Original #45

Page 1

broj 45 // juL-AVGuST 2019. // cenA 199 din.

// rS 3,50 KM

// cG 1,99 eur

www.originalmagazin.com

Original magazin

ORIGINAL MAGA ZIN

OrgnlmagazinE juL-AVGuST 2019.

PReDstAVLJAMO

oNi su ambasadori origiNala KAkO nAm

VoDa LečI

I dušu I teLO

i

BICIKL KaO spAS

Nisi u gužvi,

ti si deo gužve

intervjui

RičaRd BRauning

leteći čovek BRus Lipton biolog koji tvrdi da um

menja naše gene

EKSKLUZIVNO

LEONARDO

DIKAPRIO

PLANETA NAM ŠALJE POSLEDNJI VAPAJ ZA SPAS


2

www.originalmagazin.com


originalni razgovori

KO (NI)JE UPALIO SVETLO METAFORMIZMI zrna mudrosti

„Ptice lete ne plašeći se da će udariti u nebo.“ „Popravi na sebi ono što ti se ne sviđa na meni.“ „Svaki um veruje da su njegove granice stvarne. Žaba u bari poriče postojanje okeana.“ „najkraći put između dve tačke nije prava linija, niti onaj koji zahteva najmanje truda, već onaj koji je najlepši.“

O

jASMinA STojAnoVić Project & Editorial Manager Original Magazine

Foto: dalibor danilović

„stvarnosti“ svako gradi predstavu koja odgovara njegovom društvenom, porodičnom i kulturnom nasleđu, kaže Alehandro Hodorovski, erudita, pacifista i umetnik, konsktruktivni ludak kako ga nazivaju, autor koncepta „isceliteljskog“ pozorišta, autentični stvaralac koji ispituje i testira realnost i naše viđenje iste. Za njega kruži internetom anegdota da mu je jednog dana na ORIGINAL

„Mač mudraca ne seče i ne probija, već reflektuje svetlost.“ „Vrednost stvari određuje način na koji ih koristiš: pesnica je samo šaka, a ipak je jača od nje.“ „Vidi ružu“, kaže jedan. „Gde?“, kaže drugi gledajući u trnje. (Izvor: 365 zrna mudrosti; izdavač: Arete)

vrata došao mladi entuzijasta sa pitanjem da li bi mogao da mu pomogne oko prosvetljenja. U tom trenutku, jedan od poslednjih izvornih nadrealista i majstora avangarde, Alehandro, imao je fokus na dostizanje prosvećenosti i sav srećan je prihvatio da mu priča o traženju sebe, uranjanju u sopstvo iz kog neizostavno treba krenuti da bi se dostigla istina. „Čovek ga je pažljivo slušao i na kraju rekao: Sve je to u redu, ali s obzirom na to da ste u pozorištu sami postavljali osvetljenje za svoje predstave, ja bih želeo da i mene podučite prosvetljavanju/ prosvetljenju”, navodi za P.U.L.S.E. Tanja Mlađen. Svako od nas može da upali svetlo, doslovno, ili da traži ono unutrašnje, figurativno. Da sagleda stvarnost onako kako mu njegova unutrašnjost nalaže i da prema tome postavi predstavu koja je magična, tragična, komična ili logična. Nedavno mi je jedna blistava mlada žena pričala o tome kako je na fakultetu predstavila svoj rad o tome kako je „Čekajući Godoa“ zapravo odraz Beketovog optimizma i kako je morala da objašnjava da je to njen koncept, da ga nije nikome ukrala i pronašla na internetu. „Zašto ne objaviš taj rad?“, pitala sam je. „Prošlo je deset godina, treba to srediti sada, vratiti se toj temi, doterati. „Ja bih baš volela da čitam o tome, i o drugim stvarima koje stoje negde na nekim policama jer vam glas onog kritičara ne dozvoljava da sa njima izađete u javnost. Izazovite svakog ko izazove vaše ideje. Marina Abramović je napisala za Hodorovskog: „Delim svet na dve kategorije: originali i sledbenici. Originali su ljudi koji drugačije gledaju, koji uzimaju jednostavne činioce svakodnevnog života i čine čuda. Po meni, ti si, Alehandro, original“. Zato smo pokrenuli Blog platform na sajtu Original, zato u Podkastima naša direktorka Jelena Đoković razgovara sa preduzetnicima koji su se otisnuli u neke burne vode da plivaju smelo i promene lice ovog grada i zemlje. Zato slušamo vaš puls na društvenim mrežama i pratimo šta nam poručujete. Zato što je svaki otkucaj original i 365 dana u godini imamo vremena da budemo svoji, bez obzira na to kako će neko to protumačiti. Vi niste sledbenici, vi ste kreatori i to moćni kreatori svoje realnosti. „Put transformacije znači oslobađanje od ropstva. Iza mojih hiljadu maski, nalazi se autentični ja.“ OrgnlmagazinE 3


ORIGINAL

U ovom brojU

MAGA ZIN

POdrška, nE PErfEkcija

7

Budi inOvativan

8

VodA LeČi i duH i TeLo

10

mastErclass

12

VodiČ - KAKo dA jA SPASeM PLAneTu

15

lEOnardO dikaPriO

16

Budi OdgOvOran

20

Biciklizam

22

niSi u GuŽVi, Ti Si deo GuŽVe

25

Original amBasadOri

33

tOP tEma

46

MArijAnA VeLjoVić

56

AnĐeLA joVAnoVić

60

Budi PrEduzEtnik

62

Brus liPtOn

71

WinG cHun

74

MeLAni KoVAČ

77

20

tihi vapaj priroDe

Da bi se jedna kesa razgradila, potrebno je da prođe između 400 i 1.000 godina. Sve ovo još strašnije zvuči ukoliko je poznato da u Srbiji godišnje bacimo devet miliona kesa... 4

58

Marijana Veljović, jedan od najboljih teniskih sudija na svetu

autoritet Se Stiče znanjem www.originalmagazin.com


55

Ričard Brauning Jet Suit

moraš biti lud da nikad ne SumnJaš u Sebe

50

Virtuelna odeća

Car Je Go i to Je Sada dobra Stvar

#NOTJUSTAMOOD

ORIGINAL

46

BUDI ZDRAV

SreĆa koJu možemo oSetiti 5


original

O PrEPOruka POGLEDAJ od toga kako živimo, šta jedemo i pijemo, zavisi zdravlje naših vrednih prijatelja mikroorganizama u crevima, bez kojih nema zdravog života. Mikroorganizmi u našem telu se zovu mikrobiom, a to je superorganizam koji genetski nadmašuje celo ljudsko biće, poručuje Marija Đokić, urednik i voditelj emisije „Čuvari zdravlja“ na TV Studio b i TV Koreni. Matematika kaže da 99% genotipa našeg organizma čine bakterije, gljivice i paraziti, asamo1% ljudski genetski materijal. ovi mikroorganizmi se nalaze unutar tela, ali i na celoj površini naše kože. bakterije u crevnom traktu imaju veliki broj različitih uloga, od sinteze vitamina, neurotransmitera i aminokiselina, procesaskladištenjamasti i metabolisanja hrane i lekova. one direktno učestvuju u aktivaciji i pravilnoj funkciji imuniteta, kao i u brojnim drugim procesima u organizmu. Savremeni ljudi umesto da hrane i čuvaju mikrobiom, oni ga truju, izgladnjuju ili prejedaju nečim što ga ubija, pa tako od jedinog pravog saveznikaprave opasnog neprijatelja. u praksi se uvek preporučuje upotreba probiotika sa različitim vrstama sojeva. Veoma je važno da ih ima više, da su stabilni i da ispoljavaju pun efekat.

ISPRObAJ koliko puta ste se našli u situaciji ft1P, odnosno da vam fali taj jedan papir, zbog kog nešto važno ne možete da završite? ekipa koja je napravila društvenu igru FT1P daće sve od sebe da vam se to više nikada ne desi i da konačno razumete sve ono što vam knjigovođa govori! ova igra je idealna za vas ako imate svoju firmu, muče vas porezi i doprinosi, ne volite da čekate na šalteru i uVeK vam fali taj jedan papir. Milan Trbojević, koji stoji iza ove ideje, više od pola decenije bavi se poreskim savetovanjem i na sva pitanja koja mu najčešće postavljaju klijenti rešio je da da odgovore na jednom mestu i na zabavan način. 6

PROČITAJ elen Savinger (15) nestala je pre tri nedelje. inspektor Sam Berger strahuje da ju je oteo serijski ubica, ali kolege u stokholmskoj policiji nemaju sluha za njegove ideje i nadređeni ne žele da prihvate tu mogućnost bez konkretnih dokaza. nedugo potom, on stupa u kontakt sa natali, ženom koja zna mnogo više o seriji nestanaka nego što to želi da prizna. istražujući sve dublje slučaj eleninog nestanka, berger uviđa njegovu zlokobnu povezanost sa sopstvenim životom i prošlošću. Prinuđen je da probudi davno uspavane lične demone kako bi shvatio poruku ubice. Pre nego što bude prekasno. „Pustoš“, triler brzog tempa, otkriva nam novu stranu nagrađivanog švedskog autora. uz dobro osmišljen zaplet, napetost i obrte do samog kraja, po čemu je arne dal odavno poznat, prvi roman o junacima Samu bergeru i Moli blum postavlja temelje za serijal u kojem se izlazi iz okvira tradicionalnih policijskih metoda. Prava na ekranizaciju ovog romana otkupila je britanska producentska kuća „Sid Gentle Films“, a sam književni serijal prodat je u više od 650.000 primeraka.

UČESTVUJ rajićeva šoping centar tokom leta organizuje nagradnu igru „Povedi me na letovanje“ od 21. juna do 19. jula. Tokom mesec dana nagradne igre obezbeđeno je 105 dnevnih nagrada u vrednosti od po 3.000 dinara, kao i osam vikend nagrada u vrednosti od po 10.000 rSd, koje će usrećiti mnoge kupce u ovom centru. nagradna igra će se zatvoriti 20. jula svečanom dodelom glavne nagrade najsrećnijem dobitniku u obliku egzotičnog putovanja za dve osobe na destinaciju po izboru! Za učestvovanje u nagradnoj igri potrebno je imati račun iz rajićeve na iznos od 3.000 rSd ili više i uneti kod (bi broj) sa računa SMS-om na 4242. dobitnici će se objavljivati na sajtu i društvenim mrežama rajićeve, a pored nagradne igre posetioce rajićeve očekuju i još mnoga iznenađenja tokom leta. detaljna pravila nagradne igre možete pronaći na sajtu rajićeva šoping centra.

www.originalmagazin.com www.originalmagazin.com


bUdi inspiracija

DEcA UČE Iz nAšEG PRImERA „Podrška, ne perfekcija“ je program Fondacije „Novak Đoković“ koji pruža podršku roditeljima/starateljima dece do šest godina starosti. oditelji i staratelji, kao prvi učitelji u životu svojedece,imajuogromnu ulogu u stvaranju temelja za njihov dalji razvoj kako bi ona mogla da ostvare svoje snove. Iako svaki roditelj želi najbolje za svoje dete, ne postoji pravi odgovor na pitanje kako biti savršen. Međutim, detetu nije ni potreban besprekoran roditelj ili staratelj, već onaj koji će mu pružiti ljubav, a svaki od njih ima kapacitet za to. Svečano smo obeležili završetak petog ciklusa programa „Podrška, ne perfekcija“ u hotelu „Crown Plaza“ u Beogradu. Svečanosti je prisustvovalo više od 150 roditelja, koji su uživali u predavanju doktorke Dobrinke Kuzmanović na temu ranog razvoja deteta u svetu digitalne tehnologije. Posebno iznenađenje je bio dolazak Novaka i Jelene Đoković, koji su sa radošću podelili svoja roditeljska iskustva sa ostalim roditeljima. Kompanija Generali Srbija i pokret #TheHumanSafetyNetsupodržaliuspešnosprovođenjepetogciklusaprograma„Podrška,neprefekcija“,kojijerealizovanu13gradovauSrbiji,uzpomoć27facilitatorai23 vaspitača.Uovomciklusujeučestvovalo345roditelja. Cilj programa nije da se od učesnika naprave perfektni roditelji i/ili staratelji, nego da se oni osnaže dodatnim znanjem, veštinama i podrškom na koju mogu da se oslone u obavljanju najtežeg i najvažnijeg posla - unapređivanje razvoja potencijala sopstvene dece u njihovim najosetljivijim godinama, a samim tim i naših budućih generacija.

Doktorka Dobrinka Kuzmanović govorila je na temu ranog razvoja deteta u svetu digitalne tehnologije

Novak i Jelena đoković govorili su o svom roditeljskom iskustvu

R

ORIGINAL

više od 150 roditelja prisustvovalo je programu „podrška, ne perfekcija“

7


Ako vam je uopšte potreban izgovor da kupite sebi neki super gedžet, onda je letnja sezona pravo vreme da se počastite nečim novim! Evo najvrelijih modela.

SONy RX0 II

Akciona kamera za video zapise nova akciona kamera je gotovo neuništiva. vodootporna je do 10 metara dubine, pad sa dva metra joj ne može ništa, a trpi pritisak, opterećenje i silu do 200 kg. ova mala kamera može da vam stane na dlan i ima opciju za interno snimanje 4K video zapisa i beleži 4k 30fps uz elektronsku stabilizaciju slike. kada je u pitanju pravljenje fotografija, rX0 ii ima na raspolaganju cmOs 15.3mP senzor sa zeiss 24mm f4 sočivom i BiOnz X procesorom slika.

STOwCO PORTAble kUleR

Osveženje u svakom trenutku

sa stowco Portable kulerom više nećete morati preko leta da vučete sa sobom teške ručne frižidere. ovaj “frižiderčić” je približno veličine ručne torbe a opet u njega može da se spakuje pozamašna količina pića. naime, u njemu ima mesta za šest flaša piva, tri vinske boce ili desetak limenki. uz to, hladi piće ili šta već u njemu budete nosili punih pet sati, što je prilično impresivno kada se u obzir uzme činjenica da u njemu nema leda. Za hlađenje se koristi izolaciona pena.

MOODOGO PORTAble DIFFUSeR

Pametna aromaterapija Mirišljivo okruženje i to po vašem izboru gde god da se nalazite zvuči odlično, a zahvaljujući malom gedžetu MoodoGo to je i moguće. Modoo pušta mirise kroz četiri kapsule koje se mogu ponovo puniti. one rade na principu pametne tehnologije i koriste se preko usB napajanja. 8

www.originalmagazin.com


NIkON COOlPIX w150

SONY WH-XB900N

Fotkanje pod vodom

Stop za buku

Kako leto bez vodootpornog fotoaparata? nikako! dobra preporuka za ovu sezonu mogao bi da bude nikon coolpix W150. Zanimljivo je da aparat može da vam napravi sjajne podvodne portrete a da vi sami ne uđete u vodu. u režimu podvodnog kadriranja lica fotoaparat snima do četiri fotografije svaki put kad detektuje lice. Potrebno je samo da držite fotoaparat pod vodom. ima optički zum od 3x i dynamic Fine Zoom od 6x koji vam daju sasvim dobar domet, a namensko video dugme olakšava prebacivanje na snimanje Full Hd (1080p/30p) video segmenta filma sa stereo zvukom. naravno, tu je i aplikacija koja fotografije direktno prebacuje na telefon. da ne spominjemo da dolazi u odličnim dezenima.

iako nisu u pitanju bubice, već klasične bežične slušalice, novitet iz Sony kompanije će vam se svideti i za leto. Zahvaljujući digitalnom uklanjanju buke, sa novim WH-Xb900n bežičnim slušalicama čujete bas i ništa drugo. digitalno uklanjanje buke isključuje ambijentalni zvuk, tako da možete da čujete više detalja u svakoj numeri. Za one situacije u kojima treba da čujete svoje okruženje, WH-Xb900n slušalice poseduju funkciju za brzu pažnju. jednostavno dodirnite desnu slušalicu da biste brzo smanjili jačinu zvuka muzike, što će vam omogućiti da čujete ambijentalne zvukove i razgovore. Kontrola dodirom preko touch panela na desnoj slušalici vam dozvoljava da reprodukujete, pauzirate, vratite se, premotate pesme i podesite jačinu zvuka, što ih čini savršenim za upotrebu tokom kretanja. slušalice omogućuju i do 30 sati reprodukcije sa jednim punjenjem.

DJI OSMO POCkeT Jbl GO 2 wATeRPROOF PORTAble blUeTOOTh SPeAkeR

Nigde bez muzike nekada su cool klinci sa sobom vukli ogromne kasetofone koji su gutali baterije ne bi li stalno slušali muziku. danas tu su portabl zvučnici a jbL redovno izbacuje vodootporne modele koji su savršeni za odmor na moru, pored bazena ili bilo gde da ste ovog leta. Pomoću bluetooth konekcije bežično možete da slušate non-stop do pet sati muzike. Baterija se do 100 odsto puni za dva i po sata a imate i opciju da se povežete kablom na telefon ili laptop, ili odakle već puštatemuziku. uz to, zvučnik se može koristiti i za obavljanje telefonskih poziva a težak je samo 184 grama, pa je idealan da ga nosite svuda sa sobom. ORIGINAL

kad ste stalno u pokretu osmo Pocket je najmanja 4K kamera sa mehaničkim gimbalom u tri ose. Pravljena je za sve one kojima je primarni cilj da sa lakoćom iz ruke snimaju video uz maksimalnu stabilizaciju, a to što je ova kamera velika koliko i čokoladica, samo je plus. Za razliku od ostalih sličnih uređaja koji se reklamiraju kao džepni (pocket), dji mini kamera to zaista i jeste jer sa dimenzijama od 121,9 × 36,9 × 28,6 mm zaista može da stane u džep i manja je od na primer iPhone Xs. stabilizacija je zapravo najbitnija i najbolja karakteristika ove kamere pre svega zbog ActiveTrack opcije. dovoljno je da samo na ekranu pipnete objekat koji snimate i kamere će ga samostalno pratiti. Baterija nudi dva sata pune anatomije.

9


bUdi zdrav

VODA LEČI I Duh I tELO

bilo da imate problema sa varenjem ili ste pod stresom - postoji jedan dobro poznat lek koji vam može drastično olakšati sve teškoće. Njegovo visočanstvo voda! Tekst: jovana bojanić Foto: Profimedia

N

ajmanje osam čaša vode svakodnevno je preporuka koju će vam gotovo svaki lekar dati, jer ništa našem organizmu nije potrebnije od onog od čega smo najviše i sačinjeni.

Međutim, kao da često zaboravljamo na to i unosimo je tek kada osetimo žeđ, a tada je već kasno, jer je naše telo već dehidrirano. Ali ako ste od onih odgovornih, koje ne treba telo da podseti, verovatno ste i sami svesni koliko vam je zahvalno na tome. Ali voda nas leči i na druge načine – ne samo ako je pijemo, već i ako samo boravimo pored nje. Tuga, bes, anksioznost, stres… sve ovo smatra se propratnim efektima današnjeg ubrzanog načina života. Međutim, kao lek za sve to jedna studija utvrdila je - boravak pored vode. - Bilo da su blizu okeana, jezera, reke, bazena, ili samo slušaju umirujuće zvuke fontane, ljudi će osetiti benefite vode – kaže naučnik Valas Nikols, autor knjige „Blue Mind“.

10

- Nisu brojne zajednice stvarane u blizini vode bez ikakvog razloga, već baš zato što nas, kao ljudska bića, prirodno vuče ovo plavetnilo. Ali čak i da ne živite negde blizu vode, i dalje možete osetiti koliko je blagorodna za emocije.

Gledanje u more indukuje meditativno stanje Brojni umetnici svedočili su miru i blagostanju koje ih je obuzelo u blizini velikih vodenih površina, a čak se i u knjizi „Mobi Dik“ govori o tome kako je boravak pored vode sprečavao brojne konfliktne situacije. A sada se i naučnici slažu sa tim, te tvrde da su ljudi koji žive na obali fizički zdraviji i emocionalno uravnoteženiji. Naime, voda pomaže pri meditiranju, čini nas srećnijim, zdravijim, mirnijim, kreativnijim i otvorenijim. - Voda je eliksir i izvor života. Prekriva više od 70% površine Zemlje, čini gotovo 70% našeg tela, sadržana je u 70% našeg srca i mozga – govori Nikols. - Duboka biološka konekcija dokazano izaziva gotovo momentalan odgovor našeg mozga kad god smo pored vode. Sam prizor ili zvuk vode može indukovati navalu

Ako nemate bolje rešenje, instalirajte aplikaciju koja će vas podsećati na to da pijete vodu - deluje čudno i nepotrebno, ali pratite šta vam govori i već za nekoliko dana osetićete poboljšanje www.originalmagazin.com


kORISTI kONZUMIRANJA TOPle VODe Prema drevnoj kineskoj medicini i prema indijskoj kulturi, dan treba početi čašom tople vode, jer to pomaže radu creva i celokupnom digestivnom sistemu i na taj način doprinosi našem zdravlju. japanci veruju da je slab stomak uzrok mnogih oboljenja i loših stanja, a terapija unošenja, tj. pijenja tople vode treba baš ta stanja da otkloni. japanska tradicionalna medicina preporučuje da popijete nekoliko čaša vode odmah nakon buđenja, čak i pre jutarnje rutine kao što je pranje zuba. Topla voda čisti stomak i budi digestivni trakt. japanci smatraju da su jutarnji časovi najvažniji za zdravlje, te da dobre jutarnje navike i rutine teraju mnoge bolesti. Takođe, ajurveda, tradicionalna indijska medicina stara vekovima i zasnovana na iskustvu naroda i pažljivom posmatranju tela i zdravlja ljudi, duboko ukorenjena u prirodi, kao svoje prvo pravilo navodi ispijanje tople vode ujutru na prazan stomak, zatim izbegavanje konzervisane hrane, crvenog mesa i belog šećera, ručak mora biti u podne i veoma obiman, a večera mora biti do 19 sati. ukoliko se voda ugreje ili prokuva, onda se u telo unosi napitak bez teških metala i drugih štetnih materija koje se nalaze u svakoj vodi u manjoj ili većoj meri, naročito u vodi iz česme. voda voda je prirodna mineralna i topla, što joj posebno daje čistoću koja se retko sreće. dokazano je da zagrevanje vode ubija sve štetne bakterije, ali i da je pijenje tople vode najoptimalnija, tj. minimalna stvar koju možete da učinite za svoje zdravlje menjajući samo jednu od svojih navika.

ORIGINAL

Albert Ajnštajn je do svog najvažnijeg zaključka došao tokom jedrenja - voda ga je naučila principima fizike, a iako nije bio iskusan moreplovac, na brodu je provodio dosta vremena neurohemikalija koje promovišu blagostanje, pojačavaju protok krvi do mozga i srca i izazivaju mir i relaksaciju. Godine 2016. Evropska unija pokrenula je „Blue Health 2020“, istraživački projekat koji utvrđuje upravo to kako voda utiče na um i telo, sa ciljem da otkriju najbolje načine da iskoriste vodu kako bi poboljšali zdravlje ljudi u velikim užurbanim gradovima.

Crveno vs. plavo Nikols kaže da je plavetnilo zapravo sušta suprotnost crvenom umu, odnosno stanju anksioznosti koje je izazvano urbanizacijom i konstantnim oslanjanjem na tehnologiju. Jedna studija iz 2017. godine utvrdila je da više od 50% odraslih i 90% mladih ljudi konstantno proverava svoje društvene mreže, što je značajno uticalo na povećanje nivoa stresa, bilo da njihovi uređaji rade ili ne. Sadrugestrane,boravakporedokeana,mora,reka,jezera,vodopada, fontana, pa čak i tuša poništava taj učinak. Voda odbija depresiju i anksioznost koju je izazvala tehnologija. Sva čulasuovdeuključena–vida,mirisa,sluha,dodira,aovafizičkasinhronizacijaurealnostičinidaseosećamomnogobolje. - Previše vremena pred ekranom u zatvorenom prostoru vodi ka letargiji, smanjuje motivaciju i pojačava osećaj nezadovoljstva. Voda radi sve suprotno od toga – zaključuje Nikols.

Kako je ovo utvrđeno? Naučnik Majkl Depledž i psiholog Met Vajt sproveli su istraživanje na velikom broju ljudi pokazujući im fotografije zelenih i vodenih površina. Počeli su samo zelenilom, a potom dodavali fotografije jezera i obala. Svi su bolje reagovali na okruženje sa vodom. - Ponovili smo ovo i sa urbanim prostorima, bilo da su fontane na trgovima, kanali koji prolaze kroz grad, i opet, većina je birala urbane površine sa više vode. Slike sa zelenom površinom izazvale su pozitivna osećanja, ali najbolje su reagovali na vodu – kažu istraživači. Zato, sve i ako ne možete da boravite na plaži, postoje alternative – čak i samo tuširanje će popraviti vaše raspoloženje i poboljšati kreativnost. Dakle, dugo kupanje je kao kratak odmor! l 11


bUdi originalan Jelena đoković, direktorka magazina „Original“, podelila je sa publikom svoje stavove

SVAKI TEKST JE ORIGINAL Podrška na putu uspeha je veoma važna mi to znamo i baš zato smo pokrenuli seriju Masterclass edukacija. Prva je održana 10. juna sa temom blogginga, na kojoj je ujedno predstavljen blog „kutak“ na Original platformi.

U

Project manager Originala Jasmina Stojanović i Ivana Marinković-Mandić, osnivač bloga „Jedan frajer i bidermajer“ 12

poslovnom centru „Regus“ okupili smo iskusne preduzetnice i nadasve originalne žene koje su podelile sa nama svoj profesionalni i životni put, svoje greške i uspehe i ključne principe kojih su se držale i koji su ih doveli do njihovog uspeha - a to je da rade posao u kojem uživaju i koji ih ispunjava. Ivana MarinkovićMandić, osnivač bloga „Jedan frajer i bidermajer“, istakla je da „nije stvar u Pinterestu. Nije stvar u mrežama. Nije stvar u tehnici. To su samo pomagala. Stvar je u vama“. Saša Simović, osnivač bloga „Sunčana strana života“ i PR menadžer, istakla je da je vaša autentičnost vaša najveća snaga, da možete svaku manu pretvoriti u prednost i da uvek treba da budete na sunčanoj strani života! Brana Antović, osnivač bloga „Brana’s Divine World“ i novinarpolitikolog, pričala je o strategiji i značaju kredibiliteta kada razvijate svoj blog i svoj brend. Uvek je važan sadržaj koji je koristan dru-

gima. Jelena Đoković, direktorka i osnivač Original platforme, podelila je sa publikom svoja razmišljanja o uspehu, poslu, bodrila ih je da hrabro krenu put svojih snova i podstakla ličnim primerom i energijom da budu svoji, bez obzira na okolnosti i uticaje okoline. Sjajni partneri iz „Voda vode“ su prepoznali važnost stalnog unapređenja sebe i značaj autentičnosti u modernom svetu, a to su vrednosti koje u potpunosti dele sa nama. Re-bon je bio takođe prirodni partner našeg prvog Masterclassa, jer su i sami počeli preduzetnički posao hrabro i autentično. Slane i slatke rolnice su u pauzi okrepile učesnike i podigle energiju za dalje predavanje. Blog kutak na sajtu www.originalmagazin.com je mesto gde možete da pišete o svemu onome što vas motiviše, inspiriše i podstiče na razvoj kao pojedinca, i nas kao zajednicu, ali takođe i da delite svoja znanja i iskustva - da nastavimo zajedno da učimo jedni od drugih. l www.originalmagazin.com


cilj je da nastavimo da učimo jedni od drugih

Brana Antović o tome kako je nastao divine svet

Saša Simović vodi blog „Sunčana strana života“ ORIGINAL

13


original

O Kulturni vodič

LETO

JUL I AVGUST

Đura Jakšić: Između mita i stvarnosti 4-7. JUL U NOVOM SADU

exit Festival

ovaj festival obeleži svako leto stotinama hiljada obožavalaca i posetilaca pa ni ove godine neće biti drugačije. Posebno jer organizatori obećavaju da će ovaj exit biti jači od svih prethodnih i očekuju obaranje rekorda. u novi Sad vas pozivaju The cure, Lost Frequencies, dj Snake, carl cox, The chainsmokers, Solomun i mnogi drugi. Vidimo se na Tvrđavi!

OtkrivamO vam kOje dOgađaje u julu i avgustu ne bi trebalO da prOpustite 8-11. AVGUST U NIŠU

NIŠVILLE

iako zvanično počinje 2. avgusta, glavni festivalski program kreće od 8. i traje do 11. avgusta i za 10 dana trajanja biće izvedeno 300 programa na 20 bina i nastupiće 1.000 izvođača! ovo izdanje niškog jazz festivala biće jubilarno, 25. po redu pod nazivom nišville jazz festival, a u glavnom festivalskom programu, između ostalih, nastupiće: Maceo Parker, Seun Kuti, jamal Thomas, Malina Moye, Kenny Werner, christian Scott, Tihomir Pop Asanović, Larry Vučković i mnogi drugi. Više o izvođačima na oficijelnom sajtu festivala www.nisville.com.

u atrijumu narodnog muzeja otvorena je izložba „Đura jakšić: između mita i stvarnosti“ od 27. juna do 15. septembra 2019. godine. obeležavajući 175. godišnjicu od osnivanja i prvu godišnjicu od svečanog otvaranja obnovljenog narodnog muzeja u Beogradu, u saradnji sa galerijom matice srpske realizovana je ova izložba, kroz čiju postavku se predstavlja likovno stvaralaštvo Đure jakšića, umetnika koji autentičnom i snažnom stvaralačkom ličnošću zauzima istaknuto mesto u srpskoj kulturi i umetnosti XiX veka.

24. JUL

Latino spektakl

21. JUN - 7. JUL

Doleti na belef

na više lokacija u prestonici održava se Beogradski letnji festival pod sloganom „doleti“, a najveći deo programa biće na Kalemegdanu. Festival je otvorio rade Šerbedžija povratkom u teatar predstavom „Antigona“, dok se za kraj čuva nastup Vlatka Stefanovskog. Takođe, posetioci će moći da prisustvuju i performansu Happy manif (les pieds paralleles), koji podstiče dobro raspoloženje i pozitivna osećanja.

14

u sredu, 24. jula, od 21 sat Havana d’Primera i Aleksander Abreu nastupiće u barutani, u donjem gradu na Kalemegdanu. dom omladine beograda u saradnji sa etiketom Binta sound organizuje gostovanje najboljeg kubanskog salsa sastava nove generacije – Havana d’Primera, koje mnogi nazivaju latino spektaklom.

www.originalmagazin.com


bUdi odgovoran

KAKO DA JA SPASEM PLANETU Svako od nas može da donese nekoliko lakih odluka kako bismo usporili klimatske promene i sprečili ekološku katastrofu.

4.

ZASADI DRVO

jedno drvo proizvede oko 100 kg kiseonika godišnje. Čovek udahne oko 9,5 tona vazduha u istom periodu, a kiseonik, koji proizvodi drveće, čini oko 23% tog vazduha, a iz svakog udaha izdvojimo malo više od trećine kiseonika, što ukupno čini oko 740 kg kiseonika godišnje, a da bi on nastao, potrebno je 7-8 stabala. ukoliko ne umeš ili ne želiš to da uradiš sam, doniraj onima koji već sade i u naše ime spasavaju planetu (na narednim stranama i o tome!).

7.

PONESI CEGER

ORIGINAL

uspori – utrošićeš drastično manje goriva, kao i ukoliko ne ubrzavaš i ne kočiš naglo.

6.

Pravilnim razdvajanjem otpada možeš značajno doprineti manjem zagađenju okoline. Ako se dvoumiš između više proizvoda - odaberi onaj koji je najmanje upakovan. Kada bi 7.000 ljudi rekcikliralo sve papire koje potroše u kancelariji tokom godinu dana, značilo bi prirodi kao 400 vozila manje na putevima.

5.

Spremno dočekaj pitanje u radnji „želiš li kesu?“, i uzvrati jedinim ispravnim odgovorom „ne, hvala“. iako je nakon uvođenja plaćanja kesa njihova cirkulacija znatno manja, važno je da svako od nas postane svestan njihove štetnosti (na narednim stranama čeka vas više o tome!).

8.

ZAMENI SIJALICE

Štedljive sijalice traju i 10 puta duže od običnih, a koriste bar 75% manje energije. A ako kupujete nove kućne uređaje, gledajte na one koji imaju „energy star“ oznake, jer su čuvari prirode i vašeg novčanika.

razmisli koliko smeća napraviš tokom godinu dana. Sve što oduzmeš čvrstog otpada od toga - zauzeće manje mesta na deponijama. Ako napraviš kompost, imaćeš sjajno prirodno đubrivo, koje će ti pomoći da tvoja bašta procveta - bukvalno.

KOMPOST

Voda je dragocena i zato je treba pažljivo tretirati. Male stvari čine veliku razliku – zavrni slavinu dok pereš zube; umesto brčkanja u kadi, istuširaj se brzo; proveri da li ti je vodokotlić ispravan, da ne curi; odeću peri hladnom vodom kada god je to moguće...

3.PAMETNIJEVOZI

umesto automobilom, do posla, škole ili fakulteta, kad god je moguće, idi peške, ili još bolje - biciklom. ukoliko je to nemoguće, radije biraj javni prevoz, ili podeli vožnju sa nekim – svaki auto manje na putu čini veliku razliku.

RECIKLIRAJ

1.ŠTEDI VODU

2.

VIŠE ŠETAJ, MANJE VOZI

15


bUdi odgovoran

LEONARDO

DIKAPRIO kada led gori, ima li planeti spasa? 16

www.originalmagazin.com


leonardo Dikaprio, jedan od najpoznatijih boraca za očuvanje prirode na svetu, rešio je da svoju borbu dokumentuje i predstavi je milionima ljudi širom sveta kako bi uvideli zbog čega ga ovo pitanje toliko duboko i lično pogađa i zašto je krenuo u ovaj poduhvat. Tekst: ivana stojanov Foto: Profimedia.rs

D

okumentarni film „Led u plamenu“ (Ice On Fire) u režiji Lejle Koners i u produkciji Leonarda Dikaprija otkriva da li možemo obrnuti proces klimatskih promena i upravo počinje njegovo emitovanje širom sveta, a prve reakcije su upravo ono čemu se oskarovac i nadao šok, strah, ali i otrežnjenje, koje će, bar veruje, dovesti do toga da promenimo način razmišljanja i to kako tretiramo prirodu kako bi nam što duže potrajala. - Planeta nam šalje poslednji vapaj za spas – svestan je Leonardo Dikaprio, a ovaj film koji je objavio HBO jednako je važno da pogledate ako mislite da je odgovor na pitanje – ima li spasa: “Ne, prekasno je za to”, ali i ako imate i najmanju dozu optimizma i odgovornosti. „Ice On Fire“ istražuje kako smanjiti otisak ugljen-dioksida u atmosferi i, još važnije, kako izvući ugljen-dioksid iz atmosfere i tako utrti put za smanjenje globalne temperature na Zemlji. Neophodno je što hitnije obrnuti proces klimatskih promena i ORIGINAL

jasno se postavlja pitanje: Da li je gotovo ili igra i dalje traje? Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Kanu, a Dikaprio, koji je producent i narator ovog ostvarenja, o svom ostvarenju kaže: - Moji partneri i ja smo napravili „Ice on Fire“ da bismo dali glas naučnicima i istraživačima koji svakodnevno neumorno rade na prvoj liniji klimatskih promena. Želeli smo da snimimo film koji prikazuje lepotu naše planete, ističući preko potrebna rešenja za obnovljivu energiju i sekvestraciju ugljen-dioksida. Ovaj film ne pokazuje samo šta rizikujemo ako nastavimo da budemo pasivni i zadovoljni, već ukazuje kako se, uz pomoć posvećenih naučnika, možemo boriti. Nadam se da će publika biti inspirisana

da preduzme mere i zaštiti našu divnu planetu. Prvi deo ovog dugometražnog filmskog eseja se fokusira, kao što i sam naslov kaže, na ledene sante koje se velikom brzinom otapaju na Arktiku i užasne uticaje koje zagrevanje i otopljavanje već imaju na Zemlju. Međutim, autori jasno ističu porast obnovljivih izvora energije i napredak u sekvestraciji ugljendioksida. Te tehnologije nude nadu da bi svet mogao, samo mogao, biti u stanju da održi globalni porast temperature na još uvek opasna dva stepena Celzijusa od predindustrijskog doba, kao što je predviđeno Pariskim sporazumom. Ugljen-dioksid je jedan od nekoliko gasova koji su odgovorni za zarobljavanje toplote u atmosferi. Ovaj efekat staklene bašte održava temperaturu koja je pogodna za život na Zemlji. Povećanje nivoa CO2 zadržava dodatnu toplotu u atmosferi i okeanima i doprinosi povećanju globalnih prosečnih temperatura. U atmosferu ga upumpava sagorevanje fosilnih goriva i brojne druge ljudske aktivnosti. Koncentracija se povećava svake godine otkad su počela merenja na padinama vulkana Mauna Loa. Opservatorija Mauna Loa od 1956. godine prati i sakuplja podatke koji se odnose na promene u atmosferi i kontinuirano prati atmosferski CO2. Opservatorija se nalazi u Laboratoriji za istraživanje Zemljinog sistema koja je deo Nacionalne uprave za okean

17


bUdi odgovoran

i atmosferu (NOAA). Mauna Loa je najstarija svetska stanica za kontinuirano praćenje i merenje CO2. Nalazi se u centralnom Pacifiku i izabrana je kao lokacija jer je daleko od kontinenta. Visina je iznad inverzalnog sloja u kojem se javlja većina lokalnih atmosferskih pojava. Neometan vazduh, odvojena lokacija i minimalni uticaji vegetacije i ljudske aktivnosti su idealni za praćenje sastojaka atmosfere. Samo 16 od 197 zemalja potpisnica Pariskog sporazuma o borbi protiv klimatskih promena definisalo je dovoljno ambiciozne nacionalne planove klimatske akcije da mogu da ispune ono na šta su se obavezale, objavljeno je prošle godine pred ključnu klimatsku konferenciju UN COP24 u Poljskoj. Među tih 16 zemalja, nijedna nije iz EU, ali su tri iz Evrope - Makedonija, Norveška i Crna Gora. Istraživači su tada istakli da klimatske obaveze zemalja treba shvatiti ozbiljno i ukazali na veliku razliku između projektovane globalne emisije u 18

16

od 197 zemalja potpisnica Pariskog sporazuma o borbi protiv klimatskih promena definisalo je ambiciozne nacionalne planove klimatske akcije da mogu da ispune ono na šta su se obavezale

2030. i emisija koje su u skladu sa ciljevima Pariskog sporazuma - zadržavanje rasta prosečne globalne temperature na ispod dva stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba uz ulaganje napora da to bude 1,5

DIkAPRIO O OPASNOSTI klIMATSkIh PROMeNA kada je uvideo kolika je opasnost od klimatskih promena, leonardo dikaprio je rešio da svoj glas i uticaj iskoristi kako bi napravio promene. marširao je na protestima, držao govore, uložio milione u borbu protiv ekološke katastrofe… i njegov glas, uprkos tome što među protivnicima, tj. onima koji poriču nauku ima neke od najmoćnijih ljudi na svetu, čuo se daleko i zaista ostvario impakt. „Kao glumac se pretvaram da živim. igram fiktivne likove koji često rešavaju fiktivne probleme. Verujem da je

stepeni dok, s druge strane, svi nacionalno određeni doprinosi (NDC) zajedno ograničavaju rast temperature na 2,7 do 3,7 stepeni. Autori filma imaju pozitivnu

čovečanstvo posmatralo klimatske promene na isti način: kao da je reč o fikciji, kao da će, ako se pretvaraju da te promene nisu stvarne, one nekako nestati. ali konstantno vidimo nove znake katastrofe i ne možemo da ih poričemo. Svedočimo ekstremnim vremenskim prilikama, ledene ploče se tope decenijama brže od onog što su naučnici predviđali. To su činjenice. Čak je i vojska svesna da su klimatske promene naš najveći, najozbiljniji i najopasniji neprijatelj. i možemo da pravimo istoriju, ili da joj presudimo“, rekao je jednom prilikom: „nije više dovoljno da menjamo sijalice za štedljive, da kupujemo hibridne automobile. Ova katastrofa je prerasla sve izbore koje pojedinci čine. rešavanje krize nije pitanje politike, već našeg opstanka.“ www.originalmagazin.com


1,5

5 ideja koje bi mogle da upale

stepeni Celzijusa više u odnosu na predindustrijsko doba je cilj koji je postavljen, dok NDC ograničavaju rast temperature na 2,7 do 3,7 stepeni

lejla koners, koja potpisuje dokumentarac leonarda dikaprija, otkrila je nekoliko potencijalnih rešenja velike ekološke krize planete. - ovo su veoma moćne ideje koje bi mogle da upale. Ali moramo da učinimo sve da ispunimo svaku od ideja za spas, jer su nam sve potebne.

1

taktiku za televizijsku publiku, iako će mnogi verovatno tvrditi da su argumenti “Ice on Fire” suviše ohrabrujući s obzirom na to koliko su visoki ulozi i koliko loše podaci zapravo izgledaju. Onima koji se slažu sa Dejvidom Volasom Velsom, autorom knjige “The Uninhabitable Earth”, da je situacija gora, mnogo gora nego što mislite, “Ice on Fire” će možda delovati previše vedro. Ipak, ako ovaj film posmatrate kao vodič kroz odmrzavanje Arktika i sve posledice te pojave, pokrenuće vas na akciju. Dikaprio nas trezveno vodi kroz priču i kadrove namučene prirode za koje se pobrinuo snimatelj Harun Mehmedinović. Sa ovom ekipom putujemo do Arktika, Aljaske, Norveške, Islanda, Kostarike, severne Kalifornije, ali i Hrvatske i otkrivamo armiju ljudi koji se umesto nas bore za spas planete. Oni su naučnici i ORIGINAL

istraživači koji rade na terenu prikupljajući dokaze o porastu nivoa CO2 i drugim zabrinjavajućim metrikama. Čini se da je svako od njih veoma dobro naučio da domen nauke kojim se bavi prevede na jezik razumljiv širokim masama. Njihova strast se razliva po svakom kadru, a povremeno osetite i užas, posebno kada vam razmere globalnog otopljavanja objašnjavaju neki obični ljudi, ne naučnici. Leonardo Dikaprio svojim ostvarenjem ističe važnost momentalnog pristupa smanjenju krize. Jedan način je redukcija emisije ugljen-dioksida kroz tradicionalne obnovljive izvore energije i nove, kao što je energija plime i oseke. Drugi podrazumeva metode za povlačenje i odvajanje ugljen-dioksida uz pomoć morskih i gradskih farmi, morskog snega, bioničkog lišća, bioćumura… l

kelpi (i druge biljke) Kelp je vrsta morske alge koja raste veoma brzo i upija pet puta više ugljenika nego biljke na kopnu. uz to, može se koristiti i kao hrana za ljude i životinje, ali i đubrivo. - Pomoću njih možemo obrnuti 50% globalne emisije ako je ove alge razmnože u samo 9% globalnih voda. Zato uzgajajte kelpe – kaže koners.

2

Direktno hvatanje vazduha

3

energija plime i oseke

4

energija sunca i vetra

5

„Morski sneg“

direct air capture (dac) je metod hvatanja karbona i njegovo skladištenje iz vazduha pomoću mašina. iako još uvek u ranoj fazi, dikaprio i ekipa naglašavaju da je ovaj projekat pokrenula kompanija „climeworks“, koja je otvorila dva postrojenja za hvatanje cO2 u cirihu i na islandu. - Mašine isisavaju ugljenik iz vazduha i stavljaju ga u zemlju i pretvaraju u kamen za dva sata koristeći geotermalnu energiju.

Potencijalno rešenje globalnog zagrevanja jesu plima i oseka. - okean je ogroman izvor energije. brane generišu energiju od kretanja vode u rekama kroz turbine i prave struju. ovo je sada isti princip, samo primenjen na okeanu. Sada je konačno kreirana mašina koja neće zagaditi okean i lako će se popravljati.

Zahvaljujući boljoj tehnologiji, sada su efikasnije i jeftinije za hvatanje nego ikada. Potrebno je nešto manje od 80 kvadratnih kilometara solarnih panela kako bi se napajale sve energetske mreže u SAd. - obnovljiva energija, a posebno solarna, jeftinija je od fosilnih goriva. nije pitanje možemo li ovako napajati strujom civilizaciju, već kada.

- „marine snow“ je prirodni proces koji zahteva milione godina - ono što živi u okeanu, tu i umire i onda tone na dno. a ako potone skroz do dna, postane materijal u Zemljinoj kori. Morski sneg je zapravo deo karbonskog ciklusa okeana. Pomaže da se ugljenik koji pluta po okeanu spusti u dubine. Samo treba naći način i ubrzati ga. 19


bUdi odgovoran

TIHI VAPAJ PRIRODE

Da bi se nemarno bačena kesa razgradila, potrebno je da prođe između 400 i 1.000 godina. Čak i tada, razgrađene hemikalije od kojih su one napravljene još dugo zagađuju okolinu. Sve ovo još strašnije zvuči ukoliko je poznato da u Srbiji godišnje bacimo devet miliona kesa... Tekst: Andriana janković Foto: Profimedia.rs 20

R

eke i jezera koji se dave u bačenoj plastici, ptice koje bespomoćno pokušavaju da polete krila umršenih u kesu iz supermarketa, ogolele grane drveća sa kojih se na vetru umesto listova vijore plastične kese... Ovakve i slične prizore svaki građanin Srbije viđa svakodnevno.

„Nema srpske kuće bez velike kese u kojoj se čuva na stotine drugih kesa“, ova rečenica se poput vica ponavlja u našem društvu, a ljudi, nesvesni ekološke katastrofe koja je mnogo bliže nego što mislimo, smeju se, prenose ovu pošalicu dalje, dok nonšalantno bacaju zgužvani plastični smotuljak nasred ulice. www.originalmagazin.com


Naplata kesa je dovela do toga da su se ljudi zapitali i počeli da razmišljaju, ne samo da bi uštedeli, već jednostavno jer nam i nije potrebna odvojena kesa za različito voće i povrće, i nije toliko teško poneti ceger sa sobom

- Plastika za jednokratnu upotrebu i plastične kese veliki su problem iz prostog razloga što ih koristimo par minuta, a u prirodi ostaju i do 400 godina. Imamo utisak da ta naša jedna slamčica, jedna šolja za kafu ili jedna kesa ne menjaju mnogo, ali ima nas preko sedam milijardi na planeti, a ovako razmišljanje je i dovelo do ovih razmera problema otpada u svetu. Gradovi, sela, šume, planine i reke, sve je puno otpada i svi to primećuju i pitaju se zašto niko ne reaguje. Ne shvatamo da smo mi, svojim izborima, ti koji stvaramo toliki otpad. Tek drugo pitanje je kako tretiramo svoj otpad, da li ga odvajamo, da li kompostiramo, imamo li gde da recikliramo kaže za Original Dragana Katić, osnivač pokreta „TrashHero“ u našoj zemlji. Otkriće plastičnih kesa šezdesetih godina prošlog veka dočekano je sa oduševljenjem jer su se brzo proizvodile, a cena im je oduvek bila niska zbog čega su postale veoma popularne kod trgovaca i kupaca. Međutim, samo koju deceniju kasnije prepoznate su kao izvor ekološke katastrofe koji zahteva što hitnije rešenje, a taj problem je i dalje aktuelan. Danas stručnjaci upozoravaju da kese nisu u potpunosti biorazgradive već se razlažu na sitnije, toksične delove i dovode do kontaminacije zemljišta, vodenih tokova i okeana te ulaze u lanac ishrane životinja, a samim tim i ljudi pa se sve češće upotrebljava izreka „jedući meso, jedemo plastiku“. Naša sagovornica smatra da je za ovaj problem, pored sveopšte (ne) kulture, krivac i manjak informisanosti i ekološke svesti društva. - Potrebno je unaprediti informativni i obrazovni program iz oblasti ekologije i cirkularne ekonomije, sprovesti kvalitetne kampanje koje bude svest kod ljudi, poboljšati infrastrukturu tako da kontejneri budu dostupniji svima i odvoženje u reciklažne centre redovno, a informacije o načinima funkcionisanja javnih servisa i institucija učiniti transparentnijim, jer čak ni oni koje jako zanima ne mogu lako da pronađu informacije o tome šta se kod nas gde ORIGINAL

reciklira, šta raditi sa baterijama, šta sa lekovima, šta se uopšte reciklira a šta ne. Zatim, važno je definisati sistem kažnjavanja neodgovornog ponašanja, kao i benificija za odgovorno ponašanje - smatra Dragana. Iskustva zemalja koje su uvele potpunu zabranu ili naplatu plastičnih kesa su, bez izuzetka, pozitivna. Kako bi rešile problem plastičnog otpada, većina zemalja Evropske unije uvela je porez na plastične kese. Na taj način, u Irskoj je, na primer, taksom od 22 evrocenta upotreba plastičnih kesa smanjena za više od 90 odsto. Plastične kese su zabranjene ili su uvedene takse na njih i širom sveta: u Italiji, Belgiji, Švedskoj, Nemačkoj, Holandiji, Španiji, Velikoj Britaniji, Kini, Australiji, Ruandi, Somaliji, Tanzaniji, Keniji, Ugandi, kao i u nekim gradovima u SAD... Najstarija taksa na kese iz 1993. godine potiče iz Danske, a rezultat je bio 60 odsto manje korišćenje plastičnih kesa. - Naplata kesa je dovela do toga da su se ljudi zapitali i počeli da razmišljaju, ne samo da bi uštedeli, već jednostavno jer nam i nije potrebna odvojena kesa za različito voće i povrće, i nije toliko teško poneti ceger sa sobom. Cirkularna ekonomija zvuči kao moderna reč, a zapravo se radi o onom starom modelu kada baka kupi prašak za veš u platnenoj kesi, koju posle koristi kao ceger, pa kada se ceger pocepa, koristi ga kao krpu. Treba svi da više razmišljamo unapred, da ponesemo ceger u nabavku, biramo proizvode koji nisu zapakovani u celofan, nosimo svoju vodu, biramo što trajnije materijale i slično. Što se same simbolične cene kesa tiče, nisam ekonomista i ne govorim stručno, ali je moje mišljenje da bi u cenu najjeftinije jednokratne kese ili čaše ili flašice trebalo da bude uračunato njeno tretiranje kada posle par minuta upotrebe postane otpad - skupljanje iz prirode, transport i slično. Tako bi verovatno bila najskuplja, ali bi kupci vrlo ubrzo svesno birali rešenja koja mogu da traju dugo, bez obzira na to da li su u pitanju kese

ili garderoba ili nešto treće, umesto manje trajnih rešenja - ističe naša sagovornica.

VOJVODINA PReDVODI ZAbRANU Deklaracijom o zaštiti životne sredine u AP Vojvodini predviđeno je da se lokalnim samoupravama uputi preporuka da u svojim planovima i programima upravljanja prirodnim resursima predvide mere zaštite, uključujući i zabranu korišćenja plastičnih kesa i drugih proizvoda za jednokratnu upotrebu do kraja 2020. godine. To praktično znači da će, kada deklaracija bude usvojena, Pokrajinska vlada jedinicama lokalne samouprave uputiti preporuku, a na njima je da same razrade konkretne modele primene zabrane, kao i kaznene mere za one koji ne budu poštovali tu odluku. Vojvođanska deklaracija kojom se predviđa zabrana plastičnih kesa i predmeta od plastike za jednokratnu upotrebu slična je onoj kakva je doneta u Evropskom parlamentu. Prema toj odluci Parlamenta, plastične kese i proizvodi za jednokratnu upotrebu (posude za hranu, slamčice, tanjiri) biće zabranjeni do 2021. godine.

kO SU „TRASh heRO“ Umesto da vikende provedu u kafićima, oni navuku rukavice, na rame uprte kese, sakupe ekipu i krenu u akciju čišćenja obližnje šume, livade, parka, jezera. Oni su „Trash Hero“ volonteri, vaše komšije ili prijatelji, čvrsti u odluci da njihov grad ne postane još jedna deponija. Stari, mladi, devojčice, dečaci, poslovni ljudi, penzioneri, klinci i klinceze, a ponekad i usputni stranac - svi oni, u rastućem broju, čine srpsku ekipu globalnog pokreta „Trash Hero“. Možda ste ih videli pre nekoliko nedelja na Avali - za jedan dan akcije 70 volontera sakupilo je pet tona otpada! A to je samo jedna u moru akcija čišćenja koju su ovi tihi heroji organizovali. l 21


bUdi inovaTivan

Biciklizam

aPlikacija

Tekst: nevena dimitrijević Foto: Miloš Starčević

Č Često govorimo kako mnogo volimo Beograd i mnogo volimo biciklizam, ali smo svesni da se Beograd i biciklizam ne vole preterano - kaže Dina Čubrić (29), koja je uz Miloša Starčevića (25) osmislila aplikaciju „Pedaliranje“ za sve koji uživaju u vožnji bicikla.

LJUBAV PREMA

PEDALIRANJU

ZA LEPŠI GRAD Nije tajna da beograd nema dovoljno staza za bicikliste, ali za sve koji vole da okreću pedale tu je aplikacija „Pedaliranje“. Njeni tvorci otkrivaju kako ona rekreativcima i onima koji bicikl koriste kao prevozno sredstvo olakšava kretanje kroz grad i omogućava umrežavanje i zajedničke vožnje 22

Taj nedostatak ljubavi, nastavlja, vidi se i u ukupnoj dužini staza od samo 84 kilometra u celom gradu, a još bolje kada se zna u kakvom su one stanju. Isprekidane stubićima, kioscima, autobuskim stanicama ili parkinzima, sa rupama i često bez ideje kuda vode, one jednostavno nisu dovoljne za sve zainteresovane građane. Ako se sportski i rekreativni vozači nekako i snađu da uživaju u stazama kad do njih dođu, svi oni koji koriste bicikl kao prevozno sredstvo ovo vide kao jednu nebezbednu avanturu. Zato ne čudi što bicikl kao prevozno sredstvo Beograđana čini manje od jednog procenta u saobraćaju prestonice. Stoga aplikacija „Pedaliranje“ dobro dođe jer poboljšava udobnost i bezbednost vožnje, ali podstiče i razvoj biciklističke zajednice i informisanja građana o uslovima infrastrukture. To je mali, ali značajan korak i ka održivom saobraćaju i gradu. – Ideja je došla spontano, iz strasti koju osećamo prema biciklizmu i Beogradu. Miloš je, možemo slobodno reći, pasionirani biciklista koji se svakodnevno i svuda kreće biciklom kroz grad, a ja sam više rekreativka – priča Dina. U svom kretanju kroz Beograd njih dvoje su shvatili da biciklistima treba user-friendly i lako dostupna biciklistička mapa koja će sadržati sve punktove koji su biciklistima važni. Tako su napravili www.originalmagazin.com


Nismo imali bazu podataka sa svim informacijama koje su nam bile potrebne, pa smo krenuli da obilazimo Beograd i ucrtavamo koordinate

84 km

prvu biciklističku mapu Beograda sa podacima koji su biciklistima važni u svakodnevnoj vožnji: sa ucrtanim stazama, servisima, česmama, pumpama sa kompresorima, prodavnicama i mestima za iznajmljivanje bicikala. „Pedaliranje“ takođe omogućava korisnicima i da zakazuju neformalne vožnje po željenim rutama i u skladu sa fizičkom spremom, a biciklistima nudi mogućnost i da se okupljaju, upoznaju i razmenjuju iskustva i informacije sa terena. I nema sumnje da se uz ovu alatku, prvu te vrste u Srbiji, jača umreženost i vidljivost biciklističke zajednice širom zemlje. – Verovali ili ne, podatke smo sakupljali ručno. Budući da nismo imali jedinstvenu bazu podataka sa svim informacijama koje su nam bile potrebne, krenuli smo da obilazimo Beograd u potrazi za česmama, stazama i ucrtavali koordinate u bazu aplikacije. Rezultat ovog rada jeste da sada postoji baza koju zahvaljujući korisnicima svakodnevno ažuriramo i tako stavljamo nove punktove na mapu – pričaju Dina i Miloš.

malni servisi i radionice sa dojavama sa terena o novim lokacijama koje redovno stavljamo na mapu – kaže Dina.

Ovom inicijativom želimo da doprinesemo već uloženim naporima da se naš grad učini boljim za sve bicikliste

Kažu i da im je zajednica mnogo pomogla i dala vetar u leđa za dalje planove. Dovoljno je reći da su prošlog leta nakon puštanja aplikacije imali pozive iz evropskih zemalja i iz regiona sa predlozima da se slična inicijativa napravi i u njihovim gradovima. – Dan-danas vožnje se prave čak i van Beograda: korisnici u unutrašnjosti ne mogu da koriste mapu, jer smo, nažalost, mapirali samo glavni grad, ali zato koriste deo sa vožnjama i tako uživaju na svojim dvotočkašima družeći se sa drugima. Pored toga, javljaju nam se brojni formalni i neforORIGINAL

ukupno iznosi dužina staza za bicikliste u celom Beogradu, a uz to nisu ni u sjajnom stanju

Aplikacija poboljšava udobnost i bezbednost vožnje, ali i podstiče razvoj biciklističke zajednice

I ona i Miloš se slažu da su razlike između nas i Zapada u ovoj oblasti velike i nekada je izlišno i pričati o tome. Beograd se gotovo i ne može porediti sa evropskim gradovima koji su visoko pozicionirani na svetskoj mapi održivog razvoja. Nekada je reč o samoj geografskoj konfiguraciji terena, jer je, recimo, brdoviti Beograd znatno manje bike friendly od Berlina, Beča, ali i od Novog Sada. Međutim, nekada je u pitanju manjak osećaja za bicikliste na gradskim ulicama. – Učesnici saobraćaja često nemaju svest o tome da su biciklisti ravnopravni na ulicama Beograda, pa je svaki izlazak na ulicu na bajsu mali čin aktivizma. Postoji tendencija da se situacija promeni nabolje, ali tek će vreme pokazati – kažu. A vožnja bicikla može da pruži toliko toga: brz transport, poznanstva, ali pre svega neverovatnu sreću i obnovljenu ljubav prema Beogradu. – Mi smo krenuli sa malim ambicijama, a na krilima dobrih kritika i velikog entuzijazma spremamo nadogradnju projekta. Mi ovom inicijativom želimo da doprinesemo već postojećim naporima biciklističke zajednice Beograda da učini naš grad boljim za sve bicikliste – kažu Dina i Miloš. Zato su ushićeni jer stiže i „Pedaliranje“ 2.0 verzija koja će omogućiti korisnicima prvi besplatni bike-sharing u Beogradu. Reč je o nadogradnji platforme sa četiri besplatna bicikla koji će biti dostupni svim korisnicima aplikacije širom Beograda. 23


VAšI ORIGINALNI

DAnI mOGU DA POČnU! PReTPLaTa na 10 bRojeva

preTplaTa za magazin original za TeriTorijU srbije podrazUmeva godišnjU preTplaTU (10 BROJeVA). DOSTAVA ZA FIZIčKA LICA Je ISKLJUčIVO PUTeM ReDOVNe POŠTe.

TROŠKOVI SLANJA UKLJUčeNI SU U CeNU PReTPLATe.

+

PokLon-knjiga kod iZUZeTnog UMa viŠen Lakijani Cena: 1.990 din. UMESTO 2.750 DIN. Uputstvo za uplatu:

navedeni iznos (1.990 din.) uplatite na račun 170-300343508-65. u polje „Poziv na broj“ upišite: Original magazin. svrha uplate: Pretplata na magazin Original. korisnik: ringiEr aXEl sPringEr d.o.o. nakon uplate, popunite formular koji se nalazi ispod i pošaljite ga skeniranog zajedno sa fotokopijom uplatnice na našu e-mail adresu: mikailo.bodiroga@ringier.rs, ili redovnom poštom na adresu: Žorža Klemansoa 19, 11.000 Beograd, sa naznakom: za Original magazin PrEtPlatu. Kada registrujemo vašu uplatu, počećete da dobijate primerke magazina Original u navedenom periodu do isteka pretplate. Kontakt-telefon 011/333-46-44.

 pretplata za magazin original: (Molimo popunite tražene podatke za dostavu magazina): imE i PrEzimE: ____________________ adrEsa:______________________________ Ptt broj i grad:________________________ tElEfOn:_______________________ e-MAiL:__________________________ godišnja pretplata (10 brojeva) 1.990 din. x __________

ORIGINAL 24

O kNJIZI: „kod izuzetnog uma“, Višek lakijani (izdavač: Harmonija) Postoji nevidljivi kod na osnovu kog funkcioniše svet. Taj kod određuje kako mi, kao ljudska bića, reagujemo na stvari i ljude oko nas, kako iskazujemo veru, kakav nam je odnos sa roditeljima, kakav nam je radni učinak, kako se zaljubljujemo, kako ostajemo srećni i zdravi. Naučite da razmišljate kao najkreativniji umovi današnjice, da preispitujete stvari i usudite se da kreirate nova pravila za SVOJ život kako biste uspeli na sebi svojstven način. Nije važno odakle krećete, možete izgraditi zaista izuzetan život.

www.originalmagazin.com


bUdi aKTivan

Biciklizam

EkOlOgija

NISI U GUŽVI, TI SI DEO GUŽVE Tekst: ivana Stanišić bokić Foto: jadranka ilić i bogdan Spasojević, uZb

ORIGINAL

Radovi na putevima, pojačan saobraćaj, haos koji nastaje tokom špica kada ljudi obično idu na posao ili se vraćaju sve ovo može da bude veoma frustrirajuće i da uzrokuje nepotrebno gubljenje vremena, kašnjenje... A što više vremena provodimo u prevozu, manje se krećemo, tromiji smo, umorniji, što dugoročno dovodi i do ugrožavanja zdravlja. Međutim, postoji jedno rešenje za oba ova problema.


bUdi aKTivan

O

Biciklizam

EkOlOgija

tome smo pričali sa Nebojšom Stojkovićem iz Udruženja „Ulice za bicikliste“ nakon što su pokrenuli akciju „Nisi u gužvi, ti si deo gužve“, te nam je na početku razgovora otkrio kako se rodila ova akcija i kakve su reakcije na nju.

„Mi znamo da je bajs najbolje rešenje za saobraćajni kolaps i hteli smo da svojim primerom pokažemo vozačima zarobljenim u kolapsu da rešenje postoji. Dovoljno je da jedan deo njih pređe na bicikl i rešenje je nadohvat ruke. Ipak, da bismo došli do cilja, sigurno je jedno - trebaće nam mnogo kilometara biciklističkih staza i traka. Reakcije su bile uglavnom pozitivne, osim naravno od tvrdokornih vozača kojih ima uvek i svuda, ali trudićemo se da i njihovu percepciju izmenimo. Ipak, to je dugotrajan

proces čak i u razvijenijim zemljama, gde je svest građana barem tri puta veća nego kod nas.” Koliko su ulice naših gradova i generalno naši putevi prijateljski nastrojeni prema biciklistima? - Ulice i putevi uglavnom jesu, ali pojedini vozači nisu. :) Šalu na stranu, i sama raspodela prostora na ulicama govori da su one dizajnirane za automobile na prvom mestu. Ukoliko želimo veći broj biciklista na ulicama, to bi moralo da se menja. Holanđani bi rekli: “Napravi ih (bici staze), a oni (biciklisti) će sami doći”. A kakav je slučaj sa drugim učesnicima u saobraćaju? - Vozači i dalje posmatraju bicklistu kao nekog kome nije mesto na kolovozu, a dobar deo njih je u pogrešnom ubeđenju da bicikl uopšte ne sme da se vozi po putu, „jer to nije po zakonu“. Ipak, da ne bude sve tako crno, iz godine u godinu se polako popravlja situacija pa vožnja kolovozom više nije „ekstremni sport“. Šta je to tako magično u dvotočkašu na nožni pogon, zbog čega svi koji se jednom odluče za njega zaborave na ostale? - Svaka fizička aktivnost izaziva lučenje hormona sreće, a isto, razumljivo, važi i za vožnju bicikla. Još jedna bitna stvar, ono što ljudi odmah primete kada počnu da koriste bicikl kao prevozno sredstvo, jeste da grad kojim se kreću upoznaju iz potpuno drugačijeg ugla, otkrivaju u prolazu nove ulice, prečice, ljude, često menjaju rutu kretanja i istražuju. U automobilu i u autobusu je to gotovo nemoguće. To je ono što sve nas stalno vuče da sednemo i vozimo, ta radost istraživanja. Primetite s vremenom da vam ne smeta ni vetar, ni kiša, izujete obuću i vozite bosi ako vam to prija. To je ta sreća.

26

www.originalmagazin.com


PREDNOSTI / MANE 1

2 3

koje promene smatrate da je neophodno uvesti da bi se više ljudi odlučilo za bicikl kao osnovno prevozno sredstvo? 1 2

3

4

4

5

Zdraviji si i srećniji (pojačano lučenje adrenalina i serotonina) Ne praviš gužvu, ne zagađuješ vazduh Ne guraš se u prevozu, ne tražiš parking, štediš novac Podjednako si brz ili čak brži na relacijama do 5 km kao i auto ili javni gradski prevoz Ne moraš na vežbe, već si fizički aktivan

1

2

3

Treba ti oprema za lošije vremenske uslove Kondicija (pogotovo za uzbrdo), mada se brzo uđe u formu Znojenje (ako živiš dalje /10 + km/ i ako nemaš opciju da se presvučeš)

Ipak, ove mane ne treba uzimati kao otežavajuću okolnost koja će one koji razmišljaju da krenu da koriste bicikl kao prevozno sredstvo odvratiti od toga. sve se to brzo prevaziđe i baci u drugi plan kada se jednom krene u svakodnevno pedalanje.

Više biciklističkih staza Umireniji saobraćaj i veća kontrola poštovanja propisa (pre svega ograničenja brzine) Više zona 30 i zona usporenog saobraćaja Izmena zakona po pitanju kretanja biciklista u žutim trakama i jednosmernim ulicama

ORIGINAL

27


nacionalna geograFija

Biciklizam

PutOvanjE

V

Otkrivanje Balkana na dva tOčka Tekst: nevena dimitrijević Foto: Privatna arhiva

Očaravajuća priroda, druželjubivi ljudi, sjajna hrana, ali i veliki nemar i deponije - sve je to zajedničko Srbiji i zemljama u regionu, a u šta su se uverila trojica Lazarevčana, i to na biciklima.

Velika avantura na biciklima, pređenih 1.800 km u 24 dana i istražen veliki deo Balkana - možda zvuči neverovatno, ali članovi Sportskog udruženja „Kurbla“ iz Lazarevca, Vladimir Radovanović (38), Nikola Savatijević (28) i Marko Birčević (30) nedavno su dosanjali san. Moglo je to i brže, otkrivaju, bez pet dana pauze, koliko su se odmarali, ali onda ceo poduhvat ne bi imao smisla. - Nije nam cilj bio nikakvo trkanje, prosečne brzine i ostale statistike, već isključivo uživanje u prirodi, upoznavanje ljudi i njihovih kultura, obilazak manjih gradova - kažu ova tri momka, kojima je dodir s divljinom bio prioritet, mada su im, kako kažu, zbog kiše koja ih je pratila većim delom puta, u nekoliko navrata dobro došli hosteli i apartmani. A da celokupno iskustvo sa ovog nesvakidašnjeg putešestvija moraju da sažmu u nekoliko reči, bili bi to opijajući pejzaži, ali i smeće koje je, nažalost, velika boljka celog Balkana.

5

Bosna je bila poslednja stanica pred povratak kući

4

Crnoj Gori se uvek rado vraćaju

buGArSKA

Prelepa pustoš Čini se da je veliki problem u ovoj državi manjak mladih ljudi. u mestima koje smo mi obišli mladih skoro i da nema. Takođe, tačno je da smo prolazili kroz siromašnije delove bugarske i to verovatno nije kompletna slika ove zemlje, ali ona koju smo videli baš je tužna. Putevi su veoma loši, svud oko njih korov i neuređen prostor, đubre se može videti na svakom koraku. Međutim, može se videti i toliko toga lepog. u nekim krajevima bilo je uživanje voziti ravnim putevima okruženim prelepim planinama, a svud naokolo pustoš. Tek u blizini Sofije 28

se oseti život i naiđe na bolji asfalt. Stara planina je čarobna, ali nam magla i kiša nisu dozvolile da uživamo u njenim lepotama. Klopa je u bugarskoj korektna, bar ono što www.originalmagazin.com


6

Dome, slatki dome!

1.800 kilometara puta su naši avanturisti obišli za 24 dana

Лазаревац

Бидин

1

Burgarska je bila prva stanica nakon polaska

Софија Перник

Тиват

ohrid

Скопље

Драч Охрид

3

U Albaniji veoma poštuju bicikliste

2

Severna Makedonija ih je srdačno dočekala

Vidin

SeVernA MAKedonijA

Bili smo zvezde kad smo prolazili kroz selo ceger u opštini gostivar, pomislili smo da smo u skrivenoj kameri. naime, ljudi su masovno počeli da nam se javljaju, u jednom trenutku je izgledalo kao da smo na trci, a oko nas navijači. za 15 minuta vožnje kroz ovo mesto javilo nam se više ljudi nego u našem Lazarevcu. Čak su nam i iz kola svirali. u jednoj prodavnici smo dobili gratis klopu, u drugoj po promotivnoj ceni. Zanimljivo je i što u tom selu živi 90 odsto Albanaca. Posebno uživanje bilo je na ohridu, divnom, čistom jezeru, a u starom gradu smo sreli ljude sa svih meridijana, od Kineza, preko Skandinavaca, do Kanađana. bilo je pravo uživanje voziti kroz ovu prelepu zemlju, iako im je asfalt u poprilično lošem stanju. deonica Vojnik-Čegrane-ohrid bila je možda i najteža etapa, ali pogled na zelenilo i nestvarne planine ublažio je muku. na sve to, nekoliko deponija smeća u najlepšim delovima ove zemlje su donekle pokvarile sveukupnu sliku, ali smeće je izgleda problem celog Balkana.

smo mi isprobali, piva im nisu za pohvalu, slatkiši su fenomenalni, pogotovo suhe paste, kako ih oni zovu. A dunav, dunav sija kao i kod nas... ORIGINAL

29


nacionalna geograFija

PuToVAnje

crnA GorA

Ne znaju stranci šta je Durmitor

ALbAnijA

Najlepše od najlepšeg

Tek što smo prešli albansku granicu, Marko, koji je u međuvremenu malo zaostao, sustigao nas je bled kao krpa. jedna pozamašna mečka mu je prešla put! Srećom, nije joj bio zanimljiv. i to je bila jedina nezgodna situacija u ovoj zemlji, a skoro svi su nas pred polazak pitali šta ćemo tamo. To nam je još više zagolicalo maštu, pa smo se zainatili da je obiđemo. uvideli smo da su mediji veliki problem, te zato ugasite TV i slobodno idite u Albaniju. Tamo su ljudi izuzetno gostoljubivi, nijednu neprijatnost nismo doživeli, a znali su odakle dolazimo. Poklanjali su nam piće i hranu, nudili pomoć na svakom koraku, osećali smo kao da smo povlašćeni u odnosu na druge - Albanci jako poštuju bicikliste. nikola je tih dana morao do servisa da sredi bajs pošto su mu pukle dve žice na zadnjem točku. Vratio se sav srećan jer mu je serviser sredio točak i menjače, sve fino dotegao i podmazao za 200 dinara. Maleno mesto Tale Plazh bilo je pravo otkrovenje - potpuno prazna plaža, more nikad lepše i restorančić u kom doživesmo dobrodošlicu iz snova. Smeštaj divan, za ručak tek ulovljena riba, gratis vince, sir i smeh. Što se puteva tiče, oni su u Albaniji fantastični, a i gradovi su im uređeni, ali van njih je mnogo smeća i oronulih objekata. ipak, ceo tim je saglasan da je Albanija sasvim sigurno ostavila najbolji utisak od svega što smo prošli, pa smo odlučili da je obiđemo i naredne godine.

od Skadra do boke, crna Gora je cela lepa i uvek joj se rado vraćamo. Poseta nikolinoj sestri u budvi bila je taman za pauzu, njeguški pršut i hladno pivo. u Tivtu smo se smestili u simpatičnom hostelu, a uveče u kafani pridružili su nam se jedan ćutljivi rus i Turčin. na kraju večeri, kako to obično bude, pozvali su nas da im jednog dana budemo gosti. Mada nas je kiša pratila većim delom putešestvija, usledio je možda i najlepši deo ciklo-ture: kanjon reke Pive. izgleda neverovatno lepo, pravo rajsko mesto za odmor duše i tela, sa sve branom, jednom od najviših u evropi, i nestvarnim

SrbijA

Crna Ibarska do Čačka smo išli manje-više poznatom stazom. Stari put uz Moravu preko ovčarsko-kablarske klisure, sa sve sablasnim tunelima, uvek je lepo videti. u gradu nas je ugostio Markov školski drug i taj predah nam je baš godio. Potom je pao dogovor da do kuće idemo čuvenom ibarskom magistralom. To je definitivno najopasniji put za vožnju kojim smo ikada vozili. Marko je u jednom trenutku morao da sleti s puta da ne bi poginuo, ali srećom, nekako smo stigli živi i zdravi. uveče smo u omiljenom pabu u Lazarevcu sa ostalim članovima našeg udruženja i 30

www.originalmagazin.com


BOsna

Seoska prodavnica centar svih dešavanja

Avanturu smo začinili raftingom na reci Tari i taj dan je, bez sumnje, bio jedan od najzanimljivijih. u kampu smo se združili sa ekipom iz Austrije i dogovorili se o zajedničkim akcijama i saradnji između našeg i njihovog udruženja. dalje uz drinu tuneli su nam ponovo pravili problem jer nisu dovoljno osvetljeni. upijali smo lepote drine sve do plaže jaz i ogromnog kampa uz reku. imali smo sve što nam treba: restoran, kupalište, toplu vodu. Posle sjajnih ćevapa u Višegradu, na putu ka Mokroj gori utočište smo našli u jednom etno-kampu. Prilikom nabavke nikola i Marko su ispred seoske prodavnice, gde drugde, upoznali predsednika jednog planinarskog udruženja iz novog Sada, s kojim su se dogovorili o budućoj saradnji. obećao je da će prvom prilikom doći na akciju koju budemo organizovali i pozvao nas u goste. Višegrad pogledom s nje i mosta. nismo znali šta bismo pre slikali. jedini problem bili su nam tuneli, em nisu osvetljeni, em je bilo odrona. dakle, bez dobrog osvetljenja ne bi trebalo voziti ovu relaciju. Sve nas je zaprepastio susret sa dvoje ciklo-turista iz Turske i izraela, koji su krenuli ka durmitoru. uzalud je mlađani birčević pokušavao da im objasni da je sada tamo sneg i da će imati ozbiljan problem, ali oni su jednostavno rešili da ga osvoje. Vrhunac je bio kad su nas pitali kuda treba da idu.

golija

planinarskom sekcijom „malci“, koja nam je poželela dobrodošlicu, do kasnih sati pričali o našoj avanturi. naporno jeste bilo, ali vredelo je, nesumnjivo. ORIGINAL

i već posle nekoliko dana odmora počeli smo sa pripremanjem novih akcija jer ko se makar jednom upusti u istraživanje sveta na biciklu, ne može da dočeka nastavak. 31


bUdi direKTan

LJUDI VAŽNIJI OD MAŠINA U NOVOJ ERI KOMUNIKACIJA

Iako je četvrta industrijska revolucija donela uverenje da će tehnologije prevladati, fokus i dalje ostaje na ljudima, njihovim emocijama i vrednostima.

Tehnološka rešenja ubrzano menjaju svet, ali po meri čoveka

O

vo je poruka 10. Direct Media akademije koja je u Madlenijanumu okupila više od 500 najuticajnijih marketinških i medijskih eksperata iz regije. Marketinški događaj sezone ugostio je predavače svetskog renomea i domaće eksperte iz oblasti brendinga i komunikacija, inovacija i implementacije najnovijih tehnologija u medijima, menadžmenta novog doba i filmske industije. Pozdravljajući prisutne, direktor DIRECT MEDIA United Solutions Jovan Stojanović izjavio je da sistem spremno ulazi u novu tehnološku eru u kojoj će za rešavanje po32

slovnih izazova biti neophodan sveobuhvatan pristup. „Takav pristup podrazumeva širinu u kreativnom rešavanju problema u kombinaciji sa upotrebom tehnologija po dubini, a sve u službi efikasnijeg i kvalitetnijeg odgovora brendova na potrebe potrošača“, izjavio je Jovan Stojanović. Upravo je sticanje novih znanja i praktičnih veština bila tema dvodnevne edu-

kacije tokom koje su polaznicima u dva modula Mediji i Brending, a kroz serijal predavanja i radionica prezentovani najnoviji trendovi u oblasti medija i komunikacija. Predavanja su držali stručnjaci DIRECT MEDIA United Solutions sistema. Svake godine prihod od prodaje kotizacija bude upotrebljen u humanitarne svrhe, a tako će biti i ovoga puta. l www.originalmagazin.com


KataRina batUta viŠeKRUna

bogdan stevanović

O

ORIGINAL

aleKsandRa dUende

AMBASADORI

niKola pUzigaća Maja oRihan ORIGINAL

Milan vUčićević 33


original

O aMBaSaDOrI

KATARINA BATUTA @katarina_mandarina

Kao deo poznatog dua Hiishii, Katarina poslednjih godina obilazi svet i svoje avanture pretvara u inspiraciju i motivaciju, jer svojim fotoaparatom ovekovečuje sve predivne, skrivene delove i lepote kojih nekada nismo ni svesni.

KAKo IzgledA Tvoj IdeAlAN dAN vs. KAKo IzgledA Tvoj UoBIčAjeN dAN? moj idealan dan bi verovatno bio negde na putu. naravno, počinje gledanjem izlaska sunca na nekoj neverovatnoj lokaciji i fotkanjem, potom i kupanjem na napuštenoj plaži. Po povratku na brod, u Komodo regionu indonezije, spremila bih se za ronjenje sa omiljenim Mantama, jedinim ribama koje koje izgledaju kao ptice koje plivaju pod vodom. ostatak dana provelabih istražujući neverovatne napuštene plaže sa roze peskom i dočekala smiraj dana i zalazak sunca uz logorsku vatru, sa jastucima pobacanim po plaži i ekipom koja užva u tom offline životu. A moj “regularan” dan, kada sam u beogradu i radim, verovatno je snimajući dan, kada se rano ustaje, radi fotografisanje ili snimanje reklama, sa ranojutarnjim svetlom, i u proseku to sve traje 10-12 sati po danu. Sa pauzama za ručak i ostatak posla koji se završava mejlovima. Kada sam tu, imam uglavnom malo slobodnog vremena i trudim se da odvojim deo dana za regularnu praksu joge, meditacije ili provodim vreme napolju sa svojim psom Pajom.

ŽIvoTNI moTo nemam konkretan životni moto, ali postoji nekoliko principa u koje verujem, a to je npr, da je sve moguće i da sve što želis da radiš i postigneš je pitanje usmeravanja sopstvene energije i rada ka tome. u isto vreme sa tim da je sve moguće, lepo se kombinuje i ideja da ništa ne kontrolišemo osim sebe u ovom životu, pa otuda i ne iščekivati previše - super je opcija na putu ka ostvarenju snova. jer kada pustiš, i kada si “go with the flow” sve se nekako samo razvije na tvom zacrtanom putu. Takođe, bali me je naučio jednom lepom pogledu na život a to je: “Ko zna zašto je to dobro” - pogled na život i okolnosti koje nam se dešavaju, uvek iz tog ugla da će uvek nesto pozitivno izaći iz onoga što se dogodilo. 34

original

O PrEPOruka

Film

Veliki sam fan SF filmova i onih koji vam malo pomere “guzu” kad ih odgledate, tako da su mi omiljeni: cloud Atlas, inception, origins

Knjiga

untethered soul M.A. Singer una i Selindzer - F.begbede senka vetra - k.l. safon

Predstava

Bela kafa - milan neškovic

serija

GoT (Game of thrones) mr. robot big bang theory

destinacija indonezija japan Tibet

www.originalmagazin.com


original

O aMBaSaDOrI

bOgdaN sTeVaNOVIć bLoGdAn @blogdan_ Reči jesu tu da se sa njima poigramo i zahvaljujući njima Bogdan se izdvojio svojom iskrenošću i britkosti koju uvek deli sa svojom posvećenom zajednicom. Veruje da se dobrota množi kada se deli i zato trenutno se priprema na dugo pešačenje od 256 km kako bi pomogao u sakupljanju novca za izgradnju roditeljske kuće za decu obolelu od najtežih bolesti.

O ŽIVOTNI MOTO? biće nam bolje kad budemo bolji. Tom rečenicom se vodim u životu i ta rečenica me vodi kroz život.

KaKO Izgleda TVOj IdealaN daN Vs. KaKO Izgleda TVOj uObIčajeNI daN? - u mom idealnom danu radio bih samo ono što me inspiriše i u čemu uživam, proveo ga sa ljudima koji podržavaju i krilate tu inspiraciju i proširuju vidike, najverovatnije u prirodi ili na nekoj lepoj plaži dok u pozadini ide neka lagana muzika. Moj realan dan ne razlikuje se previše od mog idealnog dana, pogotovo oko dela da se trudim da radim stvari koje me inspirišu i u čemu uživam. jedina je razlika što često volim da provodim vreme u osami, umesto plaže i prirode je moj udoban krevet i tastatura na kolenima. i naravno, muzika je obavezna u pozadini. :)

Film

Preporučio bih sve Almodovarove filmove jer smatram da su kinematografska lektira, kao i filmove Andreja Tarkovskog. njihovi filmovi redefinišu stvarnost i približavaju metafiziku fizičkom postojanju običnih gledalaca kao što smo mi. ORIGINAL

original

O PrEPOruka

serija

„black mirror“ se poigrava vremenom u kom živimo tako što nam pokazuje kako može izgledati budućnost ako kao ljudska civilizacija nastavimo u ovom pravcu. inspirativna, zastrašujuća, hipnotišuća, katarzična priča o onome šta smo, ali i šta nismo.

Knjiga

„razgovori sa bogom“ (nil donald Volš) je jedna neobična knjiga u kom razgovor nije razgovor već unutrašnji monolog, a bog nije bog već bog. on je prizeman i prirodan deo nas, neodvojiv od onoga ko smo i šta smo, i iz te organske veze proizlaze neke poruke koje su zapisane u ovoj knjizi.

Predstava

Predstava koju bih ja preporučio, nažalost, od 2016. više se ne izvodi, ali je po njenim motivima snimljen je film. Zvala se „Hadersfild“ i igrala se u jdP punih 11 godina. bila je to jedna od onih predstavatokom koje se ježiš, zbog koje prestaneš daveruješ da gluma uopšte postoji jer glumci žive na sceni, koja te na primeru nauči šta znači reč maestralno i tokom koje uspeš da nazreš šta znači izvrsnost umetnosti dok gledaš nebojšu Glogovca dok glumi.

destinacija

barselona je sada popularna destinacija, ali je postala deo moje lične priče i zauvek promenila kurs mog života još davne 2005. godine. Preporučio bih da posetite vidikovac Tibidabo, četvrt el born sa idejom da pročitate sve grafite ispisane po fasadama i „espai de Gats“ - kafić u kom ćete moći da mazite mačke dok ispijate kafu. :) 35


original

O aMBaSaDOrI

AleKsANdRA dUeNde @aleksandra.duende Spada u najpoznatije žene di-džejeve u Srbiji. Osim toga, Aleksandra je stvorila i modni brend Daire.world, a sebe bi uvek najpre definisala kao slobodnu dušu.

KAKo IzgledA Tvoj IdeAlAN dAN vs. KAKo IzgledA Tvoj UoBIčAjeNI dAN Moj idealan dan počinje ranim ustajanjem, jer volim rano da se budim, već oko 6-7. imam vreme za sebe, meditiram, ili idem na jogu, napravim sebi dobru filter kafu, upalim Palo Santo drvce, doprinesem miru koji želim da imam za sebe, dok ne krene ostatak dana, koji je uvek brz. Svaki dan mi je drugačiji od drugog, nisu monotoni, a sadrže jako puno stvari koje obavim. Ali uvek volim da ostavim vremena za prijatelje, ali i za sebe.

ŽIvoTNI moTo? Kai Zen - svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem.

36

original

O PrEPOruka

Film

Mnogo volim “Good Year”, u poslednje vreme mi se često vraća i mogu da ga gledam bezbroj puta, baš zbog te fotografije u filmu, pejzaža, slika...

serija

ne gledam ih mnogo, poslednja koju sam odgledala je “Young Pope” i ona mi se mnogo dopala. A preporučila bih najradije serijal Morgana Frimena “The Story of God“ i “The Story of us“.

Knjiga

Svaka knjiga na svoj način ostavlja utisak na mene, nemam omiljenu, ali možda bih izdvojila: Aleksandar Hodorovski “Psihomagija“, mnogo mi se dopala, kao i dr Lazar Trifunović “jA ili jA, ko sam ja”, a trenutno čitam “empty room”, po uzoru na Virdžiniju Vulf.

Predstava

“beton Mahala” mi je izazvala najjaču emociju.

destinacija

indija, uvek indija. Mada što više putujem, svaki put menjam ono što bih preporučila, pa će to možda biti južna Amerika, nepal, Kina, ali svakako daleke destinacije na mene imaju jak uticaj.

www.originalmagazin.com


original

O aMBaSaDOrI

original

NIKOla PuzIgaća @nikolapuzigaca

Hiperkreativac koji je svojom optimističnom parolom „Kosmos kaže može“ zarazio mnoge, a po svojoj prirodi je “originalac“ do te mere da je, nakon naslovne strane, ponovo na našim stranama i to kao ambasador Originala!

ŽIVOTNI MOTO? nikad u rikverc.

KaKO Izgleda TVOj IdealaN daN Vs. KaKO Izgleda TVOj uObIčajeNI daN idealan dan je onaj kad se probudiš i nemaš nijednu obavezu pa ili uživaš u tom ništa ili u skladu sa trenutnim emocijama odlučiš šta ćeš da radiš. Šta god da radiš, ako je u skladu sa emocijama, sve je okej. A kako zapravo izgleda jedan dan? buđenje između 6 i 7, skuvam čaj, čitam mejlove, poruke i bacim pogled na vesti, ali samo sport i kulturu od vesti. oko 10 sam u agenciji, do 17-18 sati hendlovanje advertajzing klijenata. Posle toga ide hendlovanje freelance klijenata, sastanci, dogovori, kreiranje neadvertajzing projekata, ili jednostavno bleja sa prijateljima, gledanje fudbala, pozorište, clubbing.

ORIGINAL

O PrEPOruka

Film

umesto jednog filma, preporučio bih režisera. jednog od najvećih u istoriji filma. Akira Kurosava. njegovi filmovi su esencija kinematografije. onako kako bi filmovi trebalo da izgledaju. Čista umetnost.

serija

ne gledam serije. Mislim da sam ukupno odgledao tri serije. „Twin Peaks“ pre 20 godina, „Friends“ i „breaking bad“. Preporučio bih jednu veb-seriju, domaću, “Samo kažem”. ima je na jutjubu. nije life changing, ali je jako kul.

Knjiga

Marina Abramović - „Prolazim kroz zidove“. duhovni i fizički vodič kroz život.

Predstava

Predstava „Kauboji“ zagrebačkog teatra exit. Postoji i srpska verzija Kikindskog pozorišta u režiji Kokana Mladenovića, ali su je skratili sa tri sata na sat i po, pa je zato bolja zagrebačka verzija.

destinacija

Ako pričamo o life changing destinaciji, onda berlin. A ako pričamo o najlepšem mestu, onda rim. Zato što u svom porfoliju ima i cezara i Frančeska Totija. i sve što se dešavalo između njih dvojice. 37


original

O aMBaSaDOrI

mAjA oRIHAN @3majaa Izvorno Novosađanka, po zanimanju inženjer geodezije, po opredeljenju svetski putnik - čvrsto je rešena da obiđe planetu i dobro joj ide, jer je do sada obišla 59 zemalja. Za sebe kaže da je džunglaš.

KAKo IzgledA Tvoj IdeAlAN dAN vs. KAKo IzgledA Tvoj UoBIčAjeNI dAN ja volim prirodu, planine i šume. Moj idealan dan bi izgledao: buđenje u šatoru sa pogledom na neki planinski vrh, planinarenje, druženje sa prijateljima i uveče spremanje hrane uz logorsku vatru. običan dan na putovanju: buđenje na pustom ostrvu Filipina na kom nema struje niti interneta, kupanje u moru ili pod vodopadom. ceo dan protiče uz razne aktivnosti na vodi, plivanje sa kornjačama, odbojka na plaži, vožnja kajakom... uveče druženje uz vatru, lokalna hrana za večeru i spavanje u šatorima. i tako vam je izgledalo moje poslednje putovanje.

ŽIvoTNI moTo? Živeti sadašnji trenutak. Kroz meditaciju sam naučila da previše vremena provodimo u planiranju budućnosti i razmišljanju o prošlosti i tako nam prolazi sadašnost

38

original

O PrEPOruka

Film

„Seven Pounds“. Volim filmove koji inspirišu i pokreću. nakon odgledanog filma sam postala donor organa.

serija

ne gledam serije, a razlog za to je jednostavan - doskoro nisam živela ovde, već godinama po svetu i nisam imala često struje, interneta i civilizacije za to.

Knjiga

nemam omiljenu. jako mnogo čitam i u poslednje vreme su to knjige o ličnom razvoju, moderna psihologija, i ličnosti XX veka koje su se izdvojile (Gandi, Mandela, Kastro...).

Predstava

Pre par nedelja sam pogledala „Građanin plemić“, koja govori o pomodarstvu, pokondirenosti i može se preslikati u mnogim sferama i na sadašnje društvo.

destinacija

južna Amerika, Filipini i Zanzibar. Volim destinacije koje su puste, koje šire naše vidike i shvatanja, izazivaju i uče. Kada bih morala da izdvojim kontinent, to bi bila južna Amerika zbog mentaliteta ljudi, zbog hrane, plesa, muzike i jezika.

O www.originalmagazin.com


original

O aMBaSaDOrI

milan vučiĆeviĆ @nichimizazvan

nekadašnji košarkaš, a sada kreativac, koji kaže da ne definiše zanimanja, već da voli da bude u pokretu, jer tako pronalazi svoje priče, dok inspiraciju nalazi u dobrim mestima i okruženju dobrih ljudi. Kao ambasador dobrog ponašanja, voli da vodi svojim primerom gde god da ode.

KaKo izgleda tvoj idealan dan vs. KaKo izgleda tvoj uobičajeni dan idealan dan je svaki dan. rano ustajanje, bavljenje sobom i svojim ritualima, tuširanje ledenom vodom, meditacija, trening... življenje koncepta samO sPOrt i lEPO POnašanjE. Puno komunikacije i interakcije sa ljudima, razmena energije. kada smo u simbiozi sa svojom unutrašnjim bićem i univerzumom - nema loših dana.

Životni moto?

O

Trenutno... „nikad se bolje nije živelo“ i „Samo sport i lepo ponašanje“. Menjaju se često, kao što se i život menja.

original

O PrEPOruka

Film

„Apocalypto“.

serija

„Fargo“, „Mr robot“, „Stranger Things“, „billions“...

Knjiga

„jA ili ja, ko sam ja?“ Lazar Trifunović.

Predstava

“nemam predstavu”.

destinacija bali, nepal, iran. ORIGINAL

39


OD SKRIVENOG DRAGULJA DO OMILJENE DESTINACIJE Crna Gora postaje sve atraktivnija lokacija za odmor velikog broja turista i jedna od kruna elitnog turizma evrope, a poseban dijamant na toj kruni zasijaće ove godine

 decenijama je bila skriveni

dragulj evropske obale, zadržavajući mističnost. Međutim, uticaj crnogorskog primorja sve je veći i očigledniji, a od ove godine dobija i poseban adut. naime, tokom 2019. godine biće otvoren Portonovi, elitno turističko naselje koje će postati jedno od najprestižnijih na Mediteranu. Prigodno smešten na ulazu u bokokotorski zaliv, koji pripada svetskoj baštini, ovaj zanosni

rizort na obali mora, ušuškan u predelu izuzetne prirodne lepote gde se planine veličanstveno uzdižu iz smaragdnog mora savršeno je mesto za otkrivanje bogatstva crne Gore. rastuće interesovanje širom sveta već svrstava Portonovi u najtraženija odredišta za stanovanje i odmornaMediteranu. Svakanekretninaosmišljenajetako da prenese prepoznatljiv doživljaj mesta i stila, dok je posebna pažnja posvećena maksimalnoj privatnosti. Portonovi predstavlja početak novog sveta za crnu Goru, njenu renesansu, spajajući stari svet s novim osećajem za avanturu.

Portonovi će sadržati prvi One&Only hotel u Evropi i renomirani svetski velnes brend Henri Chenot spa 40

www.originalmagazin.com


FROM HIDDEN GEM TO HOTTEST DESTINATION Montenegro is becoming a jewel of europe’s elite tourism - with a special diamond that will glitter this year

for decades, the country has remained the hidden gem of Europe’s salubrious coast, retaining a certain mystique. However, montenegro’s growing influence as one of hottest tourist destinations is undeniable, and the best is yet to come. the year 2019 sees the arrival of Portonovi, set to be one of the most prestigious

Portonovi will be a home to the first One&Only hotel in Europe and internationally renowned Henri Chenot spa resorts in the mediterranean. conveniently situated at the entrance to the World Heritage site ofBokaBay,thisinspiringwaterfront resort nestled within an area of outstanding natural beauty where mountains rise dramatically from an emerald sea - is a perfect place from which to discover the riches of montenegro. rising interest from around the world already classifies Portonovi as one of the most sought-after residential and leisure destinations in the mediterranean. Every property has been designed to impart its own distinctive sense of place and style, with carefulconsideration for maximum privacy. Portonovimarksthebeginnings of a new world for montenegro, its renaissance,marryingtheoldworld with the new taste for adventure. ORIGINAL

41


bUdi odgovoran

TeA NIKOLIć

Tekst: ivana Stanišić bokić Foto: šuma peva

Pre četiri godine nekoliko svesnih ljudi odlučilo je da posadi drvo, snimi taj proces i pozovu druge ljude da se i oni osveste i priključe akciji sadnje kako bismo se bar delimično odužili prirodi za sve ono što nam je dala.

J

edna od tih svesnih i savesnih ljudi je Tea Nikolić, koja je za Original ispričala kako je nastalo Udruženje „Šuma peva“, zbog čega su se upustili u ovu misiju i kakvi su im planovi za dalje, te na koji način je moguće pomoći.

- „Šuma peva“ je osnovalo desetak ljubitelja prirode i drveća 2014. godine. Bilo nam je žao da gledamo kako drveće polako nestaje u krajevima u kojima smo živeli i osećali smo bespomoćni bes koji smo pokušali da kanališemo u nešto produktivno i kreativno. Tako smo došli na ideju da posadimo drvo i da pozovemo građane da ili sami sade 42

ŽENA ZBOG KOJE ŠUMA PEVA drveće ili da nam se priključe donacijom, volontiranjem. Naravno tek kada smo krenuli u konkretnu akciju shvatili smo da nije tako jednostavno posaditi drvo. Kontaktirali smo sa „Zelenilom“ opštine na kojoj smo želeli da sadimo. Bili su ljubazni i rekli da će nam se javiti ako se javi neko ko želi da posadi drvo na prostoru koji ne pripada njima. Sticajem okolnosti, neka žena je želela da posadi drvo umesto breze koju je neko posekao na teritoriji koja ne pripada „Zelenilu“, ali je kontaktirala sa „Zelenilom“ ne znajući to. I oni su nas se setili. To je bio taj prvi likvidambar u Ulici Jovana Bjelića koji smo posadili, još je tamo i bori se. Objavili smo snimak na Jutjubu. Ali zapravo prijatelji su nam dali vetar u leđa donacijama koje su nam pomogle da možemo da nabavljamo sadnice. Zatim smo otvorili i Fejsbuk stranu, Tviter i ostalo i krenuli. Za svako drvo morali smo da kontaktiramo sa „Zelenilom“, izlazimo sa njima na teren i dobijemo odobrenje. S vremenom smo shvatili da je puno škola i vrtića bez drveća i bez kontrole zelenih površina, tako da smo počeli tamo da sadimo. To se pročulo pa nas sada vrtići sami kontaktiraju. Takođe smo, sadeći na ulici, shvatili da su ljudi okrutni prema drveću, tako da smo se povukli u naselja koja ne pokriva „Zelenilo“, u kojima ljudi žele drveće jer ga nemaju i u kojima će se brinuti o tom drveću. Do sada smo posadili www.originalmagazin.com


bUdi odgovoran

TeA NIKOLIć

Tekst: ivana Stanišić bokić Foto: šuma peva

Pre četiri godine nekoliko svesnih ljudi odlučilo je da posadi drvo, snimi taj proces i pozovu druge ljude da se i oni osveste i priključe akciji sadnje kako bismo se bar delimično odužili prirodi za sve ono što nam je dala.

J

edna od tih svesnih i savesnih ljudi je Tea Nikolić, koja je za Original ispričala kako je nastalo Udruženje „Šuma peva“, zbog čega su se upustili u ovu misiju i kakvi su im planovi za dalje, te na koji način je moguće pomoći.

- „Šuma peva“ je osnovalo desetak ljubitelja prirode i drveća 2014. godine. Bilo nam je žao da gledamo kako drveće polako nestaje u krajevima u kojima smo živeli i osećali smo bespomoćni bes koji smo pokušali da kanališemo u nešto produktivno i kreativno. Tako smo došli na ideju da posadimo drvo i da pozovemo građane da ili sami sade 42

ŽENA ZBOG KOJE ŠUMA PEVA drveće ili da nam se priključe donacijom, volontiranjem. Naravno tek kada smo krenuli u konkretnu akciju shvatili smo da nije tako jednostavno posaditi drvo. Kontaktirali smo sa „Zelenilom“ opštine na kojoj smo želeli da sadimo. Bili su ljubazni i rekli da će nam se javiti ako se javi neko ko želi da posadi drvo na prostoru koji ne pripada njima. Sticajem okolnosti, neka žena je želela da posadi drvo umesto breze koju je neko posekao na teritoriji koja ne pripada „Zelenilu“, ali je kontaktirala sa „Zelenilom“ ne znajući to. I oni su nas se setili. To je bio taj prvi likvidambar u Ulici Jovana Bjelića koji smo posadili, još je tamo i bori se. Objavili smo snimak na Jutjubu. Ali zapravo prijatelji su nam dali vetar u leđa donacijama koje su nam pomogle da možemo da nabavljamo sadnice. Zatim smo otvorili i Fejsbuk stranu, Tviter i ostalo i krenuli. Za svako drvo morali smo da kontaktiramo sa „Zelenilom“, izlazimo sa njima na teren i dobijemo odobrenje. S vremenom smo shvatili da je puno škola i vrtića bez drveća i bez kontrole zelenih površina, tako da smo počeli tamo da sadimo. To se pročulo pa nas sada vrtići sami kontaktiraju. Takođe smo, sadeći na ulici, shvatili da su ljudi okrutni prema drveću, tako da smo se povukli u naselja koja ne pokriva „Zelenilo“, u kojima ljudi žele drveće jer ga nemaju i u kojima će se brinuti o tom drveću. Do sada smo posadili www.originalmagazin.com


preko 600 sadnica različitih vrsta drveća u zavisnosti od mesta na kom sadimo. Neko drveće je preživelo a neko ne. Ali i to je deo sadnje, da nešto ne preživi. Drveće koje smo mi posadili možete videti i u Tašmajdanskom parku. Sada smo posvećeni ozelenjavanju naselja koja su van strukture. Centar grada pripada „Zelelnilu“, jer su oni jedini koji mogu da obezbede drvo tako da to drvo preživi na ulici. Jedan od velikih izazova za četinare jeste to što služe kao toaleti psima, i predviđamo da za pedesetak godina neće biti nijednog četinara u gradu ako se to nastavi. Sa druge strane, ne vidimo rešenje, jer psima je to prirodno, drveća je sve manje, a pasa sve više. Tako da su im šanse nikakve - priča Tea, a na pitanje da li joj je ova borba ikada delovala beznadežno i unapred izgubljeno, te šta ju je motivisalo da nastavlja dalje, kaže: - Ako posmatramo na nekom širem planu, sve ovo se čini malim što mi radimo. Ali nisam nikada bila sklona tome da postavljam velike i nerealne ciljeve, jer ih je teže ispuniti i lakše se razočarati. Mi smo krenuli ni iz čega, i sada kad prolazimo ulicom vidimo neko veće drveće koje ne bi bilo tu da ga nismo baš mi posadili, i to je stvarno divan osećaj. Ono što me tera da nastavim dalje je i sam osećaj posle sadnje, koji je zaista jedinstven i mnogi koji su prvi put sa nama sadili želeli su da to ponove. I ne samo to, budući da sam autorka emisije „Šuma peva“ na Radio-aparatu, internet radiju, pa sam izložena mnogim mračnim ekološkim vestima i predviđanjima, sadnja je nešto što mi daje osećaj da činim dobro, nije samo da sedim i delim vesti. Kaže da su reakcije ljudi, kada ih vide da sade, različite, ali da uglavnom imaju podršku. - Uglavnom ljudi veoma pozitivno reaguju kada nas vide da sadimo. Ponekad naiđemo na nekog pesimistu koji kaže da to neće uspeti, da će neko polomiti, i ponekad taj pesimista bude u pravu.

Na koji način se može podržati rad vašeg udruženja? - Finansiramo se od donacija građana, takođe nam se svake godine javi poneka firma koja želi da donira delić novca za životnu sredinu. Na Fejsbuku Udruženja „Šuma peva“ i sajtu sumapeva.rs su sve informacije o tome. Jednom su nam zvali komunalce kad smo sadili u parku, ali smo imali dozvolu „Zelenila“, pa je sve bilo OK, osim što je malo bilo neprijatno. Na pitanje šta svako od nas može da uradi da svoje okruženje učini boljim, nema dilemu: - Mnogo je toga što možemo da uradimo za okruženje, ali potrebno je mnogo više da urade nadležne institucije, mi za početak možemo da odvajamo smeće kako bi skupljači sekundarnih sirovina lakše došli do njega i vratili ga u tokove reciklaže, da trošimo manje struje, vadimo punjače iz utičnica, posadimo drveće, isključimo klima-uređaje, isključujemo automobile leti dok stojimo, a ne da budemo samoživi na uštrb ostalog stanovništva. Da kupujemo manje. Mnogo je toga što možemo sami, a još je više onoga što bi morala država. l

Gledajući kako drveće polako nestaje, osećali smo bespomoćni bes koji smo pokušali da kanališemo u nešto produktivno ORIGINAL

43


rodiTeljsTvo

KAKO SAM SHVATILA DA SAVRŠEN RODITELJ NE POSTOJI 44

U

trenutku kada postanemo roditelji, deluje nam kao da sve naše znanje koje smo godinama prethodno sticali odjednom pada u vodu. Pred nama je tada njeno visočanstvo beba, koja je došla na svet bez ikakvog „uputstva za upotrebu“ i bilo kakvog saznanja o svetu oko sebe. Tada nam to maleno stvorenje deluje kao neko vanzemaljsko biće za koje je potreban nadljudski napor da bismo ga razumeli i sa njim komunicirali. Gledamo sve te savršene roditelje koji sve rešavaju samo jednim osmehom, čija deca urade ono što se od njih traži čak i pre nego što je izrečeno, i osećamo se kao potpuni promašaj. Nikada niste ni pomislili da ćete se tako osećati, zar ne? Bili ste sigurni da ćete sve držati pod kontrolom? Znam. I ja sam. Dobro došli u svet roditeljstva! Kada nas surova realnost roditeljstva ošamari, ono što je najviše potrebno svakom

od nas jeste podrška. Neko ko će nam povremeno reći „u redu je“ ili „isto to se desilo i meni”. Potrebno nam je da znamo da nismo sami, i da nema razloga da se osećamo kao vanzemaljac. Da se uverimo da jedna naša nenamerna greška neće krucijalno uticati na život našeg deteta. Da shvatimo da savršen roditelj ne postoji i da savršenstvu ne treba težiti. Moj suprug i ja smo to našli u programu „Podrška, ne perfekcija“ koju sprovodi Fondacija „Novak Đoković“. Ja sam majka četvoro dece. Mnogi čim čuju koliko dece imam pomisle da sam ekspert za decu. Međutim, ja im odmah kažem da možda imam samo malo više prakse od većine, a da je znanje o deci veoma relativna stvar. Jer deca se razvijaju i zajedno sa njima se razvijamo i mi kao roditelji, a na tom putu zajedno usvajamo i znanja – deca o svetu oko sebe i svom položaju u njemu, a mi o našoj deci, njihovim potrebama i interesovanjima. Pritom, www.originalmagazin.com


Mislimo da je rad na sebi uvek neophodan. Ne zbog spoljnih uticaja, već da bismo se mi osećali bolje i bili zadovoljniji sobom

svako dete je priča za sebe i zato mislim da u roditeljstvu ništa nije univerzalno već sve treba da prilagodimo našem detetu. Upravo to su nam pokazale i radionice u okviru programa „Podrška, ne perfekcija“. Kroz deset radionica prešli smo veliki broj tema iz sfera roditeljstva, a koje se tiču problema sa kojima se uglavnom svaki roditelj susretne tokom vaspitavanja deteta. I ne, nismo dobili odgovor „uradi to i to i rešićeš“ - jer čarobni štapić ne postoji. I ako mislite da će vam neko rešenje servirati na tacni, u velikoj ste zabludi. Jer rešenje smo mi sami. A radionice su nam pomogle da to uvidimo i pokazale na koji način možemo do tog rešenja stići. Na radionice smo krenuli suprug i ja zajedno. Prosto smo smatrali da ćemo tako najbolje videti rezultate, jer smo zajedno radili na našem odnosu sa decom. Dobar početak je kada se roditelji usaglase oko toga kako i na koji način žele da vaspitavaju decu i kakve međusobne odnose u porodici žele da izgrade. Sa nama na svakoj radionici je bila i najmlađa beba, koja je imala 3tri meseca kada je program počeo. Na neki način i ona je postala sastavni deo naše grupice. Sada ima punih šest meseci, već sedi, počela je da ručka kašice i veoma je komunikativna beba. Dok smo mi bili na radionicama sa našim facilitatorom, naše troje starije dece, dečak od sedam godina i devojčice od tri i jedne i po godine, imali su svoje kreativne radionice sa vaspitačem. Moram da priznam da me je to najviše oduševilo – što je Fondacija prilikom planiranja programa razmišljala i o deci. Upravo zbog toga smo i uspeli da prisustvujemo ovom programu zajedno, s obzirom na to da nemamo ni bake ni deke niti bilo koga drugog ko bi za to vreme pričuvao decu. Tokom programa je naša grupa roditelja postala veoma bliska. Delili smo među sobom čak i neke najteže i najintimnije priče i situacije u kojima smo se osećali potpuno bespomoćno i kao totalni promašaji. Ali delili smo i neke lepe trenutke, rođendane, praznike, ohrabrivali svaki uspeh, pa i svaki pokušaj i ako nije bio uspešan. Stvorili smo jednu divnu grupu u kojoj možete reći sve što želite i u kojoj vas ORIGINAL

niko neće osuđivati, već će pokušati da vam pomogne i da vam da neki predlog ili pruži podršku. A nekad je to upravo ono što nam je najviše potrebno. Jasno se sećam prve radionice. Svi smo samo nemo sedeli. Bilo nam je neprijatno da se predstavimo jedni drugima i kod svih se mogla primetiti doza skepticizma. Međutim, kako je koja radionica prolazila, mi smo postajali sve bliži i mislim da mogu slobodno da kažem u ime svih, da smo s radošću čekali svaki naredni utorak, kada smo u večernjim satima imali radionice. Za mene lično najjači utisak koji ću poneti sa programa „Podrška, ne perfekcija“ su upravo ti divni ljudi koje smo upoznali i sa kojima smo se združili. Zapravo, malo pred početak radionica, moja porodica i ja smo se doselili u Jagodinu i nismo poznavali nikoga. Sada mogu reći da imamo prijatelje

Deca se razvijaju i zajedno sa njima se razvijamo i mi kao roditelji, na tom putu zajedno učimo - deca o svetu oko sebe, a mi o našoj deci i njihovim potrebama

sa kojima želimo da nastavimo druženje i posle radionica. Međutim, verovatno će neko reći „Sve je to sjajno i bajno, ali ima li konkretnih rezultata?“. O da, i tek kako ih ima! Jedan od domaćih zadataka na radionicama je da svake nedelje postavite sebi neki cilj vezan za temu radionice na kome ćete raditi do sledeće. Na taj način smo bili usmeravani da se koncentrišemo i da uređujemo jedan po jedan segment našeg roditeljskog života. Moj suprug i ja smo konkretno uspeli da prepoznamo kada je nekom detetu potrebno malo više pažnje i kako da radimo na tome da se niko od njih ne oseća zapostavljeno (a u kući sa četvoro dece to može biti pravi izazov). Vratili smo deci urednu večernju rutinu sa kojom smo imali problema još od dočeka Nove godine, naučili smo kako da mi budemo smireni u kritičnim situacijama i kako da na miran način rešimo konflikt sa decom. Takođe smo naučili kako da pronađemo pojedinačno vreme za sebe, ali i vreme za nas kao par (što je još jedan veliki izazov). Uvideli smo da nismo mi loši roditelji, već da nam ponekad nedostaju kreativniji načini za rešavanje problema, kako ne bismo posegli za onim disciplinskim merama koje ništa dobro ne donesu ni nama ni našoj deci. A što je najvažnije od svega, dobili smo podršku. Prvenstveno u obliku našeg facilitatora Marka, koji je imao strpljenja i razumevanja za sve nas i bio tu da nas podrži, ohrabri i usmeri, ne samo na radionicama, već u bilo koje doba dana i noći. Njegove reči bi poput lampice zasijale u našim glavama kada se nađemo u izazovnim situacijama. Mi to u okviru grupe nazivamo „Marko lampica“ i to je jedan od najjačih zajedničkih utisaka. Zašto smo se uopšte suprug i ja zainteresovali za program? Mislimo da je rad na sebi uvek neophodan. Ne zbog spoljnih uticaja, već da bismo se mi osećali bolje i bili zadovoljniji sami sobom. A ulaganje u sebe je istovremeno ulaganje u našu decu. I ne, naša deca neće imati savršene roditelje, ali će imati roditelje koji su zadovoljni sobom i koji se trude da budu najbolja verzija sebe, jer se oni ugledaju na nas. A šta je savršenije od toga? l 45


bUdi zdrav

SreĆa koju možemo oSetiti Prema prognozama, do 2020. na globalnom nivou depresija će postati drugi glavni uzrok nesposobnosti za rad - na nama je da damo sve od sebe da ne bude tako. Jer depresija nije raspoloženje, već bolest koju je moguće pobediti, ali je važno u borbu krenuti na pravi način i uz pomoć stručnjaka. 46

Ž

ivimo li u najboljem od svih mogućih svetova? U epohi tolerancije, oslobađanja i osvešćivanja velikih životnih pitanja koja su ranije držana pod ključem stigme i strogih društvenih pravila? Čini se da je tako. Više nego ikad dozvoljeno je ljudima da budu ono što jesu, ohrabruje se autentičnost i osnažuju ljudska prava. I baš zato, u svetlu vrednosti koje nam na tacni serviraju čitavu paletu navodnih sloboda, statistika o broju depresivnih zvuči posebno poražavajuće. Prema definiciji, depresija je mentalna bolest koja može biti blaga, umerena ili vrlo ozbiljna. Tipični simptomi su intenzivna www.originalmagazin.com


#NOTJUSTAMOOD tuga, ravnodušnost ili apatija, ali i umor, osećaj beznađa i bespomoćnosti ili suicidne misli. Ako traju duže od dve nedelje, velika je šansa da se radi o depresiji. Podaci Svetske zdravstvene organizacije kažu da više od 300 miliona ljudi širom sveta pati od ovog poremećaja, a oko 800.000 tih slučajeva godišnje završi se kobno. Prema brojkama Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, u Srbiji broj obolelih prelazi 400.000, a pogađa i sve više dece. Čak pet do 10 odsto naših mališana i adolescenata ima skrivene simptome, a od teškog depresivnog poremećaja pati dva odsto dece i do čak osam odsto adolescenata. Rizik od ove bolesti se povećava od dva do četiri puta nakon puberteta, i to naročito kod ženskog pola. Tek kod svakog petog mladog čoveka ili deteta koji je pogođen njom, depresija je prepoznata i započet je neki od oblika lečenja. A kad dođe do najgoreg, porodica, kolege i prijatelji uglavnom ne mogu da veruju šta se desilo, ne mogu da razumeju kako je do toga došlo. I uvek se ponavlja pitanje - da li smo nekako mogli da pomognemo? Podstaknuti ovim statistikama i sve češćim vestima o tinejdžerima i mladim ljudima koji su odlučili da sebi oduzmu život, redakcija portala NOIZZ odlučila je da u svih pet zemalja u kojima postoji franšiza, Srbiji, Nemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj, pokrene međunarodnu kampanju za osvešćivanje ovog problema, pod nazivom #NO-

TJUSTAMOOD i u narednih nekoliko meseci objavljivaće intervjue sa stručnjacima, ali i poznatim ličnostima i običnim ljudima koji su se borili i izborili sa ovim problemom. Važnost brige o mentalnom zdravlju, pravovremeno prepoznavanje simptoma i neophodnost adekvatnog lečenja, biće u fokusu ove akcije, a kao jedan od prvih koraka ističe se poziv na otvoren razgovor. Upravo u tom svetlu NOIZZ je objavio ispovesti mladih ljudi koji su patili od depresije, a koji su, zahvaljujući terapiji, uspeli da se izvuku iz bolesti koja će, prema prognozama, do 2020. na globalnom nivou postati drugi glavni uzrok nesposobnosti za rad.

postajalo samo gore. Žalila sam, postajala besna na sebe, tonula sam u mržnju prema sebi i ponovo se sekla. Opasan krug iz kog sam mogla da izađem, hvala Bogu. Uz pomoć porodice, prijatelja, bezbroj terapija i iznad svega moje volje, prestala sam da povređujem sebe i prihvatila sam svoju depresiju. Naučila sam da pričam o njoj i da se na zdrav način nosim s bolom. Ako sam mogla ja, možeš i ti“, kaže ova hrabra devojka.

O svojim izazovima u borbi za mentalno zdravlje za NOIZZ su pričale osobe starosti od16do40godina,akolikogoddasenjihovi pojedinačni slučajevi međusobno razlikuju, jedno im je zajedničko - sa problemom nisu uspeli da se izbore samostalno, već uz odgovarajuću terapiju.

„Imala sam redovno bol u grudima i gušenja, strahove, anksioznost, bol u mišićima, suicidne misli... Plakala sam svaki dan, toliko da na kraju nisam više mogla ni da plačem. Problemi koje sam imala? Pa u suštini društvo u kom živimo, moje društvo, alkohol, droga... Tako je počelo, a dokrajčilo me je svađanje sa bliskim osobama, najviše sa dečkom, pokušaj silovanja, smrt bake...“, iskrena je Olja čija bitka traje godinu dana i dodaje: „Roditelji su, naravno, to brzo primetili. Pričali su sa mnom, ali ja u početku nisam slušala, niti shvatala da je to kako se ponašam prema sebi pogrešno. Onda sam krenula kod psihologa, počela da uzimam medikamente i da treniram. I od tad je sve krenulo nabolje. Pomaže mi kad izlazim, vežbam, pričam sa bliskim osobama kojima verujem. Pre svega osećaj da je neko tu, a najviše dečko koji je stvarno tu. Sada sam dosta bolje, nije mi više ni približno kao što je bilo“, završava ova tinejdžerka. l

„Moja priča o bolesti je počela kada sam imala 14 godina. Polako ali sigurno sam shvatila da imam emocije za koje do tada nisam znala. Ili nisam osećala ništa ili sam osećala samo bol. Zato sam pokušavala da nađem izlaz iz takvih stanja i počela sam da se samopovređujem. Nisam znala za bolje“, počinje svoju priču Karlota iz Berlina koja danas ima 21 godinu, a u tinejdžerskim godinama postala je zavisna od bola i privida spasa koji je dolazio s njim. „Samopovređivanje je bio jedini način da pronađem mir. Samopovređivanje je zavisnost i čak i ako sam se nakratko osećala bolje, posle je sve

Olja (17) iz Beograda nije pribegavala fizičkom samopovređivanju, ali je rani razvoj depresivnog poremećaja uticao da na druge načine kažnjava sebe.

kako Potražiti PomoĆ

ako strahuješ da patiš od depresije, postoje brojne mogućnosti za dijagnostiku, pomoć i, ukoliko je potrebno, lečenje. Za početak, tvoj lekar opšte prakse u mogućnosti je da te uputi stručnjaku za mentalno zdravlje i konsultovanje s njim je prvi korak ka lečenju. ukoliko iz nekog razloga ne možeš tim putem, u nastavku su mesta i ljudi koji te mogu uputiti ili koji pružaju dijagnostičke i terapijske usluge za depresiju: ORIGINAL

Stručnjaci za mentalno zdravlje kao što su psihijatri i psiholozi Klinike i centri za mentalno zdravlje Klinički socijalni radnik Psihijatrijska bolnica sa odeljenjima i ambulantom Ambulanta državne bolnice Privatne klinike Lokalna medicinska i/ili psihijatrijska društva.


O TOMe Se PRIčA

ZAŠTO JE VAŽNO PRAVO NA IZBOR Svaka žena na svetu mora da ima pravo da donosi odluke o svom životu i telu. Samim tim, i da ima pravo na abortus. 48

Tekst: Andriana janković Foto: istock

M Međutim, sa ovim se ne slaže državni vrh Alabame, čija je guvernerka Kej Ajvi nedavno potpisala zakon o abortusu, najstroži o tom pitanju u Sjedinjenim Američkim Državama, kojim prekid trudnoće postaje krivično delo u skoro svim slučajevima. Ova, samo na papiru liberalna zemlja sraman čin opravdala je još sramnijim „svaki život je dragocen i svaki život poklon je od boga“. Pa čak iako je taj život začet incestom ili silovanjem. Senat Alabame, u

kojem većinu čine republikanci, glasao je sa čak 25 glasova „za“ i samo šest „protiv“ da se abortus u bilo kojem stadijumu trudnoće proglasi kažnjivim, sa zaprećenom kaznom do 99 godina ili pak doživotnim zatvorom za onog ko prekid trudnoće uradi, dok žene ne bi bile kažnjene. Jedini izuzetak bio bi ako je zdravlje trudnice loše, te je ona životno ugrožena. Sve ovo probudilo je borce za ljudska prava koji već mašu svitkom tužbi uperenih ka senatu ove države. U našoj zemlji je pitanje prava na abortus rešeno demokratski. Naime, pravo na samostalni prekid trudnoće ima svaka žena sa navršenih 16 godina i više. Takođe, abortus kod devojčica mlađih od 16, ili osoba www.originalmagazin.com


Iako zvanični podaci govore da se u našoj zemlji godišnje uradi više od 16.000 abortusa, nadležni iz ove struke kažu da ih je zapravo deset puta više, dakle, 160.000. Zvanične statistike o broju abortusa nema, jer privatne ustanove nemaju obavezu da prijavljuju tu intervenciju državi, a upravo se kod njih uradi najviše tih intervencija.

N E ANJe UDNOĆ R b R A Z taka ID T K izuze E z e R b P s bortu vršiti

U Srbiji se nikada nije dovodilo u pitanje pravo na mogućnost izbora, makar kada je u pitanju prekid neželjene trudnoće. I to je ono što je veoma važno. Važno je da žena ima pravo na sopstvenu odluku. Važno je, jer se radi o njoj, njenom telu, njenom životu na kraju krajeva. A kada su te stvari u pitanju, niko ne bi smeo da donosi odluke umesto nas samih.

že za juje a abran a izvrši mo injenim z e il č d koja g u Uje ortus i žena ru, dok je ab a inog tim vo u zat im emira cenu žen n prekid k o je s Arap jen čak i p i je zabran a kada n jk im a r v a zab Jam u slučaje ene i a. Na život će, ali ne anje ž ranjen, ko st o b trudn ko ili psihič cueli je za žene. e t ič n o z e uV je fi o živ cesta eno. I ju rizika p ovanja, in e ž o r g il a u n čaju s kođe u sluč osim osim u slu udnice, ta ru je na o , tr d Brazil po život s. U Salva uzetaka. a iz u ik t z r iz e o r b i b , il va a ana r ja l ar, a b o a ip v z doz al i K , sem u una g p u t t o r p o e snazi Španija, P trudnoć jčin život a i kid Tu su jen je pre i kada je m il n a ja r zab van ju silo sluča nosti. s u opa

Ko je žena koja se odlučuje na abortus?

koje su lišene poslovne sposobnosti, može se uraditi uz pismenu saglasnost roditelja, odnosno staratelja. Prekid trudnoće može se izvršiti do navršene desete nedelje, a izuzetno, abortus se može uraditi i nakon navršene desete nedelje, kada se utvrdi da se nikako drugačije ne može spasiti život trudne žene, kada se na osnovu detaljnih pregleda ustanovi da će se dete roditi sa teškim telesnim i duševnim nedostacima ili pak kada je do trudnoće došlo silovanjem, obljubom, incestom... Ukoliko žena odluči da trudnoću prekine u zakonski predviđenom roku, treba da se obrati lekaru specijalisti akušerstva i ginekologije. Međutim, od navršene desete do dvadesete nedelje trudnoće, uslove za prekid trudnoće mora da utvrdi konzilijum lekara, dok o abortusu nakon dvadesete nedelje trudnoće odlučuje etički odbor zdravstvene ustanove. ORIGINAL

- Statistika kaže da je u pitanju žena koja ima najčešće od 25 do 35 godina. Mahom ostvarena majka sa dvoje ili više dece. To nije promiskuitetna mlada žena koja ne ume da se stara o sebi. Ili koja upražnjava seks sa nepoznatim i bez zaštite. Niti je to žena bez emocija, posebno ne prema deci. Nije to ni neodgovorna osoba koja traži jednostavna rešenja - objašnjava za Original Marina Paunović, psihoterapeut. A nažalost, ovakvu ženu lako osuđujemo. Iako, naprotiv, podaci pokazuju da je to već formirana žena, često majka sa više dece. - Često osiromašena, bez egzistencije ili bez posla. Neki podaci ukazuju na to da je preko 75 odsto žena koje su izvršile abortus u braku. Mislim da je to za svaku ženu, bez obzira na godine, teška odluka. Kulturološki aspekti ove teme naglašavaju ulogu

Važno je, jer se radi o ženi, njenom telu, njenom životu na kraju krajeva. A kada su te stvari u pitanju, niko ne bi smeo da donosi odluke umesto nas samih

majke i na njoj se insistira generacijama. Kad kažem insistira, mislim na jaku želju jednog para da se ostvari u ulozi roditelja. Ne samo što će produžiti svoju lozu, prezime, nego će biti ponosni što će se isprobati u novim ulogama. Što će imati svoju radost i blago sa kojim će se najčešće ponositi. Zato je onim parovima koji nisu u mogućnosti da se ostvare u roditeljskoj ulozi mnogo teško. Poslednjih godina veliki broj njih odvaja deo novca za vantelesnu trudnoću. Bore se sa opasnim rizicima koje nose ovakve aktivnosti. O kojima čak i mnogi lekari ne govore otvoreno. To je dokaz značaja roditeljstva i moći koje ono ima u našim glavama - ističe naša sagovornica.

Diskriminacija Zato žena koja donese odluku da prekine trudnoću mora da prođe proces kako bi bila sigurna da je odluka koju je donela najispravnija. Nažalost, žene u našoj zemlji vrlo često su stavljane na stub srama - okrivljene da je slučajna trudnoća njihova krivica. - No danas, odnos prema prekidu trudnoće doživljen je kao diskriminisan čin u kome se žene optužuju da nisu vodile računa. Da su nepromišljeno stupile u odnose, da se nisu pazile i slično. Seksualnost, pravljenje dece ili začeće je proces 49


O TOMe Se PRIčA u kome učestvuje dvoje ljudi. Oboje podjednako moraju preuzeti odgovornost za takav čin. Ne može se neplanirana trudnoća prebacivati ženi, a da muškarac ostane po strani. Ovde se, naravno, već otvara možda najključniji koren problema, a to je informacija o seksualnosti, o planiranju porodice, korišćenju adekvatne kontracepcije, znanja o polnim i prenosivim bolestima i slično. I ovo je pitanje i za ženu i za muškarca. To je intimno pitanje koje mora postati transparentno na nivou edukacije i znanja kome trebaju da teže seksualno aktivne osobe. Zato nisu neuobičajene brojke o mladim tinejdžerkama koje iz neznanja ulaze u ozbiljne probleme među kojima je i nedozvoljena trudnoća priča psihoterapeut Paunović. Zbog svega toga, veoma je važno razumeti da je u ovoj priči zapravo zatajila porodica na nivou informacija. - I zajednica takođe. U školama nema edukacije na temu seksualnosti. Ova tema i dalje izaziva stid kod mnogih roditelja, koji verovatno misle da je njihovo dete savršeno i dobro, te da mu to ne pada na pamet. Zaboravljamo da biologija čini svoje. Nju ne možemo zaobići. Ali ako znamo kako ona deluje na naše telo i kako možemo da rešavamo neke situacije, biće manje problema zvanih abortus, zaraza, sterilnost i slično - priča naša sagovornica.

bez abortusa više dece? Psihoterapeut Marina Paunović dodaje i to da ukidanje, odnosno zabrana abortusa ne bi povećala broj dece. - Ne bih povezivala manji broj dece sa abortusom. To je prilično surova konstatacija koja bi prisilila mlade ljude na nešto na šta nisu spremni. Neželjeno, odbačeno, zlostavljano ili zanemarivano dete postaje još veći problem. Uostalom, pune su danas novine vesti o bačenim bebama sa terase, prebijenim bebama zato što plaču, ostavljenim bebama na pragovima ili bačenim u kontejnerima ili na đubrištu.

To su veoma teške priče. Podsetimo se nedavno majke koja je sa troje dece došla iz Smedereva u Beograd i u taksiju ostavila svoju bebu. Mislim da je važno diskutovati o pravima žene i pravima muškaraca da izaberu načine formiranja svojih porodica. Moramo imati na umu težak kontekst naših života u Srbiji. Nemanje sredstava, siromaštvo, beda, istrošenost i odsustvo iz porodica. Sve ono što život svakome čini težim i komplikovanijim - kaže psihoterapeut Paunović.

Odnos prema prekidu trudnoće doživljen je kao diskriminisan čin u kome se žene optužuju da nisu vodile računa. Da su nepromišljeno stupile u odnose, da se nisu pazile i slično - kaže Marina Paunović, psihoterapeut 50

Važna je edukacija Potrebno je pomoći porodicama da adekvatnije planiraju svoju porodicu i to kroz davanje saveta ili edukacijom o načinima i sredstvima planiranja. O kontracepciji, kao i o rizicima vantelesnih pokušaja. - Pomozimo parovima da podjednako podele odgovornost u tom planiranju. Ovo nije samo problem i izbor žena. Muškarac iz Smedereva je rekao svojoj ženi: “Ne vraćaj se u Smederevo sa bebom. Ne znam kako ćeš to da rešiš”. Takva žena je sama i očajna. Mora da donese tešku odluku. Smanjićemo abortuse koji, činjenično, ugrožavaju ženi zdravlje, ako učinimo na edukaciji, na savetovanju i informisanju o načinima čuvanja i planiranja poroda. Posebno treba istaći one žene koje zbog medicinskih razloga moraju da prekinu trudnoću. O tome ne treba uopšte ni pregovarati. Rađanje bolesnog deteta, ako ste o tome informisani na početku trudnoće, www.originalmagazin.com


KAKVO JE STANJE U DRUGIM ZEMLJAMA 1

hRVATSkA

nakon sticanja nezavisnosti 1991. godine, u Hrvatskoj je na snazi ostao zakon iz vremena sfr jugoslavije - legalan je do desete nedelje trudnoće. Lekarima je na raspolaganju i prigovor savesti, odnosno pravo da odbiju da izvrše abortus ukoliko se to protivi njihovim moralnim ubeđenjima. Aktivistkinje i stručnjaci procenjuju da više od polovine hrvatskog medicinskog osoblja to pravo i koristi. u Hrvatskoj se svake godine u maju organizuje „Hod za život“ protivnika abortusa, ali i „Hod za slobodu“ pristalica abortusa.

2

rizik da žena može umreti ili slično, situacije su koje će opravdati prekid trudnoće bez dileme - pojašnjava Marina Paunović.

Odgovornost Svako po pitanju abortusa mora da preuzme odgovornost. Ali ne samo u njegovom činu, već i u mnogim nečinjenjima a da do njega dođe. - Od osobe, para, porodice i zajednice. Ako smo preduzeli sve mere dobrog planiranja edukacije i informacije koje bi se dobijale na svakom koraku, na koji način može osoba da se čuva i kako da planira svoju porodicu. Mora se poštovati ličnost i njegovo intimno pravo na izbor da li želi da ima decu. I koliko dece može da ima prema uslovima u kojima živi. Uvedimo obavezne programe i edukacije i pomozimo da se žena oseća dostojanstveno u planiranju deteta. Uključimo muškarce i dajmo im odgovornost u ovom procesu. Dajmo i njemu mogućnost da brine o ženi, te da rađanje i pravljenje porodice nije samo ženin zadatak. Tada će se abortus primenjivati samo u opravdanim i medicinskim uslovima, deca će biti željenija, svako će moći prema svojim potrebama i sposobnostima da planira porodicu i u istoj da uživa - zaključuje naša sagovornica. l ORIGINAL

bOSNA I heRCeGOVINA

u republici Srpskoj je 2008. godine donet Zakon o uslovima i procedurama prekida trudnoće, dok se u Federaciji bosne i Hercegovine i dalje primenjuje Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće, nasleđen još iz vremena SFrj. Žena je ta koja odlučuje o svojoj trudnoći, dok legalnim abortusom vlasti smatraju prekid trudnoće do desete nedelje.

3

MAkeDONIJA

u odnosu na Hrvatsku i biH, u Makedoniji je situacija malo drugačija. naime, 20013. godine donet je zakon da žene moraju pismeno da zahtevaju abortus nakon savetovanja sa lekarom tokom kojeg se trudnici pokazuje fotografija fetusa i ultrazvuk kucanja srca.

4

CRNA GORA

u crnoj Gori je abortus dozvoljen do desete nedelje trudnoće, međutim, u ovoj zemlji postoji još jedan problem. Žene se odlučuju na ovaj potez najviše zbog pola deteta.

5

POlJSkA

Poljska ima jedan od najstrožih zakona o abortusu. Pooštreni zakon su predložile grupe građana i prema njemu abortus bi bio zabranjen čak i u slučaju da je fetus smrtno bolestan i da ima daunov sindrom. Abortus bi i dalje bio dozvoljen u slučaju da je ugrožen život žene ili ako je trudnoća rezultat silovanja ili incesta.

51


bUdi inovaTivan

53,4

CAR JE GO

I TO JE SADA DOBRA STVAR!

Tekst: Maša Milojković Foto: Profimedia

Uticaj na društvenim mrežama, ekološka osvešćenost i osobenost ispoljena kroz specifičan modni stil tri su najzastupljenija trenda, gotovo zahteva modernog doba, a sada su objedinjena u najnovijem izumu - virtuelnoj odeći. 52

miliona dolara su samo prošle godine potrošili fanovi video-igara da bi obukli svoje avatare u željene autfite

O

vaj patent gradi influensere, dok istovremeno oni grade njega. Caka je u tome što, iako digitalna odeća nije nedostižna čak ni onima sa prosečnom debljinom novčanika, bili uticajni na društvenim mrežama ili ne - ako ste krenuli u prodavnicu, morate da odenete pravu garderobu. Kako ovo zapravo funkcioniše? www.originalmagazin.com


Modna industrija odgovorna je za oko 10 odsto svih emisija gasova koji proizvode efekat staklene bašte, a ne treba zaboraviti ni zloupotrebu radne snage u zemljama trećeg sveta

Jedan komad odeće iz linije koju je još u novembru lansirao skandinavski „Carlings“ košta između 10 i 30 dolara. Sva odeća je univerzalne veličine i uniseks. Kupac pošalje svoju sliku prodavcu, a oni bukvalno montiraju da izgleda kao da je obukao ono što želi. I zaista izgleda toliko uverljivo da će vas neko zasigurno pitati gde ste kupili te pantalone. Međutim, iako digitalna odeća deluje kao neobičan koncept, zapravo nije nov, samo je sada primenljiv na - ljude. Do sada su igrači video-igrica birali kako će da odenu svoje avatare, a samo prošle godine na to su utrošili neverovatnih 53,4 miliona dolara! Igra „Kim Kardashian: Hollywood“, koja omogućava korisnicima da svoj avatar obuku u modele Roberta Kavalija, Belmejna i Karla Lagerfelda, generisala je više od 240 miliona dolara u prodaji od svog lansiranja 2014. godine, podaci su koje navodi „Vogue Business“. Sama činjenica da „Vogue“ komentariše ovu pojavu govori o njenom značaju, a koliko se brzo razvijaju modni noviteti objašnjava upravo to što je postojanje dizajnerske digitalne odeće već dovelo do toga da ljudi iz modne industrije garderobu koju nosimo u stvarnom svetu nazivaju - analognom. „Dizajneri proizvode vrlo realistične, isključivo digitalne kolekcije odeće, a ljudi to kupuju“, gotovo u neverici pišu autori „Vogue Businessa“. Iako je skandinavski brend „Carlings“ prvu kolekciju rasprodao u roku od nedelju dana, „Vogue“ nalazi zamerke ovoj inovaciji koja fluktuira između modnog i tehnološkog univerzuma: dizajneri nisu dovoljno obučeni za 3D modelovanje, uzorke materijala teško je konvertovati u 3D, i uopšteno, ovakve tehnologije su tek u začetku. Ipak, neophodna je određena doza strpljenja. Procenjeno je da će biti potrebno minimum pet do deset godina da na digitalnu odeću počnemo da gledamo kao na ORIGINAL

1,7

nešto uobičajeno i da je u skladu sa tim i koristimo. Do tada, virtuelni krojači imaju pune ruke posla, o čemu svedoči činjenica da je za dizajniranje jednog modela virtuelne odeće potrebno nekoliko nedelja, a da bi se krenulo u ovaj poduhvat, on mora da donese zaradu od barem 25.000 dolara. Zašto je digitalna odeća važna? Sve što učinimo ostavlja nekakve posledice po okruženje, pa čak i ono što oblačimo ima i te kako jak uticaj na ekologiju. Sada taj negativni uticaj po okruženje možemo da izbegnemo, ali samo u domenu društvenih mreža. Neka istraživanja su pokazala da milenijalci najčešće odeću kupuju zarad slikanja svojih stajlinga i boljeg prezentovanja na društvenim mrežama. Veliki broj odevnih komada, zbog toga, obuku samo jednom i uvek kupuju novo, jer norme koje su postavile društvene mreže zabranjuju ponavljanje kombinacija. A već je poznato da je modna industrija jedan od najvećih zagađivača prirodne sredine. Dakle, zbog želje i potrebe da se što bolje pokažemo na društvenim mrežama, mi uništavamo prirodu. I ta potreba stalno raste, zbog čega priroda sve više trpi. Izraženo u brojkama, profit modne industrije povećao se za 4,5 procenata u odnosu na 1,7 triliona dolara zarađenih u 2018.

triliona dolara iznosio je profit modne industrije u 2018, a trend govori da će taj broj ove godine biti veći za 4,5 procenata

godini, pokazalo je istraživanje analitičara kompanije „McKinsey and Co“. Mnogo trošimo na krpice, a to nas na duže staze košta još više, jer je modna industrija odgovorna za oko 10 odsto svih emisija gasova koji proizvode efekat staklene bašte, proizvodi ogromne količine otpada i zagađenja. Ne treba zaboraviti ni zloupotrebu radne snage u zemljama trećeg sveta, koja podrazumeva izrabljivanje, potplaćenost, ekstremno loše radne uslove, kao i dečji rad. Ko bi rekao da ona suknjica koja je donela tako mnogo lajkova na Instagramu može da uzrokuje toliko štete? U skladu sa takvim stanjem stvari, moderna tehnologija pronašla je način da zaobiđe sve ove negativne uticaje, a da i dalje izgledate lepo na fotkama koje šerujete, tako je iznedrila rešenje i za ovaj eko-modni problem. Virtuelna odeća je super za fotkanje i Instagram, a ne ostavlja nikakav karbonski otisak. Ali činjenica je i da služi isključivo samopromociji, građenju utiska o ličnom brendu i da vas nikakva digitalna jakna neće zaštititi od hladnoće ili kiše - mada, budimo realni, kada smo poslednji put odabrali neki odevni komad zato što je udoban, a ne zbog izgleda? l Biće potrebno minimum pet do deset godina da na digitalnu odeću počnemo da gledamo kao na nešto uobičajeno i da je u skladu sa tim i koristimo

53


rUbriKa

54

www.originalmagazin.com


rUbriKa

ORIGINAL

ZNAMO ŠTA ĆETE RADITI OVE JESENI!

ORIGINAL MAGAZIN i INSTITUT SERVANTES vas pozivaju da učestvujete u kreativnoj akciji “Ah, ta Španija!” Šta treba da uradite? Postanite naš bloger na BLOG platformi www.originalmagazin.com, napišite tekst - nadahnuto, kreativno, inspirišuće - zašto baš želite da posetite Španiju, šta tačno i gde tačno. Uz #putopis i prateći uputstva za objavljivanje bloga na našoj stranici. DVA najkreativnija autora prema glasovima posetilaca moći će da upišu kurs ŠPANSKOG JEZIKA u INSTITUTU SERVANTES u Beogradu! Pratite naš sajt za više informacija!

OR

IG

IN

Institut Servantes u Beogradu je kulturni centar Vlade Španije. Svi profesori Instituta Servantes su specijalizovani predavači španskog kao stranog jezika koji uživaju u svom radu. Profesori koriste najsavremenije tehnologije i metode u nastavi u skladu sa normama Saveta evrope. Primarni cilj 54

AL

¿QUÉ TAL?

je komunikacija na španskom jeziku od prvog dana nastave. na časovima se stvaraju situacije u kojima se jezik upotrebljava u realnim okolnostima. Upis se vrši u Administraciji instituta Servantes (Čika Ljubina 19) tokom upisnog roka. l www.originalmagazin.com


bUdi inovaTivan

MORATE BITI LUDI

Da nikaDa

Nedavno je gost beograda, povodom konferencije world.Minds, bio jedan zaista fascinantan svetski um Ričard Brauning, inovator, kog mediji često nazivaju i „Ajronmenom iz stvarnog života“. Tom prilikom izveo je performans na Adi, gde su svi okupljeni prisustvovali i ostali oduševljeni njegovim letom iznad Savskog jezera u mlaznom odelu koje je upravo brauning izumeo. kasnije, o svojim uspesima, pokušajima i promašajima pričao je za magazin Original.

NE SUMNJATE

U SEBE Tekst: ivana Stanišić bokić Foto: Profimedia.rs.

ORIGINAL

55


bUdi inovaTivan

b

rauningovo odelo pokreće jedan veliki motor i šest malih mlaznih motora pozicioniranih na njegovim rukama, pomoću kojih upravlja. Odelo ima 1.000 konjskih snaga i troši četiri litra mlaznog goriva A-1 u minutu, istog onog koje koriste borbeni i komercijalni avioni. Ovo je 80. put da leti u ovom odelu, a Srbija je 26. država u kojoj je prezentovan ovaj jedinstveni izum. „Sve ovo je počelo kao nemoguća misija, a danas ste upravo videli čoveka koji leti. Veoma sam uzbuđen što sam Beogradu mogao da predstavim svoj izum. Odelo sam razvio iz zabave i strasti, ali ko zna, jednog dana možda bude imalo praktičnu primenu. Za sada je vrlo neekonomično, troši mnogo goriva, previše je bučno i pomalo opasno. Nije baš prevoz kojim ćete ići u prodavnicu i voditi decu u školu. Ali, ako pogledamo unazad kroz istoriju, setimo se kakvi su bili prvi automobili: bučni, prljavi i trošili su mnogo goriva. Tako da, nikad se ne zna. Za sada uživamo i dobro se zabavljamo. Osećaj dok letite u početku je nestvaran, kao da sanjate da letite. Ali nakon nekoliko letova postaje kao 56

vožnja bicikla. Sačekate da se motori malo zagreju, podignete ruke i u vazduhu ste. Ne razmišljate o tome kako letite, već kuda želite da odletite”, rekao je osnivač startap kompanije „Gravity“, koji je otkrio i da u skorijoj budućnosti planiraju da organizuju trke u mlaznim odelima - nekoliko pilota trkaće se u ovim odelima i istovremeno izbegavati prepreke u vazduhu. Ričard Brauning, nekadašnji ultramaratonac i pripadnik rezervnih snaga britan-

skih marinaca, izumeo je ovo odelo teško oko 35 kilograma sa punim rezervoarom, a kada je bez goriva teško je oko 30 kg i zahvaljujući njemu sa punim rezervoarom može da leti oko četiri minuta. Ipak, priznaje da ovaj proces nije bio lak, niti je sve išlo kako je želeo. - Odbacio sam sve smernice kada sam počeo da dizajniram odelo. Jednostavno sam krenuo, grešio, ispravljao greške, i na kraju sam postigao ovo. Prvi let mi je trajao samo

Zdrava doza skepticizma je neophodna da biste nastavili da tražite najbolji put za pretvaranje svoje ideje u realnost www.originalmagazin.com


najnovija verzija brauningovog mlaznog odela košta 440.000 dolara

šest sekundi, tako da vam to pokazuje da nije baš sve išlo glatko. Ovaj izum nimalo nije jeftin, pa tako najnovija verzija odela košta 440.000 dolara, a Brauning kaže da njegov izum nije za široku proizvodnju. Ipak, za retke klijente koji prođu njihovu obuku, spremni su da prilagode Jet Suit.

Odbacio sam sve smernice kada sam počeo da dizajniram odelo. Jednostavno sam krenuo, grešio, ispravljao greške, i na kraju postigao ovo.

mnogi vas opisuju kao ajronmena iz stvarnog života. A kako biste vi sebe opisali? - Opisao bih sebe kao nekog ko je veoma radoznao prema svetu i ne plaši se da se udubi u one oblasti koje mnogima deluju nemoguće. A sve to iz zadovoljstva i radosti koje osetite kada u malom broju slučajeva stvorite nešto što zapravo radi, uprkos tome što je delovalo da se to nikada neće desiti. Taj osećaj, gotovo detinje uzbuđenje, veliki je deo onog što me pokreće svakodnevno, kao i celu našu kompaniju. Kao sportista, marinac, inovator, preduzetnik i govornik - smatrate li da je multipotencijalizam uvek pozitivna stvar, ili nas nekada sprečava da se fokusiramo? - Mislim da veliki broj ljudi, uključujući mene, interesuju razne stvari na svetu, i uvek su otvoreni da istražuju različite oblasti, razvijaju svoje ideje. Mislim da brojni benefiti proizlaze iz toga da se uzme inspiracija iz jedne oblasti, i kroz tu lupu se pogleda nešto potpuno drugo, i tako se otkriju novi načini, jer su nove perspektive izuzetno dragocene - to je upravo ono kako „Gravity“ funkcioniše. I mislim da se upravo tu rađa prava kreativnost, kada nađeš način da premostiš jaz. Tako, siguran sam da mi je to što nisam bio samo laserski fokusiran inženjer potpuno okrenut nauci, veoma pomoglo da sa „Gravity Industries“ uradim ono što smo uspeli tokom poslednje dve godine - ne samo patentiranje našeg Jet Suita. da li ste i u jednom trenutku pomišljali na to da bi vaša ideja mogla da propadne? ORIGINAL

- Naravno! Svaki preduzetnik, svaki inovator, dizajner proživljava sumnju u sebe redovno. Mislim da morate biti prilično ludi da biste bez ikakve sumnje pristupali svakoj svojoj ideji i u potpunosti verovali da će ona uspeti. Zdrava doza skepticizma je neophodna da biste nastavili da tražite najbolji put za pretvaranje svoje ideje u realnost. Da li je vaš plan i da li je moguće da jednog dana ono postane pristupačnije? - Jeste, ali ne inkliniramo ka tome. To je skoro kao Formula1 – nije nam sada cilj da ga koristi mnogo ljudi, jer upravljanje ovim odelom zahteva razumevanje i znanje kako bi bilo bezbedno. Umesto toga,

fokusiramo se na naš International Race Series i nestrpljivo čekamo svakog ko je voljan da nam se pridruži. Koja je najveća satisfakcija koju nosi vaš posao? - Mislim da su najbolji delovi zapravo radost, energija, strast i ona istinska iskra koju vidite u ljudima širom sveta kada vide čoveka kako leti ka njima - posebno to vidite u očima dece. Možete li nam reći nešto o ostalim inovacijama na kojima trenutno radite? - Brojne nove verzije Jet Suita, posebno smo posvećeni razvijanju krila. l 57


bUdi Uspešan

MARIJANA VELJOVIĆ

Autoritet se stiče znAnjem

s

cena prva: Prokuplje. Godina 2009. Prvi fjučers koji sam sudila. Teren broj tri do reke. Igrala je neka teniserka iz Bugarske. Nje se sećam. Protivnice ne. Scena druga: Moj prvi ATP meč. Godina 2010. Doha. Scena treća: Prvo grend slem finale. Januar 2018. Finale Australijan opena. Voznjacki - Halep. Scena četvrta: Finale Dejvis kupa. Novembar 2018. Igrali su Francuzi i Hrvati u Lilu. „Tvrdim da se odricanje, učenje, rad, konstantno učenje na kraju isplate. Bitan faktor u uspehu je i sreća. I naravno, Božja volja. Ali prvenstveno sve zavisi od želje da u nečemu uspete - počela je priču Marijana Veljović za Original. Odmalena je, kako kaže, zaražena tenisom. Bavila se belim sportom, a onda je reket zamenila stolicom pored linije. I sada ima najbolje mesto na mečevima. „Te 2008. sam igrala tenis za fakultet. Na jednom od tih takmičenja trebalo je da se obavi žreb, prijavila sam se da izvučem kuglice, a u pomoć mi je prišao jedan momak iz Beograda. Pitao me je zašto ne upišem školu

Od najniže do najviše stepenice. Sve za devet godina. Bez preskakanja koraka, Marijana Veljović, rođena Kragujevčanka, stigla je do zvanja jednog od najboljih teniskih sudija sveta.

Tekst: jelena Medić Foto: Profimedia.rs

58

www.originalmagazin.com


„Novaku želim da na svakom narednom grend slemu igra za pehar i da ga osvoji. A ja ću da sačekam da sudim muško finale, nije mi teško“

za sudije kada već toliko volim taj sport. Ideja mi se svidela, poslušala sam ga i u školi bila među najboljima, ako ne i najbolji kandidat te godine. Šansu sam dobila već na proleće 2009. kada sam sudila prvi fjučers u Prokuplju.“ Od zarađivanja džeparca dok je bila student, stigla je do zvezda. I prilike da sudi finala grend slemova i Dejvis kupa. „Nagrađena sam za sve ono što sam uložila u sebe. Generalno, mislim da smo mi sa Balkana vrlo talentovani za sport, nosimo taj pobednički mentalitet i inat u sebi koji nam dosta pomažu. Mislim da na pravi način shvatamo da će uloženi trud biti nagrađen. I zahvalni smo na prilici da se dokažemo.“ Pored nje, Balkan je dao još jednog vrhunskog sudiju - Mariju Čičak iz Hrvatske. „Ona me je uvek podržavala. Kada sam prvi put otišla u Melburn, bila mi je cimerka. Tada nije bila ovo što je sada, ali uvek je bila maksimalno otvorena i opuštena sa mnom. Takva je i dan-danas. Nije samo Marija bila ta koja me je podržala, već su i svi ostali bili veoma fini. Moj uzor je Karlos Ramos, bio mi je jedan od predavača u školi. Dosta sam od njega naučila i uvek je bio spreman da mi pomogne.“ Iako iza sebe ima značajne poslovne uspehe, u žiži javnosti se našla posle finala Dejvis kupa održanog u novembru. Ipak, uz osmeh priča da joj ne prija tolika medijska pažnja. „Ne volim preterano da se eksponiram. Ako je to u svrhu promocije mog posla, lepo je da se o tome priča. Ali bilo kakva

ORIGINAL

druga pažnja, jednostavno mi ne prija. Znam da su intervjui i pojavljivanje na TV-u, prisutnost u novinama sastavni deo posla, ali volela bih da je to u doziranoj meri.“ Na pitanje da li je lako biti autoritet teniserima i teniserkama, Veljovićeva ističe: „Nije nimalo. On se stiče znanjem, onim što pokažete na terenu. Igračima je jako bitno da pokazujete poštovanje prema njima i oni tada poštuju vas. Vrlo je bitno da razvijete taj osećaj i da ne reagujete na prvu. Da ostavite prostora pola sekunde ili sekundu da biste bili sigurni da li je lopta unutra ili ne. Možda deluje mnogo kada kažete da sačekate sekundu, ali mozak vam se istrenira na takve situacije.“

NeMAM PReDUVeReNJA O IGRAČIMA Veljovićeva ističe da nema nikakva predubeđenja o glavnim akterima teniskog meča. - nikada ne izlazim na teren a da sam prethodno razmišljala o igračima i njihovom ponašanju. Već i mi sami znamo ko je kakav na terenu, ko je kakav gubitnik, ko gubi živce lakše, a ko ne. Tako da ja nemam tenisere ili teniserke kojima ne volim da sudim. jednostavno, koncentrišem se pred meč, sednem u stolicu i onda pustim da meč ide svojim tokom.

Kao mala sa oduševljenjem je pratila mečeve Monike Seleš, ali kaže da sada tenis više ne gleda kao navijač. „Sada nemam tu vrstu uzbuđenja već gledam kao posao i tako učim. Iskreno, gledam i snimke mečeva kada se desi neka situacija na meču za koju nisam bila sigurna kako da odreagujem. Volim da pogledam, volim kada uočim grešku. Volim i oko sokolovo jer poenta i jeste da nema grešaka. Ako sam sto posto sigurna u odluku, onda sam vrlo smirena kada igrač traži čelindž, a ako nisam sigurna sto posto, onda se trudim da dok čekam odluku razmišljam o nečemu drugom.“

Pristup prema najvećim imenima svetskog tenisa drastično joj se promenio u odnosu na to kako je gledala Moniku Seleš. „Uopšte se nešto ne oduševljavam što stalno viđam sve te megazvezde. Bila sam presrećna kada sam prvi put prošla kroz kapije Vimbldona, ali to je moj omiljeni turnir. Tada sam pomislila: „Vau!” Drugi put kada sam rekla naglas: „Bože, gde sam ja?” bilo je kada sam prvi put kročila na „Artur Eš”, najveći teniski stadion na svetu. Zahvalna je životu, Bogu, sudbini, što je baš ona dobila šansu da radi ono što voli. “Nadam se da će 2019. biti još bolja. Radila sam naporno, usavršavala se i nadala da ću za sve to biti nagrađena. I jesam bila. Imala sam želju da sudim finale grend slema, uspela sam. Želela sam finale Dejvis kupa i to sam ostvarila. Ostaje jedino još to muško finale na grend slemu, ali i to će se, nadam se, ostvariti. To je sledeća želja.“ Smejemo se i kažemo da će možda još nekoliko godina morati da čeka na ostvarenje želje. „Znam da ciljate na Novakove uspehe i na to što često igra finala. Ja mu od srca želim da na svakom narednom grend slemu igra za pehar i da ga osvoji. A ja ću da sačekam, nije mi teško“, zaključila je Marijana kroz osmeh. l

59


bUdi Uspešan daniela ivanova

Kada se taKmičiš sa sobom, pobeđuješ sopstveni ego Žena na visokoj poziciji nije česta slika, posebno ukoliko je i mlada, a to nije slučaj samo kod nas. Ipak, Daniela Ivanova izborila se za svoju šansu i nema nameru da je ispusti

Tekst: ivana Stanišić bokić Foto: viber kspert je za razvoj poslovanja, sa više od šest godina iskustva u startap tech industriji. Diplomirala je kao jedan od najboljih studenata na Univerzitetu u Hagu, nakon čega je u Americi specijalizovala Digitalne marketinške strategije na New York Uni-

e

60

versity. Radila je u Berlinu kao marketing menadžer SouncClouda, ali se, prateći svoj avanturistički preduzetnički duh, vratila u Bugarsku i radila na razvojima startapa. Sada je direktorka razvoja Vibera za centralnu i istočnu Evropu i za nju je ovaj posao, kako kaže, bio poseban izazov. Aplikacije koje nam omogućavaju da komuniciramo sa bilo kim bilo kada potpuno besplatno olakšale su život korisnicima, ali i otežale mobilnim operaterima. Jedna od tih aplikacija, Viber, omiljena je na ovim prostorima-nalazisena90odstopametnihtelefona u Srbiji, dok je broj korisnika u celom svetu premašio neverovatnih milijardu. Zato smo

razgovor sa Danielom počeli o tome šta, sa takvim brojkama, predstavlja najveći izazov. "Ovaj broj je zaista fascinantan, a još je bolje što on stabilno raste. Sada naš najveći izazov ostajekakodanađemonačindastimulišemo nove korisnike da postave Viber na svoj ekran kaojednuodčetiriaplikacijekojenajvišekoriste.Uistovreme,konstantnoradimonatome da korisnicima pružimo smislen sadržaj i da im omogućimo takve usluge u okviru naše aplikacije, koje će im korišćenje učiniti praktičnijim, korisnijim i produktivnijim, kako bi svakodnevno dobijali informacije koje su im značajne. U tom smislu, stvaramo i više mogućnosti za partnere i brendove, koji žele da www.originalmagazin.com


promovišu svoje usluge toj ogromnoj publici tako što će razviti proizvode nove generacije koji će pružiti 360 stepeni marketinških rešenja i ispuniti sve želje i potrebe tržišta. U isto vreme, ulažemo mnogo truda u konstantno unapređenje naše osnovne usluge za razmenu poruka, omogućavajući korisnicima sa bilo koje tačke sveta da se povežu sa porodicom, prijateljima, istomišljenicima i ljudima sa kojima dele iste interese i strasti." gde vidite sebe i svoju karijeru za pet godina? - Primarni cilj kompanije Rakuten Viber u narednih pet godina ili manje je da postanemo jedna od četiri najčešće korišćene i omiljene aplikacije na smartfonima naših korisnika. Ako za to vreme možemo da ga učinimo još korisnijim, pružimo vrednije usluge našim korisnicima, omogućimo im da ispune svoje potrebe unutar Vibera, da ne moraju to da obavljaju u okviru nekoliko različitih aplikacija, onda verujem da smo ispunili najvažniju viziju. Verujem da je to što nas pokreće zapravo suština budućnosti naše aplikacije - besprekorno, prilagođeno, korisno i efikasno korisničko iskustvo, koje u isto vreme garantuje 100 odsto privatnosti svojim korisnicima. Iz lične perspektive, još vidim sebe da radim u tehnološkoj industriji, donoseći inovacije i razvojne modele koji će napraviti pozitivnu promenu u našem svakodnevnom životu. :-) U svetu gde se sve što se desi objavljuje na mrežama i svačija privatnost je ugrožena, verujete li da ljudi u vašoj posvećenosti privatnosti korisnika vide svoje sigurno mesto? da li je to tajna uspeha vibera? - Godina 2018. otkrila nam je tužnu istinu da mnoge platforme koje koristimo svakodnevno zapravo ne smatraju našu privatnost prioritetom. Štaviše, pokazalo se da su globalni društveni mediji i tajkuni za razmenu poruka višezainteresovanizarazmenuličnihpodataka svojih korisnika sa trećim stranama kako bi od toga profitirali, a ne da bi štitili njihova prava na privatnost. Sa druge strane, nasuprotovimdogađajima,Viberjedokazaosvoju posvećenost čuvanju poruka i poziva naših korisnika potpuno privatnim i svakodnevno ulažemo brojne resurse da bismo održali to obećanje. Drago mi je da mogu da kažem da je sva kriza u industriji dovela do otvorene diskusije o važnosti privatnosti kao stubu slobode ljudi i ponosni smo što nam naši korisnici pružaju poverenje kada su u pitanju njihovi digitalni životi. U vreme masovnog nepoštovanja privatnosti, mi smo održali poslovni model koji nam omogućava da u isto vreme ORIGINAL

Beskorisno je da žene budu na visokim pozicijama u korporacijama ako kompanije ne podržavaju radnu kulturu gde one mogu da se razvijaju i budu uspešne monetizujemo i razvijamo našu aplikaciju, bez potrebe za kršenjem osnovnih ljudskih prava, a to je nagrađeno širom sveta. Kadagovorimootajniuspeha-veomaste mladi, a veoma uspešni. Šta biste rekli da je bilo odlučujuće da se to desi? - Rekla bih da sebe smatram veoma srećnom osobom, jer je moj profesionalni život u skladusaličnimuverenjimakadajerečotehnologijiinjenomdruštvenomuticaju.Oduvekme je veoma zanimala tehnologija, a ova strast me je navela da svoju karijeru gradim u Viberu, gde mogu da se razvijam profesionalno. Mi smo relativno mali tim, a uspeh se može definisatikaoprilikadadoprinesemorazvoju proizvoda koji donosi pozitivne promene - nije stvar u tituli, već u brojnim odgovornostima, a da se istovremeno osećate kao da u svom polju pravite značajnu razliku. gledate li na konkurenciju kao na pretnju ili na motivaciju za napredak? - Konkurencija je veoma moćno gorivo za motivaciju, a motivacija je pokretačka snaga

svih akcija određenog biznisa. Ipak, verujem da najjači podsticaj dolazi od nastojanja da oni koji su vam dali poverenje budu zadovoljni, a ne da pobedite konkurente. Želja za uspehom koji će nadmašiti konkurenciju je nešto veoma stimulativno i samim tim vrlo uobičajeno, ne samo u biznisu, već i u sportu i različitim takmičenjima koji podrazumevaju pobednike i nagrade. Ipak, ono što radimo u Viberu je da pokušamo da se takmičimo sa sopstvenim dostignućima podizanjem sopstvene lestvice. Prema mom mišljenju, stalna borba za pobeđivanje sebe pomaže vam da pobedite ego i ne dozvolite mu da vas on pokreće, već da sledite sopstvene ciljeve. Konkurencija je dobra i držanje na oku je obavezno kako biste ostali u toku sa onim što se dešava u okruženju, ali ako postanete previše opsednuti pobeđivanjem na svakom mogućem mestu, može vas odvratiti od vaše vizije. Svaka kompanija ima sopstvene stubove za praćenje i postizanje. Broj žena na liderskim pozicijama je kritično nizak iako mnoge studije pokazuju da liderke imaju pozitivan uticaj na učinak kompanije, a svega pet odsto žena je na poziciji direktora među 500 najuspešnijih kompanija sveta. Šta je potrebno da se to promeni? - Stvaranje većih šansi za žene kreće od stvaranjainkluzivnijegokruženja.Građenjeosnova za ravnopravnost polova na radnom mestu i kreiranje okruženja gde žene mogu da preuzimaju liderske pozicije jesu nosioci promene statistike kada je reč o ravnopravnosti u menadžmentskim rolama. Potpuno je beskorisno zapošljavati žene na visokim pozicijama u korporacijama ako kompanije ne podržavaju takvu radnu kulturu gde one mogu da se razvijaju i budu uspešne. l

Sebe smatram veoma srećnom osobom, jer je moj profesionalni život u skladu sa ličnim uverenjima kada je reč o tehnologiji i njenom društvenom uticaju

61


bUdi UmeTniK

ANđeLA JANKOVIć

ILUSTRUJEM ONO ŠTO MI LEŽI NA DUŠI Tekst: ana kalaba Foto: Milan ilić

Prvi Ilustrofest u beogradu skrenuo je pažnju na regionalnu scenu i predstavio nam neke od najboljih, najkreativnijih, najduhovitijih, najtalentovanijih, najangažovanijih ilustratora koji svojim delima tumače i komentarišu našu aktuelnu stvarnost. Među njima se našla i Anđela Janković, kao najmlađa dobitnica nagrade Ilustrofesta, i to u kategoriji Lični projekti, gde je bila i najveća konkurencija. nđela ima 21 godinu, studentkinja je Fakulteta primenjenih umetnosti, na smeru Grafički dizajn. - U priču s ilustracijom sam ušla tako što sam u slobodno vreme crtala sebe i onda videla da se to sviđa ljudima. Krenula sam spontano da radim za neke časopise, pa su sa mnom kontaktirali iz “Le Monde diplomatique” i za njih sam uradila nekoliko ilustracija. Nisam imala neki razvijen stil, ali im se svideo način na koji vidim neke političke teme. Sada uglavnom radim za neke časopise, ali još sam na početku i nisam u nekoj ozbiljnoj poslovnoj priči jer

A

62

mi je fakultet na prvom mestu - objašnjava Anđela u razgovoru za Original. Ipak, njena nagrađena ilustracija „Devojka ispred laptopa“ nije bila naručena. Radila ju je za sebe i - po sebi. - „Devojka ispred laptopa“ je jedan od radova koji nastaju kad imam potrebu da se poigram sa nečim, perspektivom, bojama, situacijom, i onda slika samo izađe iz mene. Prikazala sam sebe, kao i na većini mojih ilustracija. U ovom slučaju, ja sam ta devojka ispred laptopa, koju samo njegova svetlost obasjava, a iznad njih su zvezde. To je ta romantična scena sastanka sa laptopom gde nas dvoje sedimo na krevetu i zvezde sijaju, ja se osećam lepo jer je on tu, samo on je uvek tu za mene, i šta će mi ljudi... Cela ta scena mi je samo pala na pamet i rekla sam: hajde da odradimo taj dejt. Kako se osećaš kad tako pustiš ilustraciju iz sebe, a usput se i našališ na svoj račun?

- Ako sam zadovoljna radom, posle dođe taj osećaj rasterećenosti. S druge strane, desi se da ja nešto hoću da kažem, ali usput sve ode u nekom drugom pravcu. I tad ili završim ilustraciju, ali nisam oduševljena, ili odustanem jer sam se pogubila na tom putu, dešava se i to. Često mi neke banalne stvari padaju na pamet i bude mi zanimljivo da nađem način da ih kroz ilustraciju prikažem. Nekako sve to intuitivno dođe, nije da ja sednem da razmišljam. Koje teme te najčešće dotaknu na taj način? Šta te inspiriše? - To su situacije s kojima se susrećem svaki dan i koje ostavljaju utiske u nekom zabačenom delu mozga, da bi se u nekom momentu nakupile i izbile kroz crtež. Obično su to neke stvari koje smetaju ili leže na duši, to nisu čak ni problemi, to su konstatacije, ili jednostavno nešto što me intrigira i ne bude mi dovoljno samo da razmišljam o tome, već imam potrebu da predstavim drugim ljudima kroz neku vizuelnu igru. www.originalmagazin.com


imaš li uzore? - Kad sam počinjala da se interesujem za ilustraciju i gledala ko se time uopšte bavi na našem području, pažnju mi je privukao Srđa Dragović, jer je njegov rad baš drugačiji od svega što se radi, čak i u kontekstu svetske scene. Zapratila sam ga na Instagramu i nas dvoje smo se tako lajkovali, a sad smo se i susreli na Ilustrofestu, gde je on dobio Grand Prix Festivala za najboljeg ilustratora ovogodišnje selekcije za celokupno stvaralaštvo. Zatim Bratislav Milenković, naš ilustrator koji je već svetski nivo, od početka mi je neka vrsta uzora zbog svog specifičnog stila. Uvek bih prepoznala njegov rad. I, naravno, Monika Lang, koju sam takođe upoznala na Ilustrofestu i koja je nagrađena za najbolju ilustraciju u medijima. Super mi je i njen stil i ona kao osoba. Što se tiče svetske scene, teško bih mogla i da ih nabrojim, ionako svakog dana otkrijem nekog novog.

„Devojka ispred laptopa“ je rad koji nije bio naručen, već ga je radila za sebe i po sebi - i takav je nagrađen kao najbolji na Ilustrofestu

UZOR

Najviše pažnje privukao mi je Srđa Dragović, drugačiji je od svega što se radi

Kad kažeš stil, na šta ti kao profesionalac misliš? I kako bi svoj stil opisala? - Na stil u ilustraciji gledam kao na način na koji uprošćavamo stvarnost. Ja kad vidim neku ilustraciju koja je geometrizovana, drugačiji mi je osećaj i drugačije su mi asocijacije u odnosu na ilustraciju koja je realna i teži da prikaže sve kako jeste. Ja još idem s jedne na drugu stranu i u jednom trenutku težim da prikažem realno, s nekim krutim linijama i svedenim bojama, najprostije moguće, a u sledećem se zanimam za stilizacije i poigravam prvenstveno s ljudskom figurom, stvaram likove koji nisu realni, izgledaju kao iz crtaća… Sve zavisi od toga šta želim da poručim, kakva je tematika rada. Stil kod mene još oscilira. Mislim da ne treba da se vezujem za jednu stvar kad sam tek ušla u ovu priču i još istražujem stilove i izraze. Svedoci smo toga da su ilustracije znale da protresu svet… Koliko je tebi bitno da budeš angažovana u svom radu? - Da, ljudi mnogo lakše reaguju na sliku nego na tekst. Za tekst im treba vreme, slika im odmah prenese poruku, ne mogu da je zaobiđu. Ilustracije koje trenutno radim nisu politički angažovane u smislu da imaju političku poruku ili da nekoga provociraju, ali mislim da svaki mlad čovek koji iole drži do svoje budućnosti mora da se zanima i bude angažovan na bilo koji način. Sad, da li je to razgovor sa vršnjacima, diskusija... Ali uvek treba biti svestan stvarnosti, države i situacije u kojoj živimo. ORIGINAL

U 21. veku mi je neverovatno da neki mladi ljudi budu toliko neobavešteni. Možda je ilustracija dobar način da se i oni zainteresuju, preko nekih karikatura i crteža koji su im bliski. Koje su ti ambicije? - Sad mi je ambicija da radim ono što volim, ono što me čini ispunjenom i da za to budem plaćena dobro, dovoljno da mogu da živim i da putujem. Ta opcija života na putu, upoznavanja raznih mesta, kultura, spajanje umetnosti dizajna i putovanja, mislim da mi je to najveća želja za budućnost. l 63


bUdi predUzeTniK

mario FrleTa

O dobrim stvarima će se tek pričati Iako po struci ekonomista, Mario Frleta odlučio je jednog dana da otvori svoja vrata komšiluku i ponudi im vrhunske đakonije. Otad se nadaleko pročulo za njegove rolnice sa cimetom, koje je nemoguće odbiti. Ako vas put nanese u Hilandarsku ulicu u Beogradu, najverovatnije ćete se ubrzo zateći u radionici hrane Marija Frlete (37), jer će vas omamiti miris koji se odatle širi. U koje god doba da naiđete, Mario će vas dočekati sa osmehom i tek spremljenim đakonijama. Njegov radni dan, čini se, nema kraja, budući da sve radi sam: nabavlja namirnice, priprema kolače, servira ih, prodaje. - Iako sam oduvek voleo hranu, moj prvi susret sa ozbiljnim kuvarom se dogodio na jednom masterklasu u Francuskoj pre 10 godina. Inspirisan tim susretom i hranom, počeo sam da izučavam kuvanje kao hobi i sve se ozbiljnije bavio njim kaže. A putujući svetom dobio je ideju za pokretanje posla. Naime, Mario je u inostranstvu pohađao brojne kurseve kuvanja kako bi jednog dana mušterijama mogao da ponudi što ukusnije proizvode. I onda je došlo vreme da se pozdravi sa ekonomijom koju je diplomirao i da se upusti u nešto slađe. Pre više od pet godina pomislio je da otvori svoj lokal, međutim poslovne i druge prilike nisu bile povoljne. A jako je žudeo za tim da od svog hobija napravi novu profesiju. Verovao je da može da ponudi nešto sasvim novo. Kako kaže, odluka je bila prijatan deo procesa, posle je nastupio disciplinovani rad na ostvarenju. – Želja mi je bila da budem najbliže svojim kupcima i da u trenutku vidim tu reakciju, da odmah od njih dobijem informaciju šta im se sviđa, a šta ne. Zato ako posetite Marija u njegovom prostranom, otvorenom lokalu dok priprema specijalitete, učiniće vam se da ste svratili kod dragog komšije ili prijatelja. Najlepše od svega, priča, bez sumnje je kada vidi da njegovi proizvodi bude kod ljudi pozitivne emocije, a dobra stvar kod njegove branše je što se to iskustvo doživljava svaki dan. S

64

druge strane, veliki je izazov i što svakog dana kvalitet treba održavati na najvišem nivou. - Sećam se, jednom prilikom je jedan gospodin rekao da već dve nedelje jede kod mene BLT sendvič koji je sa sosom od senfa i majoneza. A on inače senf ne jede i majonez ne trpi. Ipak, kaže, kod mene imaju sasvim drugi ukus. I onda ne čudi što mnogi baš tu započnu dan, uz Mariove magične, uvek sveže sendviče. Ipak, on je nadaleko čuven po jedinstvenim rolnicama sa cimetom. Njihova tajna je zapravo u sjajno pripremljenom testu, raznolikim punjenjima, ali i ljubavi. - Rolnice se najviše izdvajaju svežinom. Testo mesim svaki dan. Svi proizvodi imaju deo moje interpretacije ili su se naprosto pojavili kod nas prvi put, recimo luizijanska prženica - kaže Mario, koji uživa spremajući i čuvenu

www.originalmagazin.com


saher tortu, kao i neobični whoopi cakes sa kremom od limuna. Za inspiracijom traga usavršavajući tehnike, izmišljajući nove kombinacije, a odlično u onome što radi, priznaje, jeste što odmah vidi ima li to efekta i vredi li truda. - Ljudi cene to što radim sam i što sam tu za njih svaki dan, osim nedeljom, i što su stvari koje pravim stvarane sa istim entuzijazmom kao na početku. Mislim da je to jako bitno jer, kad nekom nešto prodate jedanput, to je obećanje za ubuduće da će dobiti proizvod kakav je očekivao - ističe Mario. A sve je krenulo prilično spontano: počeo je da mesi i doslovno otključao vrata, a ljudi su dolazili jer ih je privlačio miris. Potom je ukus počeo da ih privlači, a onda i razgovor sa ovim početnikom u biznisu.

Mario priznaje da je izazovno biti preduzetnik jer to podrazumeva stalno učenje, ali i prilagođavanje

Mario priznaje da je izazovno biti preduzetnik jer to podrazumeva stalno učenje, ali i prilagođavanje, koje je i najbolji recept u ovom slatkom poslu. - Bez sumnje, u početku je najbitnije da čovek prihvati promene kako mu tržište nalaže, ne da tržište ubeđuje i da u svom domenu ostane u granicama svoje vizije, ali da bude spreman na promenu, na kritiku, jer to je jako bitno. Ja sam zato i promenio dosta toga, slušao sam šta ljudi žele savetuje Mario i otkriva da će nastaviti da prati želje i ukuse kupaca jer, kako kaže, cilj mu je da njegova radnja, osim komšija, privuče i druge. I to ne samo mirisom, već i imenom koje će garantovati kvalitet. A kao što i naziv njegove radionice hrane „Rebon“ kaže, koja je skraćenica reči regarding (o nečemu) i bon (dobro), o dobrim stvarima će se tek pričati... - Planova imam dosta, a snovi postaju neostvareni tek kada od njih dignete ruke, tako da njih nemam - kaže Mario za kraj.

ORIGINAL

odluka da nešto radite je prvi, prijatan deo procesa, posle nastupa rad na ostvarenju

65


bUdi eKsperT

POL SMIT

SiStem budućnoSti mora biti inkluzivniji kapitalizam Nakon brojnih ekonomskih kriza, političkih potresa i ogromnih promena na globalnom tržištu poslednjih deset godina, često možemo da primetimo animozitet, nepoverenje i netrpeljivost prema ljudima zaposlenim u finansijama i investicionom sektoru. Kakva je budućnost ove profesije i kuda ide svetska ekonomija, teme su o kojima smo za Original pričali sa direktorom CFA instituta Polom Smitom. Tekst: ivanka rendulić Foto: Privatna arhiva

G

lobalna finansijska kriza je fundamentalno potkopala poverenje ljudi u finansijske usluge, i to s pravom. Naša ideja je da obnovimo to poverenje. Ostvarili smo napredak, ali mnogo je još posla ostalo, jer poverenje podupire sve. U potrazi za većim profesionalizmom među svim učesnicima u industriji, obrazovanje i etika su takođe ključni. Pružanje pravog znanja i etičkih principa investicionim profesionalcima omogućava im da na prvo mesto u poslovanju uvek postavljaju interese svojih klijenata - ističe Smit, koji je u Beogradu održao gostujuće predavanje studentima Ekonomskog fakulteta. Kako tema etike i profesionalne izvrsnosti u investicionoj profesiji ide uz savremeni kapitalizam? - Što se više stvari menja u svetu oko nas, suštinski principi naše struke - svrha, usluga klijentima, etika - ostaju isti. Ovi elementi našeg života nikada neće biti narušeni jer su bezvremenski. Profesionalci iz finansija i investicionog sektora mogu da primene svoja znanja, iskustvo i da se u isto vreme pridržavaju etičkog kodeksa i

standarda u svakodnevnom, profesionalnom životu. U svim godinama postojanja CFA instituta, to su naše zvezde vodilje. To su teme za koje se zalažemo: važnost profesionalizma, održavanje profesionalnosti tokom karijere, pokazati profesionalnost svojim klijentima. Tokom proteklih pet godina broj naših članova i kandidata CFA je brzo porastao i kao rezultat, uspeli smo da prenesemo našu misiju u sve četiri strane planete, a krajnji cilj koji želimo da postignemo zajedničkim delovanjem je inkluzivniji kapitalizam. Transparentnost obično ne ide dobro sa krizom ili naglim promenama, ali u visoko digitalizovanom društvu teže je sakriti informacije. Kakva je budućnost dinamike komunikacije između klijenata i kompanija? - Digitalizacija je često povezana sa transparentnošću i poremećajima u isto vreme. Naše najnovije istraživanje, Investment Professional of the Future, razmatra akcije koje firme i pojedinci mogu preduzeti da bi rasli i uspeli dugoročno. Želimo da razumemo promene koje se dešavaju globalno i kako kompanije mogu preduzeti pozitivne akcije koristeći tehnologiju, izgraditi veću kolektivnu inteligenciju, udružiti investiciono razmišljanje i praksu

Žene sada čine oko 38 odsto aplikanata koji polažu naše ispite, ali globalno samo su oko 18 odsto nosilaca licence žene. veoma je važno da to promenimo 66

kako bi se na kraju još bolje identifikovale potrebe klijenata i postigli željeni ciljevi. Ako uzmemo veštačku inteligenciju kao primer, nikada nismo imali toliko podataka i informacija nadohvat ruke, ali brojevi sami po sebi su samo brojevi. To su ogromni tokovi velikih podataka, a ne analiza ili uvid. A analize, uvidi i konačno zaključci zahtevaju inteligentna pitanja. Tek onda dolazimo do vrednosti. Moramo da ostanemo ljudi dok primenjujemo veštine i znanja. Sposobnost da se govori jezik tehnologije, dok istovremeno govorite jezik biznisa, ali i običnih ljudi, biće definicija promena u današnjem i sutrašnjem svetu i ona će oblikovati budući odnos između klijenata i kompanija. Želite da osnažite mlade žene kako bi započele karijeru u finansijama i investicionom sektoru - zašto je to problem i šta vaša organizacija radi da promeni lošu statistiku? - Raznolikost i inkluzija nisu samo „buzz“ pojmovi. Ovakva radna snaga stvara bolje rezultate. Kognitivna raznolikost je ključ za uspešan povraćaj investicija za klijente. Čvrsto verujemo da je potrebno poboljšati struku upravljanja investicijama i da je potrebna rodna ravnoteža u našoj industriji. Ženskim profesionalcima nudimo niz programa kako bismo ih ohrabrili da preduzmu ovaj korak u svojoj karijeri. Vidimo pozitivne pomake, porast broja kandidatkinja - žene sada čine oko 38 odsto aplikanata koji polažu naše ispite. Ipak, još uvek samo oko 18 odsto nosilaca licence su globalno žene. l www.originalmagazin.com


ORIGINAL

67


bUdi Uspešan

ProF. dr PredrAG MiTroVić

On brine o vašem srcu. On znanje prenosi mladim ljudima. On svira basgitaru, violinu, violončelo. Piše knjige. Ima svoj pank bend. Pored medicine, završio je Elektrotehnički fakultet, a upisao je i Muzičku akademiju.

SRCE

Tekst: Andriana janković Foto: Mitar Mitrović, iStock

SE LECI I MUZIKOM

O On je profesor doktor Predrag Mitrović, kardiolog sa nebrojano drugih zanimanja, koji je o tome kako uskladiti sve talente pričao za Original. jedan ste od najboljih kardiologa u našoj zemlji. odakle ta ljubav? - Relativna je stvar ko je najbolji, posebno kada je medicina u pitanju. Tu se postavlja pitanje, pre svega, ko je spreman do koje granice da ide. Da biste se istakli morate da uradite nešto neobično, što niko do sada nije uradio ili što se ne očekuje od vas. A vi ste ipak to uradili. Možda sam samo uradio nešto neobično i neočekivano za medicinu i kardiologiju. Nadam se - dobro. Da biste uradili bilo šta u životu, veoma je bitno da imate svog idola, nekoga ko vas inspiriše. Moj idol je živeo mnogo pre mene, bio je vitez iz pratnje Dušana Silnog, pripadnik viteškog Reda Zmaja ili Reda Svetog Đorđa i zvali su ga Zmaj od Radana. To je Kosančić Ivan. Borio se sa dva mača i verovalo se da je neranjiv. Bio je najbolji mačevalac u srpskoj vojsci, obrazovan, govorio je nekoliko jezika. Nisu mi dali mačeve, ali veoma je bitno da imate određeno znanje, da učite, usavršavate se, radite na sebi i znate šta želite. A onda slede dva mača - poštenje i iskrenost. Ako se tako naoružate, spremni ste za borbu. Ja sam se odlučio za borbu za ljudske živote, jer mislim da ne postoji veća i značajnija od te, koja večno traje. A

68

srce? Pokretač života. Dakle, nije bilo teško odlučiti se za kardiologiju. I tako, moja borba me je dovela među poslednje u lancu sudbine mnogih koji nemaju ništa osim znanja, hrabrosti i volje - među lekare. Nikada se nisam pokajao. Sećate li se svog prvog radnog dana? Šta se od tada promenilo? - To je bio dan kada sam kročio u enigmatsku zbirku ili časopis, kada sam ušao u svet ukrštenih reči i asocijacija. Tada sam počeo da rešavam sve te zagonetke i to radim i danas. Jedina je razlika u tome što su neki ljudi koji su me prvog dana sačekali i pokazali mi kako pravilno da igram, otišli, ali sada ja moram da pokazujem drugim ljudima. Dakle, starimo. Vreme niko nije prevario, pa neće ni lekari. I naravno, igramo na boljem papiru - pretpostavljate da mislim na zgradu koja je više puta renovirana, stigli su nam novi aparati i kreveti, zamenjeni prozori. Dakle, uslovi za rad su bolji. Ali igrači su isti. Kako se nosite sa svakodnevnim ten-

zijama i velikom odgovornošću? - Da biste pravilno rasuđivali, bili koncentrisani na probleme koji se svakodnevno javljaju sa svakim novim bolesnikom, veoma je bitno kako posmatrate te probleme. Ako im pristupate kao umetnik koji smatra da je baš to njegovo najbolje umetničko delo, onda je problem rešen. Više nemate nikakve tenzije, a odgovornost je samo snaga koja vas vodi ka stvaranju umetničkog dela od svakog novog bolesnika. I medicina, pa i kardiologija su vrsta umetnosti. Medicinu može svako da završi. Ona podrazumeva veliku količinu knjiga, činjenica, samo je pitanje vremena da li ćete neke stvari lako shvatiti, neke naučiti napamet, bez razumevanja i koliko će to trajati. Likovnu akademiju, Muzičku akademiju završe desetine umetnika godišnje, ali se među njima izdvoji samo nekoliko pojedinaca. Tako je i u medicini. Nije dovoljno samo dobiti

www.originalmagazin.com


diplomu. I za medicinu je potrebno biti mudar, pametan, lucidan, kreativan. Predznanje sa fakulteta je samo odskočna daska. Čitavog života morate da se usavršavate, jer se medicina i način lečenja menjaju skoro svakodnevno. Medicina je večna obaveza, ona se uvek nameće kao prva, odnosno druga, posle porodice naravno. Ljubav prema medicini pretočili ste u knjige. Kako ste počeli da pišete? - Nikakva ideja nije postojala. Jednostavno sam počeo da zapisujem doživljaje, jer volim da pričam sa bolesnicima, da se nasmejemo. Smeh leči. Ali je najbitnije uspostaviti odnos obostranog poverenja. Možda baš u tome preterujem, možda se i previše smejem. Ali uživam u druženju sa njima. Sve te trenutke razgovora, druženja, smejanja, pa i tužnih doživljaja sam zapisivao, a onda sam, na predlog mojih kolega, odlučio da objavim prvi roman, pod nazivom „San urgentne noći“ (Filip Višnjić). Bio sam ubeđen da takvo štivo neće nikoga zanimati osim onih ljudi koji rade u Urgentnom centru i ljudi koji su u njemu boravili kao bolesnici. Ali prevario sam se. Preko 17.000 ljudi je bilo zainteresovano za ovakve moje priče. Nakon toga sam postao, na neki način, njihov dužnik. Morao sam da nastavim započetu priču. Prvi roman je priča o doživljajima u prijemnoj ambulanti Urgentnog centra, dakle, priče iz mesta na koje prvo dolazite ako vam nije dobro. A šta se dešava ako vas primimo u bolnicu je bila tema mog drugog romana „Ne sviđa mi se da ti bude prijatno“ („Prometej“). U tom romanu se moj junak, doktor Mitrović, tj. ja, druži jednu noć sa bolesnicima koji leže na kardiološkoj intenzivnoj nezi. Interesovanje za ovakve doživljaje nije opalo, pa sam sada napisao i novi deo sada već trilogije „San urgentne noći“ pod nazivom „Sve je dobro što se urgentno svrši“. Ovaj roman, čiji se izlazak očekuje, govori o tome šta se dešava ako vas po prijemu odvedemo u salu za kateterizaciju srca. Dakle, čitajući ova tri romana, proći ćete kroz kardiologiju Urgentnog centra kao da ste ležali u njemu. Ovi romani se brzo čitaju, jednostavni su, puni smeha ali i sarkazma, sa srećnim, ali i tužnim trenucima. Nije nikakav problem da napišete ono što ste doživeli. Ne treba vam inspiracija, mašta, ne morate da smišljate fabulu. Sve je već život uradio za vas. Vaše je samo da stavite to na papir. Nije mi bio potreban nikakav uzor, imao sam samo savetnika, Vuka

ORIGINAL

Stefanovića Karadžića. On nam je svima poručio, još davno, davno, “piši kao što govoriš”. U tim romanima sam ja, lično, onako kako razmišljam, govorim, kakav sam. Možda i nije baš pametno ogoliti sebe pred svima, pa makar i rečima, ali je iskrenost bitna pre svega. Završili ste i elektrotehnički fakultet. Zašto baš to i kako je spojivo sa medicinom? - Obožavam matematiku, bio sam pobednik mnogih takmičenja iako nikada nisam bio niti na matematičkom smeru, niti u Matematičkoj gimnaziji. Ali, bio sam im uvek izazivač, kao Kosančić Ivan. Jedan mač je bio moj talenat za matematiku, a drugi je bio moj profesor iz matematike Svetozar Branković u Petoj beogradskoj gimnaziji, vanserijski profesor, a ja zaljubljenik u matematiku, tako da smo provodili bezbroj dodatnih časova iz matematike, da bih naučio i ono što nije bilo predviđeno za moj smer u školi. Takmičio sam se u grupi učenika sa matematičkih smerova i pobeđivao. Bio je logičan sled da nastavim sa matematikom, ili bar elektrotehnikom, posebno zbog toga što me je zanimalo programiranje. Ali tada se u mom životu javio problem odluke: ići sa devojkom na more pre služenja vojnog roka ili ostati i polagati prijemni ispit za elektrotehniku. Naravno da sam se odlučio za devojku. Ali nekoliko godina kasnije imao sam upisan i fakultet i devojku. A medicina? Logičan sled u mojoj porodici, jer mi je otac bio lekar, a sestra je tada studirala medicinu. Za mene je medicina bila svakodnevica. A vremenom sam ostao veran i jednom i drugom. Kardiologija i elektrotehnika deluju nespojivo, ali to nije baš tako. Elektrotehniku sam i te kako primenio u kardiologiji. Magistrirao sam na temu primene veštačke inteligencije u prognozi bolesnika sa prethodnom hirurškom revaskularizacijom miokarda (ranija operacija na srcu), praveći kompjuterski program koji kod operisanih bolesnika predviđa kada će ponovo dobiti srčani udar, koje će lokalizacije biti i kakva će im prognoza biti. Ovaj program se danas koristi u preko 800 bolnica širom SAD, Velike Britanije, Italije i Nemačke. Programirao sam više softvera za analizu srčanog mišića i dobio brojne nagrade za to. Bavljenje naučnoistraživačkim radom zahteva značajan stepen znanja matematike kada je statistička obrada podataka u pitanju. I tako je prisutna u kardiologiji.

69


BUDI USPeŠAN

ProF. dr PredrAG MiTroVić

Medicina je večna obaveza, ona se uvek nameće kao prva, odnosno druga, posle porodice naravno Upisali ste i Muzičku akademiju? - Ja sam, izgleda, buntovnik bez razloga. Ali, svaki bunt daje neke rezultate, bio opravdan ili ne. Sviram violinu, to mi je matični instrument, a pored nje i klavir, gitaru, kontrabas. Moja starija sestra Nadežda upisala je Muzičku školu „Stanković“, odsek klavir, kao vunderkind koji svira sa pet godina, zna da čita i piše, recituje, a ja sam bio predodređen da trčim za loptom, nisam znao da čitam i pišem ni kada sam krenuo u prvi razred, što u mom detinjstvu nije bilo uobičajeno. Trčao sam za loptom, bio sam kasnije i vicešampion države u stonom tenisu, vaterpolista, veslač. Ali ovaj upis sestre u muzičku školu nije mogao tek tako da prođe. Prvom prilikom sam se upisao u muzičku školu, i to onu protivničku, „Mokranjac“, odsek za violončelo. Roditelji su bili u šoku kada su to saznali, ali mogli su samo da me sa violončela prevedu na odsek za violinu, jer smo violinu, koju su svirali otac i baba, imali u kući. Moja ljubav prema muzici nije bila ništa manja nego prema matematici. Odustajanje od muzike nije dolazilo u obzir. Svirate i bas-gitaru u bendu „Šablon“, nedavno ste izdali album. Kako se muzika uklapa sa medicinom? - Često volim da kažem da sam ja muzičar koji se medicinom bavi iz hobija. To zgražava ljude u mojoj okolini, ali ako pogledate, muzikom se bavim čitav život, a medicinom od kada sam upisao fakultet. Moje detinjstvo započelo je u eri kada nije bilo kompjuterskih igrica, TV kanala sa crtanim filmovima koji se emituju 24 sata dnevno, bili su dostupni samo stripovi na kioscima. A onda iz tog svog zatvorenog sveta izlazite napolje. I gde ćete naći bolju stvar od muzike. I to pank muzike! Muzički izraz koji je nastao kao bunt ka određenom sistemu i načinu života, što vam veoma prija kada ste mladi i mislite da se sve može promeniti, da ste vi baš stvoreni za to i da su svi baš vas čekali. Već u šestom osnovne imao sam rok grupu koja je redovno svirala. Bavljenje autorskom muzikom, pisanje tekstova i komponovanje razvija kreativnost, maštovitost, lucidnost, virtuoznost u brzini i načinu razmišljanja. A sve su to kvaliteti koji su vam potrebni i za medicinu. Svaki dan novi bolesnici, često nepoznatog stanja, kod kojih morate što pre postaviti dijagnozu i početi sa lečenjem. Sa druge strane, muzika je način odmora od svakodnevnog bavljenja medicinom, svet u koji ulazite i opterećujete mozak drugim zahtevima i standardima, ali to vas odmara.

70

Bavite se i primenom muzike u lečenju kardiovaskularnih bolesnika - koliko je to značajno pacijentima? - Lečenje muzikom poznato je i primenjivano još u antičkoj Grčkoj. Prvi je primenu muzike u lečenju bolesnika definisao Pitagora. Ona se koristi kao lek do dana današnjeg, ali najčešće u oblasti psihijatrije. Kada slušate muziku, vi osećate da ona prija vašem organizmu, posebno kada slušate onu vrstu muzike koju volite. Ali, muzika koja vam danas prija već sledećeg dana možda će vam smetati. Da li ste možda izmerili tada sebi krvni pritisak ili broj otkucaja srca? Verovatno niste. Vaše uho ne prihvata jednako muziku kada vam je krvni pritisak u normalnim vrednostima i kada je povišen. Muzika nije ista kada imate šećernu bolest, jer su vaši krvni sudovi promenjene građe. Ovakva razmišljanja naterala su me da posmatram kako muzika primenjena na specifičan način, kao „kvantitativna muzikoterapija“, kako sam to nazvao, utiče na vaš organizam. Zašto „kvantitativna muzikoterapija“? Zato što vam se propisuju određene kompozicije, sa preciziranim brojnim vrednostima koje odgovaraju stanju vašeg organizma. Dakle, nešto potpuno različito od načina koji se koriti u psihijatriji i drugim oblastima medicine. Ovakav način lečenja ispitali smo kod bolesnika sa srčanim udarom, koji su prethodno imali operaciju srca. Nakon ovog istraživanja, definitivno se može reći da su, ako na ovakav način definišemo primenu muzike u lečenju, muzički žanr, tempo i tonalitet (dur ili mol) osnovne karakteristike koje mogu odrediti da li su pesme lek ili nisu. Ovo se mora ispitati za svaku osobu pojedinačno. Odabrana muzika se sluša najmanje dva puta po 12 minuta dnevno, može i duže. To je kao doza leka koji pijete jednom ili dva puta dnevno. Možete i da radite nešto usput, ali taj posao ne sme da vam odvlači pažnju od muzike koju slušate. Rezultati su bili takvi da su bolesnici koji su slušali muziku propisanu na ovakav način, u odnosu na grupu bolesnika koja je bila kontrolna i nije slušala muziku, imali značajno sniženje krvnog pritiska, smanjenje broja otkucaja srca, mnogo ređe su imali pojavu angine pektoris, ponovnog srčanog udara, ponovnu operaciju na srcu i ređe su umirali. Dakle, značaj primene muzike je neprocenjiv, posebno u preventivi. Sa toliko interesovanja i obaveza - kako sve uspevate da uskladite? - Rešenje je samo u dobroj organizaciji. I 24 sata je mnogo vremena ako se dobro organizujete. Bitno je samo da imate želju, motiv, cilj. Sve bih rekao citatom kraja romana „San urgentne noći“: „Izašao sam i krenuo ulicom koja vas vodi ka staklenom tunelu, gde ste već sigurni da ste stigli do lekara. Sva sreća, išao sam u suprotnom smeru. Zastao sam i pogledao Urgentni centar. Ostavljao sam zgradu u koju su stigli novi ljudi, možda iz prve grupe, možda iz treće, a možda i oni stvarno bolesni. Ali u svakom slučaju, nisu bili svesni da su stigli na pravo mesto. Stigli su do drugih ljudi koji ne postoje. Oni se nalaze negde na putu od Zemlje do Boga, u podstanici. Oni pokušavaju da vas zaustave, da vas vrate, da još malo poživite, da sačuvate svoju imovinu, da prodišete... Unutra su ljudi kojih nema u novinama. O njima se ne piše. Njima se samo može meriti broj spasenih ljudskih života u jedinici vremena, i ja im se zbog toga divim.“ l

www.originalmagazin.com


inTervjU

MeLAni KoVAČ

učite od prirode

Jedinstvena i originalna baza podataka eteričnih ulja, detaljni i vizualni vodič za mešanje ulja, platforma za učenje i edukaciju, za poređenje – ili jednostavno – igralište Dropsmith autorski je softver mlade i kreativne Melani Kovač koja je vrlo brzo postala autoritet u oblasti aromaterapije

intervju: jasmina Stojanović Foto: istock, privatna arhiva

ORIGINAL

71


inTervjU

MeLAni KoVAČ

S

Skoro sve bajke na kojima smo odrasli počinju sa „Jednog dana…“ Tako je i Melani Kovač, osnivač Aromainstituta i jedinstvenog programa Dropsmith, počela svoj put u aromaterapiju. „Jednog dana dok sam studirala informatiku, nešto je zamirisalo u mom okruženju. Kada sam pitala šta je to, rekli su mi da su to eterična ulja. Onda sam kupila knjigu o tome, međutim, tada sam bila sam u drugim stvarima – bavila sam se dizajnom. Ipak, iz nekog razloga sam odlučila da ću sebi priuštiti školu iz oblasti aromaterapije. Posao i informatika su me odvukli od te početne misli, ali sam nekoliko godina kasnije srela prijateljicu koja mi je rekla da je završila školu aromaterapije baš u Zagrebu i da je postala aromaterapeut. Upisala sam se i kada sam završavala, već sam se preselila u Sloveniju te sam rešila da počnem, pored novog života i jezika – i novu karijeru. Bilo mi je dosta kompjutera i aromaterapija mi je postala smislenija i celovitija ne samo po pitanju mog života, nego i onoga što nudim drugima. Prvo sam mislila da ću imati radionice za mamu i decu ili da će biti o tome kako napraviti zanimljiv poklon. Ali pošto sam temeljna u svemu što radim, shvatila sam da mogu nešto nekoga naučiti i počela sam da se bavim podacima i kako da ih praktično primenimo“. Poslednjih deset godina Melani je posvetila isključivo razvoju aromaterapije. Predaje na Aromainstitutu, visokoj školi u Ljubljani (VIST) i edukuje aromaterapeute na seminarima širom sveta (Provansa, Antalija, Istanbul, Viljnus, ZDA, Zagreb). 72

Aromaterapija mi je postala smislenija i celovitija ne samo po pitanju mog života nego i onoga što nudim drugima

Dropsmith je mesto gde svako ko koristi eterična ulja može da pronađe odgovore i kredibilne informacije

Ovo je platforma za sve koji koriste eterična ulja, pomoću koje je mnogo lakše razumeti koncepte kao što je hemija

„Pošto u Sloveniji pre deset godina niko nije ni držao ni organizovao edukacije iz aromaterapije, ja sam počela“, priča Melani. „Vrlo brzo su me otkrili i počeli da me pozivaju da gostujem i da držim predavanja, a posvetila sam se hemiji kada je jedna kompanija koja se bavi određenim uljima želela da držim predavanja farmaceutima. Prihvatila sam, ali sam se pripremala pola godine za ta predavanja i konkretnije sam ulazila u temu. Proučavala sam predano hemiju i farmaciju da bih mogla da razumem šta se dešava u telu kako bih mogla njima da predajem. Moja učenja su trajala oko osam godina, nakon čega sam krenula svuda na edukacije o kliničkoj aromaterapiji. Na tom putu sam otkrivala da je mnogo toga neuređeno kada je aromaterapija u pitanju i na svetskom nivou, da ima mnogo informacija koje se samo kopiraju

a koje nisu tačne, ili da je došlo do nesporazuma i da ima mnogo različitih pristupa aromaterapiji, da ima mnogo grupa koje rade na tom polju ali međusobno ne komuniciraju. Kroz edukacije i seminare počela sam da komuniciram sa brojnim naučnicima i doktorima i da saznajem sve više o komponentama eteričnih ulja, počela sam i da predajem na fakultetu kozmetičarima, farmaceutima. Onda su me otkrile destilerije i počeli su da me povezuju sa prodavcima zbog analiza ulja. Sve vreme se kroz to proteže moja informatika i želja da sve stavim u jedan suvereni sistem“.

Multipotencijalnost „Godinama nisam znala šta radim, zašto ja to radim, zašto se sve to dešava jer sam sve radila honorarno“, priča Melani, koja je rođena u Hrvatskoj, živela u www.originalmagazin.com


Kanadi, a sada sa suprugom i ćerkom živi i radi u Sloveniji. Volela je matematiku, sport i umetnost. Bavila se plesom, baletom i dok je živela u Torontu pohađala je umetnički školu za ples koju upiše samo 20 odsto ljudi koji konkurišu. „Toj školi dugujem novi način razmišljanja, jer se tu rodila moja kreativnost i način da povezujem stvari drugačije. Kada sam se vratila u Hrvatsku, upisala sam informatiku, jer sam znala da ću to moći da povežem sa dizajnom koji me zanimao. A aromaterpija ima sve – logički deo i istraživanja u hemiji, kreativni deo, mirise. Ona je umetnost. Osim toga, preko nje upoznajem divne ljude“. Nakon godina edukacija, istraživanja i posvećenog izučavanja hemije eteričnih ulja, Melani je napravila Dropsmith – neverovatno kreativnu, informativnu i stručnu bazu podataka o eteričnim uljima koja obuhvata 2.544 ljubitelja eteričnih ulja, 521 vrsta ulja, 13.434 reference za upotrebu. „Sa Dropsmith programom sve se postavilo na svoje mesto. Nakon svih godina imala sam dovoljno kontakta, prošla sam ceo proces – od informatike, dizajna, predavanja, hiljade pitanja ljudi kojima sam predavala, kako bi mogao da nastane Dropsmith. On je moj odgovor na sva ta pitanja, na sve što nije bilo povezano u aromaterapiji, moja želja da povežem praktično sa hemijom, da napravim nešto što mogu da koriste učenici i da razumeju lagano, nešto što predavači mogu da koriste, prodavci da razumeju šta prodaju i da brzo dođu do odgovora, da mali destileri imaju šta da pokažu, da razvijamo nešto za naučnike. Želela sam mesto za sve ljude sa kojima sam radila da imaju sve informacije na jednom mestu. Dropsmith je mesto gde svako ko koristi eterična ulja može da pronađe odgovore i informacije koje su provereni i kredibilni. Na ORIGINAL

Proučavala sam predano hemiju i farmaciju da bih razumela šta se dešava u telu i kako bih mogla da predajem

STATISTIKA

USPEHA 7 godina pripreme 3 godine intenzivnog rada 15 godina razvoja ideje

internetu ima mnogo informacija bez porekla i pokrića i onda taj naučni svet gubi vrednost. Dropsmith skuplja informacije koje su objavljene u stručnim magazinima i radovima, pronalazi poklapanja, sortira… Aromaterapija nije strukturirana na svetskom nivou u znanja i pristupi su veoma različiti, što utiče na primenu eteričnih ulja. Dropsmith je platforma za sve koji koriste eterična ulja, baza proverenih podataka predstavljenih na jednostavan način, pomoću koje je mnogo lakše razumeti koncepte kao što je hemija“.

kap ideje i originalni koncept „Prva ideja je bila da napravimo aplikaciju i to smo počeli 2010. godine“, kaže Melani. „Još tada sam skupila dosta podataka. Ali nije zaživela zbog programiranja, dok sam u međuvremenu dobila i dete. Godine 2014. sam otišla na Botanicu, najveći sajam aromaterapije na svetu, i tamo sam videla Labaromu, koja na prvi pogled izgleda slično. I onda

sam odustala totalno. Međutim, stalno su me ispitivali kada će i kako će… Kada sam videla LabAromu, nisam bila zadovoljna početnom idejom i nisam htela da idem dalje u priču za Dropsmith. Međutim, Rijanon Luis, osnivač Botanice, naterala me je da detaljno pogledam LabAromu i shvatila sam da je to sasvim drugi koncept. Onda sam pitala Rijanon: Pa dobro, kako ću ja skupiti te reference? Ona je odgovorila kratko: Skupićeš! Organizovala sam se sa Fakultetom za farmaciju sa kojim sam već sarađivala, svi su bili oduševljeni idejom i Dropsmith je počeo da raste. On je napravljen kao nonprofit baza podataka skupljena od urednika, naučnika, farmaceuta, prodavaca eteričnih ulja koji su se upisali u bazu. Lako se rukuje – registracijom na sajtu postajete član i možete da pretražujete informacije i ulja. Moj najdraži segment je beskonačna mogućnost kombinovanja i istraživanja u aromaterapiji, a posle toga su – ljudi. Odavno bih odustala, zbog novca, sredstava, jer je jako teško u ovom poslu da nije divnih ljudi koje srećem i kojima pomaže i koji vole aromaterapiju.“ l 73


bUdi aKTivan

74

www.originalmagazin.com


Legenda kaže da je pre više od 300 godina u Kini, nakon dolaska Manču dinastije na vlast, u manastiru Južni Šaolin stvoren pokret otpora koji je okupio najviđenije borce tog doba kako bi kreirali superiornu borilačku veštinu. Međutim, došlo je do izdaje, manastir je spaljen, a većina pobunjenika ubijena. Među preživelima je bila monahinja Ng Mui, koja je čuvala tajnu novostvorene veštine borenja i u potpunosti je uobličila. Utočište je našla u manastiru na granici Sečuan i Junan provincija, gde je upoznala devojku po imenu Yim Wing Chun i uzela je za svoju učenicu.

Tajna večnog proleća Tekst: ana kalaba Foto: goran srdanov

Y

im Wing Chun je prosio lokalni vojni zapovednik i obećala je da će se za njega udati samo ako je pobedi u borbi. Ng Mui je brzo devojku obučila tajnom stilu borenja koji je donela iz manastira Šaolin. Yim Wing Chun je pobedila svog neželjenog prosca, i kasnije se udala za čoveka kojeg je volela... A nova misteriozna veština ponela je ime po njoj. Wing Chun, što u bukvalnom prevodu znači „večno proleće“.

veština koja se relativno lako savladava, koristi najefikasnije poteze različitih stilova i osmišljena je tako da se manje snažan protivnik može odbraniti od jačeg. - Pošto je za majstora nekog kung fu stila bilo potrebno 20 godina vežbanja, Wing Chun je trebalo da sabere najbolje, najefikasnije poteze pet različitih stilova u jednom, koji može vrlo lako da se savlada, u roku od pet godina. Karakterišu ga bliski kontakti u borbi, simultani, brzi udarci i odbrana, efikasna i brza koordinacija. Najbitnija je kretnja, jer daje pravilne uglove za udarce. Wing Chun koristi udarce pesnicama, otvorenim dlanovima, hvatanja, udarce nogama, udarce u vitalne tačke. Bitno je pravilno uvežbati pokrete i pravilno usmeriti udarac. Zato Wing Chun mogu da vežbaju svi, muškarci i žene u svim starosnim dobima – objašnjava Milan Milošević, Wing Chun instruktor.

Nisam ni u jednom momentu primetila da mi je teže nego muškarcima, u principu bitno je da imate koordinaciju, pošto u Wing Chunu i leva i desna strana tela rade podjednako. Dosta ima kretnje i treba možda malo vežbe da se to ukomponuje, ali čini mi se da su žene tu čak i u povoljnijem položaju jer

Da je Wing Chun borilačka veština posebno pogodna za žene budući da fizička snaga nije presudna, potvrdila nam je Nataša Nikolić, koja trenira već četiri godine. - I mada sam u međuvremenu postala majka, ne prekidam, niti imam nameru…

To nije i jedina legenda o nastanku Wing Chuna, kao specifičnog stila kung fua, ali u sebi nosi njegove najvažnije odlike. U pitanju je konceptualna samoodbrambena

ORIGINAL

75


bUdi aKTivan se bolje krećemo i manje smo krute od muškaraca. Uostalom, ovu veštinu i jeste žena pokrenula - podseća Nataša Nikolić, ukazujući i na druge pozitivne aspekte Wing Chuna. - Ženska populacija misli da u borilačkoj veštini ne može da se oblikuje telo, ali to nije tačno. Wing Chun stvarno pokriva sve aspekte sporta, radimo vežbe snage, vežbe za kondiciju i vežbe koje se odnose na samu veštinu. Za žensku populaciju je jako dobra jer vas uči kako da primenjujete neke veštine samoodbrane. Ja, hvala bogu, nikad nisam bila u situaciji, i nadam se da nikad neću, ali treniram da budem spremna. Treniram jer fizički oblikujem svoje telo, ali daje neki smiraj i disciplinu, zbog čega se razlikuje od svih ostalih sportova i veština koje sam probala, a probala sam ih dosta – objašnjava Nataša. Odnos uma i tela je posebno važan kad je u pitanju Wing Chun. Kako Milan Milošević ističe, u pitanju je veština koja, osim na fizičkoj spremnosti, insistira na jačanju i razvijanju duha, kako bi bili sposobni izbeći konfliktne situacije. U tom pravcu ide i zakletva Wing Chuna.

Verujem da će mi neprekidno vežbanje umetnosti Wing Chuna omogućiti da se prebacim na viši fizički i psihički nivo. Pokazaću i gajiću poštovanje za veštinu, svog učitelja i za sve starije i mlađe učenike, negovaću i iskazivaću krajnju tolerantnost za sve što u životu činim u veštini i van nje

U Jugoslaviji je prvi put izgovorena zahvaljući Slavku Truntiću, koji 1979. postaje prvi jugoslavenski sifu (majstor, otac učitelj). Danas se na našim prostorima vežbaju različiti stilovi Wing Chuna, ali je najrasprostranjeniji tradicionalni. - U Srbiji veći broj ljudi počinje sa vežbanjem Wing Chuna devedesetih godina kada je popularizovao Predrag Koviljac, majstor 6. ranga koji je i najviši u ovoj veštini, otvorivši klub iz koga je izašlo mnogo majstora i nastalo mnogo klubova. Pričamo o tradicionalnom Wing Chunu. Zanimljivo je da je Koviljac učio veštinu od Vilijama Čeunga, našeg Grandmastera, koji je kao stariji učenik obučavao ovom stilu i legendarnog Brusa Lija, majstora kung fua. Tako da se može reći da Brus Li i mi imamo istog učitelja – ističe Milošević, inače prvi učenik Predraga Koviljca.

„Verujem da će mi neprekidno vežbanje Wing Chuna omogućiti da se prebacim na viši fizički i psihički nivo. Pokazaću i gajiću poštovanje za veštinu, svog učitelja i za sve starije i mlađe učenike, negovaću i iskazivaću krajnju tolerantnost za sve što u životu činim u veštini i van nje”, glasi zakletva.

76

www.originalmagazin.com


eKsKlUzivni inTervjU

Brus liPtOn

SLOBODN STVARAOCI Ž VOTA Mudrost vaših ćelija je nova biologija koja će duboko promeniti civilizaciju i svet u kojem živimo, poručuje svetski naučnik epigenetike i ćelijski mikrobiolog dr Brus Lipton

ORIGINAL

77


eKsKlUzivni inTervjU

Brus liPtOn

u ćelije

intervju: jasmina Stojanović

D Decenijama se čovečanstvo busalo u prsa i pozivalo na moć ljudske rase kao genetski najmoćnije. Decenijama su geni vladali kao nepromenljivi zapisi naših života i sudbina i danas je ostalo to nasleđe, jer ćete vrlo lako čuti sebe kako vam sa jezika klizi izjava: „To mi je u genima“. Međutim, opšti narcisizam je splasnuo kada je dešifrovan ljudski genom i kada je utvrđeno da nema velike razlike u ukupnom broju gena otkrivenih kod ljudi i broju gena u primitivnim organizmima. Genom Caenorhabditisa sastoji se od približno 24.000 gena (Blakster 2003). Ljudsko telo, sačinjeno od preko pedeset triliona ćelija, sadrži samo oko 1.000 gena više od prostog, beskičmenog, 78

Zaljubljenik

hiljadućelijskog mikroskopskog crva. Vinska mušica, još jedan omiljeni subjekat istraživanja, ima 15.000 gena (Blakster 2003; Selniker i drugi 2002). Dakle, mnogo složenija vinska mušica ima 9.000 gena manje od primitivnog crva Caenorhabditisa. A kada se radi o miševima i ljudima, možda bi trebalo više da ih cenimo ili da manje cenimo sami sebe - rezultati paralelnih genomskih projekata otkrivaju da ljudi i glodari imaju približno jednak broj gena! Projekat „Ljudski genom“, na kome je decenijama radio dr Brus Lipton, ćelijski mikrobiolog, otkrio je da postoji samo oko 20.000 ljudskih gena. Svaki gen može da se očita na više različitih načina! Nova nauka – epigenetika – otkrila je mehanizam koji aktivira gene i kojim se njihov nacrt očitava na više različitih načina čime se proizvodi više različitih proteina. Nacrti gena ne mogu da se menjaju – vi mate isti set gena od momenta rođenja do smrti, kaže dr Brus

Lipton. „Epigenetika je mehanizam kojim informacije koje dolaze do gena mogu da promene način na koji će nacrt sa kojim ste rođeni biti očitan.“ Dr Brus H. Lipton, ugledni ćelijski biolog, u svojoj knjizi „Biologija uverenja“ (izdavač „Leo Commerce“) opisuje precizne molekularne puteve kojima se to dešava. Koristeći jednostavan jezik, ilustracije, humor i primere iz svakodnevice, on pokazuje kako nova nauka epigenetika unosi revoluciju u naše razumevanje veze između mozga i materije i duboke posledice koje ona ima po naše živote i kolektivan život naše vrste. Za Original je dao ekskluzivan intervju povodom svog dolaska u Zagreb 21. i 22. septembra, i seminara koji će okupiti ljubitelje nauke i ličnog razvoja (alternativainformacije.com). Jedna od najvažnijih stvari koje treba da budemo svesni tokom celog našeg života www.originalmagazin.com


dr brus Lipton je međunarodno priznat autoritet u povezivanju nauke i duhovnosti. Počeo je svoju karijeru naučnika kao ćelijski biolog. Stekao je diplomu na univerzitetu Virdžinija u Šarlotsvilu pre nego što se pridružio Katedri za anatomiju na Medicinskom fakultetu univerziteta Viskonsin 1973. godine. istraživanje dr Liptona o mišićnoj distrofiji, studije o kloniranim ljudskim matičnim ćelijama, bili su fokusirani na molekularne mehanizme koji kontrolišu ponašanje ćelije. eksperimentalna tehnika transplantacije tkiva koju je razvio dr Lipton sa kolegom dr edom Šulcom i o kojoj su pisali u magazinu „Science“, kasnije je usvojena kao novi oblik genetskog inženjeringa. Godine 1982. dr Lipton je počeo da proučava principe kvantne fizike i kako oni mogu da se integrišu u njegovo razumevanje ćelijskog sistema procesiranja informacija. Sproveo je fascinantne studije o membrani ćelije, kojima je otkrio da ovaj spoljašnji omotač ćelije jeste organski homolog kompjuterskom čipu, odnosno ekvivalent mozga ćelije. njegovo istraživanje na Medicinskom fakultetu univerziteta Stenford otkrilo je da okolina, koja šalje signale membrani, kontroliše ponašanje i fiziologiju ćelije, aktivirajući ili ne aktivirajući gene. njegova otkrića, koja se suprotstavljaju etabliranim naučnim pogledima da život kontrolišu geni, najavila su jednu od danas najvažnijih grana nauke, epigenetiku. (www.brucelipton.com)

jeste sledeća: „Podsvesni um je izvor 95 odsto našeg ponašanja. Problem je što ovo ponašanje proizilazi iz iskustava koje smo prikupili kada smo imali sedam godina“, priča dr Brus Lipton. „Roditelji ili treneri sportskih timova će kritikovati dete sa idejom da će ga do ohrabriti da se ponaša bolje. Međutim, ako je dete mlađe od sedam godina, njegov svesni deo uma još uvek ne funkcioniše. Oni neće razumeti značaj kritike, jednostavno će snimiti reči roditelja (na primer: Ti ne zaslužuješ X ili Y!, Nisi dobar/ra!, Šta misliš ko si ti!, Tebe je teško voleti!). Dok roditelji te stvari izgovaraju kako bi dete bilo bolje, one se utiskuju u podsvesni um. I onda 95 odsto ponašanja tog dete do kraja života operiše na osnovu ovih negativnih programa i podrivaju budućnost deteta sve dok ih kao odrasle jedinke ne postanu svesni i obrišu. Svi mi imamo ove negativne percepcije usađene koje su deo naših života“.

Šta znači da preuzmemo ličnu odgovornost za svoje zdravlje i izlečenje? - Kada smo verovali u koncept genetike, verovali smo da geni kontrolišu naše živote a da mi ne možemo da kontrolišemo gene. To je vodilo do uverenja da zdravlje nije u našim rukama već da je ono pod kontrolom naše genetike. Da smo mi žrtve naših genoma. Međutim, epigenetika je otkrila da naša okolina i, što je još važnije, naša svesnost, kontroliše naše gene. Tako da mi nismo žrtve svojih gena već gospodari svoje genetike i svog zdravlja. A da bismo do usavršili, najpre moramo da promenimo ograničavajuća uverenja koja smo stekli pre sedme godine. Tako, ne postoji gen koji izaziva kancer. Kada se opisuje ovo oboljenje, postoje dva termina koja se koriste pogrešno a smatra se da imaju isto značenje: uzročnost i prouzrokovanost. Uzročnost znači „akcija agensa koji proizvodi i daje efekat“. Prouzrokovanost

Najveći broj bolesti nastaje kao rezultat toga što ne živimo u harmoniji sa prirodom. Svi ti problemi su povezani sa negativnim programima koji izazivaju samosabotirajuće ponašanje ORIGINAL

znači da „postoji povezanost između fenomena“. Poenta je: geni ne uzrokuju rak, ali rak jeste prouzrokovan genima, odnosno - postoji korelacija. Da bi se kancer aktivirao, potrebna je koordinisana aktivnost 14 ili više gena – to nije slučajni događaj. Tako da geni jesu povezani sa kancerom, ali oni ga ne uzrokuju. On nastaje kao rezultat ponašanja koja podrivaju zdravlje i zavisi od osećaja sreće pojedinca. Razmislite o ovome – dete koje je usvojeno u porodici koje ima istoriju obolevanja od kancera, takođe će razviti ovu bolest sa istom šansom kao rođak koji je genetikom povezan sa porodicom, iako usvojeno dete dolazi iz potpuno druge linije i ima potpuno drugačiju genetiku. Takođe, kada oboleli pacijent od kancera radikalno promeni svoja uverenja ili stil života, može da doživi fenomen poznat kao spontana remisija i da se izleči od smrtonosne bolesti. Prema nekim istraživanjima, samo 1% bolesti je povezan sa genima. Šta je onda uzrok ostalih procenata? - Najveći broj bolesti nastaje kao rezultat toga što ne živimo u harmoniji sa prirodom. Svi ti problemi su povezani sa negativnim programima koji izazivaju samosabotirajuće ponašanje. Treba da budemo svesni toga da mi kreiramo naše života iz minuta u minut. Kada sebe doživimo žrtvama, mi verujemo u to da nemamo kontrolu nad našim životima. Farmaceutske kompanije razvijaju svoje poslovanje time što nam govore da nemamo moć u izlečenju i da moramo da uzimamo lekove, da jedino doktori mogu da kontrolišu našu biologiju. Mi smo kontinuiramo programirani da podrivamo svoje zdravlje. Važno je znati da to nije odgovornost lekara, već da je to posledica „industrije izlečenja“ (posebno farmaceutskih kompanija), koje napreduju tako što nas prave žrtvama! Ako verujemo da ćemo biti bolesni (što je uobičajena medicinska prognoza), onda ćemo manifestovati tu bolest putem naše svesti! Od svih vaših knjiga, koja je vaša omiljena i za koju možete reći da je najuticajnija? -Svetriknjige–„Biologijauverenja“,„Spontana evolucija“ i „Efekat večne zaljubljenosti“ – zajedno predstavljaju posledice toga kako svojim uverenjima oblikujemo živote. Spontana evolucija pruža neverovatne uvide u to kako uverenja oblikuju civilizaciju, kako sada sprovodimo šesto masovno istrebljenje, i kako možemo da promenimo tok civilizacije da bismo u budućnosti napredovali u obilju. Mislim da je ona možda najmoćnija od sve tri knjige. l 79


bUdi prisUTan

Verbalizacija najVećih snoVa Da vam je ovo poslednji dan života, za čim biste žalili? Za kojim neostvarenim željama, nadama i snovima? Ono što su naša stremljenja, manja ili veća, u različitim poljima života je ono zbog čega smo na kraju tu. Kroz njih dajemo definiciju postojanja i njegovu svrhu. Globalni umetnički projekat „Before I die” je upravo to i materijalizovao kroz zid na kom ljudi ostavljaju poruke toga šta žele da ostvare pre kraja svog života. Pokrenut je od strane Candy Chang na zidu napuštene kuće u New Orleansu nakon što je izgubila voljenu osobu. U svetu postoji u preko 70 gradova. Tekst: Vanja ratković, Foto: Snežana Krstić

„Before I die“ zid kod nas je lociran na Adi Ciganliji u Beogradu, na Makiškoj strani. On tu postoji od 2014. godine, a njegova petogodišnjica obeležena je tribinom „Kako ostvariti životne ciljeve“ na kojoj su učestvovali naša mlada glumica Marina Ćosić, Maša Stojković, studentkinja Pravnog fakulteta u Beogradu koja je rođena sa invaliditetom, i Vanja Paunović, student Računarskog fakulteta i pobednik brojnih hakatona. Oni su podelili svoje inspirativne priče, sa svim usponima i padovima koje su doživeli. Posetioci tribine, kao i usputni prolaznici ostavljali su iskrene, a neki i duhovite poruke. Nečije žarke želje su da osnuju porodicu, a neki samo žele da budu upola dobre osobe kao što je Maša. Nakon tribine nisam mogla da se i sama duboko ne zapitam šta je to što želim od života i sebe. Prva stvar koja mi je pala na pamet bila je praktičnija, ali u smislu borbe sa samim sobom, podjednako jaka kao i ona druga koja mi je pala na pamet. Ta prva je bila da istrčim maraton. Rekreativnim trčanjem počela sam da se bavim početkom 2017. godine kada sam se preselila u Zagreb. Sa timom Zagreb runners napravila sam svoje prve kilometre, upoznala divne prijatelje i istrčala prvu trku od 10 kilometara. Kada sam se vratila u Beograd nastavila sam da trčim i iza sebe imam tri polumaratona. Ono što me uvek sputava je nedostatak samodiscipline i kontinuiranosti u treninzima, a upravo je to ono što je neophodno za maraton, odnosno pripreme za njega. Pobeđivanje sebe i preskakanje mentalnog zida u glavi kada

80

www.originalmagazin.com


se nakon dnevnih obaveza osećam kao da bih radije odremala nego trčala - nisu veliki ciljevi, ali gledajući širu sliku, oni zapravo kreiraju naša svakodnevna dela, a samim tim i stil života. Nakon ispisane prve želje, došla mi je na pamet i ona dublja, od svesti skrivenija želja. Filozofska želja, ali jednako važna za mene kao i one materijalne - spoznati sebe. Ko sam ja u svojoj biti, ispod svih slojeva godina i događaja koji su mi se desili. Put samospoznaje i dolaženja i prihvatanja istine je put odrastanja. Smatram da kroz život ne treba samo da idemo, već i da rastemo, duhovno, da se trudimo da budemo bolje osobe, sebi, a samim tim i bližnjima, svojoj okolini. Izbor da na tome radimo je najbolji izbor koji možemo da donesemo. Za kraj, da simbolično citiram stihove Dilana Tomasa: “Do not go gentle into that good night, Old age should burn and rave at close of day; Rage, rage against the dying of the light”. l ORIGINAL

81


iSSn 2466-2747 = original magazin cobiSS.Sr-id 217647628

ORIGINAL MAGA ZIN broj 45 // juL-AVGuST 2019. // cenA 199 din.

original magazin

izdavač Fondacija „Novak Ðoković“ direktor magazina Jelena Ðoković Pomoćnik direktora Aleksandra Radujko Project & editorial menadžer originala Jasmina Stojanović Pomoćnik projektnog menadžera Danijela Jovičić uslužni izdavač Ringier Axel Springer Srbija Generalni direktor Jelena Drakulić Petrović direktor izdavaštva Sreten Radović Glavna i odgovorna urednica Ivana Stanišić Bokić Šef tehničke redakcije Zoran Stojković Tehnički urednik Aleksa Vasović dizajn i lejaut Slobodan Jovanović Coba www.cobaassociates.com urednik fotografije Vladislav Mitić Foto-agencije Profimedia, Getty images, iStock Lektura i korektura Nataša Ðorđević redakcija Andriana Janković, Uroš Arsić, Ivana Stojanov, Maša Milojković, Vanja Ratković, Ana Kalaba Kontakt: orgnl@novakdjokovicfoundation.org društvene mreže i digitalni marketing Sofija Borković oglašavanje Media Impact Srbija original@mediaimpact.rs Tel. 011/3334 502 Pretplata: distribucija@ringier.rs 011/3334-644 Štampa Rotografika Subotica

Zaključna reč

P

Foto: Aleksandar ješić

Impresum

Postoje teme koje nam samim svojim postojanjem oduzmu pravo da o njima ćutimo. Teme o kojima moraš imati stav, jer u suprotnom automatski nanosiš zlo. Ekološka katastrofa koja nam svima preti bliža je nego što su i najveći pesimisti među naučnicima predviđali. Zato, sve i da smo se do sada ponašali po starom dobrom principu da će problem, ako ga dovoljno dugo ignorišeš, nestati sam od sebe, sada moramo da obratimo pažnju. Fotografija pasa na Grenlandu, koji, umesto po ledu - sanke vuku po vodi do gležnjeva, jedan je od najstrašnijih prizora koje sam videla u skorije vreme. A ona je samo poslednja u nizu onih koje predstavljaju upozorenja na klimatsku katastrofu koja se dešava, a koju brojni i dalje poriču. Opasnost je tu, prisutna je i možemo je opipati, nije više samo nešto što će se možda desiti. Od prirode, koja nam je dala sve, napravili smo neprijatelja i poslednji je trenutak da reagujemo. Ovoga je svestan i oskarovac Leonardo Dikaprio, ali i brojni manje poznati ljudi, koji čine sve što je moguće da sačuvaju ono što nam je preostalo - svi oni su heroji ovog dvobroja, sa velikim zadovoljstvom smo pisali o njima, i nadamo se da će i vama biti jednako zadovoljstvo da ih upoznajete. Najbolje od svega je što svako od nas ima priliku da postane heroj - male promene učiniće mnogo za spas planete. Sada je vreme za akciju!

Ivana Stanišić Bokić

Generalni distributer Ringier Axel Springer Magazin podržala Direct Media United Solutions 82

www.originalmagazin.com


ORIGINAL

83


www.novakdjokovicfoundation.org


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.