja sramota, cura te pobijedila u tapkanju!

Tko visoko leti, nisko pada. Sve su mi šanse za odlazak na svjetsko prvenstvo propale...

Obeæao sam da æu ti dati album ako pobijediš. Izvoli!

Prièu su smislili, tekst napisali i odglumili uèenice i uèenici 6.d razreda: Tea Briški, Renata Rašiæ, Jelena Juriæ, Dario Zeko, Antun Joziæ, Goran Tešiæ, Toni Buljan, Zvonimir Anðeliæ, Toni Anto Stanušiæ i Filip Kuliš Foto: Dominik Glogovšek, 5.b

Hvala ti, prava si prijateljica! Baš mi je drago što si stigla u naš razred!

Dario, Dario!

Evo, uzmi album, tebi puno više znaèi nego meni.