Plezir magazine #63 Decembar 2018.

DECEMBAR 2018.

BROJ 63

Uvod

P

oslednji broj u ovoj kalendarskoj godini s razlogom nismo želeli da bude tematski, već kolaž različitih tema koje su u protekloj okupirale našu pažnju. Šareno, zanimljivo, inspirativno, inteligentno i drugačije, epiteti su kojima ste najčešće opisivali naše prethodne brojeve, i nadam se da je upravo jedan takav (broj) izašao iz nas, kao zbir svih utisaka, priča i doživljaja koji su obeležili godinu za nama.

Pozvali smo u goste interesantne ljude koji donose sveže ideje, boje svet svojim bojama i neguju individualnost. Otvorili smo um i srce za nove ideje, nova putovanja, priče i spremili se da u godinu pred nama uđemo hrabriji, još radoznaliji i spremniji na promene.

U duhu promena i velikih izazova, u prazničnoj sezoni pozvali smo vas da nam se pridružite u izazovu #plezirpraznicibezplastike, kao i u našoj tradicionalnoj, prazničnoj razmeni između čitalaca i prikupljanju poklona za decu bez roditeljskog staranja u okviru inicijative #praznicizasve.

Sledeći korak je na vama, a mi s radošću čekamo da vidimo kako ste se snašli u pomenutom izazovu, kao i to koliko vas će učestvovati u ovogodišnjoj razmeni i prikupljanju paketića i sa kakvim utiscima.

Srećne praznike želi vam redakcija Plezir magazina!

Teodora Kovrlija, Plezir magazin plezirmagazin@gmail.com teodorakovrlija@gmail.com

2 | decembar

Sadržaj

Online špartanje

006

Umetnost

Vrli novi svet

144

Leksikon

014

Muzika

Stray Dogg

152

Praznici za sve

022

Književnost Hipnoza zaljubljenosti i 156 rasuta opsesija

Ekologija

024

Fotografija Ples senki na tanjiru

164

Plezir praznici bez plastike

032

Književnost Crno-beli portret Džona Stajnberka

172

Plezirov praznični šoping vodič

038

Umetnost

Mirjana Konjević

180

Moda

Značaj koise u renesansnoj modi

056

Putopis

Kina

184

Ekologija

Kad novo nije nužno i bolje

066

Putopis

Tajland

192

Životni stil

Marsela Glavina

102

Kultura

Kultura je živa

204

Pletivo by Plezir

118

Životni stil

Jezik

210

Gastro

Ispeci pa reci

124

Fotografija Praznici bez kiča

216

Životni stil

Lidija Rosati

132

Nega

226

Julija Perić

Bojenje košpicama avokada

Joga lica 3

Redakcija

Teodora Kovrlija

Nina Simonović

Andrijana Kovrlija

Dušan Mažibrada

Anđela Đurašković

Sara Savčić

Vesna Belušević

Marko Vajović

Sofija Mirčetić

Merima Aranitović

Marija Radojković

Dejana Vukadinović

Aleksa Mitranić

Dragana Ilić

Katarina Đošan

Jelena Ranković

Mirnes Sokolović

Plezir

4 | decembar

Milena Goševski

by Plezir

Pletivo

5

K

olaž zanimljivih internet sadržaja u kojima sam uživala proteklog meseca ni ovog meseca nije bilo lako klasifikovati budući da je reč o miksu različitih tema koje su mi okupirale pažnju. Iako je bilo za očekivati da ću u decembarskom špartanju pričati o prazničnim sadržajima, idejama za pakovanje, dekoraciju ili poklanjanje, moram vas razočarati, budući da se još nisam „ubacila“ u praznično raspoloženje, uz napomenu da ostatak broja svakako nudi pregršt zanimljivih ideja, inicijativa i predloga u prazničnom tonu. Kao i do sada, ne ustručavajte se da mi se javite ukoliko želite da razgovaramo o preporukama, kako s moje tako i sa vaše strane.

6 | decembar

Pripremila: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Online ĹĄpartanje 7

Baumgartner Restoration Baumgartner Fine Art Restoration je porodična firma specijalizovana za restauraciju umetničkih slika. Kako sami navode s razlogom su ostali mala, porodična manufaktura uprkos saradnji sa velikim klijentima poput galerija, manjih muzeja, univerziteta i kolekcionara, jer su želeli da svojim rukama urade svaku restauraciju. Džulijan koji je godinama radio sa ocem restauratorom, 2011. godine je preuzeo porodični posao u Čikagu, a onda pet godina kasnije pokrenuo video kanal na jutjubu Baumgartner Restoration, zahvaljujući kome ljubitelji umetnosti mogu da zavire u njihovu čarobnu radionicu i vide kako nastaje magija. Ukoliko vas je uvek zanimalo kako se neka naizgled nepovratno uništena platna vraćaju u život, ovo je kanal u kome ćete uživati!

8 | decembar

@castlesofscotland Jedini Instagram profil koji sam izdvojila za ovomesečno špartanje je profil @castlesofscotland na kome možete uživati u fotografijama poznatih škotskih zamaka ali i otkriti pregršt novih, retko pominjanih, za javnost zatvorenih ili potpuno nepoznatih. Bilo da planirate skori put i pripremate se za obilazak Škotske ili jednostavno želite da uživate u lepoti, sigurna sam da ćete uživati u sadržaju ovog profila.

9

Cnliziqi Za ovaj onlajn kutak saznala sam zahvaljujući preporuci naše novinarke Katarine. Prvi video koji sam pogledala je bio filmić o izradi tradicionalnog kineskog peciva od latica trešnjinog cveta. Muzika, kadrovi i čarolija jednostavnosti kojom je priča ispričana bez ijedne reči ostavile su me bez daha. Potpuno isti utisak nastavio je da dominira i nakon nekoliko pogledanih videa. U odsustvu reči prepušteni smo isključivo vizuelnoj komunikaciji u kojoj autorka s neverovatnom lakoćom i smirenošću prkazuje lepotu i mističnost života kroz jednostavne i svakodnevne radnje.

10 | decembar

Goldthread Goldthread je Jutjub kanal posvećen istraživanju i upoznavanju Kine, njene tradicije, hrane, zanimljivih mesta i normalno ljudi i njihovih priča. Grupa autora iz čitavog sveta radi na dinamičnim videima koji će vam pomoći da bolje razumete ovu zemlju, njenu kulturu i neobične običaje. Imaćete priliku da zavirite u hramove, tradicionalne radionice, saznate više o zanimljivim festivalima, mestima i ljudima. Saznaćete više i o čuvenoj tigrovoj masti – proizvodu koji ima gotovo svako domaćinstvo ne samo u Kini već širom sveta i slušati neverovatne priče iz ove kulturno izuzetno bogate i šarolike zemlje.

11

Grandmas Recipes Grandmas Recipes je japanski dokumentarac podeljen u 10 epizoda koje govore o 10 žena iz Japana koje imaju više od osamdeset godina i sa kojima se upoznajemo putem priča o hrani i receptima.

Autorka ovog dokumentarnog serijala i istoimene knjige je Ju Nakamura, koju je potraga za lokalnom, autentičnom, ukusnom hranom dovela do ideje da dokumentuje priču o bakama koje su preživele Drugi svetski rat i koje plene svojim neobičnim pričama i životnim mudrostima. Kroz priču o hrani ispričane su priče o društvu, društvenim normama, porodici, religiji i životu na jedan lep, prijemčiv i originalan način.

12 | decembar

Never too small Moja opčinjenost idejom i pokretom „tiny house“ ni posle nekoliko godina gledanja svih mogućih dostupnih filmova i klipova, ne jenjava, a nedavno sam sasvim slučajno otkrila kanal koji ne samo što u fokusu ima male kuće, već su to arhitektonski i dizajnerski izuzetno pametno i originalno osmišljeni prostori.

U video prilozima o svojim zanimljivim rešenjima i originalnim idejama govore arhitekte, autori pomenutih rešenja. Do sada je emitovano 14 epizoda, ali imajući u vidu da je reč o „mladom“ kanalu, polažem velike nade da će nastavak biti podjednako zanimljiv i kvalitetan.

13

Leksikon

Julija Perić Svima su potrebni lijepa riječ i ljubaznost

14 | decembar

Fotografije: Nikola Jovanović, Minja Milošev, Senja Vild i Marija Mandić

Intervju: Sara Savčić @sara_savcic

U

poslednjem leksikonu u ovoj godini družimo se sa Julijom Perić, Instagram zajednici poznatoj pod neobičnim imenom Tripanofobija. Julija je po profesiji farmaceutkinja, ona obožava životinje, zbog čega je na većini fotografija okružena svojim ljubimcima, a njen bajkoviti vintidž stil odevanja inspirisao je mnoge da umesto odlaska u kupovinu u šoping centar zavire u mamin ili bakin ormar u potrazi za blagom i inspiracijom.

Draga Julija, moram da te pitam odakle inspiracija za ime na Instagramu? :)

Kako ti pronalaziš i kombinuješ komade koje nosiš, ko su bili tvoji uzori uz koje si rasla i koji su ti pomogli da izgradiš svoj stil?

Obično ih nalazim putem interneta, jer nisam veliki ljubitelj kupovine uživo. Jedino u čemu uživam su pijace sa starim stvarima tipa Najlon pijace u Novom Sadu. Što se inspiracije za kombinovanje tiče, nju crpim iz različitih stvari. Često mi se dešava da se oduševim kostimografijom tokom gledanja filmova i jedva čekam da izađem negdje da bih obukla kombinaciju smišljenu u tom momentu. U posljednje vrijeme velika inspiracija su mi stare fotografije moje mame pomoću kojih uviđam da smo u istim godinama voljele iste stvari, kao i bakice koje viđam po ulicama Novog Sada.

Zapravo, Tripanofobija je ime nastalo zbog nedostatka inspiracije. Sva imena koja sam željela u tom momentu su bila zauzeta, pa sam odlučila da to bude neki nespecifičan naziv koji nije zauzet, sastoji se od jedne riječi Prepoznatljiva si po stilu koji balansira i povezan je na bilo koji način sa mnom. između vintidž i modernih komada. Gde najčešće kupuješ odeću i čemu najviše Kad smo već kod Instagrama, tvoj profil poklanjaš pažnju prilikom odabira odeće je prava slikovnica koja odiše nežnim, koju ćeš nositi? Koliko su ti značajni pastelnim bojama i vintidž setom. Kako istorija odrešenog komada, ali i etička i si se zaljubila u ovakav stil, i još važnije, ekološka komponenta? kako si ga izgradila?

Uglavnom su to vintidž radnjice, sve više ih Od djetinjstva volim pastelne boje na šta nalazim putem Instagrama što je super, jer je imala uticaj moja mama koja je mene i vidim da se ta stigma u vezi sa kupovinom sestru uvijek odijevala u identične pastelne već nošene odjeće polako ruši i samim tim kombinacije, dok moja ljubav prema vintidž ljudi postaju svjesniji značaja ekološke kompostvarima datira iz srednjoškolskih dana i što nente pri odabiru odjeće. Iako to možda sam starija sve me više privlači prošlost i postaje i trend, podržavam ga i uvijek se najbolje stvari iz nje koje su nam još ostale trudim da na svom Instagramu podržim dostupne. sve brendove koji su i društveno odgovorni.

Takođe, pokušavam da kad god sam u Da li je teško biti originalan i autentičan mogućnosti sebi priuštim neki komad od usled preplavljenosti onim što forsiraju domaćih dizajnera i na taj način podržim veliki brendovi? manje proizvođače. Naravno, ponekad kupim i neku novu stvar velikih modnih brendova, Mislim da autentičnost dolazi prirodno i sa- najčešće obuću. mim tim ne bi trebala predstavljati teškoću bez obzira na aktuelne trendove velikih brendova. Takođe, ne mora biti sve podređeno velikim brendovima.

15

Koji komad odeće veruješ da ćeš zauvek čuvati?

Nadam se da ću sačuvati maminu i svoju matursku haljinicu, kao i kompletić koji sam nosila povodom prvog dana škole. Moja mama ima običaj da čuva odjeću koju smo nosili pri bitnijim događajima u životu, pa sam izgleda takav običaj stekla i ja.

Mnogima omiljeni na tvom profilu jesu tvoji šašavi ljubimci i njihovi karakteri.

Hoćeš li da nas upoznaš sa njima i ispričaš nam kako su ušli u tvoj život?

Bajron, najstariji pas je ušao u moj život tako što sam od roditelja dobila poklon u vidu novca jer sam uspjela da položim ispite za uslov i budžet za treću godinu studija. Kako su oni bili srećni zbog toga, iskoristila sam momenat i donijela psa u stan, protiv čega su bili prethodnih godina, ali u datom momentu sam ispunila sva njihova očekivanja pa se nisu pretjerano bunili. Nakon toga sam Nikoli često opisivala moju staru sijamku koja je uginula, pokušavajući da mu približim mace kojima nije bio mnogo oduševljen, tako da je on donio Ponjo za moj rođendan i poklonio mi je i ubrzo se uvjerio da su mace predivna stvorenja podjednako kao i psi. Megica nam je neočekivano ušetala u život, jednom molbom da je usvojimo, od strane djevojke koja je pomoću Instagrama primijetila da baš volimo Bajrona i Ponjo i da bismo mogli da vodimo računa i usrećimo i nju. Tako se okupila naša skladna životinjska ekipica.

16 | decembar

Da nisi farmaceut čime bi se bavila?

Nečim što bi mi pružalo više mogućnosti da iskažem svoju kreativnost.

Koje su najvažnije lekcije koje si naučila radeći s ljudima?

Da je svima potrebna lijepa riječ i ljubaznost.

Mislim da u našem društvu nedostaje ljubaznosti i empatije, tako da smatram da treba da težimo da budemo bar učtivi prema svima, jer nikad ne znamo sa kakvim problemima se suočava druga osoba, ma kakav ona stav imala.

Dolaskom hladnijih dana usmereniji smo na zatvoren prostor, više vremena provodimo u introspekciji i druženju u uskom krugu porodice i prijatelja. Koji su tvoji najdraži zimski rituali i kako ćeš najčešće provesti hladne, zimske večeri?

Kad god budem u mogućnosti uz svoje i neku dobru knjigu i šolju čaja. Moram da vas razočaram činjenicom da zimi vodim život jedne dvadesetpetogodišnje penzionerke.

Nemam baš nikakve specijalne rituale, mislim da će mi ove zime najpotrebniji ritual biti popodnevna dremka.

Kakve emocije kod tebe bude praznici?

Radosti, zbog malo dužih susreta sa najdražima.

17

Koliko pažnje pridaješ dekoraciji, pripremi poklona i postizanju praznične atmosfere u domu, imaš li neke trikove?

Od kako imam životinjice, uopšte ne pridajem značaja dekoraciji niti dekorišem išta pred praznike jer mi je baš bitna njihova sigurnost, a trebalo bi nam baš mnogo sreće da se ne desi da oni u igri ne unište nešto i usput to ne počiste (pojedu).

Kako planiraš da provedeš predstojeće praznike?

Uz porodicu.

Kakve planove kuješ i koje su tvoje male i velike želje i odluke za narednu godinu?

Najveća želja i prioritet su mi zdravlje, kako moje, tako i ljudi koje volim.

Koji je najbitniji momenat po kome ćeš pamtiti 2018. godinu?

Momenat kada me je Nikola zaprosio.

18 | decembar

19

#PLEZIRLEKSIKON Pamtiš li kako si ostala bez prvog mlečnog Preporuka za čitanje/slušanje/gledanje? zuba?

Trenutno pratim dvije serije koje bih preSjećam se da je bila jedinica i da se klimala, te poručila svima da pogledaju, jedna je My da sam je sama slučajno prstom izvadila. Baš Brilliant Friend po istoimenom romanu ohrabrujuće iskustvo.

Elene Ferante, a druga je Jutro će promeniti sve za koju je izašao i soundtrack koji mi baš Slatko, slano, ljuto ili nešto četvrto? prija. Za čitanje bih preporučila romane PAN i Glad Knuta Hamsuna.

Ljuto! Šta te je poslednji put slatko nasmejalo?

Koga smatraš umetnikom življenja?

Mislim da je to bila neka scena iz serije Young Moju mačku.

Sheldon.

Omiljeni crtani junak?

Poruka za kraj?

Ariel i Ponyo su mi omiljeni.

Nadam se da će neko ovo pročitati i do kraja. :)

Može li se živeti od ljubavi prema onome što radimo? Čim ima pozitivnih primjera, vjerujem da može.

20 | decembar

21

Praznici za sve

S

nestrpljenjem smo i ove godine dočekali decembar znajući da nas ponovo očekuje velika razmena poklona između naših čitalaca u kojoj posredujemo (diskretno i neprimetno, jelte), a onda i, nošenje paketića koje smo mi pripremili i paketića koje ste nam vi poslali za decu koja žive u ustanovama socijalne zaštite, 8. januara, dan nakon Božića.

Dakle, i ove godine se igramo i širimo radost, ljubav i dobre vibracije povezujući ljude koji se ranije nisu poznavali, ali imaju želju da nekog usreće poklončićem specijalno pripremljenim za njih, baš kao što će neko drugi obradovati njih.

Pravila za razmenu Na mejl plezirpraznicizasve@gmail.com je potrebno poslati prijavu u kojoj nam šaljete sledeće informacije: vaše ime i prezime, adresu stanovanja i to koliko puta želite da se prijavite za razmenu. Kada dobijemo vaš mejl, evidentiramo vas na spisak i kroz desetak dana kada sastavimo spisak parova šaljemo vam adresu stanovanja vašeg para u razmeni. (do sada je svake godine organizovano nekoliko krugova razmene) Kroz nekoliko dana koliko vam je potrebno da osmislite i napravite poklončić vi ga šaljete svom paru u razmeni i istovremeno

22 | decembar

čekate da paketić namenjen vama, a poslat od strane vašeg para u razmeni pristigne.

Naposletku, paketić i njegov sadržaj možete fotografisati i podeliti sa nama putem haštaga #praznicizasve. (jako smo radoznali i voleli bismo da vidimo šta ste to lepo slali ili dobili u ovogodišnji razmeni) Kao i prethodnih godina, predlažemo vam da sadržaj paketića ne premašuje iznos od 500 dinara, da u sadržaj uključite ljubav u neograničenim količinama, kreativnost i vaš lični pečat.

Prateći ideju našeg drugog izazova #plezirpraznicibezplastike (više informacija potražite u broju) pozivamo vas da u pripremi paketića „zasučete rukave“ i odrešite kreativnost pa sami pravite dekoraciju, čestitke, crtate, fotografišete, pišete priče i pesme, štrikate ili mesite kolačiće i nešto od toga pošaljete vašem paru u razmeni u cilju da njemu ili njoj ulepšate praznike.

U paketiću se takođe mogu slati knjige, stripovi, razglednice, šoljice, slatkiši, kesice vaših omiljenih čajeva i sitnice koje vam se tematski uklapaju, samo vodite računa da sve bude lepo upakovano kako bi bezbedno stiglo na svoje odredište.

Naravno, ne zaboravite da napišete čestitku i poželite nešto lepo vašem paru u razmeni!

Pokloni za decu i mlade bez roditeljskog staranja Novogodišnji i božićni praznici su period godine rezervisan za druženja s porodicom i prijateljima, zbog čega smo odlučili da vas i ove godine pozovemo da zajedno budemo prijatelji mladima koji stanuju u domovima za nezbrinutu decu.

Pozivamo vas da zajedno izdvojimo malo vremena i pošaljemo veliku količinu ljubavi i pažnje onima kojima ista u prazničnom periodu najviše nedostaje.

Sudeći po iskustvu stečenom prethodnih godina deca i mladi su se najviše radovali knjigama, najmlađi su odmah prigrlili lutke, društvene igre i materijale koje su kasnije koristili u kreativnim radionicama, starije devojčice i devojke su bile oduševljene nakitom, ručno rađenim sapunima, pletenim šalovima i rukavicama, dečaci su se najviše obradovali detaljima sa superherojima, kao i stripovima, a svi zajedno smo se počastili ukusnim kolačima koji su sa stola „nestali“ u trenu.

Naša zamisao je da decu obradujemo kreativnim i sa ljubavlju sačinjenim paketima koji su osmišljeni i napravljeni samo Praznici bi trebali da budu magičan period za njih! za sve i zato vas pozivamo da nam i ove godine pomognete u tome.

I ove godine prikupljaćemo paketiće za decu i mlade koje ćemo nositi u Dom Za više informacija javite nam se na mejl Moše Pijade pri Centru za zaštitu odojčadi, plezirpraznicizasve@gmail.com dece i omladine u Beogradu.

23

Uradi sam

Pripremila:

Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Fotografije:

Andrijana Kovrlija @andrkovr

PLEZIR PRAZNICI BEZ PLASTIKE

Bojenje tkanine koĹĄticama avokada 24 | decembar

O

ve praznične sezone ćemo biti prilično aktivni u uradi sam projektima, a onaj koji ovom prilikom delimo sa vama je bojenje tkanine košticama avokada. Kasnije u toku meseca kada na red dođe pakovanje poklona nameravam da veću tkaninu koju sam obojila na ovaj način upotrebim kao omotnicu za pakovanje, inspirisana japanskim načinom umotavanja poklona poznatim kao furoshiki. Na fotografijama u nastavku ćete videti kako se bilo koja tkanina može upotrebiti u ovu svrhu.

Ovom prilikom sam koristila pamučno platno, a vi slobodno posegnite za materijalom koji vam je najdostupniji. Ukoliko u kući imate stare platnene pelene, stare čaršafe, stolnjake i slično možete i njih iskoristiti u ovu svrhu.

Takođe, ukoliko u ormanu imate neke iznošene majice, košulje i bluze sa kojima ne znate šta ćete, pokušajte da im udahnete novi život bojenjem.

Za bojenje tkanine košticama avokada koristila sam uputstvo Rebeke Desnos, koja tkanine farba isključivo pigmentima iz biljaka, a rezultati su zaista fantastični.

25

26 | decembar

27

Priprema je vrlo jednostavna. Materijal sam prethodno potopila u sojino mleko, držala nekoliko minuta i nežno procedila.

Paralelno sa pripremom materijala za bojenje, sačuvane koštice avokada (5-6 komada) sam temeljno oprala i oljuštila, stavila u metalnu šerpu i nalila hladnom vodom dodajući jednu supenu kašiku sode bikarbone (zato što je beogradska voda sa česme dosta tvrda). Uključila sam ringlu najpre na najslabije pa postepeno podizala temperaturu dok nije došlo do prvog ključanja. (tada sam smanjila temperaturu ringle i poklopila šerpu). Još jednom sam postepeno zagrevala vodu do novog ključanja povremeno mešajući drvenom varjačom. Kada mi je odokativno delovalo da je boja vode dovoljno intenzivna za farbu (ne opterećujte se previše i shvatite ovaj proces kao priliku za igru i eksperimentisanje) procedila sam sadržaj iz šerpe, izdvojivši koštice u stranu kako bi ih sačuvala za naredno farbanje i dodala tkaninu koju sam pripremila za bojenje u šerpu s vodom. Tkaninu sam spakovala kao paketiće (pogledajte fotografiju) iz više razloga; najpre da bi bilo lakše potopiti je umesto da samo pluta po površini, a onda i kako bih dobila neku vrstu zanimljive teksture uzrokovanu preklapanjem tkanine. (isto možete postići i gužvanjem materijala i uvezivanjem)

28 | decembar

29

Ne zaboravite da ponovo smanjite temperaturu ringle, i na svakih 10-15 minuta okrećete „paketiće“ kako bi sa svih strana boja prodrla u materijal. Vodite računa da u svakom trenutku ima dovoljno tečnosti u šerpi i mešajte i zalivajte tkaninu vodom.

Posle nekoliko sati, odnosno kada vidite da ste dobili željenu nijansu, izvadite tkaninu iz šerpe, raspakujte je, nežno procedite i ostavite da se prirodno osuši.

Meni se rezultat jako dopao, a budući da proces nije preterano zahtevan, nameravam da ponovo bojim materijal na ovaj način. Mislim da ću pokušati da jednu pamučnu haljinicu ovako obojim budući da mi je dosadila u beloj boji i verujem da ću na ovaj način dobiti novu šansu da se ponovo zaljubim u taj komad.

Ukoliko vam je potrebno neko pojašnjenje vezano za proces bojenja tkanine, ne ustručavajte da me kontaktirate, rado ću podeliti svoje skromno iskustvo sa vama.

Takođe, ukoliko učestvujete u našem izazovu #plezirpraznicibezplastike i budete pakovali poklone inspirisane japanskim načinom pakovanja furoshiki, pošaljite nam sličice.

30 | decembar

31

Ekologija

32 | decembar

PLEZIR PRAZNICI BEZ PLASTIKE

B

liži se sezona praznika, praćena prazničnom dekoracijom i kupovinom poklona koja ne mora biti još jedna ekološka katastrofa u najavi. Upravo iz tog razloga smo ove godine pokrenuli izazov #plezirpraznicibezplastike kojim vas pozivamo da zajedno utemeljimo promenu.

Kupujemo smisleno, promišljeno i po mogućstvu eco-friendly. Podržavamo male brendove i ručni rad, ali se i sami latimo dostupnih materijala i pravimo specijalne poklone.

Poklone pakujemo u reciklirane papire, postojeće omotnice ili tkaninu po uzoru Ideja je da udruženi pokažemo da može- na furoshiki. mo bez plastike, tog zlokobnog zagađivača koji uništava dom koji delimo s brojnim Izazov je internacionalan i sve što budete živim bićima - planetu Zemlju. Da pokaže- radili na navedenu temu prosledite nam mo da je suština praznika u okupljanju, na društvenim mrežama, označite nas deljenju posebnih trenutaka sa bližnjima ili jednostavno inspiraciju potražite na i malim znacima pažnje. haštagovima #plezirpraznicibezplastike i #plesirplasticfreeholidays Okrećemo se prirodnoj prazničnoj dekoraciji, reciklaži i redizajniranju postojećih stva- Svi ste pozvani, hajde da u 2019. uđemo s ri, vraćamo se ukrasima izrađenim od prirod- jednim važnim ciljem - što manje plastičnog nih materijala poput drveta, kanapa, papira otpada iza sebe! i stakla. Koristimo materijale koji su nam već dostupni, popravljamo polomljeno, kreiramo novo i pritom se fantastično zabavljamo!

Praznični mesec je tek počeo, a u nastavku pogledajte kako su neki od vas do sada originalno odgovorili na izazov #plezirpraznicibezplastike!

Anđela @andjapise

Anja @ko.mi.kane

Delorija @floradela_

Kockice Ĺživota @kockicezivota

Maja @majezmajeblog

Marsela @marylandist

Petra @nokonceptmama

Tasha @tasha_kulezic

Životni stil

Plezirov praznični šoping vodič

Ove praznične sezone pripremili smo za vas šoping vodič koji promoviše odgovornu potrošnju, kupovinu smislenih poklona i podršku fantastičnim malim brendovima, zanatlijama i biznisima kao alternativu kupovini u bezličnim šoping centrima i trgovinskim lancima. Ekološki i etički pristup kupovini idu ruku pod ruku, a kupovinom od malih proizvođača vi pružate podršku razvijanju biznisa koji pozitivno utiču na lokalnu ekonomiju i životnu sredinu.

38 | decembar

SVETLANA VUKOV

Prodajna mesta: Belgrade Design District (Čumićevo sokače bb, Lokal br.10); Beograd 39

SPICE UP SHOP

Prodajna mesta: Čumićevo sokače lokal br.21; Beograd Baba Višnjina 48, Vračar (ulaz iz Krunske 88, ulaz pored Tegla bara); Beograd 40 | decembar

AROMA TEA DROPS

41

SKLOP

Prodajna mesta: Sklop salon (Lugarska 7); Meljak, Beograd Koncept 45 (Kralja Petra 45); Dorćol, Beograd 42 | decembar

PURPUR___

43

PARFUMS BALINT

44 | decembar

MON CACAO

Prodajna mesta: MM Kopaonik Concept Store (Grand Hotel & Spa Kopaonik); Raska 45

MISS TINY (unikatne kućice za lutke)

46 | decembar

MOJ POZITIVDŽIJA

47

MARIETTA con FUOCO

Prodajna mesta: Autorke (Čumićevo sokače, lokal 44); Beograd Jadro Chic @jadrochic; Bar 48 | decembar

TWIGA PATTERN BAZAAR

Prodajna mesta: Twiga Pattern Bazaar shop (Kursulina 19); Beograd 49

ALTEREKO + BARUKA

Altereko: Maslina (Katanićeva 2); Beograd, Kedrova priča (TC Sremska ul. Maršala Birjuzova 2-4; Beograd, Kičevska 19 (Kalenić pijaca, Vračar); Beograd), Apomarket (Uzun Mirkova 6; Beograd, 27. Marta 11; Beograd) 50 | decembar

Baruka: Jevremova 25 Concept Store (Gospodar Jevremova 25); Beograd, FAB Living by Una (Krunska 50); Beograd

LOM DIZAJN

Prodajna mesta: FAB Living by Una (Krunska 50); Beograd LOVELY (Kneza Miloša 19); Beograd Portofino 1989 (Kneza Danila 8); Beograd Misha Concept Store (Nikole Pašića 32); Novi Sad 51

PLETIVO by PLEZIR

52 | decembar

DUM

Prodajna mesta: Misha Concept Store (Nikole Pašića 32); Novi Sad FAB Living by UNA (Krunska 50); Beograd 53

ZAGA CLOTHING

Prodajna mesta: Lagami (Uzun Mirkova 7); Beograd Fab Living by Una (Krunska 50); Beograd Lagami (Radnicka 26); Novi Sad Fashion Family Design Store; Kragujevac MM Kopaonik; Hotel Grand 54 | decembar

WOLF & CHAIN

Prodajna mesta: Lovely Concept Store (Kneza Miloša 19); Beograd Jane Doe Concept Store (Cara Uroša 19); Beograd Portofino Galerija (Kneza Danila 8/4); Beograd RUB. Online Shop 55

Moda

56 | decembar

„The Girl with the Flaxen Hair” Značaj kose u renesansnoj modi

Tekst: Katarina Đošan @eutanazija8

U

dugoj istoriji Zapadne kulture period Renesanse je oduvijek imao posebno mjesto ili su istraživači te istorije nastojali da to tako prikažu. To, svakako, nije nekakvo ni na čemu zasnovano mišljenje, budući da se u periodu s kraja četrnaestog, a svakako u 15. i 16. vijeku zaista može govoriti o bitnim promjenama u odnosu na kulturu prethodnih vijekova. Ipak, treba imati u vidu da se promjena dešavala postepeno, i ne u svim segmentima života podjednako; život renesansnog čovjeka je, ništa manje nego život čovjeka u poznom srednjem vijeku, duboko prožet religijom, patrijarhalnim svjetonazorima i klasnim poretkom koji je samo mijenjao svoj oblik, ali nikada bio i ukinut.

Renesansa (Rinascimento) je italijanska riječ za obnovu ili preporod, i upravo se na tom temelju, govoreći o specifičnom vidu preporoda (antičke tradicije), teži i uspostaviti razlika između perioda prije i tokom Renesanse. Treba imati u vidu da antička tradicija, a posebno na istoku (Vizantija), nikada nije u potpunosti zaboravljena tokom srednjeg vijeka. Narod Vizantije nazivao je sebe Romejima, nasljednicima Rimskog carstva, i u svakom vidu stvaralaštva to shvatanje je dosta očigledno, a posebno u odnosu na srednjovijekovni Zapad. Pa ipak, ni tamo ta tradicija ne iščezava u potpunosti – još se Karlo Veliki, 800. godine krunisan za prvog cara Franaka, ugledao na umjetnost antike u svojim arhitektonskim i drugim umjetničkim poduhvatima. Međutim, Renesansa se razlikuje po tome što ne „prepisuje” od antičkih uzora, već slavi antički princip stvaranja, u čijem je središtu učenje o slobodi, dostojanstvu čovjeka, i platonističke ideje na polju filozofije, sada tumačene u hrišćanskom ključu.

58 | decembar

Umjetničko stvaralaštvo dobija svoj polet, i niz okolnosti dovodi do pravog procvata umjetničkog stvaranja, do procvata novog umjetničkog medija (slike kao nezavisne cjeline, tehnike ulja na platnu itd.) Javlja se novi tip naručilaca umjetnosti, ona prestaje biti čisto religioznog predznaka, i humanistički duh zaista kao da prožima sve sfere kulture.

Ipak, ne treba se zavaravati: renesansna kultura podjednako je „slobodarska” koliko je i antička demokratija zapravo demokratija – ona isključuje žene, muškarce ispod određene starosne dobi, robove i „nepodobne”.

Tako je i renesansno društvo mnogo manje slobodno u odnosu na ono što se o njemu piše a svakako u odnosu na današnje poimanje slobode.

Umjetnost renesanse takođe je patila od niza konvencija, i stilski je kao i sadržajno oblikovana prema otkrićima iz oblasti filozofije (antičke, ali i one nastale u vrijeme renesanse) i poezije, smatrana za sestru likovnih umjetnosti. Dva su elementa ključna za razumijevanje renesansne umjetnosti: idealizacija (uticaj novoplatonizma) i upotreba alegorija (uticaj teorije pjesništva). Malo koji antički citat je imao toliko uticaja na umjetnost nekog perioda koliko je Horacijevo Ut pictura poesis, odnosno – kako slika tako i poezija imalo na renesansno slikarstvo; budući da je to period kada se javljaju prve teorije slike, a slikarstvo doživljava svoj procvat u jednom novom vidu, likovna se umjetnost oslanjala i u teoriji i u praksi na poeziju. To je za posljedicu imalo javljanje niza slikanih alegorija (recimo kod Botičelija), koje su se kao načelo stvaranja dugo zadržale u evropskoj umjetnosti. Sa druge strane, idealizacija kao stilsko načelo se uspostavlja tada na jedan novi način, i to kroz povratak ljepoti, harmoniji i redu, koji su u srednjovijekovnoj estetici dugo bili od drugostepene važnosti. Ugledanje na antiku je u ovom pogledu postalo očigledno, a jedan linearni, slikarski pristup, posebno se snažno razvijao na početku stvaranja renesansne umjetnosti.

Zanimljivo je da se preporod antičke kulture ipak nije desio na svim poljima; renesansna moda ne poznaje ništa od one antičke lakoće i fluidnosti, a nizom pravila regulisano je oblačenje i uopšte izgled u ovom periodu.

To se naročito odnosilo na žene, budući da je renesansno društvo suštinski i formalno jedno patrijarhalno društvo i da su najveći filozofi tog perioda naknadno u istoriji „optuživani” za mizogoniju; to je svakako bilo ne tako daleko od istine i u tome je dosta udjela imala i crkva, čiji je značaj u ovom periodu zapravo samo prividno slabio. Tako se u zakonima italijanskih gradova javljao niz propisa o odijevanju, posebno o odijevanju žene; odjeća je korištena da se naglasi razlika između prostitutki i „časnih”, djevojčica i djevojaka, udatih i neudatih, bogatih i siromašnih. Zakoni su propisivali da se prostitutke oblače onako kako su bile opisivane u bibliji, u otvorenim haljinama, u cipelama na potpeticu i sa specifičnim kapama na glavi. Žene su generalno morale da se oblače skromno, na šta je dosta uticalo renesansno povezivanje ljepote sa dobrotom, estetskog sa etičkim. Jednostavnost je bila na cijeni, a broj bisera u kosi je, recimo, zakonom bio ograničavan, i tek se poneka žena iz viših slojeva o njega mogla oglušiti, ali uglavnom ne bez posljedica po njen ugled.

Ono što je bilo posebno važno jeste transparentno pokazivanje bračnog statusa žene, koji se zapravo izražavao kroz modu.

Naime, udate žene su morale nositi veo, i to iz više razloga. U nekim renesansnim spisima kao razlog se navodi to što je žena, budući da je „obeščašćena” nakon stupanja u brak, morala velom iskazati svoju poniznost, skromnost i znak da se „stidi” prvobitnog grijeha koji je sada kroz nju ponovljen. Svakako da je biblija bila polazna tačka ovakvih shvatanja, budući da su, kao što je poznato, Adam i Eva postali svjesni svoje nagosti tek kada su zgriješili, i odmah potom pokušali da je prikriju. Oblačenje vela stoga se tumačilo, između ostalog, i kao priznavanja grijeha i življenje sa sviješću o tom grijehu. Sa druge strane, čuveni renesa-

nsni filozof M. Fićino, prosvetitelj svoga vremena, ostavio je zapis o tome kako „žene treba da se koriste kao noćne posude: sklonjene (sakrivene) nakon što muškarac mokri u njih”. Jednom „iskorištene”, dakle, žene treba sakrivati, odnosno pokrivati, i to jednostavnim, skromnim velom.

Pa ipak, dosta se polagalo na ukrašavanje kose, zapravo dosta više nego na bilo koji drugi aspekt mode za žene. Ženski lik i kosa su „polje javnog”, barem do trenutka udaje.

Poznosrednjovijekovni običaj isticanja ženskog čela nastavio se i u vrijeme renesanse, ali je poetika izgleda dosta izmijenjena, naročito na prostorima sjeverne Italije, kolijevke renesanse. Jednostavnost i nježnost, jedna čista, ženstvena ljepota, sada su postali ideal. Nevinost se cijenila više od svega drugog, a poređenja renesansnih žena sa antičkim boginjama bila su najveći kompliment. Kose su bile duge, ali uredno svezane, upletene, ukrašene biserima i nakitom za kosu, trakama, a nerijetko se dodavala i vještačka kosa pravljena od sirove svile. Pa ipak, ideal mladosti i bezbrižnosti podrazumijevao je nešto slobodniju modu za mlade djevojke, a Botičelijeve venere i portreti žena (po modelu njegove muze Simonete Vespuči) možda najbolje pokazuju taj ideal u svom punom sjaju. Kosa je duga i svijetla, talasasta, ponegdje u pletenicama, nonšalantno puštena da se vijori na vjetru, sa nizom bisera u loknama. Taj ideal je pak živio u likovnoj umjetnosti, jer je u to vrijeme postojao zakon koji ne bi dozvolio toliku količinu nakita u kosi, niti toliku slobodu i „raspuštenost” uopšte.

Tamo gdje se realnost primicala idealu nailazilo se na prepreke. Tako su markiza od Mantove i vojvotkinja od Ferare, mlade ali u tom trenutku udate žene (početak šesnaestog vijeka), dovele sebe u situaciju da ih društvo osudi kao nečasne i u sukobu sa hrišćanskim normama budući da se se pojavljivale slobodno puštene kose ne samo na dvoru, već i na novčićima sa njihovim likom. Ubrzo nakon toga došlo je do promjene i ostali sačuvani prikazi djevojaka bili

su mnogo prikladniji patrijarhalnom društvu u kome su živjele. Žena je morala da se povinuje ne samo društvenim normama, već i normama mode kakva se nosila u porodici u koju je ova dolazila udajom. Rijetki su slučajevi, poput slučaja Beatriče d’Este, da žena zadrži svoj način uređivanja kose nakon što promijeni dom. Njena dugačka platnom upletena kosa, strogo zavezana na potiljku a koja se pružala gotovo do poda, dopala se dvoru Sforca i jedno vrijeme se nametnula kao veliki trend u plemićkim krugovima.

Sređivanju kose poklanjao se čitav jedan dan; njenom pranju, njegovanju i sušenju, a postojao je običaj da se tog dana ne izlazi iz kuće. Slikani portreti djevojaka i žena, iz profila, omogućavali su da se posvećenost kosi naglasi, da se ukrasi istaknu, da se ljepota lica pokaže. Moda je, kao i danas, bila mnogo više od odjeće i mnogo više od ukrasa. Ona je odražavala status, određivala mogućnosti, upućivala, govorila, ona je u pravom smislu bila kako slika tako i riječ. Za razliku od savremene mode, ona je tada prije bila sinonim neslobode; pa ipak, raznovrsnost frizura i ukrasa za kosu je u malo kom periodu bila veća. Još jednom se pokazalo tačnim to koliko se prava kreativnost da pokazati tek kada se mogućnosti ograniče – a funkcija (u najširem smislu) i oblik počnu djelovati neodvojivo tako da se jedno ne da promišljati bez drugog.

Muzička preporuka: Claude Debussy – The Girl with The Flaxen Hair

Ekologija

Tekst: Anđela Đurašković @andjapise

Kad novo nije nužno i bolje

Č

ini se da je poželjeti da se odupremo talasu šoping manije i vječite potrage za novinom misao sa buntovničkim prizvukom, stoga nas slobodno nazovite buntovnicima.

Naše je geslo ove praznične sezone sljedeće: jedino novo što će biti s nama 1. januara je kalendarska godina. Želimo uz sebe voljene ljude, voljena mjesta i cipele skitaljke koje, ponekad i na sreću, ne umiju da progovore. Želimo da darujemo poklone koje sami pravimo,

66 | decembar

od stvarčica koje su već obrnule koji krug oko sunca, i koje bi takođe imale mnogo štošta za kazati. Jedinstveni pokloni sa svojim životnim pričama, za najdraže ljude spremne da u novoj godini i sami ispišu što više radosnih redova u neke svoje zbirke.

Zaboravite na novo, jer to za nas više nije ključna riječ za ulazak u 2019. Trajnost – to je naša riječ! U odnosima sa ljudima, u poslu, u hobijima. I životnom vijeku darova, naravno.

Svake godine već krajem novembra počinje svojevrsna manija u kojoj deblji kraj izvuče ama baš sve što već imamo i jesmo. Zašto?

Zato što nije novo. A biti nov je epitet koji je na tronu sve dok ne zamre praznična euforija, tek tamo, početkom februara. Pa tako sve što smo postigli od poslednjeg 1. januara do danas nije loše, ali nije ni dovoljno, pa bude propraćeno listom svih rigoroznih odluka koje će nas učiniti boljima već od narednog prvog u godini. Sve što posjedujemo volimo, ali ne dovoljno da bismo ga poželjeli u blizini dok budemo ispraćali 2018. godinu. Logika da novo povlači sa sobom dobro košta nas ogromne svote novca svakog decembra i hrani naše nesigurnosti. Jer, koliko god da je novo ono što imate, neko drugi sigurno ima još novije. Da li to znači da će njemu 2019. biti taličnija!? Očigledno je da postoji mnogo toga pogrešnog u vezi ove filozofije. Zato mi dajemo šansu starom i pretvaramo ga u nešto jedinstveno! Upcycling starih stavova u šire, zdravije; stare odjeće u prijatniju, koja bolje oslikava onog koji je nosi, i jednom odbačenih predmeta u nešto što će biti s ljubavlju darovano i dočekati još mnogo, mnogo novih godina. Ovdje pričamo o sezoni darovanja. A darujemo ručno rađene poklone napravljene od onoga što već posjedujemo.

I ne, koliko smo vješti u ulozi Deda Mrazovih vrijednih vilenjaka ovdje ne igra ama baš nikakvu ulogu.

najraniji dokazi raspoznatljivog umjetničkog stvaralaštva ljudi su stari četrdeset hiljada godina. Najraniji dokazi ljudske poljoprivredne djelatnosti su, nasuprot tome, stari samo deset hiljada godina. To znači da smo negdje u svojoj kolektivnoj evolutivnoj priči odlučili da je bilo mnogo važnije stvarati privlačne, izlišne predmete nego naučiti kako da se redovno hranimo.“

Velikom čarolijom autorka naziva življenje na način da naše postupke radoznalost vodi mnogo više nego strah. A, kako svakome pred praznike treba upravo malo magije, odlučili smo da vas poguramo u pravom smjeru postavljanjem veoma jednostavnog zadatka pred vas: uđite u 2019. stvarajući poklone za drage ljude. Iskoristite stvari koje već imate u domaćinstvu ili pođite do obližnje prodavnice polovne robe da biste došli do sirovina za rad.

I, kao što knjiga sugeriše, pustite da kroz vas prostruji kreativna energija i odagna sve brige.

Ne plašite se toga da će pokloni ispasti preveliki, premali, prešareni, predosadni ili krivi, da će se osoba koju želite da obradujete uvrijediti ili pomisliti da niste htjeli da izdvojite novac na luksuzan dar za nju. Ne bojte se šta će ljudi reći ako poklone umotate u stare novine ili platno umjesto u svjetlucavi papir s najvećom mašnom. Jer, na kraju krajeva, put prožet stvaralaštvom je jedina staza vrijedna praćenja. A maštovitost je, u neku ruku, zarazna.

Stoga se ne čudite ako, osim ručno rađenim Svi smo mi stvoreni baš da bi stvarali. Ljudi se poklonima, sasvim slučajno ljude oko sebe ne dijele na maštovite i nemaštovite, već samo počastite i željom da i sami uposle ruke. na one koji znaju da su kreativne duše i one koji toga još uvijek nisu svjesni. Ima jedan lijep Mnogo je razloga od kojih je jedan od citat Elizabet Gilbert iz knjige „Velika čarolija“, najvažnijih da nas kreativni hobiji čine koji ide ovako: srećnijima. Ali, znate šta nas ne raduje baš previše na duge staze? Kupovina, kupovina, „Ljudska bića su kreativna bića veoma beskrajna kupovina. Studije su pokazale da dug vremenski period – dovoljno dugo i trenutni obrasci potrošnje novca ne čine dosljedno da se to čini potpuno prirodnim ljude mnogo srećnijima nego što su bili u impulsom. Da bismo ovu priču sagledali pedesetim godinama prošlog vijeka. Prije iz pravog ugla, razmotrite ovu činjenicu: nego sa radošću, oni su povezani sa

67

potpadanjem pod uticaj reklama, očekivanja drugih, prije svega, našom željom da pripadamo. Pa, kada svi već kupuju nešto novo non-stop, onda ću i ja; to mora da je dobro, zar ne? Pa, ne baš. Konstantna potrošnja utiče na još nekoga – životnu sredinu – a stvari se pogotovo otmu kontroli tokom praznične sezone. Doslovno.

U Kanadi se samo od ukrasnog papira, vrećica i kesa za poklone u ovom periodu generiše oko 545 hiljada tona otpada. To je samo ambalaža, ne računajući praznične ukrase, jelke (prirodne i plastične), čestitke, poklone i slično. To je već zasebna priča: između Dana zahvalnosti i dočeka Nove godine na deponije u Sjedinjenim Američkim Državama dospijeva još dodatanih milion tona otpada sedmično.

Ali situacija je još gora. Ne samo da trošimo puno novca, energije i sirovina na poklone – doslovno traćimo resurse ne uzimajući u obzir potrebe naših bližnjih. Ovogodišnje istraživanje konsultantske agencije Finder pokazalo je da 56% anketiranih stanovnika Sjedinjenih Američkih Država dobije poklon koji im se ne dopada. To je otprilike 142 miliona ljudi. U Ujedinjenom Kraljevstvu će svake godine ljudi vratiti u prodavnice poklone koje su dobili a nisu im se dopali u vrijednosti od skoro 400 miliona eura (355 miliona funti) i tražiti zamjenu.

U Kanadi se, samo tokom božićnih i novogodišnjih praznika, baci 14 miliona tona hrane (razmislite i u domaćem kontekstu o

68 | decembar

pečenjima, ruskoj salati i slatkišima koji su obično na trpezama širom regiona u tom periodu i koliko se toga na kraju ne pojede). I, ako je tačna ona da kako uđemo u novu godinu, takva će nam cijela godina biti, pozivamo vas da sagledate trenutne trendove iz novog ugla: ako ulazimo u novu uz sve novo, ne privlači to najčešće sjaj, nego uzaludno bacanje svega za šta smo vrijedno radili. Tako da je prva stvar koju radimo čim januar zakuca na vrata - traćenje. Novca, hrane, papira u kojima su pokloni bili umotani i puno drugih sirovina.

E sad, statistički podaci o problemu bez predloga rješenja ostaju samo prazno slovo na papiru. Zato smo mi okupili kvalitetan tim sagovornika na temu „uradi sam“ pristupa sezoni darovanja, propraćen širokom paletom preporuka za kreativne praznike. Ovo su ljudi kojima ne smeta pokoji čudan pogled od stranaca kada kažu da su nešto sami napravili od onoga što su našli kod kuće ili sekundarnih sirovina koje su kupili u radnjama polovne odjeće ili našli negdje usput. Ljudi koji znaju da nema veze koliko ste dobri u vezivanju mašni, pravljenju kozmetike, crtanju, pletenju ili vajanju. Ljubav je najvažnija. I slobodno je unesite u sve ono šta stvarate, za koga god taj dar bio. Time zapravo sebi pružate najvrijedniji poklon: sreću. Da, istu onu s početka teksta, koju materijalna dobra nisu mogla nabaviti.

69

70 | decembar

Fotografije: gittemary.com

S ljubavlju prema svemu što prsti stvore Teško da u zero-waste svijetu postoji lice nasmijanije od onog koje krasi Gitemari Džohansen, dansku zero-waste blogerku i jutjuberku. Život ispunjen impulsivnom kupovinom svega što je u trendu 2015. zamijenila je za život u kojem nastoji da svoj negativan uticaj na planetu svede na minimum, prije svega, kroz izbjegavanje upotrebe plastike. Danas, tri pune godine kasnije, sve u vezi ove vedre djevojke potvrđuje da je u digitalnom dobu zaista moguće biti hipik iz gradske sredine: dani posvećeni držanju predavanja o životu bez otpada i promovisanju eko života onlajn, dom ispunjen isključivo second-hand i ručno rađenim detaljima i, pokloni koje tokom praznične sezone priprema za svoje bližnje.

Za poslednje izdanje Plezira u 2018. pružila nam je foto vodič kroz svoje omiljene „uradi sam“ projekte, pregršt korisnih savjeta – i dašak tog zaraznog romantičarskog pogleda na sve stvari s kojima dođemo u dodir.

to koliko vještine ili iskustva imamo u „uradi sam“ aktivnostima?

Vjerujem da je za sve što ide na vašu kožu bolje da ga pripremite sami, moja mama je uvijek govorila da ne nanosim na kožu ništa što ne bih i pojela, i to je jedna od glavnih filozofija kojima se danas vodim. Takođe vjerujem da sve vrste hljebova treba da budu domaće; pečem sve što koristim i u potpunosti volim taj proces. Postoje različiti recepti koji variraju u kompleksnosti, tako da postoji ponešto za svakoga. Iako nisam baš najbolji graditelj, pravila sam i veliki broj komada namještaja i dekoracija u svom stanu, i zadovoljstvo koje mi je to pružilo je nevjerovatno. Napravila sam klupu za svoj dnevni boravak od viška drveta koje je neko odbacio i volim ovu klupu do srži, iako je blago nakrivljena. Ručno rađeni enterijeri, dekoracije i namještaj udahnu dušu vašem prostoru i pričaju toliko mnogo priča. Bila bih veoma tužna kada bih propustila sve to samo Šta najviše voliš kada je u pitanju pravlje- da bih kupila sve nove komade. nje poklona umjesto njihove kupovine?

U svijetu još uvijek postoji određena Često pravim kozmetičke preparate i losione stigma prema darivanju stvari koje su za moje prijatelje i porodicu. Oni uvijek zaista napravljene od jednom već upotrebljenih cijene trud koji uložim u stvaranje, al i kvalitet materijala. Kako smatraš da se to može proizvoda; kažu da su mnogo bolji od bilo prevazići? čega što se može naći u prodavnicama. Kao Mislim da stigma postoji jer se izazivaju darove pravila sam losione, pilinge za usne, norme; što više ljudi ovo radi, manje različito soli za kupanje, ruževe za usne, sjenke za oči i će djelovati. Stoga je za mene ključ u reprezekorektore. ntaciji. Redovno pravim darove i izražavam Uzevši u obzir ekološku stranu stvaralaštva, želju da dobijem nešto što je polovno ili ručno zašto misliš da je važno da, umjesto rađeno. Ovo više nije čudno u mom društvu kupovine novih proizvoda, odaberemo i sve više mojih prijatelja i porodice se takođe da nešto napravimo sami, bez obzira na priključuje ovoj struji.

71

Kako se odlučuješ za to koje ćeš materijale koristiti za određeni projekat? Na koji način izazivaš sebe da upotrebiš i predmete koji se inače ne posmatraju kao sirovine za stvaranje?

Kad god nešto pravim, pobrinem se za to da su materijali i sirovine second-hand ili već upotrebljivane, ne kupujem ništa novo; 90% svih materijala koje koristim je prirodnog porijekla (posjedujem sunđer za slikanje koji je od poliestera, ali jedna prodavnica polovnih stvari je planirala da ga baci, pa sam ga ja sačuvala). Materijali su izuzetno važni, jer oni često definišu vrijednost predmeta. Ako provedete vrijeme stvarajući nešto od sirovina koje imaju dug životni vijek, vaša kreacija će biti vrijednija, ali, što je još važnije, neće se slomiti ili pohabati. U mom stanu ima komada namještaja koji su imali dug život prije nego što sam ih ja kupila, i prilično sam sigurna da će i mene nadživjeti.

Napravila sam popločani sto za spavaću sobu koristeći sto koji sam otkupila od komšije za jednu funtu i pločice koje sam pronašla na tri različite second-hand veb stranice.

72 | decembar

Napravila sam liniju proizvoda za prodaju putem mog bloga sa jedinstvenim printovima napravljenim linorez tehnikom. Svi materijali su nabavljeni u prodavnicama polovnih stvari, čak i četkice, boje i papir.

Napravila sam viseći garderober od starih bilo dijeljeno na ulici. Ispostavilo se da je v ih pokupila i pretvorila u parfem!

Koji su tvoji savjeti za pronalaženje nove namjene predmetima koje već koristimo, ili za njihovo kombinovanje sa drugim detaljima kako bi se stvorio nov i jedinstven poklon – i za sebe i za druge?

Budite kreativni i tragajte za onim što vam je potrebno, ne samo za onim što izgleda lijepo. Sve svoje „uradi sam” projekte svakodnevno koristim, jer sam imala istinsku potrebu za njima i puno mi znače. Ukoliko darujete „uradi sam” rukotvorine drugima, razmislite o problemima i potrebama koje ima osoba kojoj je poklon namijenjen i pokušajte da osmislite ručno rađeno rješenje za njih. To je veoma pažljivo i nevjerovatno.

Oduvijek sam pravila puno stvari sa drvetom i granama koje bih pronalazila u Prirodi, mnogo mnogo čvorova, kuka i vješaonika za kapute.

kanalizacionih cijevi i parfem sa mirisom ruže od ružinih latica, od cvijeća koje je besplatno većina ljudi koja je tom prilikom uzela ruže iste proslijedila u najbližu kantu za đubre; ja sam

73

Dar po mjeri dragih ljudi Na blogerku Mateju Kordić ste već imali prilike da naiđete među stranicama Plezir magazina, jer je u eko zajednici jedna od najaktivnijih osoba sa ovih prostora.

Zato će ona uvijek rado biti naša gošća!

Na njenom blogu i Instagram profilu nećete pronaći samo savjete za život sa što manjim negativnim uticajem na Zemlju, nego i pregršt informacija o dešavanjima u svijetu borbe protiv klimatskih promjena i svih vidova zagađenja.

Ovoga puta ćaskale smo o konzumerizmu i tome kako se „uradi sam“ pristup darivanju razlikuje od onog rasprostranjenog i zašto je to sjajno. Šta najviše voliš kada je u pitanju pravljenje poklona umjesto njihove kupovine?

Mogućnost da budem kreativna i pravim prigodne, jedinstvene proizvode za ljude koje volim. Mogu da odaberem materijale i boje koje oni vole. Za mene je veliki plus i izbjegavanje prodavnica, radnji i otpada.

Ne volim ni jednu od tih stvari. (smijeh) Uzevši u obzir ekološku stranu stvaralaštva, zašto misliš da je važno da, umjesto kupovine novih proizvoda, odaberemo da nešto napravimo sami, bez obzira na to koliko vještine ili iskustva imamo u „uradi sam“ aktivnostima?

kupovinu nove plastike, elektronskih aparata ili drugih neodrživih stvari, i stvaranje otpada.

Svi novi proizvodi koje kupimo koriste Zemljine prirodne resurse i zagađuju je kroz sami način na koji su proizvedeni ili kroz njihovu dostavu. Svaki novi proizvod koji kupimo takođe stvara potražnju za još njih.

U svijetu još uvijek postoji određena stigma prema darivanju stvari koje su napravljene od jednom već upotrebljenih materijala. Kako smatraš da se to može prevazići?

Možda će, ukoliko koristimo riječ „vintage“, to djelovati više fensi i kul. Smatram da su ti pro izvodi nevjerovatni pokloni. Imaju istoriju i karakter. A ako ih pretvorimo u nešto novo to dovodi do stvaranja sjajnih poklona po mjeri osobe kojoj je dar namijenjen.

Možda ljudi mogu da počnu s nečim poput ponovo upotrijebljenih ili vintage komada nakita i umjetničkih djela, ukoliko im se ne dopada ideja već nošene odjeće.

Ali srećna sam što uočavam porast broja videa o kupovini polovnih stvari na Jutjubu.

Kako se odlučuješ za to koje ćeš materijale koristiti za određeni projekat? Na koji način izazivaš sebe da upotrebiš i predmete koji se inače ne posmatraju kao sirovine za stvaranje?

Zbog toga što koristimo materijale i proizvode Nisam sigurna da li koristim bilo kakve veoma koje već imamo kod kuće. Koristeći materijale neobične materijale. Napravim makar jednu ili i proizvode koji već postoje, izbjegavamo dvije kape i nekoliko pari rukavica. Ove godine

74 | decembar

75

Fotografije: privatna arhiva

želim da ponovo upotrijebim vunu iz starih i uništenih džempera. Od starih džempera takođe možete napraviti jastučnice. U oslikane stare tegle, flaše i šolje za kafu možete staviti cvijeće, kaktuse, rinfuz čaj, začinsko bilje, domaće kolače ili možda svijeće. Stare flaše ponovo upotrebljavam za domaće maslinovo ulje (sa dodatkom ljute paprike iz našeg uzgoja).

koristimo, ili za njihovo kombinovanje sa drugim detaljima kako bi se stvorio nov i jedinstven poklon – i za sebe i za druge?

Razmišljajte van okvira, koristite Gugl i Pinterest. Postoji toliko sjajnih ideja i ne postoji ništa loše u tome da u njima potražite inspiraciju ili ih iskoristite. Obično pravim maramice od starih majica i kuhinjske krpe od starih pamučnih ćebadi. Koristite slomljene šolje za kaktuse ili cvijeće. Isflekane majice popravite vezom.

Koji su tvoji savjeti za pronalaženje Pokušam da učinim sve što je u mojoj moći da nove namjene predmetima koje već ne bacim neku stvar i nađem joj novu namjenu.

76 | decembar

77

Šetajuci pokretnom slikom, preko brda, preko brijega i debelog snijega Upozoravamo vas: vrlo je moguće da ćete nakon čitanja naših razgovora odozgo i gledanja videa koji slijede postati tip koji ide u prodavnicu polovnih stvari da kupi nešto što će kasnije da pretvori u dijametralno suprotnu stvar. Nije li to sjajno?

The Sorry Girls Ok, ako govorimo o svijetu „uradi sam“ projekata na Jutjubu, počinjemo od najšarenijeg tandema: Kelsi i Beki. Simpatične Kanađanke poznate su po video uputstvima za pretvaranje starog namještaja i dekorativnih pronalazaka iz prodavnica polovnih stvari u sjajne dodatke za svačiji enterijer, kao i second hand odjeće u jedinstvene komade. Često se desi i da u potpunosti preurede nečiju sobu, ili obraduju pratioce predlozima prikladnim za doba godine (npr. ideje za novogodišnje poklone, povratak u školu, vjenčanja, maturske večeri i svečane prilike i sl.). Danas smo za vas izdvojili ovaj video sa „uradi sam“ zidnim dekoracijama koje bi definitivno bile sjajan poklon: https://www.youtube.com/ watch?v=mj31c6WsMmI

JENerationDIY Ako volite da vam postupak pravljenja stvari objašnjava neko duhovit, ko ne bježi od toga da se našali na svoj račun, onda je Dženiferin kanal prava stanica! Uglavnom pravi stvari inspirisane društvenim mrežama poput Tumblra i Pinteresta, najčešće modne dodatke i home decor. Video u nastavku sadrži nekoliko predloga za poklone, među kojima je i uputstvo za pravljenje prstenja od žice, za koje možete iskoristiti perlice od starog nakita i bilo koji kraći komad žice koji se zadesi u vašem domu: https://www.youtube.com/ watch?v=-wZcpl69kOQ To DIY for Džanel pravi nakit, odjeću i dekoracije za dom, često pretvarajući staro u novo. Ukoliko imate viška drvenih štipaljki za veš (ovdje su i one slomljene poželjne!), možete ih pretvoriti u drvenu podlogu za vrele kuhinjske elemente i dekorativno ogledalo:https://www.youtube. com/watch?v=BhFn5qWy9jc

Natasha Rose

Notorious KIA

Iako se na njenom kanalu mogu naći uputstva za „uradi sam“ projekte svih vrsta, Nataša nam je zapala za oko svojim idejama za DIY novogodišnje poklone. Pred doček 2018. objavila je serijal od 12 videa sa poklonima za porodicu i prijatelje, a u nastavku slijedi njen recept za kolačiće – jer, jestivi pokloni su uvijek dobra ideja, bez obzira na uzrast! https://www. youtube.com/watch?v=nWQFHxy6A7g

A šta ako stvarno želite odjeću koja „vrišti“ da nam stižu praznici? Štriklirano! Naći ćete ga na Kiinom kanalu, pored savjeta za stajling odjeće iz prodavnica polovnih stvari, vlogova i mnogo drugih modnih modnih „uradi sam“ videa. Odjeću i ukrase za jelku u ruke, pa na posao: https://www.youtube.com/ watch?v=KE7OwIGbf-s

78 | decembar

79

80 | decembar

Coolirpa

Jordan Clark

Ejpril je kraljica „Thrifted transformations“ videa, koji su i postali popularni zahvaljujući njoj.

Ta transformacija podrazumijeva kupovinu određenog odjevnog predmeta u prodavnici polovne odjeće, da bi se on potom rasparao i pomoću igle i konca pretvorio u nešto potpuno drugačije! Ne pravi odjeću samo za sebe, već i za svog momka i mališane u porodici, stoga evo jednog od videa u kojem je sabiranjem duge haljine i velike košulje dobila modernu košulju za svog partnera: https:// www.youtube.com/watch?v=tWObrbmsAvQ

Mini slike, mini magazini, majušni dekorativni predmeti i kratki klipovi sa objašnjenjima kako sve to napraviti: Džordan Klark je nezaobilazna stanica za sve ljubitelje mjesečnih planera, netaknute prirode i zanata poput veza, slikanja, fotografije, pravljenja nakita i sl. Ako su i oni za koje pravite poklone ove zime umjetničke duše, sigurno će cijeniti neki od kreativnih setova koje je napravila u svom vodiču kroz praznično darivanje (mi želimo svaki!): https:// www.youtube.com/watch?v=j2tSYRQxv2w

Made by Aya

Maccochino Kada smo kod Jutjub kanala na kojima se slika, crta i prave detalji od gline, tu je Mako!

Snimci u kojima objašnjava tehnike slikanja vodenim bojama idealni su za tmurna zimska jutra, a za ovo pretpraznično ipak jedno razmrdavanje: njen vodič kroz „uradi sam“ poklone za ljubitelje kafe: https://www. youtube.com/watch?v=cMcMWz5u0wk

Bilo da ste početni ili napredni nivo u rukovanju mašinom za šivenje, Aja ima praktična video uputstva za vas. Tu su objašnjenja za odjeću pravljenu od novog materijala iz pozamanterije, kao i za prepravljanje starih stvari i predmeta koje ste kupili u second hand radnjama. A ako ste mislili da od jakne ne može da se napravi ranac, dozvolite da vam Aja pokaže suprotno: https://www.youtube. Rachel Talbott com/watch?v=9lWqSsq4YZM Ukoliko će praznični dani ujedno biti i Martina M. prvi slobodni dani koje imate nakon dugo vremena, obavezno bacite pogled na Rejčelin Posljednja u nizu modnih „uradi sam“ riznica kanal. Ova mama-multitasker poznata je po ideja je kanal Martine iz Slovačke, koja takođe savjetima za njegu kože i spa dane kod kuće. pretvara staro u novo i motiviše vas da Ovaj video je riznica recepata za kozmetiku iz inspiraciju pronađete tamo gdje se nikada kuhinje, savršenu baš za jedan mali spa dan, ne biste nadali da će vas čekati. Nju je, na pri- daleko od buke: https://www.youtube.com/ mjer, navela da od stolnjaka napravi predivan watch?v=WTJUoh6H7rQ kombinezon. Pokušajte i vi! https://www. youtube.com/watch?v=ZPDlZDLhpWw

81

All Natural 28 Šajma pravi jednostavnu kozmetiku od kvalitetnih sastojaka, često od malog broja sastojaka, što njene recepte čini lakim za pratiti – i kasnije isprobavati. Kako smo zagovornici zero-waste rutine njege, koja se umnogome oslanja na proizvode u čvrstom agregatnom stanju (jer, za razliku od tečnih šampona, losiona i slično, ne iziskuju veliku potrošnju vode niti pakovanje), odabrali smo Šajmin vodič za čvrste losione za tijelo sa mača zelenim čajem: https://www.youtube.com/ watch?v=oqCUFcqojQA&t=72s Going Zero Waste I, na kraju, video koji potvrđuje da su iskustva nekad najbolji poklon: zašto se s dragom osobom ne oprobate u zero waste izazovu za prvi mjesec u godini? Ketrin Kelog je jedna od najpoznatijih blogerki u zajednici življenja bez otpada i National Geographic-ov ambasador života bez plastike. Pred prošli doček Nove godine, Ketrin je svojim pratiocima najavila tridesetjednodnevni izazov za prelazak na

82 | decembar

zero-waste život. Svaki dan izazova bio je propraćen kratkim video objašnjenjem navike koju podržava. Tako da, spojite svijet poklona pred praznike sa svijetom novogodišnjih rezolucija za nakon praznika i oprobajte se u novoj navici: https://www.youtube.com/ watch?v=Y9qgMSJh4h4 Mikara Tjuers Znate da ste ekspert za modne transformacije kada ste u stanju da napravite komplet od tvida u stilu Džeki O od platna sa starog kauča. Da, zaista, od kauča koji je pronašla pored puta, Mikara Tjuers napravila je modnu kombinaciju koja bi sjajno prošla na bilo kojem poslovnom sastanku. Na Mikarinom kanalu možete naći videe o tome kako se snalazila u raznim modnim izazovima, poput šivenja svečane haljine u roku od 24 sata (uspjela je za 23!) i kako šiti haljinu u hotelskoj sobi. Mi, ipak, i dalje ne skidamo pogled sa kauč-kompleta.

Pridružite nam se: https://www.youtube.com/ watch?v=TYfgs3Aa4PU

83

Ecology

Text: Anđela Đurašković

A place where new isn’t necessarily better

@andjapise

Tekst: Anđela Đurašković @andjapise

I

t appears that wanting to resist the shopping frenzy and the constant search for something newer is a thought with a rebelious conotation, so by any means, feel free to call us rebels. But our motto this holiday season is the following: the only new thing that will be with us on January 1st is the calendar year. We`d like to have loved people and loved places by our side, as well as those old shoes that have been around the block with us a few times and, sometimes luckily, don›t have the ability to talk about it. We want 84 | decembar

to give presents that we made ourselves, out of items that have already lived their lives for a while, items that would have quite a lot to say as well. Unique gifts with life stories of their own, for those people dearest to us who are ready to enrich their story collections with as many joyous new lines as possible in 2019. So forget about newness, since that isn›t our keyword for this New Year`s Eve. Longevity – that`s our word! In relationships, in work, in hobbies.

And in the lifespan of the presents we make, of course.

Every year, late November marks the beginning of a mania of some sort, in which the losing side comprises of everything we already have and are. Why? Because they aren’t new. And being new is the trait sitting on the trone until the holiday euphoria fades in the early days of February. During this craze season, everything we accomplished since this year’s January 1st until today isn’t bad, but it also isn’t enough, so it gets a sidekick in the form of a list of all the rigorous decisions that are going to make us better people from the next first day of the year onwards. The logic that everything new inherently brings everything good along is costing us huge amounts of money each December and feeds our insecurities.

No matter how new the things you have are, someone else has a newer version for sure. Does that mean that 2019 is going to bring them more luck than it is to you!? It is obvious there are many wrong sides to this philosophy. That is why we are giving a chance to old things and turning them into unique items! We’re upcycling old beliefs into broader, healthier ones; old clothes into something more comfortable, which paints a better picture of the person wearing it; and once discarded items into something which will be given to others with love, and going to live to celebrate many, many New Year’s eves. Here is where we talk about the season of giving presents. And what we give is handmade, crafted from what we already own. And no, our proficiency in being Santa Claus’s elves plays no role at all here.

“Human beings have been creative beings for a really long time—long enough and consistently enough that it appears to be a totally natural impulse. To put the story in perspective, consider this fact: The earliest evidence of recognizable human art is forty thousand years old. The earliest evidence of human agriculture, by contrast, is only ten thousand years old. Which means that somewhere in our collective evolutionary story, we decided it was way more important to make attractive, superfluous items than it was to learn how to regularly feed ourselves.”

The author refers to living in a way where our actions are driven by curiosity much more than by fear. And since everyone needs a lil’ magic before the holiday season, we decided to push you the right way by setting a very simple task in front of us: enter 2019. creating presents for those you love. Use the things you already have at home or visit the nearest thrift store to gather craft supplies.

Just like the book suggests, let the creative juices flow through your body and wash all the fears away. Don’t be afraid that the gifts are going to be too big, too small, too colorful, too boring or too crooked, that the person you are creating for will be offended or think that you didn’t want to put aside the money needed for a luxurious present.

Don’t be afraid of what the people will say if you wrap the gifts in old newspaper or cloth instead of sparkly wrapping paper with the biggest bow on top. For, in the end, the path of creative expression is the only path worth pursuing. And in a way, creativity is contagious. So don’t be surprised if, along with handmade presents, you give people the need to make something themselves.

All of us were created to create. People aren’t categorized as creative and noncreative, but only to those who are aware they’re inventive souls and those who aren’t. There is a good quote from Elizabeth Gilbert’s book „Big Magic“, which shines just the right There are many reasons for you to consider light on this issue: making presents this holiday season, one of the most important ones being that creative

85

hobbies make us happier. But you know what doesn’t increase our glee on the long haul? Shopping, shopping, endless shopping. Studies have shown that current patterns of money spending don’t make people much happier than they were in the 1950s. Rather than with joy, they have to do with being influenced by advertisements, other people’s expectations, and, first and foremost, our need to belong. When everyone else is shopping non-stop, it makes sense that I want to do it too; it must be a good thing, right? Well, not really.

Constant consumption affects something else – the environment – and things espectially get out of control during the holiday season. Literally.

Only during the Christmas and New Year holidays, 14 million tons of food are thrown away in Canada (and to put the story in the context of our own region, think about the roast, Russian salad, and desserts which are usually served during this period and how big the part that doesn’t get eaten is). So, if it is true that the way in which we enter the new year is going to be the way in which the whole year will be spent, we invite you to look at the current trends from another angle: if we enter the new year with everything new around us, it is not shine that we’re going to attract, but pointless waste of everything we’ve worked so hard for. Therefore, the first thing we do as soon as January knocks on our doors is wasting.

Money, food, wrapping paper and plenty In this period of the year, about 545 tons of other resources. waste are generated in Canada from wrapping paper, sachets, and gift bags only. That But statistical data on problems without is only the packaging, which excludes the the added proposals of solutions remain holiday decor, Christmas trees (both the na- just ink on paper. That is why we gathered tural and plastic ones), holiday cards, pre- a great team of conversationalists to discuss sents, etc. The later are a completely diffe- the DIY approach to the holiday season, rent story: between Thanksgiving and the including a wide variety of suggestions for New Year’s Eve, additional 1 million tons creative holidays. These people don’t mind of waste get sent to the US landfills every a strange stare or two some people give week. them when they say they made something themselves from what they found lying But it gets worse. Not only are we wasting around at the house, or previously thrown a lot of money, energy, and resources on away items they picked up at the thrift store presents – we are actually doing so without or by the side of the road. They’re people considering the needs of those around us. who know that it doesn’t matter how This year’s research conducted by Finder skilled you are at tying pretty bows, making consulting agency has shown that 56% of cosmetics, drawing, knitting or pottery the surveyed residents of the US receive a making. Love is what matters. So be sure to present – or more of them – they don’t like. intertwine it into everything you create for That is approximately 142 million people. others, regardless of who they are. That is In the UK only, people will return presents how you grant yourself the greatest present they didn’t like in the amount of almost 400 of all: happiness. Yes, happiness, the same million euros (355 million pounds) and ask one we mentioned at the beginning of this for a different item at the store. article, and the element which material goods couldn’t bring to anyone.

86 | decembar

87

88 | decembar

Photo: gittemary.com

To everything that hands create, with love There is hardly a person with a wider smile on her face in the zero-waste world than Gittemary Johanson, Danish zero-waste blogger and Youtuber. In 2015, she traded a life filled with impulse buying of everything in-trend for a life where she tries to keep her negative imprint on the planet at minimum, first and foremost, by evading plastic. Three years later, everything about this cheerful young woman shows that it is really possible to be a urban hippie in today’s digital age: her days, which are dedicated to giving lectures on waste-free living and promoting eco lifestyles online, her home, filled only with second-hand and hand-made items, and, of course, the presents that she prepares for her loved ones during the holiday season.

For the last issue of Plezir in 2018. she gave us a photo guide through her favorite DIYs, plenty of useful advice – and a pinch of that contagious romantic view on every item we use.

you are or how much experience you have in making things on your own?

Anything that goes on your skin I reckon is much better to make yourself; my mum always said that I should never put anything on my skin that I would not also eat, and that is one of my main philosophies today. I also believe strongly that all kinds of bread should be homemade, I bake everything I use and I absolutely love it. There are different recipes and they vary a lot in difficulty, so there is something for everyone there. I also made a lot of my own interior and furniture, even though I am not the best builder, however the satisfaction is enormous. I built a bench for my living room using scrap wood someone had thrown away and I love this bench to bits, even though it is a little crooked. Homemade interior, décor, or furniture adds so much soul to your living space and it tells so many stories. I would be devastated if I had missed What is your favorite side of DIY-ing all of that by buying everything from new. presents for other people instead of On the global scale, there is still a stigma buying them? about giving upcycled/repurposed items I often make cosmetic products and lotions as presents to other people. How do you for my friends and family. They always really think that could be overcome? appreciate the effort, but also the quality of I think it is a stigma because it challenges the products; they say they are way better the norm; the more people that are doing than anything you can buy in stores. I’ve it the less different it is perceived to be. So made lotions, lip scrubs, bath salts, lipsticks, for me, it is all about representation. I do it eyeshadows and concealers as gifts. all the time and also wish for preloved or Taking into consideration the homemade gifts. It is not considered weird environmental aspect of choosing to in my social circle anymore and more and make something rather than buy new, more of my friends and family are buying why do you think it is important to make into the idea as well. something yourself, no matter how crafty

89

How do you go about choosing the materials to use? How do you challenge yourself to use items that one wouldn’t initially consider as craft supplies?

Whenever I make something, I make sure that materials and supplies are second hand or preloved, I buy nothing from new; and 90% of all materials I use are natural.

(I have a sponge for painting that is polyester, however it was about to be thrown away by a thrift store so I decided to save it).

Materials are extremely important, because they often define the value of an item. If you spend time creating something in long lasting materials your creation will be worth more, but more importantly, it won’t break or wear out. I have furniture in my apartment that had a long life before I bought them, and I am pretty sure they will outlive me as well.

I made a line of merch for my blog with unique linocut prints. All materials are sourced from thrift shops, even brushes, paint and paper.

I made a tile table for my bedroom with a table I bought from a neighbor for £1 and tiles I found three different places on online second-hand sites.

I’ve made a hanging wardrobe installmen were handing out as freebies on the stree I picked them up and turned them into p 90 | decembar

What is your advice on finding new purpose to the items we already use, or combining them with other details to create a new and unique item to gift to others – or yourself?

Be creative and look for what you need; not for what just looks pretty. I use all my DIYs every day, because I had an actual need for these things and they mean so much to me. If you are giving DIYs as gifts, think about problems or needs the person you are giving it to might have and try to think of how you can make a DIY solution. It is so thoughtful and amazing.

I’ve always done a lot of projects with wood and branches I’ve found in Nature, lots and lots of knots, hooks and coat racks.

nt with old water pipes and a rose infused perfume with rose petals from flowers they et. Turns out, many people accepting the roses threw them away in the nearest trash can; perfume!

91

Presents tailored to those we love You were already able to come across the blogger Mateja Kordić on the pages of Plezir magazine, since she is one of the most active people from the region in the online eco community. That is why she’ll always be a dear guest! It isn’t only tips for living a life with minimal negative impact on the Earth that you can find on her blog and Instagram profile, but also a lot of information on important events in the world of fight against climate change and all dimensions of pollution. This time we had a chat on consumerism and how the DIY approach to the gift season differs from the mainstream one – and why that is actually a great thing.

What is your favorite side of DIY-ing presents for other people instead of buying them?

using materials and products that already exist, we avoid buying new plastic, electronic or other unsustainable products, and creating new waste. All new products we buy use Earth´s natural resourses, and pollute with their production or shipping. Every new product we buy also creates a demand for more.

On the global scale, there is still a stigma about giving upcycled/repurposed items as presents to other people. How do you think that could be overcome?

Maybe if we use the word „vintage“ it will sound more fancy and cool. I think those items are amazing gifts. They have history and character. And if we DIY them into something new it makes for a great personalized gift. Maybe people can start with something like repurposed/vintage jewellry or art, if they don´t like the idea of used clothes. But I´m happy to see a rise of thrifting videos on Youtube.

Being able to be creative and to make customized, unique products for people I love. I can choose materials and colors they like. A big plus for me is also avoiding shops, crowds and waste. I don´t like neither of them. (laugh) How do you go about choosing the materials to use? How do you challenge Taking into consideration the environ- yourself to use items that one wouldn’t mental aspect of choosing to make initially consider as craft supplies? something rather than buy new, why do you think it is important to make I’m not sure if I use some really unusual masomething yourself, no matter how crafty terials. I make at least one or two beanies or you are or how much experience you have gloves. And this year I want to reuse wool in making things on your own? from old and destroyed sweaters. You can also make pillow covers from old sweaters.

Because we are using the materials and Painted old jars, bottles and coffee mugs products that we already have at home. By are good to put flowers, cacti, loose leaf tea, 92 | decembar

93

Photo:

private

archive

herbs, home made cookies, or maybe cand- and there is nothing wrong with getting les inside. I reuse old bottles for home made inspired by them or using them. I usually olive oil (with added home grown chilli). make tissues from old T-shirts and kitchen towels from old cotton blankets. Use What is your advice on finding new broken mugs to put cacti or flowers inside. purpose to the items we already use, or Fix stained T-shirts with embroidery. I try combining them with other details to everything I can to not throw them away create a new and unique item to gift to and to find new purpose for items. others – or yourself?

Think outside the box, use Google, Pinterest.

There are so many great ideas out there

94 | decembar

95

Jingle bells jingle all the way, all over the online world of moving Ok, we’re warning you: it is quite possible that after reading the interviews above and watching the video suggestions below you’re going to become the type of person that goes to a thrift store to buy something which will later be transformed into a completely different thing. Isn’t that great?

The Sorry Girls Ok, if we’re talking about the world of DIY projects on Youtube, we need to start from the most colorful duo: Kelsey and Becky. Loveable Canadians are renowned for video tutorials on turning old furniture and thrift store finds into awe-worthy decor for everyone’s interior, as well as for turning second-hand fashion finds into unique pieces. It is not unusual for them to completely redecorate someone’s room or treat their subscribers with season-appropriate suggestions (e.g. DIY ideas for holiday gifts, back to school, weddings, prom night, special occasions, etc.). Today we feature this clip on DIY wall decor which would definitely make for great gifts: https://www.youtube. com/watch?v=mj31c6WsMmI

JENerationDIY If you like the instructions on how to make things to be delivered to you by someone with a sense of humor, who can make a joke or two on themselves, then Jennifer’s channel is the right stop for you! She mostly does projects inspired by social networks like Tumblr and Pinterest, often fashion details and home decor. The video below features a few present suggestions, among which is the tutorial for making wire rings, for which you can use beads from old jewelry and any short piece of wire that you can find around the house: https:// www.youtube.com/watch?v=-wZcpl69kOQ To DIY for Janel makes jewelry, clothes and home decor, often turning old items into new ones. If you have a few wooden clothespins to spare (even the broken ones are desirable here!), you can transform them into a wooden kitchen hotplate and a decorative mirror: https://www.youtube.com/watch?v=BhFn5qWy9jc

Natasha Rose

Notorious KIA

Although she makes tutorials on DIY projects of all kinds, Natasha caught our eye with her New Year’s DIY ideas. Prior to the NY Eve 2018 she published a series of 12 videos featuring presents for the family and friends, and following this passage is her recipe for cookies – because no matter the age, edible presents are always a good idea! https://www.youtube. com/watch?v=nWQFHxy6A7g

And what if you really want clothes that scream the holiday season is upon us? Checked! You can find a video on this on Kia’s channel, along with advice on styling thrifted clothes, vlogs and other fashion DIY videos. So gather your clothes and Christmas decorations, it’s time to work: https://www.youtube.com/ watch?v=KE7OwIGbf-s

96 | decembar

97

98 | decembar

Coolirpa

Jordan Clark

April is the queen of „Thrifted transformations“ videos, that actually saw a rise in popularity thanks to her. The mentioned transformations imply purchasing a certain fashion item in the thrift shop, deconstructing it and turning it into something completely different with a little help of needle and thread! She doesn’t only sew items for herself, but also for her boyfriend and kids in the family, so here is a video in which she added a large shirt to a long dress, which equaled to a fresh new shirt for her partner: https://www.youtube.com/ watch?v=tWObrbmsAvQ

Mini paintings, mini magazines (‘zines’), tiny decorative pieces and short videos on how to make all of the above: Jordan Clark’s channel is a must-visit stop for all the lovers of monthly planners, unspoiled nature and crafts like embroidery, painting, photography and jewelry making. And if those you are going to give presents to are artsy souls as well, they are sure to appreciate oone of the creative kits she constructed in her holiday guide (we want all of them!) https://www. youtube.com/watch?v=j2tSYRQxv2w

Made by Aya

Maccochino

Whether you are a rookie or an expert at sewing on a machine, Aya has practical instructions for you. There are explanations for making clothes out of fresh new rolls of fabric, as well as for tailoring clothes you bought at second-hand stores. And if you thought that a jacket can’t be turned into a backpack, let Aya show you otherwise: https://www.youtube. com/watch?v=9lWqSsq4YZM

And while we’re at the Youtube channels that feature painting, drawing and working with clay, we have to feature Mako! Videos in which she explains watercolor painting techniques are ideal for somber winter mornings, and the one we chose is just the right thing to boost your energy before the holidays: her holiday guide through DIYs for coffee lovers: https://www.youtube.com/ watch?v=cMcMWz5u0wk

Martina M.

Rachel Talbott

The last fashion DIY treasury is Martina from Slovakia, who also turns old into new and motivates you to seek inspiration where you’d never hope to find it waiting for you.

In Martina’s case, that unruly inspiration lead her to create a beautiful jumpsuit from a tablecloth. Try it yourselves! https://www. youtube.com/watch?v=ZPDlZDLhpWw

If the holiday vacation is also going to bring you the first days off work in a while, make sure to check out Rachel’s channel. This multitasking mom is known for her video guides through finding time for yourself in the sea of obligations, skincare tips and at-home spa days. This video is a treasure chest filled with recipes for products you can make in your kitchen, perfect for one tiny spa day, far away from the everyday noise: https://www. youtube.com/watch?v=WTJUoh6H7rQ

99

All Natural 28 Shyma makes simple beauty products from high-quality ingredients, often not many of them, which makes her recipes easy to follow – and later test. And since we are supporters of the zero-waste beauty regimen, which relies heavily on solid physical state (because, in comparison to liquid shampoos, lotions et al. their manufacture doesn’t require as high water usage nor packaging), so we chose Shyma’s tutorial for a solid lotion bar with matcha green tea: https://www.youtube. com/watch?v=oqCUFcqojQA&t=72s Going Zero Waste A cherry on top to confirm that experiences are sometimes the best presents: why not try participating in the zero-waste challenge this January? Cathryn Kellogg is one of the most famous bloggers in the waste-free living community and National Geographic’s Spokesperson for Plastic-Free Living.

Right before the previous New Year’s Eve,

100| decembar

Kathryn announced a 31-day challenge for transitioning to a zero-waste life to her followers. Each day of the challenge was accompanied by a short video explaining the habit she encourages adopting. So tie in the world of holiday presents https://www. youtube.com/watch?v=Y9qgMSJh4h4 Micarah Tewers You know you’re a fashion transformation expert if you’re able to make a Jackie O-style two-piece set from tweed taken from an old couch. Yes, indeed, from a couch she found by the road Micarah Tewers made an outfit that would do greatly at any business meeting. On Micarah’s channel you can find bubbly videos on how she managed to accomplish various crafty challenges, like sewing an formal dress in 24 hours (she managed to do it in 23!) or creating an evening dress in her hotel room.

Still, we can’t take our eyes off the couch outfit.

Feel fre to join us: https://www.youtube.com/ watch?v=TYfgs3Aa4PU

101

Životni stil

Marsela Glavina Čudesne promjene kreću od pojedinca

Intervju:

Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Fotografije:

Marsela Glavina §marylandist

102 | decembar

U

poslednjem broju u ovoj godini s velikim zadovoljstvom sam ugostila sam jednu dragu, ambicioznu mladu preduzetnicu, koja svoj biznis i imidž gradi nenametljivo, pristojno i s uvažavanjem svih živih bića i planete Zemlje. Marsela Glavina piše i fotografiše, pružajući podršku i inspiraciju ljudima koji je prate putem društvenih mreža i s kojima poslovno sarađuje. Tema koja joj je posebno draga jeste uređenje enterijera, a da zna šta radi i o čemu priča, najbolji je pokazatelj njen skladno uređen dom u kome sa svojim partnerom Jurom i psićem Azrom živi. Pričale smo o uzbuđenju povodom praznika, konzumerizmu koji ih kao taman oblak prati i važnosti svesnog i savesnog ponašanja pojedinca, od koga ustalom i kreću sve promene.

Poput mnogih mladih ljudi, pripadnika generaciji milenijalaca koji tokom svog života promene i po nekoliko zanimanja i grade nekoliko karijera uporedo i ti si odlučila da slediš svoj instinkt. Ispričaj nam kako se magistarka ekonomskih nauka pronašla u veb novinarstvu, blogovanju o uređenju enterijera i fotografisanju?

Oduvijek sam voljela pisati i uvijek je u meni čučala ta umjetnička strana. Međutim, nakon završene Ekonomske škole logičan slijed događaja bio je da upišem Ekonomski fakultet. Iako postoje određena područja u ekonomiji (poput marketinga, primjerice) koja me zanimaju, pisanje je moj istinski poziv. Već tijekom studiranja počela sam raditi na jednom poslovnom web portalu koji je želio upravo studente s Ekonomskog fakulteta jer im je bilo bitno da shvaćaju tematiku samog portala. Tako sam shvatila da je to ono što želim raditi i u budućnosti.

Da nisam odabrala taj fakultet, pitanje je da li bi me put ikad doveo tu gdje sam danas. Ja uvijek nekako vjerujem da se sve dešava s razlogom pa je tako i moje studiranje ekonomije imalo smisla i pomoglo mi da postanem osoba kakva sam danas. Što se tiče fotografije, tu sam l jubav otkrila tek kasnije kad sam upoznala svog sadašnjeg partnera Juru koji je profesionalni fotograf. Malo pomalo počela me zanimati i fotografija kao umjetnost jer sam shvatila njezinu istinsku ljepotu.

Fotografiranje me ispunjava, a najviše volim fotografirati upravo interijere. Uređenje interijera mi je hobi i to je nešto što me veseli i u čemu baš uživam. Tu svoju ljubav prema interijerima otkrila sam kad smo uselili u zajednički stan i kad sam počela sređivati naš životni prostor.

uređenju enterijera i kreiranju prelepih kutaka u kojima nastaju najlepše uspomene. Kako je izgledao proces prilagođavanja vlastitih ideja, želja i potreba sa željama i potrebama tvog partnera Jure u kreiranju vašeg prostora u kome živite sa svojim psićem Azrom?

Jura i ja imamo dosta sličan ukus tako da tu nije bilo mnogo problema. Kad su detalji u pitanju, nekako on uvijek meni prepušta taj dio, a veće odluke poput kupovine određenih komada namještaja uvijek donosimo zajednički. Trudimo se pronaći nešto što će nam oboma odgovarati i to je to. Ja sam uvijek ta koja ima ideje, a on mi pomaže da ih realiziram (iako ga ponekad trebam nagovarati na određene stvari, na kraju mu se uvijek svide rezultati).

Koji ti je trenutno najdraži kutak u domu?

Uf, ovo mi je najteže pitanje. Ne znam, uistinu. Svaki kutak našeg stana ima neku svoju priču i zasebnu atmosferu, a sve to ukomponirano u jednu cjelinu čini za nas savršeni dom. Sve to ovisi i o raspoloženju i mnogim drugim stvarima. Trenutno mi je možda najdraža kuhinja jer u njoj imam dosta biljaka i prilično je prostrana otkako smo pravokutni stol zamijenili okruglim, a volim se opuštati i u našem dnevnom boravku uz božićne lampice... Ma svaki kutak našeg doma poseban mi je na svoj način.

Budući da kao i ja radiš u neformalnom okruženju, vrlo često od kuće i da se tvoj radni prostor nalazi u okviru tvog životnog prostora, tek nekoliko koraka od kreveta, na koji način ostaješ fokusirana na posao?

I letimičan pogled na tvoj onlajn žurnal Većina ljudi misli da je raditi od doma jako i Instagram otkriva nam da si posvećena jednostavno i lako, no realnost je malo dru-

gačija. Meni osobno ovakvo radno okruženje puno više odgovara od rada u uredu od 9 do 5, no vrlo je važno biti organiziran i držati se nekog rasporeda u protivnom dolazi do gomilanja obaveza i zadataka a to nije nimalo lijepa situacija. Ja osobno nemam nekih problema s time jer sam si stvorila svoj radni kutak u kojem volim raditi i jer, koliko god to zvučalo kao klišej, ja stvarno volim svoj posao. Uvijek sam više bila „štreber“ nego kampanjac pa volim sve odraditi na vrijeme i vrlo sam organizirana i pedantna osoba kad je posao u pitanju.

Jura se wedding fotografijom bavi već dugi niz godina, a mene je ‘uvukao’ u svoj biznis negdje godinu dana nakon što smo započeli svoju vezu. Tako da danas nismo partneri samo u privatnom, već i u poslovnom životu i odlično funkcioniramo kao tim. Ono što nas najviše raduje i ispunjava kod ovog posla je dinamičnost, te ljudi s kojima surađujemo.

Svake godine imamo priliku upoznati nove ljude različitih karaktera, putujemo, gradimo nova iskustva i pomažemo našim klijentima da na jedan jedinstven način obilježe jedan od najposebnijih dana u svom životu.

Radeći na više projekata paralelno kako Bliži nam se sezona praznika, i znam da praviš balans između rada i privatnog si s nestrpljenjem dočekala ovaj period života? godine. Možeš li nam otkriti kako si zamislila ovogodišnju dekoraciju, na kojim Postići zdravu ravnotežu između privatnog i bojama, oblicima i materijalima će biti poslovnog života danas je vrlo teško, a oso- akcenat? bito kad je riječ o ovim poslovima kojima se ja bavim. Isprepliću mi se privatni život i Božićne blagdane obožavam još od malih posao, nema definiranog radnog vremena, nogu pa se s radošću sjećam kako sam još često se radi vikendom... Ponekad je teško, kao klinka kitila svoju sobu već sredinom ali sretna sam što imam tu privilegiju da sam studenog. Iako sam sad već odrasla, stvari sama svoj šef i da si sama određujem svoje se nisu puno promijenile osim što sad mogu radno vrijeme. Kad shvatim da mi je dosta ukrašavati cijeli stan a ne samo jednu sobu. posla, jednostavno se maknem od računala (smeh) Što se tiče mojih ovogodišnjih ukrasa, i uzmem si pauzu koliko god osjećam da mi ove godine sam se odlučila za malo deceje potrebno. Također, nekoliko puta godiš- ntnije i neutralnije nijanse – kombinaciju nje Jura i ja pokušavamo otići na neko puto- bijele, srebrne i zlatne. Volim i skandinavski vanje ili vikend izlet i na taj si način punimo stil i tradicionalne dekoracije i uglavnom nam baterije za nove radne pobjede i skupljamo je u tom stilu sve bilo prethodnih godina. ideje za nove projekte.

Sad sam se malo više fokusirala na minimalizam i eleganciju, uz dozu tradiciKada govorimo o zanimljivim projekti- onalnih ukrasa koje uvijek imam, a koje mi ma, volela bih da spomenemo tvoj i Ju- je poklonila mama i koji za mene imaju rin projekat „Jura i Marsela Weddings“. posebnu vrijednost. Kupila sam samo Kako ste se zainteresovali za venčanu fo- nove kugle za bor, a ostalo sve imam od tografiju i šta je to što vas najviše raduje prošlih godina i mislim da nema smisla svake u ovom poslu? godine kupovati nove ukrase i besmisleno trošiti novce.

Imajući u vidu da si veliki ljubitelj biljaka i da uspevaš da inkorporiraš prirodne elemente u enterijer, hoće li se i u tvom dekoru naći elementi iz prirode? Koliko su ti bitni materijali od kojih su ukrasi sačinjeni?

Imamo umjetni bor jer mi je žao živih borića koji nakon blagdana završe na otpadu (velika većina), no kad su ostale dekoracije u pitanju, okrenuta sam prirodnim materijalima i biljkama. Mislim da su detalji poput češera, drva, božićne zvijezde i eukaliptusa sasvim dovoljni za kreiranje tople blagdanske atmosfere. Prošle godine sam si napravila i dekoracije od sušenih naranča i štapića cimeta i to ću iskoristiti i ove godine. Nisam previše talentirana za nekakve DIY projekte stoga se držim jednostavnosti. Primjerice, umjesto adventskog vjenčića imam zlatni tanjur i na njemu svijeće s češerima. Volim i one tradicionalne keramičke figurice ili pak one načinjene od drva, a izbjegavam sve što je od plastike i ono što mi djeluje kičasto i jeftino.

jednostavno nastojimo što više vremena provoditi jedni s drugima. Lampice, kolačići, božićni filmovi i miris vruće čokolade ili toplog čaja za mene su „must-have“ da bi se kreirala ta neka topla atmosfera.

Spomenula sam hranu, koja je jedna od prvih asocijacija na bezbrižno vreme praznovanja i uživanja svim čulima.

Imajući u vidu da si vegetarijanac, koliko se tvoja praznična trpeza razlikuje u odnosu na konvencionalnu i šta najčešće pripremaš? Imaš li neki zanimljiv recept koji bi volela da podeliš sa nama?

Moj se jelovnik i ne razlikuje tako puno jer jedem skoro sve – osim mesa, dakako.

Blagdane uvijek provodimo s mojom obitelji a s obzirom na to da smo vegetarijanke sestra i ja, mama za nas uvijek pripremi nešto posebno – neku finu salatu, razne vrste sireva, popečke ili pak složenac od povrća. Jedem mliječne proizvode i kolače tako da i nema neke velike razlike u mojoj blagdanskoj trpezi u odnosu na konvencionalnu osim što na mom tanjuru nema mesa i mesnih proizvoda.

Pored ukrasa, za dobru atmosferu neophodno je odabrati pravu muziku, Imam za vas recept za zimsku pitu iz jedne veigrati se svetlom, pripremiti kolačiće i getarijanske kuharice koju sam dobila na dar: spasiti od zaborava omiljene porodične tradicije. Koji je tvoj recept za skladne i Sastojci: magične praznike i postizanje te specifične atmosfere zbog koje se mnogi 4 kore za savijače, raduju decembru?

700 ml vode, 300 g šećera, Za mene je Božić osjećaj i svake se godine 100 mljevenih oraha, veselim blagdanima poput male djevojčice.

100 g mljevenog maka, Mnogi se previše opterećuju s drugima ili ih 100 g mljevenih oraha, je toliko obuzeo taj konzumerizam da zabo100 g zobenih pahuljica, ravljaju na onaj pravi smisao blagdana koji je 100 pšeničnih klica, mnogo dublji. Imam tu sreću što sam odra50 g suhih grožđica, sla u jako dobroj obitelji i što su me roditelji 50 g brusnica, naučili koje su prave vrijednosti Božića. Kod 4 žlice ulja, nas se stalno vrte božićne pjesmice, svakog 2 žlice limunove korice, se vikenda tijekom Adventa peku kolačići i 1 vanilin šećer

Priprema: za prvi nadjev pomiješati mljeveni mak s koricom limuna i 50 g šećera. Za drugi nadjev pomiješati orahe s brusnicama i 50 g šećera i za treći nadjev pomiješati zobene pahuljice s pšeničnim klicama, grožđicama i 100 g šećera. Na dno lima staviti jednu koru, premazati uljem te ravnomjerno rasporediti prvi nadjev.

Zatim staviti drugu koru, premazati uljem pa staviti drugi nadjev. Na kraju ide treća kora i gore treći nadjev. I na vrh staviti još jednu goru. Pitu izrezati na kocke i preliti sa 700 ml vode u kojoj je rastopljeno 100 g šećera i sok limuna. Peći na 180 stupnjeva oko 40 minuta.

Praznična idila često biva praćena a neretko i zasenjena konzumerističkom stranom praznika. Kakav je tvoj stav na ovu temu, koliko pažnje posvećuješ odabiru poklona i kako balansiraš na toj tankoj liniji prekomerne i promišljene potrošnje koja nije na uštrb planete ali i novčanika?

Nažalost, i ja primjećujem kako svake godine, osobito u ovo vrijeme oko Božića, konzumerizam postaje sve naglašeniji. Čini mi se kao da je velika većina zaboravila na pravi smisao blagdana i kako ljudi kupuju stvari koje im ne trebaju u potrazi za nekim unutarnjim ispunjenjem, no to funkcionira samo kratkoročno a nakon toga svi opet postaju nezadovoljni i nekako prazni. Što se tiče poklona, mi u obitelji oduvijek si poklanjamo nekakve sitnice poput božičnih čarapa i slatkiša. Dakle, izbjegava se pretjerivanje u svakom pogledu. Jura i ja često si međusobno poklonimo samo čokoladu, a ove smo godine razgovarali kako bismo umjesto kupovanja poklona mogli otići na nekakav kratki izlet. Možda na Advent u Ljubljanu ili nešto slično.

Grad Zagreb je prošle godine sa svojim Adventom po treći put proglašen za najlepše okićen grad i jednu od omiljenih destinacija ljudi iz čitavog sveta u vreme Božićnih praznika. Kakva je situacija po pitanju dekorisanja u manjim mestima, oseća li se praznično uzbuđenje podjednako snažno?

Zagreb uistinu briljira kad je Advent u pitanju, no ja dolazim iz malog mjesta i jako volim naš mali grad Čakovec. Ponuda možda nije toliko bogata i raznovrsna kao u velikim gradovima, ali ima svoju toplinu i čar. Uzbuđenje se itekako osjeća u zraku.

Naš grad također tradicionalno organizira Advent, grad je svake godine prekrasno dekoriran i ima mnoštvo zanimljivih kutaka u blagdanskom ruhu. Glavni trg je osvijetljen lampicama. Program je svake godine sve bolji pa se tijekom prosinca odvijaju mnoga zanimljiva događanja, osobito za obitelji s djecom. Mislim da je to vrlo pohvalno i da takvih događanja treba biti što više kako bi ljudi izašli, družili se i uživali u pravim čarima blagdana. U gradu su postavljene drvene kućice, Djed Mraz se šeće gradom i dijeli djeci slatkiše, a imamo i vlakić kojim se možete provozati kroz naš stari grad. Postavljeni su i velike jelke na trgu koje su također ukrašene.

Dakle, blagdanska je atmosfera potpuna i jako topla i vidi se da ljudi uživaju.

Postoje li neke zanimljive, tebi drage tradicije svojstvene isključivo malim mestima?

Pa trenutno mi ništa ne pada na pamet, čini mi se da mali gradovi zapravo uveliko slijede trendove koje nameću veća mjesta. Kod nas se svake nedjelje na trgu pali adventska svijeća, jedu se fritule, održavaju se glazbeni koncerti, sajmovi...

Ono što je meni ostalo u lijepom sjećanju

iz razdoblja kad sam bila klinka je podjela darova koje nam je općina organizirala svake godine. Svi bismo se okupili u mjesnoj dvorani i Djed Mraz bi nas prozivao i dijelio nam vreće pune slatkiše. Kad se toga sjetim, uvijek mi je toplo oko srca. Tim sam se trenucima uvijek neizmjerno veselila.

Za pred kraj razgovora sam želela da se vratimo na jednu veoma bitnu temu, temu udomljavanja životinja, kroz priču o vašem trećem članu družine, princezi Azri. Ispričaj nam kako je Azra ušla u vaš život. Hajde da pred kraj godine još jednom podsetimo ljude o značaju udomljavanja!

Tematika napuštenih životinja vrlo je kompleksna i o tome bih mogla zbilja puno toga kazati. Kod nas u Hrvatskoj jako je puno napuštenih pasa i to je problem koji postaje sve veći i izraženiji. Na sreću, mnogo je aktivista i ljubitelja životinja koji se svim silama bore da bi spasili te napuštene psiće i da bi im pružili toplo utočište, osobito sad tijekom zime te da bi ih, u konačnici, i udomili. Veliki je problem u tome što ljudi kod nas još uvijek nemaju dovoljno razvijenu svijest kad je u pitanju briga o životinjama. Mnogi vlasnici, osobito u manje razvijenim mjestima, svoje pse i dalje drže na lancu a sterilizacija i kastracija psa im nisu ni na kraju pameti pa radije male

štence ostavljaju po šumama, rijekama i na smetilištima. Meni je ta tema vrlo bolna i trudim se koliko mogu podići svijest ljudima svojim postovima na društvenim mrežama i blogu i sudjelujem u raznim akcijama koje organizira naš čakovečki Azil. Ja pse obožavam oduvijek, no o cijeloj toj problematici napuštenih životinja više sam počela razmišljati otkako je Azra ušla u naš život. Azra je bila napuštena i mi smo je udomili i otad nam je život postao mnogo veseliji i ispunjeniji. Teško je to rije čima dočarati. Azru smo sreli na ulici, nedaleko od naše kuće. Sjećam se tog malog psića koji je trčao našom ulicom dok smo se Jura i ja vraćali doma. Cijela je uplašena dotrčala za autom, ušla u naše dvorište, mršava i puna krpelja. Nahranili smo je, očistili, odveli kod veterinara da provjerimo ima li čip kojeg, dakako, nije imala. U tom je trenutku postala naša a sve ostalo je povijest. Ako se mene pita, psi su najsavršenija bića jer su toliko puno ljubavi i uvijek su spremni ponovno vjerovati nama ljudima. Azra nas je naučila strpljenju, bezuvjetnoj ljubavi i što znači radovati se malim stvarima u životu. Imati psa pokraj sebe neprocjenjivo je bogatstvo stoga svakome preporučam da si udomi psa.

Ipak, moram dodati i to da je pas velika briga i odgovornost i da na to treba biti spreman jer pas nije igračka koja se može tek tako odbaciti. To je živo biće koje ima osjećaje i koje traži i iziskuje mnogo ljubavi i pažnje.

Praviš li one čuvene liste svojstvene prvom danu Nove godine? Da sada pišeš listu kako bi ona izgledala?

Ne, nikada nisam pravile te liste novogodišnjih odluka. Nekako nisam taj tip. Koliko god da sam organizirana i volim planirati, u drugu sam ruku i jako spontana pa mi te liste nekako nemaju smisla. Ono što bih iduće godine svakako voljela je više pisati za svoj gušt i za blog jer sam taj dio malo zapostavila zbog posla i ostalih projekata. Također bih htjela posjetiti neku novu zemlju i više vremena provesti s prijateljima. I još jedna stvar o kojoj u posljednje vrijeme sve više razmišljam je to da bismo svi trebali postati svjesniji svojih postupaka i posljedica koje oni imaju na okolinu u kojoj živimo. Dakle, kupovati manje, ali kvalitetnije. Paziti na prehranu i što više kupovati bio i organske namirnice i to od lokalnih proizvođača. Svojim kupnjama poticati domaću proizvodnju i male brendove. I paziti na materijale od kojih se sastoje stvari i odjeća koju kupujemo. Da svatko krene od sebe i postaje savjesniji potrošač i stanovnik Zemlje, u globalu se mogu postići čudesne promjene.

Koji utisak je obeležio tvoju 2018. godinu?

Bilo je puno lijepih trenutaka, ali najveći za mene bio je onaj trenutak kada sam u travnju pokrenula svoj vlastiti biznis. Šta ćeš poželeti kada sat bude otkucao dvanaest puta ovog 31. decembra?

Samo sreću i ljubav sebi i svima oko mene.

Ekologija

118 | decembar

TraŞite poklon zbog koga vas neće gristi savest?

Zavirite u ponudu eco-friendly brenda @pletivo_by_plezir

119

Gastro

Intervju: Sara Savčić @sara_savcic

K

ada vam se prijedu kvalitetni američki kolači, kada o određenom kolaču razmišljate danima i čini vam se da na nepcima osećate njegov ukus, a u nosu vam titra taj predivni miris, prošetajte do poslastičarnice Ispeci pa reci i prepustite se zadovoljstvima! U srcu Gundulićevog venca smestio se kutak u kome možete uživati u najsavršenijem carrot cake-a u Beogradu pijući piće iz šarmantnih metalnih lončića koji asociraju na detinjstvo. Koliko god neraspoloženi da ste ušli na vrata, na ista izlazite sa najvećim osmehom na usnama i s uverenjem da ćete se ovde sigurno ponovo vratiti. Upravo takvu emociju želela je da izazove Senka, vlasnica ove poslastičarnice, koja je posao u advertajzingu zamenila zanimanjem koje joj pruža priliku da usreći veliki broj ljudi.

124 | decembar

Fotografije: Dragana Đorović i Tamara Bošković Dereta

Senka Pajić Može se reći da živim svoj san

125

Draga Senka, ispričajte nam, kako su nastali Ispeci pa reci kolači? Kako ste dobili ideju za naziv?

Nastali su spontano kada sam pre nekih 7-8 godina dok sam se još bavila advertajzingom rešila da se protiv manjka slobodnog vremena i nagomilanog stresa borim tako što ću peći kolače. Pa sam prvo pronašla recepte koji su mi delovali dovoljno jednostavno za apsolutnog početnika u pravljenju kolača – recepte za kukije. Pošto se pokazalo da sam prilično vešta u tome i da mi prija novi hobi, krenula sam dalje da istražujem recepte za američke kolače jer mi se dopadalo to što se uvek zasnivaju na jednostavnoj tehnici i kvalitetnim sastojcima. Kada je ime u pitanju, nejming mi je uvek bio najneomiljeniji deo copywriterskog posla, a pošto se radilo o mom biznisu bilo mi je još teže da presečem oko imena, pa sam zamolila bliske osobe da mi pomognu, osmislili smo nekoliko naziva, pokazali ih ljudima pa smo zajednički odabrali Ispeci pa reci kao finalno i mislim da nismo pogrešili.

Kako je tekao neobičan put od dramaturga, preko advertajzinga do poslastičara?

Sasvim spontano. Možda ovaj deo od diplomiranog dramaturga do copywritera deluje uobičajeno i logično, jer pisanje je pisanje, bez obzira za koji medij i u kom formatu pišete. Do poslastičarstva je došlo zato što me je advertajzing posle čitave decenije neprestanog rada pomalo istrošio i bio mi je potreban jedan ozbiljniji zaokret u karijeri. Shvatila sam da mi veoma prija da usrećujem druge ljude svojim kolačima i da sam dobra u tome. Da ste me pitali sa devetnaest godina kad sam upisivala dramaturgiju da li mogu da se zamislim kako jednog dana imam poslastičarnicu, rekla bih ni za milion godina.

126| decembar

Pročitala sam da ste se prvi put oprobali u pravljenju kolača kada vam je bilo trideset godina i da je udeo u tome imala i činjenica da ste postali mama. Šta vas je inspirisalo da počnete da pravite američke kolače?

Da, do tridesete zaista nisam umela da napravim nijedan slatkiš osim palačinaka.

Mislim da je cela stvar sa američkim poslasticama bila u tome što su se meni ti kolači jako dopali prilikom posete Americi, a ovde nisu mogli da se pronađu ili ako su mogli nisu ličili na te prave američke, pa me je zanimalo u čemu je stvar i zašto ljudi ovde ne umeju ili neće da ih naprave na autentičan način. Uz sve to, naravno da sam odrasla uz gomilu američke pop kulture koja je samo doprinela interesovanju i za te recepte.

Sudeći po kvalitetu i ukusu vaših poslastica, imam utisak da se strogo držite konvencionalnih recepata. Da li biste nam otkrili neki vaš tajni začin?

Mi gajimo domaćinski pristup pravljenju kolača, koristimo jednostavne, ali veoma kvalitetne sastojke i ne komplikujemo previše. Takođe preferiramo rustičan, a ne savršen izgled kolača, ali insistiramo na tome da je ukus uvek savršen. I verovatno zato imaš takav utisak, ali naravno da smo standardizovali sve naše recepte i da su kolači (ukusom) uvek isti. Tajni začin ne postoji, možda samo naše pravilo da svaki kolač koji prodajemo mora i nama da se dopada, i da želimo da ga ljudi radije pojedu nego da ga fotografišu za Instagram – mada može i jedno i drugo.

127

128| decembar

129

Pored izvrsnih kolača, mnogi su prime- Možete li podeliti sa nama vaš najdraži tili fino uređen kutak u kome se udomio recept za praznični kolač?

Ispeci pa reci. Da li ste sami osmislili sve detalje?

Svi moji najdraži recepti su već deo Ispeci pa reci ponude, pa je razumljivo zašto ne mogu Na enterijeru smo sarađivali sa studiom da ih delim sa vama. Ali savet bi mogao da Petokraka koji su nam pomogli oko celo- bude da se ne plašite začina, da koristite kupnog izgleda lokala, neke detalje sam ja cimet, đumbir, muskatni orah, karanfilić. dodala neke sitnice smo dobili na poklon Obogatite kolač sa malo kore pomorandže ili od prijatelja, a vizuelni identitet kutije i logo- mandarine, i prepustite se nešto raskošnijim tip smo radili sa agencijom Popular. Bila sastojcima nego tokom ostatka godine. je to grupa ljudi koja se međusobno dobro razumela i drago mi je da se to primećuje.

Da li uz Ispeci pa reci živite svoj san? Koja je vaša poruka ljudima koji ne uspevaju Praznici nam se bliže. Verujem da će biti da pronađu hrabrost i zakorače ka puno posla, pa mi recite spremate li nešto ispunjenju svojih želja i snova? posebno tim povodom za nas sladokusce i ljubitelje vaših kolača?

Moglo bi se reći da živim svoj san, mada je on dosta drugačiji od onoga što sam zamišljala dok sam kovala planove o promeni Za početak ćemo vrlo vredno raditi kako bi karijere. Stvari su mnogo komplikovanije, svih naših najprodavanijih kolača bilo teže i ima puno nepredviđenih situacija. dovoljno za sve one koji žele da se zaslaSvakako sam dosta zadovoljnija i ispunjenija de preko praznika. Takođe spremamo i nego ranije, što ne znači da nisam volela novogodišnje kolačiće u našem stilu i u stari posao – i dalje mi je drag. Ali sada imam specijalnoj novogodišnjoj ambalaži. taj opipljiv dokaz da to što radim usrećuje ljude što je neprocenljivo. Ako zaista imaju Kakve planove kujete za budućnost snove, znaju tačno šta žele, neka krenu da vašeg brenda? planiraju i neka probaju. Najgore što može da im se desi jeste da se vrate starom poslu, Za sada rastemo tako što naše proizvode a u međuvremenu mogu da imaju bar jednu možete da pronađete u nekoliko kafeterija i divnu avanturu. A ko zna možda i uspeju. kafića širom Beograda. Planiramo da širimo mrežu saradnika kako bi naše kolače probalo što više ljudi. Nedavno smo prvi put pravili posluženje za venčanje i dopalo nam se.  Planovi su da što više ljudi proba naše kolače i da poželi da ih proba ponovo i preporuči prijateljima.

130| decembar

131

Životni stil

Tekst: Jelena Ranković @desiderata_traveller

Fotografije:

Jelena Ranković, Privatna arhiva

Lidija Marković Rosati Nežna pravila igre

R

adite naporno i uvek mislite da niste dovoljno dobre stalno se poredite sa drugima, plašite se neuspeha, želite da započnete svoj biznis ali nikako da doneste odluku. Ukoliko ste se prepoznale u ovom opisu, ubrajate se u ogroman broj žena koje sabotiraju i sputavaju sebe. Zato je ovo priča za vas, jer Lidija Rosati uči žene kako da prevaziđu nametnuti kalup ponašanja, kako da eliminišu nesvesne greške, kako da postanu samouverene, odlučne, mudre i uspešne u svom poslu.

132 | decembar

Lidija Marković Rosati je rođena u Srbiji, ali živi u zapadnoj Evropi, i širom sveta savetuje i edukuje preduzetnice kako da svojim idejama daju život. U biografiju ove nekonvencionalne preduzetnice upisano je mnogo rada, diploma, veština, nagrada… Osnivač je Momentum Strategies Coaching & Training.

Akreditovani je Business & Performance Strategist, NLP trener, Master Coach, Executive Coach, Hipnoterapeut, Reiki Master, Pranski iscelitelj, ekspert za neverbalnu komunikaciju, međunarodni govornik. U timu je Tonija Robinsa, kod koga je završila Mastery University. NLP je učila direktno od dr Džona Grindera, ko-kreatora NLP, a energetski NLP, od Arta Gajzera. Ko-kreator je Momentum metode - seta alata dizajniranih za preduzetnike. Autor je bestselera „Gaining While Losing – The Gentle Art of Transformation“.

Ušla je u uži izbor za nagradu - Žena Inspiracija za 2017. godinu. U britanskom parlamentu u Londonu dobila je priznanje za svoj rad sa ženama migrantima. Ove godine, Lidija se našla na listi od 33 uspešnih žena u regionu (ex-YU), a pored toga je i jedna od inspiracija za knjigu „The Teacher“ čiji je autor Tony Buzan, kreator „Mapa uma“.

Lidija je vizionar, korporativni hipi i radoznali nomad, koja je ostavila korporativni svet da bi se posvetila svojim snovima, i pretvorila ih u profitabilni biznis.

izazove mali šok, jer svi više manje idemo kroz život sa već spremnim odgovorima, o tome ko smo, šta smo i sve nekako u nadi da impresioniramo druge. To je sve nepotrebno. Kad dozvolimo našoj najvišoj vrednosti da nas definiše, dajemo prostor, a ujedno i pozivamo druge da nam se priključe, što u startu otklanja potrebu za poređenjem, takmičenjem, predrasudama vezanim za, u mom slučaju (preduzetništvo, NLP, Coaching, Leadership, javni nastup….) Ranijih godina bih provela dosta vremena pripremajući se da se što bolje predstavim. Poznat vam je tzv. Elevator Pitch – gde u liftu sa nekim, do 8 sprata treba da se što bolje predstaviš.

Većina ljudi se više trudi da impresionira druge svojim dobro uvežbanim Elevator Pitch-om, umesto da se pozabavi istinom i osnovnim pitanjima - ko je, šta je, kako je, zbog čega je. Predstavljanje drugima uključuje spontanost, i prošlo je vreme gde svi moramo da furamo samopouzdanje na steroidima, koje je lako srušiti jednim pitanjem – ko si kad skineš masku? Moj izbor je da više radim sa sobom i gradim sebe, pa šta u trenutku predstavljanja treba da izađe iz mene, izaćiće spontano i bez natezanja…

Držiš seminare, radionice, predavanja, motivacione govore po celom svetu.

Kada staneš ispred ljudi u prvih nekoliko minuta kako im se predstaviš?

Nikada nisam svesno planirala da započnem svoj biznis, mada sam još od svoje trinaeste godine pomagala tati u biznisu koji je on započeo sa svojim najboljim drugom, bez obzira što je imao državni posao. Kao tinejdžerki važno mi je bilo da imam džeparac, a kasnije sam kroz iskustvo shvatila da su te godine bile veoma važne jer sam upravo tada krenula da učim o timskom radu i disciplini.

Predstavim im se tako što izaberem reč koja je na listi mojih top vrednosti i tako krenem.

Verujem da smo svi duše, a ne uloge iza kojih se često skrivamo. Moja reč kojom se predstavljam je sloboda. U početku to kod ljudi

Zašto si ti postala preduzetnica, jesi li o tome sanjala kao devojčica ili je sam život tako izrežirao?

Na osnovu tvog dugogodišnjeg iskustva vrednost rada i tuda, da li on uopšte i spada u možeš li da kažeš da li postoji tip žene kategoriju idealnog klijenta? koja je rođena da postane preduzetnica ili je moguće naučiti neophodne veštine?

Reci nam nešto više o metodama i tehnikama koje ti primenjuješ.

Sve se da naučiti, ukoliko je razlog dovoljno jak i vizija jasna. A ono što izdvaja preduzetnice Momentum Metoda je skup alata namenjenih od onih koje ja zovem „preduŽELEtnice” preduzetnicima modernog doba. Koristi je MOGU stav (Can do attitude), odlučnost, tehnike iz biznis coachinga, leadershipa, čvrsto stajanje na nogama, bihejvioralna neverbalne komunikacije efektne komunifleksibilnost, posvećenost, predanost i kacije, javnog nastupa, veština prezentacije, konstantna potreba za unapređivanjem i NLP, konverzacione hipnoze, kao i mindfulness, učenjem i ne samo iz knjiga, sa YouTube-a i iz tehnike za umirenje uma i povezivanje sa podkastova. Iskustvo se ne stiče iz knjiga, već sobom i svojom suštinom. Znam iz iskustva da radom, onda kad zakoračiš u mutnu reku ži- posao raste, onda kad mi rastemo, i u bilo kom vota i kad osetiš kišu na svojim leđima. biznisu, važno je ko postajemo, dok ga gradimo. Takođe radimo sa primerima iz stvarnog Ako zanemarimo birokratiju, šta je najve- života, gde ljudi mogu iz prve ruke da nauče ći izazov sa kojim se susreću sve žene koje sa čim se sve potencijalno mogu susresti i su uplovile u svet preduzetništva bez obzi- dobijaju korisne strategije koje im koriste u ra iz kog kraja sveta su? daljem radu. Mišljenja sam da određene lekcije treba učiti na ličnim greškama, a neke Najčešće prepreke kod žena preduzetnica možemo da naučimo i iz tuđih. na globalnom nivou je nesposobnost da kažu NE. Prihvataju i veoma često vuku Uglavnom postoje to do liste, mene zaniveći deo tereta, preuzimaju odgovornost ma šta jedna preduzetnica mora da upiše za sve i svašta, nedostaje im samopuzdanja u svoju not to do listu. i samovrednovanja. I dalje negde u kolektivnom nesvesnom postoji ograniča- Na moju NOT TO DO listu uvek ide: kukumavajuće uverenje da je pravi biznis včenje, poređenje, DA bez razmišljanja. i preduzetništvo ipak rezervisano za mušku Ali nije uvek bilo tako. U početku bih stalno populaciju planete, onda žene jadikovala, ulazila u raznorazna stanja žrtve, veoma često zaborave na svoju žalila se, poredila, bila previše dostupna ženstvenost, na žensku snagu i potpuno i izlazila u susret i govorila DA i onima se odvoje od svoje suštine, pa preuzmu nedobronamernim koji to nisu zaslužili. Kada karakteristike muškarca, što ih umnogome sam shvatila da moj posao i moju biznis oslabljuje i otežava vođenje biznisa. A sa filozofiju ne razume baš svako i da način na druge strane imamo žene koje nude kvali- koji ja radim i vrednosti iza kojih stojim ne tetne usluge (proizvod, konsalting, coaching) odgovaraju svima, da nisu svi koji su ovlaš i umeju da se osećaju nelagodno kad treba zainteresovani za NLP, coaching, lični razvoj, da naplate svoje usluge i zaziru od direktne upućeni u vrednosti ovih metodologija, onda i otvorene komunikacije, a sve iz straha da se i moj stav prema njima promenio. Ljudi će izgubiti potencijalne klijente/projekte/ vole prečice, opsednuti su rezultatima, prilike. A u stvari, ako neko ne ume da ceni ciljevima, slavom, a zaboravljaju da za sve što

žele, prvo treba da se pozabave sobom. Prvo treba BITI, pa onda RADITI, pa tek onda IMATI. Ovo nisam izmislila ja, o ovome je još pre sto godina pisao Charles Haanel, ali je ovo priča kojom se vodim. Kad se povežeš sa sobom, kad se istinski pozabaviš svojom suštinom onda ćeš raditi u ravni sa onim ko si, a samim tim ćeš i dobiti ono što ti treba. Trenutno preduzetnici novog doba misle da je dovoljno imati ganc novi i po mogućstvu zlatni MacBook, WiFi, dobar telefon i to je to. Preduzetnika ne čini spoljašnost, već integritet, autentičnost, vizija, razlog zbog koga želi da svoju viziju pretvori u stvarnost, posvećenost, predanost, fleksibilnost, ljudskost…sve ostalo su sporedne stvari.

Može li preduzetništvo biti igra ili se moraju poštovati stroga pravila ponašanja, oblačenja, govora, strategije i planovi?

Preduzetništvo je igra u kojoj najposvećeniji u početku, dok uče pravila igre, opstaju, plivaju, malkice potonu, pa isplivaju i vremenom procvetaju! Strateško razmišljanje je važno, planiranje takođe, ali su planovi veoma često beskorisni jer živimo u svetu u kome se sve veoma brzo menja i uvek treba biti bar četiri koraka ispred svih. Zbog toga su autentičnost, inovativnost, integritet veoma važni. Thomas Björge i ja smo stalno na izvoru novih dešavanja i jedini smo NLP treneri na svetu koji su iskoristili modernu VR tehnologiju i povezali je sa NLP, a o našem radu piše Rapport magazine – vodeća svetska publikacija na temu NLP, coachinga i ličnog razvoja uopšte.

Prošle godine smo bili pozvani da naš proizvod predstavimo na NLP Konferenciji u Londonu.

Najčešće nesvesne greške kojima žene sabotiraju sebe? Žene često misle da nisu dovoljno dobre, da nemaju sve što im je potrebno i da im uvek treba više. Stalno se porede sa drugim

ženama, olako veruju Instagram guruima i follow/unfollow kvazi influenserima koji bez trunke znanja i integriteta prosipaju poluispečene savete o preduzetništvu, fi nasijskoj slobodi, a još uvek žive u devojačkoj sobi sa mamom i tatom, svima se predstavljajući kao influenseri, pa dobiju, kafu/ručak gratis, za jedan pomen na Instagramu. To nije preduzetništvo, to je glamurozno prosjačenje Kod ovih „preduzetnica” je sve bajkovito, a i kad nije onda se sve to nekako za tili čas ispegla i puj pike ne važi, sve je ok. Red suza, red smeha, red slika PRE i POSLE, a sve prazno i puca po šavovima. Niko ne nudi jasne strategije, svi samo nešto konstatuju. Uglavnom se sve svodi na sažvakane i prepričane priče iz knjiga ili tuđih iskustava. Ima naravno izuzetaka i među tim influenserima, ali to su ljudi koji su već eksperti u svom polju, koji su izgradili sebe, pa tek onda postali key opinion leaders, a ne obrnuto. Žene na ovim prostorima previše konzumiraju i veruju u sve što im se servira na društvenim mrežama, ne postavljaju sebi mudra pitanja, ne čitaju između redova i olako uzimaju poluispečene savete. Ja na mojim seminarima pozivam žene da koriste svoje briljantne umove na najefikasniji način. Da preispituju, da ne srljaju za copy/paste i onesize-fits-all savetima, da sagledaju sebe, svoje okolnosti, svoje potrebe, svoje razloge, pa da s tim na umu i u srcu krenu u pokretanje sopstvenog biznisa. Često vidim žene koje imaju mentalnu disciplinu vojnika, a duša im je neuhranjena, neispunjene su i idu kroz svet ljute, besne, sve nekako rade na laktove, mišiće i iz inata. Koriste mušku energiju, koja nimalo nije u ravni sa njima, pa se na kraju ili razbole pa silom prilika moraju da prestanu sa poslom ili sagore, pa odustanu na pola puta. Ja sam prošla kroz tu fazu, naučila lekcije i drago mi je da mogu da ih podelim sa ženama širom sveta, a mnogima moje lekcije pomažu da izbegnu sve učestaliji „burn out“ fenomen.

Šta tebe najviše ispunjava u poslu koji svima bolje. Onda i one, a i timovi koje radiš tako strasno i predano? vode cvetaju.

To što sam svedok istinskih i dubokih promena kod žena sa kojima radim, kojima pomažem da pokrenu svoj posao, kako da ideju pretvore u stvarnost, kao i činjenica da još jedna osoba može da živi svoj san, a da sačuva autentičnost, integritet, sebe i da svojim primerom vodi i inspiriše druge da čine isto.

Ima li mesta emocijama u biznisu?

Ima mesta emocijama i suzama. Mi nismo roboti. Ja sam se prošle nedelje slatko isplakala, jer sam dozvolila da se moja dobrota, darežljivo srce i briljantan um protumače pogrešno i dozvolila polusvetu da me iskoristi.

Ali to osećanje kratko traje, jer znam ko sam, zbog čega ovo radim i da je u svetu biznisa i preduzetništva ovo česta pojava. Svakoj emociji treba dati prostora da prođe kroz nas.

Suze su normalna i prirodna stvar. Suprotno popularnom uverenju da u biznisu ne treba pokazivati emocije i suze jer navodno one ukazuju na slabost, ja sam mišljenja da se baš u toj slabosti i ljudskosti krije naša snaga. Većina žena ćuti, guta emocije, pa onda posegne za alkoholom, hranom, opijatima…Što vremenom utiče na zdravlje. Ja sam mnogo godina gutala emocije, izbegavala da plačem i pretvarala se da sam jaka i da mogu sve, što je uticalo na kvalitet mog zdravlja.

Ima li istine da fine žene ne postaju šefovi? Ima li mesta nežnosti i lepom vaspitanju u vremenu kada se svi laktaju, samoreklamiraju i gramzivo otimaju i zarad karijere gaze preko mrtvih?

Ja sam svedok da ima. I moja misija je upravo to: da ostavim nasleđe nežnih, mudrih žena, koje podržavaju jedna drugu, koje se raduju uspehu žena iz svoje okoline, koje veruju u žensku snagu, dobrotu, gracioznost, tananost.

Svet ne menjaju na bolje žene muškarci, već ženstvene žene. Ženstveno nežno liderstvo je u usponu i zadovoljstvo mi je da već dve godine za redom tri puta godišnje na severu Italije vodim trodnevni seminar namenjen ženama koje su na vodećim pozicijama u svojim kompanijama, jer su prepoznale vrednost ženstvenog leadershipa.

Pisanje knjige je kao davanje poklona.

Napisala si knjigu „Gaining While Losing: The Gentle Art of Transformation” za koju pripremaš dopunjeno izdanje na srpskom jeziku. Šta si u svojoj knjizi darovala čitaocima?

Tu knjigu sam iznedrila i darovala čitaocima omekšivače za dušu, strategije koje im pomažu da nežno idu napred, bez laktanja, bez guranja, bez poređenja, strategije koje Sa partnerom Thomasom Björgom radiš ih čine jačim iznutra, da veruju sebi, da sa brojnim kompanijama u kojima ima i ostanu dosledne sebi i da kultivišu umetnost muškaraca, ali me zanima jesu li žene gracioznsti i tananosti, koje su usput izgubile, kompleksnije kao klijenti? a što ih upravo čini ženama. Žene jesu kompleksnije jer im je potrebno malo više vremena da skinu maske koje su naučile da nose kako bi bile uvažavane i prihvaćene. Onda kad ih skinu, kad osete da se iza maski krije ogromna iskonska mudrost i nežna snaga, onda je

Kada pročitamo sve tekstove šta doručkuju upešni ljudi, njihove dnevne rutine, otvorimo nalog na Instagramu, okačimo par fotki sa lap topom i mudrim mislima, ponosno napišemo da smo preduzetnice, šta nas tek tada čeka?

Čeka nas realnost. Čeka nas susret sa sobom.

To šta neko doručkuje, kako vežba, koje dnevne rituale primenjuje, je možda dobro za njega, ali ne mora da bude dobro za mene. Dnevni rituali i disciplina oslobađaju, ali samo ako su u ravni sa onim ko sam ja i ako moje trenutne životne okolnosti to dozvoljavaju. Džaba ću se buditi u 5 da vežbam zato što tamo neko na društvenim mrežama, koga nikada u životu nisam videla, i koga smatram mentorom (što je sasvim pogrešno, jer mentorstvo uključuje da poznaješ osobu, da možeš da od nje dobiješ povratnu reakciju…) to radi i kaže da je ispravno i jedini način da se uspe. A onda provedem ceo dan u zevanju i lošem raspoloženju, neispavana.

Očigledno je da taj savet nije za mene i samo zato što ne odgovara mom senzibilitetu, mom bioritmu, ne znači da sam luzer!

Svako kreira svoju realnost shodno svojim namerama. Što više upoznajemo sebe, to će nam manje biti potrebno da čujemo još jedan sažvakan i poluispečen savet o tome kako treba živeti i šta treba jesti, i kako treba vežbati, i kako se treba ponašati…

Gde nestade autentičnost, spontanost, slobodna volja? U svetu u kome je sve više uniformisanosti, gde se sve svelo na kliše i copy/paste varijante, pravo je zadovoljstvo prošetati se gradom i videti svet bez filtera, bez pastelnih lepih šolja i Instagram postavki. Ljudi mogu da imaju volju da nešto urade, ali ipak cupkaju u mestu. Ono šta je važno je povezanost sa sobom. Jasna, čista direktna komunikacija sa sobom/timom. Razlog zbog kojeg želimo da započnemo biznis ili proširimo biznis globalno.

Kad znaš zbog čega nešto radiš, onda su uspeh i zadovoljstvo neminovni. Većina ljudi zaboravlja na tri ključne stvari kada je u pitanju (profitabilan i uspešan) biznis: Važno je prvo postati i imati sve kvalitete osobe koja je uspešna u tome što radi (biti), pa onda preuzeti pravu inspirativnu akciju koja daje rezultate (raditi), pa tek onda uživati u rezultatima i učincima (imati).

Ima li glamura u preduzetništvu?

Zavisi šta podrazumevaš pod glamurom. Lepa strana ovog posla je što često imam šansu da se družim sa divnim ljudima, koji žive život po svojim standardima, pa to na autentičan način i proslavljaju. Za mene iskreno, glamur je kad izvanredno uradim posao, kad dobijem feedback od klijenata da surfuju na talasu Momentuma i nagradim sebe dobrom časom prirodnog vina (koje prave preduzetnici), dobrim filmom i zdravim razgovorom, i sve to u svilenoj spavaćici i kardiganom od toplog i mekanog kašmira. To je za mene glamur!

Glamur je biti svoj – uvek.

Znam da uvek kažeš da osim što si učitelj ti si i učenik. Zanima me šta si naučila u radu sa ženama iz Srbije, bilo da su ti bile klijentkinje bilo saradnice na bilo koji način?

Mnogo toga… Neke žene su čarobne! Žensko pleme balkansko. A neke su čarobne na drugačiji način. Naučila sam da ima dosta spoticanja, ogovaranja, da kad nemaju informaciju o tebi sklone su izmišljanju, da je reč jeftina, da su sklone iskorišćavanju – informacija, kontakata, resursa, da se smeškaju i koriste hipokoristike, a da imaju nož spreman da ti zabodu u leđa kad to najmanje očekuješ. Nemaju sposobnost da se raduju uspehu drugih žena. I znam da će sada neko reći, na šta se fokusiraš, to i vidiš. Ja se uvek fokusiram da pronađem i izvučem najbolje iz ljudi, ali veruj da su retke žene koje umeju, koje su dovoljno sigurne u sebe da bi podržale drugu ženu i da bi se radovale njenom uspehu. Ponekad imam osećaj da sam u seriji „Gossip Girl“ i da te žene, bez obzira što su obučene po poslednjoj modi, što su u trendu sa svim svetskim događanjima, ipak nisu žene, već uplašene devojčice koje se kriju iza maske. A ne mora da bude tako.

Koliko se žene sa Balkana razlikuju od žena Najmoćnija rečenica koju sebi kažeš kada u drugim državama? Koje su naše najčešće je kišni dan i ne ide baš sve po planu? kočnice na putu ka uspehu?

Kad stvari ne idu po planu, iz iskustva znam da Dosta i malo! Ženski problemi su unive- uvek postoji razlog i da ga treba ispoštovati, i rzalni, a ono što na Balkanu dodatno otežava rečenica koja mi pomaže da sagledam stvari situaciju je činjenica da ovde, nažalost, još iz drugog ugla je – „Sigurna sam da postoji uvek vladaju patrijarhalni principi. Od žene lekcija u ovome i voljna sam da je prepoznam se očekuje da bude skroz skockana i da ne i naučim“; kao i molitva: „Neka su mi misli čiste, mora mnogo da bude pametna. Ima nara- neka su mi reči istinite i neka mi je um otvoren”, vno i izuzetaka! Pojam emancipacije je čini i nekako se brzo vratim na pravi kolosek. mi se pogrešno postavljen. Emancipovana žena nije žena koja može sebi da priušti Savet svim ženama koje žele da postanu Prada torbu, silikone, bundu i Prosecco. preduzetnice u 2019. godini.

Emancipovana žena je sigurna u sebe, poštuje osobu sa kojom je, zna ko je i zbog Da ojačaju sebe pre nego što krenu u čega je ovde, ima slobodu i širinu duha i preduzetništvo, da imaju jasnu viziju i razlog uma. Nežna je, graciozna, suptilna, ne zbog kojeg pokreću svoj biznis, da se ne pokušava da se dopadne svima i po svaku porede sa drugima, već da slede svoju putanju. cenu. Kad se žena isuviše fokusira na spolja- Da postave jasne emocionalne granice i da šnje, dozvoljava strahovima da prevagnu, ne budu previše dostupne. Da vrednuju svoje pa su manjak vere u sebe, u svoje lične i tuđe vreme, da nauče da veruju svojoj resurse i nedostatak samopouzdanja jako intuiciji kada je u pitanju donošenje naglašeni, to ume dosta da blokira i koči. ključnih odluka. Da postanu izvanreŽene na Balkanu su naučene da se boje dne u čitanju između redova, drugim rečima svoje senke, da budu manekenke tuđih želja vrhunski komunikatori. Da postanu vešte i da očekuju da će tamo neko uraditi sve u čitanju govora tela. Da se ohrabre i za njih, a njihovo je samo da budu lepe i dozvole sebi da smelo kažu NE svemu doterane. onome što nije dobro za njih i njihov biznis.

Da prestanu da budu manekeni tuđih Kako prevazići strah od neuspeha? želja. Da se ne laktaju, da se ne guraju, da se raduju uspehu drugih žena. Da okruže Neuspeh je sastavni deo uspeha. I ono što sebe iskrenim, mudrim, uspešnim ženama uspešne ljude razlikuje od neuspešnih, je što koje su sagradile svoj biznis na autentičnosti uspešni očekuju neuspeh, jer iz istog najviše i integritetu. I naravno, da čuvaju svoju uče. Taj strah je opravdan, ali ga treba iskoristiti autentičnost i integritet, jer im to niko ne kao gorivo, a ne kao kočnicu. može oduzeti. Uspešan biznis se zasniva na autentičnosti, iskrenosti i integritetu. I naravno da idu #nežnonapred.

Umetnost

Saša Sašić Protokol je zamenio emocije, a algoritam slobodnu volju

Intervju:

Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Fotografije:

Jovo Marjanović

Nakon beogradske premijere plesno-dramske predstave Vrli novi svet u Operi i teatru Madlenianum, razgovarali smo sa Sašom Sašić, plesačicom i umetničkom direktorkom koja potpisuje režiju, osmislila je koreografiju i dizajnirala kostie za pomenutu predstavu.

Pitanje koje je autorka u ovom komadu postavila: „Šta nas čini ljudima?“ ostalo je da danima lebdi u mislima svih onih koji su se te kišne, decembarske večeri zatekli u velikoj sali Madlenianuma.

144 | decembar

Na početku ću iskoristiti priliku da ti čestitam na uspešnoj beogradskoj premijeri.

Sada kada su se malo slegli utisci, reci mi da li si zadovoljna reakcijama publike?

organske veze zamenjene su automatizovanim radnjama. Protokol je zamenio emocije, a algoritam slobodnu volju. Dakle, odgovornost je obostrana: s jedne strane pojedinci nose ogromnu odgovornost jer su prihvatili graJako sam zadovoljna, mislim da sam postigla đenje veza u algoritmu, a sa druge strane baš ono što sam želela – odloženu reakciju koja odgovorno je društvo jer se na svakom nivou traje i navodi na razmišljanje. odreklo obaveze da održava društvene veze i Šta te je privuklo temi distopijskog predalo se algoritmu.

Vrlog novog sveta i doživljavaš li ga kao apokaliptičnu budućnost ili sumornu Koji je za tebe bio najveći izazov u prestvarnost? dstavljanju jedne ovako kompleksne Ne doživljavam ga niti kao apokaliptičnu priče scenski i koreografski? budućnost niti kao sumornu stvarnost. SmaNajveći izazov bio je stvoriti pokret koji je tram da danas postoje dve paralelne realnosti: potpuno dehumanizovan, koji je ples, a ujedno s jedne strane realnost pojedinca koji ima daleko od svih plesnih kodova. Na početku naizgled neograničenu slobodu, ali samo unusmo isključili svaku mogućnost ljudske kretnje, tar svoje ćelije, a sa druge strane jedna šira, počevši od jednostavnih animalističkih poneopipljiva struktura koja ograničava. Naime, kreta, a potom smo išli sve dalje u istraživanju sloboda pojedinca ograničena je „providnim dokle pokret može da dosegne dajući zidovima“ i sve dok je on unutar tih zidova, mu jednu potpuno novu dimenziju. može spokojno da uživa u slobodi. Raskorak nastaje tek kada pojedinac shvati da postoje zidovi. Upravo zbog toga realnost nije U Vrlom novom svetu su svi „isti” i to si, sumorna, čak je i prijatna za većinu ljudi. po mom mišljenju, jako dobro dočarala vizuelnim konceptom i kostimom, dok su Gubljenje individualizma i dehumanizaistovremeno prenaglašeno individualicija, kolektivno anesteziranje su problemi stički nastrojeni što je opet vrlo uspešno koje ne možemo negirati. Na čiji teret bi dočarano plesom. Šta je bilo tvoje polatrebalo „prebaciti odgovornost” po tvom zište kada si ušla u realizaciju ovog mišljenju? Da li je pojedinac taj od koga projekta i gde si tražila inspiraciju za njeno sve kreće ili misliš da je više reč o pretvaranje u jednu zaokruženu priču? specifičnoj kolektivnoj krivici, odnosno odgovornosti?

Najbitnije polazište svakako je Hakslijeva Individualnost nije izgubljena, već je novela, a inspiraciju sam pronalazila svuda prenaglašena, a društvo je automatizovano. oko sebe: u bojama, oblicima, uniformisanosti Emotivna ljudska veza između pojedinca i i sterilnosti, opšteprisutnoj nelagodi i sve društva je narušena. Pojedinac je postavljen vidljivijem raskoraku između sveta u kome kao osnova celokupnog društva, a nekadašnje živimo i onoga koji je u nama.

U predstavi Vrli novi svet potpisuješ režiju, osmislila si koreografiju i kostime – koliko dugo si radila na pripremi kako bi se sve stavke uklopile?

jedan veliki izazov. Uzeli smo za osnovu električni kontrabas, a zatim je on svaki dan dolazio sa novim čudnim „instrumentima“ koji su se potpunouklapali u priču. Sate i sate provodili smo eksperimentišući, stvarajući zvuk od Pre nekoliko godina ponovo sam pročitala kristalne čaše, grla sijalice, šapata. Na sve to, Hakslijev Vrli novi svet. Zatim je usledio istraFernando ima odlično prisustvo na sceni, on je živački rad na ovu temu, a nakon toga stvaFord, taj koji diriguje i pokreće novi svet. ranje vizuelnog koncepta te pisanje scenarija.

U mom stvaralačkom radu uvek sve počinje Pre Beograda, pretpremijera se odigrala od slike, to ste verovatno mogli i da primetite u Madridu, gradu u kome živiš i radiš na premijeri, svaka scena je slika koja govori proteklih sedam godina. Kakve su bile sama po sebi. Pre svega ostalog kreirala sam reakcije madridske publike na predstavu, i vizuelni koncept i kostim, a nakon toga napisala možeš li u tom pogledu napraviti paralelu priču po kojoj će se dalje stvarati koreografija i između Madrida i Beograda? gluma. Zatim je usledio rad sa koreografkinjom, Potpuno iste. U Madridu, kao i u Beogradu, Nataliom Fernandes, kako bismo zajedničkim publika je nakon odgledanog dela bila posnagama napravile što verodostojniji pokret, a tpuno zatečena, bez ikakve vidljive reakcije. paralelno sa tim i rad na kompoziciji muzike, Nakon nekog vremena usledila je odložena scenografije i svetla. Kada je sve to bilo reakcija gde mi je većina rekla da je bila jako postavljeno, pre nešto manje od godinu dana, potrešena i da je to upravo ono što se trenutno započeli smo rad sa plesačima i glumicom. dešava u njima i oko njih. Tek sutradan kreće Izuzetno važan deo ove prestave bila je prava reakcija, analiza i pitanje šta je to što nas muzika. Šta možeš da nam kažeš o muzici čini ljudima. koja je osmišljena za tvoju predstavu?

U Španiju si otišla radi usavršavanja na Muzika u ovoj predstavi je isto toliko važna polju plesa, a potom i ostala i u Madridu koliko i pokret i gluma. Imala sam veliku sreću osnovala svoju kompaniju. Čime te je da se sretnem sa muzičarem i kompozitorom Španija osvojila?

Fernandom Leriom. Započeli smo saradnju na Postoji čuvena rečenica koju Madriđani s prethodnoj predstavi i već tada sam shvatila da ponosom izgovaraju: „od Madrida do neba“. na nekom budućem projektu želim da radim sa Madrid je kraljevski grad u kojem se zaista njim na kompoziciji. Ono što mi se kod njega osećate nebeski. To je grad koji nikad ne spava dopalo jeste to što iako je klasičar koji je završio i ima tu energiju koja me je privukla. Ljudi muzičku akademiju za kontrabas, ima veliku svakodnevno traže razlog za slavlje. Zapravo moć imaginacije u kreiranju nečeg potpuno odlučila sam da ostanem istog onog dana drugačijeg. Nakon što je pročitao scenario, kada sam i došla. rekao mi je da prihvata „ulogu“ jer je za njega to

Kada govorimo o savremenoj umetnosti Pre predstave „Vrli novi svet“ radila si i plesu, u čemu su najveće razlike između na jednom izuzetno ličnom projektu, Beograda i Madrida? predstavi „Confrontation“ koja je nastala kao plod tvog istraživanja na polju Kada govorimo o plesu, mislim da u Beogradu nesvesnog i psihoanalize, a kroz koju si najviše izostaje podrška države, grada i priispričala svoju priču o detinjstvu, ratnim vatnih fondacija. U Madridu mnoga pozorišta zbivanjima i upoznavanju sebe kroz nude plesačima umetničke rezidencije i introspekciju. Koliko je teško nakon ovog sredstva kako bi pospešili njihovo stvaranje. projekta bilo preći na neku novu temu?

Beograd ima jedan odličan plesni festival koji može da parira velikim svetskim festivalima i „Confrontation” je jedan vrlo ličan projekat to je zaista sjajno, ali mislim da je pored toga u kome sam kroz Junga, psihoanalizu i potrebno još mnogo manjih festivala i do- istraživanje u domenu ljudskog nesvesnog, gađaja gde bi se mogli prikazati radovi mladih želela da se suočim sa sopstvenim egom, i ne tako poznatih koreografa. To je ono što svojim sećanjima i strahovima. U performansu nedostaje beogradskoj plesnoj i kulturnoj sceni. evociram svoje detinjstvo, godine rata, košmare koji me prate u snovima i na javi, te Nakon saradnje sa plesnom skupinom na stavljam pred publiku jaku ekspresiju svog projektu iz 2014. koji je okupio umetnike nesvesnog. Ceo proces je veoma uticao na iz Srbije, Slovenije i Španije u fuziji razvoj i transformaciju moje ličnosti. Želela savremenog plesa sa flamenkom, rasam da sve to prikažem na sceni i na taj način zmišljaš li ponovo o nekoj internacioprenesem poruku o važnosti suočavanja sa nalnoj saradnji? Postoji li neko od umetnika sopstvenom senkom. „Vrli novi svet” je jedno iz regiona s kim bi volela da sarađuješ? potpuno drugačije iskustvo koje ima za cilj da Jako dugo sam sarađivala sa plesačima i podstakne publiku na razmišljanje o apsurdima muzičarima iz regiona. Na našim podnebljima današnjice. Prelazak sa jednog tako ličnog ima zaista puno talentovanih ljudi i velikih projekta u kome sam sate i sate provodila u umetnika. Zasigurno ću nastaviti da sarađujem studiju suočena sama sa sobom, na ponovni sa onima koji su deo mojih prethodnih rad sa ljudima i potpuno novu temu, bio je za predstava, a da li ću poželeti neko novo ime mene neka vrsta oslobađanja. i neku novu saradnju, to se nikad ne zna, sve zavisi od ideje koja se u meni rodi.

Maločas sam pomenula da si za predstavu kreirala kostim, naime reč je o tvom brendu Shash koji je za relativno kratko vreme pobrao velike simpatije. Možeš li da nam ispričaš kako je nastao Shash?

San svake devojčice je da sama pravi odeću za svoje lutke. Odrasla sam uz baku koja je imala krojačku radionicu. Ona me je naučila da pravim jednostavne suknjice za lutke. Kako sam rasla moje želje su postajale veće. Počela sam da smišljam odeću za sebe. Crtala sam kreacije, a baka je svaku moju zamisao pretvarala u jedinstven i neponovljiv komad odeće.

Ples i dizajn odeće su se kod mene razvijali paralelno. Inspiraciju za stvaranje koreografija crpela sam iz mojih kostima i obrnuto. Dugo, vrlo dugo, postojala je u meni ideja da moje kreacije ponesu i drugi. A onda je ideja dobila ime i pretvorila se u Shash, ispočetka stidljivo, a kasnije sve smelije, jedna za drugom nizale su se haljine, a svaka je od njih pričala svoju priču.

Koju priču želiš da nam ispričaš svojom odećom?

Kod odeće mi je najbitnije da bude prijatna i praktična. Težim jednostavnosti, kako u samom dizajnu, tako i u celokupnoj slici koju marka prenosi. Jednostavan, vanvremenski dizajn i besprekorni kvalitet glavna su obeležja Shash-a.

Na kraju godine mnogi rado govore o postignutom, međutim ja više volim da se prisetim najsnažnijih utisaka koji su obeležili period iza mene. Koji su za tebe bili najznačajniji i najsnažniji utisci po kojima ćeš pamtiti 2018. godinu?

Najsnažniji utisci ove godine dogodili su mi se na privatnom polju: venčanje i začeće jednog novog života, a na poslovnom svakako premijera „Vrlog novog sveta“.

Muzika

Nakon vatre i vetra, sa bendom Stray Dogg letimo pravo do meseca!

152 | decembar

Intervju: Dragana Ilić @_oatflake

Fotografije: Marija Strajnić @marijastrajnicić

153

K

ada bih pokušala da jednom rečju opišem ko su Stray Dogg i kakva je to muzika koju sviraju, rekla bih da ne postoji adekvatna koja bi objedinila emociju, energiju i intimnu potrebu da taj zvuk nikada ne prestane. Za relativno kratko vreme ova grupa promovisala je i učinila izuzetno popularnim pravac „amerikana“ u našoj zemlji, izdala četiri albuma (“Almost” 2011, “Fire’s never wrong” 2012, “Come along wind” 2015, “Look at the moon” 2018), učestvovali su na brojnim festivalima u regionu, ali i inostranstvu i okupili vernu bazu poštovalaca. Gde god bi se pojavili utisak bi bio impresivan, a želja publike da ih zadrži na sceni bar trenutak duže, dokaz je da sve što rade izvode na pravi način, dopirući do publike. Ovi mladi ljudi za sebe kažu da su neuhvatljivi i svoji. Nedavno su učestvovali u ciklusu koncerata starogradske muzike gde su ljubitelji ovog žanra mogli da čuju odabrane hitove bendova u sopstvenoj obradi. Bend Stray Dogg bio je jedan od sastava u čijem izvođenju sam najviše uživala.

Obećanje da ćete do kraja 2018. objaviti novi album je ispunjeno.

Premijera albuma „Look at the moon” je zakazana za 22. decembar u KC GRAD. Kakav je bio proces nastanka, ko je učestvovao i odlučivao o nazivu albuma?

Album će izaći za nekih sedam dana, a do koncerta ćemo objaviti čak tri spota, tri singla. Proces snimanja je bio drugačiji nego do sad. Osim jedne pesme koju smo snimili uživo „na keca” žargonski rečeno, sve ostale smo snimali jedan po jedan instrument, što nam je omogućilo da na svakoj pesmi radimo ponaosob, duže vreme, dok ne nađemo adekvatan zvuk i ono što hoćemo. Tako smo imali i dosta gostiju na albumu, u zavisnosti od toga šta je pesma iziskivala. Pored mog benda, na aranžmanima je radio i Boris Mladenović, koji je bio producent u tom pravom smislu, učestvujući sa nama u stvaranju, a ne samo da nas usnimava. Naziv albuma je zapravo naziv jedne od pesama (kao što je i do sada bilo), a posle vatre na drugom, vetra Rekla bih da je „Danka”, Tome Zdravkovića na trećem albumu, dopalo mi se da se četvrti u Parobrodu bila jedna od najlepših premesti na mesec. izvedbi ove pesme koju sam imala prilike do sada da čujem. Kako si došao na ideju Ove godine dogodila se vaša evropska da odabereš baš tu pesmu? Čini mi se da turneja u gradovima kao što su Fravolite da eksperimentišete i upuštate se u nkfurt, Berlin, Lajpcig, Budimpešta i nove izazove poput ovog ili možda grešim? Zagreba i mogu slobodno reći da je ova godina bila izuzetno uspešna za vas.

Da, koncept te večeri je bio da odaberem Kakvi su vaši utisci? Čega ćete se rado jednu pesmu, starogradsku, koju bih izveo, sećati? i kako mi je „Danka” omiljena pesma, iako tehnički izlazi iz domena starogradskih pesa- To je jedno jako intenzivno iskustvo, o čemu ma, dozvolili su mi da je otpevam. Prvi put bih mogao zaista dosta da pričam, ali ukratko, sam je odsvirao sa svojim gitaristom Markom, petoro ljudi putuje u jako malom prostoru, u jednom potpuno drugačijem okruženju, u stotine kilometara dnevno i ima svirke planinskoj kući na Tari, jer nam se učinilo da svake večeri. Ipak koliko god da je naporno, bi mogla da poprimi taj kaubojski prizvuk, prevagne da je to ipak putovanje sa najboljim i tako je i bilo. Međutim, na ovom događaju prijateljima, po prelepim mestima gde te sam rešio da probam da je otpevam akapela, dočekuju zaista kao umetnike, što je lep bez instrumenata, jer sam mislio da će tako osećaj. pesma ima tim veći naboj, na ivici patetike, ali i sa dosta bluza u glasu.

154| decembar

Kao što sam na početku rekla vaša muzika je ljubav, ona stvara ljubav i prenosi ljubav. Da li je to glavni motiv tradicionalnog koncerta za Dan zaljubljenih, gde ćemo imati priliku da pevušimo dobro poznate hitove poput “Almost”, “Fire’s Never Wrong”,”Come Along Wind”?

Ljubav je definitivno velika tema u našim pesmama, i uopšte međuljudski odnosi, pa i zaljubljivanje i sigurno je da odgovara takvom jednom danu.

Volela bih da na kraju razgovora čujem želje i planove za godinu koja je pred vama? O čemu sanjate?

Izdajemo nov album, što je za nas zapravo Nova godina, godina svirki, putovanja i nadam se napredovanja. Nadam se pre svega da će naša muzika naći put do ušiju onih koji bi u njoj mogli da se pronađu.

Crimson moon Morning has dawned now I see you’re finally gone Why did you leave was I a fool across the hills with crimson moon Now I wait another dark night perhaps you’ll come dressed in red light Why did you leave why did you leave across the hills with crimson moon

155

KnjiĹževnost

Hipnoza zaljubljenosti i rasuta opsesija (Eros i smrt u romanima Carlosa Fuentesa)

156 | decembar

Tekst: Mirnes Sokolović

Ilustracija: ALEJANDRA ACOSTA

K

od Fuentesa se, od knjige do knjige, osjeća ponekad sukob raznih ljubavi, romantizma libidalnog protiv romantizma sentimentalnog, pogotovo kako se prelomilo stoljeće na godini otprilike 1968. Njegovi junaci ponekad pate jer se ljubav više ne shvaća kao žestina, kao potvrđivanje života u smrti, što se najbolje vidi u romanu Diana ili boginja koja lovi sama, u kojem glavni junak, vjerujući u ljubav kao mučenje i nespokojstvo, dolazi u dodir sa junakinjom koja se uprkos strasti radije opredjeljuje za lakoću, za bliskost u raskidu, rasipanje tereta, za razbacivanje opsjednutosti i raspjevavanje zaokruženih slika u kojima zaljubljenik vidi samo predmet svog obožavanja.

privlačna), međutim, Catalina ostaje dosljedna distanci i gorčini, ona ni u jednom trenu ne posustaje, njena uzdržanost po danu osveta je za njena pokleknuća po noći, opredijeljena za cjeloživotni revanš zbog svih poniženja koje je njoj i porodici nanio taj njen suložnik.

Ne saznajući šta je korijen njihove noćne strasti, njih dvoje ostaju do kraja na toj vrteški mučenja i ljubavi, pripadanja i otuđenosti, na kojoj je seksualno zadovoljenje povezano sa jednim stalnim rastrojstvom, dok između bliskosti i neprijateljstva ima tako malo prostora, kao da je njihov erotizam trajno povezan sa uništenjem, koje će ih polako i privesti smrti (ta samrtna perspektiva Artemijeva godinama kasnije je i svijest iz koje je roman ispripovijedan). Bliskost strasti i smrti, zaljubljenosti i raspadanja, okuplja zbivanja i u noveli Aura koja je objavljena 1962. godine kao i Smrt Artemija Cruza. Tu će se jedna stara i jedna mlada žena, kao alter egoi, ujediniti da podčine svog obožavatelja i njegovu strast privedu thanatosu. I sam Fuentes, govoreći o motivaciji Aure, navodi da je impuls za pisanje ove novele našao slušajući jednom prilikom Mariju Callas, kada je u njenom pjevanju osjetio mladost i starost, život i smrt, isprepletene.

Najpoznatiji istraživači ljubavi i seksa poslije nadrealista, izvrćući njihovu opsjednutost naizvrat, misle da je zlo najsnažniji modus u predstavljanju strasti. U tim tonovima Fuentes se u Smrti Artemija Cruza, jednom od svojih prvih romana, nadnosi nad slučaj glavnog junaka i njegove zakonite supruge Cataline, koja provede život mrzeći ga, s obzirom da su je udali za njega na silu, da je ubio njenog brata i da je primjerak meksičkog revolucionara koji su razvlastili njenu porodicu. Njen plan nakon udaje bio je da se preda tom čovjeku i da ga polako ubija gorčinom i prezirom koji će Otpočetka se glavnom junaku sve čini ga napokon otrovati. sudbinski, sve otkad se javi na oglas koji kao da je skrojen za njega, da radi u toj tajanstvenoj Ipak, u njihovoj seksualnoj interakciji ne ide sve zgradi za gospođu Consuelo, udovicu kako je zamislila, tako da se Catalina pita zašto francuskog generala Maksimilijana, sređujući ne može ostati po noći hladna kao što biva po njegove nedovršene rukopise na francuskom danu. Ona, osim toga, neprestano razmišlja da jeziku. U prvom bliskom susretu sa tom starom li bi mogla osjetiti ikad išta u seksu osim tog gospođom između njih će, kao duh, iskrsnuti melanža mučenja i strasti, te nasilne ljubavi, djevojka bez ikakva šuma, koju će starica na koju se navukla sa svojim mužem, kao na predstaviti kao svoju nećakinju i pratilju, Auru. voljenje na granici ubistva. Nakon tih burnih To je početak hipnoze Felipea Montera, tog noći Artemio pokušava ujutro da je pridobije literate što vlada francuskim, kojemu će se već na svoju stranu, da objasne jedno drugom na tom prvom susretu učiniti da su Aurine te noći pune strasti, čeznući da i nju savlada oči, koje otvara polagano kao da se pribojava i potčini rušeći sve zakone sa zadovoljstvom bljeska u sobi, nalik moru u svom prelijevanju, i uživanjem (zbog čega mu je Revolucija bila stvaranju pjene, kao vraćanje zelenoj mirnoći.

Ilustracija: ALEJANDRA ACOSTA

Nemajući hrabrosti za vrijeme boravka u toj kući nijednom reći gospođi da Auru želi odvesti sa sobom, on će na kraju novele završiti u Aurinoj sobi, i dalje hipnotiziran, leći pokraj nje i milovati joj kosu, a onda će se u hipu presenetiti i ugledati kraj sebe, da ljubi golo tijelo stare gospođe Consuelo, njeno slomljeno lice, prekriveno ljuskama, blijedo, suho, naborano kao skuhana šljiva, odmičući se od tih bezmesnih usana što ih je ljubio, od tog zubnog mesa bez zuba. U mnogostrukosti i nerješivosti stvarnosti Fuentes još jednom propituje tu kopču seksa i rastrojstva, kao da se u putenosti i uživanju bezuvjetno uvijek krije termit rasapa, kao da su mladost i starost isprepletene. U Auri se izgleda varira i ona krilatica najpoznatijih literatora erosa, koja kaže da se sa smrću najbolje srađa kad je dovedena u vezu sa nekom bludnom misli.

Glavni junak u Diani ili boginji koja lovi sama, pripovjedajući, ljubavnoj peripetiji otpočetka daje tragičan ton, kao da je ta njegova afera sa mladom holivudskom glumicom u svakom momentu bila ta koja će završiti nakon tačno jedan mjesec, tri sedmice i četiri dana. Stvari su dodatno dobile na težini zbog autofikcionalne uvjerljivosti, na koju je Fuentes svjesno igrao, budući da je roman umnogome recipiran kao autobiografska ispovijest o njegovoj aferi sa glumicom Jean Seberg, koju je meksički pisac upoznao također 1968., kao u romanu, kada je imao četrdeset godina. Ta će glumica, baš kao glavna junakinja Diana, na kraju završiti samoubistvom, a u tome će imati i svoj udio FBI koji ju je u javnosti godinama sustavno klevetao zbog njene povezanosti sa Crnim panterama.

nosti za stalno rađanje nove naklonosti. Rasipajući u prah njegovu viziju o ljubavnoj predodređenosti, od bešike do motike, Diana se otpočetka postavlja kao da ljubavnici uvijek imaju više izgleda da ostanu razdvojeni, nego da uživaju u prisnoj kontemplaciji zanesenog kontinuiteta, odnoseći se prema tome kao najnormalnijoj ovozemaljskoj stvari. Dok pisac vidi seks kao grandioznu pobunu protiv kosmosa i Boga, osjećajući ga bliskim zločinu i imaginaciji Zla, Diana tu visoku temperaturu osjeća samo kao Ljubav koja je kriva za seksualnu represiju, rastapajući je ovog puta još jednom u bezazlenosti, navlačeći tog pobunjenika iz noći u noć na vaginalne kreme s okusom voća, za koje dotad nije ni znao da postoje, tako da će otkrivati okuse jagode, ananasa, naranče, kao u sladoledima koje je kao dječak volio kušati u gradskoj poslastičarnici La Salamanka.

Glavni junak, kao neurotik, ne može da podnese tu lakoću davanja, sve vrijeme pokušava tu vezu privesti grčevitosti i borbi, toliko da – kad već ne uspijeva u stvarnosti - nalazi opsesiju u Dianinoj prošlosti, otkriva njene prošle ljubavnike i takmiči se noćima sa svim muškarcima s kojima je dotad bila, vodeći ljubav sada s njom u ime svih njih koji i sada plaze njenom kožom, pokušavajući načiniti susret njih dvoje toržestvenim i sudbinskim. U tim povišenim trenucima Diana često djeluje ludično, odjednom počinje glumiti djevojčicu koja prvi put otkriva užitak, odlazi crnačkim akcentom pričati na telefon sa svojim ljubavnikom iz Crnih pantera, vraćajući se onda u postelju da demonstrira svoje beskrajno umijeće iskusnih ljubavnica, koje našeg junaka sluđuje, da ugodi korijenu njegova uda pogađajući tačno svaki put, kao anatomka, osjetljivi čvor nerava ispod testisa ili Varirajući erotske momente, Fuentes, po prvi dopuštajući svome zaljubljeniku da jezikom iza put, opsesivnog glavnog junaka, koji mučenje malja dugo otkriva njen klitoris od čiste žive i u seksu i ljubavi vidi kao jedini put koji vodi ka skrivenu raskoš ložesne. istini, suočava sa jednim lakim senzibilitetom, Dianinim, revolucionarnim, koji u upoznavanju U perspektivi Dianinoj Fuentes oživljuje govor novih partnera vidi tek nepregledne moguć- seksualnog oslobođenja koji u opsjednutosti

jedninom kod meksičkog literate vidi nešto zastarjelo, prevaziđeno, neprikladno novoj stvarnosti u stalnom pokretu. Glavni junak će ubrzo otkriti da je Diana muza šezdesetosmaškog pokreta, Sveta Ivana liberalnih ideala, predana plemenitim i dobrotvornim ciljevima, njeno ime se nalazilo na svim pokretima protiv rasizma, za građanska prava, protiv OAS-a i fašističkih generala u Alžiru, za zaštitu životinja, budući prošla kroz francuski revolucionarni sentimentalizam oko 1968. Ipak, Diana će literatu, njegovu otvorenost i liberalnost, staviti na najveću kušnju posvetivši ga nehotice jednu večer u svoju vezu sa crncem, Crnom panterom, što će njega, međutim, tek inspirirati da osjeti po prvi put nju kao nešto strano, konačno ga navevši da pomisli da je njihova ljubav prolazna, kao sve drugo, da tu nema ništa sudbinski, ali nakon rastanka će se i u tom smjeru nekoliko puta predomisliti.

Revolucionarno inspirisana Diana neprestano spočitava glavnom junaku što ne djeluje, nego samo piše. Haos nove stvarnosti nakon 1968., koja se zahuktavala sve od 1914., razbijanje hipnoze i svih zaokruženih slika, na njega djeluje jednom iscrpljenošću, raskidanošću, dezorijentacijom, ostavljajući ga u neprestanoj konfuziji, kao što mrzi svoju ljubavnicu koja je raskinula ljubavni savez, istovremeno žudeći za njom jer je vjerolomstvo ujedno i dokaz njene strasti. Dok sva ta proturječja njega paraliziraju, na Dianinu percepciju na duže staze će djelovati sluđujuće, rasipajući je u vrtoglavici, tako da se kasnije ukazuje gola i dezorijentirana po aerodromima, seli se u Pariz i živi s novim odabranikom, svaku večer

odlazi po klubovima tražiti nove ljubavnike, najčešće hipike produhovljene i privržene drogi kao i ona sama, tragajući za što jačim stimulansima stvarnosti, dok se u njoj stapa stotinu različitih svjetova, američka provincija na Srednjem zapadu, Holivud, intelektualni svijet u Parizu, pobuna šezdesetih, Crne pantere, meksički revolucionar i literat antropološki pesimist, na način da ničemu ne ostaje dužna ili nesposobna da sve razumije i osjeti, igrajući u svemu do posljednjeg daha.

Ta mnogostrukost, kao da je bila i za nju previše od stvarnosti, i polako ju privodi emocionalnom fijasku, u rasipanje senzibiliteta koji kao da je htio osjećati svaki kamenčić prizora iz aviona koji se munjevito spuštao, dok prolijeću prizori. Čeznući i sama za bilo kakvim jedinstvom i spokojem, za usaglašenjem vrijednosti lične slobode i društvene pravde od 1968. naovamo, dok stvarnost biva oživljena izgradnjom narcizma i individualnog libertijanizma, diversifikovanjem životnih stilova, dok svi (pa i ona sama) istražuju samo sopstvo i seksualnost ili osvajaju umjetničku slobodu i razuzdanost, kao lajtmotive nove buržoaske kulture, Dianu mori što se stvari u tom haosu nikako ne uklapaju u korist harmonije o ovozemaljskoj pravdi koja treba nastati među ljudima.

Vrtoglava stvarnost, prebrza, kao da na kraju raskida i nju, otvorenu prema svim stranama slova, a Diana i tu svoju ljubav, kao privrženost svakom aspektu života, zagrijanu nepodnošljivom strašću za sve živo, na kraju, vidi samo do kraja riješenu u savezništvu sa smrću.

Fotografija

Ples senki na tanjiru

Intervju:

Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Fotografije: Luna Jovanović @intuit.crafts

164 | decembar

D

ecembar osim što je mesec u kome sumiramo utiske godine za nama, pravimo planove za narednu i uživamo u magiji praznika, decembar je i mesec u kome se velika pažnja pridaje hrani, njenoj pripremi i, naravno, dekorisanju. Samim tim osetila sam da je pravi trenutak da u goste iznova pozovem fotografkinju, Lunu Jovanović, na čijim snimcima hrana zahvaljujući znalačkoj igri senkama, kontrastima i postavkama postaje umetnost. Inspirisana velikm majstorima baroknog slikarstva, Luna je izgradila specifičan fotografski stil koji u stilizovanje i prezentovanje hrane unosi atmosferu mističnog!

Veliki mi je plezir što se ponovo družimo u Magazinu. Reci mi kako je hrana od rekvizita koji ti je pomagao da ispričaš priču o svojoj keramici postala glavni protagonista.

Kada sam snimala keramiku, bilo mi je prirodno da uključim i hranu. Spoj ta dva uobličavao je atmosferu koju sam želela da postignem. Postepeno sam počela da dobijam porudžbine za snimanje hrane i nekako se taj motiv provukao kroz ostale kombinacije koje su usledile. Imam veliko interesovanje za simboliku određenih namirnica i biljaka. Mislim da je bitno imati u vidu simbol koji se može iskoristiti kao suptilni način komunikacije. Često proučavam istorijsku pozadinu motiva koje fotografišem, kao i njihovu prisutnost u mitovima, parabolama, kulturnom nasleđu.

Recimo, jedan hleb ili jednu času vina možemo da pratimo od Dionizijskih svečanosti do Poslednje večere, odnosno kroz različita razdoblja u kojima dobijaju drugačija (ponekad i srodna) značenja.

Intrigira me neosporna drevnost pojedinih motiva.

Tvoje fotografije se prepoznaju zahvaljujući specifičnoj, pomalo dramatičnoj atmosferi koja zahvaljujući uspešnoj igri svetlošću, senkama i kontrastima na tamnoj podlozi često podsećaju na ulja na platnu i rad starih majstora. Čime su te barokni slikari poput Karavađa opčinili da poželiš da predstaviš hranu na ovaj način putem fotografije?

U pitanju je stvar senzibiliteta. Meni odgovara visoki kontrast i lakše se izražavam posredstvom takve dinamike svetlosti.

Slikare karavađiste cenim iz više razloga, postoji termin tenebroso (mračno, maglovito, mistično) koji podrazumeva čitavu grupu slikara čiji se radovi baziraju na dramatičnom osvetljenju, zatim izraženim i prenaglašenim detaljima iza kojih je tamna podloga. Meni se to dopada. U kontrastu vidim način da kreiram priču putem vizuelnih trikova kojima se učim.

Koliko je teško bilo postići sklad da atmosfera ne nadvlada subjekat i da hrana ostane privlačna oku? Možeš li nam otkriti poneki mali trik?

Počela sam da odvajam snimanje hrane kao proizvoda od snimanja atmosfere koja uključuje hranu. Dešavaju se snimci na kojima ta dva međusobno isprepletana motiva ne narušavaju obostranu bitnost.

Postoji komercijalna fotografija i ona je vrlo jasna i očigledna u svojoj primeni, naglašava proizvod koji se snima i to joj je celokupna svrha. Lično, pokušaj da se atmosfera uskladi sa proizvodom doživljavam kao izazov koji me i dalje intrigira. Nije nemoguće, a ostalo je pitanje tržišta i da li tržište tako nešto želi da podrži. Recimo, u Italiji je atmosfera ono što kod pojedinih izuzetno traženih autora prodaje proizvod koji je u drugom

planu. Ne moram naglašavati da Italija ipak ima drugačiji odnos prema estetskom i umetničkom shodno poznatoj tradiciji te zemlje.

Kulinarstvo ostavljam ljudima koji su pasionirani i umešni u pripremi hrane.

Mislim da je to jedna potpuno samostalna celina koja je jednako kreativna koliko i samo fotografisanje hrane, ali za koju je Na baroknim platnima prikazana hrana takođe potrebna posvećenost. često je bila pokazatelj blagostanja i obilja, međutim kod tebe ne primećujem Imajući u vidu da neguješ netipičan tu vrstu elitizma, dopada mi se što bez pristup fotografisanju hrane, sa jakim obzira na to koju hranu fotografišeš umetničkim uporištem u baroknom uspevaš da zadržiš jedan prirodni, slikarstvu, da li si razmišljala o tome da organski i pomalo rustičan ton. Kako napraviš seriju fotografija, možda čak biraš hranu koja će se naći u svojstvu i mini kuvar posvećen tradicionalnoj subjekta na fotografijama? hrani koja se jela u XVII i XVIII veku (mislim da bi tako nešto bilo izuzetno Rustična atmosfera na fotografijama hrane zanimljivo)? je postala trend našeg doba. Mislim da se to dešava zato što ljudi žele da se vrate To je zanimljiv predlog. Imam nekoliko ideja, običnijim stvarima i da je to neka vrsta ali neka to za sada ostane u draftu. reakcije na savremeno, veštačko i ubrzano.

Takozvana rustična atmosfera podseća na Tvoj blog i Instagram profil kao njegov momenat koji je mnogo ljudi obeležio, a to produžetak nam uprkos tome što se je selo, baka i vruća pogača. Osećaj skro- bavi „trenutkom zaleđenim u vremenu“ mnosti koji pobuđuje jednostavna trpeza. šapuće i o intuitivnom, mističnom i Imam utisak da ljudima fali kontakt sa onome što je tek nagoveštaj nekog prirodom i da većinom težimo pojedno- budućeg trenutka. Volela bih da stavljenju, a preko hrane se lakše povezu- zagrebemo dublje, da nam otkriješ jemo sa onim konkretnim, nužnim, a time i malo o svom unutrašnjem svetu jednostavnim aspektima života. koji se preliva u onaj vidljivi, kreativni deo koji si spremna da podeliš sa svima?

Pored hrane, motiv koji se često sreće na tvojim fotografijama su ruke. Možeš li da Ja stalno nešto proučavam, to je ono što se nam pojasniš zbog čeka su one za tebe često odrazi na fotografiju kao medij koji značajne? najčešće koristim. Zanima me sve što može biti vanvremensko, a to su mitovi, arheRuke smatram portretom, potpisom poje- tipovi, prostor simbola. Može se reći da dinca. One, takođe, obeležavaju stvaranje, sam u tom smislu staromodna, gledano kreaciju, pokret. iz perspektive savremenog trenutka u kojem živimo a koji potencira zaokupljenost Koliko te privlači kulinarstvo? Imajući u aktuelnom problematikom. Kod mene je vidu da si već duboko u ovoj temi i da si više naglasak na istraživanju univerzalnih posvećena stilizovanju i fotografisanju pojmova, motiva i tema i načinu na koji hrane, da li ti je inspirativna priprema su oni ugrađeni u našu aktuelnu jela? svakodnevnicu.

Možemo li pisati, slikati, vajati ili fotografisati a da barem nesvesno ne pričamo priču o sebi, veruješ li da umetnik može da se odvoji od svog dela ili on neizbežno postaje njegov deo samim činom stvaranja makar bio prisutan i u senci?

stvari koje otključavaju širu sliku. Ja svojim polaznicima prilazim tako što pokažem način na koji nešto radim, bez puno teoretisanja. Potom posmatram kako oni rade i dam korekciju ili savet u skladu sa onim što primetim. Ljudima pretežno odgovara takav direktan način rada. Svaka nova uloga, pa i uloga ‘predavača’, je izazov Mislim da, kada je u pitanju ono što se koji sam doživela kao novi oblik i novu zove lični pečat, ono što se stvara postaje mogućnost izražavanja. jednako onome koji stvara. Ima mnogo kopiranja i često sebe uhvatim u tom Imajući u vidu da nam dolazi sezona procesu namernog, ali i nesvesnog praznika moram da te pitam o prazničnoj kopiranja. Ono je neizbežno kao čin učenja. magiji i njenom značaju za tebe. Kako Ipak, takve stvari su uvek izveštačene, koli- ćeš urediti svoj životni prostor i studio, ko god im forma bila sjajna i poželjna, a koliko pažnje pridaješ dekorisanju i često jeste. Stvaranje nastaje kada ono koliko ti je važna priča koju ukrasi nose? što stvaramo izađe spontano i iskreno, neodvojivo od nas kakvi jesmo. To ne Što se dekoracija tiče, ja volim ukrase koji mora biti tako formalno sjajno, ali se oseti nisu suviše kitnjasti. Volim prirodne ukrase doza „individualnosti’’. Veština je postići poput grana jelke, šišarki, drveta u nekom kombinaciju spontanog trenutka stvaranja obliku. Nisam tip koji teži previše jarkim koji ima podjednako dobru formu. bojama, njih neretko koristim samo kao detalj. Lepom uvek dajem pažnju i trudim Pričaj nam malo o tvojim radionicama. se da prostor u kojem boravim bude sređen Kako su osmišljene i po čemu se razliku- na način koji odgovara mom senzibilitetu. ju u odnosu na druge radionice i kurseve Obraćam pažnju na celokupan utisak fotografije i koliki izazov je za tebe bio prostora u kojem boravim, a simbolika mi je naći se u ulozi mentora i predavača? važna kao i u fotografiji.

Radionice su nešto što je osmišljeno sa ciljem upoznavanja trikova u fotografiji.

Kad kažem trik, mislim na sve one male

Književnost

Crno-beli portret Džona Stajnbeka

Tekst: Sofija Mirčetić @sofimircetic

172 | decembar

Z

a priču o velikim piscima i umetnicima nije potreban neki poseban povod, ali nedavno, po prvi put objavljeni zaboravljeni memoari Gven Konger, druge žene Džona Stajnbeka, ponovo bude pažnju za život američkog pisca i nobelovca.

Predstavljamo vam crno-beli portret jednog umetnika iz ugla porodice i prijatelja.

Detinjstvo i mladost Džon Ernst Stajnbek je rođen 1902. godine u Salinasu u Kaliforniji. Odrastao je sa dve sestre u prosečnoj američkoj porodici u kojoj je odgajan prilično moderno. Otac mu je bio računovođa i preduzetnik, dok je majka bila učiteljica, tako da je od malena bio okružen knjigama i izložen kulturi. Bilo koja biografija ili biografski tekst o Stajnbeku ne izostavlja priču o knjizi sa arturijanskim legendama koju je Stajnbek dobio za deveti rođendan.

Stidljivom, ali radoznalom dečaku nos je stalno bio zariven u priče o kralju Arturu, a njegovo kasnije pripovedanje ima odjeke upravo ovih legendi. Kao mali počeo je sa pisanjem priča, da bi od četrnaeste godine njegov poziv polako počeo da isplivava na površinu. U to vreme je pisao za školski list.

Uvek je nosio papir i olovku beležeći svet oko sebe.

one časove koji su mogli da doprinesu njegovom pravom zanatu – pisanju. Za vreme studija radio je fizičke poslove usput prikupljajući priče najamnih radnika koji su dolazili u Ameriku da rade na rančevima.

Fakultet je napustio 1925. nediplomiravši.

Godinu dana kasnije on odlazi u Njujork da radi na novinarskoj karijeri. U tom periodu učestalo piše, uglavnom kratke priče. U jednom intervjuu pisac je pričao kako je svoje radove pod raznim pseudonimima slao brojnim listovima. Razlog njegovog „inkognito pisanja“ je bio strah od odbijanja.

Pisac je sa kajanjem gledao na dane kada je slao priče koje nikad nije dobio nazad. Ovaj zanimljiv detalj iz piščeve mladosti slika jedan problem inherentan manje - više svim piscima – odbijanje, uz koje ide prišiveno i malo sujete, kao i teškoće nošenja sa kritikom. Pisac je bio teško pogođen mišljenjem kritike da nije zaslužio Nobelovu nagradu koju je dobio 1962.

Vreme provedeno u Velikoj jabuci nije preterano uzbudljiv period Stajnbekovog života. Kratko je radio kao reporter, ali je mnogo više bio gladan jureći u potrazi za poslom.

Stan je delio sa bubašvabama. Razočaran, vratio se u Saut Taho Lejk gde je radio kao mehaničar. Tu će upoznati prvu suprugu Kerol Godine 1919. se upisuje na Stenford. Malo Hening i napisati prvi roman – Cup of Gold. zainteresovan za studije, pohađao je samo

Početak uspeha i porodični život Tridesete su bile uspešne godine za Stajnbeka.

Oženio se Kerol Hening, radio je na pisanju više neko ikad, a prvi veliki uspeh je doživeo zbirkom satiričnih priča Tortilla Flat iz 1935.

Džon i Kerol su imali probleme sa novcem, tako da ona vreme provodi radeći dok je on pisao. Uprkos siromaštvu, dok je trajalo, vreme njihove ljubavi je bilo uzbudljivo. Kerol i piščev prijatelj Ed Rikec, biolog i istraživač mora, imali su uticaja na Stajbekove političke i moralne poglede.

upoznaje sa dvadesetogodišnjom pevačicom Gven Konger, sa kojom će stupiti u drugi brak. Iz perspektive druge supruge, Džon Stajnbek je bio egoista i ženskaroš, hladan i emocionalno udaljen čovek, čak sadista. Iz njihovog braka su rođena dva sina, Tomas i Džon Junior. Gven piše kako ju je suprug loše tretirao, čak i u trudnoći, i da joj je predlagao da abortira kada je zatrudnela po drugi put. Česte selidbe na relaciji Kalifornija – Njujork koje su bile prozivod piščevog promenljivog raspoloženja držale su porodicu konstantno na nogama. Ova i slične priče, poput one o zavisti prema Hemingveju na Nobelovoj nagradi koja je potonjem dodeljena godinama pre nego što će je i Stajnbek zavrediti, nimalo ne idu u prilog slavnom piscu i otkrivaju nam njegovu tamnu stranu.

Veći deo knjževnog rada Džona Stajnbeka je jedno veliko moralno pitanje o socijalnoj pravdi ispričano kroz priče iz života običnih judi. Život radnika je jedna od glavnih tema njegovog opusa. Upravo će interesovanje za radničku klasu pisca dovesti na agendu FBI-ja nakon Drugog svetskog rata kao Par se razveo 1948. a u treći i poslednji brak potencijalnog simpatizera komunizma.

Stajnbek će ući 1950. kada se oženio sa Elejn Anderson s kojom će ostati do smrti 1968.

Sa izdavanjem The Grapes of Wrath, Iako je prikazan kao pomalo surov čovek, bestselera u periodu 1939-1940, pisac dobija Stajnbekov prvi sin i o svojoj majci govori sve više i više pažnje javnosti, i ona polako nešto slično, tvrdeći da je majčinska figura u počinje da mu smeta. To je vreme kada prvi East of Eden rađena upravo po Gven. brak zapada u krizu, a Stajnbek se ubrzo

Život radnika i ratni izveštaji

izveštajima nije nastojao da se utrkuje za novosti, prvenstveno je gledao da „pronađe ono što su drugi prevideli i da iz drugačijeg Elejn Stajnbek u dokumentarnom filmu o ugla osmotri stvari koje su već pokrivene svom suprugu priča o tridesetim godinama izveštajima“. Pisac takvog kalibra nije mogao u Americi, vremenu kada su slavni pisci da se zadrži na običnom ratnom izveštavanju. putovali zemljom dok je Stajnbek vreme provodio kod kuće. Pisac je pričao ženi kako Radoznao i predan posmatranju ljudi i sveta u to vreme nije imao novca za put, ali da mu oko sebe, pisac vešto dočarava prostor i život je drago zbog toga, jer je umesto o drugim ljudi u ratu. Stajnbek opisuje komadiče stakla mestima pisao o svom domu. polomljenih prozora usled bombardovanja ili decu koja od pristiglih američkih vojnika Oslonjen na ogradu, sa plažom iza, a kame- traže žvake. rom ispred sebe, Stajnbek za obalu kaže: „Rođen sam na ovoj obali, odrastao na njoj... vi- “The grubby little hands are held up to dim je kao uzgajivača priča“. the soldier and the chorus swells. Goom, mister?’”

Doline i žitna polja, ruralni predeli i životi radnika su konstanta u većem delu U beleškama sa mediteranskog fronta opiStajnbekovih dela. Pišući o radnicima na suje iskustvo „ratnog izveštača koji ležeći na velikim rančevima pisac je došao u sukob sa zemlji pogledom okrenutom ka dole jedino farmerima. Njegova kritika zemljoposednika što može jeste da posmatra mrave kako mile i njihovog tretmana radnika migranata nije tako blizu njegovog nosa“. Ipak, po povratku bila dobro prihvaćena, što ga je dovelo do iz rata, Kalifornija za Stajnbeka neće biti ista. toga da sam spali neke svoje radove. Razlog Više neće osećati kao da je kod kuće. Repuzašto je roman bio na udaru je taj što su se tacija komuniste ga nije činila dobrodošlim, i mnogi pronalazili u njemu, slika je jedno- on je to znao. Činjenica da nije dobrodošao u stavno bila istinita. mestu koje smatra domom činila ga je veoma tužnim i zato se preselio u Njujork.

U Istočno od raja (East of Eden) i O miševima i ljudima (Of mice and man) Stajnbek slika Američki dramski pisac, i piščev prijatelj, Teprostrana polja i uporedo sa smenom mirnih rans MekNeli govori o Stajnbekovom stilu prizora postavlja važna pitanja o usamljeno- kao jedinstvenom. Pisao je izvorno, iz sebe, sti, krivici, odbačenosti, moralnoj dužnosti... nijedan drugi pisac nije uticao na pravac i Pitanjima koja su ga obuzimala.. Plašila ga je literarni stil Džona Stajnbeka. pomisao da bi u nekom trenutku mogao biti sprečen da posmatra i sluša ljude jer je odatle Iako nije putovao Amerikom u tridesetim, crpio materijal za pisanje. pisac je u prikolici, sa pudlom Čarlijem, krenuo na putovanje po svojoj rodnoj zemlji Nekoliko ratnih meseci 1943. Stajnbek je početkom šezdesetih, što će rezultirati boravio preko okeana izveštavajući o de- knjigom – Travels with Charlie. šavanjima na frontu, krećući se sa trupama pre svega Severnom Afrikom i Italijom. Jedan Godine 1962. mu je dodeljena Nobelova od najboljih Stajnbekovih biografa – Džekson nagrada za književnost koju kritika nije Benson (autor knjige The Adventures of odobravala. Pisac je teško podneo reči da nije John Steinbeck) navodi kako pisac u svojim zaslužio nagradu i nakon toga nije napisao

ništa. Jedno vreme je radio u administraciji Lindona Džonsona, a obreo se i na terenu Vijetnamskog rata.

Tomas Stajnbek, piščev sin, opisuje promenu mišljenja svog oca po povratku iz Indokine.

Iako je bio deo administracije tadašnjeg predsednika, pisac je u dodiru sa stvarnoću rata shvatio njegov besmisao. Umro je 1968. godine i sahranjen u rodnom mestu, u Salinasu, gde danas postoji muzej koji nosi njegovo ime.

Iza Džona Stajnbeka će ostati tridesetak dela, neka od njih su pretočena u brodvejske predstave, a neka u filmove poput East of Eden sa Džejmsom Dinom ili dve verzije Of Mice and Man, (druga je sa Džonom Malkovičem), potom The Grapes of Wrath (za knjigu je dobio Pulicera, a film je nagrađen Oskarom), kao i noviji In Dubious Battle u kome glavnu tumači Džejms Franko.

I pored kritika upućenih na račun njegovog Nobela, Stajnbek nesumnjivo zaslužuje priznanje za jednog od najvećih američkih pisaca. Pisaca pažljivog sluha, radoznalog uma i britkog pera iz kog su izlazile priče sa slatko - gorkim krajem ali i surova istina američkog života.

Kako je Džon Stajnbek pisao, najbolje ilustruje odlomak iz odgovora na pismo Paskala Kovićija, urednika Vejking Presa u kome mu je pisac, između ostalog, na kritiku odgovorio sledeće: „One other thing — I am not writing a satisfying story. I’ve done my damndest to rip a reader’s nerves to rags, I don’t want him satisfied. And still one more thing— I’ve tried to write this book the way lives are lived not the way books are written”.

Fotografije: Privatna arhiva

Umetnost

Intervju: Dragana Ilić @_oatflake

180 | decembar

Mirjana Konjević

„More je u mom oku, u mojoj duši i na mojim platnima, i tu ćete ga uvijek naći.”

R

oditi se na moru, i odrastati u takvoj sredini za mnoge je privilegija, a za nas koji smo tu odrasli sreća koju pokušavamo da prenesemo na druge, tvrdeći da je priroda ono najlepše što posedujemo. Kada sam saznala da Mirjana upravo to čini na platnu, slikajući svet o kome malo brinemo, a koji nam toliko toga pruža, poželela sam da vam je predstavim.

izložila 36 platna, manjeg i većeg formata.

Većina slika je skorijeg datuma. I naravno, preovladali su pomorski motivi.

Iako su uslovi za stvaranje ovih dela bili daleko od savršenih, Mirjana kaže da je bila ključna želja kako bi se prevazišli svi nedostaci.

„Radila sam u svojoj sobi, pored kreveta, u Ova predivna umetnica uspeva da četkicom prostoru koliko mi je bilo potrebno da stavim zaroni u morske dubine, prenoseći nam štafelaj, poređam boje i sjednem”. emocije koje se ne mogu sakriti. Na njenim slikama prirodna lepota oživljava i posmatraču Nezgodno, kada su u pitanju veća platna, ali dočarava šum talasa, miris morske soli i vreli uspela je da istraje u ostvarenju zamišljenih šljunak pod prstima. ideja. Ispunjena ljubavlju i okružena unucima koji takođe pokazuju interesovanje za Mirjana je rođena u Baošićima i još kao dete umetnost, vrlo rado svoje iskustvo prenosi na imala je veliku želju da završi umetničku školu. njih. Provodeći vreme u omiljenom okruženju, Međutim, uprkos odsustvu podrške roditelja, sa ljudima i stvarima koje joj donose mir i upisala je kurs u „Galeriji Josip Bepo Benković” inspiraciju, ona nastavlja da slika i stvara nova i stekla osnovno znanje koje je kasnije vežbom dela. dovela do savršenstva. Od tada Mirjana ne prestaje da slika, kako za svoju dušu, tako i za „Na samoj pjeni od mora sam rođena, valovi prijatelje, rodbinu i brojne ljubitelje morskih su mi zapljuskivali prozore, uz njihov šum sam motiva i upečatljivih mediteranskih boja. odrastala i od njega se ne mogu ni četkicom rastaviti. More je u mom oku, u mojoj duši i na Ove godine, na petoj samostalnoj izložbi „Sve mojim platnima, i tu ćete ga uvijek naći.” je more” Mirjana je u Spa galeriji Instituta

181

182| decembar

183

Putopis

Igra boja i senki

Guilin i JangĹĄo

184 | decembar

Tekst: Vesna Belušević (Cukuba, Japan) Fotografije: Radoje Belušević

185

K

ina je po veličini četvrta zemlja na svetu, a prva po broju stanovnika. Pisati nešto uopšteno o zemlji koja je toliko velika, raznovrsna i istorijski bogata je zadatak koji plaši svakog ko zna da premalo zna i da ima još mnogo da se uči i vidi u toj fascinantnoj zemlji. Praviti generalne opaske i zaključke o Kini je nepošteno, jer svaka boja ima nijanse, a ove opet, svoje bezbrojne nijanse i tim raznolikostima nema kraja.

tale duboko urezane u pamćenju. Međutim, tek kad sam otišla tamo, shvatila sam koliko je sve to zapravo preveliko. Mnogo veće i impresivnije nego što sam zamišljala.

U Guilinu smo samo prespavali i već narednog jutra uzeli brod koji plovi duž reke Li prema Jangšou, koji je udaljen oko osamdeset kilometara. Brodovi idu samo u jednom pravcu tako da je to bila logična ruta putovanja. Plovidba brodom traje oko četiri i po sata i putuje se kroz vanzemaljski prelepe pejzaže, visokih karstnih planina (više izgledaju kao tornjevi), gde se svetlost i boje ukrštaju i prelivaju u beskonačnim nijansama kilometrima u nedogled.

Početak novembra je bio dobar izbor za putovanje jer nas je vreme, srećom, poslužilo, a nije bilo ni mnogo turista, pa je boravak u najmnogoljudnijoj zemlji sveta u kojoj je skoro uvek i svuda gužva, bio oslobođen dugog čekanja i guranja.

Srećom, pre našeg puta nije bilo kiše danima pa je reka Li bila kristalno prozirna i dno Prva stanica na našem drugom putovanju se videlo jasno. Teško je opisati rečima plopo Kini bio je grad Guilin koji se nalazi na vidbu rekom Li. Nju najbolje ocrtavaju uzdajugu Kine, na severoistoku provincije Guan- si putnika: ,,Aaah...oooh..vidi ovo...vidi ono... si. Guilin je možda najpoznatiji i „najturi- da li je moguće?...’’. Ne mogu se pronaći stičkiji’’ grad u Kini, a po mnogima i najlepši. prikladnije reči koje bi opisale tu lepotu.

Poznat je citat iz kineske poezije koji uče svi osnovci u Kini: „Planine i vode Guilina su Mnogo brodova kreće iz Guilina za Jangšo najlepše pod celim nebeskim svodom’’. oko devet ujutru (pripremi se dovoljno brodova za sve turiste, tako da nikom nije uskLet od Tokija je bio preko Šangaja jer direk- raćen put). Postoje tri klase, a mi smo imatnih letova iz Japana nema, izuzev čarter li karte za prvu, što nam je to omogućilo letova tokom letnjih meseci kada hiljade najbolji pogled, udobna sedišta na vrhu japanskih turista krenu u obilazak Guili- broda i pristup palubi. Na brodu su bila svena i okoline. Guilin znači šuma osmantusa ga četiri stranca: Japanac i Belgijanac koji (slatkih maslina) jer su grad i okolina dom, zbog posla žive u Kini, moj suprug Radoje u ovom delu Kine, mnogobrojnom, slat- i ja. Svi ostali putnici u sve tri klase bili su ko-mirisnom drveću. U Kini i svetu, Guilin je kineski turisti. Drugačije je to tokom letnjih najpoznatiji po nestvarnim pejzažima karst- meseci kada ima na hiljade stranih turista. nog reljefa duž reke Li. Moj suprug je imao „zanimljivo’’ iskustvo Već nekoliko decenija, od kako je Kina poče- na brodu koje se srećom dobro završilo. Rala da se otvara prema svetu, gledala sam doje je u WC-u ostavio torbicu (za oko strudivne fotografije i filmove Guilina i okoline, ka) u kojoj je držao pasoš, novac i kreditnu ribara koji „pecaju’’ uz pomoć kormorana i karticu. Nije ni primetio da je zaboravio da sve te fascinantno nestvarne slike su mi os- je ponese. Posle desetak minuta, osoblje 186| decembar

broda mu je vratilo torbicu. Sve je bilo na svom mestu i nijedan juan nije nedostajao.

Rečeno nam je kasnije da ne bi bio takve sreće da je kojim slučajem ostavio torbicu negde u gradu. Pošto se to desilo na brodu, verovatnoća za krađu je bila minimalna.

Jangšo je mnogo manji grad od Guilina i u njemu se skupljaju turisti iz celog sveta. Kamenom popločane ulice prepune su radnji, kafea, pansiona i hotela. Sve je podređeno turistima. Prodavci vas mame i pozivaju da ih posetite jer, oni imaju ono što vi želite po niskim cenama, samo za vas. Pogotovo je poznata West Street, najstarija ulica u Jangšou, za koju kažu da je stara preko hiljadu godina, dugačka oko pola kilometra i popločana mermerom. Stranim turistima je West Street omiljena i nezaobilazna destinacija i godišnje je poseti više od sto hiljada gostiju zbog čega je nazivaju i „ulicom stranaca’’.

Za razliku od drugih delova Kine gde retko ko od starijih ljudi govori engleski u ovoj ulici se skoro svi služe ovim jezikom, pa je za West Street još jedno ime postalo uobičajeno: „The Global Village’’.

Mi smo rezervisali hotel u Jangšo Juling parku koji je zaštićen i u kom je pristup dozvoljen samo biciklima, električnim automobilima i motorima. Reka Julong je pritoka reke Li, a znana je i pod imenom „Mala reka Li’’. Najpoznatija je po stotinama prekrasnih karstnih vrhova, svilenkastoj reci koja krivuda između pirinčanih polja i bambusovih šumaraka. Najspektakularniji pogledi se pružaju u malim mestima Bajša i Šinpin. U svakom mestu postoje vidikovci (preko osam stotina veoma strmih stepenica vode do vrha vidikovaca) koje nikako ne treba propustiti! U Šinpinu su najlepši izlasci, a u Bajši zalasci sunca. Svaki dan, svaki čas i svaki tren pruža drugačiji utisak, jer su boje i senke izuzetno žive i pokretne, a sve zavisi od vremenskih prilika, temperature i isparenja.

188| decembar

Guilin i Jangšo su veoma topli tokom leta kada temperatura prelazi trideset stepeni, a vlaga dostiže čak devedeset procenata.

Padavina ima mnogo i izmaglica često dodaje specifičnu boju i senke karstnim predelima. U novembru su dani topli (bilo je oko dvadeset osam stepeni), ali su večeri i jutra sveži. Kako nije bilo kiše, reke su bile providne kao staklo, a odsjaj brda i planina na njenoj površini potpuno magičan i davao je utisak tajanstvenosti. Reka Julong je posebno popularna za idilično, mirno splavarenje, a putići koji krivudaju duž reke i vode kroz pirinčana polja uvek su puni turista.

Posle tri dana obilazaka Jangšoa i okoline, došlo je vreme za povratak u Guilin. Jangšo je sa svojih tri stotine hiljada stanovnika selo u poređenju sa Guilinom koji ima nešto više od pet miliona stanovnika. Sam odlazak iz Jangšoa je bio dosta sličan dolasku kada je u pitanju rasejanost mog supruga.

Radoje je u taksiju koji nas je doveo do autobuske stanice zaboravio ruksak: dva foto aparata, četiri sočiva i ostalu fotografsku opremu. Taksista nam je trubio i nešto govorio, a mi smo mu samo mahali misleći da je to kineski način pozdravljanja. Tek kad je izašao iz taksija i uzeo ruksak shvatili smo da nam je i ovog puta sreća bila naklonjena.

Uhvatili smo lokalni autobus koji po udobnosti i čistoći nije namenjen stranim turistima, ali je vožnja od sedamdeset pet minuta do Guilina ipak bila prijatna jer su putevi odlični, a okolina predivna. Kako smo se približavali Guilinu tako je i slatki miris osmantusa bivao sve izrazitiji jer u novembru počinje cvetanje.

Boravak u trajanju od dva dana je proleteo.

Guilin je turističko mesto i sam centar grada je čist, odlično održavan i sve je sređeno. Grad leži na desnoj obali reke Li koja je dosta razgranata, a u samom centru se

189

nalaze dva veća jezera i više manjih. Mnogo vode, karstna brda, prekrasni pejzaži i slatki miris osmantusa omamljuju žitelje i posetioce ovog prekrasnog grada u kom se živi punim plućima. Pesma, igra, široki osmesi i otvorenost prema turistima prisutni su na svakom koraku. Dve pagode i stari deo grada dominiraju, a noću je sve naglašeno svetlima koja neprestano menjaju boje. Stari deo grada je elegantan, nedavno renoviran i besprekorno čist.

Pun je radnji u kojima se prodaju lokalni specijaliteti i rukotvorine, a tu je i mnogo stranih, skupih radnji koje su popularne među bogatijim, mlađim generacijama.

Na mnogobrojnim trgovima se održavaju razne predstave. Duž obala reka i jezera lokalno stanovništvo često igra uz glasnu muziku, jednostavnim koracima, a koreografi su članovi amaterskih družina. Koraci se brzo nauče i svi su dobrodošli da učestvuju u zajedničkom plesu.

Guilin je pun života, pokreta, svetla, mirisa i muzike. Svaka duša može da pronađe u ovom gradu nešto za sebe. Prijalo bi nam da smo imali više vremena da ostanemo još nekoliko dana i da polako uživamo u svim lepotama Guilana, ali nas je put vodio u druge delove Kine, u gradove Šian i Liđian.

O njima u sledećem broju.

190| decembar

191

Putopis

Tekst: Nina Simonović @nina.simonn Fotografije: Marian Balas Nina Simonović

Priče vredne pričanja iz zemlje osmeha 192 | decembar

S

hvatite da je dva meseca u jednoj zemlji malo da se vidi sve što ste želeli, pa se vratite na još toliko! Ako mene pitate, i cela jedna godina na Tajlandu je premalo za sve ono što ova predivna zemlja ima da ponudi, tako da sam (opet) spakovala svoj ranac i sredinom novembra se zaputila nazad do Chiang Maia, na sever Tajlanda.

Lantern festival

Ovog puta je Chiang Mai bio moja prva stanica iz jednog specifičnog razloga, imala sam veliku želju da prisustvujem ovogodišnjem festivalu svetlosti. Smatra se da je festival svetlosti započet davno u drevnom gradu Sukhothai, severno od Bangkoka. Uvek se održava u novembru, i to uoči i na dan punog meseca, usled čega datum svake godine varira. Ove godine su se poklopila dva festivala, Loy Krathong i Yee Peng.

Loy Krathong se slobodno može prevesti kao „plutajuća korpa“ i vezuje se za boginju vode Mae Khongkha. Korpice napravljene

od lišća banane, cveća i sveća sa dnom od bananinog drveta se puštaju niz reku kako bi voda simbolično odnela sve ono loše iz te godine. Sa druge strane, Yee Peng se vezuje za pun mesec dvanaestog meseca tajlandskog lunarnog kalendara i označava vreme za merit (dobre misli i dobra dela).

Ulice starog grada su zatvorene za saobraćaj i krcate su hiljadama ljudi koji gledaju svoje želje i nadanja kako odleću u noć.

Iako se Lantern festival slavi širom zemlje, glavno žarište je upravo u Chiang Maiu, nekadašnjoj prestonici Lanna kraljevstva.

Prisustvujete intimnim trenucima pojedinaca, ali ih isto tako delite sa njima jer vidite osmehe u njihovim očima. Dele i oni sa vama oduševljenje kada bilo čiji lampion poleti u nebo, a ima ih na hiljade. Ono što je još divnije je što se ta količina lampiona može videti iz bilo kog dela grada, te tokom tih par dana novembra nebo iznad Chiang Maia se pretvara u pravu bajku. Bez ikakvog preterivanja, taj prizor je jedan od najmagičnijih kojima sam prisustvovala do sada.

193

194| decembar

195

196| decembar

Buddhadharma biblioteka Pre šesnaest godina jedan čovek po imenu Piter je došao na ostrvo Koh Phangan kako bi volontirao u lokalnom hramu i tu se sprijateljio sa glavnim monahom. Monah je preminuo nakon par godina, a Piter je odlučio da postane budistički monah i nastavi svoj život na tom mestu. Počeo je izgradnju Buddhadharma (dharma – Budino učenje) biblioteke pri hramu uz pomoć donacija i knjiga koje su stizale sa raznih strana sveta. Biblioteka je konačno oživela 2013. godine, broji više od 400 knjiga i potpuno je besplatna kako za stanovnike ostrva, tako i za sve nas koji smo tu u prolazu. Funkcioniše po principu – besplatno pozajmi knjigu ali je isto tako i vrati kada završiš sa čitanjem, kako bi ona mogla da pomogne nekom drugom. Piterova želja prilikom izgradnje ove biblioteke je bila da postoji mesto na ostrvu gde ljudi mogu sami da se edukuju ako ne žele da idu na

meditaciju ili razgovaraju sa monasima. Naslovi su na tajlandskom, engleskom, nemačkom, kineskom... Mogu se naći Budina učenja i osnovi budističke filozofije ali isto tako i fikcija.

Piterova priča je poznata na Koh Phanganu.

Kada sam saznala za postojanje ove biblioteke, sela sam na skuter i zaputila se u njenom pravcu u želji da lično upoznam Pitera i prenesem vam njegove reči iz prve ruke.

Biblioteka nije na prometnom putu niti je jasno označena na mapi tako da je bilo potrebno vreme i usputno ispitivanje lokalaca dok je konačno nismo pronašli. Piter nažalost nije bio tu tada, tako da vam ovog puta prenosim samo onu priču koju su meni ispričali. S druge strane, barem sam imala prilike da uživam u biblioteci, njenoj predivnoj bašti i kratkom razgovoru sa monahom koji nas je dočekao na ulazu.

197

Elephant sanctuary Slon nije sveta životinja na Tajlandu, ali je njegov lik svejedno naširoko eksploatisan na raznoraznim suvenirima, statuama i slično; da ne govorim o prodaji suvenirčića od slonovače, zbog kojih ove životinje nemilosrdno stradaju.

Isto tako, slonovi se i dalje u ovom delu sveta koriste za vuču i prevoz materijala, a neretko bivaju zatvoreni i žive u lancima samo da bi turisti mogli da ih jašu i okače poneki selfi na društvene mreže. Da li ste znali da kičma slona evolucijom nije predodređena za jahanje (poput kičme konja koja je zakrivljena na specifičan način te njemu jahanje zapravo ne škodi)? Sav taj teret koji slonići nose na svojim leđima im nepopravljivo šteti. Stoga vas najiskrenije molim da budete obazrivi putnici i detaljno se informišete o mestima koje želite da posetite. Srećom pa širom Tajlanda postoje

198| decembar

volonterski kampovi, odnosno elephant sanctuary, gde dovode i čuvaju oslobođene slonove. Brinu se o njima, pomažu im da ozdrave nakon svih tih eksploatisanja, hrane ih i kupaju. Dobra vest je da su otvoreni za posetioce koji žele da volontiraju bilo na jedan, dva ili sedam dana. Ja sam posetila jedan takav prošlog puta kada sam bila na severu zemlje. Hranila sam ova divna stvorenja, kupala ih u reci i slobodno se šetala šumom sa njima. Na ovakvim mestima niste bitni vi i vaš selfi, već ste vi ti koji ste podređeni slonovima – ako nije više gladan, slon će slobodno otići; ako mu se više ne kupa, izaći će iz reke; samo je bitno da im pokažemo svoju brigu i ljubav i zauzvrat garantujem da ćete dobiti jedno neverovatno iskustvo u životu i interakciju sa veoma obazrivim bićima.

199

200| decembar

201

202| decembar

Akha Ama kafeterija Na prvi pogled izgleda kao svaka druga hipsterska kafeterija u Chiang Maiu, zar ne?

Međutim, iza imena Akha Ama stoji jedna ozbiljna i priča o socijalnom preduzetništvu koja pokušava da osnaži lokalnu zajednicu plemena Akha koje naseljava severni deo Tajlanda. Kafeterija Akha Ama stoji ispred više od 20 porodica Akha plemena iz Maejantai sela i ovim projektom pospešuje socijalni i ekonomski rast i razvoj zemljoradnje ovog geografskog područja. Projekat je pokrenut 2010. godine i u tesnoj je saradnji sa Strumptown kafeterijom iz Oregona, iz Sjedinjenih država. Chiang Mai je, kao i sever Tajlanda, meka dobre kafe i zaista imaju veoma kvalitetna lokalna zrna. Stoga, ako ste nekada u prolazu svratite na srk jakog espresa; još bolje ako time pomažete jednu plemenitu priču poput ove i razvoj lokalnih zajednica.

203

Kultura

Tekst: Dejana Vukadinović

Kultura je živa P

oslednji mesec u godini momenat je kada se osvrnemo na prethodnih jedanaest sa ciljem da vidimo šta smo to uradili i postigli, koje su nam trenutne koordinate i šta valja popraviti u godini koja nas čeka iza ugla. Do koje tačke smo došli kao pojedinci, ali kao i društvo?

204 | decembar

Gde je kultura?

Da li smo i ove godine zaboravili na kulturu?

Bombardovani lažnim vestima (termin koji smo usvojili prošle godine), naslovnice gotovo svih dnevnih novina ispunjene hororom, dramama i skandalima, govore da je kultura negde na pretposlednjim stranama i zauzima tek po jednu šlajfnu, a u nekim medijima i jedan pasus. Poneka emisija posvećena sceni. Mnogi će reći da se ne može misliti na kulturu kada je ekonomija u lošem stanju.

Da li je zaista tako? Da li se setimo pozorišta ili bioskopa samo kada najavljuju boljitak u budžetu? Tu su i komentari poput - Ma ko još misli na kulturu i kome ona treba?

Društvo je jedna konstrukcija sagrađena od različitih poluga i delova, međusobno povezanih. Svaki deo podjednako je važan i dovoljno je da jedan zaškripi pa da cela struktura bude u problemu. Zato je kultura važna, jer je prisutna (ili bi trebalo da bude) svuda. Kultura je način na koji se javljate prvom komšiji, ali i način kako vodite poslovni sastanak i nije samo odlazak na koncert ili predstavu. Uprkos nemaru, skrajnutosti, kultura ponosito stoji i živi. U prilog tome najbolje govore ispunjene Štark Arena, Kombank dvorana i Sava centar. (ograničavam se na Beograd, ali sudeći po društvenim mrežama Novi Sad i Niš ne zaostaju).

Da je kultura snažnija od politike govori vam slučaj Narodnog pozorišta u kome su glumci uspeli da se izbore se za svoja prava. Ali, kome je to kultura potrebna!?

Ponovo radi muzej Narodni muzej otvoren je posle skoro petnaest godina. Vest je odjeknula ne samo u zemlji, već i regionu. Velika je to stvar. Tih dana redovi su bili veći nego u vreme sankcija. Sjatilo se i staro i mlado.

Karte su prve dve nedelje bile besplatne.

Interesovanje u nedeljama koje su usledile utihnulo, ali nije prestalo. Posetila sam ga ponovo pre nekoliko dana. Bilo je posetilaca, ali je dobar deo njih bio iz inostranstva.

Nisam mogla da se ne zapitam da li im se dopadaju eksponati ili je deo njihove kulture da treba posećivati kulturne institucije. Da li i naši turisti provode sat i po vremena u nacionalnom muzeju inostrane države?

Nadam se potvrdnom odgovoru.

442 do Beograda Bajaga i Instruktori, legendarni rok bend sa ovih prostora napunio je Štark Arenu i svirao najveće hitove svoje karijere. Bio je to prvi dan ovog zimskog meseca. Publika je u glas pevala dobro poznate hitove. Medijski se Bajaga nije preterano promovisao, a to nije uticalo na ispunjenost Arene, zar ne? Odlazak na koncert pevača koji već 34 godine „pravi lom“ (pesma sa poslednjeg albuma) odraz je kulture, reći će vam mnogi.

206| decembar

Nišville u Beogradu

Izložba u znaku džeza

Sledeće veče bilo je obojeno džez bojama.

Ta vest vratila me je nekoliko meseci unazad.

Leto. Avgust. Nišvil. Gipsy Kings. Magija kraljeva. Drugi put u razmaku od samo nekoliko meseci, kraljevi flamenka u Srbiji. Nastupali su u sklopu akcije decentralizacija kulture „Nišville u Beogradu“ - pet koncerata i dve izložbe u dvorani i foajeu Sava Centra.

U foajeu gungula. Izloženi su radovi učesnika umetničke kolonizacije niške tvrđave „Art to go jazzy”, kao i ilustracije strip autora ovogodišnje „Striporame”. Pored ushićenja koje je i više nego prisutno u Sava centru, ne mogu a da se ne zapitam da li će biti kao na Nišvillu?

Ili ćemo se svi kolektivno razočarati. Kao kada sa nestrpljenjem iščekujete nastavak omiljenog filma ili drugu sezonu serije, a onda se razočarate jer je nastavak ostao znatno iza vaših očekivanja.

Nišvil Big Bend na čelu sa dirigentom Dragoslavom B. Petrovićem otvorio je ovo veče. Jedanaesti red, mesto jedan i dva.

Dovoljno blizu, a opet ne previše. Dovoljno da se oseti ta energija koja je kružila prostorom. Nekoliko različitih generacija u sali.

Oni u zlatnom dobu udobno su se smestili, dok nema gužve. Omladina je na nogama.

Cirkuliše između redova i fotografiše se.

Valja se, za uspomenu. Među prisutnima ima i onih koji su slušali staru postavku Gipsy Kingsa, ali to ih nije sprečilo da dođu i prepuste se zavodljivim tonovima čarobne muzike.

Da li je to zbog ushićenosti, neke posebne energije koja je vladala, ali unutrašnjost Sava centra nije bila ista. Najednom se iz sumornog i pomalo oronulog odela, kongresni centar presvukao u svetle odore, odore džeza.

Eyot u svom svetu Usledio je nastup sprskog jazz sastava Eyot.

Instrumental koji je u jednom trenutku dobio obrise i drugih žanrova. Da su reči ponekad suvišne u muzici pokazali su nam članovi ove grupe koji su svirali i komunicirali pokretima.

Sa pozamašnim brojem nastupa u svetu stekli su samopouzdanje koje se jasno čulo, a i videlo na sceni. Publika ih je lepo prihvatila, ali sa određenom dozom opreza i staloženosti, valjda su svi čekali Kraljeve. Posmatrajući lica prisutnih ljudi ne mogu a da se ne zapitam da li je ovo alternativni svet, svet u kome nema rijaliti programa, gde se kulturna dešavanja učestalo posećuju, bezbrižan svet? Kultura je shodno tome stanje uma.

207

foto: wood.rs

208| decembar

Kraljevi su (opet) tu Kraljevi flamenka nas nisu razočarali, štaviše bili su još bolji. Iskrenost, ljubav i emocije koje donose na scenu drže vas i narednih sedam dana. Moja drugarica i verni saputnik u avanturi zvanoj Nišville kaže da je potrebna godišnja detoksikacija njihovom muzikom.

Prema planu i programu trebalo je da završe nešto posle 11. a ostali su na sceni do ponoći.

Pohrlili smo na onu scenu kao deca, deca željna nečeg iskrenog. Još jednom su dokazali da su virtuozi, a da im muzika teče venama.

Ponovo su se spustili na Zemlju.

Beograd, bogat istorijom, ali i društvenim životom nikada ne spava. Decembar obećava.

Rade Šerbedžija u Kombank dvorani, Vlado Georgijev u Sava centru, Marko Louis u Domu omladine, nekoliko velikih pozorišnih premijera u Beogradskom dramskom pozorištu i na Terazijama, po koji jubilej u JDP-u. Festival techno muzike, koncert klasične muzike u Kolarcu…Plezir ponosno ulazi u 7. godinu postojanja i rastemo. Sve mi govori da će i 2019. godina biti produktivna, najavljeno je već nekoliko događaja vrednih posete.

Kome to treba kultura, ponovo pitaju pesimisti.

Svima, odgovaram im.

foto: Vanja Keser

209

Životni stil

Tekst: Marija Radojković

Tekst: Merima Aranitović

Jezik – naš vodič kroz tradiciju i duhovne vrednosti 210 | decembar

Na početku beše reč

Naš svet je reč

Istorija čovečanstva, izuzev materijalnih dokaza, rekonstruiše se i pomoću reči. Sve ono što arheolozi iskopaju samo su fizički pokazatelj na osnovu kog konstatujemo da smo toliko i toliko vekova prisutni na nekom području. Ali, kako je život izgledao, kako je zajednica bila uređena, kom se bogu molila, koje zakone poštovala, da li su znali da broje, kakve su rodbinske odnose imali: sve to saznajemo iz ovog drugog, nematerijalnog izvora. Komparativna lingvistika, jedna od najznačajnijih grana nauke o jeziku poredeći jezike kroz istoriju otkriva nam ko smo bili i na čemu gradimo, između ostalog, i naše duhovne vrednosti.

Reč je vrsta nasleđa, zaveštanje koje nam je dato rođenjem. Materijalni svet u našoj svesti ne postoji bez reči. Ono što nema ime, kao da ne postoji jer nije usađeno u našu svest.

Naš svet se rađa kroz reč i njeno značenje, kao što i mi rođenjem ne postajemo samo deo određene porodice već nasleđujemo duhovne vrednosti i tradiciju koja se prenosi s kolena na koleno. Kako su naši roditelji vaspitavani, čemu su učeni, kako su odrastali, u šta su verovali, oni prenose i na nas. Mi na ovaj svet dođemo otvorenog duha i radoznali. Ne znamo ništa i uloga porodice jeste da nas nauči i pripremi za život.

Reč dragocenija od zlata Da li ste ikada razmišljali o tome koliko je reč vredna i koja joj je valuta? Da li ste se ikada pitali kako je ona odredila putanje u vašem životu? Možemo da je damo i neko može nama da je da. Neprocenjiva je. Dragocenija od novca. Materijalno bogatstvo možemo relativno lako da steknemo, izgubimo, pa opet steknemo, i tako u nedogled. Bogatstvo možemo uvećati, ako imamo znanje i pravu informaciju. Svetska literatura, udžbenici, hronike svedoče nam o moći reči: zbog nje se gine, ali isto tako i zaustavljaju ratovi.

Osvajaju podjednako uspešno svetovi i srca.

Nekad nas prejaka reč, kako pesnik reče, ubije, a blaga i nežna otvara sva vrata. Samo ona može da održi balans između životnih krajnosti. Ona je ta koja nas uči, kori, podiže i spušta. Ona nam dočarava svetove koje još videli nismo i spaja nas sa kulturama i civilizacijama.

Naš svet omeđen rečima Prvo što spoznamo jeste naše mesto u porodici. Ko su nam roditelji, a kakvu ulogu zauzimaju ostali rođaci u našem životu. Od baba i deda, preko ujaka, ujni, stričeva, strina, tetaka, teča, bratanaca, bratanica, sestrića, sestričina...

Ovo je samo deo porodičnih odnosa koje naš jezik poznaje. Razvijenost leksike vezane za ovaj domen naših života, govori koliko je u našoj kulturi porodica važna. Za razliku od drugih jezika gde su svi ti odnosi svedeni na jednu zajedničku reč za sve muške i jednu za sve ženske srodnike - mi još uvek negujemo i kult predaka i poštujemo mesto svakog srodnika u našoj porodici. Naše nematerijalno bogatstvo jesu i krsne slave koje se samo kod nas praznu. Stara kumstva, krsni kum, venčani kum, crkveni kum...

211

Mitovi i legende na kojima odrastamo

Praznici kao vreme promena i prihvatanja

Deo našeg folklora čine i „urbane“ legende koje zna svaki stranac koji se malo bolje pripremi pre dolaska u Srbiju: da se uvek hvatamo za novčanik, da umiremo od promaje, da sve bolesti lečimo rakijom, da prsluk čuva bubrege, da se ćerki obraća sa sine i sl.

No, setimo se na trenutak da o vrednostima sa kojima odrastamo pričamo upravo sada, pred praznike. Zato dajmo ovoj temi malo čarobnog praha – jer ponekad ono što smo u najboljoj nameri dobili od porodice i iz nje poneli: ume da bude zbunjujuće i da nas dovede u nezgodne situacije, čak i da nam uskrati prilike koje nam se na putu ukažu.

Tradicija i savremenost, ako se shvate kao dve krajnosti dovode do konfuzije. Naučiti kako da ove dve strane medalje približimo jednu drugoj ili čak spojimo, stvarajući nove vrednosti, jeste jedna od vrhunskih veština, ali i način da svoje živote izbalansiramo, tako da znamo gde su nam koreni, odakle potičemo, sa kakvim smo kvalitetima i predispozicijama krenuli u svet, a da na to nadogradimo sve one vrednosti i prednosti koje nam savremeno doba nudi.

Isto tako sinonim za Srbiju jeste hrana: od gibanice, preko sarme i ćevapčića. I opet obavezne rakije, pa vrući čvarci i punjene paprike. Ukusi i zvuk reči jesu ono što svaki stranac zauvek sačuva u sećanju. Sve su to stvari sa kojima odrastamo i koje nas formi raju u okrilju primarne porodice. Neke stvari prihvatamo svesno, a neke postanu deo naše ličnosti na posredan način. Ako nas uče da budemo jaki, samopouzdani, dobre su nam šanse da takvi i postanemo.

No, deo našeg nasleđa su i rečenice poput: Pazi da ne ukaljaš porodično ime!

Ni jedno vreme nije ni teško ni lako i samo Šta će svet reći!? od nas zavisi kako ćemo kroz život da idemo.

Ukoliko se odreknemo vrednosti koje nam Tvoja je dužnost da nastaviš tradiciju... je porodica usadila, koje smo kroz običaje Videćeš ti jednog dana kad budeš roditelj... kraja iz kog potičemo poneli, koje smo kao mali slušali u pričama naših baka i dedova Kako spojiti krajnosti bićemo kao biljka koja se odrekla svojih korena. Imati svest o tome ko smo, daje nam Priznaćete, ove rečenice, izrečene u najboljoj mogućnost da pustimo te korene u bilo koje nameri i u želji da nas spreče da napravimo tlo i ako je plodno, poput onog na kom smo grešku koja bi nas osramotila, umeju da ponikli, mi ćemo svuda moći da se uzemljimo. budu veliki teret. Neko vremenom nauči da diše punim plućima i ne oseća ih kao krst Duhovna vertikala koju nosimo u sebi, nadona leđima, dok drugi, ponekad čitav život građena duhom novog vremena čini nas komprovedu pokušavajući da budu primerna pletnim ličnostima. Takvi, potpuni – spremni deca, a kasnije dobri i poslušni ljudi, koji smo za sve vetrove koji nas u životu očekunikako da ostvare svoj pun potencijal jer im ju. Neki će nas saviti, neki samo zaljuljati, neki nad glavom stalno stoje ove misli. nam pomoći da razmrsimo čvorove u nama – ali nas neće lomiti. Naše duhovne vrednosti će nas držati čvrsto na svakom mestu na kom se budemo nalazili.

212| decembar

213

214| decembar

Pred ove praznične dane, dobro je podsetiti se svega onog što smo iz roditeljskog doma poneli. Razabrati u sebi i posložiti sve ono što su nam pričali, čemu su nas učili, ali i čime su nas, možda nesvesno vezali, te ne možemo da napredujemo. Sve što je deo našeg nematerijalnog nasleđa i što je vredno da mi prenesemo na naredna pokoljenja, čuvajmo u sebi kao najveće blago, kao ono što je neprocenjivo i bezvremeno. Sa druge strane, ono što nas žulja i ne dozvoljava nam da živimo punim plućima treba da ostavimo iza sebe.

Ponekad nam je teško da se oslobodimo vezanosti za neka ubeđenja i uverenja koja smo poneli iz porodice i sredine iz koje potičemo. Nekad je teško razumeti da treba da izađemo iz uloge u koju su nas preci nesvesno gurnuli. Često nam samo malo treba da shvatimo da smo napustili roditeljski dom i da smo sami odgovorni za svoj život, ali i za svoju slobodu. Naši postupci tada nisu u skladu sa našim željama i to nam ume zakomplikovati život.

vaspitanja, i onaj drugi koji tu stoji kao naša kreacija i želja. I na tim raskrsnicama poželimo da nađemo neki treći put, da spojimo vaspitanje i htenje, da spojimo prošlost i budućnost. A zapravo jedino što je bitno jeste da budemo srećni i ispunjeni. Da se oslobodimo stega svake reči koja je usađena i kojom definišemo predmete, situacije, ljude i događaje. Da zastanemo i pustimo da reč postane osećaj koji će nas voditi. Da reč na trenutak nestane i da svom biću, kroz emocije dozvolimo da nas intuitivno povede. Kada zakoračimo tim putem i vratimo se da isti izbor opišemo, sigurni smo da nećemo imati dovoljno reči da opišemo sve što smo doživeli i privukli hodajući putem svog izbora. Zato neka reč stane i povede nas naš osećaj koji svi posedujemo.

Iz ugla Bahovog praktičara, predlažemo vam da uskladite svoje duhovne vrednosti sa zahtevima sredine. Ukoliko to ne možete sami, obratite se osobi kojoj verujete i ili pronađite svog praktičara koji će vam pomoći da nađete svoj put i oslobodite sve svoje potencijale. I da takvi novi, svoji, jedinstveni i Često imamo osećaj da smo na raskrsnici ispunjeni uđete u Novu godinu. puteva, jedan vodi putem snova onih koji su nas vaspitali, baziran na načelima njihovih Srećne praznike žele vam Marija i Merima.

215

Fotografija

Fotografije: Aleksa Mitranić @the.unagi

PRAZNICI BEZ KIČA 216 | decembar

U

koliko i vas zaboli glava od svetlećeg haosa koji je „napao“ našu prestonicu, predlažemo vam da obratite pažnju na male izloge, skrivene gradske kutke, predivno ukrašene terase naših sugrađana jer su to ljudi koji nam pokazuju da se praznici mogu slaviti i na drugi način, s ukusom i merom.

Naš reporter Aleksa Mitranić prošetao je gradom u želji da nam donese autentične primere da umemo i možemo drugačije. Inspiraciju za dekoraciju osmišljenu, napravljenu i prezentovanu s ukusom i stilom pronašao je u Gallery 1250 i Makadam Concept Store-u.

Nega

Joga lica

Prirodan fejslifting sa trajnim rezultatima

Intervju: Sara SavÄ?ić @sara_savcic Fotografije: Miklja Milenko

226 | decembar

blagotvornom uticaju joge na naš organizam, kako fizički tako i mentalno, većina nas je barem površno upoznata.

Međutim, o jogi lica, kao posebnoj i izuzetno efikasnoj prirodnoj alternativi estetskoj hirurgiji ne zna se i ne govori dovoljno često. Ako vam kažemo da je potrebno izdvojiti svega pet do deset minuta dnevno kako biste na potpuno prirodan način došli do lepšeg i svežijeg tena, smanjili postojeće borice i preventirali buduće, a posledično i zategli kožu prirodnim putem, pomislili biste možda, da preterujemo. Zbog toga smo u goste pozvali Anju Nenadović, koja nam je objasnila šta je joga lica, zbog čega je tako efikasna i zašto je važno da je uključimo u svoju dnevnu rutinu.

O

227

Draga Anja, kako mnogi od nas imaju skromno predznanje o jogi kao disciplini i načinu života, da li bi nas bliže upoznala sa njenim načelima, a onda uputila u to šta je joga lica?

Joga je nauka o telu, umu i duhu. Kroz jogu se stimulišu svi delovi našeg tela da bi kao celina funkcionisali u najboljem zdravlju smireno i opušteno. Fizički deo joge se sastoji iz Asana - vežbi i položaja koje razvijaju telo i Pranayama – vežbi disanja. Mentalni razvoj u jogi se postiže kroz vežbe disanja, vežbe koncentracije i meditacije.

Osnovna načela joge su: Yama (odsustvo nasilja, istinoljubivost, odsustvo žudnje za tuđim, samokontrola, odsustvo pohlepe) Niyama (čistoća, zadovoljstvo, duhovna disciplina, proučavanje svetih spisa i sebe predaja Bogu) Joga je jedinstvo i put ka vraćanju sebi, svojoj suštinskoj prirodi i boljem povezivanju sa sobom. Joga lica je prirodan fejslifting sa specijalno osmišljenim vežbama za lice kojima za kratko vreme možemo vrlo uspešno da obrišemo mnoge bore na licu, da zategnemo kožu, vratimo svežinu, podstaknemo proizvodnju kolagena i elastina u srednjem sloju kože, dobijemo zdrav ten i podmladimo se za 10 godina i više, bez upliva veštačkih supstanci i posećivanja brojnih klinika za estetsku hirurgiju.

228| decembar

Živimo u vremenu u kome se starost doživljava kao sramota, pokazatelj neuspeha, neki bi rekli i kazna, usled čega smo svedoci ekspanzije različitih agresivnih i veštačkih metoda koje pružaju mogućnost da što duže izgledamo mlado. Odlučujući se za dramatične estetske zahvate koji potpuno menjaju naš odraz u ogledalu ili birajući instant rešenja poput botoksa, trudimo se da unapredimo svoj izgled. Kako joga za lice pomaže da na prirodan način očuvamo svoju lepotu?

Kao što vežbamo, zatežemo i oblikujemo telo tako je isto i sa mišićima na licu. Jedina je razlika što su mišići na licu manji, tanji i jako brzo reaguju na vežbe. Sloj potkožnog tkiva je dosta tanji u odnosu na ostale delove tela, tako da lakše upravljamo mišićima na licu. Glavni uzrok opuštenog, ostarelog lica sa izraženim borama jeste zapravo u atrofiji mišića, jer ne koristimo ih i nema šta da pridržava kožu lica. Joga lica ili Face yoga je već neko vreme jako popularna u svetu i njen uticaj raste sve više. Posebno mi je drago jer se uspešno probija kao alternativa estetskoj hirurgiji. Da svi želimo da izgledamo mlado i lepo govori broj estetskih operacija. I nema ništa loše u tome, jer prirodna je potreba „da se dobro osećamo u svojoj koži”, ali nije prirodno da pomoć tražimo u veštačkim supstancama! Život je brz, haotičan. Porodica, deca, karijera i onda dođe momenat kada se pogledamo u ogledalo i vidimo jedno umorno, iznureno lice.. Koža na kraju ipak sve pamti. U to sam se i sama uverila! Telo ćemo nekako fizičkom aktivnošću održavati ili možda kamuflirati odećom, ali šta ćemo sa licem koje nas najviše predstavlja i odaje prvi utisak?

Koliko vremena i truda je potrebno kako bismo primetili rezultate?

Rezultati mogu jako brzo da se pokažu, a to znači do mesec dana počinju već vidljive promene koje se nastavljaju ukoliko postoji kontinuitet koji je važan za jogu lica kao i kada oblikujemo telo. Već prvih dana počinju promene koje se očitavaju kroz zdraviji i svežiji ten, koža lica postaje čvršća odnosno mišići lica postaju čvršći, boja tena postaje drugačija kao posledica prokrvljenosti koja se postiže vežbanjem.

Koliko su zahtevne vežbe i masaže lica? Da li su nam pored njih potrebne i posebne kreme kako bi dejstvo bilo delotvornije?

Određene vežbe mogu biti zahtevne i teške, naročito početniku sa već postojećom atrofijom mišića. To sam iskustveno doživela kada sam počela da praktikujem jogu lica i tu mi je pomoglo moje znanje iz joge, a to je pravilno produbljeno disanje koje sam primenjivala i koje mi je dosta olakšalo mnoge vežbe. Naročito na samom početku, a posle je dosta lakše kada mišiće dovoljno aktiviramo i oslobodimo mlečne kiseline.

Dakle i ovde je ključ disanje, jer izvođenjem vežbi lica zajedno sa produbljenim disanjem dobijamo jači efekat svake vežbe, dodatno opuštamo mišiće naročito zadnji deo vrata koji je vrlo angažovan sa ovim vežbama, podstičemo bolju cirkulaciju i omogućavamo dotok kiseonika i time više hranljivih materija dolazi do ćelija kože. Nega kože prirodnim kremama za lice je uvek dobrodošla, kao i masaža lica. Jedna trenutno od boljih jeste Zogan masaža koja isto radi na boljoj cirkulaciju, stimuliše limfni sistem i doprinosi zatezanju kože lica. Ona isto vremenski zahteva jako malo (5 min dnevno). Takođe, vežbe lica radimo 5 do 10 min dnevno, a koliko puta nedeljno ćemo raditi vežbe, zavisi od naših godina i dubine bora.

229

230| decembar

Ispričaj nam malo više o svom kursu, kako Kada smatraš da je pravo vreme da se je osmišljen i kako se ljudi mogu prijaviti? počne sa jogom za lice?

Kome je namenjen?

U svakom trenutku možemo početi sa Joga lica je namenjena svima bez obzira na jogom lica. I kasnije kada su bore već godine. U dvadesetim i tridesetim godinama duboko nastale, moguće je reagovati i je radite preventivno, a posle već za rešavanje popraviti stanje kože. Sa jogom lica je kao da nastalih bora. Sam kurs je osmišljen tako da se ste radili fejslifting, ali dobar! Bolji tonus i bolji probudi svest o prirodnom podmlađivanju. obrisi lica koje postignete vežbanjem su trajni!

Kurs obuhvata teorijski deo, sve o koži, prirodnoj nezi, mišićima lica, učenje pravilnog disa- Koji savet bi želela da podeliš sa čitaocima nja, 40 vežbi za svaki deo lica. Takođe, postoji i Plezira kada je nega u pitanju? mogućnost online časova.

Pošto vlada velika otuđenost od prirode, moj Stanje naše kože puno toga govori o na- topli savet je da se vratimo prirodi odnosno šem zdravstvenom stanju. Umeš li da čitaš sebi, da se vratimo prirodnoj nezi, da dišemo ove signale tela i kako se joga za lice može punim plućima, da se duhovno jačamo i da nadovezati na konvencionalnu medicinu? pobedimo svog najvećeg neprijatelja, a to je lenjost! Da volimo sebe i da znamo da rešenje Koža je naš najveći organ! Ona nas štiti, ali uvek postoji i da su prave stvari u životu uvek ona nas i odaje. Na njoj će se odmah očitati jednostavne. ako smo fizički, mentalno ili emotivno u disbalansu. Takođe, važna činjenica je da bilo koji problem sa kožom najčešće znak nečiste jetre. Zato je jako važno da jednom do dva puta godišnje radimo detoksikaciju jetre i antiparazitni program. Time vršimo unutrašnje radikalno čišćenje koje pospešuje sve funkcije u telu, čisti nas od gomile toksina i istovremeno je odlična metoda podmlađivanja. Recimo izražena nazolabijalna bora je znak stanja našeg debelog creva. O antiparazitnom programu takođe možete da pogledate na mom sajtu.

231

Godina za nama

233

pratite nas plezirmagazin.com plezirmagazin.net