Feniks 20

broj 20

list Osnovne škole Granešina, lipanj 2011.

Tema broja: NAŠE ZVIJEZDE Ekskluzivno: Objavljujemo razgovor s dr. Lanom Đonlagić o usponu na Himalaju UŽIVAJTE U ČARIMA GLAZBE

Čavrljali smo s učiteljicom Vesnom Jeličić

Feniks na Supertalentu

Reportaža sa snimanja i intervju s Viktorijom Novosel

Misionarke u Africi

Časne sestre iz naše župe pomažu djeci u Ugandi

Vijeće učenika • Nema novca zabroj dvoranu • Fauna u susjedstvu • Baby boom 1 20 - lipanj 2011.

list Osnovne škole Granešina

Izdaje: Osnovna škola „Granešina“, Granešina 1, 10 040 Zagreb tel.: 01/2984-078 faks: 2984-750 Adresa e-pošte:

Iz sadržaja izdvajamo: vijeće učenika Novo tijelo u radu škole

str. 4

os-zagreb-020@skole.t-com.hr

Naslov: Feniks - list Osnovne škole Granešina Adresa e-pošte: novinarska@net.hr X. godina izdavanja, broj dvadeset, lipanj 2011.

Glavna urednica: Angelika Spač, 7.d

nema novca za dvoranu U Gradskom smo poglavarstvu tražili izgradnju sportske dvorane

str. 7

naše zvijezde U temi broja predstavljamo uspješne učenike

Zamjenica: Ivana Lobor, 7.d Uredništvo: Josip Lovrić, 6.a, Nikolina Lako, 8.a, Petra Presečki, 5.e Paola Vulje, 6.c Voditeljica novinarske skupine: učiteljica Natalija Krznarić Lektura: profesorice Anita Poslon, Katarina Drmić i Mirjana Lozić Nepotpisane fotografije: novinarska skupina Grafička obrada i prijelom: učiteljica Natalija Krznarić Fotografija na naslovnici: Natalija Krznarić Naklada: 300 primjeraka

Zahvaljujemo svima koji su svojim angažmanom pomogli nastajanju ovoga broja.

2

str. 16

uživajte u čarima glazbe Čavrljali smo s učiteljicom Jeličić

str. 22

posebno životno iskustvo Dr. Lana Đonlagić o usponu na Himalaju

str. 27

Feniks na supertalentu Reportaža sa snimanja finala Supertalenta

str. 42 Vijesti iz škole i oko nje ............................................ 3. do 15. str.

Tema broja: Naše zvijezde....................................... 16. do 25. str.

Uživajte u čarima glazbe.......................................... 26. do 30. str, Posebno životno iskustvo......................................... 31. do 33. str.

Da, i ja sam tinejdžer........................................................... 34. str.

Zašto?................................................................................... 35. str.

Nogometni business, Vani je ljepše..........................36. do 37. str.

Fauna u susjedstvu .................................................. 38 do 39. str.

Baby boom............................................................... 40. do 41. str.

Feniks na Supertalentu............................................ 42. do 44. str.

Zabavni članci, enigmatika, razbibriga..................... 45. do 47. str. broj 20 - lipanj 2011.

Suradnica Modre laste u našoj školi

Uvodnik

Evo nas opet!

Piše: Angelika Spač

Iako se tome malo tko nadao, pred vama se nalazi i dvadeseti broj Feniksa. U zadnjih je godinu dana bilo mnoštvo događanja i šteta bi bilo da nisu zabilježena u listu koji će pamtiti generacije granešinskih učenika. Eh, što smo skromni…!

U našoj školi gotovo svakodnevno razbije se neko staklo, „odvali“ neki „štok“ ili polomi stolac.

Za sve se to pobrinu naši domari, ali popravci i koštaju. Unatoč velikim izdatcima, novinarskoj grupi kupljena je kamera sa stalkom kako bi otišla korak dalje u svom radu. Bacili smo se na posao proučavajući i prakticirajući televizijsko novinarstvo. Ispostavilo se da je to puno drugačije od onoga na što smo navikli: vijest sada treba prvo napisati, zatim naučiti napamet, izgovoriti je u kameru bez zamuckivanja, jasno i glasno (To je najteže!), snimati dva sata ono što u konačnoj verziji traje nekoliko minuta, paziti na osvjetljenje, pozadinu, žamor koji se, „unatoč natpisu: Tišina!

Snima se!“, čuje iz ženske svlačionice ispred našeg improviziranog „studija“…

Zatim to sve treba rezati, sjeckati, montirati… list Osnovne škole Granešina

Rezultate našega rada možete vidjeti na školskom webu klikom na logo škole ispod kojega piše: VIJESTI. Razbijali smo glavu oko toga što bismo izabrali za temu ovogodišnjega broja. Ništa nam nije padalo na pamet, ali na svu sreću tu su Matina, Sara, Domagoj, Ivana, Veronika, Marko, Lovro, Nikola i mnogi drugi učenici koji su postigli izvanredne uspjehe, svaki u svom području interesa. Time nam se tema broja nametnula sama od sebe. Htjeli smo i gradonačelnika upoznati s našim uspješnim sportašima, ne bismo li tako ubrzali izgradnju sportske dvorane, ali nam pokušaj nije uspio u potpunosti. Zanima li vas zašto, čitajte o tome na stranicama vašeg najdražeg školskog lista. Čavrljali smo s profesoricom Vesnom Jeličić koja napušta našu školu iduće godine zbog odlaska u mirovinu, osvrnuli se na trenutnu društveno-političku situaciju u domovini, gnjavili profesorice da nam šalju slike svojih bebica…

Ma zašto nabrajati?

Ionako ćete sami naći što vam je zanimljivo.

Uživajte!

Novinarka s novinarima

Napisao: Marko Stjepanović

Krajem prvoga polugodišta našu je školu posjetila gospođa Marija Tuksar, vanjska suradnica Modre laste. Kao gošća novinarske skupine, najviše je vremena provela u našoj redakciji. Kada je ušla u naš improvizirani studio, bila je ugodno iznenađena, rekavši kako smo mi jedna od rijetkih grupa koje imaju svoj radni prostor.

Prvo nas je malo ispitivala o našem radu, a poslije je razgledavala naš Feniks. Nakon toga voditeljica novinarske uručila je gospođi Mariji monografiju škole, a ona je bila jako sretna i rekla nam da će sigurno pisati o nama.

Drago nam je bilo čuti pohvale od osobe koja se i sama bavi novinarstvom, a još draže kada smo vidjeli da je njezin članak o nama izašao u Modroj lasti.

Nakon duge i teške bolesti preminula je Dragica Šprem, učiteljica u mirovini. U našoj je školi radila punih trideset i pet godina. U mirovinu je otišla 2004. godine.

broj 20 - lipanj 2011.

Osnovni je zadatak svake učiteljice odgoj i obrazovanje mladih bića, budućih očeva i majki, a ona se tome posvećivala svim svojim srcem, znanjem i sposobnostima.

Ne štedeći samu sebe, predavala se svom poslu u potpunosti. Mnoge je generacije učenika kvalitetno pripremila za život i svi je pamte kao dobru, pravednu i poštenu učiteljicu. Nastojala je u dječje živote, pored znanja koje im je davala, utkati i dio tih vrlina, a to su vrijednosti koje nikada ne blijede.

Neka joj je vječna hvala i slava!

3

U školi i oko nje

Novo tijelo u radu škole

Pomoć djeci Malavija

Vijeće učenika

Predsjednica Vijeća učenika je Lana Udovičić iz 7.d

Vijeće učenika trebalo bi raspravljati o problemima učenika i njihovim prijedlozima, no to još nije ostvareno

Akcija Ruksak Napisala: Angelika Spač

U školi je pokrenuta humanitarna akcija Ruksak za pomoć djeci u Malaviji, siromašnoj državici na jugu Afrike. Akciju je pokrenula humanitarna udruga Marijini obroci (Mary's meals). Iz udruge je na adresu škole došla elektronska pošta u kojoj je opisan humanitarni projekt Ruksak. Ideja tog projekta je da djeca iz Hrvatske daruju djecu u Malaviji najnužnijim stvarima potrebnim za život i školovanje. Koordinator akcije u školi je učiteljica Vlatkica Horvat. Već u samom početku akcije imali

smo donatora koji je htio ostati nepoznat, a donirao je 80 ruksaka te japanke.

Akcija traje do završetka školske godine, a sve obavijesti o tome kako se u nju uključiti možete pročitati na mrežnoj stranici naše škole.

Naših ruku djelo

Božićni sajam

Napisala: Angelika Spač

Krajem listopada održano je prvo i jedino ovogodišnje Vijeće učenika na kojemu je za predsjednicu toga vijeća izabrana Lana Udovičić, učenica 7.d razreda. Prisustvovali su mu predstavnici svakoga odjela, pedagoginja Lidija Murtić, socijalna pedagoginja Mirela Marić Marčetić i ravnatelj Marijan Vulić. Izboru je prethodila uputa gospođe Murtić o tome koje sposobnosti bi trebao posjedovati vršitelj te dužnosti. Prema njezinim riječima, uloga predsjednice Vijeća je sazivanje sastanaka, ali na inicijativu ravnatelja i pedagoginje. Predsjednici razreda trebali bi se sa svojim problemima ili prijedlozima obratiti pedagoginji ili ravnatelju,

4

a oni bi to trebali prenijeti Vijeću učenika koje bi raspravljalo i donosilo zaključke. Zanimljivo je bilo to što su svi mogli predlagati nekoga drugoga, ali i samoga sebe.

Nakon zanimljivog postupka izbora, najviše glasova dobila je Lana.

Kako je Vijeće učenika novo tijelo u radu škole, očekivalo se da će se više čuti glas učenika, no tu je već kraj godine, a nije održan niti jedan sastanak.

Predviđeni sastanak u veljači otkazan je, prema riječima pedagoginje, za svibanj, zbog neočekivanih ranijih upisa u prvi razred.

Postavlja se pitanje koliko je Vijeće učenika djelotvorno, odnosno koliko ono djeluje na rad naše škole i koliko ga ostali učenici shvaćaju potrebnim i ozbiljnim.

Napisao: Andreo Rakek

Humanitarni božićni sajam i priredba održani su sredinom prosinca prošle godine. Pripreme su za taj sajam trajale gotovo cijelo prvo polugodište.

Učenici i učiteljice masovno su se uključili u izradu božićnih čestitki, nakita za božićno drvce i uporabnih predmeta. Sve je započelo priredbom koju su pripremili učenici s časnom sestrom Renatom Čumurdžić,

broj 20 - lipanj 2011.

vjeroučiteljicama Marijom Cik i Miljenkom Gračan te vjeroučiteljem Igorom Hercegom. Nakon što su izvođači nagrađeni pljeskom, posjetitelji su razgledali izloške i kupovali na štandovima poredanim u školskom predvorju. Prikupilo se 3100 kn. Namjena im je bila pomoći učenicima naše škole i njihovim obiteljima s financijskim problemima.

60 godina Grada mladih

Nastup ritmičke grupe OŠ Sesvete

Jedna od zanimljivih aktivnosti bila je lončarstvo

Oblaci pokvarili proslavu za to krivac loše vrijeme.

Iznenadilo nas je to što su za ovu priliku prekrasno uredili mini-golf igralište, ali bilo bi još ljepše kada bi ono bilo uvijek tako uređeno.

Nakon ovog lijepog događaja, ne možemo zaboraviti komentare starijih posjetitelja koji su se prisjećali kako im je nekada bilo lijepo u

Posjetitelje su zabavljali i likovi iz crtića o profesoru Baltazaru Snimio: Josip Lovrić Napisala: Paola Vulje

Grad mladih proslavio je 60. obljetnicu svoga postojanja. Za tu priliku priređen je zanimljiv kulturno-umjetnički program koji se odvijao na improviziranoj pozornici na malom košarkaškom igralištu. Voditelj svečanog programa bio je poznati glumac Darko Janeš.

Na samom početku nekoliko uvodnih riječi izrekli su predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Ivo Čović te zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević. U programu su sudjelovali učenici OŠ Sesvete, Dječjeg vrtića Sesvete, Klub mažoretkinja Sesvećanke, Dječje kazalište Dubrava te list Osnovne škole Granešina

Pionirskom gradu te kako je danas sve to zapušteno.

Danas Grad mladih ima spomenički status i zaštićeno je kulturno dobro kao kulturnopovijesna i urbanističkoarhitektonska cjelina.

Možda će proslava ove obljetnice potaknuti nadležne da biseru istočnog dijela grada vrate nekadašnji sjaj.

Umjesto dvorane – lunapark neki estradni umjetnici, a posjetitelje su zabavljali i likovi iz crtića o profesoru Baltazaru. Zanimljivo je da u programu nije sudjelovao nitko iz naše škole, iako smo mi najbliže Gradu mladih, a svojevremeno je naša škola usko surađivala s Pionirskim gradom.

Program proslave trajao je od 11 do 18 sati. Diljem Grada mladih odvijale su se različite zanimljive aktivnosti: lončarstvo, igre s padobranima, pikulanje, gledanje crtića i drugo.

Nažalost, ove zanimljive aktivnosti nisu primamile očekivani broj posjetitelja.

Redari koji su besposleno stajali kraj stolova za stolni tenis rekli su nam kako je

Kratkotrajna zabava

Snimio: Antun Filić Napisao: Bruno Tomić

Početkom godine na livadi pred školom postavljen je lunapark.

Na tom je zemljištu planirana izgradnja sportske dvorane, ali se od toga odustalo. Stoga naši učenici pomisliše: „Dobili smo lunapark umjesto dvorane?! Pa, i nije tako loše!” No,

broj 20 - lipanj 2011.

šalu na stranu. Iako su mnogi s užitkom na vrtuljku potrošili novac dobiven za sendviče, vlasnici lunaparka morali su već nakon tjedan dana spakirati kofere. Razlog tomu je jednostavan: nisu imali dopuštenje općinskih vlasti. Sve je to saznao naš ravnatelj koji je odahnuo od brige da će se učenicima koji trče preko ceste u lunapark nešto dogoditi. A ni mi nismo bili tužni – ionako je tjedan dana uživanja bilo dovoljno. Više ne bi bilo zabavno!

5

U školi i oko nje

Pomažemo djeci Ugande

Gužva na putu do škole

Autobus 208 Napisala: Paola Vulje

Sestra Vedrana s djecom iz internata Fotografije dobivene elektronskom poštom

Darious može u školu Nema roditelja, s braćom i sestrama živi u internatu i želi se školovati.

Naša mu je pomoć dobrodošla

Učenici naše škole koji na nastavu putuju gradskim autobusom linije 208, guraju se i guše u autobusu.

Ljudi se bune, viču na učenike, koji također viču jer ih ostali guraju, a to ih boli. Starijim gospođama koje idu prodavati na tržnicu, gnječi se roba. Neki vozači nisu baš razumni pa otvaraju samo prednja vrata i tada nastaje još veći problem.

Svi misle da bi školski autobus trebao voziti barem jednu vožnju prema Miroševcu i Vidovcu ili da se treba uvesti još jedna linija 208. I vozači se slažu da se trebaju uvesti dodatne linije u vrijeme najvećih gužvi (6.30, 7, 7.30, 13.30, 17.30, 18.30).

Razgovarali smo s ravnateljem o tom problemu, ali on ga ne može sam riješiti. Zahtjev o pojačanju te linije već je uputio Zagrebačkom električnom tramvaju, no oni to smatraju nepotrebnim. Ravnatelj kaže da se treba poslati zahtjev Vijeću gradske četvrti Gornja Dubrava, no nije precizirao tko to treba učiniti. Nadamo se samo da će netko ipak imati sluha za naše probleme.

Napisala: Ivana Lobor

U Ugandi, siromašnoj afričkoj zemlji, djeluje misija u kojoj se nalaze časne sestre Vedrana i Bogdana, pripadnice Družbe Kćeri Božje ljubavi čija je članica i naša vjeroučiteljica, časna sestra Renata. Tamo se, zajedno s ostalim misionarkama, brinu o djeci bez roditelja te su osmislile akciju kumstva za djecu siročad.

Sestra Renata u školi jednom godišnje organizira prikupljanje dobrovoljnih novčanih priloga za točno određeno dijete o kojemu se brinu misionarke. Novac se predaje u Misijsku centralu na Kaptolu koja ga onda šalje na adresu tog djeteta.

Ovaj puta prikupljali smo pomoć dječaku koji se zove Darious Nabireba, dvanaestogodišnjaku

6

Radnici su zamijenili cijev koja je pukla ispred ženskog WC-a u blizini kuhinje

Djelomična obnova kanalizacije Darious Nabireba kojemu su oba roditelja umrla od raka. Darious je u veljači krenuo u treći razred osnovne škole.

Zajedno s dvojicom braće i dvije sestre smješten je u internat, a novac koji se za njega prikupio pomoći će mu u daljnjem školovanju.

Naši učenici, posebno četvrtaši i sedmaši, kroz prošlo su došašće otvorili svoje srce i ruke i darivali te prikupili 200 eura za djecu u Ugandi i 4000 kn za misije od kojih su samo 4.b i 7.d prikupili svaki po 500 kn. Tako je i Dariousova sestra Evalin dobila priliku za školovanje.

Dres bacili u wc

Snimio: Josip Lovrić Napisala: Paola Vulje

Napokon je uređen ženski wc, i to onaj u prizemlju, u blizini kuhinje.

Neplanirano uređivanje potaknula je poplava koja se tamo pojavila kao i u garderobi naših kuharica. Majstori, koji su vrlo brzo pozvani, otkrili su začepljenje i puknuće keramičkih kanalizacijskih cijevi. Smatraju da je puknuće prouzrokovano još u vrijeme gradnje kada se vibracijskim aparatom nabijalo tlo oko zgrade.

Hladna zima i led proširili su pukotinu pa su

broj 20 - lipanj 2011.

se otpadne vode širile u okolno zemljište, ali i u zidove školske zgrade. Na mjestu gdje je bila pukotina i otkrhuće cijevi nađeni su razni predmeti koji se nikako ne bi smjeli bacati u wc-školjku: higijenski ulošci, dres za tjelesni, plastične vrećice, krpa za pod, komadići drva i sl.

Obnova kanalizacijskih cijevi i wc-a planirana je u sljedećih nekoliko godina, no mi moramo priznati da nam je drago što je to, mada samo djelomično, već sada učinjeno.

Sve manje neplivača

Na plivanje i dogodine Napisao: Andreo Rakek

I ove godine tijekom prvoga polugodišta učenici drugih razreda pohađali su nastavu plivanja na bazenu u Osnovnoj školi Marije Jurić Zagorke. Bilo ih je ukupno pedeset i šest. Među njima našlo se nekoliko onih koji su već znali plivati, ali nisu u tome bili sigurni, dok su ostali bili neplivači.

Iako je samo trećina polaznika dobila diplome kao potvrdu da su naučili plivati, učitelji plivanja pohvalili su sve polaznike zbog njihove discipliniranosti i truda. Ostali nisu bili razočarani jer će ovu zanimljivu nastavu pohađati i iduće godine.

I dalje se nastoji riješiti gorući problem

Nema novca za dvoranu

Kad je grad imao novac, nisu bili riješeni vlasnički odnosi. Sad je to riješeno, ali novca više nema Za jakih kiša učenici vježbaju kraj kanti i krpa jer krov u predvorju prokišnjava

U Gradskom poglavarstvu tražili smo izgradnju sportske dvorane

Osvojili „Odmorka“ pa izgubili u Čučerju

Zvijezde ugaslog sjaja Napisao: Josip Berišić

Nogometaši sedmih i osmih razreda i ove su godine osvojili turnir „Odmorko“. Turnir je trajao deset dana. Igrali su sedam utakmica u kojima su imali šest pobjeda i jedan neriješen rezultat.

Vlatko Novak je za školske video vijesti izjavio: „Naši su protivnici u finalu već prije utakmice bili sigurni da ćemo ih pobijediti“. To već samo za sebe govori o snazi naše ekipe koja dvije godine zaredom osvaja prvo mjesto na malonogometnim turnirima.

Ukupno imamo pet nogometnih zlata od dvanaest osvojenih medalja.

Nažalost, nedugo nakon toga naši su dečki izgubili u polufinalu turnira u Čučerju koji je organiziran povodom njihovoga dana škole. list Osnovne škole Granešina

Napisala: Angelika Spač

U Gradskom je poglavarstvu održan sastanak vezan za izgradnju sportske dvorane OŠ Granešina.

Sastanku je trebao nazočiti gradonačelnik Milan Bandić s kojim su trebali razgovarati naši novinari i koji je doista pokazao dobru volju pozvavši na taj sastanak pročelnike Gradskoga ureda za graditeljstvo, za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada te za obrazovanje, kulturu i šport. No zbog nepredviđenih

okolnosti gradonačelnik nije bio u mogućnosti doći, a ni dvoje pozvanih pročelnika nisu se pojavili.

Susreli smo se samo s pročelnikom Gradskog vijeća za kulturu, obrazovanje i šport Ivicom Lovrićem. Iz škole su na taj sastanak došli profesor Ivica Modrić, kao predsjednik Školskog odbora, ali prvenstveno kao učitelj TZK, ravnatelj Marijan Vulić, zatim Branko Milićević, predsjednik Vijeća roditelja, Ivica Novak, predstavnik vlasnika

broj 20 - lipanj 2011.

zemljišta na kojemu će dvorana biti izgrađena, naša voditeljica te moja malenkost.

Gospodin Novak iznio je činjenicu da je u pregovorima s vlasnicima zemljišta na kojemu bi dvorana trebala biti izgrađena (a ima ih šesnaest), uspio dogovoriti prodaju zemljišta gradu po cijeni koju im je grad ponudio.

Gospodinu Lovriću prenijeli smo obavijest da je gotov novi projekt trodijelne dvorane predviđene za gradnju na zemljištu između škole i groblja.

Saznali smo da u cijelom Zagrebu samo šest škola nema dvoranu, a to su uglavnom škole starije od pedeset godina.

Zanimljivo je da danas svaka novoizgrađena škola mora obvezno imati sportsku dvoranu, a naša škola čeka dvoranu od kraja Drugoga svjetskog rata, kada ju je prvi put zatražio tadašnji ravnatelj Denk.

Pročelnik Lovrić bio je pun razumijevanja za naše probleme, ali nam on sam nije mogao ništa obećati, osim da će gradonačelniku prenijeti sadržaj toga sastanka.

Možemo li mi tu nešto učiniti? Mogu li naši roditelji? Može li itko?

7

Raspao se plesni tečaj

U školi i oko nje

Šestaši na Medvednici

Problem je u prostoru

Napisala: Ivana Lobor

Od rudnika do kule Napisala: Paola Vulje

U travnju su učenici šestoga razreda bili na terenskoj nastavi na Medvednici. Pritom su posjetili Rudnik Zrinski i Medvedgrad. Na ulasku u rudnik svi su dobili kacige da slučajno ne ozlijede glavu.

Tamo su naučili da je to bio rudnik olovno-cinkove rude s primjesama srebra.

Rudari su se prije ulaska molili svojoj zaštitnici, svetoj Barbari, da ih sačuva od urušavanja ili navale vode. U srednjem se vijeku vađenje zlata i srebra iz zemlje smatralo velikim grijehom, pohlepom, pa rudari

nisu baš bili na dobru glasu. Ipak su naporno radili i njima u spomen hodnici ovoga rudnika ukrašeni su kipovima rudara kako bi ih posjetitelji mogli što bolje doživjeti.

Nakon rudnika šestaši su posjetili Medvedgrad.

Prvo su vidjeli oltar domovine i Vječni plamen koji se već jednom bio ugasio.

Nešto kasnije čekao ih je nevjerojatan pogled s medvedgradske kule. Zagreb kao na dlanu! Nažalost, to je kratko trajalo jer su ih vodiči požurivali na projekciju filma o Medved-

gradu nakon kojega su se mogli čuti komentari: „Sve smo to već vidjeli uživo, što će nam ponovno na platnu?“ Terenska je nastava završila, vjerovali ili ne, s putujućim trgovcima koji su prodavali „suvenire“.

Navali narode! Magnetići, olovke, šalice s lijepom slikom … Došli punih, a otišli praznih džepova.

Povratak u školu autobusom trajao je oko pola sata od kojih, sudeći po raspoloženju šestaša, nitko nije uzalud potratio ni minutu vremena.

U studenome prošle godine počeo je tečaj plesa koji je organizirao plesni klub Tactus. Na tečaj se odazvalo sedamdesetak učenika naše škole. Na početku, tečaj se održavao u Društvenom domu u Oporovcu, zatim u Vatrogasnom domu kod naše crkve te, naposljetku, u Osnovnoj školi Vjenceslava Novaka. Sve je to trajalo oko tri mjeseca, ali nažalost, većina učenika je odustala tijekom trajanja tečaja, pa ih je tako, na kraju, ostalo samo dvadesetak. Trener Miro Blažević odlučio je nastaviti održavati treninge kao školu plesa, i to na drugom kraju grada. Šteta, jer u nedostatku sadržaja kojima možemo ispuniti slobodno vrijeme, ovakve zanimljive aktivnosti u našem susjedstvu mogle bi nam pružiti puno zadovoljstva.

Ples na tjelesnom Napisao: Luka Forić

Izgleda da jedino u našoj školi učenici plešu za ocjenu. To je za njih jako dobro jer će im to trebati u životu. Kad plešu, lijepo ih je vidjeti.

Donacija PBZ-a

Vrijedan poklon školi Napisao: Antun Filić

Snimio: Josip Lovrić

8

Naša škola bogatija je za tri prijenosna i pet stolnih računala te devet tipkovnica koje nam je darovala Privredna banka Zagreb. Nisu to nova računala, ali su u izvrsnom stanju i odlično će poslužiti našim učenicima i profesorima u njihovu

broj 20 - lipanj 2011.

radu. Donacija je ostvarena zalaganjem profesorice Jagode Smiljanić. Ona je saznala da PBZ ima staru opremu koja im više nije potrebna, okrenula je nekoliko telefonskih brojeva i rezultat njezinih pregovora sada se nalazi u našim učionicama. Hvala PBZ-u!

Psi plaše djecu

Imajte obzira Napisali: Josip Berišić i Paola Vulje

Ponovno se pred školom pojavljuju psi. Jesu li lutalice ili su došli za svojim vlasnikom, ne znamo, ali znamo da ima učenika koji ih se boje. Oni hrabriji ponekad ih gađaju kamenjem, što može biti vrlo opasno ako se pas razbjesni i napadne. Nedavno je jedan čak ušao u školu pa su ga učitelji morali loviti kako bi ga izbacili.

Doista nije jasno kako ljudi mogu biti toliko neosjetljivi na muke svojih donedavnih ljubimaca kada ih izbace na ulicu.

S druge strane, vrlo su neodgovorni prema djeci koja doživljavaju šokove pri susretu s nevezanim psom, a takvih ima puno, naročito u nižim razredima. U zakonu stoji: Neupisane (neregistrirane) pse te pse i mačke lutalice hvataju i zbrinjavaju veterinarski higijeničari, pravne osobe koje obavljaju usluge veterinarsko-higijenskoga servisa za Grad Zagreb. *** Veterinarsko-higijenski servis dužan je uhvaćene pse i mačke, u suradnji s udrugama za zaštitu životinja, udomiti, a u slučaju kad to nije moguće, nakon isteka zakonom utvrđenoga roka, uhvaćene pse i mačke može usmrtiti.

Dakle, ako ne želite da vaš pas završi u skloništu za životinje, ne puštajte ga iz dvorišta! Pustite li ga bez uzice, potpisali ste mu smrtnu presudu! list Osnovne škole Granešina

Posjet Krapini

Putovanje kroz vrijeme

Mladi biolozi s profesoricama u krapinskom muzeju

Pod vodstvom profesorice Dragice Zemljić, s učiteljicama Anicom Grgić i Ankicom Stanić u pratnji, nas devetero mladih biologa posjetilo je u travnju ove godine Krapinu i krapinski muzej. Sreća i uzbuđenje su nas obuzeli zbog posjeta jednom od svjetski priznatih muzeja.

Bili smo među 155 tisuća

ljudi koji su ga posjetili u godini dana njegova postojanja. Nevjerojatno putovanje kroz vrijeme jedinstven je doživljaj, a bili smo ponosni što smo kroz vrijeme mogli putovati u našoj domovini. Muzej je zanimljiv i definitivno bih ga preporučila svima koji su u prilici posjetiti ga.

Krapina je malen, zelen

Predavanje o zdravoj prehrani

Ledeni štapići nisu doručak

Trećaši su pažljivo slušali predavanje Napisala: Ivana Lobor

Učenici trećih razreda prehrambeno-tehnološke škole održali su predava-

nje o zravoj prehrani djece i odraslih učenicima trećih razreda. Predavanje je po-

broj 20 - lipanj 2011.

grad koji zrači pozitivnom energijom i ljubaznošću.

Vidjeli smo i posjetili franjevačku crkvu te jednu crkvicu koja ponosno stoji na suprotnom brdu.

Odmorili smo se i uputili u Zagreb s neizbrisivim tragom u našim srcima i mladim umovima.

Ana Protrka, 8.a praćeno video-projekcijom čime je sadržaj predavanja djeci bio zanimljiviji i razumljiviji. Razgovarali smo s profesoricom Natalijom Gečević koja je bila prisutna na predavanju. Rekla nam je kako se djeci ovaj projekt svidio te su ga pratila s razumijevanjem i svojim komentarima i pitanjima aktivno sudjelovala u njemu. Također nam je rekla da je djeci bilo posebno zanimljivo saznati kako ledeni štapići nisu poželjni kao doručak prije škole. Djeca su naučila i to da je sva hrana zdrava, samo ako se uzima u umjerenim količinama.

9

U školi i oko nje

Obilježen najveseliji dan

Laura Čehulić i Vlatko Novakpredstavljaju projekt roditeljima

Vesela nastava

Ostvaren projekt o prehrani i zdravlju

Što sve jedemo

Sedmaši su istraživali prehrambene navike učenika, a održana su i predavanja o zdravlju Napisala: Angelika Spač

Projekt „Prehrana i zdravlje“ izradili su učenici sedmoga razreda. U ostvarenje projekta krenuli su s namjerom da istaknu važnost prehrane i tjelovježbe za kvalitetu zdravlja. Provedeno je akcijsko istraživanje sa sljedećim ciljevima: provjeriti znanje učenika o nekim segmentima zdrave prehrane, ispitati prehrambene navike učenika te saznati koliki dio svoga slobodnog vremena učenici posvećuju tjelovježbi.

Anketa je provedena među učenicima šestoga, sedmoga i osmoga razreda. Anketirano je 346 učenika iz 15 razrednih odjela. Obrada ankete i analiza podataka obavljena je na nastavi matematike i informatike. Učenici su analizirali i jelovnike školske kuhinje, razgovarali s kuharicama i fotografirali hranu koja se služi u kuhinji. Organizirana su i dva edukativna predavanja. Josip Križ, profesional-

10

ni pčelar, član pčelarskoga društva „Lipa“ u Zagrebu i bivši učenik naše škole, održao je predavanje „Zdravlje iz košnice“. Učenici Prehrambeno-tehnološke škole pod vodstvom Verice Batur, dipl. ing. prehrambene tehnologije, održali su predavanje „Prehrana adolescenata“.

Na Dan škole rezultati projekta bit će predstavljeni, putem plakata i prezentacija, svim učenicima škole, njihovim roditeljima i učiteljima.

Voditeljica ovoga projekta je Mirela Pešut, profesorica matematike i fizike. U realizaciji projekta sudjelovali su svi učenici sedmoga razreda, te Josip Lovrić, učenik šestoga razreda i član novinarske skupine. Stručni suradnici su profesorice Zrinka Šamec, Dragica Zemljić, Sonja Desnica, Jagoda Smiljanić, Anita Poslon, Lada Bobinac, te učiteljica Natalija Krznarić kao voditeljica novinarske skupine.

Napisao: Andreo Rakek

„Maškare, maškare, danas je naš dan …“, pjevali su naši učenici osmoga ožujka. Ove je godine pokladni utorak pao točno na Međunarodni dan žena. Supermeni, Spužva-Bobovi, princeze, Spidermani i ostala neobična bića zavladali su učionicama nižih razreda, a među starijim su učenicima prevladavale originalne maske: štreberi, djedovi, smetlari, trudnice, doktori i ostalo što se dalo izraditi

u kućnoj radinosti.

Na veliku žalost većine naših učenika, ples pod maskama ove godine nije održan za učenike viših razreda, ali su se zato trećaši odlično zabavili u svojoj učionici. Nadamo se da će iduće godine biti ples pod maskama i za više razrede jer je to nešto što čekamo cijelu godinu. Dakle, već sada počnite razmišljati o originalnoj maski koju ćete imati na maskenbalu sljedeće godine.

Prvašići na terenskoj nastavi

Proljeće na Ključić Brdu Dana 4. svibnja prvi razredi su imali svoju terensku nastavu na izletištu Ključić Brdo. Tema nastave bila je proljeće. Naselje Ključić Brdo dobilo je takvo ime zbog kuća koje su povezane u obliku starinskog ključa. Tamo smo vidjeli puno, puno životinja: kokoši, ovce, košute,

broj 20 - lipanj 2011.

jelene, konje i divlje svinje.

Naučili smo čime se životinje hrane. Vidjeli smo kako izgleda plastenik u kojemu uzgajaju povrće. Na imanju postoje jezero i dječje igralište. S domaćinima smo imali mali kviz o proljeću.

Posjet je završio obilaskom imanja i igrom.

Ana Jakopović, 1.c

Mnoštvo učenika na Lidranu

Održavanje školskih WC-a

Pohvala za trud

Soba strave

Napisala: Petra Presečki

Odlazak na WC mnogima se čini kao odlazak u sobu strave: neki su WC-i pošarani grafitima, drugi smrde, treći su razbijeni... Bio bi to kilometarski popis loših kritika o „sobi strave“. „Spremačice ne čiste dovoljno WC-e“, izjava je jednog učenika. Je li uistinu tako? Tko je WC-e pošarao grafitima, tko nije pustio vodu nakon obavljene nužde, tko ih je razbio? Mi, učenici. Sami sebi radimo štetu. Mnogi učenici viših razreda odlaze u WC-e nižih razreda jer su kod njih WC-i neusporedivo bolji. Čišći su, djeca bolje paze na njih i čuvaju ih. No, uvijek ima nekih iznimaka pa se tako i tamo ponekad nađe lokvica oko školjke.

Razgovarali smo s domarom i spremačicama. Teta Ivana Kahlina kaže da se WC-i svaki dan detaljno operu i dezinficiraju Domestosom, ali da učenici tamo čine nezamislive stvari: od mokrenja po podu do šaranja po zidovima i uništavanja kotlića. Ponekad je situacija u ženskom WC-u gora nego kod dječaka. Domar Davor Družinec rekao nam je da se popravci održavaju uglavnom čim se nešto potrga, ali da se temeljita obnova WC-a može održati tek kad škola dobije novac za to.

Zaključili smo da nisu u pravu učenici koji za neuredne WC-e optužuju spremačice i domara, već ih mi ne čuvamo onako kako bismo trebali.

Smećko i Vrećko naziv je dramsko-scenske igre koju su uvježbali članovi dramske grupe nižih razreda s voditeljicom Marijom Cik

Učenici 7.c razreda uvježbali su dramskoscensku igru Zagrebački tramvaj Napisala: Katarina Drmić, prof.

Siemens donirao sredstva za pokuse

Škrinja otkrića Napisala: Paola Vulje

Pedeset osnovnih škola Grada Zagreba među kojima je i naša, dobilo je Škrinju otkrića, donaciju tvrtke Siemens u vrijednosti od oko 2 000 kn. U tri kutije nalaze se žarulje, električni motori, baterije, toplomjeri i drugo. Škrinju otkrića razvio je Sciencelist Osnovne škole Granešina

Lab iz Njemačke, začetnik znanstvenoga obrazovanja za mlađe uzraste. Škrinje su izrađene i sastavljene u radionici u Njemačkoj pod pokroviteljstvom Caritasa.

Namjena Škrinje otkrića je provođenje pokusa i upoznavanje učenika s prirodnim znanostima.

I ove smo godine literarili, dramili i novinarili... i to u velikom broju. naravno, sudjelovali smo na Lidranu! Na školskoj razini natjecanja koja se održala 14. siječnja 2011. sudjelovalo je oko 30 učenika! Na općinsku razinu natjecanja upućeno je pet literarnih i dva novinarska rada, TV reportaža, dvije dramsko – scenske igre i jedan monolog. Na županijsku razinu natjecanja proslijeđeni su sljedeći radovi: literarni rad Promatrala sam more (Sara Obradovac, 8.c), novinarski radovi: Zašto? (Nikolina Lako, 8.a) i Feniks na Supertalentu (Paola Vulje, 6.c), TV reportaža Soba strave (Petra Preseč-

broj 20 - lipanj 2011.

ki, 5.e, Antun Filić, 6.a, Josip Lovrić, 6.a), monolog Tata neznalica (Petra Presečki, 5.e) i dramsko – scenska igra Zagrebački tramvaj koju su izveli učenici 7. c razreda (Tonko Antolić Soban, Elena Čančarević, Antonia Čibarić, Karlo Ilijević, Helena Pejanović, Ana Rašić, Matija Sunek, Magdalena Šapina, Antonija Tomić, Dora Turčić, Katarina Gačić). Iako nitko nije prošao dalje na državnu razinu natjecanja, moramo spomenuti da su učenici uložili velik trud pišući i glumeći, a to se mora pohvaliti. Svima koji su sudjelovali iskreno čestitamo i veselimo se sljedećem susretu!

11

U školi i oko nje

Umirovljene četiri djelatnice

OTIŠLE SA SMIJEŠKOM Ove školske godine osnovna škola Granešina osiromašena je za četiri djelatnice: profesorica Ana Floreani, učiteljica Zorka Bojčić te dvije spremačice Ruža Posavec i Kata Bralić

Napisala: Angelika Spač

Učiteljica Zorka Bojčić u ovoj je školi počela raditi od školske godine 1981./82., a učila je djecu razredne nastave punih dvadeset devet godina.

Mnoge je generacije naučila čitati, pisati i računati, pamtiti i razmišljati, a u mirovinu je otišla s punih četrdeset godina radnog staža i s namjerom da se posveti svojim unucima.

Nastavnica Ana Floreani, učiteljica je matematike i u školi je radila od 1977. godine. Trideset dvije je godine učenike viših razreda učila korijene, kvadriranje, decimalne brojeve ... Mnogi je poznaju po nadimku Babaroga koji je nikad nije ljutio, ali i po tome što je vodila školsku zadrugu koja je pod odmorom prodavala sladoled!

Treća djelatnica koja je otišla u mirovinu jest spremačica Ruža Posavec. U ovu je školu došla raditi 1987. godine i njoj je posvetila dvadeset dvije godine svoga života. Sada aktivno sudjeluje u radu kulturno-umjetničkog društva u Oporovcu svirajući harmoniku, pjevajući i plešući narodne plesove.

Kata Bralić radila je od 1986. godine kao spremačica. Čistila je i održavala Osnovnu školu Granešina dvadeset četiri godine.

Iako su je neki učenici zapamtili kao strogu, mi znamo da ima dobro srce jer voli sve što je lijepo. Za nju kažu da ima „čarobne ruke“ kojima veze prekrasne vezove, a „primi“ joj se i svaki „pelcer“ koji zasadi.

Uvodi se produženi boravak

Za početak – jedna grupa Napisali: Josip Berišić i Paola Vulje

U zadnjih nekoliko godina smanjuje se broj učenika u prvim razredima. Razlog je ponajviše nepostojanje produženoga boravka. Zato je stručna služba škole odlučila iduće godine omogućiti djeci zaposlenih roditelja boravak u školi i poslije nastave. Prema ispitivanjima, mnogi su roditelji zainteresirani za takav oblik smještaja djece. No, neće se sva zainteresirana djeca moći upisati u produženi boravak zbog ograničenoga prostora, tj.

Sadašnji prvašići nemaju produženi boravak, no zato se za vrijeme odmora igraju igračkama donesenim od kuće broj 20 - lipanj 2011.

12

malo slobodnih učionica.

Za sada je moguće osnovati samo jednu grupu od dvadeset do trideset učenika pa će kod njezina formiranja vjerojatno biti teško odrediti tko ispunjava uvjete za upis, a tko ne.

Prema izjavama ravnatelja, razmišlja se o postupnom povećavanju grupa sljedećih godina, no to će sve ovisiti o raspoloživom prostoru.

Bude li izgrađena sportska dvorana s pratećim prostorijama, problema sigurno neće biti!

Trećaši se na neobičan način pripremali za Uskrs

Jaja na žlici

Napisala: učiteljica Marina Ištvanić

Bližio se Uskrs.

Oslikavanje jaja na sto i jedan način…zečići…Vječna tema likovnih radova u preduskrsno vrijeme.

Originalno, zanimljivo, ali pomalo „isto”, baš kao i prethodnih godina. Ove godine su učenici trećih razreda poželjelii malo više zabave i smijeha, naravno s jajima. Umjesto boja i šara, potrudit će se sačuvati što više cijelih jaja u izazovu štafete.

Dan sunčan, k'o stvoren za akciju! Tek izrasla trava na župnoj livadi skriva pokoju udubinu koja očito ne smeta naše trećašiće.

Napetost u zraku, dogovori padaju… Taktita je razvijena. Čunjevi su postavljeni, jaja i posude na mjestima, a natjecatelji čekaju zvuk pištaljke. I evo ga! ….Počelo je! Veseli trećašići su očito minute i minute proveli vježbajući, jer takvu spretnost i vještinu u prenošenju jaja već dugo nismo vidjeli. list Osnovne škole Granešina

Malo bočnoga hoda, malo sitnoga koraka s jezikom naprijed za ravnotežu, ili raširene ruke da budemo sigurniji i, naravno, pogled bez treptaja! Što je sigurno, sigurno je! Sve je dozvoljeno, samo da jaje bude cijelo položeno u posudu. Smijeh, navijanje, zabava!

I na kraju, za trud i spretnost tu su i zaslužene Kinder friends čakoladice i čokoladna jaja za vraćanje izgubljene energije. Ah, da! Ipak je to bilo natjecanje u kojem poredak natjecatelja izgleda baš ovako: 1. mjesto – 3. b razred, 2. mjesto – 3. a razred i 3. d spretno na 3. mjestu. Ali, zar je mjesto važno (možda malo) kad je sve bilo tako super i slatko! Na kraju je važno znati i to da samo šest jaja nije stiglo do cilja. broj 20 - lipanj 2011.

13

U školi i oko nje

Tko trga plakate

Plakati su ukras škole

Napisala: Angelika Spač

Za lektiru ili za ponavljanje završenog gradiva učenici često izrađuju plakate.

Najljepši se plakati izlažu na školskim hodnicima.

Nažalost, često se nađe netko tko se želi praviti pametan pa ih bez razloga potrga ili pošara. To je zapazila profesorica Katarina Drmić jer su plakati njezinih učenika često uništeni. Ona smatra da će učenici zbog toga izgubiti volju za izradom plakata i naša će škola postati pusta i dosadna. Tko to uništava naše plakate i zašto?

Stoga, ako nekoga uhvatite u nedjelu, prijavite ga profesorici Drmić.

Igra koja nanosi bol

Krvave kune Napisale: MelanieTušek i Petra Presečki

Za vrijeme školskog odmora mnogi učenici igraju igru Krvave kune.

To je igra u kojoj sami sebi nanose bol kovanicama od 1, 2 ili 5 kuna. Kažu da im je igra zabavna i ne vide u njoj ništa loše unatoč užasavanju učitelja i nekih roditelja. Za razliku od prijašnje djece koja su igrala igre bez ozljeda, na zraku, u šumi, na livadi i slično, današnja djeca (uglavnom dečki) često igraju igre u kojima sami sebe ozljeđuju. No, ima nas kojima taj način zabave nije prihvatljiv jer ne volimo osjetiti bol.

Možda bi se psiholozi trebali time pozabaviti.

Nema promjena na kružnom toku

Životna lutrija

Napisao i snimio: Josip Berišić

U prošlom broju Feniksa pisali smo o problemu koji muči mnoge naše učenike, a to je slaba osvijetljenost i signalizacija na kružnom toku koji spaja Miroševečku, Dankovečku i Sunekovu cestu. Taj rotor puno je gori od onoga u blizini Konzuma. Svake večeri, poslije nastave, učenici naše škole prolaze tuda sa strahom da će ih zbog slabe vidljivosti udariti auto. Problem je u lošoj signalizaciji i rasvjeti. Moramo priznati da se vozači ipak ponašaju kulturnije u zadnje vrijeme i često uspore puštajući učenike da prijeđu ulicu.

Nadamo se da će se naš glas čuti i da će svi nadležni reagirati zajedno s gradskim ocima i gradonačelnikom i da će našoj životnoj lutriji na kružnom toku već jednom doći kraj.

14

Novi Vinodolski - škola u prirodi

pidžama party najzanimljiviji Napisali učenici 3.b

Učenici 3.a, b i d razreda bili su u Školi u prirodi, u Novom Vinodolskom od 14. do 18. ožujka 2011. godine.

Na putu prema Novom obišli smo tvrđavu Nehaj u Senju. Tamo nas je dočekalo mnoštvo starih predmeta: nošnje, mačevi, pištolji, topovi…

Najzanimljiviji nam je bio WC koji se nalazi na vrhu kule, a otpad je završavao izvan tvrđave, na dnu. Nastavili smo put do Vile Rustice, odmarališta Crvenoga križa u Novom.

Toplom dobrodošlicom domaćina smjestili smo se u uredne sobe. Nakon što smo se smjestili, išli smo na ručak, a poslije u šetnju do grada.

Svakodnevno smo išli na izlet, imali dnevne i večernje aktivnosti, te

broj 20 - lipanj 2011.

učenje. Bili smo u Muzeju grada Novog Vinodolskog, u Rijeci smo vidjeli brodogradilište, luku i Villu Ružić, u Crikvenici posjetili Aquarium...

Svaki dan imali smo razne radionice sa studenticama Učiteljskoga fakulteta. Učili smo o vjetrovima Jadrana, bjeloglavom supu, dupinima…

Zabavno je bilo i navečer kad smo imali zajedničko druženje s učenicima OŠ Mate Lovraka - ples, karaoke, film i natjecanje u znanju.

Ipak, najbolja je bila zadnja večer - pidžama party. Učiteljice su nam osigurale prostor i glazbu, a onda s nama plesale i zabavljale se.

Nadamo se da ćemo opet ići u Novi Vinodolski i uživati u Školi u prirodi.

Nova lica školskih hodnika

Sviđa im se u Granešini Pripremili: Petra Presečki, Melanie Tušek, Josip Lovrić, Antun Filić, Paola Vulje

Spremačica Branka Höferle dobila je stalan posao u našoj školi. Majka je dvoje djece. Voli boravak u prirodi, a ljeto joj je najdraže godišnje doba.

O tome je li joj teško pospremati za učenicima kaže: „Tako, tako – nekad teško, nekad lako.“ A mi bismo rekli: „Očito ima pjesničkoga dara!“

Profesorica Rachela Fay zamjenjuje profesoricu Anitu Poslon i naša joj je škola prvo radno mjesto.

Studirala je hrvatski jezik i književnost te poljski jezik i književnost. Voli čitati i gledati kriminalističke filmove i drame. Uz posao uči i njemački jezik, a hobi joj je vožnja biciklom.

Tihomir Gržinić profesor je geografije i geologije.

Zamjenjuje profesoricu Miru Magdu. Nije oženjen, a hobi mu je fotografiranje i proučavanje prirode. Kod nas mu se sviđa, dobro surađuje s ostalim profesorima i učenicima. To potvrđuje činjenica da mu mnogi učenici za vrijeme odmora mašu i susreću ga s osmijehom na licu.

Profesorica Sonja Desnica zamjenjuje profesoricu Zrinku Šamec. Do sada je radila na izradi studija o utjecaju na okoliš i istraživala je zvijeri u Španjolskoj, a ovo joj je prvi put da radi s djecom.

Priznaje da joj nije baš lako, ali je zanimljivije i ljepše. Iako se ni s kim od profesora nije posebno zbližila, sa svima lijepo surađuje.

Ivana Delač, profesorica je engleskoga i mađarskoga jezika. Radila je u nekoliko osnovnih škola i nekoliko škola stranih jezika, ali ovo joj je do sada najdraže radno mjesto. Voli rock, punk i indie glazbu, ples i koncerte, a ne voli bahatost i ispravljanje nečitko napisanih diktata i sastavaka. U slobodno vrijeme uživa u kazalištu i kinu, u vožnji biciklom, jahanju i općenito boravku u prirodi. Za ružna vremena, dokolicu krati gledanjem kakve dobre serije ili mađarskoga filma.

Učiteljica Slavica Čupić Mišić došla je k nama iz Zadra.

Zamijenila je radno mjesto s učiteljicom Pilipac jer sa suprugom i dvjema kćerkama živi u Zagrebu pa joj je putovanje u Zadar predstavljalo veliku poteškoću. Zato su šesnaestomjesečna Nika i petogodišnja Mia sada naročito sretne. Ugodno je iznenađena kako su je učenici i kolegice lijepo prihvatili, a pozitivna iskustva ima i s roditeljima. Puno radi u školi i kod kuće, a kad bi imala slobodnog vremena, provela bi ga čitajući i odmarajući se na suncu.

Marijana Kutleša naša je administratorica. To je osoba kojoj morate predati rješenja o dječjem doplatku, zatražiti od nje potvrdu o redovnom polaženju nastave ako trebate, primjerice, izvaditi Carnetov korisnički identitet i slično. Kod nas radi već tri godine, ali je od toga godinu dana bila na porodiljskom dopustu, pa vam je zato nismo ranije predstavili.

Prije dolaska u našu školu pet je godina vodila butik, a kao dijete željela je postati učiteljica ili frizerka. Sada voli svoj posao i kaže da joj je kod nas lijepo.

Vjeroučitelj Igor Herceg nije oženjen i nema djevojku.

Misli da njegova sklonost prema teologiji potječe iz razdoblja kada je išao u vrtić kod časnih sestara. No, tek u trećem razredu srednje škole razrednik ga je ozbiljnije zainteresirao za teologiju koju je kasnije i završio. Ovo mu je šesta škola u kojoj radi i kaže da mu se ovdje sviđa.

U slobodno je vrijeme izviđač te ljubitelj sporta, posebno košarke, tenisa i nogometa.

S obzirom da je pravi purger, navija za sve zagrebačke klubove, a od stranih prednost uvijek daje Realu.

list Osnovne škole Granešina

broj 20 - lipanj 2011.

15

Tema broja

Kada škola ima u jednoj godini četvoricu učenika na državnim natjecanjima, a uz to i osvajače najviših sportskih odličja, tada se to u školske ljetopise mora zabilježiti zlatnim slovima

NAŠE

Oboje osvojili treću nagradu na državnom iz matematike Napisala: Melanie Tušek

Učenik koji dođe na državnu razinu natjecanja u znanju ili onaj koji je osvojio zlatnu medalju na nekom turniru, ponos je svoje škole. Kada škola ima u jednoj godini četvoricu učenika na državnim natjecanjima, a uz to i osvajače najviših sportskih odličja, tada se to u školske ljetopise mora zabilježiti zlatnim slovima. A našoj su se školi takvi učenici „dogodili“ upravo ove godine. Čestitamo svima koji su dospjeli do županijskih i državnih natjecanja, osvojili medalje, pehare i diplome, a najbolje od njih predstavljamo vam na stranicama ovoga broja.

16

Veronika i Marko Jukić Veronika i Marko su brat i sestra. To ne bi bilo ništa neobično da nisu ove godine oboje bili na državnom natjecanju iz matematike koje se održalo od 31.3 do 2.4. u Opatiji, u OŠ Andrije Mohorovičića. Profesorica Mirela Pešut bila je uz Marka, a profesorica Danica Pavlović uz

Veroniku. One su im pomagale i vježbale s njima da postignu što bolji uspjeh.

Marko Jukić iz 7.c razreda već treći put zastupa našu školu na matematičkim natjecanjima. Na državnom natjecanju

broj 20 - lipanj 2011.

postigao je izvrstan rezultat - 7. mjesto, čime je osvojio treću nagradu između 25 najboljih matematičara sedmaša u Hrvatskoj. Ove je godine bila veća selekcija nego prošle godine: od 250 učenika na regionalnim natjecanjima izabrano je 25 učenika za državno natjecanje.

Pitali smo Marka kako mu je bilo tamo. Moramo priznati da od njega nije lako dobiti odgovore.

Skroman i samozatajan, ukratko je odgovorio da je bilo dobro. Uspjeli smo saznati i to da nije imao nikakve instrukcije prije natjecanja

ZVIJEZDE Trinaesti na državnom iz hrvatskoga jezika

te da roditelji od njega ne zahtijevaju vrhunske rezultate. Marko, se bavi i računalnim programiranjem što ga jednako tako zabavlja kao i rješavanje matematičkih zadataka.

Veronika Jukić iz 5.e razreda na državnom je natjecanju osvojila 4. mjesto i treću nagradu.

Ponosna je na sebe i na svoj uspjeh, ponosni su i njezini profesori i prijatelji iz razreda, a najviše roditelji. Kako je ona malo „razgovorljivija“ od brata, pokušali smo dobiti odgovore na pitanja o tome što je zanima osim matematike i ima li svoj profil na „Fejsu“.

Odgovor je bio negativan - ona ga nije otvorila jer je to ne zanima kao ni njezinog brata. Osim što voli rješavati matematičke zadatke, svira violinu već četiri godine.

Veronika i Marko su jedinstveni. Mirni, povučeni, vrijedni, skromni. Budimo ponosni na njih, jer su svojim sposobnostima i trudom proslavili ime naše škole. list Osnovne škole Granešina

Domagoj Lovro Milićević

što sam prošao županijsku i došao na državnu razinu.

Tako ću i u srednjoj!“ Lovro želi upisati jezičnu gimnaziju. Voli predmet hrvatski jezik jer ga zna.

U slobodno vrijeme gleda dokumentarce ili vozi bicikl, ali, suprotno očekivanjima, kaže da ne čita puno. Uglavnom čita ono što ima za lektiru. Jednoga dana želi postati lektor.

To je osoba koja ispravlja jezične nepravilnosti u knjigama, novinama i drugim medijima. Pa, Lovro, želimo da ti se ostvari ta želja jer će nam trebati netko tko će „srediti“ ono što mi, pišući, zabrljamo!

Napisala: Paola Vulje

Na ovogodišnjem Državnom natjecanju iz hrvatskoga jezika Domagoj Lovro Milićević iz 8.d je među 27 osmaša iz cijele Hrvatske osvojio trinaesto mjesto. Mentorica mu je bila profesorica Anita Poslon, a s njim je u Opatiju putovala profesorica Katarina Drmić.

Lovro kaže da mu je tamo bilo jako lijepo.

Smještaj u hotelu Palace, društvo iz svih krajeva Hrvatske, dobra atmosfera… sve mu je to ostalo u pamćenju, a posebno program otvaranja natjecanja. Sprijateljio se s četvero učenika: Lanom, Janom, Nikom i Davorom iz Zagreba.

Sutradan, prije samog natjecanja, imao je tremu.

Misli da je to razlog zbog

kojega se nije mogao koncentrirati pri rješavanju zadataka, a njih je zaboravio čim je zvonilo za kraj testa.

Sjeća se samo da je bilo ukupno četrdeset zadataka iz gramatike, pravopisa i povijesti jezika i to je sve trebalo riješiti za devedeset minuta. U školi je puno vježbao s profesoricom Poslon, ostajući često poslije nastave, no trema je učinila svoje.

Ipak, Lovro ne žali ništa. Dapače, kaže: „Drago mi je

broj 20 - lipanj 2011.

17

Tema broja

Četvrti na državnom iz geografije

Četvrti u raketarstvu

natjecanje Noi su pružili njegov profesor Tihomir Gržinić i profesorica Prokopec. Na ovom je natjecanju Noa imao 90 od 100 bodova: 65 od 70 u testu i 25 od 30 u praktičnom radu. Praktični rad temelji se na primjeni teoretskih znanja, npr. kartografska pismenost, analiza ili izrada grafičkih materijala, analiza statističkih podataka... Natjecatelji su bili smješteni u Poreču, Zelena laguna, hotel Delfin.

Jesi li imao tremu?

Noa Vidović Razgovarale: Melanie Tušek i Petra Presečki

Noa Vidović, učenik 5.d razreda na državnom je natjecanju iz geografije osvojio četvrto mjesto.

Tako nešto velik je uspjeh za svakoga, a posebno za učenika petog razreda kojemu je to tek prva godina učenja geografije. Profesorica Prokopec kaže da je ovakav rezultat kombinacija prirodne nadarenosti, radnih navika usvojenih u ranom djetinjstvu te sustavnoga i predanog rada.

Pomoć u pripremama za

Naravno da sam imao tremu. Svatko tko se negdje natjecao ili samo išao na test, ne može reći da nije imao tremu jer to je prirodna stvar.

Je li test bio težak?

Neki su zadatci bili teži, a neki lakši.

Jesi li tamo stekao nekakvo prijateljstvo?

Jesam, iako je većina natjecatelja bila iz daljih područja Republike Hrvatske.

Naravno da s njima neću moći održavati kontakte, ali s onima koji su mi bliži već sam se povezao.

Lijepo je bilo u Poreču

18

Koje su bile nagrade?

Za četvrto mjesto se nisu dijelile nagrade, pa nisam ništa dobio, ali svi su petaši dobili kartu Hrvatske.

Jesi li ponosan na sebe?

Jesam, iako, kako sam već rekao, mislim da sam trebao malo više pažnje obratiti određenim zadatcima.

Jesu li tvoji roditelji ponosni?

Moja je mama ponosna na mene. Ona misli da sam mogao postići bolji uspjeh da sam pažljivije čitao zadatke i ja se uvelike slažem s tim. Čuli smo da ti je obećan neki poklon ako dobro prođeš na natjecanju.

Da, dobit ću psa.

U slobodno vrijeme Noa čita pretežno SF romane i to na engleskom. Kaže da mu to nije problem, a ako naiđe na koju nepoznatu riječ, potraži je u rječniku ili na internetu. Ponekad jednostavno otvori atlas, izabere jednu stranicu pa je proučava.

Njegova mentorica, profesorica Danijela Prokopec, kaže: „Budući da je Noa bistro i vrlo znatiželjno dijete koje pred sebe stalno postavlja nove izazove, priprema za natjecanje za mene kao mentora bilo je jedno novo, prekrasno iskustvo. Noi i u budućnosti želim puno sreće na nekim novim natjecanjima (kojih će sigurno biti još mnogo).”

Iako nije dobio nikakvu nagradu, već i sam boravak u prekrasnom Poreču i vrhunski hotelski smještaj može se smatrati nagradom. Pored toga, Noa je imao priliku vidjeti Eufrazijevu baziliku, posjetiti Pazin, Rovinj i Savudriju, a to će mu sigurno zauvijek ostati u sjećanju.

broj 20 - lipanj 2011.

Nikola Lobor Napisala: Angelika Spač

Nikola Lobor, učenik 7.b razreda, bavi se raketnim modelarstvom u klubu ARAK Dubrava. Početkom svibnja sudjelovao je na državnom natjecanju i osvojio četvrto mjesto.

Njegov trener kaže da je Nikoli nedostajao samo jedan bod do trećeg mjesta. „Natjecanje je održano u Puli”, kaže Nikola. „Prvo smo rješavali test u kojem su bila pitanja iz informatike i tehničke kulture, zatim smo izrađivali modele raketa, a dan kasnije smo ispaljivali rakete koje smo prije sami napravili.

Na testu sam imao 18 bodova od 30, za izradu rakete dobio sam 18 od 20 mogućih bodova, a za ispaljivanje 36 od mogućih 50 bodova. U konačnici, razlika između mene i cure na prvom mjestu iznosila je svega šest bodova“.

Uspjeh na državnom natjecanju Nikoli predstavlja motivaciju da ubuduće bude još bolji, a sigurni smo da će se potruditi da to i ostvari.

Treći na krosu

Nogometaši petih i šestih razreda osvojili prvo mjesto

Prvaci Zagreba „Dečki su bili borbeni i puni samopouzdanja. Dali su sve od sebe”, kaže profesor Dražen Lozić

Ivan Furdin Napisala Ivana Lobor

Ivan Furdin, učenik 6.d razreda, sudjelovao je na Krosu Sportskih novosti i osvojio treće mjesto. Natjecao se s više od stotinu natjecatelja šestih razreda, od kojih je šest natjecatelja bilo iz naše škole. Kao nagradu je osvojio medalju i Učilicu. Rekao je da mu je bilo izvrsno, iako je prije utrke imao tremu. Za kros ga je pripremio profesor Lozić koji mu je objasnio tehniku trčanja. Na pola je puta bio dvadeseti, ali je kasnije primijetio da drugi usporavaju, a on se sjetio kako mu je profesor Lozić rekao da pred kraj mora šprintati. Kada je utrka bila gotova, profesor Lozić mu nije vjerovao da je osvojio treće mjesto sve dok taj podatak nije bio službeno potvrđen. Ivan nam je rekao kako uopće nije znao da on to može, ali je shvatio da stvar nije u brzini, nego u snazi i izdržljivosti. Nada se da će iduće godine biti još bolji. list Osnovne škole Granešina

Ekipa koja je osvojila prvenstvo Zagreba s profesorom Draženom Lozićem

Naši dečki osvojili su prvenstvo Zagreba u malom nogometu za pete i šeste razrede osnovnih škola. Nakon niza pobjeda u dosadašnjim natjecanjima, ostvarili su i ovu krunsku pobjedu i to nad ekipom OŠ Trnsko rezultatom 3:2. „Dečki su bili borbeni i puni samopouzdanja.

Dali su sve od sebe”, kaže ponosno profesor Dražen Lozić koji ih je vodio od početka natjecanja.

A kako je tekao taj put? U šesnaestini finala 7. svibnja pobijedili su OŠ Sesvetski Kraljevac rezultatom 3:2, a u osmini finala su ekipi OŠ

Čučerje u mrežu pospremili četiri gola, dok istovremeno nisu primili niti jedan. Dana 14. svibnja, u četvrtfinalu, ekipa OŠ Žuti brijeg primila je od nas dva gola, mi od njih niti jedan! U polufinalu smo savladali OŠ K.Š.

Gjalski rezultatom 3:0.

Finalna utakmica odigrana je na igralištu OŠ „A. Harambašića”, a u našoj su ekipi igrali: Luka Šamec iz 5.c, Nikola Mrvelj iz 6.a, Petar Čugura i Andreo Rakek iz 6.b, Ivan Furdin, Marko Jurić i Matej Studenović iz 6.d te Nikola Čibarić, Tomislav Novosel i Denis Tunjić iz 6.e razreda.

Strijelci u našem timu su

broj 20 - lipanj 2011.

bili Petar Čugura s dva zgoditka i Luka Šamec s jednim. „Profesor nas je ohrabrivao i savjetovao da igramo čvrsto te da se nakon napada brzo vratimo u obranu. Poslušali smo ga i to se pokazalo odličnim”, kaže Nikola Mrvelj.

Svi se slažu da je organizacija prvenstva bila odlična. U našoj ekipi nije bilo ozbiljnijih ozljeda. Dečki su cijelo vrijeme bili optimistični i puni samopouzdanja.

Njihovo je osvajanje prvenstva došlo kao kruna svih uspjeha koje su naši učenici postigli do zaključenja ovoga broja. Čestitke svima!

19

Tema broja

Višestruki državni prvak je učenik naše škole

Državni je reprezentativac i prvak Hrvatske u konkurenciji do četrnaest godina. Na prvom je mjestu hrvatske, a na četvrtom svjetske rang liste.

Jedan je od najperspektivnijih mladih igrača u svijetu Domagoj Bilješko u našoj redakciji za vrijeme intervjua

Pripremili: Vlatko Novak i Katarina Gačić

Domagoj Bilješko

Je li bio težak put do hrvatskoga vrha?

Nije bilo lako. Morao sam uvijek rano ustajati, obaviti školske obveze pa onda ići na trening. Ali, kada sam vidio da sam dobar, da napredujem, to mi je postalo zadovoljstvo.

Kako je sve to krenulo?

Prije sedam godina moj je tata slomio nogu. Nakon ozdravljenja morao je vježbati. Rekreativno je igrao tenis pa je i meni ponudio da idem s njim. Rekao je neka probam i vidim sviđa li mi se to.

Otišao sam i svidjelo mi se. Počeo sam trenirati u Teniskom klubu Hrvoje. Prve sam dvije godine trenirao iz „gušta“ i polako sam se zaljubljivao u tenis.

Nakon

20

toga trener mi je savjetovao da krenem s ozbiljnijim natjecanjima.

Kada si krenuo na natjecanja izvan Hrvatske?

Prva natjecanja su se održavala na Velesajmu i to su bila hrvatska natjecanja.

S devet godina sudjelovao sam na prvom međunarodnom natjecanju u Parizu i osvojio turnir, a kasnije sam bio u mnogim drugim zemljama.

U zadnja dva mjeseca Engleska, Švedska, dva puta Francuska, Italija…

Kako je bilo?

Meni je bilo prelijepo. Nisam nikada do sada tako puno bio na turnirima.

U Engleskoj, u Boltonu, igrao sam polufinale pojedinačno i parove. Bio sam tjedan dana u Manchesteru i bilo mi je super. Na turniru je sudjelovalo oko broj 20 - lipanj 2011.

120 natjecatelja iz cijeloga svijeta.

I ti si došao do polufinala?

A, da, eto… Na tribinama nas je gledalo oko dvije tisuće gledatelja. Ispočetka sam imao malu tremu, ali kad je meč počeo, nisam više ništa osjetio. Zatim, na prvom turniru u Francuskoj osvojio sam parove.

U Švedskoj je bio kvalifikacijski turnir na kojemu su sudjelovale tridest dvije države. Bio sam tamo s reprezentacijom, koju činimo Tomislav Podvinski, Karlo Lozić i ja. U našoj je grupi bilo osam najboljih zemalja Europe. Igrao sam šest pojedinačnih mečeva i dobio sam ih pet i jedan u paru. Pobijedili smo reprezentacije Švicarske, Njemačke i Poljske. Bili smo prvi u grupi, a u ukupnom poretku naša je reprezentacija bila treća i kvalificirali smo se za europski turnir u Italiji.

Zatim je uslijedila ponovno Francuska, kod Paola, gdje sam izgubio u četvrtfinalu pojedinačnog turnira. To je najjači svjetski turnir i tu sam s Karlom Lozićem

Na početku karijere sa 6,5 godina

iz Splita osvojio parove. Tamo sam se dobro proveo, a najbolja mi je bila noćna vožnja rijekom Seinom.

Smještaj?

Hotel s pet zvjezdica, zabava svaki dan… (Popraćeno zagonetnim osmjehom!)

Kako je bilo nedavno u Italiji?

U Italiji smo igrali europsko prvenstvo. Naša je reprezentacija bila treća jer smo u polufinalu izgubili od Francuske. U odlučujućim parovima u trećem setu borili smo se za broncu s Italijom i zasluženo pobijedili.

Tko ti plaća odlazak na turnire?

To plaća Savez za važnije turnire, a ostale moram sam platiti. Što si dobio kad si osvojio državno prvenstvo i jesu li nagrade iste u drugim zemljama?

Dobio sam pehar. Srpski pobjednik je, primjerice, dobio pehar, 100 eura i laptop. Ipak, Savez nas potiče na taj način da, ako osvojiš jaki europski turnir, dobiješ 15 tisuća kuna; ili primjerice, ako si prvi na europskoj listi, dobiješ 22 tisuće kuna.

Ima li ozljeda u tenisu? Česte su ozljede koljena, list Osnovne škole Granešina

Domagojeve medalje

teniski lakat i slično. Zbog iscrpljenosti tenisači dobivaju mononukleozu. I ja sam je imao prije nekoliko godina. Ozlijedio sam i koljeno, pukla mi je kost, ali zaraslo je i opet sam u formi.

Kako usklađuješ vrijeme za učenje s tim silnim turnirima? Nema te po dva tjedna u školi. Kako to nadoknadiš?

Tata mi je jako strog po tom pitanju. Tjera me da učim pa tako, recimo, na putovanja nosim udžbenik iz kemiju ili fizike i učim u autu, učim poslije meča dok se drugi zabavljaju, ponekad čak učim u pauzi meča. Ocjene su mi uglavnom vrlo dobre jer je sada teže gradivo i imam više turnira, ali ja sam zadovoljan. Što planiraš u budućnosti?

Upisat ću vjerojatno neku dopisnu školu jer zbog tenisa neću moći pohađati redovnu. Imam namjeru postati vrhunski profesionalni tenisač, a u daljnjoj budućnosti želio bih imati obitelj i živjeti normalnim životom.

A sad nešto malo provokativno. Jesi li na tim silnim putovanjima upoznao kakvu djevojku?

Sreo sam jednu jako zgod-

Ovo je samo dio pehara koje je Domagoj osvojio na raznim turnirima

Domagoj u društvu s Ivom Karlovićem i Ivanom Ljubičićem

nu curu u Slovačkoj, ali vam neću otkriti njezino ime. (Ponovno zagonetan osmijeh!)

Nakon ovog intervjua Domagoj je na europskom turniru Kvarner Open u kategoriji do 16 godina došao do četvrtfinala te je u Zagrebu na turniru Mladost Grill Open u kategoriji do 14 godina stigao do polufinala.

Na europskom turniru u Zagrebu osvojio je u pojedinačnoj konkurenciji

broj 20 - lipanj 2011.

treće mjesto. Zatim je na državnom prvenstvu u Đakovu početkom svibnja potvrdio da je zasluženo prvak Hrvatske u svojoj kategoriji zauzevši ponovno prvo mjesto. Uslijedio je turnir u Slovačkoj gdje je došao do četvrtfinala.

Ove godina čekaju ga još turniri u Tuzli, Belgiji, Češkoj, Italiji i Njemačkoj, a krajem godine na redu je Amerika. Dakle, Ameri i ostali, pripremite se jer stiže naš Domagoj!

21

Tema broja

Ima više od stotinu medalja i pedesetak pehara

ode s njim na trening i vidi kako je to. Bilo je to 2002. godine. U početku joj je bilo zanimljivo, ali kada su treninzi učestali na pet puta tjedno, postalo joj je iscrpljujuće, pa je htjela odustati. Nakon mjesec dana pauziranja uvidjela je da joj nedostaje taekwondo i vratila se na treninge.

Ovaj put trenirala je sedam do osam puta tjedno!

Godine 2009. u Hrvatskoj se održavalo europsko prvenstvo. Budući da je

Taekwondo je njezina velika ljubav i trenirat će dok ne osvoji zlatnu medalju na Olimpijadi

Matina Šapina Napisala: N.K.

Matina je učenica 8.a razreda. Trenira taekwondo već devet godina, a za to je vrijeme prikupila više od stotinu medalja i pedesetak pehara. Članica je TKD Rugvica, u skupini juniora od ove godine, a trener joj je Sandro Maras.

Najveći uspjesi: treća u Europi 2009., prva na Croatia Openu 2010., druga na državnom prvenstvu 2010., prva na međunarodnom natjecanju Galeb 2010., na kojemu je bilo petstotinjak sudionika, prva u Austriji i Njemačkoj gdje je svoju zemlju predstavljala kao članica naše reprezentacije.

O Matini smo već pisali u Feniksu, ali tek sada nam je ispričala kako je

22

počela trenirati. Bilo je to na tatin nagovor. Naime, njezin je bratić Ante trenirao taekwondo, pa joj je tata savjetovao da

broj 20 - lipanj 2011.

Matina već imala uspjeha na nekim manjim natjecanjima, uključena je u reprezentaciju, gdje je brzo osvojila prvo mjesto. Tako je stekla pravo sudjelovanja na europskom prvenstvu. Treninzi su sada bili svakodnevno dva puta, od 6 do 7 ujutro i od 20 do 22 sata. Na europskom je prvenstvu osvojila treće mjesto! Iza toga uslijedila su brojna natjecanja i osvajanje mnoštva pehara, medalja i priznanja.

Sada Matina ima svoga osobnog trenera. Na zadnjem državnom turniru u prosincu prošle godine osvojila je drugo mjesto.

Taekwondo je sada njezina velika ljubav unatoč svakodnevnim treninzima koji se održavaju ujutro i uvečer. Zahvalna je svojim roditeljima koji je razumiju i pomažu joj u svemu, od toga da im ne mora pomagati do bodrenja na natjecanjima, na koja dolaze svi članovi obitelji.

Nakon osnovne škole Matina planira upisati Sportsku gimnaziju i kaže da će trenirati sve dok ne osvoji zlato na Olimpijadi!

U svakom porazu vidi pobjedu

Sara Obradovac

Taekwondo je pun adrenalina, ali ima svoju kulturu i tradiciju Pripremio: Josip Lovrić

Dobitnica medalje za osvojeno treće mjesto u taekwondou na prošlogodišnjem Croatia Openu, učenica je 8.c razreda naše škole, Sara Obradovac.

Osvajala je i prije razne medalje na natjecanjima u Hrvatskoj i izvan nje, a najdraža joj je ona koju je osvojila na svoj rođendan.

Prošle godine u Bjelovaru proglašena je najboljom kadetkinjom.

Kako je bilo na Croatia Openu?

Bilo je jako naporno. Nastupilo je 1144 natjecatelja. Stvarno je bilo odličnih boraca i sretna sam što sam u toj konkurenciji zauzela treće mjesto. Što za tebe znači taekwondo?

Ovaj sport za mene je od samog početka predstavljao više od samog treniranja. Taekwondo ima svoju kulturu, tradiciju… Mi na njega gledamo kao na umjetnost.

S druge strane, samo boravljenje i druženje sa sportašima zdravije je nego boravljenje na ulici.

Koliko si medalja do sada osvojila?

list Osnovne škole Granešina

Medalje nisam nikada izbrojila. Svaka ima svoju priču. U zadnja tri mjeseca osvojila sam ih jedanaest.

Kako ti je trenirati taekwondo? Koliko bole udarci?

Naporno i iscrpljujuće, ali ako se da sve od sebe, po-

staje zabavno. Udarci su bolni, ali baš zato se trudimo ne primati ih, već zadavati.

Zadnje natjecanje?

To je bilo međunarodno natjecanje u Beogradu. Pobijedila sam u sve četiri borbe i zauzela prvo mjesto u svojoj kategoriji.

Kako se osjećaš kad izgubiš?

Možda zvuči isprazno, ali ja stvarno u svakom ali me čak ni ona neće porazu vidim pobjedu. odvojiti od treniranja. Često mi bude krivo jer znam da sam mogla Koliko puta tjedno trepobijediti. Trudim se ne niraš? gubiti i moram priznati Treniram najmanje šest da mi zasad dobro ide. puta tjedno. Ako mogu, Sa svakom protivnicom obavim i koji jutarnji treostanem u dobrim odnoning pa ih se zna nakupiti sima bez obzira odakle čak osam do devet tjedno. je i kojim jezikom govori.

Trudim se sve uskladiti sa Nema ljutnje, nepristojškolom. Isprva nije išlo, ali nosti i vrijeđanja. sada je sve bolje i bolje.

Misliš li se i dalje time Kakav odnos imaš s trebaviti u životu? nerima?

Taekwondoom ću se Treneri su u mom klubu baviti još dugo, u to sam jako mladi, no to ne znači sigurna. To je nešto što da nisu dobri. Glavna ja volim i u čemu zaista trenerica čak trenira i uživam, bez obzira na hrvatsku reprezentaciju. pobjede ili poraze. Cilj Stvarno nas razumiju i mi je otići na trening i u klubu vlada obiteljska dati sve od sebe, biti atmosfera. Tijekom treninu jednom zrelom ga moramo biti pristojni društvu. A da jer ovaj sport to zahtijeva, ne govorim o ali se zato nakon treninga užitcima na uvijek dobro našalimo. putovanjima i ostalom Najljepša uspomena iz što ide uz taekwondoa? to! Same Najljepša uspomena defiusponitivno će mi biti putovamene iz nje u Beograd s klubom. prošlih Stvarno je bilo nezaboravborbi no. Što se tiče borbi, bit ne daju će to borba u kojoj mi je mi da protivnica bila reprezentaodutivka Grčke. Stvarno sam stadala svoj maksimum, ako nem. ne i više od toga. Borba Treje stvarno bila teška, ali nutno je moja pobjeda zato bila imam uvjerljiva. ozljedu,

broj 20 - lipanj 2011.

23

Europska prvakinja u stepu

Laura Čehulić

Napisala: Angelika Spač

24

Step je ples koji je ispunjava i čini je sretnom

Laura Čehulić učenica je sedmoga b razreda naše škole, uz to i plesačica, steperica koja niže brojne uspjehe u stepu i u show danceu.

Ovaj ples Lauru je privukao kada je imala šest godina i kad ju je bratić pozvao na završnu sezonsku predstavu plesnoga studija Step by step. Lauri se taj posebni ples jako svidio te je rekla mami da ga želi naučiti. Mama je udovoljila njezinoj želji i - evo Laure već u sedmoj godini stepa.

Ove je godine krenula u plesnu školu na prijedlog voditeljice stepa, kako bi usavršila show dance. Ta je škola uistinu prava škola u kojoj se uče predmeti kao što su klavir, ritmika, tehnika, ples, balet i solfeggio. Za nju treba jednako mnogo učiti kao i za osnovnu školu. Laura plesnu školu pohađa svaki radni dan, a treninge stepa i show dancea tri puta tjedno. Dnevno je u plesnoj školi najviše četiri školska sata te joj je za svaki radni dan potrebna jako dobra organizacija.

Laura tu organizaciju ima i zato uspijeva biti odlična učenica.

Naravno, njezin je trud nagrađen na raznim natjecanjima. Osvojila je

broj 20 - lipanj 2011.

već četrnaest medalja, pet zlatnih, dvije srebrne i sedam brončanih, te dva pehara.

Najdraža joj je medalja za osvojeno prvo mjesto na Europskom prvenstvu u Zagrebu, na kojem je nastupila sa svojim partnerom Franom te osvojila status europske prvakinje.

Svake godine u Njemačkoj se održava svjetsko prvenstvo u stepu, na kojem je Laura postizala doista dobre uspjehe. U prvoj godini njezina nastupanja osvojila je treće mjesto, u drugoj drugo mjesto, a u trećoj godini šesto mjesto. Što se tiče pobjeda, zabilježila je još jedno prvo mjesto plešući s jednom slovenskom skupinom.

Još uvijek ne razmišlja o odustajanju, ali neće se profesionalno baviti stepom kad odraste. „Na prvom mjestu mi je karijera u nekom poslu, a ples će tada doći kao zanimljiv hobi,“ kaže Laura.

Golemu potporu daju joj mama i tata koji su Lauri jako važni tijekom svih nastupa. Zato ona obožava step. To je nešto u čemu može izbaciti svu svoju suvišnu energiju, nešto što je ispunjava i čini sretnom. Ona jednostavno uživa u stepu!

Snimila je svoju prvu pjesmu

Ivana Mikulčić Uz to što pleše balet, svira klavir, uči solfeggio i pjeva u zboru, Ivana je snimila pjesmu koja je napisana samo za nju. Izvest će je na festivalu u Osijeku

drugoga, ali je, nasreću, sve dobro prošlo.

No, ni to nije sve!

Ivanine aktivnosti nas opet iznenađuju. Prijavljuje se na brojne audicije pa je tako već u polufinalu audicije za glazbeno natjecanje „5 minuta do zvijezda“ koje organizira Narodno sveučilište Dubrava u suradnji s glazbenim studijem ZgZvuk, a održava se u sklopu festivala

Napisala: Melanie Tušek

Svi znate našu Ivanu Mikulčić, učenicu 4.b razreda, koja je pobijedila u drugoj sezoni showa „Kad narastem, bit ću zvijezda“. Od tada su prošle samo dvije godine i ona je već snimila svoju prvu pjesmu. Naslov pjesme je Ona miriše na proljeće, a govori o majci. Napisali su je profesori Osnovne glazbene škole Ivana Zajca, koju Ivana pohađa. S tom će pjesmom nastupiti 5. lipnja 2011. na Dječjem festivalu „Zeko i potočić“ u Osijeku.

Budući da joj je to bilo prvo snimanje potpuno nove pjesme, imala je veliku tremu. Kaže da je pjesmu naučila melodijski pjevati na jedan način, a tijekom snimanja utvrdilo se da melodija treba biti drugačija pa je tamo morala učiti pjevati na drugi način. Nasreću, tu je bio njezin profesor Marijan Milić, jedan od autora pjesme, koji joj je uvelike pomogao, najprije opuštajućom šetnjom prije snimanja, a zatim i za vrijeme snimanja.

Tijekom zadnjih godinu dana, Ivana je polučila još list Osnovne škole Granešina

„Raspjevana Dubrava“.

Prijavljena je i na Zagrebački ljetni festival „Mladi pjevaju“ koji će se održati u lipnju ove godine. U rujnu ima namjeru pjevati na „Zlatnom mikrofonu Novog Zagreba“.

Ivanina mama kaže da će sljedeće godine ipak malo usporiti, jer polaskom u peti razred dolaze nove, teže obveze, a škola ipak mora biti na prvom mjestu. Ne sumnjamo da će se naša Ivana i s tim znati nositi.

uspjeha. Godine 2010. nastupila je na Festivalu pjevača amatera „Mladi pjevaju“ s arijom Daleko me biser mora iz operete Mala Floramy i osvojila 2. nagradu ocjenjivačkoga suda. Ovu izvedbu još uvijek možete vidjeti na You Tubeu.

Inače, Ivana u glazbenoj školi pjeva u zboru Čarobna frula, učio solfeggio i svira klavir.

Pored svega toga, ona ide i u baletnu školu. „Bole je prsti i noge, ali ona to trpi jer voli plesati balet,“ kaže Ivanina mama. Ivana nam je ispričala anegdotu o tome kako je u istom danu imala dva nastupa: prvi za završavanje četvrtoga stupnja baleta i drugi sa zborom u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Zbog ovog prvog je zakasnila na probu broj 20 - lipanj 2011.

25

Prijateljsko čavrljanje

Družili smo se s učiteljicom Vesnom Jeličić

UŽIVAJTE U ČA R

Pripremila: Nikolina Lako

Čitav je svoj radni vijek provela u našoj školi, generacijama učenika poklanjala svoj optimizam, predstavljala školu na brojnim smotrama uvježbavajući zbor i orkestar od osamdesetak učenika, sudjelovala na svim školskim priredbama, održavala koncerte u crkvi… Učiteljica Vesna Jeličić sada se priprema za odlazak u zasluženu mirovinu što je ovdje bilo većinom autohtono stanovništvo koje je uvelike održavalo svoje narodne običaje, a time i tradicijsku glazbu, pa sam se tome pridružila. Na priredbama, koje smo tada izvodili u kinodvorani, imali smo folklorne nastupe i najčešće smo izvodili prigorski drmeš i ostale prigorske te domoljubne pjesme “, ispričala nam je naša sugovornica.

Strogoća nije najvažnija Još davne 1976. godine u OŠ Granešina prvi je put ušla mlada učiteljica glazbene kulture Vesna Milavec.

Bilo je to u vrijeme kada je naša škola djelovala u unajmljenim prostorijama tadašnjega Pionirskog, a danas Grada mladih. Školu je tada pohađalo oko 450 učenika. Kao zaljubljenica u glazbu i narodno stvaralaštvo, učiteljica Milavec, udana Jeličić, formirala je školski zbor i orkestar koje, kako sama kaže, „… vodi već dugih, ali prekrasnih 35 godina“.

26

„Kada sam počela raditi u Granešini, na mjestu današnje škole bila je mala derutna kućica obrasla podivljalim voćkama, grmljem i šikarom.

Nastava se održavala u Pionirskom gradu, u učionicama koje su bile smještene u nekoliko paviljona. Do svakoga smo stizali prolazeći lijepo uređenim stazicama, a djeca su vrijeme odmora provodila penjući se po drveću i trčeći livadom. Svidjelo mi se to jer je bilo drugačije nego u drugim školama. Svidjelo mi se i to broj 20 - lipanj 2011.

Danas, nakon što je cijeli svoj radni vijek provela u ovoj školi, učiteljica Vesna je pred mirovinom. Tko bi to povjerovao kad je vidi kako, onako vedra i nasmijana, „otpleše“ u svoju učionicu! Generacijama učenika poklanjala je taj optimizam i još ga uvijek poklanja, bez obzira na to dolaze li na njezin sat s voljom ili ne.

Kako se učenici ponašaju na vašim satovima? Vole li taj predmet ili ga uče preko volje? „Na mojim su satovima učenici pristojni, zabavljamo se uz glazbu i pri-

A RIMA GLAZBE čamo o svakojakim temama. Mislim da moj predmet učenici malo uče, ali dolaze veseli na moje satove.”

Smatrate li se strogom učiteljicom? „Neeee, ja se zaista ne smatram strogom učiteljicom. “ To su potvrdili i mnogi učenici koje smo pitali je li učiteljica Jeličić stroga. Njihova reakcija na to pitanje može se ilustrirati odgovorom jedne učenice: „Ha, ha, ha! Učiteljica Jeličić je sve samo ne stroga!“ Znamo da se posvećujete, nazovimo to tako, problematičnim učenicima na način da razgovarate o njihovim problemima i pokušavate ih razumjeti. Čuli smo da ste u nekim slučajevima imali razumijevanja i za one koje su svi drugi osuđivali. Kako doživljavate provokacije pojedinaca, primjerice snimanje mobitelom i postavljanje tih snimaka na You Tube? „Ah, neću reći da me ne smeta, no ne želim se previše zamarati tim temama. Ta su djeca samo bila željna zabave.“ Kada ste zadnji put udijelili nekome jedinicu? „Rijetko kad dijelim jedinice, više volim četvorke i petice, tako da se

zapravo uopće ne sjećam“.

Ima onih koji smatraju da glazbenu kulturu nije teško podučavati kao primjerice, matematiku ili hrvatski jezik. KaU raspjevanom društvu Ivana Kršeka, kvo je vaše mišljenje autora glazbe za himnu naše škole o tome? „Ne znam. Mislim da svaki predmet traži poseban trud i su dostojno predstavljali svoju školu. pažnju kako bi se djecu nečemu Česte probe i mukotrpna uvježpodučilo.“ bavanja, ponekad s grupom i do osamdesetak učenika, rezultirale su Što smatrate najvrjednijim dijeveličanstvenim nastupima na priredlom svoga posla? bama za Dan škole, ali i koncertima „Najvrjedniji dio moga posla je upoznavanje djece s glazbom i čarolijom u granešinskoj crkvi koje održavaju od 1991. godine. koju ona nudi. Jako je lijep osjećaj kada znaš da si nekoga naučio nešto Časna sestra Renata Čumurdžić kaže: „Suradnja školskoga zbora i novo. To je zaista posebno“! crkve započela još u vrijeme kada je naš župnik bio Mijo Pavlaković, koji O koncertima se oduševljavao zbornim izvedbama vjerskih i domoljubnih pjesama. On i nastupima je i inicirao tu suradnju, a učiteljica Ono čemu se učiteljica Vesna uvijek Vesna ju je zdušno prihvatila. U popotpuno predavala, nastupi su sa četku su koncerti održavani za Božić zborom i orkestrom. Na svečanostii Uskrs, a zadnjih nekoliko godina ma, smotrama i natjecanjima uvijek

Učiteljica Vesna od djevojčice s dudicom do mlade glazbenice list Osnovne škole Granešina

broj 20 - lipanj 2011.

27

Prijateljsko čavrljanje

Danima Dubrave i drugo. Učiteljici Vesni nije bilo lako voditi grupu i do osamdesetak učenika, zatim organizirati prijevoz instrumenata, nabavu nošnji za folklorne nastupe i slično.

Ponekad mi nije bilo jasno odakle joj sva ta energija! Sada znam da to može samo netko tko doista s ljubavlju radi svoj posao, ne štedeći sebe i često na račun svoga privatnog života i slobodnog vremena. A učiteljica Vesna je baš takva.”

Mnogi se roditelji na školskim priredbama oduševljavaju našim zborom i orkestrom pod ravnanjem učiteljice Vesne. Njihovo mišljenje jasno je izrazila gospođa Vesna Zavalić: „Profesorica Jeličić prvenstveno je prekrasna osoba, a onda i prekrasna profesorica koja je cijelu sebe davala u svoj rad s učenicima naše škole. Oduševljavala je izborom pjesama koje su nacionalno obojene, pritom ne zaboravivši niti jedan kutak Lijepe Naše. Mislim da je svojim djelovanjem u zboru i orkestru ujedinila učenike od 5. do 8. razreda koji su tada djelovali kao kompaktna cjelina. Zahvaljujući profesorici Vesni, naša je himna školi uglazbljena. Žao mi je zbog njezina odlaska u mirovinu samo zato što znam da bi mogla još puno toga dati idućim generacijama. Velika hvala na svom uloženom trudu i zadovoljstvu koje je pružila i nama roditeljima.”

Na probama folklora ponekad i sama zapleše 150. obljetnicu škole dočekala je u prigorskoj nošnji

održava se jedan koncert u svibnju.

Vjernici na misi također uživaju u zbornim pjesmama, ostaju na koncertima poslije mise i uvijek traže još. Nedavno su kod nas na Duhovnim vježbama bile časne sestre iz cijele Hrvatske, Bosne, Albanije i Njemačke te, vidjevši naš zbor, ostale oduševljene. Rekle su da takvu suradnju crkve i škole nisu nigdje do sada vidjele i da se to nikada ne bi smjelo prekinuti.”

Učiteljica Krznarić puno je godina surađivala s učiteljicom Vesnom na pripremanju školskih priredbi. Evo što ona kaže:

28

„Naša je suradnja uvijek bila plodonosna. Time mislim reći da smo mnoge školske priredbe pripremale mjesecima, naravno, zajedno s ostalim kolegicama i kolegama, te da je na kraju taj trud rezultirao priredbama koje su svi hvalili, a posebno isticali izvedbe zbora i orkestra. Za proslavu 130. obljetnice škole novinar, koji je o tome pisao za Školske novine, rekao je da smo imali priredbu koje se ne bi posramile ni veće kazališne kuće. Bilo je tu nastupa i izvan škole: na različitim mjesnim obljetnicama, smotrama kulturno-umjetničkog stvaralaštva, broj 20 - lipanj 2011.

Gospođa Zavalić spomenula je himnu škole. Svi je znamo pjevati, no ne znamo kako je nastala. Što nam možete reći o tome?

Bilo je to povodom obilježavanja 130. godišnjica naše škole. Za tu veliku obljetnicu spisateljica Blanka Dovjak-Matković napisala je himnu Granešinskoj lepoj školi koju je uglazbio Ivan Kršek i koju smo na obljetnici prvi put otpjevali. Sada je izvodimo na svakoj priredbi i generacije naših učenika pamtit će je kao prepoznatljiv znak naše škole.

Koji vam je još događaj posebno ostao u sjećanju?

Također mi je u pamćenju ostalo gostovanje na radiju te posjet ondašnje ministrice Ljilje Vokić svečanom koncertu povodom Svijećnice u našoj crkvi za koji je rekla da je bio veličanstven te da je hrvatska država sretna dok ima takvu djecu.

list Osnovne škole Granešina

broj 20 - lipanj 2011.

29

Prijateljsko čavrljanje

Ovo poziranje puno govori o odnosu s učenicima

Ima li učenika koji su se nastavili baviti glazbom?

Da, naravno. Većina njih je osnovala svoje bendove: Rubini, Oaza, Znanci, Sumrak, Veseli akordi, Filim, Anagram ..., a učenici koji su nastavili pohađati glazbene škole su: Roberto Rakek, Ružica Gačić, Antonio Vrbički, Ivo Jukić, Ivan Boršić, Mario Briševac, Ivan Zorjan, Kristijan Turčić, Emanuel Palić, Kristijan Čačić.....

Jako mi je drago vidjeti ih kako pjevaju, sviraju i zaista uživaju u tome.

Uživa u prirodi i u društvu

Učenike često zanima što njihovi profesori rade u slobodno vrijeme, kakvo im je bilo djetinjstvo i školovanje te koje su im sklonosti.

Učiteljica Jeličić u slobodno se vrijeme bavi planinarenjem, vrtlarstvom i druži se s prijateljima.

Odakle ta ljubav prema prirodi?

Moje je djetinjstvo bilo predivno.

Kao dijete sam sa svojim prijateljima cijele dane provodila u prirodi. Igrali smo se kauboja i Indijanaca. Sami bismo napravili lukove i, od kokošjih pera, strijele. Brali smo jagode ili borovnice, kupali se u rijeci, lovili ribe.

Zimi smo sami izrađivali skije ili sanjke, ljeti pekli kukuruz ili krumpire sjedeći oko logorske vatre. Znali smo napraviti žvakaću od borove smole

30

Učiteljica Vesna je najveselija osoba na učiteljskim domjencima

i natjecati se tko će je duže imati u ustima. Zvali smo je maga, a bila je finija od bilo koje tvorničke žvakaće.

Ponekad smo u šumi pravili šatore, zavukli se u njih pa od krpica pravili lutke. Da, gotovo čitavo djetinjstvo provela sam u prirodi i osjećaj povezanosti s prirodom ostao je u meni doživotno.

Koje ste predmete najviše voljeli u školi?

Osim glazbenog odgoja, voljela sam tjelesni, povijest i biologiju. Imala sam najljepši herbarij za koji sam dugo sakupljala, sušila i prešala biljčice.

Prva ljubav?

Prva ljubav, ili bolje reći simpatija, dogodila mi se u osmom razredu.

Ne sjećam se više kako se zvao, ali pamtim da smo se lijepo gledali izdaleka. Doduše, uvijek su dečki više mene gledali nego ja njih.

O učiteljici osobno

Što biste voljeli postati da niste profesorica glazbene kulture?

Da nisam profesorica glazbene kulture, vjerojatno bih postala psiholog ili agronom, no glazba me oduvijek privlačila, pa sam se odlučila za ovaj posao i nikada nisam požalila što se njime bavim. broj 20 - lipanj 2011.

Vama najneugodniji i najljepši trenuci?

Neugodni trenuci u životu bili su mi kada smo u učionicama imali miševe, a najljepši su rođenje mojih dviju kćeri. To je veličanstven osjećaj koji mogu opisati samo osobe koje su postale majke.

Na webu škole pročitali smo kako ste se jednom prilikom, već kao učiteljica, na torbi „sanjkali“ niz padine Grada mladih. Jeste li imali još koji sličan doživljaj?

Daaaa …. bilo je mnogo toga, ali u pamćenju mi je ostalo posebno iskustvo kada smo učionice u Pionirskom gradu dijelili s mišićima i štakorima. Učenici su ih čak hranili sendvičima!

Koji vam je najdraži pjevač ili pjevačica?

Od hrvatskih pjevača najdraži su mi Đani Stipaničev, Tereza Kesovija i Krunoslav Kićo Slabinac, a od stranih Tom Jones i Julio Iglesias. Što ćete raditi kada odete u mirovinu? Hoćemo li vam nedostajati?

Vi ćete mi svakako nedostajati, ali ću se više družiti s prijateljima, planinariti, ići u šumu i obrađivati svoje biljčice. A vama želim sve najbolje u životu. Uživajte u čarima glazbe i neka vas sreća prati svaki dan.

Dr. Lana Đonlagić o usponu na Himalaju

Posebno životno Iskustvo U zbornici se o njoj pričalo s divljenjem, na fakultetu je dobila rektorovu nagradu, nedavno je spašavala živote na Himalaji, a sada se sprema u dubine Velebita i na vrhove Aconcague.

Dr. Lana Đonlagić dokazuje da se snovi ostvaruju

Predstavljamo vam

Pripremila: Ivana Lobor

Svi su već čuli, a i mi smo pisali, o poduhvatu naših alpinistica koje su se u svibnju 2009. popele na Mount Everest. Među njima je bila i bivša učenica naše škole Lana Đonlagić, sada već liječnica. Tijekom svog boravka na Himalaji često je bila u situaciji da spašava tuđe živote: penjačima stradalima u lavini, planinaru koji je pao i udario glavom u stijenu, oboljelom od visinske bolesti, alpinistu kojemu je puknulo slijepo crijevo, Šerpi koji se otrovao alkoholom i drugima. Nakon ovoga velikog poduhvata, doktorica Đonlagić primila je niz priznanja kao što su Orden časti nepalske vlade ili nagrada Sportskih novosti za fair-play.

Još u osnovnoj školi Lana je bila učenica kojoj su se svi divili: uvijek aktivna, pouzdana, odlična.

Sudjelovala je na mnogim natjecanjima u znanju i bila u tome vrlo uspješna.

U zbornici se o njoj pričalo s divljenjem o čemu nam svjedoči profesorica Lada Bobinac. Kasnije, na fakultetu, bila je dobitnica rektorove nagrade koja se daje najboljim studentima.

Doktorica Đonlagić rado se odazvala pozivu da dođe u našu (i svoju) školu te da nam priča o svom boravku na Himalaji.

Saznali smo da Vaši roditelji nisu odmah bili upoznati s Vašom odlukom o velikoj ekspediciji na Himalaju. Zašto odmah niste rekli roditeljima?

Da, tako je. Jednostavno nisam mogla reći da idem jer sam već znala reakcije: "Što će ti Everest, još da pogineš?!'' Pa sam onda šutjela. Kada sam išla na pripreme, morala sam nositi dosta opreme što je

32

uključivalo i veliku torbu.

Bio mi je problem sakriti tu torbu od roditelja kako ne bi nešto posumnjali, pa sam se ja tako tri godine ušuljavala u kuću! A sve se razotkrilo na jednoj svadbi gdje je moja mama susrela svoju prijateljicu koja je znala da se ja pripremam osvojiti najviši vrh svijeta.

Došla je do moje mame i upitala je kako teku pripreme za Everest, a mama nije uopće znala o čemu se radi i ostala je začuđena. „Zar ti to misliš na moju Lanu? Ne, moje dijete ne ide na Everest!“ I tako je saznala.

Kako su tekle pripreme?

Vrlo dobro. Na početku smo išli na Paklenicu, a ljeti smo se penjali po Medvednici, oko 20 km na dan. Zatim smo išle u Alpe, a tamo je zaista bilo naporno penjati se s onolikom opremom na leđima.

Vrijeme nam je pomoglo u pripremama i zapao je snijeg, što je omogućilo da se naše tijelo prilagodi temperaturi u Nepalu.

Nekada nam vrijeme nije baš poslužilo, ali sve u svemu, pripreme su tekle u najboljem redu.

Uspon na Himalajske vrhunce bio je iznimno težak

Koliko dana ste se penjale i jeste li i vi došli do vrha?

Penjale smo se točno 72 dana. Ja sam dospjela do 6 800 m, ali sam dobila priznanje od nepalske vlade za iznimnu hrabrost.

Penjale smo se južnom padinom zbog problema u politici Tibeta, iako je sjeverna, tj. nepalska padina, lakša i turistički razvijenija.

Odakle vam ideja da uopće idete na Himalaju?

Došao mi je prijatelj i pitao bi li htjela ići na Himalaju.

Rekla sam mu da moram

Ispod ovih ljestava duboka je provalija broj 20 - lipanj 2011.

razmisliti, otišla u sobu i počela vrištati, a nakon toga mu odgovorila: „Da, pa naravno da bih išla!"

Jeste li se na početku osjećali sposobnom?

Ne mislila sam da nikada neću to moći učiniti, ali kada sam došla do 6800m shvatila sam da sam uspjela.

Jeste li se brzo navikli na temperaturu i kolika je otprilike bila?

Temperatura je jako varljiva. Danju je toliko toplo da se u šatoru može biti u kratkim rukavima, ali noću je jako hladno. Kada smo se vratili, ovdje je bilo ljeto, bilo je nekih 40°C i svima je bilo vruće, jedino je nama bilo toplo.

Lana Đonlagić kao odlikašica na kraju osmog razreda

Što ste jeli?

Zašto me svi to pitaju?

Hrana je toliko „bljak” da je se uopće ne želim sjećati. Tri mjeseca jedeš stalno isto. Nakon povratka trebalo mi je dva do tri mjeseca da opet počnem jesti rižu.

Pričajući o usponu na Himalaju, sprijateljila se s našim učenicama

Kako ste se prali?

Snijegom. Eventualno, ako imaš vremena, možeš otopiti malo snijega u kantici pa se hladnom vodom politi. Ali, moram priznati, kada sam došla do prvog tuša, tuširala sam se četiri puta za redom. I nakon toga sam bila kao tigar - neki dijelovi, koji su se oprali, bili su bijeli, a ostalo je bila koža koja se još nije oljuštila.

Je li bilo trenutaka kada ste pomislili: „A što mi je ovo trebalo?”

Ooo, da, pa taj trenutak je bio svaki drugi dan.

“Ona je bila i moja učenica”, ponosno kaže profesorica Stanić list Osnovne škole Granešina

Čitali smo da ste jednom Šerpi ubrizgavali vodku u venu. Kako je to izglebroj 20 - lipanj 2011.

dalo?

To je već bilo na kraju ekspedicije. Na početku, u logoru je bila veća količina alkohola, a na kraju se već sve popilo. Ostao je nekakav viski i ta vodka. Mi smo njemu trebali dati čisti alkohol, a kada se ljudi otruju, to se daje na usta.

Međutim, on je bio u nesvijesti i onda smo odlučili dati alkohol u venu. Prvo sam pomislila na viski. No, on je smeđ, pa tko zna kaj je sve unutra. Pomislih, hajdmo radije vodku. I to ga je spasilo. Što su vam roditelji rekli kad ste se vratili?

Mama mi je rekla: „Znaš li ti da nisam tri mjeseca spavala?!“ Ja sam odgovorila: „Pa nisam ni ja, gore jako loše spavaš!“ Jeste li ikada požalili što ste išli na Mt. Everest?

Ne. Mislim da je to jako teško požaliti. To je bilo prvo, onako posebno iskustvo u životu.

Nedavno smo ponovno kontaktirali doktoricu Lanu. Budući da je za vrijeme boravka u našoj školi spomenula da se sprema spustiti u 1421 m duboku Lukinu jamu na sjevernom Velebitu, željeli smo saznati je li to već učinila. „Ne, još se nisam spustila u Lukinu jamu. Trenutno sam u pripremama. Taj poduhvat trebao bi biti, ako Bog da, u srpnju ove godine. Pripreme teku vrlo dobro. Najviše se pripremam vikendima, a na posao idem biciklom kako bih ostala u kondiciji.

Također se pripremam za ekspediciju na planinski masiv Aconcagua u južnoj Americi. Ta bi ekspedicija trebala biti u prosincu ove godine i radujem se što ću u njoj sudjelovati.”

33

Vrijeme odrastanja

Pubertetski problemi

DA, I JA SAM TINEJDŽER

Jesu li nam glave u oblacima i živimo li u maštarijama kao junaci koji najčešće pate? Koliko možemo kontrolirati svoje ponašanje i osjećaje prema drugima?

Napisala: Angelika Spač

Mnogi kažu da je tinejdžersko doba stresno i bolno razdoblje u kojem mladi ljudi proživljavaju pubertet, odnosno vrijeme odrastanja. U to vrijeme tinejdžeri su podložni naglim promjenama raspoloženja, mijenja im se tijelo, odrastaju. No, postavlja se pitanje što znači postati odrastao? Znači li to možda razumjeti nešto što prije nismo mogli, zrelije razmišljati i samostalno donositi odluke?

Za tinejdžere kažu da su često svojeglavi, bahati,

34

osjetljivi, neodgovorni, eksplozivni, nesigurni, neposlušni… Te se osobine najčešće pojavljuju kod „pubertetlija“ i zbog njih najčešće nastaju svađe sa svima koji se usprotive njihovoj odluci. Najčešće se svađaju s roditeljima koji zapravo žele samo dobro svojoj djeci.

Koliko pubertet utječe na nastavak školovanja tinejdžera? Hoće li nam on „udariti u glavu“ ili će nas samo malo „zatresti“?

Jesu li nam glave u oblacima i živimo li u maštari-

jama gdje smo junaci koji najčešće pate? Odgovore na ova pitanja možemo dati samo mi koji smo u pubertetu tako da prepoznamo probleme koji su nas snašli, logično razmislimo i pronađemo način kako te probleme riješiti.

Pritom bi bilo preporučljivo posavjetovati se s roditeljima ili nekim tko je sve to već prošao.

Pubertet obuhvaća razdoblje završnih razreda osnovne škole, a to je vrijeme kada bismo najviše trebali „zagrijati stolac” jer

broj 20 - lipanj 2011.

nam je za upis u željenu srednju školu važan svaki bod. Pubertet nas može „lupiti u glavu“ toliko jako da nas je „baš briga za sve“, pa čak i za to koju ćemo školu upisati. Kažu da je to vrijeme u kojem se miješaju, odnosno, vrlo često mijenjaju emocije. To znači da smo malo zaljubljeni, malo odljubljeni, malo sretni, malo nesretni, često nervozni i ljuti kada nam ne ide onako kako smo zamislili. Koliko mi možemo kontrolirati svoje ponašanje i osjećaje prema drugima? Psiholozi kažu da je djevojčicama teže vladati svojim osjećajima jer vrlo često same sebe okrivljuju. Dječaci potiskuju osjećaje i krivnju bez problema svaljuju na nekog drugog.

Općeprihvaćenih odgovora i rješenja za probleme tinejdžera nema.

No mi moramo naučiti kontrolirati svoje osjećaje, misli i riječi tako da u određenim trenutcima sami sebi kažemo: STOP! RAZMISLI! Jako je važno shvatiti koliko svojim ponašanjem možemo povrijediti ili usrećiti bližnje te koliko nam ono može štetiti ili nas činiti ugodnima u društvu.

Svijet treba doznati istinu o Domovinskom ratu

Zašto?

Tadić se poklonio žrtvama Domovinskog rata • Srbija raspisala tjeralice za 340 hrvatskih branitelja • Kazna generalima je, zapravo, kazna Hrvatskoj Napisala: Nikolina Lako

Nedavno je srbijanski predsjednik Boris Tadić došao u Vukovar kako bi se u svoje ime poklonio žrtvama rata. Uputio je ispriku svima koji su ostali bez svojih najmilijih te vratio dokumente koji su 1991. odneseni iz vukovarske bolnice. Pritom se susreo i s hrvatskim predsjednikom Josipovićem i srdačno se s njim rukovao.

Danas, šesnaest godina nakon rata, mnoge su se stvari izmijenile. Mladi ljudi ne znaju istinu o onome što se dogodilo u Vukovaru. Ne znam ni ja, ali po pričama svoga oca, koji je bio vukovarski branitelj, mogu razumjeti kakve su se strahote tamo događale u vrijeme Domovinskoga rata. Srce mi zaplače od same pomisli na patnju, strahove i tugu koju su ti ljudi i djeca proživljavali.

Možda nekoga nije briga, ali mene jest. Želim nešto učiniti za sve one koji su položili svoj život za Hrvatsku. Želim svima reći nešto o Vukovaru, gradu koji je bio jedan od najljepših na lijevoj obali Dunava, a danas je simbol patnje, muke i težnje Vukovarčana za slobodom. Znam da nije bio jedini, da su stradala i druga mjesta, ali ja sam čula najviše o Vukovaru. Ni krivog ni dužnog napali su ga srpski pobunjenici zbog želje da postanu vlasnici list Osnovne škole Granešina

hrvatskog teritorija. Ljubav stanovnika Vukovara za svoju domovinu bila je neizmjerna, unatoč neimaštini, nedostatku hrane, vode i oružja za nužnu obranu.

Zahvaljujući njoj dugo su odolijevali teroru srpskih pobunjenika, no svoj grad nisu uspjeli obraniti. Srpski su vojnici mučki ubili jako puno Hrvata i bacili ih u masovne grobnice među kojima je najpoznatija Ovčara. U akcijama hrvatske vojske Bljesak i Oluja stvorena je mogućnost za mirno vraćanje Vukovara i cijele istočne Slavonije u okrilje domovine Hrvatske.

Danas, nakon šesnaest godina, Vukovar sjaji sve ljepšim sjajem, otvaraju se tvornice, obnavljaju kuće, no rana je još svježa i nezacijeljena jer takvo zlodjelo se oprašta, ali ne zaboravlja.

Mnogo života je nasilno uništeno, mnogo suza je proliveno. A zašto? Zato da bi danas Republika Srbija mogla optuživati hrvatske branitelje za nešto što nisu učinili, ili su bili primorani učiniti, i slati ih u zatvor zbog toga, dok istinski ratni zločinci slobodno šeću ulicama oko nas.

Također želim iskazati divljenje onomu što je učinio Mile Dedaković Jastreb kao prvi zapovjednik obrane Vukovara, njegovoj

sposobnosti organizacije obrane grada koji je bio u potpunom neprijateljskom okruženju. Mnogo ljudi o tome ne želi pričati. Samo šute, a kada vide nešto vezano za tu temu na televiziji, odmah mijenjaju program. Moja želja je da cijeli svijet dozna pravu istinu o Vukovaru i da prestanu kriviti nedužne ljude kojima je jedini cilj bio očuvati svoju djedovinu. Vjerujem svom ocu koji kaže da lažu oni koji hrvatske branitelje proglašavaju zločincima!

Danas, nakon šesnaest godina, u Haškom su sudu osudili naše blistave borce za slobodu hrvatskoga naroda, generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. I u ovom se slučaju postavlja pitanje: „Zašto?“ Zašto su naši proslavljeni generali dobili po 24 i 18 godina zatvora dok je ve-

broj 20 - lipanj 2011.

likosrpski agresor Veselin Šljivančanin najprije dobio besramnih 5 godina zatvora da bi kasnije sud ipak podignuo kaznu na 17 godina? Očito nisu mogli zanemariti mučko ubijanje tisuća civila i rušenje cijelog Vukovara i cijele istočne Slavonije!

Mišljenje je svakoga hrvatskog domoljuba da je presuda našim generalima zapravo bila kazna Hrvatima, kazna jer smo se branili, jer su uspješne akcije Bljesak i Oluja zaustavile velikosrpske ambicije!

Besramno je također što se netko, tko nema pojma o Domovinskom ratu, usuđuje osuđivati, a da nije ni vidio ni okusio patnju hrvatskoga naroda.

Na kraju mi ostaje samo reći staru izreku Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno.“

35

Od svega ponešto

U nogometu se okreće prevelik novac

Je li „Fejs“ ukrao igru?

Nogometni business

Vani je

U nogometu se zarađuje ogroman novac, a sve plaćaju mali ljudi kojima se nogomet servira kao vrhunska zabava

Autor je poznat uredništvu

Nogomet, nogomet i samo nogomet! Što je u tom nogometu toliko zanimljivo da se cijeli svijet vrti oko njega? Po čemu je jedan nogometaš vrjedniji od tri rukometaša? Zbog čega je u Dinamov stadion uložen ogroman novac dok naša škola ne može dobiti običnu sportsku Nacrtala: Filipa Sekulovski dvoranu?

Možda bi bilo bolje da se zapitamo tko je ljudi kojima se nogomet servira kao vrhunska zabava. nogomet učinio toliko po Pogledajmo samo što pularnim? Odgovor ćemo sve prati nogomet: Mavjerojatno naći u visokim mić, ili kako se već zove, nogometnim krugovima, vrijeđa novinare, psuje ali i u medijima. Igrači se pred kamerama i ponaša kupuju i prodaju po nezamislivim cijenama, a tko to se kao zadnji primitivac; navijači više nisu navijači, u konačnici plaća? Gledatelji na nogometnim stadi- nego huligani koji divljaju i uništavaju imovinu nevinih onima! A da bi gledatelja ljudi; Hrvati, čiji su se očevi bilo što više i da bi se što zajednički borili za sloboviše zarađivalo, treba ih du domovine, međusobno zainteresirati, pa se nogomet prenosi na televiziji, o vode rat zbog toga što njemu se piše u novinama. navijaju za različite klubove … Je li to normalno? Je Prijenos jedne nogometne li to civilizirano? utakmice stoji i do 30 000 Istražujući različita eura. Da bi to platila, televizija daje pravo reklamira- mišljenja o nogometu, među našim smo profesonja raznim proizvođačima rima proveli malu anoniod kojih dobije novac, ali mnu anketu. Trebali su i TV gledatelji to plaćaju odgovoriti na pitanja: 1. u pretplati. I tako se krug Volite li nogomet? 2. Je li zatvara. Jedno je u tome nogomet važniji od drugih svemu sigurno: na nogometu se zarađuje ogroman sportova? 3. Mislite li da se u nogometu okreće novac, a sve plaćaju mali

36

Napisala: Petra Presečki

prevelik novac? Dobili smo 22 odgovora, od kojih 13 tvrde da ne vole nogomet, a samo 2 smatraju da je nogomet važniji od ostalih sportova. Svi, osim jednog, slažu se u tome da se u nogometu okreće prevelik novac.

Frau Kovač otvoreno nam je rekla da voli nogomet, ali je smeta to što nogometaši zarađuju milijune, dok neki nemaju za lijekove ili hranu.

Od starijih često čujemo uzrečice: „Ovo više nije nogomet, ovo je čista trgovina!“ ili „Bedaki nogomet igraju, a drugi bedaki ih gledaju!“ Za prave zaljubljenike, tj. one kojima je nogomet svetinja, to je čisto bogohuljenje. No, ima drugih, na sreću, pametnih ljudi koji shvaćaju da u životu ima i važnijih stvari od nogometa.

broj 20 - lipanj 2011.

Učenik petog razreda Tin ima svoj profil na Facebooku. Na njemu provodi tri sata dnevno i ima više od tristo prijatelja. Ali, samo stotinu njih poznaje.

S ostalima igra virtualni poker. Kaže da mu Facebook služi za komunikaciju i igranje različitih igrica.

Učenica petog razreda Petra nema svoj Facebook profil. U svoje se slobodno vrijeme igra sa sestrom ili s prijateljima vani na zraku. Kaže da ju Facebook ne zanima.

Nekada su se djeca stalno igrala vani, na zraku.

Sada sve češće sjede kod kuće i uopće se ne igraju.

Glavni uzročnik toga je Facebook. Gotovo da nema djeteta koje nema svoj Facebook profil. Nažalost, sve češće su to djeca koja još ne idu u školu ili ona koja su tek krenula. Zar će i ta djeca zamijeniti igru facebookom?

Djeca se na Facebooku dopisuju, igraju igrice ili pak gledaju fotografije svojih "prijatelja". Vole se hvaliti kako imaju dvjesto

Slobodno vrijeme posvećuje brizi o životinjama

ljepše

patrikov zoo Kad netko voli životinje, nije mu teško brinuti o njima. Patrik Šušmak čini upravo to u svom malom privatnom zoou

Mošusna patka

ili tristo prijatelja, ali jesu li im oni pravi prijatelji?

U većini slučajeva nisu.

Dakle, preko Facebooka mogu komunicirati s mnogo nepoznatih osoba, takozvanih „prijatelja”, što može biti vrlo opasno.

Zašto? Takve osobe mogu se lažno predstaviti i to dovodi do jako opasnih situacija. Često u novinama i na televiziji čujemo kako se događa nasilje preko Facebooka. Ljudi se vrijeđaju, ponižavaju jedni druge, a to se događa sve češće među tinejdžerima.

To također često dovodi do potpunoga kraha samopouzdanja, duboke depresije, a nažalost, i samoubojstva.

Statistika kaže da mladi danas provode prosječno 21 sat tjedno gledajući televiziju ili sjedeći uz računalo. Šokantna je informacija da samo 3,7 sati provode igrajući se s prijateljima i baveći se sportom. Istovremeno raste broj djece s iskrivljenjem kralješnice i pretjeranom debljinom. Nije li ovo dovoljno da se zamislimo? list Osnovne škole Granešina

Joker i Ema - Patrikovi ljubimci Koze Patricia i Berta jedu Patriku iz ruke

Franc je vijetnamska svinja

Uz nježnost i brigu svojega vlasnika, ova se kornjača osjeća potpuno sigurnom

Gušter voli jesti crviće, skakavce i maslačke

Napisale i fotografirale: Melanie Tušek i Petra Presečki

Naslov se čini jezovitim, ali kod nekih je zaista tako. Dječak iz 5.e razreda, Patrik Šušmak, kojemu roditelji rade u zoološkom vrtu, kod kuće ima pravi mali vlastiti zoološki vrt.

Majmun, zmije, gmazovi, pauci, jezero s ribama, patke, ovce, zečevi, gušteri, papige, ježevi, velik broj mačaka i pasa, i još mnogo, mnogo životinja koje ne biste mogli ni zamisliti da žive u vašoj kući.

Ali, kad malo razmislite, shvatite da su ljudima za-

pravo dosadili mačke, psi, hrčci i ostali svakodnevni kućni ljubimci i sad su se prihvatili gmazova, pauka i majmuna.

Patrik je često u zoološkom vrtu pa zna svaku životinju tamo: je li imala mladunce ili je možda već jako, jako stara; što voli jesti, kada ide na spavanje...

Svaka životinja ima svoju priču. Tako je Patrik u nižim razredima često znao u školu donositi paunovo perje, zmijinu kožu i tko zna što još.

broj 20 - lipanj 2011.

Patrik je jako sretan sa svojim životinjama, voli ih, pazi i mazi, ali ih i hrani i čisti. Ima puno posla, ali ga on s veseljem obavlja.

Posebno mu je drag veseo i razigran majmunčić Čućma, kojeg je mama napustila, pa su ga oni privremeno uzeli kako bi preživio.

Kladim se da bi mnogi od vas bili na Patrikovom mjestu. No, kad već niste, uživajte u slikama koje su nam Patrik i njegovi roditelji dopustili da ih objavimo.

37

Od svega ponešto

u v t s d e j s u s Fauna u

Životinje Granešine i okolice

Mislite li da morate ići u Zoološki vrt ili u afričku džunglu kako biste vidjeli puno životinja? Krivo!

Dovoljna vam je Granešina.

Napisao: Mario Lobor Nacrtala: Filipa Sekulovski

Vrane su sve češći gosti na Granešinskim livadama i poljima, a pažljivi promatrač primijetit će ih i na livadi nasuprot naše škole. Baš nas zanima što će biti s njima kada se na toj livadi sagradi dvorana.

Neće se valjda naseliti u njoj ili doći u naše malo školsko dvorište.

Vrane se hrane kukcima, travkama, sjemenkama, voćem, povrćem, ostacima ljudske hrane. Upravo zbog mnogo ostataka ljudske hrane, sve su češći gosti u gradovima. Mogu biti vrlo inteligentne, npr. ponekad čekaju da im automobil pregazi neki tvrd zalogaj da ga mogu lakše pojesti, ali znaju biti i opasne. Prošle godine je jedna vrana napala stanovnike jedne zagrebačke četvrti, jer je ostala bez jaja, bez svojih ptića.

38

Tko još u Granešini i okolici nije vidio vrapca? Obični vrapci i vrapci pokućari česti su gosti u ovom kraju kao i u centru grada, uz golubove. Znaju sletjeti na drvo ili uletjeti u krošnju drveta u malom dvorištu naše škole.

Znaju biti vrlo proždrljivi, a hrane se travkama, sjemenkama, kukcima, voćem i povrćem, ostacima hrane. Zanimljivo, inkubacija (sjedenje na jajima dok se ne izlegu ptići) je najkraća kod vrabaca jer traje samo 10 do 12 dana. Osim na drveću u gradskim naseljima, vrapci se gnijezde i na drugim mjestima, na primjer u žljebovima.

Još u prvom razredu učimo da su lastavice ptice selice. Češće ćete ih naći na selu nego u gradu. Možda ih se baš ne viđa često u Granešini, ali svakako žive tu.

To može potvrditi jedan član naše novinarske grupe, Josip Lovrić, jer njemu su lastavice svile gnijezdo u garaži ispod jedne grede. Nisu čak ni odletjele na jug. Problem je u tome što ga često bude, ponekad bi ih od miline sve zagrlio, a ponekad ga tako naljute da bi im najradije srušio sva gnijezda. Inače, lastavice imaju zanimljiv način učenja ptića letenju: donesu im hranu i udalje se od gnijezda tako da ptići ne dobiju hranu dok ne polete i ne dođu do svojih roditelja.

broj 20 - lipanj 2011.

Crni kosovi su ptice pjevice i u Hrvatskoj su zakonom zaštićeni. Najradije borave u krošnji drveta, ali ih možete vidjeti posvuda. Ženka je smeđa i nema žut kljun, ali je vrlo bistra. Uoči li, primjerice, mačku koja mirno šeta, letjet će s krošnje na krošnju i svojim ciktanjem glasno upozoravati ostale ptice o prisustvu opasnosti.

Svrake također pripadaju porodici vrana.

Prepoznajemo ih po tome što imaju dug rep te bijelo perje na trbuhu i na vrhovima krila. Crno perje na leđima ima metalni odsjaj. I one su sve češći gosti u Granešini.

Ne, nismo pobrkali Granešinu i okolicu s Čigočom! Naime, prije nekoliko godina na dimnjaku susjeda, također člana naše novinarske grupe, ugnijezdila se roda.

Nažalost, kad je roda odletjela na jug, srušio je gnijezdo jer mu je ometalo izlazak dima iz dimnjaka.

Crvena vjeverica je autohtona europska vrsta vjeverice, a dugo vremena bila je i jedina koja je živjela na tom kontinentu. Nažalost, u današnje

list Osnovne škole Granešina

Jastreb je ptica grabljivica. Gotovo u svako doba dana možemo ga vidjeti na nebu, čak i u podne kad se većina grabljivica odmara. U Hrvatskoj je jastreb zakonom zaštićen, kao i sve ptice grabljivice.

One imaju važnu ulogu u ekološkom sustavu šume, ali im se u posljednje vrijeme broj u Hrvatskoj, nažalost, smanjio. Jastreb često krade perad, kokoši pa ga se zato često naziva jastrebom kokošarom.

vrijeme je u većini europskih zemalja ugrožena od sive vjeverice koja je uvezena iz Sjeverne Amerike, a brzo se množi i gotovo redovno ima dva mlada, dok crvena vjeverica ima samo jedno. Tako siva vjeverica potiskuje stanište autohtonoj crvenoj vjeverici. Da crvena vjeverica živi u Granešini i okolici, može potvrditi više ljudi, između ostaloga i moja baka, koja kaže da joj se vjeverice gotovo svake godine zavuku u lijesku s kokošima.

Pjegavi daždevnjak je vodozemac i u Hrvatskoj je zakonom zaštićen, kao i svi vodozemci. Može se naći u okolici Granešine, npr. u šumi oko Branovca.

Toj tvrdnji ide u prilog da smo moj tata i ja, u jesen prošle godine, šetali tom šumom i vidjeli ga. Tata je osjetio nešto pod lišćem, a kada je maknuo lišće, vidjeli smo pjegavog daždevnjaka. Nažalost, možemo ga vidjeti i pregaženog na cestama.

Zelene žabe Njih ćemo češće vidjeti u okolici Granešine, pripadaju vodozemcima i zaštićene su zakonom.

Nakon obilnih kiša čuje se njihovo kreketanje.

Krtice Krtice je teško vidjeti jer su u svojim krtičnjacima koje kopaju brže od strojeva. Dokaz da žive u Granešini i okolici su brojni krtičnjaci, između ostalog i oni na livadi nasuprot našoj školi.

Crvena lisica Crvena lisica jedina je vrsta lisice koja može živjeti u Hrvatskoj. Jedne večeri, dok sam se s obitelji vraćao kući, pred naš auto je istrčala lisica. Na sreću tata ju nije pregazio. Mojoj baki Katici i još nekim ljudima u Branovcu, lisica se znala zavući u kokošinjce.

Jelenjak Jelenjak je kukac koji je ime dobio po čeljusti u obliku jelenjih rogova

broj 20 - lipanj 2011.

koje imaju samo mužjaci.

U Hrvatskoj su zakonom zaštićeni. Ličinku polažu u hrastova debla ili u trule hrastove panjeve.

Tamo ličinka ostaje 5 do 6 godina, nakon čega se preobrazi u odraslog kukca. Odrasli jelenjak hrani se hrastovim sokom. Neki učenici su u Gradu mladih nailazili na zgažene jelenjake, a prošle godine su dva učenika 6.a razreda na sat prirode donijeli dva osušena jelenjaka.

Pčele Pčele su vrlo korisni mali kukci jer oprašuju razne biljke te su zato ključne za opstanak čovječanstva.

Albert Einstein je rekao: „Ako pčele nestanu, ljudima preostaju još 4 godine.“ Nažalost, ugrožene su zbog zagađenja okoliša i prekomjerne uporabe pesticida. Također su zakonom zaštićene, a u Granešini i okolici najčešće ćemo ih naći u voćnjacima, cvjetnjacima i velikim čistim livadama s cvijećem.

39

BABY

laura,

kći profesorice poslon Laura ne voli spavati, voli papati i s tatom ići na Sljeme. Obožava tobogan, a ljuljanje na trampolinu kod kuće zamijeni skakanjem po krevetu. U vrtiću je na maskenbalu trebala biti anđeo, ali su joj smetala krila. Ona ih je skinula, i, budući da je na nogama imala baletne papučice, odlučila je biti balerina. K tome još, na You Tubeu je vidjela isječke iz baletnih predstava koji su je oduševili, pa je trenutno poziv balerine njezino definitivno opredjeljenje.

Pripremila: Angelika Spač

U našu je školu nakon sezone vjenčanja stigao i baby boom, odnosno sezona beba. Naravno da smo to morali zabilježiti na stranicama vašeg omiljenog školskog lista. Ako ponekad primijetite umor ili razdražljivost naših profesorica, nemojte im zamjeriti.

Vjerojatno su cijelu noć dežurale uz bebicu koju su mučili grčevi ili je bila bolesna.

Odakle naziv baby boom? Nakon Drugoga svjetskog rata dolazi do naglog porasta novorođene djece i tada se pojavljuje ovaj izraz. Danas se on koristi u svakoj situaciji u kojoj se rađa više beba nego što je uobičajeno, a u našem slučaju on odgovara savršeno.

Zahvaljujemo profesoricama i učiteljicama koje su nam izašle ususret, tj. ustupile slike svojih bebica i rekle nam o njima nekoliko riječi. Nadamo se da će vam biti zanimljivo. Uživajte!

marta,

kći profesorice pešut Martina najdraža frizura je „palmica“, najdraža hrana lazanje, a najdraži likovi iz crtića - sve vrste vještica i babaroga. Voli boraviti u parkiću s puuuuno djece gdje se ljulja ili skače na trampolinu. Voli se i voziti uspinjačom koju zove „vetenjača“. Tada najradije zapjeva: „Kad si setan, jupi pao pio gan ...“ koju je naučila na svojoj najdražoj web stranici – You Tube.

jan,

sin profesorice Vujčić Šimunić

Jan je jako vesela beba. Ima tek šest mjeseci, a već voli „čitati“ knjige. Voli se igrati i igračkama, a sudeći prema slici, učenje engleskoga započeo je već u pelenama.

Ida,

nika i mia

kćeri učiteljice čupić mišić Nika i Mia su vedre i vesele djevojčice. Vole se igrati u parku. Mala Nika obožava spuštanje niz tobogan, a Mia uživa u novootkrivenom sportu – vožnji bicikla bez pomoćnih kotača. Mama Slavica nastoji uskladiti i zadovoljiti potrebe i želje obiju djevojčica, za što priznaje da joj baš i ne ide uvijek od ruke.

40

kći profesorice Domjan Ida gotovo godinu i pol raznim doživljajima ispunjava živote svojih roditelja. Vesela je i znatiželjna djevojčica, jako je uporna u ostvarivanju svojih zamisli i neumorna u istraživanju svijeta koji je okružuje. Obožava pse i jako voli čitati slikovnice (na maminu veliku radost).

Prohodala je tjedan dana prije prvog rođendana, tečno izgovara riječi mama i tata, a s ostalima se još bori. Voli jesti svu hranu (opet na maminu veliku radost), a najradije se igra skrivača.

broj 20 - lipanj 2011.

BOOM Bernard ima tri mjeseca, još je malen pa ništa ne može sam. Mama se brine o svim njegovim potrebama, ali to joj nije nimalo teško. Dok je u početku najviše spavao, sada se više druži s roditeljima i naučio se smješkati, što njih posebno veseli. Obožavaju gledati kako se iz dana u dan mijenja i raste. Ne mogu više zamisliti život bez njega!

sin učiteljice hajnić Ime mu je Robert, ima malo više od godinu dana, a svi ga zovu Robač-Bubač ili Robi. Brz je kao munja.

Uvijek je na krivom mjestu u krivo vrijeme. Sherlock Holmes je za njega amater. On je pravi detektiv i istraživač. Jako se voli smijati i biti u dječjem društvu. Svi ga jako vole, maze i paze. Voli sve papati, ali ne puno. Ljubitelj je „bona-bona” i lizalica, ali ne zna zašto mu to baš i ne vole davati. Jedva čeka da i on krene u OŠ Granešina.

bernard,

sin vjeroučiteljice Biličić Špajdl

franka i mateo,

djeca učiteljice matešić Franka ili „moja smijalica”, kako je iz ljubavi zove njezin stariji braco Mateo, uživa u njegovoj pažnji. Voli kad je grli i ljubi, no kad joj dosadi, ljuti se i odguruje ga rukom. Uvečer ide spavati tek nakon što braco usne, a ujutro se budi kad čuje njegov glas... da slučajno ne bi što propustila. Mateo je velikodušno prepustio većinu svojih igračaka seki, no dinosaure ne smije dirati. Oni su „opasni“ i „to nije za nju”!

josip,

sin učiteljice žugec bahunek Josip, ili kako ga mama zove, Joža, voli se igrati s drugom djecom naročito kada imaju bagere ili autiće. Obožava slagati lego kockice, pravi je plesač kad čuje disco ili rock glazbu , a opsesija su mu motorne pile i flakserice (kosilica za travu). Poznaje sve životinje i već sada proučava sve o njima iz slikovnica i drugih knjiga. Zna brojiti do pet, a to je sasvim dovoljno da izbroji kune koje dobiva kao džeparac. list Osnovne škole Granešina

Robert,

Dominik,

sin soc. pedagoginje Marić marčetić Zove se Dominik, ima 2 g. i 10 mj. Omiljene aktivnosti su mu odlazak u park na ljuljačku i u pješčanik ili na igralište, ali nikako bez lopte. Obožava plesati.

Voli jesti juhu te meso ili ribu s krumpirima. Od voća obožava jagode i jabuke, ostalo mu je manje drago. Ali ipak je najbolji sladoled. Najdraži su mu crtići sa zmajevima i dinosurima, a najdraža priča za laku noć Snjeguljica i sedam patuljaka ili kada tata izmišlja priču o Indijancu Dominiku.

Petar, Matej i patrik pavao,

sinovi učiteljice šimić

Za Patrika Pavla, najmlađega člana obitelji, mama Katarina kaže da je s njim sve lako; voli sve jesti, jako je veseo i jako radoznao. Obožava svoja dva starija brata. Najviše voli pjevati, čitati slikovnice i igrati se loptom. Varamo li se ili on već pokazuje da je rođeni sportaš?!

broj 20 - lipanj 2011.

41

Viktorija Novosel pobjednica druge sezone Supertalenta 42

broj 20 - lipanj 2011.

Poznati u Feniksu

Prisustvovali smo snimanju i intervjuirali pobjednicu

Feniks na supertalentu Supertalent izgleda potpuno drugačije u studiju nego na televiziji • Maja će nastaviti udomljavati životinje • Aci žao što nije pobijedio • Viktoriji ne trebaju zvjezdice i blještavilo

Pripremili: Paola Vulje i Josip Lovrić

Nakon što smo dobili akreditacije (veliko HVALA gospođici Mirti Petrinec) i smjestili se među prave novinare, imali smo priliku vidjeti kako Supertalent izgleda potpuno drugačije u studiju nego ono što se vidi u emisiji. Na televiziji se sve jasno vidi i čuje, u studiju ne. Izuzetno simpatičan i komičan animator potiče publiku da plješće i navija, dijele se majice s logotipom emisije najglasnijim navijačima, sve je puno reflektora i kamera, isprobava se ozvučenje i rasvjeta … Gotovo polovicu gledatelja čine djeca koja za vrijeme reklama nastoje uhvatiti članove žirija kako bi dobili autogram.

Voditelji Rene Bitorajac i Igor Mešin svako malo se premještaju s mjesta na mjesto i zbijaju šale. Velik monitor prikazuje publici ono što se trenutno emitira na malim ekranima. U svakom slučaju, bilo je to za nas zanimljivo iskustvo.

Pred kraj snimanja, nakon što je proglašena pobjednica, odvedeni smo u backstage kako bismo tamo pričekali Viktoriju Novosel. Iskoristili smo list Osnovne škole Granešina

priliku i razgovarali s nekima od sudionika ovoga showa.

Maja Terzić plesala je na Supertalentu sa svojom ljubimicom, dvogodišnjom kujicom Nessom. Umiljata crno-bijela kujica radoznalo nas je promatrala za vrijeme razgovora. Povremeno bi se uvukla u svoju prijenosnu šator – kućicu, no vrlo brzo bi znatiželjno izvirila i vratila se među natjecatelje. Činilo nam se da se sa svima sprijateljila jer bi je svako malo netko češkao iza uha ili pogladio po glavi. Maja nam je ispričala kako je Nessu udomila još kao štene, a išla je po nju na drugi kraj Hrvatske. Nedavno je Nessa teško oboljela, no uspjela je ozdraviti i nastupati u Supertalentu te doći čak do finala. Maja kaže kako joj se život nakon ovoga nastupa jako promijenio, ali i da je te promjene neće spriječiti da i dalje nastavi s aktivnostima oko udomljavanja napuštenih životinja.

Aleksandar Olujić zvani Aco dolazi iz Rijeke i izvrsno svira harmoniku.

Mnogima u našoj školi on

je bio glavni favorit.

Feniks: Kada i kako si otkrio svoj talent?

Aco: Sviram harmoniku od svoje sedme godine.

Sviram iz „gušta”, a u zadnje vrijeme sam počeo nešto „kemijat” s drugom vrstom muzike. Ispalo je to što je ispalo i eto, došao sam s tim na Supertalent.

Feniks: Jesi li imao tremu prije nastupa?

Aco: Prije nastupa nisam imao tremu, nego tek kada sam stao pred žiri.

Feniks: Je li ti žao što nisi pobijedio?

Aco: Pa normalno da mi je žao. Kako mi ne bi bilo žao! Žao mi je, žao mi je, bilo je tako blizu, ali ni drugo mjesto nije mala stvar. Tužan jesam, ali Bože moj, nije kraj svijeta.

Burhan Huseini ili Buki jedan je od braće iz Skandal benda, za koje je Nina rekla da je u studio unio „čistu pozitivu”, sam nam je pristupio s pitanjem jesmo

broj 20 - lipanj 2011.

li mi novinari. Nakon što ga naša voditeljica uopće nije prepoznala izjavivši da u prirodi izgleda puno drukčije nego na televiziji, postavili smo mu nekoliko pitanja.

Feniks: Kakvo ti je ovo iskustvo?

Buki: Malo je naporno, ali zanimljivo jer smo upoznali mnogo novih i dobrih osoba. Drago mi je da smo brat i ja bili dio ovoga showa.

Feniks: Kako možeš onako brzo bubnjati? Kad si to naučio?

Buki: To je stvar improvizacije. S tim se rodiš, to dobiješ kao dar od Boga, ne možeš to naučiti.

Feniks: Tko vas je prijavio?

Buki: Nisam siguran, mislim da su oni nas zvali ili nas je prijavio naš tata.

Mi smo iz Pule i ovo je za nas bilo naporno, ali jako dobro druženje. Pogotovo pozdravljam cure iz D Visiona, najbolje plesačice na Balkanu.

43

Poznati u Feniksu

će družiti s ostalim kandidatima?

Viktorija: Iznimno mi se dopala Petra Antolić kao predivna osoba i glazbenica. Već smo uspostavile kontakt i nadam se da ću se s njom jednoga dana družiti i raditi.

Feniks: Hajdmo sad malo na stil. Tko je birao odjeću? Nosiš li i inače ovakvu odjeću?

Viktorija: Stilisti! (Smijeh!

Onaj njezin!) Bilo je jako velikih problema, ali sad je sve u redu. Inače imam drugačiji, ležerniji stil odijevanja, ali pozornica je pozornica. U ova sedamdeset i tri sata koliko sam ovdje, već sam se navikla na eleganciju, već je postala sastavni dio mene.

(Ponovno smijeh!)

Paola i Josip u društvu s pobjednicom

I šećer na kraju. Oko ponoći dočekali smo Viktoriju Novosel, studenticu književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sva uzbuđena zbog pobjede, umorna od silnih intervjua i odrađenih reklama jedva je čekala da se sve to završi. Nakon snimanja reklame za MAXtv, uzdahnula je „Napokon gotovo!” na što joj je organizatorica rekla: „A, ne, ne! Čekaju te još i novinari iz Granešine!” No, što se mora, nije teško! Sjela je Viktorija s nama i razgovor je krenuo u veselom tonu.

Feniks: Vidimo da si umorna. Možeš li još malo izdržati?

Viktorija: Imate pet minuta. Što vas zanima?

Feniks: Kako i kada si počela pjevati?

44

Viktorija: To je došlo samo od sebe. Kao klinka sam imala potrebu pjevati, a zatim i svirati, i sve je krenulo u tom smjeru.

ima mnogo ljudi koji su utjecali na moj život.

Feniks: Jesi li kao dijete maštala da postaneš slavna?

Viktorija: Bili su iznimno ugodni pa je onda i meni bilo lakše. Prekrasno smo pričali prije i poslije nastupa. Jako ih cijenim.

Viktorija: Nisam baš maštala da postanem slavna. Slava sa sobom nosi veći broj ljudi koji te mogu čuti, a ja sam imala potrebu tu nešto pružiti i eventualno na taj način postati slavna. U svakom slučaju, ne trebaju mi zvjezdice i blještavilo. No, priznajem da one nose sa sobom i pozitivne stvari.

Feniks: Tko ti je uzor od obitelji, a tko od slavnih?

Viktorija: Pa nisam baš čovjek od uzora. Slijedim ono za što ja smatram da je vrijedno, ali, naravno,

Feniks: Kako si se osjećala pred žirijem na audiciji?

Feniks: Neki kažu da te Enis slušao na Trgu i nagovorio da se prijaviš na Supertalent. Je li to istina?

Viktorija: Ne, to su glasine. Enis nema veze s tim. Nagovorila me jedna producentica.

Feniks: Što ćeš učiniti s osvojenim iznosom?

Viktorija: Ne znam. Nisam to planirala i ne mogu o tome govoriti.

Feniks: Hoćeš li se ubudu-

broj 20 - lipanj 2011.

Feniks: A sada nekoliko riječi o tvom jedinstvenom načinu smijanja.

Viktorija: Aha! Ne znam zašto, ali oduvijek se tako smijem. Znam da je za mnoge moj smijeh iritantan i pokušala sam poraditi na tome, ali ne ide.

Nakon završetka intervjua Viktorija je odahnula što je napokon sve gotovo.

A mi smo, nakon toliko uzbuđenja, oko jedan u noći izašli iz studija u gustu mećavu. Vozeći se taksijem kroz bajkovit Granešinski kraj prekriven debelim snježnim pokrivačem, osjećali smo se ponosno što smo sudjelovali u tako velikom showu i bili smo sretni jer smo dobili priliku intervjuirati pobjednicu Supertalenta kojoj želimo blistavu međunarodnu karijeru.

Animirana priča o vukovima

Bieber ili Simpson? Alpha i Omega Napisao: Mario Lobor

Justin Bieber

Cody Simpson

Napisao: Andreo Rakek

Većina tinejdžera zna za ovu dvojicu pjevača koji su svoju slavu stekli na You Tubeu. Kanađanin Justin Bieber već je duže vrijeme na sceni i vlada obožavateljicama dok je tri godine mlađi australac Cody Simpson malo manje poznat. Tinejdžerke uglavnom luduju za obojicom, dok se dečki često izjašnjavaju o njima s porugom.

Naravno, zato „dobiju svoje“ od njihovih obožavateljica. No, i cure se često ne slažu oko toga tko je od njih dvojice zgodniji, pa

tako i na Facebooku možete pronaći grupu u kojoj se glasa za njih. Za sada, prema glasovima onih koji su priključeni grupi, Bieber je uspješniji! Možda je to zbog toga što je Bieber krenuo u „glumačke vode“ glazbenim dokumentarcem Never Say Never koji govori o njegovu životu i o tome kako je postao zvijezda. Cody još nema svoj film ni velik uspjeh, ali on je tek tinejdžer u usponu. Nadamo se da će njih dvojica napraviti duet pa da se cure ne svađaju!

Mnogi učenici naše škole misle da su preveliki za animirane filmove, ali preporučujem im zabavan i smiješan animirani film Alpha i Omega.

Radnja se u početku odvija u jednom kanadskom nacionalnom parku.

Počinje zimi. Tada mlada vučica Kata (alfa – najviši vučji položaj u čoporu) odlazi u školu za alfe.

Tamo će biti do proljeća te mora na neko vrijeme napustiti svog prijatelja Luku, omegu (najniži vučji položaj u čoporu).

Tri mjeseca kasnije se vraća, ali prvi joj lov (na sobove) završi bezuspješno zbog napada drugog čopora. Kako bi spriječio nemire, njezin otac, vođa čopora, pristaje da se ona uda za sina drugog vođe čopora, s čime ona nije osobito zadovoljna, ali, zbog mira, pristaje.

Dok ona i Luka jedne noći razgovaraju, lovci ih, misleći da su par, omame strelicama i odvezu

Opusti se

Tinejdžerske zvijezde podijelile obožavatelje

u drugi nacionalni park kako bi tamo imali mladunce. Oni se pokušavaju vratiti uz pomoć gusana i patka (jedan je iz Engleske, drugi iz Francuske).

U sve se još upliću tri brbljava dikobraza, jedan djetlić, medvjedić i nekoliko odraslih medvjeda, nekoliko ljudi i cijelo krdo sobova. Prava zabava!

Film se prikazivao u kinima u 3D tehnici. Možda ga još ima u kinima, a ako ne, potražite ga u videoteci ili na internetu.

Dobru zabavu!

Tko kaže da dečki ne vole Biebera?

Hit je biberica

Napisala: N.K.

U zadnje vrijeme na ulici viđamo sve više modno osviještenih dečki. Osim što paze na svoje odijevanje, počeli su i frizurom dokazivati da su u tijeku modnih zbivanja. Svima dobro poznata bekemica krasi glave tinejdžera već dulje vrijeme pa je neki smatraju „isfuranom“, a otkako je Justin Bieber lansirao svoju frizuru, njelist Osnovne škole Granešina

govi ga poklonici itekako imitiraju i ne srame se to priznati. Ima ih koji se šišaju prema likovima iz igre za playstation Tekken prema kojoj je snimljen i film. Neki dečki vole skroz kratku kosu kako ne bi imali problema s češljanjem. Svima je zajedničko to da vole čistu i urednu kosu, a to je ono što se curama najviše sviđa!

Njemu bekemica baš dobro stoji! broj 20 - lipanj 2011.

A on je baš zgodan s bibericom!

45

Opusti se

Što djeca misle o mami

Pri prvom pogledu na ovu staru fotografiju, uočavate profil dugokosog, bradatog i brkatog muškarca. No, to je samo još jedna vizualna obmana.

Naime, ako pažljivije pogledate, uočit ćete da muškarac u krilu drži dijete s kapicom na glavi.

Ivnanzreda moć ljkusdog uma Odgovarala su djeca od 6 do 8 godina: Zašto je Bog stvorio mamu?

- Ona jedina zna gdje se nalazi ljepljiva vrpca.

Od kojih su sastojaka napravljene mame?

- Bog je napravio mame od oblaka i anđeoske kose i svega lijepog na svijetu sa samo mrvicom zloće. Što je mama morala znati o tati prije vjenčanja?

- Morala je znati njegovu prošlost. Kao, je li lopov? Napije li se od piva?

Zaradi li najmanje 800 KN godišnje? Je li rekao NE drogama i DA kućanskim poslovima?

Koja je razlika između mame i tate?

- Mame rade i na poslu i kod kuće, a tate rade samo na poslu.

- Mame znaju kako razgovarati s učiteljicom, a da ju ne isprepada. Što tvoja mama radi u slobodno vrijeme?

- Mame nikada nemaju slobodno vrijeme.

46

- Kad shvati da ima slobodno vrijeme, ona plaća račune cijeli dan.

Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu?

- Moj tata kuha najbolje špagete na svijetu. A mama voli puno jesti.

- Postala je prestara da bi učinila išta drugo s njime.

Moja baka kaže da tada mama nije imala kapu na glavi za razmišljanje.

Pmrea isžrataivnju untierzvieta u Cabmrigdeu, njie binto kjiom rdoem su slvoa u riemčjia poadrena, jdeino je vžnao da su pvro i zanjde solvo na sovm mesjtu. Oastla svola mgou btii u talontom kosau, a mi ćmeo riečji iapk mćoi ptrčotiai bez prbolmea.

To je zobg tgoa što ljduski um ne čtia skvao svloo pobesno ngeo riejč u cjlieni.

Pomozi gusjenici da pronađe put do leptira.

Tko je šef u tvojoj kući?

- Mama. Možeš to zaključiti po inspekciji sobe. Ona vidi stvari ispod kreveta.

Kad biste mogli promijeniti jednu stvar na svojoj mami, što bi to bilo?

- Ima neku čudnu ideju da stalno trebam spremati svoju sobu. Riješio bih se toga.

- Učinila bih svoju mamu pametnijom. Tada bi znala da je sve skrivila moja seka, a ne ja.

- Voljela bih da se riješi onih nevidljivih očiju koje ima na leđima. broj 20 - lipanj 2011.

Dulje gledanje u križić u sredini ove sličice pomoći će vam da zapazite krugove među savršeno ravnim stranicama pravokutnika.

Gornju sličicu možemo ubrojiti u optičke varke.

Pokušajte pogoditi koja je riječ napisana na njoj.

Pronađi na crtežu predmete koji su nacrtani sa strane.

Kojim jezikom govore na Kubi?

Kubičnim!

Luda pitanja, još luđi odgovori Zašto ptice u jesen lete na jug?

Zato što je predaleko za hodanje!

Što je arheolog?

Netko čija je karijera u ruševinama!

Bok, sine!

Zašto polarni medvjedi nose bunde?

Zato što bi izgledali blesavo u kupaćim kostimima!

Kako stojiš u školi?

Bok, mama!

Zašto roda podiže jednu nogu?

Zato što bi pala da podigne i drugu! Što je dugačko deset metara i pjeva? Školski zbor!

Svaki dan u drugom kutu!

Izvrsno!

Nacrtala i napisala: Filipa Sekulovski list Osnovne škole Granešina

broj 20 - lipanj 2011.

47

baš is t in a n ema fola p rva ljuba v ova šk ola s e lju bica on a zvala ja još ma n ji on a mala p rva ljuba v da vn o kra j v e l i k pozdra v P. Ka n iža j 20. XI. 1980 u knjigu dojmova OŠ Granešina napisao Pajo Kanižaj.

list Osnovne škole Granešina

broj 20 - lipanj 2011.

48