Feniks 15

list Osn ovn e š k ole G r a n e š in a ”, b r o j 15 , s ij e č a n j 2 007. “

INTERVJU S MLADENOM BODALCEM

U NOVOJ ŠKOLSKOJ ZGRADI

ZABAVNO DO ZNANJA

TATE U VRTIĆU

Tema broja: Zdrave navike

Iz sadržaja izdvajamo:

Izdaje: Osnovna škola „Granešina“, Granešina 1, 10 040 Zagreb tel.: 01/2984-078 faks: 2984-750 e-mail: os-zagreb-020@ skole.t-com.hr Naslov:

Feniks

list Osnovne škole „Granešina“

Zabavno do znanja

Nekoliko članaka upoznat će vas s novostima koje nam je u nastavi donio HNOS.

S djecom i za djecu

Učiteljica Ljiljanka Bajić radi u našoj školi već trideset šest godina.

e-mail: list_feniks@net.hr VI. godina izdavanja, broj petnaest, siječanj 2007.

Glavna urednica: Dora Ilijaš, 8.a Uredništvo: Tea Žugec i Valentina Sunek, 8.a, Božica Kostrec, Dario Šamec i Ivana Sikora, 7.b, Kristijan Kušić, Maja Kovačićek i Ivana Damjanović, 7.a, Ivana Aničić, 6.a i Josipa Matić, 5.c Voditeljica novinarske grupe: Mirjana Semeš, prof.

Lektura: Anita Poslon, prof. i Katarina Drmić, prof.

Fotografije: novinarska grupa i učiteljica Vlatkica Horvat

Grafička obrada i prijelom: profesorica Mirjana Semeš, učiteljice Vlatkica Horvat i Natalija Krznarić Zahvaljujemo svima koji su svojim prilozima ili osobnom aktivnošću pomogli u pripremi ovog broja.

Naklada: 500 primjeraka Tisak:

2

Ne učite za ocjene nego za život Intervju s Mladenom Bodalcem

Tema broja: Zdrave navike

Hej, ljudi, bok!

Pismo učenika Luke Čehulića čitateljima Feniksa

Genij koji je osvijetlio svijet Nikola Tesla

Neustrašiva djevojka; Stotinu natjecanja i hrpa medalja

Predstavljamo vam Mariju Štetić i Petru Čulinu, osvajačice odličja u taekwondou i plivanju

Na stranicama ovog broja još donosimo: Pregled događanja u školi i oko nje .............. str. 3-19 Vježbanje mozga ............................................ str. 34 Maraton nade za naše prijatelje ................... str. 38 Špancirfest ..................................................... str. 42 Meksiko .......................................................... str. 44 Mišmaš ........................................................... str. 48 Umiljata zvjerčica .......................................... str. 49 Nail artom ostvarila snove ............................ str. 52 Nagradna igra: Pogodi tko sam .................... str. 54 broj 15 - siječanj 2007.

U školi i oko nje

Dogradnja škole dovršena - nastava napokon u dvije smjene

P

očetak školske godine za učenike nižih razreda naše škole bio je uistinu ugodan jer su dugo očekivane učionice napokon dovršene. Svečanim presijecanjem vrpce puštene su u uporabu u četvrtak, 31. kolovoza 2006. godine. Time je Osnovna škola Granešina postala bogatija za deset novih učionica, dva kabineta i još jednu zbornicu. Svečanosti su nazočili članovi Gradskog poglavarstva na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem i dogradonačelnicom Ljiljanom Kuhtom Jeličić koja je svoje prve profesorske dane započela upravo u našoj školi. Tu su bili još gospodin Franjo Novosel, predsjednik Vijeća četvrti Gornja Dubrava, vlč.

Josip Balog, granešinski župnik koji je blagoslovio nazočne, učitelji škole te mnogi učenici i njihovi roditelji.

Iduće godine dvorana

VRPCA JE PREREZANA

U kratkom prigodnom govoru gospodin Bandić je, između ostalog, rekao: „Trebamo pozdraviti sve Zagrepčane koji su nam omogućili da skupimo jedanaest milijuna kuna, osam za učionice, kabinete, zbornicu i sanitarije, a tri milijuna kuna za uređenje okoliša… Do kraja godine bismo mogli riješiti imovinsko-pravni problem oko zemljišta, a iduće godine mogli bismo početi s projektom izgradnje nove športske dvorane u OŠ „Granešina“... Drago mi je da će ovu školu pohađati tisuću učenika i da jednim velikim pljeskom možemo ispratiti treću smjenu iz ove škole.“ Nakon presijecanja vrpce, učenica 4.a razreda Nikolina Lako zahvalila Autogram na radnu kutu za našu je gradonačelniku u ime svih učenika kuharicu, gospođu Enisu Novak i roditelja, a zatim je uslijedilo razgledavanje nove zgrade. Nazočni nisu štedjeli riječi pohvale za sve što je učinjeno. Učitelji su se posebno divili uređenom okolišu škole. Na kraju smo zamolili gradonačelnika da iznese svoje mišljenje o kvaliteti učinjenoga: „S obzirom na kratkoću vremena i vremenske prilike koje nam nisu bile naklonjene, s obzirom na želju đaka, djelatnika škole, ravnatelja i roditelja da se što prije to napravi, pobijedili smo i rokove i vrijeme. Kvaliteta radova je dobra. Možemo mi i bolje, ali to ćemo demonstrirati na izgradnji nove športske dvorane. Tada će biti još bolje.“ N.K.

list Osnovne škole „Granešina“

Pred novom školskom zgradom broj 15 - siječanj 2007.

Gradonačelnik isprobava klupe u novoj školskoj zgradi

Uređeni školski okoliš

3

Kako je u novoj školskoj zgradi popularno zvanoj „mala škola”

GDJE JE TU ODMOR? Početkom ove školske godine učenici nižih razreda preselili su u novu školsku zgradu i svi smo napokon odahnuli jer smo počeli raditi u dvije smjene i riješili se nesnosne gužve na hodnicima. Zabilježili smo prve dojmove naših učiteljica, učitelja i učenika.

Zgrada je ugodna i funkcionalna, učionice su svijetle i prostrane, izolacija je odlična pa su se svi žalili da je u njima jako vruće bez obzira na godišnje doba. „Vani trideset, a unutra pedeset stupnjeva” našalila se učiteljica Vlatkica Horvat.

Malo je nezgodno kad upre sunce, a zavjesa nema jer učenici teško vide na ploču. Tjednima su se zgradom širili opojni mirisi „zdravog” laka za parkete i svježe obojanih zidova, ali sad se već sve prozračilo. Hodnici su uski, a djece je puno, pa nemaju dovoljno prostora za igru. Jedna je djevojčica pitala „Gdje je tu odmor?” jer djeca više nemaju odmor na kakav su navikli - trčanje po velikom hodniku u staroj zgradi. Ipak, kad je lijepo vrijeme, mogu izaći na dvorište malo se istrčati.

Još im nedostaju audio-vizualna sredstva (TV, DVD, kasetofoni) te ostala sredstva za rad. Za sada će se, kao i obično, morati snalaziti na sve moguće načine jer škola trenutno nema novaca.

Dora Ilijaš, 8.a

Na radnom mjestu zamalo izgubila život

SAMIM ČUDOM SPAŠENA Nova školska zgrada sagrađena je u rekordno kratkom roku što je za svaku pohvalu. Nažalost, brzina gradnje često ne jamči i kvalitetu. U to se, nedugo nakon useljenja, skoro po cijenu vlastitog života, uvjerila učiteljica razredne nastave Natalija Krznarić koja je jednog jutra, razgovarajući sa mnom u kabinetu nove zgrade, otvorila golem prozor.

Tek što se od njega odmakla, on se uz strahovit prasak srušio. Samo djelić milimetra spasio ju je od teških ozljeda ili, ne daj Bože, smrti. Prozor je svojom težinom uništio više od pola kabineta, stol s računalom i parket. Ubrzo su dotrčali ravnatelj, profesori i ostalo osoblje škole. Domar je ustvrdio kako su glomazan prozor s dvostrukim staklom i metalnim okvirom, težak pedesetak kilograma, držala dva slaba panta dugačka svega nekoliko centimetara. Obaviješteni su izvođači radova koji su popravili prozor i postavili dodatne pante na sve prozore u školi. Međutim, učiteljica Krznarić i ja smo proživjele veliki šok, a učiteljice i učenici još uvijek sa strahom otvaraju prozor.

Dora Ilijaš, 8.a

4

broj 15 - siječanj 2007.

KRUH - DAR BOŽJI Kruh naš svagdašnji Božji je dar.

Darovan nam je kao osnovna namirnica i neizostavni dio svakog objeda. Često taj dragocjeni dar uzimamo zdravo za gotovo i zaboravljamo kako je u davna vremena, dok još nisu postojali strojevi i tvornice koje koristimo danas za njegovu proizvodnju, bilo teško doći do njega. U to vrijeme siromašni su ga bili željni, a bogataši su se razbacivali njime i nisu ga dovoljno poštovali.

Danas, nažalost, uz svu silnu tehnologiju koju imamo, još uvijek postoje gladna djeca u svijetu koja su ga željna i ona koja ga bacaju. Promatrala sam neke učenike i u našoj školskoj kuhinji koji često ne pojedu svoje pecivo do kraja, već ostavljaju sendviče i bacaju koricu kruha. Prisjetim se tada kako su mene učili da je

kruh svetinja i da ga je grijeh baciti u smeće. Bolje ga je izmrviti i podijeliti pticama i drugim Božjim stvorenjima. Na posebnost kruha i drugih Božjih darova prisjetimo se svake godine na Dan zahvalnosti za plodove zemlje ili Dan kruha kada u našu školu dolazi svećenik posvetiti kruh koji su naše mame i bake ispekle. Tada molimo, pjevamo, veselimo se i s našim se profesorima častimo blagoslovljenim kruhom. Tako je bilo i ove godine, svečano i lijepo. Ja bih samo željela da je ovakvih dana više i da češće zahvaljujemo Bogu na njegovom velikom daru, a ne da ga se sjetimo samo kada nam je potreban. I zato nemojmo povrijediti kruh niti riječju niti bilo čime jer on je doista svet u svojoj darežljivosti i velik u dobroti.

Josipa Matić, 5.c

Obilježili smo Dan učitelja

OBRADOVANI ČESTITKAMA Svoj dan su naši učitelji i ove godine proslavili radno, vjerojatno da ne bi narušili staru tradiciju. (A mi smo se ponadali da možda tog dana ne će biti nastave.) No, za razliku od prije nekoliko godina kada ih se gotovo nitko nije sjetio, ove su se godine iskreno obradovali cvijeću i iskrenim čestitkama svojih đaka, ali i pojedinih roditelja. Jedna od najdirljivijih bila je čestitka 8.c razreda čiji su se učenici stvarno potrudili (vidi sliku). I ravnatelj se „isprsio” - na stolu u zbornici zatekli smo vrlo ukusne kolače (morali smo ih probati).

Za one koji još ne znaju, Dan učitelja se obilježava 5. listopada i to tek od 1992. godine kada je gospodin Frederico Mayer na konferenciji UNESCO-a rekao da učitelji, s obzirom na zahtjevan posao koji obavljaju, zaslužuju svoj dan. I mi se slažemo s njima i želimo našim učiteljima još puno ovakvih lijepih trenutaka.

Ivana Damjanović, 7.a

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

5

U školi i oko nje

Grad mladih proglašen kulturnim dobrom Grada Zagreba Zahvalili smo Stvoritelju na plodovima Zemlje

U goste su nam stigli novinari iz Petrinje

KAP PO KAP SLAP Našu su školu u studenom posjetili učenici, većinom članovi novinarske skupine, iz Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Petrinji. Želja im je bila vidjeti kako mi pripremamo svoj školski list i razmijeniti s nama iskustva.

Okupljeni u školskoj knjižnici ugodno smo čavrljali.

Učiteljica Natalija ispričala im je sve o tome kako je nastao naš Feniks i kako se razvijao da bi postao ovako bogat i sadržajan. Osim iskustava, izmijenili smo i darove - oni su nama poklonili nekoliko primjeraka svog zanimljivog školskog lista Slap, književni zbornik svoje škole i zbirku

Susret s književnicom Brankom Primorac

NA MLADIMA SVIJET OSTAJE

Ljubitelji čitanja i dobre knjige došli su na svoje kada je našu školu 18. listopada 2006. posjetila spisateljica Branka Primorac, našim sedmašima i osmašima ponajviše poznata kao autorica ljubljenog im Maturalca. Školska knjižnica bila je premalena primiti sve znatiželjnike, pa su neki uživali u društvu gospođe Primorac zavirkujući kroz prozor. Susret se odužio na puna dva sata.

Dječje ručice su stalno bile u zraku, a spisateljica nas je obasipala toplim odgovorima i životnim istinama koje smo ponijeli u srcu.

Govorila je toplo i iskreno o svom stvaranju (Maturalac je napisala u šest mjeseci, inspiracija je bila tolika da nije mogla prestati pisati) i o potrebi čitanja knjiga koje oplemenjuju čovjeka, izgrađuju ga kao osobu, razvijaju mišljenje i obogaćuju rječnik. Udijelila nam je mnoge korisne savjete - da težimo dobroti i plemenitosti, znanju i marljivosti jer na mladima svijet ostaje.

Nije se ustručavala s nama podijeliti ni detalje iz svog privatnog života. Uspjela je uskladiti karijeru i obitelj - jest da je ponekad obitelj bila u drugom planu, ali uz dobru organizaciju i puno ljubavi sve je moguće.

Oduševila nas je svojom iskrenošću, nježnošću i toplinom i nadamo se da će nas ponovno posjetiti.

Dora Ilijaš,8.a

6

broj 15 - siječanj 2007.

pjesama koju je izdao njihov voditelj, gospodin Goran Marjanović. Mi smo njima poklonili nekoliko brojeva Feniksa. Nakon toga smo svi zajedno razgledali školu.

Komentari o njezinom izgledu bili su zaista pohvalni. Posjet je završio - a gdje drugdje nego - u redakciji Feniksa.

Mirel i Luka demonstrirali su kako rade grafičku pripremu i pokazali im nekoliko stranica koje će biti u novom broju.

Budući da su naši gosti imali isplaniran i odlazak u kino, njihov je posjet ovdje završio.

S kakvim dojmovima, čitat ćemo, vjerojatno, u idućem broju Slapa.

Marija Pribanić, 6.b

IZGUBIO KRAMPUSA Sa širokim osmijehom na licu, uz glasne pozdrave i radosne povike djece ušetao je u našu školu.

Djeca nižih razreda su mu pripremila predstavu, recitacije i pjesme, a on im je za njihov trud donio darove koje sva djeca vole - raznovrsne slatkiše. Nakon predstave ostao je razgovarati i šaliti se s njima. Jednog je dječaka zanimalo gdje je Krampus pa mu je otkrio da ga nije poveo sa sobom jer je čuo da su djeca ovdje dobra i zato Krampus u našoj školi nema što tražiti. Tako su oni koji su se bojažljivo skrivali iza stepenica mogli odahnuti. Kad je napustio školu, na dječjim

licima bila je vidljiva tuga jer je ovaj sveti Nikola bio jako zabavan i smiješan, a naši učenici su ga na jednako smiješan način prokomentirali. Jedni su vikali: „Ha, ha, vidi mu se majica!”, a drugi: „Ima obrve na naočalama.”

Jedan je dječak zaključio: „Ima smeđu kosu i mlado lice”, neki su govorili kako ima dobru liniju i mladi glas koji ih neodoljivo na nekog podsjeća, a bilo je i onih koji su tvrdili da sveti Nikola ne zna čitati (vjerojatno zato što nosi naočale). Nadamo se samo da ga nisu uvrijedili i da će nam i sljedeće godine doći i jednako nas razveseliti.

Ivana Damjanović, 7.a

Ususret malom Isusu na božićnoj priredbi

TIHA NOĆ, SVETA NOĆ Ususret malom Božiću pohrlili smo pjesmom, plesom i sveopćim veseljem. Škola je 20. prosinca bila prepuna roditelja i djece. Došli su gromoglasnim pljeskom nagraditi učenike i profesore koji su u čast malog Isusa pripremili božićnu priredbu. Učenici prvih razreda izveli su neodoljivu predstavu Božić jedne lutke, svečanim recitacijama obradovali su nas učenici četvrtih razreda pjesmama Božićna noć i Tiha noć, a kroz dvanaest mjeseci u godini proveli su nas istoimenim igrokazom učenici drugih razreda. Glazbeno-scenski igrokaz Stiže nam Božić izveli su učenici petih razreda u narodnim nošnjama, na kajkavskom narječju i uz pratnju malog i velikog zbora i orkestra, a učenice sedmih i osmih razreda zapalile su atmosferu zaplesavši na pjesmu Mariah Carey All I Want for Christmas is You odjevene kao Djedovi Božićnjaci ili bolje rečeno Tete Božićnice. Svi su prisutni napustili priredbu razgaljena srca i ispunjeni božićnim duhom.

Ivana Damjanović, 7.a

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

7

U školi i oko nje

Sveti Nikola donio darove učenicima naše škole

HNOS na velika vrata ušetao u našu školu

ZABAVNO DO ZNANJA Žabe skakuću na satu, bajke se čitaju na toboganu, na matematici izvrćemo jezik, a na hrvatskom igramo Učeniče, ne ljuti se. Što se dogodilo? Je li se svijet okrenuo naglavačke. Ne bojte se! To je samo HNOS! Dugo najavljivani HNOS napokon je ušao i kroz naša školska vrata.

Naši su ga nastavnici uglavnom spremno dočekali i pripremili nam podosta iznenađenja u nastavi, a mi učenici smo ih s veseljem prigrlili. Za vas smo izdvojili nekoliko zabavnih primjera iz nastave koji su nama djeci donijeli veliku radost i olakšali nam učenje. Takvih je primjera u ovom polugodištu bilo puno. Posebno nas veseli što se duh zajedništva i timski rad širi među našim učenicima i nastavnicima. Dovoljno je samo pogledati panoe u razredima i na hodnicima - dugo naša škola nije bila tako lijepa i toliko ukrašena dječjim radovima radovima koji su nastali kao plod

zajedničke suradnje nastavnika različitih predmeta i djece.

Svakog mjeseca, naime, sastaju se nastavnici na posebnim sjednicama gdje planiraju i dogovaraju zajedničke teme mjeseca kojih se dotaknemo na većini predmeta. Tema koja se provlači kroz nekoliko predmeta omogućava nama učenicima lakše svladavanje i povezivanje gradiva. Neke od tema govorile su o mjerenju, gibanju, umjetnosti, odrastanju, slobodnom vremenu, glagoljici, olimpijadi, kruhu za Dan zahvalnosti za plodove zemlje, jeseni, zimi i, naravno, Božiću.

Bilo je zabavno i poučno, a naše radove pogledajte na stranicama koje slijede.

JESENSKA SVEČANOST Kao što u višim razredima profesori dogovaraju zajedničku temu među svojim predmetima, tako i naše učiteljice traže zajedničku temu u predmetima koje predaju, a to je ponekad, kažu, zaista mukotrpan posao jer nakon što su odredile temu za svoj razred i svoje predmete, još je moraju uskladiti s temom koju imaju učiteljice paralelnih razreda. Iako je teško, primijetili smo da im jako dobro ide. Jedan od najljepših primjera pronašli smo u 2.b razredu.

U listopadu im je tema bila Jesen pa su u jednom danu imali sve predmete u znaku jeseni. Donijeli su na nastavu mnoštvo plodova jeseni i učili iz prirode i društva sve o tom godišnjem dobu, iz hrvatskog su čitali pjesmicu Jesen na Korani, iz matematike uspoređivali desetice pomoću zrnja kukuruza, kestena i žireva, na satu glazbenog su pjevali Jesensku pjesmu, a na likovnom uspoređivali hladne i tople boje crtajući jesenske plodove. Na kraju su se zasladili slasnim grožđem, jabukama, kruškama te kuhanim i pečenim kestenima. Tko još ne bi poželio ovako slasnu nastavu.

Josipa Matić, 5.c

8

broj 15 - siječanj 2007.

Pa mene, naravno!

ŽABAC NA SATU

„Princeza poljubi žapca, a on se pretvori u prekrasnog kraljevića. Vjenčali su se i živjeli sretno do kraja života.” Tako je to bilo u bajci, ali ne i na satu prirode i društva u 3.b razredu gdje je gost bio, ni manje ni više, jedan žabac kojeg nitko nije htio poljubiti. A kako je dospio tamo? Ulovio ga je kraj obližnjeg potoka Nikola Lobor i donio na sat jer je tema bila Živi svijet u stajaćim kopnenim vodama. Učenici su učili koje se biljke i životinje mogu naći u barama, lokvama, jezerima i sl. te proučavali razvoj žabe od malog punoglavca do odrasle jedinke. Što je na kraju bilo sa žapcem? Nakon što je tog dana bio glavna atrakcija u školi, vratili su ga kući da svojim

KREATIVNA GIMNASTIKA Kako u školi nemamo dvoranu za tjelesni odgoj, zimi je jako teško održavati nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Za toplih i sunčanih dana možemo otići u Grad mladih ili vježbati na obližnjoj livadi, ali čim zahladi, učenici nižih razreda imaju tjelesni u skučenim učionicama jer na hodniku vježbaju učenici viših razreda.

Kako bi svojim učenicima omogućila što djelotvorniju i zabavniju tjelovježbu, učiteljica Marina Ištvanić s njima radi kreativnu

+

gimnastiku. Na posebnim spužvama, uz obilje glazbe učenici oblikuju tijelo i uče pravilno disati. Učiteljica kaže da su i dječaci ovakav oblik tjelovježbe dobro prihvatili i da su čak ustrajniji u nekim vježbama od djevojčica. Jedini je problem što nemaju kamo odložiti potreban pribor. Kreativnu gimnastiku imaju jednom tjedno, a učenici kažu da bi je voljeli imati češće. Čestitamo učiteljici Marini Ištvanić na odličnoj ideji. I mi bismo voljeli probati nešto slično.

=

ZABAVNA MATEMATIKA Učenici sedmih razreda ovih su se dana raštrkali po školi, zalazili u razrede, mjerkali nas, ispitivali i bilježili. Rekli su da rade matematiku. O čemu se zapravo radilo, saznali smo od profesorice Mirele Pešut, autorice ovog zabavnog projekta u kojem se povezuju matematika i biologija. Matematika u sedmom razredu obrađuje nastavnu cjelinu statistika i vjerojatnost, a biologija u osmom čovjeka i njegovu genetsku strukturu. Projekt nosi naziv Posebna obilježja ljudi i učenici sedmih razreda provodili su istraživanje na razini škole, tj. morali su utvrditi koliko naših učenika ima određeni oblik i boju kose, boju očiju, vrstu ušne resice te koliko ih može napraviti slovo „u” jezikom. Podatke su zatim statistički obrađivali. Rezultati će biti objavljeni u drugom polugodištu, a koristit će se i u nastavi biologije sljedeće godine. Nestrpljivo očekujemo rezultate.

Josipa Matić, 5.c

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

UČENIČE, NE LJUTI SE Učeniče, ne ljuti se naziv je samo jedne od brojnih igara kojima profesorica hrvatskog jezika Ana Žalac razveseljava svoje učenike. Igra se tako da učenici bacaju kockice i dobiveni broj smiju odigrati samo ako točno odgovore na pitanja iz hrvatskog jezika koja izvlače na karticama. Osim te igrice, profesorica je osmislila Memory s vrstama riječi, igre asocijacija za motivaciju, Dodirni ramena za veliko početno slovo, a učenici kažu da im je najzapetljanija govorna vježba Pričam ti priču u kojoj jedan učenik započne priču jednom riječju, a sljedeći je nastavlja ponavljajući pritom sve prethodne riječi. Profesorica nam je rekla da igre koristi kako bi s učenicima na njima zabavan način ponovila gradivo i tvrdi da su učinkovitije od ocjena: „Učenici često bolje nauče gradivo kad im najavim određenu igru jer ih pobjeđivanje protivnika motivira više od ocjene.”

9

U školi i oko nje

Što to oni gledaju?

Kako su rad po HNOS-u prokomentirali i Danica Pavlović, profesorica matematike U matematici nije bilo potrebno raditi radikalne zahvate u dosadašnjem programu jer je to predmet s velikom i dugogodišnjom tradicijom. Sve promjene koje su predložene podređene su razvijanju logičkog mišljenja, kreativnih sposobnosti pri rješavanju problema, radnih navika, timskog rada i kvalitetne komunikacije.

Spomenut ću samo neke dobre stvari koje je HNOS uveo u nastavu matematike: izostavljena su duga, zamorna računanja (olovkom i papirom) s velikim brojevima, uvedeno je računalo i džepno računalo te procjenjivanje rezultata prije računanja. Uveden je i blok sat koji izravno utječe na rasterećenje učenika, omogućuje korištenje različitih oblika rada, a sati se mogu organizirati izvan učionice. U HNOS-u se sada nalaze i upute za rad s učenicima koji imaju poteškoća u razvoju. Veseli me sloboda koju HNOS daje, a zahtijeva od učitelja maksimalnu pripremljenost da bi od djece mogli izvući ono najbolje i kreativno. Mislim da su promjene bile nužne, a koliko ćemo uspjeti, ovisi o svim čimbenicima u odgojno-obrazovnom procesu. Ako kod učenika probudimo užitak učenja, oslobodimo ih straha, ako učenik preuzme dominantnu ulogu, a nastavnik ulogu voditelja-savjetnika, uspjet ćemo, a rad s mladima donijet će nam puno radosti.

ŽELJEZO SE KUJ Natalija Krznarić, učiteljica razredne nastave: U razrednoj nastavi HNOS ne donosi značajne promjene jer se njegove osnovne postavke, primjerice, povezanost predmeta oko istog sadržaja, provode već odavno. Još kao mlada učiteljica često sam djecu učila kroz igru. Tako na satu nisam imala savršen mir i tišinu pa sam zato ponekad bila kritizirana od svojih kolega. HNOS ima dobrih i loših strana. Dobro je što je izbačeno preteško gradivo. Sviđa mi se i sloboda koju imam u radu. Ono što me smeta je način planiranja.

Svaki mjesec moram izraditi tri plana: tematski plan, popis nastavnih jedinica i plan za pano u razredu. Za to mi je potrebno najmanje tjedan dana, a to bih vrijeme mogla puno pametnije iskoristiti u pripremanju za nastavu. Osim toga, nemoguće je sve gradivo uvježbati kroz igru. Dril je ponekad nezamjenjiv, a i odgovornost prema radu (čak i onom koji nam se ne sviđa) treba razvijati u ranom djetinjstvu. Željezo se kuje dok je vruće!

Maja Šafranić, profesorica biologije Sviđa mi se raditi po HNOS-u jer ovakav način rada daje veću slobodu nastavnicima i više potiče kreativnost učenika. U nastavi prirode postoji veća mogućnost za praktični rad kao i za nastavu u prirodi. Nije me previše opteretio što se tiče pripremanja nastave, jednako se pripremam kao i prije. Podržavam HNOS.

10

broj 15 - siječanj 2007.

U školi i oko nje

profesori i učenici naše škole Ljerka Kovač - Penović, profesorica njemačkog jezika HNOS nisam doživjela kao neku veliku promjenu jar sam i prije, kao i puno profesora, dosta radila na način predložen HNOS-om. Rad u skupinama i korištenje auditivnih i vizualnih sredstava nije nešto što je izmišljeno jučer.

Ono što smatram dobrim je to što se učenici aktivnije uključuju u nastavu, smanjen je opseg gradiva koje moraju svladati, veća je suradnja, tj. korelacija s drugim predmetima. Ono što zamjeram je preuranjeno uvođenje HNOS-a u škole. Moglo se pričekati još neko vrijeme i uvesti ga postupno. Sada radimo po udžbenicima koji uopće nisu prilagođeni HNOS-u što od profesora zahtijeva dodatno angažiranje oko pripremanja materijala za nastavu.

Ivana Tikvić, učenica 7.d razreda Uvođenje HNOS-a u škole promijenilo je način rada i profesora i učenika. Nastava je malo zabavnija nego ranije, a i gradivo se lakše svladava jer imamo puno više sati ponavljanja.

Posebni su grupni radovi koji su dokaz da se i kroz zabavu može svašta naučiti.

E DOK JE VRUĆE David Pinter, učenik 7.a razreda Primijetio sam da u ovoj školskoj godini radimo puno više u skupinama i to na svim predmetima.

Svidio mi se projekt iz matematike - dobili smo zadatak provjeriti u svim „a” razredima koliko učenika ima određenu boju kose i očiju, mogu li napraviti slovo „u” jezikom, kakve uši imaju i to smo morali grafički prikazati. Bio mi je to zanimljiv način statističke obrade. Zemljopis se više ne zove zemljopis, nego geografija, a iz povijesti smo dobili nove knjige u kojima je gradivo sažeto i piše samo najvažnije. Mislim da je ovakav način rada zanimljiviji i malo lakši.

Ante Čeh, učenik 7.b razreda Uvođenjem HNOS-a u škole primijetio sam da se na nekim predmetima gradivo više ponavlja.

Na hrvatskom jeziku smo, na primjer, gotovo cijelo polugodište ponavljali i proširivali gradivo petog i šestog razreda i više obavljali zajedničke poslove kao što su izrada plakata, prezentacija ili pisanje referata. Pisali smo malo manje testova, ali moglo bi ih biti još manje. Na matematici, tehničkom, zemljopisu, engleskom, kemiji i biologiji također ima puno više grupnih radova i referata nego prije. Ja osobno ne volim HNOS, naročito rad u skupinama jer kad radimo zajedno, neki se učenici u grupi ne trude dovoljno i onda zbog njih dobijem loše ocjene.

Razgovarale: Sara Ćurić i Tea Bubenik, 5.b te Josipa Matić, 5.c

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

Spavaonica obitelji Drašković

11

Prvašići na terenskoj nastavi u Donjoj Zdenčini Turističko seosko gospodarstvo obitelji Šimanović

NAJBOLJE NA TRAKTORU

Naši prvašići su bili na svojoj prvoj terenskoj nastavi. U Donjoj Zdenčini na Turističkom seoskom gospodarstvu obitelji Šimanović odlično su se zabavili, a pritom i puno naučili. „Vidjeli smo štale, puno oranica, male seoske kućice s velikim dvorištima u kojima je bilo puno domaćih životinja. Na krovovima kuća vidjeli smo i gnijezda roda, a meni su najljepši bili konji“, rekla nam je Marija Matić.

Mališane je najviše oduševila vožnja selom u traktoru, a

osim toga pomagali su čistiti kukuruz, nosili ga u mlin, gledali kako se u mlinu od pšenice i kukuruza melje brašno, umijesili su svoje kruščiće i pekli ih u krušnoj peći.

Shvatili su kako je težak život na selu, koliko posla tamo ima i naučili cijeniti kruh kada su vidjeli kako se teško do njega dolazi. Povratkom kući svi su bili radosni, ponosni i umorni, a u sebe su pohranili još jedno predivno i poučno iskustvo vezano uz prvi razred.

Josipa Matić, 5.c

OD IGLE DO PODMORNICE

U Tehničkom muzeju

Želite li vidjeti svakojakih čuda, zaputite se u Tehnički muzej. Mi, učenici trećih razreda, posjetili smo ga u listopadu i zaista ostali zapanjeni. Rakete, svemirska odijela i kapsule, prijevozna sredstva: stari automobili, tramvaji, vatrogasna kola, brodovi i podmornice, avioni i čudni bicikli (kojima su naprijed kotači veliki, a straga mali) sigurno će pobuditi i vašu maštu. U planetariju možete proučavati Svemir.

Gledali smo Velika i Mala kola, Sunce, Mjesec i zvijezdu Sjevernjaču. Uzbudljivo je bilo i u rudniku gdje smo vidjeli kako se ugljen iskopava i izvozi u malim kolima po tračnicama. Pokazali su nam i dinamit te smo saznali da su ljudi prije četkali zube ugljenom. Svakako ga posjetite, oduševit ćete se.

Lucija Agić, 3.b

12

broj 15 - siječanj 2007.

NESTAŠNI MORSKI LAV

Početkom ove školske godine posjetili smo zagrebački zoološki vrt. Ovaj nam je izlet po mnogočemu bio poseban bio je to naš prvi izlet u petom razredu i prilika za bolje upoznavanje s našom novom razrednicom Danicom Pavlović.

Nakon jutarnje nastave veselili smo se susretu sa zanimljivim životinjama iz cijelog svijeta. Najzabavnije je bilo kod kaveza s majmunima i pokraj bazena s kalifornijskim morskim lavom koji su za nas izvodili lude vratolomije, a neke je morski lav i rashladio prskajući ih vodom. Nakon što smo obišli zoološki vrt, otišli smo do Maksimirske šume i dok su dečki igrali nogomet, mi cure smo odmarale umorna stopala na travi i vatreno navijale. Kako smo se samo dobro zabavili! Na odlasku iz Maksimira počastili smo se sladoledom, fotografirali se i pozdravili životinje uz obećanje da ćemo uskoro ponovno doći.

Tea Bubenik, 5.b

Jeste li mi donijeli ribicu?

Hm, to nije ribica.

Baš je dobar sladač.

Ne ću se više igrati s vama!

Ovog ću ponijeti kući.

Smiješak, molim!

Na satu povijesti u Arheološkom muzeju

U dRUŠTVU MUMIJE

Razgledavanje numizmatičke zbirke

U društvu mumije

list Osnovne škole „Granešina“

Najdojmljiviji satovi povijesti u prvom polugodištu bili su svakako oni koje smo s profesoricom povijesti i zemljopisa Danijelom Prokopec i našom razrednicom Danicom Pavlović proveli u Arheološkom muzeju grada Zagreba. Povijesnim vremeplovom otputovali smo u daleku prošlost i vidjeli zanimljive predmete (oružje, oruđe, posude i nakit iz kamenog, brončanog i željeznog doba) pronađene diljem naše zemlje: u Krapini, Vindiji, Vučedolu, Vukovaru, Dalju i drugdje. Ljepotom se osobito ističe posuda u obliku ptice ili „vučedolska golubica”. U muzeju se nalaze i egipatska, antička i srednjovjekovna zbirka. Iz egipatske zbirke zanimljive broj 15 - siječanj 2007.

su nam bile brončane statue božanstava te sarkofazi i nekoliko papirusa sa zapisom iz Knjige mrtvih. Iz razdoblja antike vidjeli smo nadgrobne spomenike, sarkofage, statue njihovih božanstava, oružje, oruđe, medicinski pribor, nakit i slično. Muzej ima i jednu od najvećih numizmatičkih zbirki u Europi pa smo tako vidjeli grčki, rimski, keltski, bizantski i srednjovjekovni novac.

Sve te stvari se, prema mišljenju mnogih iz našeg razreda, nisu mogle mjeriti sa zagrebačkom mumijom oko koje su se naši dečki najdulje zadržali. Svoje smo dojmove izmijenili u šetnji Zrinjevcem, a vama svakako preporučujemo posjetiti Arheološki muzej. Sara Ćurić,5.b

13

U školi i oko nje

Dogodovštine iz zagrebačkog zoološkog vrta

Svi klubovi izvannastavnih aktivnosti na jednom mjestu

SAJAM MOGUCNOSTI I

Obilje zanimljivosti, vratolomija, spektakla, zabave, ali i korisnih i poučnih stvari.

Jedan od najuzbudljivijih dana u proteklom polugodištu svakako je bio 22. rujna kada smo se ludo zabavili na Sajmu mogućnosti - manifestaciji koja se unazad nekoliko godina održava u Dubravi na Policijskoj akademiji, a organiziraju je Policijska uprava zagrebačka, Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb te Gradski ured za obrazovanje i šport grada Zagreba.

Namijenjen je djeci, ali i roditeljima, i na njemu športski klubovi, kulturno-umjetnička društva i udruge iz Dubrave i njezine

okolice predstavljaju svoje programe kako bi za njih zainteresirale što veći broj djece. Svrha mu je uključiti djecu u izvannastavne aktivnosti kako bi korisno i zdravo iskoristila svoje slobodno vrijeme: učila, stvarala i bavila se sportom na svježem zraku. Na taj način ujedno žele maknuti djecu s ulice i spriječiti ih da stječu loše navike poput pušenja ili da dođu u doticaj s drogom.

Na Sajam su došli učenici iz jedanaest škola iz Dubrave i svi su bili oduševljeni.

Prilikom razgledavanja mažoretkinje su nam

Mi smo se učlanili u vatrogasni klub. Pazite, stižemo!

Spreman za skijanje .... po travi!

14

Hm, a u koji ću se klub ja učlaniti?

Uh! Tko ne bi volio znati izvoditi ovakve vratolomije!

Lijevo, desno, gore, okret ... vrlo jednostavno!

To je bio skok padobranom. Želi li tko probati?

pokazivale plesne korake Izveli su i vježbe sa psima i pokrete štapom, trener koji su svladavali pljačkaše ragbijaškog kluba učio je u bijegu i pronalazili dječake bacanju i hvatanju drogu. Meni najdojmljiviji jajolike lopte, skijaški klub dio bilo je spuštanje triju dao nam je da isprobamo padobranaca. Bili su u svu skijašku opremu - na avionu dva sata, a kada travi. Vatrogasci su nam su se spustili, ne samo da dopustili da „pristojno su se morali ispetljati iz demoliramo“ vatrogasna padobrana, već se i izvući kola. Neki su se i slikali iz gomile znatiželjne djece. s vatrogasnim kacigama Na kraju je bila tombola, a na glavi. Organizirane nagrade su bile besplatno su i utrke, a najbrži su trogodišnje članstvo u dobili nagrade. Bile su klubu ili udruzi koju sami tu još i likovne radionice, odaberete, kao i drugi maketari, jezičari, Klub prigodni pokloni – knjige, mladih tehničara koji je športski rekviziti, kape i sl. ponosno izložio svoje Policajci su nas počastili modele tehničkih uređaja i jabukama i sokom u neograničenoj količini, a brojni drugi klubovi.

Ipak, najveće zanimanje sve je dodatno rasplamsala pobudili su pripadnici živa glazba.

Specijalne policije koji Dođite ove godine i vi i su nam demonstrirali učlanite se u neki klub. vježbe za samoobranu i Možda netko od vas svladavanje napadača. postane Janica Kostelić, Padali su, „tukli se“, bacali Tesla, Picaso ili neka druga poznata osoba.

Vidimo jedni druge preko ramena Pripremila: Marija Pribanić, 5.bse. (baš kao Jackie Chan).

Maja Kovačićek, 7.a

broj 15 - siječanj 2007.

Kako je biti vozač školskog autobusa Odgovorno je to i ponekad stresno zanimanje. Ima djece koja misle da je autobus mjesto za igru pa izvode razne vragolije, neki se čak i potuku. Ali ima i puno pristojne djece koja uvijek pozdrave kad ulaze i izlaze iz autobusa i lijepo se ponašaju za vrijeme vožnje.

Strpljivost je vrlina

Naš školski autobus pravo je mjesto zabave, prepričavanja doživljaja iz škole, ponavljanja za ispit, izmjenjivanja tajni i ljubavnih pogleda te raznih drugih dogodovština, čak i onih kojima se baš ne bismo mogli pohvaliti.

Sve to strpljivo podnosi gospodin Tadija Pavlović ili, kako ga mi mlađi često zovemo, striček Tadija koji posljednje dvije godine radi kao vozač školskog autobus naše škole. Cijelog dana on neumorno skuplja svoje đake, pospane ujutro, razigrane u podne i umorne navečer, dovozi nas do škole i sigurno vraća našim domovima u Jalševec i Novoselec. A kad kažem

jedni druge, dječaci curice, ali i obratno pa ih ponekad moram razdvajati i miriti.“ Najteže mu je, dodaje, gledati kada djeca namjerno uništavaju autobus, kada pronađe oštećena sjedala, išarana flomasterima ili pokidana, ili kada u autobusu ostave smeće, a zabranjeno je u njemu jesti i piti.

Obično nered nastane na zadnjim sjedištima jer vozač mora gledati naprijed dok vozi pa ne primijeti uvijek što djeca rade straga.

Prisjetio se prošlih godina i rekao da je zadovoljan jer su prije djeca češće napravila štetu u autobusu, a sada nije morao od Božića prijaviti niti jednu štetu. Djeca često

skuplja, mislim doslovno jer uvijek poslije nastave obilazi školu i ponekad nas mora čekati i zvati da uđemo u autobus.

zaboravljaju stvari u autobusu i kaže da mu je čudno kako ponekad tjednima ne pitaju za njih. On ih uredno stavlja naprijed u autobusu da ih vide kad ulaze, ali, kaže, da ne može vjerovati kako neke stvari nikad ne nađu vlasnika. Kada se tjednima nitko od djece na javi, on stvari odnese u Crveni križ.

NIJE LAKO S NJIMA Ko “bubice”. Ili se možda varamo?

Kapu kroz prozor

Oprez, polijećemo!

list Osnovne škole „Granešina“

„Biti vozač autobusa, pa i školskog na ovim kraćim relacijama, nije nimalo lak posao. To je vrlo odgovorno i ponekad stresno zanimanje,” kaže gospodin Tadija. Zaista mu vjerujemo jer nije mala stvar imati svakog dana u rukama sigurnost oko dvjesto pedeset djece. Neki od njih i nisu baš sunašca. Ima ih koji misle da je školski autobus mjesto za igru pa ne slušaju upozorenja vozača da moraju pristojno sjediti kako im se u slučaju nesreće ne bi nešto dogodilo. Striček Tadija se s vragolastim smiješkom prisjetio jedne zgode kada je jedan dječak bacio kapu drugog dječaka kroz prozor pa je autobus morao stati kako bi pronašli kapu. Kaže da je navikao na takve nepodopštine, ali bi radije da ih nema. „Djeca se znaju posvađati oko sjedala ili nekih drugih stvari, a ponekad čak i potući. Zadirkuju broj 15 - siječanj 2007.

Nasmiju me do suza No, nije taj posao samo briga, ima i puno veselih stvari. „U autobusu je uvijek zabavno. Ponekad ne mogu suspregnuti smijeh, tako me znaju nasmijati svojim šalama i dosjetkama. Ima i jako puno pristojne djece koja uvijek pozdrave kad ulaze i izlaze iz autobusa i pristojno se ponašaju za vrijeme vožnje.”

Gospodin Tadija inače radi kao vozač trideset godina i kaže da nikada nije bio ni dana na bolovanju, a zanimljivost je da je radio kao vozač školskog autobusa za Granešinu prije točno dvadeset i dvije godine.

Mi mu želimo i dalje dobro zdravlje i da nas još dugo sigurno vraća našim kućama iz škole.

Nikolina Malić, 5.a

15

U školi i oko nje

U sigurnim rukama

Predstavljamo vam nove zaposlenike naše škole Ovu školsku godinu započeli smo s rekordnim brojem upisanih učenika kojih ima već skoro tisuću, s deset novih učionica, ali i s najvećim brojem novih školskih djelatnika koji su pristali za ovu rubriku reći nekoliko detalja o sebi.

Danijela Prokopec

Helena Marija Efendić Profesorica Helena Marija Efendić predaje engleski i njemački jezik drugim, četvrtim i petim razredima. Do sada je u srednjoj školi radila osam godina, a k nama je došla početkom prosinca. O svojim prvim dojmovima kaže: „Drago mi je da sam došla k vama, jako mi je ugodno, dobro sam se snašla i s djecom i s kolegama.“ Rođena je 13. lipnja 1973. u Schafchausenu u Švicarskoj.

U školu je krenula godinu dana ranije nego obično. Svoj je poziv izabrala kad je završavala fakultet, a najdraži predmet joj je oduvijek bio engleski jezik. U slobodno vrijeme čita, sluša glazbu i druži se s prijateljima. Voli pop rock i klasičnu glazbu te putovanja. Bila je na ekskurziji u Grčkoj, a nedavno je posjetila Prag, Budimpeštu, Beč i Bratislavu.

Povijest i geografija – to je njezin izbor.

Rođena je 23. svibnja 1978. godine u Zagrebu, što znači da je po horoskopu blizanac. Osim u Granešini, radi u OŠ Ivana Granđe u Soblincu.

Kod nas joj se jako sviđa, a o djeci govori sve najljepše. (Bravo mi!) U slobodno vrijeme se bavi sportom, najdraži su joj ekipni sportovi, a voli i planinarenje i slobodno penjanje. Voli gledati filmove i čitati knjige. Najdraži film joj je Gladijator, a za knjigu se nije mogla odlučiti.

Sluša glazbu 70-ih i 80-ih, a najviše rock.

VOLIMO SVOJ POSAO Katarina Šimić

Natalija Gečević

Naša nova učiteljica Katarina Šimić ove školske godine predaje 2.e razredu jer je njihova učiteljica Nikolina Matešić na porodiljnom. Do sada je predavala u brojnim osnovnim školama (OŠ Mate Lovraka, OŠ „Jordanovac“, OŠ A.B. Šimića…) i trenutno joj je najveća želja pronaći stalan posao.

Voljela bi ostati u Granešini jer su joj kolegice jako drage, a razred je jedan od najboljih koje je do sada imala. Rođena je 13. kolovoza 1976. u Zagrebu i oduvijek je željela biti učiteljica. U srednjoj školi ju je zainteresirala i ekonomija pa je upisala oba fakulteta, ekonomiju i Učiteljsku akademiju.

Prevagnuo je učiteljski poziv i kaže da nije požalila.

Najveća radost u životu joj je njezina obitelj, ima dva prekrasna sina, Petra Ivana i Mateja. Svo svoje slobodno vrijeme provodi s njima, vole se svi zajedno voziti biciklima. Osim toga, voli pogledati dobar film, kazališnu predstavu, pročitati koju dobru knjigu i putovati. Najdraža knjiga joj je Ime ruže, a filmovi Ben Hur, Šalji dalje i Genijalan um.

Kućnog ljubimca još nema, premda ga djeca žele i Piše: Marijana 8.c vjeruje da će Vulić, to vjerojatno biti neka ribica.

Živahna i pričljiva učiteljica 3.e razreda također je u potrazi za stalnim poslom.

Za sada mijenja učiteljicu Matildu Pilipac koja je na porodiljnom dopustu.

U Granešini se osjeća vrlo ugodno i prihvaćeno, djeca u razredu su srdačna, vesela i otvorena, lijepo su je prihvatila i voljela bi ostati ovdje raditi. O svom životnom pozivu nikada nije imala nikakvih dvoumljenja, od trećeg osnovne znala je što želi biti. Po cijele dane se igrala tete učiteljice, zapisivala ocjene u imenik i čak ispunjavala obrasce priprema koje joj je dala njezina učiteljica.

Kad ne radi, vrijeme provodi sa svojom obitelji. Udana je i ima dva sina, Franka i Roberta. Ima i kućnog ljubimca – pekinezera kojeg u šali zovu „pezdinezer”. „To je zato što u njegovoj blizini često moramo nositi gas maske”, objasnila nam je kroz smijeh. Savjesno obavlja sve svoje kućanske i majčinske poslove, kuha jer mora, i to najčešće jela koja ona voli. U slobodno vrijeme najviše se voli opustiti uz večeri poezije (to je njezin šaljiv naziv za kartanje bele) ili pogledati dobar film. Najbolji glumci su joj Kevin Costner, Bruce Willis i Anthony Hopkins. Zimi obožava skijati, a ljeti se izležavati na plaži.

16

broj 15 - siječanj 2007.

Anita Poslon Razrednica je 6.a razredu i predaje hrvatski jezik šestim i osmim razredima.

Rođena je u Zagrebu 3. studenog 1978. godine. Prije je radila pet godina u osnovnoj školi „Malešnica“, a došla je k nama jer se nedavno udala i promijenila mjesto stanovanja. Tako sada putuje do škole svega nekoliko minuta. Obožava svoj posao i većinu svog slobodnog vremena provodi za računalom pripremajući se za nastavu. Sviđa joj se novo radno mjesto i kaže da su je i djeca i kolektiv lijepo prihvatili. „Mislim da sam se dobro snašla, samo još nisam uspjela odgonetnuti gdje je učionica za informatiku,” dodala je kroz smijeh. Kad ne smišlja mukotrpne zadatke za naše satove hrvatskog, čita ili gleda filmove.

Najdraža joj je knjiga Zločin i kazna, a najbolji filmovi su joj Zameo ih vjetar i Tihi pad. Sapunice ne gleda. U slobodno vrijeme još voli prošetati sa suprugom i njihovim ljubimcem, kako ona kaže, najumiljatijim psom na svijetu – Totijem. Osim njega, ima i dvije kornjačice – Jureka i Katicu. U

Ana Žalac

Pitate se zašto je u našoj školskoj kuhinji odnedavno tako veselo. Tete kuharice su dobile pomoć, gospođu Božicu Šamec za koju kažu da je jako vrijedna, okretna, brza i uvijek nasmijana. Rekla nam je da je vesela po prirodi, ali i zato što radi među djecom, a s njima se čovjek uvijek dobro nasmije. „Većinu ih i znam jer stanuju blizu mene pa su se iznenadili kada su me vidjeli u blagovaonici“, dodala je. Na naše pitanje što radi u slobodno vrijeme, odgovorila nam je da nema puno slobodnog vremena jer u kući i oko nje uvijek ima puno posla. Ima veliki vrt, voćnjak i cvjetnjak koji voli uređivati, saditi ruže, jaglace, visibabe i drugo cvijeće. Udana je i ima sina Darija koji je naš novinar. Mama kaže da je često nestašan i da ima pune ruke posla s njim. Dario, Dario!

Davor Družinec „Zar imamo novog domara?“ začudila su se neka djeca jer gospodina Davora već poznaju zato što je kod nas često radio na zamjenama.

Napokon je primljen za stalno zbog čega je jako sretan jer je prije deset godina izgubio posao u ZEP-u.

Tvrtka je propala i završio je na burzi. Četiri se godine bavio telefonima, a onda su mu mobiteli uništili i taj posao. Zatim je uređivao stanove, uvodio struju, lijepio parkete i sl. Voli posao u školi i kaže da mu ništa nije teško. Ima ljubimca, psa labradora kojeg je nedavno pokupio s ulice i udomio. U slobodno vrijeme igra tenis i voli pogledati dobar film. Najbolji mu je film Hrabro srce. Najdraža književnica mu je Ivana Brlić-Mažuranić, a omiljena glazba rock. Životna želja mu je dugo živjeti i dobiti na lotu kako bi mogao putovati svijetom.

Nova profesorica hrvatskog i engleskog jezika Ana Žalac trenutno predaje hrvatski jezik petim i sedmim razredima, a kaže da bi voljela predavati engleski jezik jer je to radila posljednjih šest mjeseci u OŠ „Luka“ u Sesvetama.

Dolazi nam iz Đurđevca gdje je rođena 9. rujna 1980. godine, a sada živi u Zagrebu. Još od malih nogu željela je postati ili učiteljica ili glumica. U osnovnoj školi je obožavala glumiti u dramskoj grupi, natjecala se na državnom Lidranu i vodila Znate li da naša nova teta je emisiju za djecu na radio stanici Đurđevac spremačica ima rođendan na gdje su organizirali brojne ekološke akcije. Kaže samu Novu godinu? Rođena da su joj to bili neki od najuzbudljivijih događaja je u Daruvaru 1961. Do sada u djetinjstvu. Trenutno nema puno slobodnog nije radila u školi, ali joj se nije vremena jer je potpuno zaokupljena školom, ili bio problem naviknuti. Bila je ispravlja ispite ili daje instrukcije kako bi popravila zaposlena u Tvornici električnih kućni budžet jer radi pola radnog vremena. Inače žarulja, a onda je ostala bez posla i voli izrađivati nakit od perlica, fimo mase i sl. dospjela na burzu. Zadovoljna je kod nas i jako se dobro Voli pogledati dobar film ili se opustiti uz dobru sprijateljila s kolegicama. Slobodnog vremena ima malo knjigu ili glazbu. Zadovoljna je svojim radnim jer ima dosta posla kod kuće. Ima dvoje djece, Kristijana mjestom, vjeruje da se dobro snašla, da su je svi i Kristinu koji su pohađali našu školu. Voli čitati časopise, dobro prihvatili i kaže da su djeca u našoj školi filmove baš i ne gleda, sapunice pogleda tu i tamo, voli jako dobra. Posebno joj je drag, naravno, njezin životinje, a najviše pse i mačke. U životu želi zdravlje 5.e razred koji jako voli, iako su ponekad malo u obitelji, da joj djeca budu sretna i da ima posao do „nestašni“. Životna joj je želja posjetiti Sjedinjene mirovine.

Američke Države i vidjeti Grand Canyon.

Razgovarale: Ivona Medved i Ivana Aničić, 6.a te Martina Lovrić, 6.c

Željka Loborinec

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

17

U školi i oko nje

Božica Šamec

One nisu samo naše učiteljice nego i ponosne bake

Unuci nam uljepšavaju život „Kad svoju unučicu uzmem u ruke, svi moji problemi nestanu pred njezinim pogledom.” (baka Ankica) „Možeš me spužvom skupljati po podu kad mi Noah da pusu.” (baka Natalija) U životu svakog djeteta posebno mjesto zauzimaju djedovi i bake. Oni su ti koji nas obično čuvaju kad su mama i tata na poslu, koji nas često razmaze darovima odvajajući nesebično od svojih mirovina i čija velika ljubav i pažnja, tople riječi i savjeti ostavljaju neizbrisiv trag u našem srcu i pretvaraju se u nježnu uspomenu kad odrastemo. Tako je i sa mnom. Nažalost, jedna baka i jedan djed su mi umrli i zbog toga sam jako tužna, ali imam djeda Dragu koji me mazi i baku Dragicu koja za mene uvijek nešto fino skuha i kad idemo u grad, nešto mi kupi. I znam da sam ja njihova velika ljubav i radost.

Tako o svojim unucima govore i neke od naših profesorica.

Jedne su bake već duže vrijeme, a druge su to postale tek nedavno. Svima je zajedničko jedno - dok su nam govorile o svojim unucima ili unukama, s lica im nije nestajao osmijeh, a iz očiju sjaj. Raznježile su se i u svim njihovim rečenicama postojala je samo jedna glavna riječ - ljubav.

Marta Čepin, 7.b

baka Ankica Stanić i unuka Ivana „Kad svoju unučicu uzmem u naručje, kad mi dotakne obraz svojim malenim ručicama, nasmije se i zaguguće, svi moji problemi odu zbogom, sve što me tišti i leži mi na srcu, nestane pred njezinim pogledom. U tom trenutku za mene ne postoji ništa drugo osim nje. Ah, lijepo je imati unučicu. I suprug i ja smo jako ponosni na nju. Često mi zna reći da mu je naša unuka najljepša na svijetu i pita me je li to zato što je naša, pa ne može biti objektivan, a ja mu odgovaram da je i meni najslađe dijete na svijetu”, progovorila nam je profesorica Stanić o svojoj mezimici Ivani s posebnim sjajem u očima i širokim osmijehom. Ivana je stara svega četiri mjeseca pa dane provodi u spavanju, igri i proučavanju svega oko sebe. Najviše voli zaspati na rukama, a kad zaspi, ne budi se do jutra. Nikakva buka njoj ne smeta.

Jako je dobra, mirna i samo bi se mazila.

baka Natalija Krznarić i unuk Noah Leon Noah je star godinu i pol i najveća je bakina radost. Kad je prvi put rekao „baka Našaša“, dobio je za nagradu velik crven auto i sva četiri Telettubiesa. Najdraži mu je Po s kojim rado pjeva i pleše. Uživa kad mu baka prije spavanja pjeva pjesmice, a najlakše zaspi uz Love Secret iz Buddha Bara. Baka kaže da je možeš „spužvom po podu skupljati“ kad joj Noah da pusu.

Jedino je žalosna što joj unuk živi na drugoj strani Zagreba pa se rijetko viđaju. Inače, Noah je pravi majstor! Stalno je u ozbiljnom poslu: „paji“ kojekakve tipke, „kukec“ (čekić) i odvijač su mu stalno u ruci i uopće nikoga „ne doživljava“ kad je kod svog radnog stolića u društvu plastičnih vijaka, prekidača, gumbića i slično. Kad vidi da netko puši, odmah viče: „Huj, geta!” (Fuj, cigareta!) Baka je silno ponosna na njega i jedva čeka školske praznike da ga može čuvati. „Kad malo poraste, dovest ću ga u školu da vidite najljepše, najbolje i najslađe dijete na svijetu i okolici“, ponosno obećaje baka Nataša.

18

broj 15 - siječanj 2007.

U školi i oko nje

baka Anica Grgić i unuk Dominik „Dominik je najbolji unuk, najslađi, ma slatko moje malo!” bile su prve riječi profesorice Anice Grgić kad smo je zamolile da nam kaže nešto o svom unuku. Kao što vidite na slici, zaista je sladak i njegova baka ne pretjeruje. Primijetile smo i da ima bakine plave oči na što je ona posebno ponosna. Dominik, kao i svaki dečko, obožava sve igre loptom i autiće pa je stalno u nekom pokretu, tj. igra se njima i puže po podu jer još nema ni godinu dana pa ne zna dobro hodati. Voli i slikovnice, naročito one sa životinjama. A kada netko krene prema vratima, odmah mu je pod nogama, pruža ručice i viče: „Pa, pa!” jer želi u šetnju. Na prve zvukove glazbe počinje se ljuljati u ritmu pjesme i odmah je spreman za ples. Baka uživa u svakom trenutku provedenom s njim i često ga viđa jer joj se kći doselila, kako voli u šali reći, točno između dviju baka, da ga obje mogu viđati kad god požele.

baka Ana Floreani i unuka Neva Naša profesorica iz matematike baka je neodoljivoj Nevi koja je, kao i njezina baka, vrlo vješta u računanju, iako ima samo dvije i pol godine. Osim toga ima odličan sluh i glas i nastupa u dječjem zboru „Bajka”. Kad joj mama želi obavti neke kućanske poslove, samo upali radio i Nevica onda pleše i pjeva. Obožava šetnje, a najdraža igračka su joj kišobrani. „Mali ili veliki, šareni ili jednobojni, nije važno. Padala kiša ili sjalo sunce, bez kišobrana se nikamo ne ide”, objasnila nam je baka Ana i još dodala u šali: „Iako je rođena u Zagrebu, osjeća bakine dalmatinske gene pa jedva čeka da stignemo u Dalmaciju da može šetati rivom i osluškivati more. A kada zapliva, kao ribica je, srasla s morem, i ne može je nitko nagovoriti da izađe iz njega, jednostavno ga obožava.“ Kad je u bakinom stanu, provede sate proučavajući školjke. Baka, naime, ima jako veliku zbirku morskih školjaka. Neva ih gleda, ali ne dira jer baka tako kaže. „Poslušna je, ali malo sam je i razmazila. Što mogu, ne mogu si pomoći kad je to stvorenje tako slatko. To je, uostalom, dužnost baka i djedova, kad već ne smijete razmaziti svoju djecu, onda si date oduška s unucima. Ona je naša ljubav, zlato i veliko veselje!” zaključila je zaneseno baka Ana.

baka Ana Karlo i unuke Karla i Mara Profesorica engleskog jezika Ana Karlo ima dvije prekrasne unuke, Karlu i Maru. Karla će uskoro navršiti pet godina, a Mara ima godinu i pol. Karla, za razliku od neke djece, obožava ići u vrtić i jedva čeka da vidi svoje tete i prijatelje. Tamo ide stopama svoje bake i već uči engleski jezik, a baka ponosno tvrdi da je s četiri godine znala sve brojeve na engleskom. „Jako je društvena, samostalna i voli biti glavna i zapažena.

Mara je drugačija, mirna, tiha, povučena i jako se voli maziti.

Puno toga već razumije, puno riječi govori, i sada već trčkara sobama jer je prohodala s godinu dana. Zajedničko im je to da obje vole puno papati i obožavaju crtiće. Vole se zajedno igrati, a prvo što Mara pita kad se probudi je: „Gdje je Kaja (Karla)?” Često sam s njima, naročito s Marom jer je čuvam kad radim poslije podne, a ono što je najvažnije je da ih jako volim.”

Razgovarale: Marta Čepin, 5.a i Dora Ilijaš, 8.a

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

19

Predstavljamo vam učiteljicu Ljiljanku Bajić Naoružana velikim strpljenjem i ljubavlju prema djeci trideset i šest godina provela je u OŠ „Granešina” nesebično pomažući svima kojima je to bilo potrebno!

S djecom i za djecu Gdje ste rođeni?

Rođena sam u Koprivnici gdje sam i provela najljepši dio svoga djetinjstva.

Recite nam nešto o svom djetinjstvu.

Bilo je lijepo, veselo i sretno. Imala sam puno prijateljica s kojima sam se družila. Kao dijete sam bila vrlo sramežljiva (kao i sada u nepoznatom društvu). Nigdje se nisam voljela isticati. Pohađala sam Muzičku školu, gdje sam učila svirati klavir, pa sam puno putovala i sudjelovala na raznim svečanostima. Iako nisam previše voljela ići u muzičku (jer sam se kao i svako dijete voljela igrati s vršnjacima, a ne kod kuće po cijele dane vježbati), uspješno sam je završila. Slobodno vrijeme provodila sam čitajući. Nakon osnovne upisala sam Učiteljsku gimnaziju.

Kakva ste bili učenica u osnovnoj i srednjoj školi?

U trećem razredu osnovne u Bjelovaru

20

U nižim razredima bila sam odlična učenica, a kasnije vrlo dobra. Najdraži mi je predmet bio zemljopis zato što sam uvijek imala želju za dalekim putovanjima, upoznavanjem drugih ljudi i njihove kulture. Nažalost, želja mi se nije ostvarila, ali još ima vremena. Zbog toga gledam na televiziji putopise i zamišljam da sam i ja na tom putu.

Jeste li imali neki dječji san i je li se ostvario?

U mladosti sam željela biti glumica.

Voljela sam čitati i uživjeti se u sve uloge. Htjela sam postati slavna. I danas, kada čitam neki tekst, uživim se, kao da sam i ja u njemu. No, život me odveo drugim putem.

Imate li veliku obitelj?

Imam supruga, dvije kćeri i mamu.

Kćeri su udane. Jedna živi sa suprugom i djecom u Rijeci, a druga sa suprugom i djetetom sa mnom u obiteljskoj kući. Imam i troje unučadi:

dvije unuke, Niku i Beattu, te unuka Vedrana.

Bez suknje u školu Što Vam se neobično u životu dogodilo?

S obzirom da sam imala dvoje djece koje je trebalo prije posla nahraniti i spremiti za školu, uvijek sam u zadnji tren išla na posao. Jednom sam u brzini obukla kaput i otišla u školu. Tek sam tada shvatila da sam zaboravila obući suknju.

Zašto ste željeli biti učiteljica od prvog do četvrtog razreda?

Volim raditi u nižim razredima. Djeca su u toj dobi tako vesela, iskrena, spontana. Povjeravaju mi sve svoje tajne. Uvijek sam se trudila da im sa mnom bude toplo i ugodno. Cilj mi je bio i da ih pritom naučim što više i mislim da sam u tome uspjela. Mnogi su moji učenici sad već odrasli ljudi koji imaju svoju djecu, a njihova djeca su danas moji učenici.

Na trećoj godini Učiteljske akademije u Čakovcu broj 15 - siječanj 2007.

Sa 2.b razredom 1974. u „Pionircu”

S veseljem na posao Jeste li kada požalili zbog odabira zanimanja?

U svakom poslu postoje lijepi, ali i ružni trenutci. Sretna sam što mogu reći da sam u ovom poslu doživjela jako puno lijepih trenutaka. I, evo, nakon trideset i šest godina jako mi je žao što idem u mirovinu jer još uvijek volim raditi. Sve ove godine su prebrzo prošle.

Znamo da daleko stanujete. Je li Vam naporno putovati svaki dan od kuće do škole?

Idem s veseljem na posao. Jedva čekam da vidim svoje učenike i kolegice s kojima radim.

Kako ste došli u Granešinu?

Došla sam na zamjenu u treći razred 1970. godine na mjesec dana.

Pokazala sam se dobrom učiteljicom i ostala 36 godina, gotovo čitav svoj radni vijek. Onda se još ni roditelji mojih sadašnjih učenika nisu rodili.

Ovo mi je deveta generacija učenika.

Pitanja na brzaka • Najdraže jelo? Patka s mlincima.

• Najmrže jelo? Pizza.

• Jelo koje možete najbrže pripremiti? Postala sam „profesionalka” u brzom spravljanju juha, palačinki i zljevanke.

• Najluđa noć? Maturalac na Varaždin Brijegu. Prvi put smo bili negdje bez roditelja, ludovali i zabavljali se cijelu noć.

• Najljepši dan? Vjenčanje i rođenje djece.

• Najsretnija godina? 1970. kada sam dobila posao i uselila u novi stan.

• Najdraže godišnje doba? Sva su mi godišnja doba lijepa, ali mi je jesen najdraža. Bogata je, plodna, sjetna.

• Hobi? Bavila sam se sportom, igrala sam graničara, rukomet i košarku u školi. Volim čitati.

• Neobičan susret? Nedavno sam srela kolegicu s kojom sam išla u gimnaziju, a nismo se vidjele 45 godina. Ona me prepoznala, prišla mi i pozdravila me. Kada sam je pitala kako me prepoznala, odgovorila mi je da sam ostala ista i da ću joj uvijek ostati u dobrom sjećanju jer sam uvijek bila vesela.

U razredu, na satu glazbene kulture

list Osnovne škole „Granešina“

Koja Vam je generacija ostala u najljepšem sjećanju?

Sve su mi generacije bile drage, ali bih možda izdvojila generaciju rođenu 1993. (sadašnji 7.a). Učenici su bili jako dobri, privrženi. Možda i zato što sam s njima bila u Školi u prirodi u Crikvenici, gdje sam ih u šest dana, bez roditeljske skrbi, bolje broj 15 - siječanj 2007.

upoznala. Te sam godine mislila da ću ići u mirovinu pa sam se i ja za njih više vezala.

Najnestašniji postupak učenika?

Nedavno je kćerka došla po mene i ušla u razred. Djeci sam rekla da je to moja kći, a jedna učenica me upitala: „Joj, učiteljice, imate tako veliku kćer, a još ste živi!” To me nasmijalo do suza.

Nema više tolike prisnosti Prosvjetni djelatnici nekad i sada?

Sve vam je to isto. Pravi učitelj uvijek ostaje učitelj i prema svima je ljubazan. Jedino što primjećujem je da nema više tolike prisnosti između učenika i roditelja s jedne i učitelja s druge strane. Prije smo učenike bolje poznavali i proživljavali s njima i njihovom obitelji sve dobro i loše.

Sada su i djeca i roditelji drugačiji tako da odradiš svoje i ideš kući.

Nemojte misliti da nas nije briga za djecu, ali se učenici danas manje povjeravaju učiteljima i teško saznaš nešto o njihovim brigama.

Dočekali ste i još jednu novu školsku zgradu. Kako Vam se sviđa?

Lijepa je, naravno. Sve je novo i blista.

Učionice su svijetle i prozračne, samo su hodnici malo preuski. Učenika je puno, a prostora malo.

Kako zamišljate svoj daljnji život bez rada u školi?

Posvetit ću se više obitelji, čitat ću i biti u stalnom kontaktu s kolegicama.

Razgovarala: Valentina Sever, 7.a

21

Prijateljsko čavrljanje

Unuke Nika i Beatta

Predstavljamo vam svestranog čovjeka: oca, pravnika i ljubimca publike, pjevača grupe

Mladena Bodalca

NE UČITE ZA OCJENE NEGO ZA ŽIVOT Kao strastveni nogometni navijač, Mladen Bodalec je u subotnje prijepodne napeto gledao svog sina kako „hakla” nogomet u dresu Nogometnog kluba Dubrava na Klaki. Nakon utakmice razgovor smo započeli u ugodnom raspoloženju.

Sinu prije svega prijatelj

Igra li Vaš sin nogomet na Vaš nagovor ili iz ljubavi?

Iz ljubavi, naravno. Èesto se roditeljima dogaða da svoje nerealizirane ambicije ostvaruju preko djece. To zna èesto biti pogrješno. Jedini ispravan put je da te dijete primi za ruku i veli: „‘oæu to i to.“ Dok je u njemu toliko entuzijazma i želje za igranjem, to ima smisla.

22

Djetinjstvo neimaštine i radničkih plaća Gdje ste roðeni?

Roðen sam u Loboru, u Zagorju.

Samo sam dvije godine tamo živio.

Prije četrdeset i pet godina došao sam ovamo u Dubravu i ne mièem se iz nje.

Kakav je Vaš odnos sa sinom?

Moj sin ima devet i pol godina.

Nastojim mu biti prijatelj, a tek potom roditelj i odgojiti ga najbolje što znam za ovaj svijet koji je razlièitiji od onoga u kojemu sam ja odrastao.

Jeste li strog otac? Èovjek je više strog iz straha da se djetetu nešto ne dogodi, znajuæi za vlastita iskušenja i opasnosti, za sve negativno što mu se u djetinjstvu i životu dogodilo. Djeca nikada ne razumiju zašto im nešto branimo.

Nastojim naći neku mjeru u svemu mene su roditelji prestrogo odgajali.

Možda moj pristup i ne bi bio tako loš kada bi svi roditelji tako odgajali svoju djecu. Imate puno razmažene djece, neodgojene. Danas to zovu hiperaktivnošæu čak i onda kad se ne radi o tome. Doista je teško odluèiti se za koji svijet djecu odgajati.

Što radite u slobodno vrijeme?

Igram rekreativno veæ trideset godina ping-pong. Sada sam u prvom kolu, u jednoj rekreativnoj ligi Zagreba.

Nisam profesionalni igraè, ali nisam ni loš za rekreativca. S deèkima ponekad igram i nogomet.

Sin i kći Imate li vremena za obitelj s obzirom da Vam karijere pjevaèa i odvjetnika oduzimaju puno vremena?

Ma imam. Sve se može uskladiti kad se želi. Zato volim odvjetništvo jer je to zanimanje u kojem sam odluèuješ koliko æeš raditi u životu. broj 15 - siječanj 2007.

Koju ste školu pohaðali i kakav ste bili uèenik?

Godine 1965. krenuo sam u Osnovnu školu „8. maj“ (danas je to Osnovna škola Marije Juriæ Zagorke) i sve razrede prošao s odliènim. Još i danas imam nalivpero koje sam dobio za odlièan uspjeh u svih osam godina.

To je jedna lijepa uspomena. Èovjek se nekada s nostalgijom sjeæa bivših vremena, mada je to bilo djetinjstvo neimaštine i radnièkih plaæa. Ne možete uopće zamisliti kako je to bilo - ni televizora nismo imali. Zbog toga se danas ne optereæujem stvarima: televizorima, mobitelima…

Najdraži predmet hrvatski Koji vam je predmet bio najdraži u školi?

Mislim da mi je hrvatski bio najdraži.

Volio sam dosta èitati. Najzanimljivije razdoblje mi je bio hrvatski realizam: Ante Kovaèiæ, Silvije Strahimir Kranjèeviæ… Opæenito, dosta sam se na to „furao”.

te gitare i pojaèalo u nekakvu hladnu mjesnu zajednicu, slažemo repertoar (strane pjesme, jer nismo pisali svoje pjesme), sve u nadi da æe nas jednog dana ugrijati sunce.

Tada se to dogodi. (Kao i ova djeca koja igraju nogomet. Nekome æe se posreæiti. Neki æe napraviti nešto u profesionalnom nogometu). Uza sve talente moraju se i nekakve zvijezde posložiti. Kada je taj prijatelj otišao u Prljavo kazalište, ja sam nastavio studirati. Došao je jednu veèer k meni

Tko vam je bio uzor dok ste maštali o karijeri pjevaèa?

Bio je jedan interesantan lik, Paul Rogers iz grupe Bad company, kojega je bolje opisati kao opernog pjevaèa u rock & rolu (kao i Freddy Mercury iz Queena). Imali su odliène pjesme i to sam strašno volio.

Hoæe li karijera pjevaèa „patiti“ zbog karijere pravnika?

Ne. Tu svoju „podvojenost“ (prije podne pravnik, naveèer pjevaè rock & rola) shvaæam maksimalno ozbiljno.

Predano se posveæujem i jednom i drugom poslu. Mi smo stari preiskusni lisci da bismo dozvolili da ne budemo najbolji u svojim poslovima. Svjesni smo da na koncertima moramo biti najbolji što možemo i da smo se za to trudili.

Harmonika, „špigl” i mjesna zajednica Kako ste dospjeli u Prljavce?

Sve je krenulo s pjevanjem i sviranjem u crkvi. U školi je profesor glazbenog vidio kako sam pjevao neku pjesmu (ne sjeæam se koju). Rekao mi je da roditelji doðu na razgovor kako bismo se dogovorili da sviram harmoniku.

Meðutim, roditelji nisu bili zainteresirani za to pa su drugi deèki svirali i išli kasnije u glazbene škole.

To mi je ostalo „negdje zapisano“.

Stvarno sam volio glazbu. Znao sam pred špiglom pjevati i misliti: „Kad bih ja bio popularan!“ O tome sam maštao èak i u veæoj mjeri nego što to druga djeca rade. Nadao sam se, sanjario. I onda su došli neki deèki s idejom da napravimo jedan ulièni bend. Bila su to dva brata od kojih je jedan kasnije svirao u Prljavom kazalištu. Preko njega sam i ja tamo nakon šest-sedam godina došao.

Onda smo mi nešto vježbali. Nitko nema auta, vani -10°C. Mi nosimo

list Osnovne škole „Granešina“

Doista sam bio impresioniran stvaranjem ove države i uvjetima u kojima je stvorena. Imao sam i tu sreæu da sam pjevao neke pjesme koje su doista ostale zapamæene.

Pjesma Ruža hrvatska je iz 1988. godine, dvije godine prije uvoðenja višestranaèja u Hrvatskoj, tri godine prije poèetka rata, prije stvaranja ove države i nije sluèajno da se pjevalo o Hrvatskoj. Ukazivali smo na svijet koji nas okružuje. Sve ono što vidimo pokušavamo pretoèiti u pjesmu. Nije sluèajno da mi domoljublje duboko u sebi nosimo i nije sluèajno da su te teme i te pjesme Prljavog kazališta stvorene baš u taj trenutak.

Ljudi se prepoznaju u našim pjesmama Kakav je osjeæaj pjevati pred mladom publikom koja vas smatra svojim idolom?

Dobar je to osjeæaj. Ne možeš svega toga biti svjestan. Susret s takvom publikom je svaki put iznova novi ushit i fantazija osjeæaja. Svaka je publika na svoj naèin draga.

Ljubav prema domovini nije neka novokomponirana politička izmišljotina. Još su stari Latini rekli „pro patria vitam donamus“ (u slobodnom prijevodu - domovini rado damo život) i kad bi èovjek imao dva života, uvijek bi jedan rado dao domovini. i rekao da postoji jedna grupa Patrola koja je ostala bez pjevaèa te bih li ja pjevao s njima (imali su tada veliki hit koji se i danas može èuti na radiju).

Pristao sam. Svirali smo u svim glavnim gradovima one bivše države.

Imali smo promociju albuma. Otišao sam u vojsku i došao je poziv Prljavog kazališta jer su se razišli s pjevaèem.

Otada pjevam u toj grupi.

Domovina u srcu Poznaju Vas kao velikog domoljuba.

Kako ste se osjeæali krajem 80-ih pjevajuæi Ružu hrvatsku na Trgu? broj 15 - siječanj 2007.

Možete li opisati svoj odnos sa zagrebaèkom publikom?

Na koncertima u Zagrebu uvijek mi se otme da je tu najveæa odgovornost i draž - svirati u svom gradu. Doðu i djeca, susjedi, poznati, prijatelji i tek kod kuæe pokažeš što radiš po svijetu i Hrvatskoj. Postoji neki fluid s publikom jer su pjesme progovarale o malim ljudima, svijetu koji nas okružuje. Buduæi da su se ljudi prepoznavali u tim pjesmama, to je bio i recept za dugu vjeènost grada i zbog toga smo uvijek bili tako povezani sa zagrebaèkom publikom.

Utrkivali smo se s drugim bendovima.

Svirali smo na Dolcu 1994. gdje nitko prije i nitko poslije nije svirao. Svake godine malo sviramo i maturantima na Jarunu, pa susreti s našim sportašima, humanitarni koncerti... to je uzrok da se uzajamno cijenimo, poštujemo i volimo. Želite li nešto poručiti našim èitateljima? Želim ovom prilikom pozdraviti sve èitatelje školskog lista Feniks i zaželjeti im puno uspjeha u životu i radu. Ono što jako žele neka im se i ostvari. Za to treba puno truda. Želim im još reći da ne uèe toliko za ocjene nego za život, jer je znanje jedino što im nitko ne može oduzeti.

Razgovarala: Dora Ilijaš, 8.a

23

Poznati u Feniksu

Meni mobitel služi samo da uspostavim vezu s nekim, a ne za dulje razgovore. To je otuðujuæe, a s novim mobitelima izgledaš kao astronaut. To je prestrašno.

Koliko je svakodnevno bavljenje sportom korisno za naše zdravlje

U zdravom tijelu zdrav duh Aktivno bavljenje sportom utječe na razvoj naših motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i usporava starenje organizma. Srce sportaša je skoro duplo veće od osobe koja se na bavi sportom.

V

elik broj djece bavi se raznoraznim aktivnostima, neke im služe samo za rekreaciju, a neke za učenje nečega što će iskoristiti za daljnju budućnost. No isto tako, sve veći broj djece ne bavi se ni sa čim već sjedi pred televizorom ili pred računalom uz izlike da su igrice zanimljivije od drugih aktivnosti ili sporta.

Koliko je bavljenje sportom presudno za naš psihomotorički razvoj upitali smo, a koga drugog nego, profesora tjelesne i zdravstvene kulture Ivicu Modrića. „Jedna od najvažnijih karakteristika tjelesnog vježbanja je zadovoljenje potrebe za kretanjem koju ima svaka osoba. Naravno, kroz sport kao disciplinu, čovjek se pridržava određenih pravila tako da dozira i primjenjuje tehniku i taktiku

24

određenog sporta što posredno ili neposredno utječe na razvoj određenih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Time dolazi do promjene cijelog antropološkog stanja osobe sportaša. Dovoljno je reći da je srce sportaša skoro duplo veće od osobe koja se ne bavi sportom.

Aktivno bavljenje sportom usporava cjelokupan proces starenja organskih funkcija, odnosno starenje čovjeka u cjelini.

Ima i onih koji su ispred sportaša, a to su aktivni rekreativci. U jednom tjednu aktivni rekreativac će, na primjer, u zimskim mjesecima imati ponedjeljkom mali nogomet, utorkom vježbe trbušnjaka i sklekova, srijedom sat vremena tenisa u balonu, četvrtkom vožnju biciklom, petkom

broj 15 - siječanj 2007.

trčanje. U subotu će se odmarati da bi u nedjelju s nekoliko dobrih prijatelja „skočio” na cjelodnevno skijanje u obližnju Sloveniju. Ovaj program mi je odnekud jako poznat. Ima li što bolje od toga? Preporučujem vam svakodnevno tjelesno vježbanje i to na način da sami sebi udovoljite, a da vas pritom trener ne izostavi iz ekipe.”

Osim sportom, možete se baviti i nizom drugih aktivnosti, samo da ne provodite cijele dane u kući. Izađite barem na svježi zrak i prošetajte.

Ponekad je teško krenuti. Ako vam je lakše u društvu, pozovite prijatelje pa se pođite zajedno učlaniti u neki klub. Vjerojatno ćete i tamo upoznati puno novih prijatelja.

Tea Žugec, 8.a

Vježbam uz DVD Renate Sopek (nije reklama) U školi smo proveli anketu u kojoj smo pokušali saznati kako naši učenici provode svoje slobodno vrijeme, koliko vježbaju, a koliko vremena provode pred televizorom ili računalom.

Anketirali smo dvjestotinjak učenika petih i sedmih razreda i dobili sljedeće odgovore: Osim na satu tjelesnog, u jednom tjednu 32 % učenika vježba do dva sata, 19 % tri ili četiri sata, 4 % vježba oko šest sati, a 43 % više od sedam sati.

Izvannastvnom aktivnošću koja uključuje sport bavi se 63% učenika. Nije loše.

Nažalost, čak 10 % ispitanih učenika provede više od sedam sati dnevno pred televizorom ili za računalom. Njih 13 % gleda „telku” ili „špana” igrice oko pet do šest sati, a 34 % tri do četiri sata. Preostali će za ove „aktivnosti” izdvojiti manje od dva sata.

Najviše su nas oduševili odgovori na posljednje pitanje je li zdravo baviti se sportom i zašto: „Baveći se sportom rješavamo se prekomjernog gledanja telke.” „Sport je važan za zdravlje. preporučio bih DVD Vježbe s Renatom Sopek jer skida 10 kilograma u mjesec dana. „Treba se baviti jer dobiješ snagu i imaš zdrav duh.” „Tako smo otporni na bolesti. „Trebamo se baviti sportom da nam nije dosadno.” „Zbog zabave.” „Da nemamo problema s razmišljanjem.” „Tako se djeca dobro ispušeju.” „Ako puno vježbamo, ne debljamo se.” „Sport nam daje energiju.” „Djeca se trebaju uz sport razvijati do svoje zrelosti, a onda i dalje.”

Neki od učenika rado su nam ispričali kojim se sportovima bave i zašto bi ih vama preporučili pa vam ovdje donosimo i njihove komentare.

list Osnovne škole „Granešina“

Ivana Damjanović, 7.a

„Treniram nogomet godinu dana u ženskom nogmetnom klubu „Dinamo - Maksimir“. Odlučila sam se za taj sport jer sam ga voljela igrati s prijeteljima iz ulice koji su jako dobri u tome. Treninge imam tri do četiri puta tjedno i unatoč naporu, dobro se zabavljam. Prvi trening u tjednu imamo u šumi gdje trčimo, a ostali su uvježbavanja akcija ili pucanje na gol.

Subotom i nedjeljom imamo utakmice. Odlično mi je to što prije treninga ponekad vidimo Dinamove „face“. Možda vam je čudno što cura igra nogomet, ali začudit ćete se još više kad vam kažem da jedna moja prijateljica na treninge dolazi čak iz Siska.“

Ivan Jakovljević, 7.b

„Treniram košarku u Hrvatskoj košarkaškoj akademiji „Dražen Petrović” svakodnevno po jedan sat, a subotom dva sata. Trening se sastoji od zagrijavanja, vježbi dodavanja, „finti” (malih varki protivnika) i kratkih utakmica na kraju. Visina je važna u košarci samo za one koji igraju centar i koji zakucavaju. Na vanjskim pozicijama mogu igrati i niži igrači jer je kod njih važnija pokretljivost kako bi se lakše probijali. Razigravač ili playmaker, igrač koji kreira igru, isto ne mora biti izrazito visok. Najprecizniji igrači bi trebali biti bekovi - pucači. Stoga, ako želite trenirati taj sport, ne dajte da vas spriječi niži rast.”

Marija Jozić, 5.c „Zaljubila sam se u atletiku prije četiri godine i sada treniram tri puta tjedno u klubu Zagreb. Na treninzima trčimo na dugim stazama, gdje ispitujemo svoju izdržljivost, i na kraćim stazama gdje testiramo brzinu.

Skačemo preko prepona i u dalj, bacamo kuglu, lopticu i koplje. Idemo na natjecanja gdje se družimo s djecom iz Hrvatske i iz drugih zemalja. Preporučila bih atletiku svima jar je jako zabavna.”

Josip Perić, 5.c

i

„U tenisu najviše volim igru i pobjedu. Najdraži udarac mi je backhand, a najdraža podloga brza podloga na kojoj loptica dobiva ubrzanje pa moraš puno trčati. Volim i natjecanja. Do sada sam bio u Ogulinu, Čakovcu, Podsusedu i drugdje. Nisam još osvojio medalje, ali ne odustajem jer volim taj sport i preporučio bih ga svima koji žele izraziti svoju kreativnost borbenost kroz sport.”

Romana Čulina, 5.c

„Moj odabir je definitivno plivanje i preporučila bih ga svima. Jako je zabavno i zdravo jer se vrlo skladno razvija cijelo tijelo. Do sada sam bila na 120 natjecanja u zemlji i inozemstvu gdje sam upoznala puno zanimljive djece i osvojila 10 medalja. Treniram već pet godina svakog dana u tjednu, osim nedjeljom, u klubu Dubrava. Za trening su vam potrebni kupaći kostim, kapa, naočale za plivanje, japanke, ručnik i boca s vodom. Vidimo se na bazenu!”

Ana Sunek, 5.d

„Onima koji vole vratolomije preporučila bih skokove u vodu - na glavu, salto, povratni skok... s jednog ili tri metra. Jako volim skakanje po trampolinu. Treniram u klubu Medveščak na bazenima u Utrinama i na Mladosti.

Obožavam ovaj sport koji uključuje puno putovanja i broj 15 - siječanj 2007.

25

Tema broja

ŠKOLSKA ANKETA

Doznajte koliko su ispravne vaše prehrambene navike

ZDRAVA HRANA JE POLA ZDRAVLJA Treba jesti i do pet puta dnevno raznovrsnu hranu.

Grickalice i slatkiše zamijeniti svježim i sušenim voćem te orašastim plodovima. Piti puno tekućine.

Zdrava prehrana glavni je preduvjet zdravlju i pravilnom razvoju našeg organizma, zato bismo se češće trebali zapitati koliko je ono što stavljamo u usta dobro za nas. Zdrav način prehrane, nažalost, ne prakticiramo dovoljno. Izlika nam je obično ista, a glasi da je zdrava hrana, kao što su, na primjer, variva od kelja ili poriluka, manje ukusna od nezdrave hrane. Stoga pokušavamo udovoljiti sebi, jedemo ono što više volimo, pa maminu hranu radije zamjenjujemo pizzom ili hamburgerom, a jabuku ili neko drugo voće čokoladicama i slasnim grickalicama. A kakve su posljedice toga?

Na dijeti svaki treći učenik

Istraživanja Zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je u Hrvatskoj 11% djece s prekomjernom težinom (oko 8 kilograma viška) te 5% pretile djece na što najviše utječe manjak kretanja te nezdrava hrana i piće.

Daljnja istraživanja pokazuju da samo 52% učenika doručkuje redovito, voće jede 57%, povrće 40%, a svega 33% popije pola litre mlijeka dnevno.

Zabrinjavajuća je činjenica da je do sada na dijeti bilo 29% učenika, tj. svaki treći učenik. Djeca, a posebno djevojčice, podvrgavaju se dijetama čak i s desetak godina i to često bez određenih zdravstvenih razloga.

Slijede nezdrav i totalno nametnut ideal ljepote kojim nas u zadnje vrijeme bombardiraju televizija i razni časopisi prikazivanjem pretjerano mršavih, a, po njihovom mišljenju, lijepih djevojaka. Stalne dijete i pretjerana želja za lijepim izgledom mogu dovesti do poremećaja u prehrani, tj. do izgladnjivanja što izaziva anoreksiju. Dakle, ni pretilost ni pretjerana mršavost nisu dobre i u svemu što radimo treba biti umjeren pa tako i u jelu.

26

Pet obroka dnevno

U dnevnoj prehrani trebalo bi se naći pet obroka: zajutrak (oko 8 h), doručak (oko 10 h), ručak (oko14 h), užina (oko16 h) i večera (koja ne bi trebala biti poslije 18 h), s tim da svaki obrok sadrži voće ili povrće.

Zajutrak treba činiti 30% dnevne prehrane, a najbolje je da se sastoji od voća i žitnih pahuljica u mlijeku.

Nakon zajutarka je doručak i dobro bi bilo da jutro počnete barem s jednim od ova dva obroka. Naime, nakon ustajanja energija u našem tijelu je jako niska kao i razina šećera u krvi.

Jutarnjim obrokom unosimo energiju u naš organizam i olakšavamo mu da započne s „radom”. Nakon dobrog doručka želudac se neće javiti s osjećajem „praznine” tijekom jutra, već upravo kad treba, negdje oko podneva, a to je vrijeme za ručak.

Ipak, važno je ne pretjerati s obilnošću doručka. Primjerice, jaja pržena na slanini preveliko su opterećenje za probavu i takav doručak nije zdrav.

Radije odaberite hranjive žitarice od punog zrna, crni kruh s mliječnim proizvodima i orašastim plodovima te voće ili voćni sok.

Ručak i večera bi trebali biti topli obroci.

Juhe, variva od povrća, tjestenine od integralnog brašna, rižota od neljuštene riže s plodovima m o r a , perad, riba i sl. bolji

su izbor od pizze, ili prženih krumpirića.

Jelo pohano i prženo u dubokom ulju najveće je zlo, dok je kuhano, pirjano i pečeno u pećnici ili čak n a

________

___________

______________

________________

___________________ _

broj 15 - siječanj 2007.

Prehrambene probleme ne čini samo hrana, nego i piće. Fina pića iz trgovina često su puna konzervansa, umjetnih dodataka, šećera, ugljikohidrata i viška kalorija.

Gazirana pića zamijenite izvorskom vodom, biljnim čajevima ili voćnim sokom iscijeđenim iz voća koje imate kod kuće, i, naravno, obaveznom čašom mlijeka.

________

Dok hranu s dna ove piramide treba jesti što više, hranu s vrha treba izbjegavati. Jedenjem slatkiša i grickalica u organizam unosimo previše šećera te masti i masnih kiselina koje izazivaju loše raspoloženje, slabu koncentraciju, umor, a ujedno štete zubima, kostima, srcu, krvnim žilama i sl.

Između ručka i večere je užina koja opet uključuje voće, svježe ili sušeno, i šaku badema, lješnjaka, oraha i sl.

Ovo su preporuke nutricionista, ljudi koji se bave ishranom, ali činjenica je da većina nas rijetko kada stigne pojesti pet obroka dnevno. Neki misle i da će se pretjerano udebljati ako jedu toliko često. Međutim, treba jesti češće manju količinu hrane koja mora biti ponajprije raznovrsna jer nijedna nas namirnica ne može opskrbiti svime što trebamo.

Naranče će nam, npr., dati vitamin C, ali ne i vitamin B12 koji se nalazi u siru.

Čega trebamo jesti najviše, a čega najmanje?

Sva se hrana može smjestiti u jednu od pet glavnih grupa namirnica: žitarice, povrće, voće, mliječni proizvodi i meso Mlijeko i mliječni proizvodi su te grahorice. Čega treba jesti više, a čega važan izvor kalcija potrebnog za razvoj manje – o tome nutricionisti i znanstvenici kostiju i zubi. Djeca trebaju piti oko litru širom svijeta još uvijek raspravljaju. mlijeka dnevno ili ga zamijeniti mliječnim Najnovija prehrambena piramida govori proizvodima. da moramo jesti najviše cjelozrnih žitarica i proizvode od integralnog brašna (kukuruzni i crni kruh, neljuštenu rižu i Riba, meso i jaja važan sl.), voće i povrće, umjereno ribu, piletinu su izvor bjelančevina, sastavnih i mliječne proizvode, a da moramo dijelova svake stanice, neophodnih smanjiti unos soli, šećera i masnoća, te za rast i razvoj našeg organizma. izbjegavati proizvode od bijelog brašna, Riba i jaja sadrže i D vitamin važan kolače, slatkiše, crveno meso i brzu za pravilan razvoj kostiju i rast kose, hranu. a riba je odlična i za mozak.

___________

______________

Kad osjetimo žeđ, već je kasno

Voda je osnovni građevni element našeg Mahunarke, orasi, lješnjaci, organizma, čini oko 70 posto njegova bademi, kikiriki, koštice ukupnog sadržaja. O njoj ovisi prijenos bundeve i sl. sadrže, između svih hranjivih tvari do stanica u ostalog, magnezij i vitamin B1 kojima se iskorištavaju, nužna je za koji su važni za mišiće i živčani regulaciju tjelesne temperature, sustav. Grickajte ih umjesto određuje količinu minerala i grickalica. otrovnih tvari u našem tijelu. Zato u tijelo, osim hrane, moramo Voća i povrća nikad unijeti najmanje litru i pol dosta. Zbog goleme tekućine dnevno. Ne smijemo količine vitamina i minerala piti tek kad smo žedni jer u koje sadrži treba ga jesti trenutku kad osjetimo žed, svakog dana. Pojedite tijelo je već dulje vrijeme bananu punu kalija za jače bez vode, dehidrirano, srce i krvne žile, naranču aktivnost metabolizma s vitaminom C za snažan već je usporena. Ako imunitet i mrkvu za zdrave redovito, svakih sat oči. vremena popijete čašu vode, već Svakodnevno treba jesti nakon dva tjedna cjelozrne žitarice i njihove opazit ćete proizvode (crni kruh, neljuštenu razliku. Tijelo rižu, tjesteninu od integralnog će se naviknuti brašna i sl). Zdrava su i biljna ulja na stalan Ivana poput sojinog, suncokretovog i d o t o k Damjanović, maslinovog. tekućine, 7.a a

________________

____________________ NO INTEGRAL BRAŠNO

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

27

Tema broja

roštilju s malo ma-snoće, manje štetno.

Voda najzdravija

Kakve sve tajne skriva jabuka

KRALJICA VOCA /

Od najdavnijih vremena do danas stalni je čovjekov pratilac. Drevni su narodi davno spoznali njezinu hranjivu, ali i ljekovitu vrijednost, a današnja medicina je potvrdila da nas štiti od brojnih bolesti pa čak i od raka. Zato liječnici preporučuju da godišnje pojedemo oko 40 kilograma jabuka.

U

osvit ljudske civilizacije čovjek je preživljavao loveći divlje životinje i skupljajući divlje plodove i korijenje. Među plodovima je bila i ona – divlja jabuka, koju je Bog, prema Bibliji, stvorio tri dana prije čovjeka.

Tisućljećima je bila stalni čovjekov pratilac.

Dokaz tome je njeno spominjanje u mitovima starih civilizacija te brojni crteži jabuka na predmetima starim nekoliko tisuća godina pronađenim u Mezopotamiji, Grčkoj, Rimu i drugdje. Njezini su osušeni ostatci pronađeni među iskopinama u Jerihonu koje datiraju iz otprilike 6500. g. p.n.e. i u grobnici kraljice Pu-Abi u Uru (Južni Iran, oko 2500. g. p.n.e). Opisuje ju Homer u Odiseji te rimski i grčki povjesničari i pjesnici poput Horacija i Plinija Starijeg. Prema najnovijim istraživanjima provedenim DNA analizom, čini se da je potekla iz doline Ili koja se nalazi na oko 1500 metara nadmorske visine, na granici Kine i Kazahstana gdje i danas uspijeva mala izolirana vrsta Malus sieversii stara više od 4,5 milijuna godina.

Omiljeno voće Grka i Rimljana Grci su je prvi pripitomili, uzgajali i širili po Mediteranu, a od njih su je preuzeli Rimljani

28

koji su je obožavali. Uzgajali su oko 36 vrsta jabuka i prvi su napravili skladišta u kojima su ih čuvali da bi u njima mogli uživali cijele godine. Od njih potječe uzrečica “ab ovo usque ad mala” (od jajeta pa do jabuke) jer im je svaki veći obrok započinjao jajetom, a dovršavao se jabukom. Ona je bila cijenjen desert, koji ne samo da je lijepo mirisao, imao divnu aromu i slatkoću, nego je bio i ukras stola.

Iz Rima su se jabuke širile u zemlje današnje zapadne Europe, a najbolje ih je prihvatila Francuska, točnije Normandija: tu se proizvodnja jabuka unaprijedila i povećala, a započela je i prerada u ponos kraja – jabukovaču ili jabučno vino. Iz Francuske potječe i slavno piće kalvados, koje nastaje iz jabučnog vina, a okus mu je poput vrlo jakog vina ili vinjaka.

Kod nas podcijenjena Naši preci su je zatekli na ovim prostorima i stigla je vjerojatno iz Grčke ili Rima. Uz šljivu, bila je najrasprostranjenije voće naših krajeva. Jabuka odlično rodi, skromna je voćka, tj. ne zahtijeva poseban tretman, ali je u nas podcijenjena. Svake godine propadaju velike količine uroda, iako se može iskoristiti na jako puno načina: skladištenjem, proizvodnjom soka, jabučnog vina i octa, broj 15 - siječanj 2007.

I mi smo obilježili njezin dan

JEDNU DNEVNO ZA ZDRAVLJE

Znate li da osim Majčinog dana, Dana učitelja, Dana državnosti i sličnih „dana“ postoji i jedan posvećen ni manje ni više nego - jabuci. Važan datum je 20. listopada pa smo ga i mi obilježili u našoj školi. U kuhinji su tog dana na meniju bile jabuke, a kotrljale su se one i po našim razredima i hodnicima. Bile su tema sastavaka, služile kao modeli na satu likovnog, krasile su panoe i bile glavna tema razgovora na satu prirode i društva. Zašto jedno voće ima svoj dan, pokušali smo saznati od naših učiteljica. „Jabuka je jako zdrava za organizam, sprječava razne bolesti, i djeca bi je trebala svakodnevno jesti kao, uostalom, i svo drugo voće umjesto slatkiša i raznih grickalica. Ona čak čisti zube i tako ih štiti od karijesa. Sa svojim đacima sam se dogovorila da ćemo svakog dana pojesti barem jednu jabuku”, srdačno nam je objasnila učiteljica Ljiljanka Bajić. Evo, sad znate u čemu je tajna, pa ne zaboravite ni vi pojesti jednu dnevno.

Petra Baričević, 5.a

U Poljoprivrednoj školi na neobičnom festivalu

Tema broja

preradom u džemove, kompot i marmeladu. Jabuka se može sušiti, ušećeriti i pripremiti kao žele. Volimo je u kolačima, pitama, kompotima, sirovu ili zapečenu.

Čuvarica organizma Od sveg voća sadrži najviše korisnih tvari za naš organizam i brojna su istraživanja potvrdila uzrečicu da „jedna jabuka na dan tjera doktora iz kuće van”. Ona štiti od raka, snižava loš LDL kolesterol u krvi, a povećava dobar HDL, snižava povišeni krvni tlak, poboljšava i čuva pamćenje te pomaže u sprječavanju Alzheimerove bolesti (gubitak pamćenja). Također pomaže dijabetičarima, pri prehladama i upalama gornjih dišnih puteva, štiti jetru, srce, dobra je za probavu i - sprječava karijes.

Naime, jedenjem jabuke uništavamo čak 90 posto bakterija u ustima.

ZANIMLJIVOSTI Od najdavnijih vremena bila je simbol zdravlja i ljepote, mladosti, plodnosti i besmrtnosti, a u Rimskom Carstvu i simbol snage.

Raste na područjima koja imaju jasno određeno zimsko razdoblje, od 30. do 60. stupnja zemljopisne širine, na sjevernoj i na južnoj Zemljinoj polutki.

Spada u porodicu ruža kao i breskva.

U svijetu se uzgaja oko 10 000 sorti jabuka.

Stablo jabuke može živjeti i do 100 godina.

Liječnici preporučuju svakom čovjeku pojesti barem jednu jabuku dnevno.

Treba je jesti na prazan želudac, pola sata prije jela ili nekoliko sati nakon obroka.

Svježe jabuke plutaju na vodi jer jednu četvrtinu njihovog volumena čini zrak.

Koliki šalabahter! Sad znam gdje i koje Mljac, mljac! Kompotić, pekmez, vrste jabuka uspijevaju u Hrvatskoj. sokić... Što ću prije? Vidi li me tko?

Koja pila!

Ovo su, djeco, Adam i Eva!

Tog je dana sve bilo u njezinom znaku.

Proizodi i jela od jabuke: marmelade, kompoti, pite, kolači, vina, sokovi pa čak i cvjetni aranžmani.

/

UMJESTO CVIJECA JABUKE Ni ovogodišnji, deseti po redu, Dan jabuka koji organizira Poljoprivredna škola u Zagrebu nije prošao bez naše posjete. I kada mislite da ne može biti bolje, oni vas ponovno svake godine oduševe.

Učenici ove škole unazad deset godina marljivo skupljaju starinske sorte jabuka, takmiče se tko će ih skupiti više i tko će od njih napraviti najmaštovitije kreacije i izloge.

Cvjetni aranžmani s jabukama, jabuke kao odjevni ukras ili ukras stola, neobična stabla jabuka, zemljopisne mape i kojekakva druga čuda. Najluđi je bio, prema ocjeni granešinskog žirija, izlog u kojem je bila izložena sportska oprema za tenis, dresovi, reketi i teniske loptice koje su zapravo bile jabuke. Najukusniji izlog bio nam

Petra Baričević, 5.a

list Osnovne škole „Granešina“

Kakvo čudno stablo!

broj 15 - siječanj 2007.

je onaj gdje su se izlagali proizvodi od jabuka: marmelade, kompoti, vina, sokovi, kolači, pite i torte. Melem za oči, nepce i dušu.

U školi ističu da im je cilj ove manifestacije sačuvati bogatu hrvatsku kulturnu baštinu u kojoj jabuka zauzima važno mjesto te osvijestiti posjetitelje koliko je ovo voće korisno.

U isto vrijeme održava se i Dan otvorenih vrata Poljoprivredne škole.

Možete slobodno razgledati cijelu školu, posebno su zanimljivi rasadnici puni najraznovrsnijeg bilja i cvijeća, i pitati sve što vas zanima ako se tamo želite upisati kad završite osnovnu školu.

Jedva čekamo sljedeći Dan jabuka u Poljoprivrednoj školi i pozivamo i vas da nam se pridružite.

Ivana Sikora, 7.b

29

Obilježili smo Dan zdravih zubi

ZDRAVI ZUBI ZA BLISTAV OSMIJEH Zube treba prati nakon svakog obroka i za to treba odvojiti barem deset minuta. Najbolje su četkice sa srednje tvrdim najlonskim dlačicama zaobljenih vrhova.

Dvaput dnevno treba koristiti zubni konac.

Imati lijepe, zdrave i blistave zube nanizane u neodoljiv osmijeh svačija je želja. No, ništa ne dolazi samo od sebe. Da biste to postigli, potrebno je brinuti o zdravlju zubi, redovito ih čistiti i paziti što jedete. Kako bismo vam u tome pomogli, pripremili smo za vas mali vodič kroz umjetnost održavanja ljepote zubi.

Što je karijes?

Kada dođete k zubaru na pregled i on kaže da imate karijes, nastaje panika jer to znači bušenje. A što je, zapravo, karijes? Nakon jela u našim se ustima stvara veliki broj bakterija koje se hrane ostacima hrane. One proizvode kiselinu koja oštećuje zube, tj. izaziva truljenje zuba ili karijes. Ako ne

ŠKOLSKA ANKETA Povodom Dana zdravih zubi (koji se obilježava 25. rujna) učenici dodatne grupe iz biologije, pod vodstvom profesorice Dragice Zemljić, napravili su u školi anketu kojom su obuhvaćeni učenici 2., 4., 6. i 8. razreda, a kojom se željelo vidjeti kakve su navike naših učenika u pranju zubi. Iz ankete smo izdvojili neke nama zanimljive odgovore.

Zubara posjećuje samo kad ih zaboli zub 51% učenika nižih razreda i 20% učenika viših razreda. U nižim razredima svega 1% mora nositi zubni apartić dok u višima čak 65%. Više od tri puta dnevno zube pere 38% učenika nižih i 45% učenika viših razreda, a dulje od tri minute četka ih 40% mlađih i 21% starijih učenika.

Svega 12% mlađih i 32% starijih koristi zubni konac.

30

peremo zube, bakterija i kiseline je sve više i više. Zato ih treba prati ujutro, navečer i poslije svakog obroka.

gumene umetke jer je dokazano da se njima uklanja više zubnih naslaga

Kako prati zube?

Zube ne treba prati odmah nakon jela, već otprilike nakon pola sata.

Naime, slina nakon jela djelomično smanjuje broj bakterija i štetnu kiselost u ustima.

Treba ih čistiti u nekoliko koraka: prvo se četka vanjska strana zubi u smjeru gore-dolje, a zatim kružnim pokretima suprotnim od smjera kazaljke na satu. Nakon toga četka se unutarnja strana zubi, opet prvo u smjeru gore-dolje, a onda kružnim pokretima. Na kraju se četka grizna površina zubi.

Na četkicu treba staviti malo zubne paste i bolje je ne močiti četkicu prije stavljanja u usta.

Zubni konac obavezno Nakon četkanja treba koristiti zubni konac, on se drži omotan oko kažiprsta i provlači između zubi tako da ne dodirujemo desni jer ih može ozlijediti. Zubni je konac jako važan jer čisti prostor između zubi do kojeg četkica ne može doprijeti. Osim konca prostor među zubima može očistiti i posebna tzv. interdentalna četkica.

Dobro je zube ispirati usnom vodom koja sprječava upalu zubnog mesa i također uništava bakterije.

Kakvu četkicu odabrati?

Kad birate četkicu, pazite da glavica četkice bude što kraća i s dlačicama zaobljenih vrhova. Neke četkice imaju ravno odrezane vrhove „dlačica“ što baš nije dobro jer takve četkice oštećuju zubno meso. Dobre su četkice koje između dlačica imaju i broj 15 - siječanj 2007.

nego običnom četkicom. Birajte one s mekanim i srednje tvrdim dlačicama i to najlonskim jer imaju manje bakterija. Neke imaju na sebi i poseban dio za čišćenje jezika što je također dobro jer i na njemu ima puno bakterija. Četkicu treba mijenjati svaka dva mjeseca.

Dobar prijatelj fluor Kad biramo zubnu pastu, dobro je uzeti onu koja sadrži fluor. To je prirodni mineral koji sprječava nastanak karijesa tako što se u malim količinama „upija” u površinu zuba i ugrađuje u caklinu. Time čini zub otpornim na štetne kiseline, a dokazano je da može sam „popraviti” manji karijes.

II

NAGRADNI KUPON ZA VILU ZUBIc (ime i prezime)

Jabuka i mrkva čiste zube Zubima i zubnom mesu potrebni su vitamini iz povrća i voća, posebno vitamini C, E i oni iz B skupine, te bjelančevine i minerali poput kalcija iz mesa i mliječnih proizvoda. Najveći neprijatelj zuba je šećer pa treba jesti što manje slatkiša i oprati zube nakon svakog slatkog obroka. Zubima su jako korisne jabuka i mrkva jer ih temeljito čiste.

Zbogom, bušilice!

Većina nas strahuje od odlaska zubaru jer svaki popravak zuba boli.

Razveselit ćete se sigurno kad čujete da se u nekim ordinacijama već može naručiti jedna traka nalik na flaster

Tema broja

Osim fluora tu je i ksilitol koji također uništava bakterije. Novije paste imaju i vitamin A koji je važan za zdravlje zubnog mesa ili desni, kamilicu i kadulju koje smiruju upalu desni i obnavljaju ih, mentol za bolju prokrvljenost i sl.

(datum kad mi je ispao zub)

koja se stavlja izravno na zubno meso i služi kao lokalna anestezija, a puno je ugodnija od injekcije. Karijes se više ne će otklanjati groznom brusilicom jer su Šveđani izmislili kemijsku tvar koja u nekoliko minuta, i to bezbolno, čisti zub od karijesa i nakon toga se samo može umetnuti plomba.

Izumljeno je i cjepivo protiv karijesa, nekoliko se kapi nanese na zub i štiti ga od bakterija. Očekuje se da će biti u masovnoj upotrebi za pet godina.

Evo, nadam se da sam ovim člankom pridonijela zdravlju vaših zubi i sjaju vašeg osmijeha. Smijte se što više.

Tko je vila Zubić?

Legenda kaže da u skrivenom carstvu, nama djeci nevidljivom, živi posebna vila čija je želja utješiti djecu kojoj je ispao zub.

Poput Djeda Božićnjaka i ona ima pomoćnike, ali ne vilenjake, nego male miševe. Kad vam ispadne zub, obavijestite roditelje, ispunite nagradni kupon i stavite ga sa zubom pod jastuk. Noću će ga miševi odnijeti, a zauzvrat vam od vile donijeti mali poklon.

Kako su ljudi prali zube od najdavnijih vremena

U MODI JE BILO CRNO

Nekad su se zubi prali pepelom, koštanim prahom i mokraćom. • Zubna pasta radila se od meda i izmrvljenih rogova, a četkice su se izrađivale od konjske, veprove ili jazavčeve dlake. • Japanske gejše bojile su zube u crno da bi bile privlačnije.

U egipatskim zapisima starim oko pet tisuća godina zapisano je da su se u to vrijeme zubi čistili žvakanjem grančice biljke Salvadora persica. Ona je sadržavala esencijalna ulja koja su uništavala bakterije.

Spominje se i zubna pasta od izmrvljenih rogova i meda koja je sprječavala karijes.

Stari su Grci žvakali biljku komorač ili anis od koje su inače pekli rakiju.

Prva moderna zubna četkica zabilježena je u Kini 1498. godine, a izradio ju je kineski car od veprovih dlaka koje je umetnuo u koštanu dršku.

U to su se vrijeme u Europi zubi trljali tkaninom i pepelom, prahom od smrvljenih kostiju ili, zamislite, mokraćom za koju se zna da je dobra za zacjeljivanje rana.

Krajem 18. stoljeća počeli su Europljani izrađivati

list Osnovne škole „Granešina“

četkice od bjelokosti, drveta i metala s konjskim, veprovim, jazavčevim i svinjskim dlakama. Tek 1938. godine proizvedena ja četkica s najlonskim dlakama.

Nekada su japanske gejše zube bojile u crno, a trenutno je u Japanu jako popularna crna zubna pasta od ugljena jer on ima antibakterijsko djelovanje.

No, ne bojte se, od nje vam zubi ne će ostati crni.

broj 15 - siječanj 2007.

31

Kakve se sve tajne skrivaju s druge strane jastuka

San potrebniji od hrane Tinejdžeri trebaju deset sati sna na dan kao i mlađa djeca dok je starijim osobama dovoljno šest sati. • Nedovoljno sna uzrokuje nervozu, razdražljivost, neotpornost na bolesti, probleme u razmišljanju, govoru i sporo reagiranje.

Trećinu svog života čovjek provede spavajući, no znanstvenici još uvijek nisu pouzdano utvrdili zašto je tome tako. Većina ih smatra da spavamo kako bismo se odmorili i okrijepili organizam, ali ne i mozak koji je, navodno, u snu aktivniji nego kad smo budni. U njemu se tada odvija zamjena starih i beskorisnih informacija novima, važnijima. Dokazala je to i skupina njemačkih istraživača koji su dali ispitanicima niz matematičkih problema koji su bili lako rješivi ako se otkriju skrivena pravila sadržana u zadatcima. Ispitanici koji su otišli spavati nakon nekoliko sati bezuspješnog rješavanja problema, dvaput su brže otkrili skrivena pravila kad su se probudili od onih ispitanika koji nisu spavali. Pokušajte ovo i s pjesmicom koju morate naučiti napamet. Ponovite je prije spavanja i kad se ujutro probudite, trebali biste je dobro znati.

32

Koliko nam je sna potrebno?

Čovjeku je u prosjeku potrebno osam sati sna dnevno. Djeca i tinejdžeri trebaju oko deset sati sna dok je ljudima starijim od šezdeset pet godina dovoljno šest. Istraživanja su pokazala i da je ženama potrebno sat vremena više sna nego muškarcima.

No, količina potrebnog sna ipak ovisi o pojedincu i upisana je u naš genetski kod. Tako su neki velike spavalice, a drugi savršeno dobro funkcioniraju i s vrlo malo sna. Nikola Tesla je,

broj 15 - siječanj 2007.

na primjer, spavao svega dva do tri sata dnevno, ali si je često priuštio drijemež - kratak san tijekom dana.

To ga je spašavalo jer je dokazano da povremeno drijemanje može zamijeniti dva sata noćnog spavanja.

Što se događa kad ne spavamo dovoljno?

San je čovjeku prijeko potreban.

To potvrđuje činjenica da možemo izdržati bez hrane nekoliko tjedana dok već deset dana bez sna uzrokuje zatajenje rada mozga, a time i smrt. To je bilo odavno poznato u drevnoj Kini gdje je uskraćivanje sna bila glavna kazna. Znanstvenici proučavaju i kakve posljedice neispavanost ima na ljude i pokazalo se da nedostatak sna slabi naš obrambeni mehanizam jer se smanjuje broj bijelih krvnih zrnaca i postajemo osjetljiviji na razne bolesti.

Slabe nam mišići, vid i izdržljivost, sporo i teško razmišljamo, govorimo i

Tema broja

reagiramo, mrzovojni smo, nervozni, a mogu se pojaviti i halucinacije. Zato je za dobru koncentraciju i pamćenje u školi potrebno dovoljno sna, tj. ponekad treba poslušati savjet roditelja da idemo ranije spavati.

Spavamo da bismo sanjali

Normalan ljudski san sastoji se od pet faza, ali su znanstvenici zaključili da nam je takozvana REM faza, u kojoj se događa većina naših snova, posebno važna. Svaki čovjek tijekom noći sanja četiri do šest puta i svaki sljedeći san je dulji od prethodnog. Obično pamtimo samo snove odsanjane neposredno prije buđenja koji mogu potrajati i do 45 minuta. Snovi su nam važniji čak od samog spavanja. To je potvrđeno

FAZE SNA Prva faza sna traje svega nekoliko minuta. Mišići vam se opuštaju, moždana se aktivnost usporava, a ako vas netko probudi, ne ćete ni primijetiti da ste zaspali.

Druga je faza sna iz koje se teže budi. Sada su mišići potpuno opušteni, oči su čvrsto zatvorene i u mozgu se javljaju dvije vrste valova - jači i slabiji. Traju nekoliko sekundi.

U trećoj fazi duboko spavate, usporavaju se moždani valovi i moždana aktivnost se umanjuje.

Ta faza traje nekoliko minuta. Četvrta faza je faza s najdubljim snom i traje manje od dva sata. Moždani valovi su tada najsporiji.

Peta ili REM faza javlja se nakon sat i pol do dva sata spavanja.

Moždani valovi povećavaju svoju frekvenciju. Tijelo je paralizirano, ali nam se oči brzo pokreću po čemu je faza i dobila ime (REM ili Rapid Eye Movement). U toj fazi čovjek sanja, a zauzima četvrtinu noćnog sna.

Zadnja faza je buđenje. Moždana aktivnost se normalizira i prvo se javlja hipnotičko stanje u kojem je aktivna samo podsvjesna strana mozga. Nakon kratkog vremena budi se i naša svjesna strana.

list Osnovne škole „Granešina“

eksperimentom u kojem su istraživači u laboratoriju budili jednu skupinu ispitanika svaki put kad bi zapali u REM fazu. U drugoj su skupini jednako često tijekom noći budili drugu skupinu ispitanika, ali nakon završetka REM faze. Obje su skupine, znači, jednako spavale, samo jednoj nije bilo dopušteno sanjati. Ljudi bez snova postali su nakon sedam dana nervozni, zbunjeni i počeli su halucinirati dok su se ljudi iz druge skupine, unatoč manjku sna, ali ne i snova, dobro osjećali.

Što su zapravo snovi?

Još nitko sa sigurnošću ne može reći što su snovi i čemu nam služe, nedvojbeno je samo da su oduvijek smatrani važnima. Prema Bibliji, san faraona pretkazivao je budućnost i Bog se u snu ponekad obraćao čovjeku. U starom Rimu snovima se bavio čak i Senat, a neki su snovi utjecali na tijek povijesti kao oni koje je, navodno, usnuo Džingis-kan i u kojima mu je rečeno da mora osvojiti cijeli svijet. U moderno doba prvi se njima ozbiljno bavio Sigmund Freud.

Tvrdio je da snovi predstavljaju naše podsvjesne želje, nade i strahove.

Današnji znanstvenici smatraju da snovi nastaju kao proizvod „prerađivanja” informacija u mozgu i da sanjarice možemo odbaciti. S njima se slaže i većina stručnjaka za snove, tzv. sanjolozi, ali oni tvrde da snovi mogu nešto značiti, samo da simboli koji su spomenuti u sanjaricama nisu točni. Svaki čovjek, kažu, mora sam odgonetnuti svoje simbole. Znače li snovi nešto, morat ćete na kraju otkriti sami, a mi vam Ivan Jakovljević, 7.b broj 15 - siječanj 2007.

samo želimo duge i lijepe snove.

Zanimljivosti iz svijeta snova

Znanstveno je dokazano da vam brojenje ovčica ne će pomoći zaspati. Više pomaže zamišljanje nekog idiličnog krajolika - livade u cvatu, plaže, pustog otoka...

Izgleda da količina sna ovisi o veličini organizma. Tako žirafa spava dva sata, slon tri, majmuni oko deset sati, mačke i gušteri oko četrnaest, a šišmiši oko osamnaest sati. Što si manji, izgleda, više spavaš. Čovjek u prosjeku provede šest godina svog života sanjajući.

Mala djeca ne sanjaju o sebi do četvrte godine.

Tko hrče, ne može sanjati.

I slijepe osobe sanjaju jer snove ne čine samo slike nego i zvukovi, mirisi i dodiri.

Ako se budite tri do četiri puta tijekom noći da biste jeli, moguće je da bolujete od sindroma noćnog jedenja. Vjeruje se da je od njega bolovao Elvis Presley.

Najdulje razdoblje koje je neka osoba provela budna trajalo je 264 sata ili 11 dana. Dogodilo se to američkom srednjoškolcu Randyju Gardneru kad je 1964. nastradao planinareći.

33

Osnove neurobike - kako povećati umne sposobnosti

VJEZBANJE MOZGA V

Neobičan savjet je učenje pomoću mirisa.

Kada učite dio gradiva koji vam je teško zapamtiti, pokušajte ga naučiti njuškajući pritom neki miris koji inače ne koristite.

Poznato je da je za pravilan razvoj i jačanje našeg tijela potrebna vježba i da je zdravo baviti se sportom.

A znate li da određenim vježbama možete jačati i razvijati mozak te mu pomoći da „bolje radi“.

Neurobika je naziv za vježbanje ili aerobik mozga koji je osmislio američki neurobiolog Lawrence Katz. On tvrdi, a znanstveno je dokazano, da kada neprestano radimo jednu radnju, vježbamo dio mozga zadužen za nju. Zato glazbenik ima bolje razvijen dio mozga za sluh i opip, a kuhar za okus i miris. Katz je razvio čak 83 vježbe za razvijanje moždanih sposobnosti, a mi vam ovdje donosimo nekoliko zrnaca njegove „mudrosti”.

zavezanih očiju opipavate predmete i pogađate o čemu se radi.

34

ćete i mozak zaokupljajući ga novim i nepoznatim stvarima.

Bavite se sportom

Probudite pažnju

Da biste probudili centar za pažnju, trebate povremeno promijeniti uobičajeni raspored predmeta koji vas okružuju. Pospremite svoju sobu tako da knjige, igračake ili odjeću u ormaru složite drugačije nego inače. Razmjestite namještaj u svojoj sobi.

Nakon ove vježbe će vam i mama biti jako zadovoljna.

Ili možda ne će?

Buđenje osjetila

Prva vježba za mozak je probuditi osjetila. To ćemo učiniti tako da u nekim situacijama upotrijebimo ona osjetila koja inače ne koristimo. Odjenite se, zavežite cipele ili operite zube zatvorenih očiju. Na taj ćete način probuditi dijelove mozga za opip i usklađivanje pokreta koje inače pri tim radnjama manje koristite jer se oslanjate najviše na oči.

Pokušajte se igrati tako da

Učite nove stvari

Fotografiranje, vožnja na rolama, sviranje nekog instrumenta, učenje plesnih koraka, informatike ili stranog jezika samo su neke od mnoštva izvannastavnih aktivnosti kojima se možete baviti. Upišite se na neki od tečaja, naučit ćete mnogo i bit ćete bogatije osobe.

Razbijte rutinu

Dobro je ponekad promijeniti i dnevnu rutinu.

Otiđite u školu drugim putom, igrajte se na mjestu gdje se još niste igrali, sjednite na drugo mjesto za stolom, koristite se slabijom rukom pri pranju zubi, biranju brojeva na telefonu i sl.

Putujte na nova mjesta

Otiđite s prijateljima na izlete ili za vrijeme ljetnih praznika, ako vam to roditelji mogu priuštiti, otputujte na neko mjesto gdje još niste bili. Osim što ćete uživati u novim krajolicima, ljudima, kulturi i obogatiti duh, vježbat

broj 15 - siječanj 2007.

Sport ne samo da je dobar za tijelo, već je jako dobar i za mozak. Više različitih sportova i vježbi osvježava sive stanice. Ako vam tjelesni baš i nije omiljeni predmet, barem se prisilite da dnevno hodate tridesetak minuta. Zato prošetajte dvije stanice od škole do kuće umjesto da se vozite autobusom.

Smanjite gledanje televizije

Znanstvenici su mjerili aktivnost mozga prilikom gledanja televizije i zaključili da je tada neaktivniji nego tijekom spavanja. Drugim riječima, televizija je idealna za zatupljivanje.

Stres odmaže

Za vrijeme učenja treba izbjegavati stresne situacije, pa bilo to samo gledanje horor ili akcijskih filmova, jer su stresne informacije jače od, npr., one o godini vladanja nekog egipatskog faraona i prekrit će podatke koje ste naučili.

Miris pomaže

Neobičan savjet je učenje pomoću mirisa. Kada učite dio gradiva koji vam je teško zapamtiti, pokušajte ga naučiti njuškajući pritom neki miris koji inače ne koristite (labelo od jagode npr.). Tijekom pisanja testa pomirišite miris koji ste koristili dok ste učili i u vašem će se mozgu otvoriti mala ladica u koju ste spremili znanje vezano uz taj miris. Probajte! Ako baš i ne upali, barem će vas opustiti.

Helena Dorotić, 7.b

Deset pravila za odličan uspjeh u školi Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. Napravi raspored dnevnih i tjednih obaveza. Na satu se nauči devedeset posto gradiva - slušaj profesora. Spavaj, vježbaj i jedi redovito. u torbi. Rješenje je dobra organizacija. Napravi svoj dnevni ili tjedni raspored i objesi ga na vidljivo mjesto na zidu. Odredi vrijeme za igru, izvannastvane aktivnosti i, naravno, za učenje. I pridržavaj se rasporeda.

4. Na spavanje

Teško je učiti ako smo gladni i pospani. Za učenje je, kao i za svaki rad,

Neki ljudi ne mogu učiti bez glazbe. Ako i ti tu spadaš, odaberi neku laganu, tihu pjesmu bez teksta. Pazi da ti i bilježnice budu uredne i pregledne, da možeš pročitati što si napisao.

7. Pomozi sam sebi

Dok učiš, podvlači važne informacije u knjizi ili ih ispisuj na papiriće koje možeš polijepiti po kući pa ćeš ih često pročitati.

Pomaže i prepričavanje sadržaja ili pravljenje sažetka pročitanog teksta.

DO UCENJA bEZ MUCENJA V

V

Osim neurobičkih vježbi, za vas smo pripremili još deset savjeta kako bismo vam barem malo olakšali „mukotrpni“ posao zvan učenje i pomogli vam da postignete bolji uspjeh u školi.

1. Slušaj na satu

Profesori često kažu da se 90 posto gradiva može naučiti na satu. I to je zaista istina. Zato na nastavi pažljivo slušaj profesora, javljaj se i sudjeluj, pitaj odmah ako ti nešto nije jasno. Dok profesor tumači gradivo, hvataj bilješke i važne pojmove istakni bojom ili velikim slovima. Što pažljivije slušaš na satu, manje ćeš morati ponavljati kod kuće.

2. Ne ostavljaj stvari za sutra

Što možeš napraviti danas, ne odgađaj za sutra.

Ova poslovica vrijedi i za učenje. Kad dođeš kući, odmah napiši zadaću dok su ti podatci još svježi. Ne odgađaj učenje za druge dane. Lakše je svakog dana učiti sat vremena, nego satima i danima pred ispit.

3. Ulovi vrijeme

Ponekad nam se čini da nam vrijeme leti. Već je noć, a još ni knjige nisu

list Osnovne škole „Granešina“

Za učenje je potrebno dovoljno sna potrebna energija. Zato pazi na pravilnu prehranu i idi ranije na počinak, naročito ako ti nastava počinje ujutro.

5. Nađi mirni kutak

Kod kuće imaj svoje mjesto za učenje. Neki vole učiti za stolom, a neki u krevetu.

Pazi da u sobi uvijek ima dovoljno svjetla, a ako učiš za stolom, pazi da ti svjetlost pada s lijeve strane ili, ako si ljevak, s desne strane.

6. Uredi nered

Nered oko tebe često stvara i nered u tvojoj glavi.

Ukloni s pisaćeg stola stvari koje ti ne trebaju i odvlače ti pozornost s učenja.

Koncentraciju većini ometa i upaljen televizor ili radio.

broj 15 - siječanj 2007.

8. Posudi film

Posluži se i drugim sredstvima osim knjigom: rječnikom, enciklopedijom, časopisima... U prodaji su i brojni filmovi na DVD-u kojima možeš obogatiti svoje znanje, naročito iz povije-sti, geografije i prirode.

9. Uči s prijateljem

Zabavno je i lakše učiti udvoje. Zamoli prijatelja da zajedno učite. Ispitujte jedan drugog. On će možda uočiti važne informacije na koje ti nisi obratio pažnju.

10. Pitaj

Ako ti nešto nije jasno, nikad se ne srami pitati profesora, prijatelja, brata, sestru ili instruktora. Tko Nikolina Pešić, 7.b

35

Vrijeme odrastanja

...................................................................................................................................................................

Za bolje ocjene

Neurobičke vježbe pomažu i boljem pamćenju školskog gradiva. Preporučuje se da se gradivo za ispit uči nekoliko dana ranije, a ne u zadnji tren jer su mozgu potrebna dva dana da bi dobro pohranio podatke.

Učite u manjim cjelinama i radite pauze jer će mozak, dok šetate, spavate ili odmarate, to gradivo utvrđivati.

Ni poslovica „Ponavljanje je majka znanja“ nije uzaludna.

Kad nešto naučite, u mozgu ostane trag poput stope u snijegu.

Ako često ponavljamo, trag postaje dublji i informacija ostaje trajno u našem mozgu. U protivnom blijedi i „ispari” nam iz mozga.

Hiperaktivna djeca i problemi na koje nailaze

u školi

Stalno u pokretu Roditelji ih opisuju kao teško odgojivu djecu, a učitelji kao nediscipliniranu. Vršnjacima su u početku zabavni, a kasnije im smetaju te ih odbacuju. Za uspješno školovanje hiperaktivnog djeteta jako je važna dobra suradnja roditelja i učitelja.

U zadnje vrijeme puno se u školama govori o hiperaktivnoj djeci i problemima na koje nailaze u školskom sustavu. Je li svako dijete koje ima poteškoće u učenju i ponašanju u školi hiperaktivno, je li njegovo ponašanje posljedica roditeljskog neuspjeha u odgoju ili neprilagođenosti školskog sustava? Odgovore na ova i slična pitanja potražili smo kod naše školske pedagoginje Lidije Murtić koja nam je pokušala objasniti o čemu se zapravo radi.

Što je hiperaktivnost?

Hiperaktivnost možemo definirati kao poremećaj pažnje koji je najčešće praćen nemirom i impulzivnošću. To je razvojni poremećaj samokontrole koji nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove „zločestoće”.

Hiperaktivnost je često izvor zabrinutosti roditelja, učitelja, a najviše same djece kod koje je poremećaj uočen. Podatci dobiveni različitim istraživanjima u svijetu

govore nam da je prisutan kod oko 1 do 5 % populacije. Simptomi kao i obrasci ponašanja hiperaktivne djece zadržavaju se godinama. Kod oko polovine djece u velikoj mjeri nestaju kako se oni približavaju odrasloj dobi.

Većina djece je u ranom razdoblju života nemirna, impulzivna i nepažljiva. Normalno je da su stalno u pokretu i da istražuju. U okvirima normalnog razvoja motorička aktivnost se povećava do treće godine života, nakon čega se aktivnost djeteta smanjuje. Roditelji hiperaktivnu djecu opisuju kao teško odgojivu jer ne mogu pratiti i poštivati roditeljske zahtjeve i zabrane. U školskoj dobi hiperaktivna djeca su izrazito nestrpljiva, nikada nisu na svom mjestu, ne slušaju učitelje, brbljaju dok drugi rade, često zaboravljaju pribor i skloni su gubiti svoje stvari.

Zbog takvog ponašanja učitelji ih doživljavaju kao nediscipliniranu i zločestu djecu. Vršnjacima su u početku zabavni i zanimljivi, a kasnije im počinju smetati te ih odbacuju. U želji da budu prihvaćeni od vršnjaka, često naprave stvari na koje ih oni nagovaraju.

Poteškoće s učenjem Hiperaktivnost, impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje mogu ozbiljno ugroziti djetetovu sposobnost učenja.

Ova djeca često, osim ako su posebno inteligentna, imaju specifične teškoće učenja - konkretno čitanja i pisanja.

S obzirom da se cijeli obrazovni sustav temelji na sposobnosti čitanja i pisanja, hiperaktivna djeca često imaju problema s ocjenama. Počinju zaostajati u učenju za ostatkom razreda i vrlo teško to nadoknađuju.

Za uspješno školovanje hiperaktivnog djeteta jako je važna suradnja roditelja i učitelja. Roditelji trebaju biti upoznati sa školskom rutinom i očekivanjima koja su postavljena

36

broj 15 - siječanj 2007.

pred dijete. Međusobna podrška roditelja i učitelja je važna i obje strane mogu naučiti jedna od druge.

Osim otvorene komunikacije, informativka može biti korisna za razmjenu informacija o postignuću, zadaćama ili mogućim poteškoćama.

Posljedice otežane koncentracije primjećuju se ne samo u području obrazovanja i uspjeha u školi već i na području normalnih odnosa s članovima obitelji i prijateljima.

Takva djeca imaju i poteškoće s usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina, npr. vožnja biciklom, plivanje i slično.

Postoji određen broj djece, posebno djevojčica, koja nisu izraženo hiperaktivna, ali imaju ozbiljnih poteškoća zbog pomajkanja pažnje i sposobnosti koncentracije. Za tu djecu kažemo da imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti. Nerijetko ta djeca ostaju nezamijećena zbog nenametljivosti njihovih smetnji.

Kome se obratiti?

Hiperaktivna djeca imaju poteškoće koje mogu uzrokovati ozbiljne probleme njima i drugim ljudima, no mnoge karakteristike takve djece mogu se preokrenuti u njihovu prednost. Budućnost djece s ovim poremećajem ne treba biti crna.

Vodeći računa o djetetovim snagama

* Počinje raditi prije nego je dobilo upute i shvatilo zadatak. * Radi prebrzo i čini nepotrebne pogrješke. * Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na mjestu. * Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli. * Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi. * Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke. * Ima teškoća u organiziranju pismenih radova - oni su obično zbrkani. * Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku. * Lako se povodi za djecom koja puno pričaju i prave buku. * Previše je pričljivo, često prekida razgovor. * Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede. * Ne pazi kada učitelj nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje. * Često kaže „ne mogu to učiniti” i prije negoli pokuša. * Govori, pjeva i šapće samo sebi. * Teško izražava misli na logičan i razumljiv način.

i slabostima te osiguravanjem primjerene pomoći, obitelj i stručnjaci mogu zajedno osigurati da hiperaktivno dijete postane svjesno svih svojih potencijala i da može voditi sretan i uspješan život.

Preporučuje se roditeljima koji kod svoje djece primijete ponašanja slična karakterističnim ponašanjima hiperaktivne djece, da se svakako posavjetuju sa psihologom, ovisno o mjestu stanovanja. Problemima hiperaktivnosti osobito se bave: Psihotrauma centar, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16 Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2.

Pripremila Martina Krajnik, 7.b uz pomoć pedagoginje Lidije Murtić.

list Osnovne škole „Granešina“

Prijatelj u tuzi i sreći Ponekad imate probleme, tužni ste i ljuti na cijeli svijet, a nemate se kome požaliti. Želite s prijateljima podijeliti lijepe trenutke, ali oni su baš tad zauzeti. Pokušajte s posebnom bilježnicom koja će bez pogovora saslušati sve što joj želite reći i donijeti vam utjehu.

Dragi dnevniče Jeste li ikad razmišljali o pisanju dnevnika? Vjerujem da neki od vas to rade, ali mnogima je to samo gubitak vremena. Zašto pisati dnevnik kad ionako sve važne događaje pamtimo? Po mom mišljenju, pisanje dnevnika može biti jako zabavno.

Ono ne mora biti redovito, nije bitno ako ne stignemo svaki dan nešto napisati - radila sam to i to, jela sam to i to... Možete zabilježiti samo nešto posebno zanimljivo i važno čega se uvijek želite sjećati.

Znam da to možete i bez papira i olovke, ali bit dnevnika je u tome da u njega zapišete ono što baš u tom trenutku osjećate i o čemu razmišljate, bez uljepšavanja, iskreno. Tako će vaše sjećanje na neki događaj i nakon puno vremena, kad otvorite dnevnik, biti jasnije, a vaš doživljaj potpun.

Izbaci sve na papir Pisanje djeluje i terapijski. Ako vas je netko jako naljutio, provjereni način smirivanja (barem u mom slučaju) jest izbacivanje ljutnje na papir. Neki čak kažu da imaju potrebu vođenja dnevnika samo kad im je teško, a kad im sve u životu ide, dnevnik negdje skuplja prašinu. Ja mislim suprotno.

Svakako želim zapisati i kad sam posebno sretna i zašto se tako osjećam. Na kraju krajeva, pa nije dnevnik samo bilježnica s ružnim uspomenama.

broj 15 - siječanj 2007.

Pokušajte dnevnik držati uredno.

Ne kažem da ga morate ispisivati krasopisom, ali pokušajte naći neku posebnu bilježnicu ili kupite dnevnik u knjižari. Možete ga zaključati ili sakriti negdje gdje ga znatiželjnici neće naći. Ipak ne želite da ga svi čitaju. Možete zbog toga imati i posebne šifre koje samo vi razumijete, ali pazite da ih se za nekoliko godina sjetite.

Možete u njega zalijepiti slike vaše, vaših prijatelja ili omiljenih zvijezda iz časopisa. Pišite kakvu glazbu trenutno volite, koju knjigu čitate, kamo izlazite, s kim se družite, kakva je situacija u školi...

Dnevnik možete voditi i u računalu i spremiti ga u skrivenu mapu sa šifrom. Ta varijanta je možda brža i nekima draža, ali ja sam za onu tradicionalnu - olovku i papir jer što ću ako mi računalo napadne virus?

Eto, sada je izbor samo na vama.

Stojim kod svog mišljenja da vođenje dnevnika nije gubljenje vremena. Zar ne mislite da će za nekoliko godina biti zanimljivo pročitati kako ste se osjećali, o čemu ste razmišljali i kakvi su bili vaši stavovi prema životu? Možda će vam stranice iz djetinjstva kad odrastete pomoći u rješavanju nekih problema i nedoumica te da bolje shvatite i spoznate sebe. A možda će vam poslužiti samo da se dobro nasmijete i s nostalgijom prisjetite zaboravljenih događaja.

Tea Žugec, 8,a

37

Vrijeme odrastanja

...................................................................................................................................................................

Karakteristična ponašanja hiperaktivne djece

U Zagrebu održana Humanitarna akcija Terry Fox Run

MARATON NADE ZA NAŠE PRIJATELJE Svake godine se u 67 zemalja svijeta trči jedinstvena utrka nazvana prema hrabrom čovjeku koji je unatoč teškoj bolesti pretrčao veliki dio Kanade.

Prikupljaju se sredstva za istraživanje lijeka protiv raka, a prikupljene donacije ostaju u zemlji gdje se utrka održava.

Zabavljati se mnogima znači slušati glazbu, igrati igrice, izaći s prijateljima... Ali zabaviti se i činiti dobro djelo nekome je nespojivo.

Tako sam i ja mislila dok se nisam na nagovor prijateljica prijavila za rad na Terry Fox humanitarnoj utrci.

Cijelo smo nedjeljno poslijepodne radile, slušale dobru glazbu, plesale, pjevale... Kako se zabaviti radeći?

Saznat ćete. Ali prvo da vam sve od početka ispričam.

Tko je bio Terry Fox? Nakon što je u 18. godini svog života obolio od raka kostiju, Kanađaninu Terryju Foxu amputrana je noga. Kako bi prikupio novac za liječenje, krenuo je 1980. godine u trku po Kanadi koju je nazvao Maraton nade. Uspio je pretrčati pola Kanade kada mu se bolest vratila i oduzela mu život u 22. godini. Terryjeva obitelj pokrenula je u njegovu čast akciju prikupljanja novca za borbu protiv raka kako bi se ostvario njegov san o pronalaženju lijeka za tu zloćudnu bolest.

I poznati u akciji Kod nas je Maraton nade održan na stazi oko Jarunskog jezera dugoj 6,5 kilometara, a organiziralo ga je Veleposlanstvo Kanade. Sudionici akcije su mogli trčati, hodati, voziti bicikl, a organizirana je i prodaja majica, štrukli, kanadskih palačinki prelivenih javorovim sirupom

38

(njami!!!) te prodaja robe sponzora.

Građani i tvrtke mogli su uplatiti dobrovoljne priloge. Pokroviteljica akcije bila je supruga hrvatskog predsjednika Milka Mesić i ministar zdravstva i socijalne skrbi Neven Ljubičić.

Akciju su podržale i poznate osobe iz Hrvatske, među kojima i paraolimpijka u plivanju Ana Sršen, kojoj je amputirana noga kada je kao djevojčica oboljela od raka kostiju.

Unatoč tome, ona postiže vrhunske rezultate u plivanju.

Razgovarala sam s gospođom Mesić i radijskim voditeljem Vickom te se slikala sa Zdravkom Lamotom.

Upoznala sam puno novih ljudi svih uzrasta koje ne bih imala priliku upoznati u svom svakodnevnom životu. Svi smo imali isti cilj – pomoći drugima.

je dobar osjećaj znati da si svojim veseljem nekome uljepšao dan, a prodajom proizvoda skupio mali dio novca potreban za liječenje oboljelih od raka. Stara poslovica kaže: “Dobro se dobrim vraća.” Za sve dobro što su drugi učinili za mene, sada i ja činim za nekoga.

Pozivam sve vas sljedeće godine da se uključite u tu akciju, a ja ću vas dočekati kao i ove godine na nekom štandu u radnoj ulozi. Vidimo se!

Lijep pozdrav!

Vlatkica Horvat

Dobro se dobrim vraća Prijavila sam se akciji da učinim neko dobro djelo. Ionako bi mi možda taj dan prošao uobičajeno. Ovako sam se izvukla na svjež zrak (iako je kasnije padala kiša). Radila sam na štandu prodaje igračaka i knjiga. Moram priznati da smo sve prodali dobrim ljudima koji su se željeli time uključiti u akciju. Dolazili su i mladi i stariji, djeca, studenti, bake, djedovi, mame i tate.

Sada dolazim do odgovora na pitanje kako se zabaviti radeći. Neopisivo broj 15 - siječanj 2007.

Sa Zdravkom Lamotom

Borba s balonima

Vrijeme odrastanja

Hej, ljudi, bok!

Inače ne volim pisati o sebi, ali uspjeli su me nagovoriti.

Uvjeren sam da ne znate koliko ste sretni što trčite školskim hodnicima i grijete školsku klupu. Sve vam je to „koma” i najradije biste da ne morate u školu, pa ti „dosadni” profesori stalno nešto zanovijetaju, pa roditelji: „Moraš ovo, moraš ono...”

Budite sretni, osmjehujte se jer ste zdravi. Ne činite loše jedni drugima, budite zadovoljni jer ste različiti i uživajte u svakoj minuti svoga života jer sve to stane s jednom jedinom rečenicom : „Imaš tumor!”

Koliko god se trudio ne razmišljati, te sekunde moj se život zauvijek promijenio. Nadaš se da ćeš ozdraviti, ali znaš da nema više one lude vožnje biciklom, skijanja, gužve na hodniku, igralištu. U glavi mi tutnji...

Kažu da smo posebni, heroji, ali nitko nas nije pitao želimo li to biti.

Bog zna što čini i zašto, zato ja „trčim” maraton nade jer želim stići na cilj i ozdraviti.

Smijem se, družim i učim koliko mogu jer jednog dana bit ću dobro i ponovno će me veseliti svako jutro. Otići ću u Pariz i posjetiti Disneyland, a onda ću zagrijati školsku klupu i postati netko.

Voli vas Luka Čehulić p.s. Poseban pozdrav Hrvoju i Dominiku.

Luka Čehulić učenik je 8. b razreda naše škole. Dijeli istu sudbinu kao Terry Fox i Ana Sršen - boluje od Ewingova sarkoma (tumora kostiju). Ovim pismom želio se obratiti svima nama. Zahvaljujemo mu na tome uz iskrene želje za brzim ozdravljenjem.

Uredništvo

Fizioterapeutkinja Ksenija, moja prijateljica koja me naučila hodati. Hvala! list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

39

Slavimo 150. godišnjicu rođenja Nikole Tesle Rođen je u ponoć, a nad Smiljanom su te noći sijevale munje koje će ga zaokupljati cijelog života.

Edisonovom rečenicom: „Kad postaneš punokrvni Amerikanac, cijenit ćeš američku šalu”, započeo je rat između njega i Tesle.

Genij koji je osvijetlio svijet Odmalena me mama upozoravala: „Ne igraj se strujom, sine!“, a ja svakodnevno palim svjetlo, otvaram hladnjak, gledam „telku“, punim mobitel da bih mogao razgovarati s „frendovima“, igram se na „kompu“... Sve to koristim zahvaljujući jednom čovjeku Nikoli Tesli.

DJETINJSTVO

Rođen je 9. na 10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljanu kod Gospića. Otac mu je bio pravoslavni svećenik, a majka neobrazovana, ali vrlo inteligentna žena.

Još u djetinjstvu bavio se izumima (izumio je udicu za ribolov na koju je stavljao žohare). Uživao

40 40

je u hvatanju ptica (ljubav prema pticama pratit će ga čitav život) i čitanju. Nakon završetka Niže realne gimnazije u Rakovcu kod Karlovca, upisao se na Tehničko sveučilište u Grazu, a poslije toga je u Pragu studirao tehniku.

PRVI IZUM

Nakon nezavršenog studija odlazi u Budimpeštu, zapošljava se u Centralnom telegrafskom uredu Ugarske i tamo dolazi do otkriæa rotirajuæeg magnetskog polja.

Nakon Budimpešte zapošljava se u Edisonovoj tvrtki (Continental Edison Company) u Parizu. Odmah ga šalju na teren u Njemaèku riješiti problem neispravne elektrane broj 15 - siječanj 2007.

Godine 1912. odbio je primiti Nobelovu nagradu iz fizike.

Nakon njegove smrti FBI je uzeo sve njegove dokumente.

uz obeæanu nagradu. Problem je riješio, nagradu nije dobio te je dao otkaz.

AMERIKA, ZEMLJA SNOVA

Uz preporuke odlazi u Ameriku raditi za Thomasa Alvu Edisona (izumitelja žarulje) u Edison Machine Works. Kao da se povijest ponavlja, Edison mu daje zadatak poboljšati rad njegove elektrane uz nagradu od 50 000 dolara. Posao je obavio, a nagradu opet nije dobio uz objašnjenje: „Kad postaneš punokrvni Amerikanac, cijenit æeš amerièku šalu.” Tesla, bijesan, daje otkaz i tada zapoèinje njegov samostalan rad i rat s Edisonom.

Cijeli je život živio u hotelu, a

Teslina rodna kuća u Smiljanu

Ideja o svjetskom radioodašiljaču

ZANIMLJIVOSTI IZ ŽIVOTA Kao dijete bio je ljevak, ali se naučio služiti objema rukama. Živcirale su ga naušnice, naročito biserne.

nikome nije bilo jasno kako ga je plaæao jer je bio jako „šlampav” s novcem (nikada ga nije imao).

Tamo je izumio elektromagnetski motor, osnovu svih današnjih strojeva.

Brojio je korake dok je hodao, komadiće hrane i izračunavao je površinu žlice kojom jede.

„LUDI” IZUMI

Tesla je radio na mnogobrojnim izumima kao što su svjetiljka s karbonskim gumbom, navoj s radijskom tehnologijom, turbina, x-zrake, radio, brod na daljinsko upravljanje (robotika), laser i sl.

Eksperimentirao je s bežićnim prijenosom energije pa je, navodno, uspio upaliti 200 žarulja koje nisu bile povezane žicama na udaljenosti od 40 km.

Kada je otkrio izmjeničnu struju, Edison nije htio priznati da je bolja od njegove istosmjerne, no, unatoč Edisonovim spletkama, Tesli su povjerili osvjetljavanje cijele Svjetske izložbe 1893. g. u Chicagu.

Njegovi generatori izmjenične struje ugrađeni su u električnu centralu na Niagari.

Nakon toga uslijedila su otkrića neonske i fluorescentne rasvjete te prve rendgenske fotografije.

Nekako u isto vrijeme x-zrakama se bavio i Röntgen. Kad mu je Tesla poslao svoje fotgrafije, Röntgen mu je poslao poruku: „Slike su vrlo zanimljive. Kada biste samo bili tako ljubazni i otkrili mi način na koji ste do njih došli.” U glavi mu je bila i ideja o električnom vlaku koji bi na odgovarajućim tračnicama postizao brzinu i do 300 km/h (prvi su napravljeni u Francuskoj i Japanu tek prije nekoliko desetljeća).

POKRADEN

Tesla je mnogobrojne ideje uspio teoretski riješiti, ali mu vrijeme i novac nisu dopuštali da ih realizira (živio je „sto na sat”). Unatoč tome što je većinu svojih ideja patentirao, (700 izuma je zakonski zaštitio), drugi znanstvenici, koji su njegove patente proveli u djelo, dobili su za njih Nobelove nagrade. Vodeći svjetski znanstvenici smatraju da je Tesli „ukradeno” najmanje deset izuma. Među poznatijim „kradljivcima“ su T. A. Edison, spomenuti W. C. Röntgen i G. Marconi. Tesla je tužio Marconija te mu je sudski naknadno priznat izum radija. Najbolji prijatelj bio mu je pisac Mark Twain, a najveći protivnik Edison.

SMRT

Umro je u New Yorku 7. siječnja 1943. g. u 87. godini života. Nakon njegove smrti agenti FBI-a su iz stana odnijeli sve dokumente, bojeći se da ih ne nađu protivnici (bilo je vrijeme 2. svjetskog rata).

Neki dokumenti su tako zauvijek „izgubljeni”. Šteta.

Ovo su samo neki primjeri koji ukazuju na to da je Tesla „vidio” budućnost u kojoj mi sada živimo.

Dario Šamec, 7. b

„Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje, ali žalim što nemaju svoje.” „Neka budućnost pokaže istinu i procjeni svakoga od nas prema njegovu radu i postignućima.

Sadašnjost je njihova, ali je zato budućnost – za koju sam radio – moja.”

(Nikola Tesla, My Inventions, Electrical Experimenter, 1919.)

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

Volio je golubove i posljednje dane svog života proveo je u hotelu hraneći ih.

Umire u apartmanu broj 3327 na 33. katu hotela „New Yorker”.

Mjesečev krater Tesla

SAZNALI SMO TESLA JE ... grad u Texasu ... ime mjesečevog kratera ... tvornica žarulja u Češkoj ... superheroj u jednom japanskom stripu ... magnetski pištolj Lare Kroft u igrici Tomb Rider Legend ... mjerna jedinica za magnetsku indukciju ... Tvornica Ericsson Nikola Tesla - Zagreb

41 41

U vrijeme Varaždinskog uličnog festivala ili Špancirfesta cijeli se Varaždin pretvara u čarobnu pozornicu glazbe, plesa, akrobatskih vratolomija, iluzija, kazališnih predstava, likova iz davnih vremena i dječjeg smijeha.

G

rad Varaždin skriva brojne ljepote i atrakcije, a jedna od njih je Varaždinski ulični festival ili Špancirfest koji se održava osmu godinu zaredom. Posljednji je održan od 25. kolovoza do 3. rujna.

Ime mu dolazi od njemačkih riječi špancir (šetnja) i fest (festival) koje dosta vjerno opisuju ovaj zabavni događaj. U vrijeme festivala cijeli se Varaždin pretvara u jednu pozornicu, a na vama je samo da šetate i uživate u spektaklima.

Na festival dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, ali i iz svijeta, i prošle ga je godine posjetilo oko 180 000 ljudi! Najudaljeniji gosti stigli su čak iz Trinidada i Tobaga, a nastupalo

ŠPANCI je oko 1140 izvođača iz 16 zemalja svijeta u 277 službenih programa. Što je to u njemu tako posebno da privlači tolike ljude?

Gradski „notar”

Ulica najljepša pozornica Ulični umjetnici, akrobati, svirači, iluzionisti, klaunovi, dolaze da bi vas zabavili. Njima ne treba posebna pozornica - samo rastvore svoj kovčeg nasred ulice i za tren vas razvesele.

Tako ste, između ostalih, mogli vidjeti talijanske žonglere, belgijski akrobatski show D’irque, austrijski hodajući orkestar MME, njemačko kazalište drvenih lutaka, klauna Ludeka i iluzionistu Petra Bosca iz Zagreba te mnoge druge.

Ljubitelje kazališta razveselit će Komedijafest na kojem se prošle godine izvodilo sedam komedija, a mi djeca smo mogli uživati u Hlapecfestu - predstavama za djecu kao što su Mali princ i Pipi Duga Čarapa.

Kovači, lončari i dame

Gospodin i dama u šetnji

42

Ulični svirač pozdravlja dame broj 15 - siječanj 2007.

Na Špancirfestu možete vidjeti i stare hrvatske tradicijske obrte, ili „kako se to nekada radilo“. Odjeveni u odjeću iz prošlih vremena, drvodjelci izrađuju drvene skulpture i namještaj, kovači potkove, a staklari čaše, lončari oblikuju zdjelice, notari pišu, a tkalje tkaju domaće platno. Izlažu se rukotvorine, mirišu golemi slanci i pereci, svakojaki slatkiši, gibanice, kolači i ostale domaće poslastice, svjetlucaju se ogledalca na šarenim licitarima. Ulicama šetaju dame i

Jeste li znali...

Skitam i pišem

Stari grad u Varaždinu

…da od 1977. godine Varaždinci u Novu godinu „ulaze trčeći”.

Tradicija je to koja je u Varaždinu postala drugom na svijetu, odmah nakon brazilskog Sao Paola. Trči se središtem Varaždina u prvim sekundama Nove godine. Muškarci trče šest kilometara, a žene tri. Ne može ih spriječiti ni snijeg ni led. Utrka nije održana jedino 1991. zbog Domovinskog rata. …da je u varaždinskom Gradskom muzeju stalni postav izložbe Svijet kukaca.

RFEST gospoda u baroknim haljinama i odijelima. Imate osjećaj kao da ste vremeplovom stigli u prošla stoljeća.

Kovač izrađuje potkove

Domaći i strani glazbenici Sve to je začinjeno dobrom glazbom.

Na pozornicama diljem grada smjenjuju se klasična, tradicionalna i moderna glazba stranih i domaćih izvođača poput Colonije, Tonija Cetinskog, Olivera Dragojevića te grupe Pips, chips & videoclips. Za one kojima nije dosta zabave organiziran je i After Špancirfest - dodatnih deset dana koncerata.

Ako još niste bili u Varaždinu, predlažem vam da ga svakako posjetite. Bilo to u vrijeme Špancirfesta ili u neko drugo

Smjena straže ispred Gradske vijećnice

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

Grad baroka Varaždin je jedan od najstarijih hrvatskih gradova, nekada se zvao Garestin, a prvi put se spominje daleke 1181. godine u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. Također je prvi od hrvatskih gradova stekao status slobodnog kraljevskog grada (1209. godine).

Bio je glavni grad Hrvatske od 1767. do 1776. kada ga je zadesio strašan požar u kojem je izgorio veći dio grada. Danas je sjedište Varaždinske županije i poznat je kao grad baroka, cvijeća i glazbe.

Baroknim ga gradom zovu zato što ima najočuvanije barokno središte u ovom dijelu Europe.

Krase ga mnogobrojne barokne palače, crkve, jedna od najstarijih vijećnica u Europi i Stari grad koji je sagrađen još u 12. stoljeću, a među najpoznatijim vlasnicima bili su mu grofovi Celjski, Ivaniš Korvin i grofovi Erdödy. U čast baroku i njegovoj raskoši, koji je uvelike obilježila grad te mu priskrbila epitet „maloga Beča”, danas se u Varaždinu u rujnu i listopadu tradicionalno održava festival barokne glazbe poznat pod nazivom „Varaždinske barokne večeri”.

Pripremila: Božica Kostrec, 7.b

43

Iz pera profesorice Mirele Pešut Od prekrasnih pustinja na sjeveru do tropske prašume na jugu, obala dvaju oceana i nevjerojatnih gradova u kojima je vrijeme davno stalo - ova zemlja je puno više od tekile, sombrerosa i kaktusa.

MEKSIKO Viva Mexico! U susret proslavi Dana nezavisnosti, kićenje grada.

Čega se prvo sjetite na spomen Meksika? Pustinje, kaktusa, konjanika s velikim šeširima, raspjevanih gitarista, ljutih umaka ili možda ipak Esmeralde i Marisol?

To je zasigurno zemlja o kojoj svatko zna bar ponešto, ali i zemlja koja vas ne prestaje iznenađivati bez obzira koliko vremena proveli u njoj od prekrasnih pustinja na sjeveru do tropske prašume na jugu, obala dvaju oceana i nevjerojatnih gradova u kojima je vrijeme davno stalo.

Previše dojmova da bi stali u nekoliko rečenica pa ću vam Meksiko za početak dočarati onako kako mi je najdraže – kroz brojeve.

U najvećem gradu na svijetu

Još uvijek najčešće viđeni automobil na ulicama Meksika. 90% taksija u zemlji su “Bube”.

Male Indijanke u igri. U međusobnom razgovoru ne koriste španjolski.

44

Meksiko je oko 35 puta veći od Hrvatske, a u njemu živi približno 110 milijuna ljudi.

Jedna četvrtina tih ljudi živi u jednom gradu – Ciudad de Mexicu (poznatom i kao Mexico City) – površinom najvećem gradu na svijetu. Zbog čestih potresa na tom području su visoke zgrade rijetkost, pa se grad rasprostire na površini od 1600 kvadratnih kilometara.

Kažu da je dovoljno provesti nekoliko dana u Mexico Cityju da bi se doživio barem jedan ozbiljan potres, u što se vaša profesorica uvjerila već treći dan boravka u njemu. Grad se nalazi na 2300 metara nadmorske visine, a okružen

broj 15 - siječanj 2007.

je planinama čiji su vječno snježni vrhovi viši od 5000 metara.

Brdo koje se dimi Najpoznatiji među njima je vulkan Popocatepetl koji se povremeno probudi i svojim dimom podsjeti stanovnike velikog grada u svome podnožju da je aktivan.

Njegovo ime na jednom od indijanskih jezika znači brdo koje se dimi, a Meksikanci ga od milja zovu Popo.

Jeste li znali?

Najveća piramida na svijetu ne nalazi se u Egiptu nego u Meksiku. U podnožju vulkana Popocatepetla, u gradiću po imenu Cholula, nalazi se velika zemljana piramida koja je volumenom za 30 % veća od najveće egipatske piramide, ali je visinom ipak manja. U sebi krije čak osam kilometara tunela.

Međutim, sva vatra koju Popo izbacuje nije nimalo strašna u usporedbi s vatrom u ustima koju vam donosi omiljeni meksički začin - chily.

Zelene, crvene i crne, male, ljute papričice - u prahu ili u obliku umaka - neizbježan su dio svih jela od juhe do sladoleda (da, čak i sladoleda).

Kada se jednom na njih naviknete, postane vam jasno zašto je mekisčka kuhinja omiljena širom svijeta.

Vulkan Popocatepetl

Skitam i pišem

Živopisne fasade Zacatecasa

Osnovna škola Naciones Unidas u Hidalgu

Osvajači se stopili sa starosjediocima

Europljana i Indijanaca, a svega 9 % je bijelih Europljana.

Povijest Meksika je ispisala tragove na svakom koraku ove velike zemlje: od piramida koje su ostavile civilizacije Maya i Azteka u pretkolumbovskim stoljećima do niza kolonijalnih gradova koji svjedoče o spajanju dviju kultura – indijanske koju su zatekli Španjolci po dolasku i one koju su donijeli sa sobom.

Meksiko je jedan od rijetkih primjera zemlje u Americi gdje novopridošli osvajači iz staroga svijeta nisu potisnuli ili zatrli starosjedioce, već su se stopili s njima u svakom pogledu: kulturnom, rasnom i jezičnom. Španjolski je danas službeni i prevladavajući jezik u Meksiku, ali se u velikom dijelu zemlje, osobito na jugu, mogu naći krajevi u kojima oko sedam milijuna ljudi u svakodnevnom govoru koristi isključivo indijanske jezike, prvenstveno one iz narječja Maya, zatim nahuatl i u manjoj mjeri ostale.

Kao što su uzeli jezik, tako su prigrlili i religiju koju su donijeli Španjolci pa su Meksikanci 90 % rimokatolici, 5 % protestanti, a ostali su zadržali stara indijanska vjerovanja i obrede.

Gledajući rasno, 90 % Meksikanaca su potomci starosjedilaca – 30 % su čistokrvni Indijanci, 60 % su mestici što znači potomci

Upravo su ti „europski“ Meksikanci, većinom veleposjednici u kolonijalno doba, bili najveći zagovornici nezavisnosti Meksika od Španjolske. Nakon Španjolaca se još nekoliko europskih velesila svoga vremena okušalo u vladanju Meksikom.

Među vladarima je kratko bio i habsburški car Maximilian koji se 1864. godine proglasio carem Meksika. Ovu priču izdvajam kao povijesnu zanimljivost jer je Hrvatska u to doba, baš kao i Meksiko, bila dio Habsburške Monarhije.

Tako smo formalno kroz tri godine bili ujedinjeni s dalekim Meksikom pod istom krunom s tom razlikom što se Meksikanci nisu mirili s time, pa je 1867. godine, uz pomoć meksičkih ustanika, car Maximilian zauvijek ostao u Meksiku.

Nakon burnih godina ratova i revolucija slijedi mirno doba povijesti (od 1929. godine do danas) u kojem se ova zemlja razvija, osobito nakon otkrića velikih zaliha nafte.

Ako vam se ikad pruži prilika da posjetite Meksiko, ne ćete požaliti. Ako to i ne učinite, vjerujem da će Meksiko već nekako naći put do vas - kroz svoju svjetski poznatu kuhinju, glazbu, nogomet ili pokoju TV sapunicu.

list Osnovne škole „Granešina“

Hrvatska i Meksiko pod istom krunom

Obavezna školska uniforma u San Miguelu

broj 15 - siječanj 2007.

Baka i unuci u Tepoztlanu - gradu gdje se govori nahuatl jezikom

Mjesečeva piramida u Tehotihuacanu

45

Carski pingvini othranjuju svoje mlade u najsurovijoj zimi na Zemlji

Tate u vrticu /

Jeste li se ikada zapitali koja je životinja na Zemlji najizdržljivija? Mene je to pitanje dugo kopkalo dok napokon nisam našla odgovor koji me zaista iznenadio - pingvin, i to ne bilo koji, nego carski pingvin. Ova veličanstvena životinja živi duž obala najhladnijeg kontinenta na zemlji gdje temperature zimi dosežu i do -80 Celzijevih stupnjeva. Kad u ožujku stigne zima, sve antarktičke ptice i ostale vrste pingvina napuštaju Antarktik i kreću na sjever jer je ondje toplije. Samo carski pingvini kreću na jug, s obale prema unutrašnjosti kontinenta kako bi othranili svoje ptiće u najoštrijoj i najsurovijoj

46

zimi na planetu. Obale Antarktika se tada prošire jer se more zaledi pa od mora, gdje inače borave, do mjesta na kojem žele položiti jaja, nekada moraju prohodati i više od stotinu kilometara. Kada napokon stignu, započinje udvaranje koje traje nekoliko tjedana.

Mužjaci ženkama pokazuju ljepotu svog perja, naročito narančasto žute krugove oko vrata i na glavi.

Kad ženka carskog pingvina snese jaje, ostavlja ga svom mužjaku na dva mjeseca. Tata pingvin brižno čuva jaje na svojim nogama štiteći ga u tami antarktičke noći od užasne hladnoće, snijega i jakih vjetrova, a da cijelo to vrijeme ništa ne jede.

••• Pingvini ponekad zimi trebaju propješačiti i do sto kilometara da bi od mjesta gdje imaju ptiće došli do mora, tj. do vode i hrane.

••• Roditelji bez problema prepoznaju svoju bebu pingvina među tisućama drugih beba po njegovom jedinstvenom glasanju.

toj surovoj zimi nemaju drugog materijala osim snijega i leda. Tata pingvin zato uzima jaje i stavlja ga na svoje noge te ga prekrije jastučićem sala koji ima na trbuhu. Tako ga grije i čuva puna dva mjeseca dok se mama ne vrati. Cijelo to vrijeme tata pingvin se

skoro nikamo ne miče i ništa ne jede jer ne može ostaviti jaje koje bi se, da se ode nahraniti, smrzlo za minutu. Oko njega je tama, jer zimi na Antarktiku noć traje 24 sata, užasna hladnoća i stalan, snažan vjetar koji zna puhati i do 200 km/h.

Tate čuvaju bebe Ženka carskog pingvina snese samo jedno jaje, zatim ga ostavlja svom mužjaku i odlazi na dva mjeseca nazad prema otvorenom moru kako bi se nahranila. Carski pingvini ne svijaju gnijezdo jer u broj 15 - siječanj 2007.

Marš pingvina od mora prema unutrašnjosti

Mame se vraćaju s hranjenja

Antarktik

Područja na Antarktiku gdje carski pingvini othranjuju svoje ptiće

Svi za jednoga jedan za sve

U proljeće led puca i mladi pingvini s roditeljima kreću prema moru

CARSKI PINGVINI • Carski pingvini su najveći pingvini na svijetu.

Teže od 30 do 40 kilograma i mogu narasti do 1.3 metra.

• Ima ih oko 200 000 parova.

• Hrane se ribom, račićima i lignjama.

• Ne mogu letjeti, ali su odlični plivači. Mogu zaroniti i do 250 metara u dubinu te biti u vodi bez kisika oko 15 minuta.

• Imaju posebno, „vodootporno” i toplo perje koje im pomaže da prežive surove uvjete na Antarktiku.

• U divljini mogu živjeti oko 20 godina, a pare se kad navrše četiri godine. Za to vrijeme okupljaju se u kolonije koje mogu imati i do 60 000 pingvina.

• Mužjaci imaju skoro svake godine drugu ženku.

• Svake godine ženka snese samo jedno jaje.

• Roditelji hrane ptiće svaka tri do četiri dana.

list Osnovne škole „Granešina“

Tate pingvini nisu sami na tom negostoljubivom mjestu. S njima su i drugi mužjaci u istoj nevolji.

Dok tijekom godine žive u manjim skupinama raštrkani duž cijele antarktičke obale, u vrijeme parenja udružuju se u kolonije koje mogu imati i do 60 000 ptica.

Tako se svi tate, koji su inače jako negostoljubivi prema drugim mužjacima, stisnu jedni uz druge pa se zajedno griju. Pritom su jako pažljivi i solidarni.

Stalno se izmjenjuju tako da pingvini s vanjske strane skupine, gdje je hladnije, dolaze u sredinu gdje zna biti i do 25 oC kako bi se svi mogli jednako ugrijati.

Mama se vraća Mali se pingvin izlegne nakon sedamdeset i dva dana, baš kada mu se mama vraća s mora. Ako majka malo zakasni, tata može nahraniti bebu tekućinom iz svog jednjaka sličnom mlijeku. Kad stigne, mama iskašljava ptiću hranu iz želuca i nastavlja se brinuti za njega uzimajući ga na svoje noge. I ona ima mali jastučić od sala kojim ga pokriva. Tata pingvin je do tada izgubio pola svoje tjelesne mase i sad on mora otići na nekoliko tjedana do mora kako bi se nahranio.

broj 15 - siječanj 2007.

Kad se vrati, mama i tata se zajedno brinu za bebu i odlaze naizmjenično po hranu. Nakon osam tjedana ptići su dovoljno jaki da mogu sami biti na ledu bez da ih mama ili tata čuvaju na nogama. Svi ptići iz kolonije okupljaju se u veliku skupinu da se ugriju dok im se mama i tata hrane na moru. Kad se odrasli vrate s hranom, prepoznaju svog ptića među stotinama ostalih pingvina po njegovom glasanju. Svaki pingvin, naime, ima jedinstven način glasanja koji njegovi roditelji prepoznaju.

Ljeto u prosincu Nakon šest mjeseci, točnije u prosincu, na Antarktiku nastupa ljeto. Mali pingvini su sada već veliki i mogu se brinuti za sebe. Led oko Antarktika na kojem su se izlegli počinje pucati zbog viših temperatura pa mladi pingvini ne moraju prevaljivati kilometre kao njihovi roditelji zimi da bi došli do hrane i vode.

Treba im još neko vrijeme da ojačaju, a onda s roditeljima započinju novi život na moru. I dok će se odrasli pingvini ponovno vratiti u unutrašnjost u ožujku, mladi će još četiri godine uživati na moru dok i njima ne dođe vrijeme da osnuju obitelj.

Melani Bušić, 7.a

47

Ta divna stvorenja

Tate se griju stisnuti jedni uz druge

Naša čitateljica Marijana Nikolić podijelila je s nama svoje neobično iskustvo

MIŠMAŠ Htjela sam pomoći tom malom nemoćnom stvorenju, ali nisam znala apsolutno ništa o šišmišima. • Zamjensko mlijeko za mačiće bilo mu je najdraža hrana. • Najsigurnije se osjećao na mojoj ruci. • Unatoč vampirskim zubićima nije djelovao strašno. Što biste napravili da u rano ljeto pred svojom kućom pronađete čudnovato biće, dužine oko 4 cm, tamnosive boje, sitne glavice i očiju koje se jedva naziru. Plosnata njuškica činila mu je trećinu glave, uši su mu bile tanane i uočljivo stršale.

Podsjećalo je na nedonošče psa. Tijelo mu je bilo hladno, treslo se i činilo na izmaku snage. S nevjericom sam zaključila da se radi o bebi šišmišu.

Htjela sam pomoći tom malom nemoćnom stvorenju, ali nisam znala apsolutno ništa o šišmišima. Pokušala sam na internetu pronaći tekstove o njima - pisalo je svašta, ali ni slova o tome kako othraniti bebu šišmiša.

Nazvala sam zagrebački zoološki vrt i nekog profesora u Prirodoslovni muzej i svuda su mi dali isti odgovor - da je šišmiša gotovo nemoguće othraniti.

Zar da ga ostavim da ugine?

Duda za šišmiša Malo sam razmislila. Šišmiši su sisavci, dakle piju mlijeko. Ali gdje pronaći tako malu dudu za njega?

Uzela sam bočicu kapi za nos, dobro je isprala, ulila mlijeko i pokušala malca nahraniti. Siroče, cijelog sam ga okupala u mlijeku, međutim, nisam bila sigurna koliko je zaista popio. Stavila sam ga u malu pletenu košaricu, na pamučne krpice, da mu bude toplo. Iscrpljeno biće je zaspalo.

Otišla sam do najbliže trgovine za kućne ljubimce te u jednoj pronašla najmanju dudu koju su imali – bila je namijenjena malim sisavcima kao što su ježevi, hrčci i mačići. Mučilo me i mlijeko pa sam kupila zamjensko mlijeko u prahu za mačiće.

Krenula je borba za sićušni život: prvo hranjenje je bilo oko šest ujutro,

48

a tijekom dana svaka tri sata. Svi u obitelji smo se angažirali. Malac nam je postao jako drag. Dobio je i ime – Mišmaš. Bio je prilično vitalan, navikao se na ruku kao hranilicu i polako je rastao. Danju je uglavnom spavao viseći naopako na nožicama.

Izrasli su mu i zubići - tanki, bijeli, gornji i donji, kao male sablje - upravo kako ih prikazuju na vampirima.

O ŠIŠMIŠIMA • U svijetu ima oko 1000 vrsta šišmiša, a u Europi 30. Ugroženi su, ali u Hrvatskoj još uvijek postoje sve europske vrste.

• Noćni su lovci i jako korisni - zovu ih prirodni pesticidi jer jedan šišmiš u noći ulovi i do 600 komaraca.

• Spavaju zimski san uglavnom u spiljama. Vise naglavačke jer tako lakše i brže polijeću.

• Vid im je slab, a sluh i miris odličan. Ispuštaju zvukove koje mi ne čujemo i koji se odbijaju od svih predmeta te vraćaju njima. Tako točno znaju gdje se što nalazi i nikad vam se neće zaplesti u kosi.

Prvi let Nakon otprilike mjesec dana odvikli smo ga od bočice i naučio je piti mlijeko iz plastične žličice. Obroci su mu postali rjeđi: ujutro, u podne i predvečer. Širenje krila i mlataranje njima bila je njegova redovita vježba u večernjim satima hranjenja. Čekali smo kad će poletjeti. Pripremao se svake večeri, ali nije se nikako usudio skočiti s ruke. Pokušavala sam ga potaknuti na let gurkanjem.

I, odvažio se! Instinkt je proradio!

Bilo je to pravo veselje u kući. Prvi let broj 15 - siječanj 2007.

trajao je tek nekoliko sekundi. Drugu večer let je bio puno sigurniji, a za nekoliko dana letio je precizno, dugo i sigurno.

Ostao je i treći, možda i najteži korak za naučiti. Malcu se zamjensko mlijeko za mačiće toliko svidjelo da nije pokazivao interes za svojom hranom bubama i leptirima. Pročitala sam na internetu da se šišmiši osamostaljuju nakon četrdesetak dana te su sami spremni loviti svoj obrok. Mišmaš je kod mene bio već dva mjeseca, ali nije ništa lovio. Krenule su muke: ulovim ja moljca, a on okrene glavu, ne zanima ga. Nutkanje je trajalo danima. Poslužila sam se trikom, moljca sam polila mlijekom. Prvo ga je sumnjičavo njuškao, a onda pojeo. Nakon toga problem je nestao. Prepoznao je hranu koja mu odgovara, ali mlijeko mu je i dalje ostalo posebno drago.

Na slobodi Bio je rujan kada sam nazvala biologe u zoološkom vrtu koji su mi rekli da malog trebam pustiti u prirodu kako bi na vrijeme pronašao utočište za zimski san. Utješili su me da će preživjeti jer će ga voditi životinjski instinkt. Blizu je i spilja Veternica na Medvednici gdje većina šišmiša spava tijekom zime. Svi u obitelji smo se složili - malom vampiru mjesto je u prirodi.

Bila je topla i vedra rujanska večer, pokoji šišmiš je nadlijetao nad vrtom iza kuće. Iznijela sam košaru i otvorila je. Dugo je uređivao svoje krzno u košarici. Odjednom je prišao rubu i odletio u nepoznato.

Tog kasnog ljeta nisam imala snage gledati uvečer u nebo da ne bih vidjela kojeg šišmiša u preletu.

Slijedi nas u stopu jer ne voli biti sam.

Ne podnosi strance i jako je ljubomoran, smatra nas svojim čoporom pa nas štiti.

list Osnovne škole „Granešina“

Neobični ljubimci

Učenica Filipa Zavalić ima neobičnog ljubimca - kunu bjelicu

umiljata zvjercica v

U svijetu ludih i neobičnih ljubimaca i malim sisavcima i pticama, pogotovo meni se „dogodila” jedna takva „sreća”. njihovim jajima ili mladima. Penju se Dok smo tata, brat i ja šetali šumom dobro i lako dolaze do ptičjih gnijezda. u svibnju prošle godine, pronašli smo Ptičja jaja jedu tako da na ljusci naprave napušteno mladunče kune. Dvoumili mali rez i isišu sadržaj, a ljusku ostave smo se bismo li ga ponijeli kući, ipak praznom. Vrlo su pokretne i lako bježe je to divlja životinja, ali nismo ga mogli od neprijatelja skrivajući se u jamama i ostaviti da ugine. Mislili smo da je to među drvećem. kuna zlatica pa smo ga nazvali Zlatko.

OBOŽAVA SLATKO Dali smo mu vode koju je halapljivo Moja kuna je jako zaigrana i nestašna, popio i malo mesa, ali nije htio ništa sve mora vidjeti i svuda se zavući. Dok jesti. Sljedećeg dana ga je pregledao je bio mali, jeo je samo mačje konzerve veterinar i objasnio nam s okusom divljači, ZNATE LI? kako da se brinemo o a sada ga hranimo njemu. Objasnio nam je • Kuna bjelica voli med i krekerima za tvora i da mu je majka vjerojatno imuna je na ubod pčele. raznim voćem - samo uginula jer kune nikad ne • Naš novac je dobio ime da je slatko. Sirovo napuštaju svoje mlado i upravo po toj životinjici. meso ne voli, ali kad da je on kuna bjelica, a • Na hrvatskom grbu na osjeti miris čokolade, ne zlatica, no on je ipak kruni koja predstavlja kolača ili sira, poludi i Slavoniju slika je kune. ostao Zlatko. počne ozbiljno gristi.

• Majka kuna nikada ne U takvim trenutcima NOĆNA ŽIVOTINJA Za one koji ne znaju, napušta svoju mladunčad. damo mu malo slatkoga kune bjelice spadaju • Kune koje žive na sjeveru i ostavimo ga na miru u porodicu kuna s spavaju zimski san, dok da dođe k sebi. Puštamo lasicama, tvorovima, su ostale budne tijekom ga da se slobodno kreće vidrama i jazavcima. U čitave godine. po kući, a on nas slijedi Hrvatskoj su zaštićene u stopu jer ne voli biti zakonom. Žive u većem dijelu Europe sam. Strance baš i ne voli i ponekad je i središnjoj Aziji. Najčešće ih možemo ljut na njih, a veterinar kaže da je to zato vidjeti u listopadnim šumama i što nas smatra svojim čoporom i boji kamenjarima planinskih područja. se za nas pa kad dođe stranac, brani Kreću se i u blizini naselja i skrivaju svoje. Razmišljali smo o njegovom po napuštenim kućama.

Imaju puštanju na slobodu, ali on, nažalost, tamnosmeđe ili sivo - smeđe krzno i ne bi mogao samostalno preživjeti u ispod grla bijelu liniju koja se račva divljini – umro bi od gladi jer je navikao prema prednjim šapama. Vrh njuške da ga mi hranimo i ne boji se ljudi pa bi im je ružičast. U prirodi prosječno žive ga netko mogao ubiti. tri godine dok u zatočeništvu mogu Zlatko je zaista neobičan kućni doživjeti i do osamnaest godina! ljubimac i zahtijeva mnogo brige i Pretežno su noćne životinje. Hrane se pažnje, ali mi ga toliko volimo da nam broj 15 - siječanj 2007.

49

Marija Štetić prvakinja je Hrvatske u taekwondou

Neustrašiva djevojka Od prvog trenutka zaljubila sam se u taj sport.

Uvijek ulažem sav svoj trud i ne mislim na umor i iscrpljenost.

Kad nešto voliš, ništa ti nije teško.

Za moj uspjeh uvelike su zaslužni moji roditelji i njihova ljubav i podrška. „Za sve je kriva moja prijateljica Marija Udovičić. U trećem razredu osnovne, nagovorila me da odem s njom na jedan trening, pokušala sam, svidjelo mi se, i poslije sam samo razmišljala: Kako bih se i ja mogla upisati, hoće li me roditelji pustiti...”

Tako je svoju priču o uspjehu započela učenica šestog razreda naše škole Marija Štetić, trenutno prvakinja Hrvatske u taekwondou.

Uopće nije strašno Kada se dječaci odluče za ovaj sport, to nije nimalo čudno, međutim, nas je zanimalo odakle djevojci hrabrost upuštati se u tako nešto. „Uopće nije strašno. To je sport kao i svaki drugi. Zašto i djevojke ne bi mogle sudjelovati?” hladnokrvno nam je obrazložila. Ne boji se ona udaraca i kaže da je obično ona ta koja ih dijeli u većoj mjeri. Isto tako, na natjecanjima, osim kimona, nose kacige za glavu, štitnike na rukama i nogama i takozvani „oklop” na trbuhu. Noge su bose i bore se na posebnim podlogama koje se zovu tajami. Ozljeda ponekad ipak ima. „Najviše bole udarci u koljena, ali tu je uvijek trener Antonijo Maras sa svojim čarobnim sprejom koji

50

ublaži bolove.” Dogodilo joj se i da su je jednom nokautirali, „nježna“ suparnica ju je na međunarodnom natjecanju u Vrbovcu udarila nogom u glavu. No, ona se ne obeshrabruje lako. Unatoč ovakvom neugodnom iskustvu nikad nema tremu pred natjecanje. Što bude, bude.

Najdirljiviji trenutak sviranje himne Najdirljiviji i najsvečaniji trenutak na natjecanjima Mariji je sviranje hrvatske himne, a najuzbudljiviji je, naravno, trenutak pred borbu.

Nezgodno joj je na natjecanjima to što nikada unaprijed ne zna protiv koliko će se protivnika boriti.

Ponekad u njenoj kategoriji ima jedan, a ponekad više natjecatelja. Na natjecanjima je često sama s trenerom i drugom djecom iz kluba jer roditelji ne mogu svaki put izostajati s posla da bi je došli bodriti.

Trenutno se natječe u trideset i šestoj kategoriji. Ovaj broj označava kilograme natjecateljica. Prošle je godine, na primjer, bila u trideset i trećoj. Posljednje natjecanje bilo je u Češkoj i opet je bila prva. Ima plavi pojas i još je samo četiri pojasa dijele do crnoga. Trenira u klubu Rugvica broj 15 - siječanj 2007.

koji ima svoje prostorije u Oporovcu pa ne mora daleko putovati.

Treninzi su prilično iscrpljujući.

Traju od osam do deset sati navečer svakog dana, ali sve joj je to već rutina, navikla se. „Uvijek ulažem sav svoj trud i pokušavam dati maksimum, ne mislim na umor i iscrpljenost. To osjetim tek kasnije, kad se strovalim u krevet.”

U školi je sve u redu. Zadovoljna je uspjehom, ali uvijek može bolje.

Za učenje ima dovoljno vremena.

Jedino kada mora na veća natjecanja, malo duže izostaje s nastave. Ostaje joj i dovoljno vremena za razgovore i zabavu s prijateljima te za igru sa svojim kućnim ljubimcem - psom Princom. Osim taekwondoom, u slobodno vrijeme se još bavi plivanjem i klizanjem. Voli otići u kino i pogledati dobre filmove. Najdraži su joj Harry Potter i Gospodar prstenova.

Pitali smo njezinu mamu ima li ona tremu pred kćerkino natjecanje.

Odgovorila nam je da joj nije baš svejedno, ali da podržava kćer u tom sportu jer vidi da ga jako voli i da je u njemu uspješna. Marija je dodala da bez ljubavi i velike podrške obitelji sigurno ne bi uspjela.

Valentina Sunek, 8.a

Petra Čulina članica je štafete koja je oborila državni rekord na pedeset metarskom bazenu

Stotinjak natjecanja i hrpa medalja Na web stranici Plivačkog kluba Dubrava o Petri piše: - Članica mlađe kadetske štafete 4 x 100 slobodno koja posjeduje državni rekord na pedeset metarskom bazenu.

- Članica srebrne mlađe kadetske štafete 4 x 50 slobodno na ljetnom državnom prvenstvu 2005. g.

- Članica finala na različitim međunarodnim mitinzima.

Neki svoje slobodno vrijeme provode pred televizorom, a neki treniraju raznorazne sportove. No, obaraju li svi rekorde kao naša Petra Čulina iz 6.b razreda?

Na koliko si natjecanja bila i kamo si putovala?

Bila sam na otprilike stotinjak natjecanja: u Mariboru, Ljubljani,

Što smatraš svojim najvećim uspjehom?

U štafetnoj sam utrci na 4x100 metara slobodno zajedno sa svojim prijateljicama srušila državni rekord.

Kranju, Krškom, Ptuju, Celju (Slovenija), dva puta u Rosenheimu (Njemačka), dva puta u Lintzu (Austrija), šest puta u Splitu, zatim u Šibeniku, Sisku, Osijeku, Rijeci, Čakovcu, Tuhelju…

Koliko medalja imaš?

Imam dvije zlatne, osam srebrnih i

Bavi li se još tko u tvojoj obitelji sportom?

Da, sestra Katarina bavi se tenisom, a sestre Romina (devet medalja) i Bernarda također plivanjem .

Koliko često imaš treninge?

Svaki dan. Ako mi je nastava popodne, onda od 6:15 do 8:30, a ako je nastava ujutro, onda su treninzi od 19:15 do 22:15.

Je li ti to naporno?

Jest i nije. Naporno je zato što mi ponekad nedostaje sna, a nije naporno zato što to volim i uživam u tome. Trener nam je mlad i sjajan je! S nama često ide u kino, u Maksimir, na pizzu, baš nam je pravi prijatelj.

Kadeti Plivačkog kluba Dubrava čiji je član i naša Petra

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

Što bi poručila čitateljima Feniksa?

Htjela bih svima preporučiti da se bave sportom jer je to recept za zdrav život.

Marija-Katarina Jukić, 6.b

51

Važno je sudjelovati

Kad si se počela baviti plivanjem?

Kad sam imala osam godina, znači, prije četiri godine. Moja je prijateljica počela trenirati plivanje u Plivačkom klubu Dubrava u OŠ Marije Jurić-Zagorke i pričala mi je kako joj je tamo odlično pa sam i ja zamolila roditelje da me upišu u taj klub. I svidjelo mi se.

Ekipa iz razreda

četiri brončane medalje osvojene u plivanju te srebrnu i brončanu medalju iz skijanja.

Tanja Čavčić, bivša učenica OŠ Granešina osvojila put u Wiesbaden

Posljednjih godina nail art je jedna od najtraženijih usluga u manikuri.

Riječ je o posebnoj tehnici oslikavanja površine nokta, a sam njezin naziv - u prijevodu s engleskog, umjetnost na noktima - kaže nam da nokat može krasiti pravo malo umjetničko djelo.

Još u starim civilizacijama Egipta i Kine žene su oslikavale nokte kanom, gustim premazom od sirove gume, bjelanca, voćne želatine i pčelinjeg voska. Zlatnu, srebrnu, crnu i crvenu boju koristile su žene iz visokog staleža, a one iz nižih društvenih slojeva smjele su nanositi samo svijetle boje. Danas te razlike u staležima nema, a sve više djevojaka koristi nail art kao izvrsnu zamjenu za nakit. Zašto vam pišemo o nail artu?

Zato što smo čuli kako je Tanja Čavčić, bivša učenica naše škole, pobijedila na natjecanju u oslikavanju noktiju i odmah smo dogovorili intervju s njom.

Nedavno otkrivene sklonosti Na ovo natjecanje Tanja se prijavila nakon pronalaska posla u struci. Kako u Hrvatskoj nail art nije baš razvijen, Tanju je na istraživanje potakla njezina znatiželja. „Ljubav prema nail artu otkrila sam prošle godine. Nakon srednje škole,

52

koju sam prošla s odličnim i bila oslobođena mature, vrlo brzo sam dobila posao. Zatim sam završila tečaj za umjetne nokte i otkrila nail art o kojemu u školi nismo učili.“

na mukama.

Što je zapravo nail art? „To je miješanje gelova, razna crtanja, rad silikonima itd. To mi se svidjelo i onda sam počela s tim čačkati.

Vidjela sam to na reklamama, u TV emisijama i drugdje. Pokusni kunić mi je najčešće bila mama.“ Tanja kaže: „U poslu je potrebna strpljivost i preciznost.“ Malo, pomalo, izučila je zanat te je odlučila nakon samo pet mjeseci okušati se na natjecanju. Njih je u Hrvatskoj malo, a za ovo joj je trebala i pozivnica.

Budući da je Tanja nekoliko mjeseci prije u tvrtci LCN kupila velik broj kozmetičkih preparata, važna djelatnica te tvrtke ju je zapamtila i omogućila joj da bude pozvana. Kako je to naša Tanjica saznala tri do četiri tjedna prije samog natjecanja, bila je

broj 15 - siječanj 2007.

Trebala je osmisliti cijelu koreografiju, točnije - iskombinirati i ukrasiti odjeću, nakit i nokte na temu Proljeće. Vremena je bilo malo, a posla puno. Stoga Tanja nije spavala noćima. Mučile su je brige. Jedino što je htjela bilo je ne osramotiti se i ponešto naučiti od ljudi koji to rade već duže vrijeme. Dogodilo se sasvim suprotno. Pobijedila je.

Na jednom natjecanju – dvije diplome Kakva su pravila tog natjecanja i koliko ti je trebalo da urediš model? „Oni ti samo zadaju temu i ti moraš

Moda Brat Kristijan podijelio je radost pobjede sa sekom i njezinom prijateljicom Ivanom.

Pobjednička kreacija

Tanjin dar osjetila sam na vlastitoj koži... pardon, noktima! sve sama napraviti: obući model, ukrasiti ga umjetnički da simbolizira zadanu temu i posebno ukrasiti nokte. Ja sam dobila temu Proljeće i to dva-tri tjedna prije natjecanja.

Otišla sam na Google i tražila sve o natjecanjima u nail artu. Ajme, što sam tamo svašta vidjela! Prestrašila

sam se: neka strašila, odijela, čudne kostime… Kasnije sam na poslu ispitivala mušterije i tražila savjete.

Jedna gospođa mi je rekla da upotrijebim bršljan jer je dugotrajan i lako se omota. Onda mi je palo na pamet da tu stavim nekakvog leptira da visi na uhu, umjetne ruže (i to mirisne), zelene čarape, zelenu suknju i bijelu majicu da sve bude malo svjetlije. Moja cvjećarka mi je pomogla obući model, moju susjedu i prijateljicu Ivanu, i ukrasiti je. Cvjećarka je jako zaslužna za ovaj uspjeh jer bez nje ja ne bih mogla sve to pričvrstiti i urediti. No, ideja je ipak bila moja, pogotovo ukras na ruci.“ Na sam dan natjecanja, Tanja je dotjerivala stajling modela maštovitim trikovima. Nail art je napravila izvanredno, bolje od ijednog majstora na cijelom natjecanju. „Umjetnjake“ je ukrasila leptirićem sa špangicama koji je, poput piercinga, provukla kroz nokat. Leptirić je tako dobro pristajao uz bršljan i spiralu nokta da je Tanja i za cjelokupni dojam dobila diplomu. Priznala nam je kako su joj klecala koljena za vrijeme natjecanja, ali još više u trenutku u kojem su joj predavali diplome. Nije mala stvar kad djevojka od devetnaest godina pobijedi mnogo iskusnije i starije konkurente. „S ovog natjecanja imam dvije diplome: jedna je za nail art, tj. ukrašavanje noktiju, a druga za opći

Tanjina majka ponosno pokazuje njene diplome

dojam, a k tome sam dobila i usmenu pohvalu za najbolje izabran model.“ Za nagradu od tvrtke LCN Tanja je dobila putovanje u Wiesbaden u Njemačkoj gdje će moći prisustvovati međunarodnom natjecanju u nail artu i još više toga naučiti.

Od prosječne učenice do ostvarenja sna Primijetila sam da nemaš nalakirane nokte. Zbog čega? „Zbog lijenosti! Ha, ha, ha… Obično imam nalakirane nokte jer to mušterije vole, znaš ono, vide na tebi pa bi onda i one tako!”

U osnovnoj školi Tanja je bila prosječna učenica koja se nije previše isticala, osim u svojoj kreativnosti. Njezina učiteljica Natalija Krznarić tvrdi kako se još sjeća njezinih prekrasnih likovnih radova. Na pitanje je li ikada sanjala ovakav uspjeh, Tanja odgovara: „Ova pobjeda mi je dala inspiraciju, snagu, saznanje da nisam nekakav beznadni slučaj. Puno se cura danas bavi nail artom, ali ne uspijevaju svi...

Ovo što mi se dogodilo predstavlja ostvarenje mojih snova. Vjerojatno ću ići i dalje na natjecanja, ali to više ne će biti to. Jer rijetko se kome dogodi da prvi put sudjeluje na nekom natjecanju i odmah osvoji prvo mjesto.”

Tanja je svima pokazala da ima dar i Dora Ilijaš i Tea Žugec, 8.a

list Osnovne škole „Granešina“

broj 15 - siječanj 2007.

53

nagradna igra

i d o g po m a s o k t Kako igrati?

1.

Dragi Feniksoljupci!

U nagradnoj igri ovog broja profesori su vam pripremili težak zadatak. Donijeli su svoje fotografije iz djetinjstva kako biste pokušali pogoditi koji se profesor krije iza pojedine slike. Ako mislite da znate točne odgovore, ispunite nagradni kupon tako da ispred imena profesora upišete redni broj njegove fotografije. Kupon izrežite i ubacite u Feniksovu kutiju koja se nalazi u školskoj knjižnici. Očekuju vas vrijedne nagrade.

Izvlačenje će biti u veljači, a imena triju sretnih dobitnika bit će objavljena na vratima knjižnice zajedno s točnim odgovorima koje možete upisati ispod fotografija. Želimo vam dobru zabavu i puno sreće!

2.

3.

nagradni kupon

4.

Marina Ištvanić Vlasta Haramina Ana Floreani Tatyana Butorac

5.

Anita Poslon Ivica Modrić

ime: prezime:

6.

razred:

54

broj 15 - siječanj 2007.

list Osnovne škole „Granešina“

Učiteljica prozove Ivicu da odgovara gramatiku. „Reci, Ivice, jednu jednostavnu rečenicu.”

Ivica će k’o iz topa: „Vol pjeva!” „Dobro, Ivice, sada reci jednu jednostavnu proširenu rečenicu.”

Ivica će: „Vol pjeva na grančici!” „Bravo, Ivice, svaka ti čast! Hajde nam sada reci što je vol u toj rečenici?” „Pa, pjevač!”

------Na školskom izletu sjedi mali Ivica pokraj rijeke i viče: „Nema logike!!!

Nema logike!!!”

Prilazi njegov razrednik pa ga pita: „Kako ti to misliš, Ivice, da nema logike?” „Nema logike! Cigla je četvrtasta, a kada je bacim u vodu, nastaju krugovi!”

------„Ivice,” obrati se profesor učeniku, „probudi svog prijatelja koji spava pokraj tebe!” „Probudite ga vi! Vi ste ga i uspavali!”

-----Mali je Ivica putovao vlakom k svojoj tetki u Karlovac. U istom kupeu sjedio je i jedan stariji gospodin koji je čitao novine. Ivici je bilo dosadno, pa je počeo ljuštiti jabuke i jesti sjemenke.

Gospodin digne pogled s novina i upita Ivicu: „Zašto ti, dečko, jedeš sjemenke?” „Zato što čovjek od njih postaje pametniji”, odgovori mu Ivica. „Mogu li i ja dobiti jednu?” „Svakako, ali morate platiti deset eura.”

Gospodin plati, proguta sjemenku i razbjesni se. „Baš sam budala. Za te novce sam mogao kupiti deset kilograma jabuka.” „Eto vidite. Već djeluje!” uzvikne Ivica.

broj 15 - siječanj 2007.

Vic za kraj

E V A B A Z O L MA

AH, TAJ IVICA!

55

Fot p o str sk r v ip ol i d sk an e t or be V

Evo me napokon u školi. Konačno sam napustila dosadnu knjižaru.

Oh, prekrasno je!

Uf, koja gužva! Nemam zraka. Zar baš moram biti na podu?

Misliš li isto što i ja?

Ma, ovo još nije ništa.

Vidjet ćeš ti što te još čeka.

Da vidimo koliko je čvrsta.

Zašto me bacate?

Već mi se vrti u glavi!

Gle, gle. Netko je ostavio torbu na podu.

Ne mogu više!

Pun mi je pretinac svega!

Ako me još jednom baci, tresnut ću i ja nekoga!

Ajoj.

Rastrgat će me.

Evo vam, na! Boli?

He, he! Tko se zadnji smije, najslađe se smije.

Lovi!

Stvarno ste pretjerali, dečki. Nađite neku drugu zabavu.

Jao! Au! Što to radite?

Priču su smislili, tekst napisali i odglumili: Lovrina Berišić, Ana i Katarina Bagić, 5.a, Marija Dučkić, 5.b, Maja Šandrk, Klaudija Palić, Gabrijela Ivančić, Anamaria Šitum, Anja Žugčić, Kristina Zavalić, 5.d, Dragica Rodić, Elizabeth Gucić, Magdalena Šobak, Antonija Jozić, Niko Martinović, Mario Antić i Ivona Ugrina, 5.e

Konačno sam na svom mjestu. Valjda sam ih naučila pameti. Nadam se da će sutra biti bolje.

Tako je! Reci ti njima! Zar se tako ponaša?

Sram ih bilo.

Fotografije: učiteljica Vlatkica Horvat

56

broj 15 - siječanj 2007.