JUL - AVGUST 2017.
BROJ 47-48
Uvod
V
isoke temperature nas nisu omele u pripremi broja, za koji verujem da će mi biti jedan od omiljenih. (doduše, ovo pomislim u pripremi gotovo svakog) Promišljajući o temama za dvobroj koji se nalazi pred vama, ideja je bila da se vratimo suštini i osnovama, pa se zemlja nametnula kao prirodna asocijacija. Krenuli smo od gradnje zemljom, nastavili sa predivnom keramikom organskog izgleda, onda se na sve to nadovezala priča o zdravoj hrani i Slow Food životnom konceptu, pa su nam gastro putovanja zagolicala maštu i povela nas na put širom planete. Malo po malo, sklopili smo slagalicu u kojoj ćete, nadamo se, uživati koliko i mi. Pored toga, pričali smo sa fantastičnim muzičarima, pisali o kulturi i umetnosti koja je blisko uvezana sa ekologijom, te čini novi pravac poznat kao artivizam, zatim o modi, filmu i revolucionarima koje možemo pronaći u svakome od nas. Želimo vam lepo, ispunjeno i posebno leto!
Teodora Kovrlija, Plezir magazin
plezirmagazin@gmail.com teodorakovrlija@gmail.com
Sadržaj
Online špartanje
8
Film Kulturno leto
Tragom umetnosti Moskva
36
Goša Rubčinski
40
46
Artivizam
Ekologija Crni slez
Film
Moda
26
Šta glumci puše u filmovima
Film
Kultura
12
32
Ekologija
64
Zelene ideje
Muzika Palić filmski festival
72
Muzička razglednica
Sadržaj
Muzika
78
Bojana Vunturišević
Kopenhagen
112 Putovanja
Životni stil
94
100
Molučka ostrva
Životni stil
Putopis
86
Životni stil
Putovanja
Hoteli u Japanu
124
Francuskinje u Beogradu
Životni stil Moderni nomadi
128
Slow food
Dizajn
116 Putem dobrih ukusa 138 Zemljana arhitektura
Sadržaj
Dizajn
154
Ankara
Životni stil
164
180
Ave
Leksikon Terra keramika
Zdravlje
174
Životni stil
Editorijal
194 200
Plus sajz revolucija
Životni stil Nataša DoReMi Lazić
Model insajder Darovi zemlje
206
Marko Bordaš
210
Crni dijamant
Teodora Kovrlija Novinar po profesiji, urednik i internet preduzetnik kako se to danas popularno kaže, idealista u pokušaju da ispravi sve nepravde ovog sveta i stvori svoj oblak na kome neće primećivati zlurade komentare, nezadovoljne ljude i manjak higijene u javnom prevozu. Ponekad sa previše interesovanja da bi se fokusirala na samo jednu stvar, ali kada ste novinar to se računa kao plus. Veoma uporna u svojim zamislima. Plezir je nastao iz želje da stvorim nešto drugačije, novine u kojima će biti više teksta nego slike a ne obrnuto i iz potrebe da vam saopštim kako nije sve tako sivo, talentovani ljudi koji su uradili nešto sa sobom su svuda oko vas, a posao vas (baš kao ni ništa drugo dobro u životu) neće sam udariti u glavu. Skočite i uhvatite ga sami!
Nina Simonović Pisanje o sebi joj najteže pada. Pisanje o drugim stvarima joj je uživanje. Sebično čuva dete u sebi. Voli planine. Obožava knjige. Ne zna da li više da veruje intuiciji ili razumu. Sluša čudnu muziku. Veruje u Ljubav, dobru Kafu i Pivo. Umetnost i Univerzum. Bradu i Tetovaže. Bori se za svoje snove. Slavi život. Ne može bez čokolade. Pušta dušu da joj slobodno luta ruskim stepama. Kada poraste jedino što želi je da bude Srećna. Svoje priče voli da pripoveda kroz fotografije. Volela bi da prepešači ceo svet i ostavi svoj trag u njemu. The Force is strong with this one.
REDAKCIJA
SARADNICI Sara Savčić
Dejana Vukadinović
Srđan Šveljo
Goran Mirković
Milena Goševski
Vesna Belušević
Jelena Ranković
Siniša Prvanov
Merima Aranitović
Anđela Đurašković
Uroš Timić
Nemanja Vujučić
Marija Radojković
Monika Belovanović
Kristina Simonović
Marija Bulatović
LAYOUT:
MaKista M Ma D E S I G N
e n i l n O e j n a t r špa
Pripremila: Teodora Kovrlija
Kulturno leto Sa dolaskom toplih dana imamo želju i potrebu da vreme provodimo napolju i iskoristimo sve blagodeti leta. Kada se umorite od izležavanja na suncu i plivanja na gradskim kupalištima pa poželite da nahranite i svoj duh i dobro se zabavite, ne oklevajte da navratite na neki od ovih sajtova i isplanirate malo drugačije leto. Ko kaže da leto u gradu ne može biti zabavno?
Festivali
Leto i festivali idu ruku pod ruku, a festivala je čini nam se iz godine u godinu sve više, kako u Srbiji tako i u celom regionu. Ukoliko želite da šansu date nekom festivalu na kome do sada niste bili, pogledate na jednom mestu program i dešavanja u narednom mesecu, na ovom sajtu možete pronaći prilično sadržajan. Bilo da ste zainteresovani za muzičke festivale, plesne, festivale hrane i pića ovde ćete pronaći ideje kako možete provesti vaš odmor.
Vinske ture
Ukoliko planirate posetu nekoj vinariji u Srbiji, želite da osmislite romantičnu turu za vikend, povedete prijatelje iz inostranstva ili jednostavno želite da saznate više o vinima i vinarijama koje postoje na teritoriji naše zemlje, posetite navedeni sajt, možda vas baš ovde pronađe inspiracija za naredno mini putovanje.
Filter App
Kultura je konačno dobila svoju aplikaciju uz pomoć koje ćete na jednom mestu imati pregled svih najavljenih događaja u muzejima, galerijama i kulturnim centrima, pozorišne predstave, repertoar bioskopa i druge bitne informacije. Zanimljiv kulturni program je sada na samo nekoliko klikova od vas, ne budite lenji da konačno odete na tu izložbu koja vas je zainteresovala.
Filmstreet
Sa dolaskom toplih dana, iz godine u godinu, ljubitelji filma dobiju priliku da na otvorenom gledaju omiljena filmska ostvarenja na lokacijama širom grada. Na stranici uvek možete pronaći najave za naredni film i lokaciju na kojoj će se projekcija održati. Ili nemojte, ako više volite iznenađenja, pa se može dogoditi da se odlazak do obližnje prodavnice iznenada pretvori u izlazak u bioskop pod zvezdanim nebom!
Novi bioskop Zvezda
Još jedna lepa poslastica za ljubitelje filma. Tokom letnjih meseci Novi bioskop Zvezda organizuje projekcije filmova na otvorenom. Možete poneti svoje grickalice, omiljeno piće i u dobrom društvu gledati filmove dok se boje ne rastope.
Kultura
Tekst: Nina Simonović
TRAGOM UMETNOSTI
Moskva Nije lako napraviti izbor šta obići od bogatog kulturnog sadržaja u gradu koji se prostire na 2500km2, pogotovo ako ste u poseti svega par dana. Iz iskustva tvrdim da je i mesec dana bilo malo za obilazak svih znamenitosti Moskve. Stoga, sledi moja preporuka i najuži izbor muzeja i galerija ako želite da osetite rusku istoriju, hodate stopama Dostojevskog ili Bulgakovljevog đavola, nagledate se lepe umetnosti ili vinete visoko u svemir
Muzej Bulgakova Boljšaja Sadovaja 10, stan br. 50
Ovo je prvi i jedini muzej posvećen životu i stvaralaštvu Mihaila Bulgakova u Moskvi, osnovan 2007. godine. Taj stan danas u sebi sažima tri epohe: period pred-revolucionarne Rusije, sovjetske i post-sovjetske ere. Pisac je u njemu živeo svega tri godine, ali je on ostavio toliko snažan (negativan) utisak na njega, da je odraz stana prisutan i u Bulgakovljevim delima. U „Majstoru i Margariti” celo jedno poglavlje nazvao je „Zluradni stan” - stan u kome su se okupljale nečiste sile, a koji je nosio broj 50.
Galerija braće Limijer Bolotnaja 3
Galerija je osnovana 2001. godine i predstavlja prvu privatnu galeriju posvećenu isključivo umetničkoj fotografiji. Usko je specijalizovana za sovjetsku fotografiju dvadesetog veka: od klasika sovjetskog konstruktivizma, preko avangarde i socijalističkog realizma, do andergraunda osamdesetih godina. Podržavaju i daju prostora i za savremene ruske fotografe i možete očekivati oko sedam postavki godišnje.
14 l jul - avgust
Kosmonautski muzej prospekt Mira 111
Otvoren je 1981. godine, čime je na specifičan način svečano obeležena dvadesetogodišnjica prvog leta Jurija Gagarina u svemir. Kolekcija muzeja broji oko 85 000 različitih predmeta iz oblasti istorije leta, astronomije, istraživanja svemira i same tehnologije. Planirano je izlaganje instalacije koja bi simulirala unutrašnjost letelice „Sojuz” i u kojoj bi posetioci na tren mogli da se osećaju kao astronauti.
Kultura
Paleontološki muzej Profsojuznaja 123
Jedan od najvećih prirodnjačkih muzeja na svetu nosi ime Jurija Orlova, ruskog zoologa, paleontologa i člana Ruske akademije nauka. Muzej sadrži dobro očuvanu zbirku dinosaurusa iz Mongolije, terapsida iz Permske oblasti i fosila iz doba Kriptozoika pronađenih u Sibiru.
16 l jul - avgust
Muzej Velikog Otadžbinskog rata Trg Pobede
Memorijalni muzej o Drugom svetskom ratu, u Rusiji poznatom kao Veliki Otadžbinski rat, otvoren je uoči šezdesetogodišnjice pobede Sovjetskog Saveza. Galerije, izložbene sale i postavka vojne tehnike na skoro 15 000m2 svedoče o herojstvu i patriotizmu naroda. Takođe, možete videti autentične uniforme, oružje, pisma, crteže i fotografije sa fronta, mape, planove, medalje...
Kultura
Istorijski muzej Crveni trg
Palata od crvene cigle zauzima severni deo glavnog trga, a kolekcija muzeja seže od kamenog doba i predmeta plemena koja su naseljavala današnju teritoriju Rusije, pa sve do perioda carevine i umetničkih dela koje su sakupljali članovi dinastije Romanov. Svaka soba posvećena je određenom periodu ili regiji, a broj predmeta koje ovaj muzej poseduje broji se u milionima (skoro 5 miliona primeraka prema popisu iz ‘96. godine). Osnovan je 1872. godine, a zdanje je moralo da podražava rusku arhitekturu iz XVI veka kako bi se uklopilo uz postojeća na Crvenom trgu. 18 l jul - avgust
Puškinov muzej likovne umetnosti Volkhonka 12
Najveći muzej evropske likovne umetnosti u Moskvi, smešten nasuprot Hrama Hrista Spasitelja, poneo je Puškinovo ime samo kao simbol komemoracije na stogodišnjicu pesnikove smrti. Pored slika najznačajnijih evropskih slikara od VII - XX veka muzej sadrži i zavidan broj skulptura iz Starog Egipta i Stare Grčke, srednjeg veka i Renesanse. Verujte mi na reč da je jedan dan malo za obilazak ove velelepne institucije, ali isto tako i galerije čiji pregled sledi.
Kultura
Tretjakovska galerija Lavrušinski pereulok 10
Jedan od najvećih ruskih muzeja broji preko 130 000 umetničkih dela - ikona, slika, grafika i skulptura koje obuhvataju celokupnu istoriju zemlje. Ponosni su vlasnici najbolje kolekcije slika ruskog realizma iz druge polovine XIX veka. Osnivač galerije je trgovac Pavel Tretjakov, koji je iz ljubavi prema umetnosti počeo da sakuplja umetnička dela sredinom XIX veka, kada je i odlučio da ih ostavi na dar gradu. Tada, pri osnivanju, galerija je imala bezmalo 2 000 radova.
20 l jul - avgust
Dom-muzej Dostojevskog Dostojevskaja 2
Iako se Dostojevski više vezuje za Petersburg, on se zapravo rodio u Moskvi - u malenom stanu od svega dve sobice u kojima je živela desetočlana porodica. Njegov dom je pretvoren u muzej i to prvi u svetu koji je posvećen ovom autoru, a enterijer je rekonstruisan prema detaljnim beleškama i skicama Fjodorovog mlađeg brata. U muzeju možete videti igračke, porodičnu biblioteku, pisaći sto, piščevo naliv-pero, kao i drven kovčeg sa ponjavom koji je bio njegov krevet u detinjstvu.
Kultura Muzej-panorama Borodinske bitke
Kutuzovski prospekt 38 Muzej je posvećen pobedi Rusa nad Napoleonom 1812. u Borodinu. Glavni deo postavke zauzima panorama Borodinske bitke (slika duga 115 i visoka 15m). Autor dela je Franc Rubo, ruski slikar koji je prikazao odlučujući i najživlji momenat bitke; s tim što vam ovaj muzej nudi potpuno drugačiji doživljaj - vi kao posmatrač stojite u centru dok vas panorama okružuje 360 stepeni, a tu su naravno i zvučni efekti. I ko posle može da kaže da muzeji nisu zabavni?
22 l jul - avgust
Muzej savremene umetnosti Garaža Krimski Val 9/32
Osnovana 2008. godine, Garaža predstavlja prvu filantropsku instituciju u Moskvi koja podržava savremenu umetnost. Pored izložbenog prostora, raspolažu i edukativnim centrom, bibliotekom i bioskopom na otvorenom.
Multimedia Art Muzej Moskva (MAMM) Ostoženka 16
Ranije poznata kao Moskovska kuća za fotografiju, MAMM je i dalje jedna od najuticajnijih art galerija u Moskvi koja je domaćin dva velika festivala: „Fotobienale” i „Moda i stil u fotografiji”.
24 l jul - avgust
Ruarts
Začatjevski per. 10
Jedna od najvećih lokalnih galerija koja podržava različite forme umetničkog izražavanja - slike, fotografiju, skulpture i instalaciju. Poznati su po tome što većina postavki predstavlja kolaboraciju domaćih i inostranih kustosa.
БЧИНСКИЙ GOŠA КИЙ ГОША РRUBČINSKI УБЧИНСК GLORIFIKACIJA ULICE, НĆIRILICA СКИ Й Г О I ŠUŠKAVE TRENERKE ША РУБЧИ БЧИНСКИЙ ГОША РУБ РУБЧИНСК Moda
Tekst: Monika Belovanović
Й ГОША РУ G А РУБЧИНС КИЙ ГОША ША РУБЧИ НСКИЙ ГО Й ГОША РУ ЧИНСКИЙ КИЙ ГОША oša Rubčinski je čovek koji trenutno ponovo piše istoriju andergraund modne industrije. Mladi, smeli modni dizajner i konceptualni umetnik, rođen u Moskvi a popularan širom sveta, postao je cenjen zbog svog originalnog pristupa modnom dizajnu. Nama koji se devedesetih i mode koja se tih godina šetala našim ulicama živo sećamo stil koji ruski dizajner potencira i na kome je uostalom i napravio čitavu karijeru, nije nikakva novost. Šuškave trenerke visoko upasane, logomanija, farmerke čudnih krojeva, navijački šalovi, kajle i tarzanke asocijacija su na neke druge stvari, ne samo na modu. Goša koji je potekao iz Moskve na svojim ulicama je čitavog života gledao nešto slično. Pad gvozdene zavese, nastanak moderne Rusije, odrastanje i život u Moskvi, umetnost i politika inspiracija su koju možemo prepoznati u njegovom radu. Moda sa ulice, njegovim veštim intervencijama i originalnom pričom uspela je da zainteresuje modni svet i odvede prepoznatljivu ikonografiju ruske ulice pravo do modnih pista i još dalje, do ormana ljudi koji su se po prvi put sretali sa ovom estetikom. Brend Goša Rubčinski se sastoji iz dva sloja, jedan je sofisticiran i sveden, a drugi podzeman, ulični stil po kome je on većini prepoznatljiv. Ćirilična slova koja su često zastupljena u Gošinoj uličnoj modi kao i preuzeti logotipi svetskih brendova intrigiraju zapadnjačku publiku koja sa oduševljenjem prihvata njegovu modnu estetiku. Gošina estetika je subkultura i mladi ljudi koji su odrasli na ulici u nemaštini, a retko novonastala luksuzna Rusija. On stavlja akcenat na mlade buntovnike, situaciju u zemlji nakon raspada velikog SSSR-a i rađanje moderne Rusije. U svom radu spaja ružno i lepo, dobro i loše. Za svoje revije on ne uzima klasične modele već upravo te mlade momke sa ulice. Na ovaj način on želi da ispriča autentičnu priču.
Goša Rubčinski je neobičan ne samo po konceptu svojih kolekcija već i po lokacijama na kojima organizuje revije. Interesantno je spomenuti da su dve revije održane u crkvama od kojih je jedna pravoslavna nadomak Moskve, a druga protestantska. Za Pitti Umo reviju ove godine izabrao je Firentinsku autobusku stanicu. Osim neobičnih lokacija, Goša prilikom prezentovanja kolekcija vodi računa o svakom detalju. Tako se za revije specijalno komponuje muzika u čemu mu poslednjih nekoliko godina pomaže moskovski muzičar koji nastupa pod pseudonimom BUTTECHNO. Zvuk uvek verno prati teme, raspoloženja i dočarava „boje” svake kolekcije.
БЧИНСКИЙ КИЙ ГОША РУБЧИНСК НСКИЙ ГО ША РУБЧИ БЧИНСКИЙ ГОША РУБ РУБЧИНСК I Gošini počeci su bili podjednako originalni. Njegova prva revija je 2008. godine održana na fudbalskom stadionu Skolniki u Moskvi. Modeli su bili pretežno sportski stilizovani, odeveni u kratke pantalone, bele podignute čarape, sportske dukserice i majice poderanih rukava uz maske za lice koje su pratili hardcore i metal elementi. Muzika devedesetih, uglavnom tehno zaokružila je priču ovog dizajnera. Ključni element Gošine prve modne kolekcije bio je vez dvoglavog orla koji se spajao sa medvedom i puškama „Evil Empire” što je bila aluzija na Ronalda Regana. Može se reći da je to bio start za post-sovjetsku modnu estetiku. Rubčinski je nedavno predstavio kolekciju proleće/leto za sezonu 2018. na reviji koja se održala u St. Petersburgu. 28 l jul - avgust
Nadahnut ljubavlju prema sportu, umetnosti i noćnom životu kreirao je još jednu modnu priču o kojoj će se dugo diskutovati. U saradnji sa brendovima Burberry, Adidas i Stephen Jones, Rubčinski je plasirao sportski-art-clubbing look za proleće/leto 2018. Sportske trenerke u kombinaciji sa S. Jones kapama, Burberry šarom i naravno ćiriličnim elementima zatvorile su još jednu reviju ovog ekscentričnog mladog dizajnera koji iz godine u godinu ima sve veću armiju obožavalaca širom sveta. Ono što mu se često zamera jeste što je „iskoristio” estetiku radničke klase i mladih u Rusiji i danas taj izgled dobro unovčio. Njegovi modeli i inspiracije nikada ne bi mogli da priušte odeću koju on kreira iako se vizuelno ne razlikuje mnogo od stvari koje oni već
Й ГОША РУ А РУБЧИНС КИЙ ГОША ША РУБЧИ НСКИЙ ГО Й ГОША РУ ЧИНСКИЙ КИЙ ГОША imaju u svojim ormanima. Usled tih kritika na internetu smo imali priliku da vidimo šaljive komentare i kolaže šta se sve u Rusiji može kupiti po ceni jedne Gošine dukserice. Preračunato na ulični jezik jedna dukserica vredi koliko i 388 litara Baltik votke. Što se modnog aspekta Gošinog rada tiče, ostaje nam samo da pažljivo pratimo i vidimo šta budućnost nosi. Kako sam kaže, na pitanje novinara (nakon prve kolekcije, pre deset godina), kako će izgledati budućnost mode, samouvereno je odgovorio: „Ja sam budućnost. Za 10 godina svi će pričati o Goši.” „It was 2008, during my first show, and a journalist asked me, ’What is the fashion of the future?’ I said, ‘I am the future. In 10 years, everyone will be talking about Gosha’.” I bio je u pravu!
УБЧИНСКИЙ СКИЙ ГОША РУБЧИНСК ИНСКИЙ ГО ОША РУБЧИ УБЧИНСКИЙ ГОША РУБ РУБЧИНСК
Й ГОША РУ А РУБЧИНС КИЙ ГОША ОША РУБЧИ ИНСКИЙ ГО Й ГОША РУ БЧИНСКИЙ КИЙ ГОША
Film
ŠTA GLUMCI ZAPRAVO PUŠE U FILMOVIMA
S
Tekst: Goran Mirković
viđalo se to nama ili ne filmovi vrše veliki uticaj na nas kao gledaoce, a samim tim i na naše želje i odluke. Pogledajte samo četrdesete godine prošlog veka: ovo vreme obeleženo je pojavom film noir-a, gde se žena pojavljuje kao femme fatale, neretko sa cigaretom: setite se Marlen Ditrih u Sternbergovoj „Plavoj veneri” kako puši cigaretu noseći muško odelo i cilindar. Da, film je, svesno ili nesvesno, bio sredstvo marketinga jer su cigarete najčešće asocijativno povezivane sa moći i nečim što je izuzetno privlačno. O psihologiji seksepila na filmskom platnu i povezanosti sa cigaretama bi se mogao napisati nov tekst: nesumnjivo je da su i neverovatni frajeri poput Hamfri Bogarta i „loši momci” poput Džejms Dina takođe odigrali svoje uloge (u svakom smislu). U izveštaju načelnika Američkog javnog zdravstvenog servisa iz 2012. godine se procenjuje da će oko 6.4 miliona dece koja budu izložena filmovima u kojima se konzumiraju cigarete i sama postati pušači. Sličnu zabrinutost pokazala je i Svetska zdravstvena organizacija u svom izveštaju. U skladu sa tim, određene filmske kompanije ( Disney, Fox, Sony, Warner Bro’s) uvele su pravne regulative kojima ograničavaju pojavu cigareta u svojim filmovima i jasno propisuju scene u kojima se cigarete pojavljuju.
Film Sigurno ste gledali mnogo filmova u kojima glumci puše. A da li vam je ikada palo na pamet da to nisu prave cigarete? Kao u slučaju snimanja scena koje podrazumevaju seks ili eksiranje čitavih flaša žestokih pića, postoje filmski trikovi koji stvaraju uverljive iluzije i kada je reč o konzumaciji cigareta. Pored toga što je u pitanju dovitljivo zaobilaženje pravnih propisa, korišćenje alternativnih rešenja umesto cigareta na filmu je bila pametna stvar. Glumci koji moraju često da ponavljaju scene ne izlažu se ponovnom udisanju duvana i nikotina, a nepušači ne moraju da brinu da će razviti lošu naviku. Da, to se zapravo jednom i desilo: Kevin Smit je u svom filmu „Trgovci” (“Clerks”) odabrao da u sklopu glume svog lika (Silent Bob) koristi prave cigarete, ali da se samo pravi da puši, tj. da ne udiše dim. Uprkos tome, postao je pušač i tek nakon četrnaest godina uspeo je da ostavi cigarete. Do kraja devedesetih godina, prave cigarete se jesu pušile u filmovima. Naročito od sedamdesetih, filmske kompanije javile bi se gigantima duvanske industrije tražeći besplatne cigarete, a ovi su naravno želeli da iskoriste priliku da reklamiraju svoj brend u filmovima.
A danas? Danas postoji čitav biznis koji je našao svoje mesto u filmskoj industriji i zasniva se na kvalitetnoj zameni klasičnih cigareta. Uzmite popularnu seriju „Ljudi sa Menhetna” (“Mad Man”) kao primer: mislite da glumci zaista puše prave cigarete? Ne, u pitanju su biljne cigarete marke Ecstasy Cigarettes koje ne sadrže nikotin. Kako glumac Džon Ham koji tumači ulogu Dona Drejpera kaže - ove cigarete imaju ukus „mešavine trave i sapuna”, mada postoje i različiti ukusi, kao npr. mentola. 34 l jul - avgust
A volite li film „Non-stop” iz 2014. godine? Glumac Lijam Nison kao bivši pušač koji se teško otresao ove navike nije želeo da puši prave cigarete na snimanju. U filmu je pušio ručno motane cigarete u kojima se nalazio čaj od kamilice! Iste „čajne cigare” pušio je i glumac Mario Van Piblz u filmu „Karlitov put” (“Carlito’s Way: Rise to Power”). Električne cigarete su se pojavile 2003. godine i postale su prilično popularne na tržištu. Tako su našle i put do filmskog platna. Možda najpoznatiji primeri jesu film „Turista” (“The Tourist”), gde na početku, u sceni u vozu, Džoni Dep uzima dim iz e-cigarete, kao i Džon Kjuzak koji vejpuje u filmu „Opasna vožnja” (“Drive Hard”).
A šta nas čeka u budućnosti?
Film prilično dobro prati puls promena što je evidentno i u detaljima, bilo da je reč o evoluiranju čovekovih običnih navika (poput pušenja) ili novim trendovima. Sigurno neće proći još mnogo vremena pre nego što se u nekom filmu nađu i najnoviji uređaji za konzumaciju duvana, poput IQOS uređaja koji se pojavio 2014. godine. Nesumnjivo, čovek je oberučke prihvatio digitalno doba i to se odrazilo na sve segmente života, a sedma
umetnost će nastaviti da reflektuje i preispituje našu sadašnjost. Filmovima se priznaje moć i uticaj, pogotovo uzimajući u obzir njihovu ulogu u okviru masovnih medija. Davno su prošla vremena kada je film bio prevashodno sredstvo zabave: danas on komunicira sa publikom na nezamislivo mnogo nivoa. Posmatrajući samo mali detalj - šta glumci puše u filmovima, možemo da vidimo svu složenost ovog odnosa.
Goran Mirković Već duže vreme se, uspešno, bavi content marketingom. Godinama unazad kreira sadržaje za brojne brendove različitih profila širom sveta. Za razliku od mnogih koji se danas bave ovim poslom, Goran je svoju ljubav i znanje prema pisanju kalio u mnogim dijametralno suprotnim industrijama. Njegovi tekstovi objavljivani su na sajtovima poput The HuffingtonPost, SEMRush, NinjaOutreach, AlthusHost, Unlimited.rs, Cinema City, Netokracija, Moja firma, Kakav je film, itd. Trenutno je zaposlen u SEO kompaniji Four Dots, za koju obavlja dužnost specijaliste za digitalni marketing, a pored toga povremeno sarađuje i sa brendovima kao što su Telenor i HBO Adria.
Film
CRNI SLEZ
Intervju: Kristina Simonović
Pred zoru je uvek najtamnije
U
roš Pavlović je dvadesetčetvorogodišnjak koji je na završnoj godini studija režije i glume u Njujorku. Rođen je u Kragujevcu i u Ameriku prvi put odlazi sa osamnaest godina. Kada se njegov život uobliči u ove dve površne rečenice, zvuči sjajno. Kako to obično biva, nije sve onako kako izgleda. Njegov trenutni projekat jeste film pod nazivom „Crni slez” kojim nam priča priču o svom boravku i životu kao imigrant u Americi. Sve unutrašnje borbe, kao i prepreke koje su mu dolazile u susret dok je pokušavao da održi tlo pod nogama, na kraju su se isplatile. Na više načina. Osim činjenice da danas poseduje odvažnost koja se retko sreće, uz usmerenu ambiciju, Uroš odlučno korača ka ostvarenju svojih snova. Odnedavno može da uvrsti i svoj prvi film
na listu stvari koje ga čine ostvarenom individuom. Brooklyn College je odobrio njegov projekat „Crni slez” i dozvolio Urošu i malobrojnoj ekipi da naprave prve korake ka velikim vratima industrije filma. Prvi deo snimanja u Njujorku je završen, a sada sledi snimanje drugog dela u Srbiji. U Kragujevcu. Ekipa iz Njujorka će sredinom avgusta doputovati u Srbiju da završi priču kojom je Uroš želeo da ostavi trag prošlosti zabeležen na besmrtnoj traci filma. „Želim da ono što nam ostane u amanet pretočimo u zlato, da na taj način odamo počast onima koji su nam omogućili da uspemo u životu a nisu više sa nama. Poruka cele ove priče jeste da je uvek najtamnije pred zoru. Prirodno je da moramo proći kroz teške životne situacije ne bi li pronašli sebe, ojačali i izgradili buduće ciljeve.“ navodi Uroš.
Film
ŠTA SE KRIJE IZA PRIČE CRNI SLEZ?
Film govori o mladom imigrantu Borku u Njujorku, koji saznaje da mu je deda koji ga je odgajio, preminuo. Radnja je smeštena u toku jedne noći i prati Borkovu borbu sa tugom, nostalgijom i nemogućnošću da se vrati kući i sahrani dedu. Uzgred je i pisac i pronalazi način da kroz pisanje ispolji sve što oseća. KAKO JE NASTAO SCENARIO?
KAKVI SU DALJI PLANOVI KADA JE U PITANJU
Scenario sam ja napisao i govori o mom strahu tokom godina provedenih u Americi bez papira. Ono kroz šta sam ja prošao kao imigrant mi je pomoglo da oblikujem ulogu Borka i sve to iznesem u njegovom liku. Igrajući Borka u filmu, sav strah i teskobu sam uspeo da kanališem u produktivnom pravcu. Osim toga, priča ima i elemente Ćopićeve „Bašte sljezove boje”, konkretno priče o čudesnoj spravi.
OVAJ FILMSKI PODVIG?
38 l jul - avgust
Ovaj film je moj diplomski rad i plan je da nakon što završim fakultet, provedem celu sledeću godinu šaljući film na različite festivale. Imam želju da stvaram i u Americi i u Srbiji. Želim da nađem načina da spojim dva različita stila filma i pripovedanja, srpski i američki, a time i da stvorim uslove za saradnju između naših i američkih glumaca i reditelja.
Film
24.
FESTIVAL EVROPSKOG FILMA
PALIĆ
KVALITET UPRKOS MANJEM BUDŽETU PROGRAM 24. FESTIVALA EVROPSKOG FILMA PALIĆ (OD 15. - 21. JULA, VIŠE LOKACIJA KRAJ JEZERA PALIĆ I U SUBOTICI), ĆE ZADRŽATI VISOK KVALITET I PRIKAZATI OKO 80 FILMOVA, ALI ZBOG SMANJENOG BUDŽETA OVE GODINE POSETIOCE OČEKUJE MANJE PRATEĆIH SADRŽAJA.
P
ublika će imati priliku da uživa u velikom broju relevantnih evropskih naslova raspoređenih u 11 selekcija: Glavni takmičarski program, Paralele i sudari, Mladi duh Evrope, Novi mađarski film, Hrvatska u fokusu, Omaž program dobitnicima nagrade Aleksandar Lifka, Omaž program dobitniku nagrade Underground Spirit, Ekološki dokumentarci, Best of Europe 2016, Short Matters! i Palić u Beogradu.
Glavni takmičarski program i ove godine će biti prikazan u najlepšem bioskopu pod vedrim nebom u Srbiji – čudesnoj Letnjoj pozornici koja prima 1200 posetilaca. U ovom programu vas očekuju najznačajnija evropska ostvarenja koja su privukla veliku pažnju na velikim filmskim festivalima u Kanu i Berlinu, poput filma „Bez ljubavi” ruskog reditelja Andreja Zvjaginjceva koji je u Kanu dobio nagradu žirija. Takođe, biće prikazano i ostvarenje renomiranog mađarskog reditelja Kornela Mundrucua „Jupiterov mesec”, kao i film Sergeja Loznice „Nežno stvorenje”, ali i dobinik Zlatnog medveda za najbolji film na filmskom festivalu u Berlinu - mađarska ljubavna priča „O duši i telu” rediteljke Ilidike Enjedi. Van konkurencije biće prikazan film Bojana Vuletića „Rekvijem za gospođu J.”
Film
A GENTLE CREATURE Žiri festivala će najboljim filmovima u okviru glavnog takmičarskog programa dodeliti nagrade „Zlatni toranj” za najbolji film i „Palićki toranj” za najbolju režiju. Takmičarski program „Paralele i sudari” posvećen geografskom, sociološkom i kulturološkom prostoru Istočne Evrope na 24. Festivalu evropskog filma Palić predstaviće deset uzbudljivih naslova nastalih u periodu između dva festivalska izdanja. Iz programa koji će biti prikazan u subotičkom bioskopu Eurocinema, izdvajamo prvi dugometražni igrani film slovačkog reditelja Đerđa Krištofa „Aut” premijerno prikazanog u programu „Izvestan pogled” ovogodišnjeg festivala u Kanu, zatim estonski film „Novembar” reditelja Rajnera Sarneta koji je nagrađen na Paliću 2011. godine za adaptaciju romana „Idiot” F.M. Dostojevskog. Film „Novembar” je snolika mešavina paganske magije, crnog humora i romanse, nagrađena na festivalu Tribeka za najbolju fotografiju. Slavni češki reditelj Bogdan Slama će se predstaviti komičnom dramom „Baba led”, takođe nagrađenom na Tribeka festivalu za najbolji scenario. Hrvatsku, kao zemlju u fokusu ovogodišnjeg 42 l jul - avgust
A BRIEF EXCURSION POWER LINES Palića predstavlja ovogodišnji festivalski hit „Ne gledaj mi u pijat” rediteljke Hane Jušić o životnim izazovima mlade Marijane i njenom oslobađanju od stega patrijarhalne sredine. Iz Rumunije nam dolazi novi film Radu Judea „Srca sa ožiljcima” čije filmove smo imali prilike da pogledamo na Paliću, uključujući i ostvarenje „Najsrećnija devojka na svetu”, koje je dobitnik Zlatnog tornja za najbolji film 2009. godine.
NOTRE DAME DES HORMONES (OUR LADY OF HORMONES)
LOVELESS
QUIT STARING AT MY PLATE
Film
O nagradi za najbolji film u programu Paralele i sudari odlučivaće žiri kritike koji čine filmski novinari i kritičari: Marta Balaga iz Helsinkija, Janka Požonj iz Budimpešte i Ivan Velisavljević iz Beograda. Prestižnu Nagradu „Aleksandar Lifka“, za izuzetan doprinos evropskoj kinematografiji ove godine primiće na Paliću slavni srpski glumac Slavko Štimac i čuveni engleski scenarista i oskarovac Kristofer Hampton.
ON BODY AND SOUL
Ove godine je u fokusu festivala hrvatska kinematografije pa će pored već pomenutog ostvarenja „Ne gledaj mi u pijat”, u okviru glavnog programa biti prikazan i film „Kratki izlet” Igora Bezinovića, a u selekciji Hrvatska u fokusu naslovi: „Ustav Republike Hrvatske” (Rajko Grlić), „Ministarstvo ljubavi” (Pavo Marinković), „Dum spiro Spero” (Pero Kvesić), „Goran” (Nevio Marasović) i kratki filmovi „Ježeva kućica” (Eva Cvijanović), „Planemo” (Veljko Popović), „Kokoš” (Una Gunjak), „Piknik” (Jure Pavlović). Dobitnik nagrade „Underground Spirit 2017” na 24. Festivalu evropskog filma Palić je francuski animator, reditelj i vizuelni umetnik Bertran Mandiko koji stvara filmove od sredine devedesetih godina prošlog veka karakteristične po snolikosti, apsurdu, razuzdanoj seksualnosti i pre svega umetničkom postupku gde krajolik uvek igra jednu od glavnih uloga zajedno sa junacima filmova.
SLAVKO ŠTIMAC
Program Eko Dox će predstaviti po izboru selektora Igora Toholja relevantne dokumentarne filmove sa jakom zajedničkom porukom koja ih povezuje: Planeta je u opasnosti – Budućnost je već počela!
BERTRAN MANDIKO 44 l jul - avgust
NOVEMBER
CHRISTOPHER HAMPTON BY JILL FURMANOVSKY
OUT
JUPITER'S MOON
Ekologija
ARTIVIZA
BUNT SATK RIJE
Tekst: Anđela Đurašković Fotografije: Dejvid Baklend, Duško Miljanić
AM
KAN OD EČI I SLIKA
U
svijetu aktivizma rodio se novi pravac: artivizam, koji podrazumijeva borbu za bolje društvo kroz umjetničko izražavanje. Umjetnici, kao aktivisti, za svoj vid društvenopolitičkog djelanja ne biraju proteste niti peticije, već fotoaparat, četkice, boje, note, riječi i maštu. Udahnujući dušu svojim djelima koja se bave prirodom i našim mjestom u njoj, oni ne samo da čine da se osjećamo kao dio nečeg većeg, već nam i ukazuju gdje griješimo i u kojem bi smjeru trebalo da se razvijamo kao društvo.
Brojna istraživanja pokazuju da društvo ne prelazi na održive modele ponašanja adekvatnim tempom, te da mnogi ljudi još uvijek nijesu dovoljno informisani o ekološkim problemima sa kojima se suočavamo na globalnom nivou. To ne treba da čudi, jer je naučni jezik apstraktan i dalek, a mediji i političari često nisu voljni da javnosti približe ove teme na pravi način. I kako prečicu do naših duša najbolje poznaju baš oni koji dušom stvaraju, u ovakvoj se sredini umjetnost stvorila kao idealan posrednik između svijesti i djela, čovjeka i šire slike o njegovoj ulozi i odgovornosti koju treba da preduzme za svoje postupke.
Ekologija
48 l jul - avgust
Dejvid Baklend
UMJETNIK I OSNIVAČ „CAPE FAREWELL“-A
Prilika da upoznam Dejvida ukazala mi se u junu, dok je boravio u Crnoj Gori kao jedan od predavača na ekološkoj manifestaciji ,,Green Culture Forum 2017". Svakom ko prisustvuje Dejvidovom predavanju, u sjećanje će se urezati kako s lakoćom miri umjetnost i nauku, emocije i djelanje u praksi, oboje posvećujući istom idealu – borbi protiv klimatskih promjena. Ovaj talentovani umjetnik bavi se fotografijom, filmom i pisanjem, a njegovi radovi uvršteni su u trajno izložene kolekcije „National Portrait“ galerije u Londonu, centra „Georges Pompidou“ u Parizu, „Michael Wilson“ kolekcije u Londonu i Metropolitan muzeja u Njujorku. Godine 2001. osnovao je „Cape Farewell“ projekat, kreativnu agoru koja okuplja umjetnike, naučnike i edukatore na jednom mjestu, kako bi zajedno pokušali da stvore novi jezik za globalno zagrijavanje, pričajući priče koje utiču na ljudska srca kroz muziku, pisanje, slikanje, opere, arhitekturu, poeziju i druge vidove stvaralaštva. Već decenijama svakim novim djelom postepeno sužava jaz između savremenog društva i naše planete. To ga čini savršenim sagovornikom na temu artivizma. KOLIKO JE VAŽNO ZA UMJETNIKA DA UČINI DA SE NJEGOVO STVARALAŠTVO STOPI SA BORBOM ZA BOLJE DRUŠTVO?
Mi umjetnici smo pod uticajem svijeta u kojem živimo, svijeta oko nas. Opstanak rada koji stvaramo zavisi od uključenosti javnosti u njega. Pritisci da se povinujemo tržištu koje nas podržava i stvaramo objekte koji imaju materijalnu vrijednost su uvijek prisutni, ali, kao umjetnici, mi prigrljavamo rizike i nastojimo da naš rad ima značenje mimo ekonomske dobiti. Posvetio sam prethodnih dvadeset godina svog života bavljenju onim što je jedan od najvećih svjetskih naučnika okarakterisao kao najveći problem u istoriji čovječanstva – globalnim zagrijavanjem.
Mi ljudi smo briljantna vrsta koja se oslanja na emocije prilikom donošenja važnih odluka. Zaljubljujemo se, gradimo prijateljstva, slavimo našu djecu i kao umjetnici pripovijedamo ove emocije, stvarajući umjetnička djela koja, nadam se, dopiru do ljudskih srca. Proširivanje tih priča, kako bi one obuhvatile i našu ljubav prema zemlji i prirodnom domu je mali i jednostavan korak, koji će možda doseći do ljudskih srca zajednice, kako bi započeo kulturnu promjenu koja je neophodna za osnaživanje i zaštitu naše budućnosti. To je veoma jednostavan proces na više načina, a kreativnost je naš željeni način djelovanja. Ovakav društveni aktivizam kroz umjetnost je uzbudljiv i brzim tempom postaje pokret globalnih razmjera. Zaista nam je potrebna ova transformišuća, miroljubiva i lijepa sila. KOJE REAKCIJE MISLITE DA JE UMJETNIČKO DJELO U STANJU DA PROBUDI, A DRUGI USTALJENI VIDOVI DRUŠTVENO-POLITIČKOG DJELOVANJA NISU?
Mislim da je svako od nas informisan od strane omiljenog umjetničkog djela koje nosimo u sebi: pop pjesme, slike, poeme, ljubavi prema dizajnu i arhitekturi. To djelo leži duboko u našoj psihi i utiče na naša rasuđivanja i ambicije. Za mene je to Jejtsova poezija, koja govori o ljudskom srcu ili moja ljubav prema vodi i način na koji su umjetnici dijelili tu viziju sa mnom. To bi mogle biti i planine Srbije i Crne Gore, poetska kultura i način na koji su se umjetnici inspirisali kako bi stvarali priče. Šta ako bi ove priče takođe govorile o globalnom zagrijavanju, a umjetnici bili u mogućnosti da stvaraju radove koji imaju moć da nas uključe i emocionalno dotaknu jednako moćno kao i hladne činjenice koje nam saopštavaju klimatski naučnici?
Ekologija
KADA STE SHVATILI DA SVOJU KREATIVNU
VEĆ GODINAMA STVARATE RADOVE KOJI SE
ENERGIJU ŽELITE DA KANALIŠETE U SVRHU
BAVE KOMPLEKSNOM VEZOM IZMEĐU LJUDI
EKOLOŠKOG AKTIVIZMA?
I KLIMATSKIH PROMJENA. ZA KOJA SVOJA
Umjetničko stvaranje dovelo me je do rada sa klimatskim matematičarima i naučnicima 1998. godine. Nedugo zatim postalo mi je jasno da je svijetu potreban kreativni glas zajednice – nije postojao način da se moj zaseban kreativni rad nosi sa obimom problema sa kojim smo suočeni. Naučnici rade zajedno i dijele svoja otkrića sa drugima kako bi ti drugi mogli da koriste njihov rad za otkrivanje novih pojmova. „Cape Farewell“ projekat postao je ekvivalentan kreativni zajednički poduhvat koji se bavi jednim izazovom: klimatskim promjenama. Toliko sjajnih, kreativnih umjetnika pozajmili su nam svoje vrijeme i istančana čula kako bismo udruženim snagama stvorili nove priče koje će se prenositi drugima, kako bi ih oni prigrlili i sami kreirali svoje.
DJELA BISTE REKLI DA SU IMALA NAJVEĆEG
50 l jul - avgust
ODJEKA KOD JAVNOSTI?
Uvijek je opasno za umjetnika da se bavi pitanjem utiska koji njegov rad ostavlja na druge. To nije naša oblast, stoga bolje da od toga odustanemo. Veliki dio radova koje sam stvorio za prethodnih dvadeset godina prikazan je široj javnosti. Moj serijal radova sa ženom u drugom stanju, koju sam snimao dok hoda, a potom snimak projektovao na glečere i sante leda na najsjevenijem djelu Arktika, me je činio kako srećnim tako i uzbuđenim. Kasnije sam se vratio u svoj studio u Londonu i snimao bebu koju je rodila moja prijateljica, da bih prilikom sljedeće posjete sjevernog djela Arktika projektovao snimak bebe na led.
MI UMJETNICI SMO POD UTICAJEM SVIJETA U KOJEM ŽIVIMO, SVIJETA OKO NAS. OPSTANAK RADA KOJI STVARAMO ZAVISI OD UKLJUČENOSTI JAVNOSTI U NJEGA. PRITISCI DA SE POVINUJEMO TRŽIŠTU KOJE NAS PODRŽAVA I STVARAMO OBJEKTE KOJI IMAJU MATERIJALNU VRIJEDNOST SU UVIJEK PRISUTNI, ALI, KAO UMJETNICI, MI PRIGRLJAVAMO RIZIKE I NASTOJIMO DA NAŠ RAD IMA ZNAČENJE MIMO EKONOMSKE DOBITI
Ekologija
Postoji poznati citat Obame, koji glasi: „Mi smo prva generacija koja je svjedok posljedica globalnog zagrijavanja i posljednja generacija koja išta može da učini po tom pitanju“. Kada ta beba odraste, u sjevernom Arktiku najvjerovatnije neće više biti leda. Tokom mnogo godina sam takođe projektovao kratke tekstove i slogane na sante leda i glečere. Oni sadrže neposredne poruke, koje se na moćan način bave našim ljudskim postupcima i posljedicama. „Discounting the Future“ (koristeći bankarske termine), „Burning Ice“, „Sadness Melts“, „Another World is Possible“. Postoji preko pedeset ovakvih poruka, koje su pretvorene u razglednice, odštampane i izložene.
52 l jul - avgust
Ekologija CAPE FAREWELL JE USPIO DA OKUPI NA STOTINE UMJETNIKA I PRUŽI IM PRILIKU DA SE POVEŽU S JAVNOŠĆU NE SAMO KROZ IZLOŽBE SVOJIH RADOVA, VEĆ I KROZ OBRAZOVNE RADIONICE, EKSPEDICIJE I SARADNJU S NAUČNICIMA. KOLIKO JE VAŽNO ZA JEDNOG UMJETNIKA DA SVOJA UVJERENJA I BRIGU O DRUŠTVU IZRAZI I KROZ TE DRUGE, „NEUMJETNIČKE” KANALE?
Volim i koristim koncept ekspedicija kao ogledalo umjetničkog procesa. Kada se čovjek otisne na ekspediciju u nepoznate predjele, često samo sa naznakom ideje koja ga vodi, sam put ga inspiriše, informiše i transformiše inicijalnu namjeru i daje život i suštinu originalnoj ideji. Nisam naročito zainteresovan za solo ekspedicije prilikom kojih postavljeni cilj dominira potencijalnom magijom samog procesa. Ne zanimaju me ni ideje o privilegovanosti umjetnika, zaključanog u svom sopstvenom egu. Mi ljudi uživamo u zajedničkom životu i boravku među drugima – mi smo plemenske životinje. Stvaranje umjetničkih djela sa drugima i među drugima dovodi do uzbudljivih i nezamislivih radova, a kako smo, kao što sam na početku naglasio, suočeni sa nevjerovatnim izazovom u vidu klimatskih promjena, potrebna nam je umjetnost zajednice kako bismo se nosili sa nečim tog obima. MISLITE LI DA JE VAŽNOST INICIRANJA PROMJENA KROZ UMJETNOST ADEKVATNO VREDNOVANA NA GLOBALNOM NIVOU, KAKO OD STRANE UMJETNIKA TAKO I OD JAVNOSTI?
Začudo, upravo su naučnici ti koji su prigrlili i vrednovali naš rad više nego bilo ko drugi. Često gledamo na naučni rad kao na proizvod isključivo razuma, ne uzimajući u obzir koliko je ta potraga zapravo moćna i kreativna. Uzevši u obzir nedostatak političke volje da se djela protiv globalnog zagrijavanja, smatram tužnim to što oni (političari) i velike klimatske fondacije ne prepoznaju koliko 54 l jul - avgust
je djelotvoran kulturno-kreativni glas u angažovanju javnosti u ovom kompleksnom izazovu. Od nas se traži da prihvatimo fundamentalnu promjenu u načinu na koji živimo svoje živote, da razmotrimo koliko štete naša zavisnost od fosilnih goriva nanosi planeti. To je kao da zavisniku pokušavate da objasnite da njegovo oslanjanje na droge mora da prestane, da treba da se dovedu u red. Dok nam postane jasno da sagorijevanje nafte, uglja i gasa u ovoj mjeri opasno utiče na naše živote, možda bude prekasno. Jednako je frustrirajuća činjenica da trenutno imamo tehnologiju potrebnu da ukinemo prljave navike i stvorimo električna vozila, žanjemo moć vjetra, sunca, vode i plime, učinimo građevine energetski efikasnim i jeftinijim za održavanje, a ništa od navedenog ne koristimo u dovoljnoj mjeri i dalje. Zašto je to tako? Ono što nam je potrebno su uzbudljive priče na nivou cijelog čovječanstva, priče koje će odagnati strah od promjena i afirmisati ovaj novi, dinamičniji, tehnološki uzbudljivi, ekonomski pravedniji i izuzetno moguć novi svijet.
Ekologija
OVOG MJESECA GOVORIMO O ARTIVIZMU. ŠTA MISLIŠ: GDJE SE I U KOLIKOJ MJERI SASTAJU UMJETNOST I AKTIVAN RAD NA STVARANJU BOLJEG DRUŠTVA?
Anastasija Kostić UMJETNICA
Slučajno ili ne, umjetnicu Anastasiju Kostić sam upoznala baš na jednom okupljanju posvećenom zaštiti životne sredine. Nakon nekoliko minuta razgovora bilo mi je jasno da je preda mnom osoba koja svojim radom potvrđuje da to što si mlad nije prepreka za bavljenje temama koje su veće od tebe i koja se uvijek pita: „Šta dalje? Kako mogu pružiti još više?“. Dvadesetšestogodišnja Podgoričanka završila je osnovne studije Grafičkog dizajna i specijalizaciju na programu „Ilustracija“, a imala je priliku da određeni period školovanja provede u Francuskoj, na „Ecole Nationale Supérieure d’Art de Nancy“. Trenutno privodi kraju magistarske studije slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje, u klasi profesora Ratka Odalovića. Do sada je učestvovala na brojnim grupnim izložbama u zemlji i svijetu, a upravo je njena prva samostalna izložba pod nazivom „Oneness“ bila savršen povod da porazgovaramo o artivizmu. Osam instalacija koje sačinjavaju „Oneness“ oslikavaju sve ono što je bitno umjetnici koja iza njih stoji: pregršt razmišljanja o postojanju, filozofiji, prirodi i unapređivanju društva kroz podsjećanje na to da smo svi mi na kraju ipak jedno. 56 l jul - avgust
Umjetnost je kroz vrijeme bila svedok, katalizator i jedan od glavnih učesnika u društvenim promjenama. Umjetnike smatram duboko osjećajnim bićima, koja su se kroz istoriju svijeta pokazala kako kao proroci tehnoloških inovacija, tako i kao bića koja percipiraju i anticipiraju socijalna dešavanja kroz jedan specifičan jezik – jezik umjetnosti. KOJE REAKCIJE MISLIŠ DA JE UMJETNIČKO DJELO U STANJU DA PROBUDI, A DRUGI USTALJENI VIDOVI DRUŠTVENO-POLITIČKOG DJELOVANJA NISU?
To je posebno višeslojno stanje, gdje se mnogi svjetovi susreću i značenja prepliću. Umjetnost je jedan duboki razgovor, dvostruko ogledalo u kojem vidiš i sebe i nekoga ko te posmatra sa druge strane. Naravno, „razgovor“ zavisi od medija kojim se umjetnik izražava. Ono što sam uočila jeste da se određeni broj ljudi ne usuđuje da komentariše, jer misle da nemaju odgovor na pitanje šta je to umjetnik htio da kaže. Ja mislim da je savršeno normalno biti u procesu saznavanja i da umjetnost treba da prestanemo da posmatramo kao elitističku, hermetičnu sferu života kojoj samo odabrani pripadaju. I umjetnici i publika treba da budu otvoreni za dijalog. U korijenu umjetničkog djela postoji samo određeni dio koji, kako umjetnik, tako i gledalac, može da osvijesti, vraćajući tok misli unazad. Porijeklo misli je ogromna misterija, tako da svi treba da budemo otvoreniji jedni prema drugima u procesu traženja odgovora. Umjetnost utiče na promjenu svijesti, a u svijesti su sva rešenja.
Ekologija
KROZ SVOJU IZLOŽBU „ONENESS“ PODSJEĆAŠ SVE KOJI POSMATRAJU TVOJA DJELA NA JEDINSTVO, JEDINSTVO LJUDI SA PRIRODOM, DUHOVNOG SA MATERIJALNIM, NA JEDNU ZAOKRUŽENU CJELINU KOJA PROIZILAZI IZ SVEGA NAVEDENOG. ŠTA TE JE INSPIRISALO BAŠ ZA OVU TEMU?
Ova izložba je slika mog duhovnog stanja i subjektivnog osjećaja konteksta u kojem se nalazim. Mislim i osjećam da sve što postoji pripada jednom organizmu i većoj slici. Zamislite samo da krvno zrnce u vašem tijelu odbija da vjeruje da postoji kontekst tijela, a zatim i cijelog svijeta u kojem se nalazi! U svakoj od osam instalacija sam obrađivala određeni segment postojanja. Uzeću primjer „Dva rođenja“, poslednje instalacije. U prvom fizičkom rođenju – čovjek je formiran sistemom kocki koje ga okružuju. 58 l jul - avgust
Za mene su te kocke sve sa čime je čovjek rođen, sistem koji sa sobom nosi, konstrukti koji dijele svijet. Na drugoj strani je duhovno rođenje, gdje se čovjek oslobađa od zagušujuće „kutije“. Da bi se duhovno rodio, čovjek mora da slomi staru sliku o sebi, i zato su ostaci na podu. Simbolično, posjetilac koji se nađe u prostoru ove instalacije, nalazi se u procesu, i može sebe da vidi u obje strane. Rješenje je u promijeni svijesti, sloboda i univerzalna svijest su stvar percepcije. DA LI SI OD STARTA IMALA NAMJERU DA POMIRIŠ UMJETNIČKO IZRAŽAVANJE SA AKTIVIZMOM U OBLASTI EKOLOGIJE?
Svako djelovanje je neodvojivo od ličnosti i načina života čovjeka. Tako je i kod mene prirodno proisteklo bavljenje ovom temom. Na primjer, rad „Sinergija“ je prizor dvije
figure čija su tijela sačinjena od materijala koji reflektuje vječno promjenljivi kontekst u kojem se nalaze. Tu sam htjela da prikažem koliko ljudi zavise od, i koliko ih zapravo sačinjava okruženje, i u duhovnom i fizičkom smislu. Na instalaciji „Učesnici“, okrenuta polulopta sa ljudima i nebeskim tijelima je vraćanje na kontekst u kojem se nalazimo – mi, planeta, nebeska tijela - svi mi učestvujemo u ovom ogromnom tijelu prirode. Zanimaju me načini na koje mogu da učestvujem u stvaranju boljeg svijeta, a ti načini mogu da budu sve: od bacanja smeća u kantu, reciklaže, pa do podržavanja cruelty free proizvoda, tehničkih inovacija i, u mom slučaju, stvaranja umjetničkih djela na tu temu, radionica, vegetetarijanskog načina ishrane, itd.
„Sveta biljka“ bavi se porijeklom svijesti. Inspirisan je, po nekima kontroverznom, teorijom Terensa Makkene, koja govori da je do razvitka svijesti kod primata došlo usljed korišćenja enteogenih biljaka, što je posljedično dovelo i do stvaranja svega onog što čini jednu kulturu
Instalacija „Gore = Dolje“ služi kao podsjetnik da, uslijed kruženja planete, ovi konstrukti u stvarnosti ne postoje i da riječi koje smo stvorili kako bi lakše objasnili stvarnost mogu da budu varljive, ako se ne udaljimo i bolje ih sagledamo „Sve je jedno“, je fizički najveća od svih instalacija i obuhvatala je dva sprata. Svi elementi prirode, iako postoje sami za sebe, u sopstvenim izolovanim svjetovima, fizički stvaraju jednu veću zajedničku sliku, a veliki cvijet koji dijelom već vene podsjeća nas na smrt, koja je sastavni dio prirode, a ljudima i dalje teška za prihvatanje
60 l jul - avgust
KOJE SU GLAVNE PORUKE KOJE ŠALJU TVOJI
PORED UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA I
RADOVI?
GRAFIČKOG DIZAJNA, TAKOĐE SI DRŽALA
Sveobuhvatna poruka je da se svaka manifestacija Života vidi i osjeti kao neodvojivi dio prirode. Smatram da je ovakav pogled na svijet baza svake „zelene“ prakse, da se svijet vidi kao jedan, a ne podijeljen izmišljenim granicama, koje samo predstavljaju idejni konstrukt u svojoj suštini. Da ljudi shvate da svojim dogovorima kreiraju svijet, kako lošiji tako i bolji.
RADIONICE ZA NAJMLAĐE UPRAVO NA TEMU EKOLOGIJE I UMJETNOSTI. KOLIKO JE VAŽNO DA UMJETNICI SVOJU KREATIVNU ENERGIJU USMJERE I NA ŠIRENJE ZNANJA I PROMOVISANJE ZDRAVIH OBRAZACA PONAŠANJA, RAZMIŠLJANJA I DJELANJA? DA LI VIDIŠ SEBE KAKO I UBUDUĆE DRŽIŠ OVAKVE VRSTE RADIONICA?
Veoma je bitno da svi damo svoj doprinos svijetu u kojem živimo i da shvatimo da i najmanja stvar kasnije bude katalizator nekih mnogo većih.
Ekologija
62 l jul - avgust
„Jednačina“ prikazuje figuru koja se nalazi na nultoj tački koordinatnog sistema, u svijetu apstrahovanja i ideja. Iza nje su ose vremena i prostora, x i y, svijet nauke i simbola, stvoren kao orijentir za istraživanje svih misterija svijeta i opažanje veličine same prirode
Tako je i radionica za djecu „Umjetnost i ekologija“ bila moj mali doprinos, koji je za mene predstavljao ogromno zadovoljstvo, sa kojim svakako želim da nastavim. Potičem iz porodice gdje se većina članova bavila profesorskim radom, od biologije, preko umjetnosti, do istorije, latinskog jezika, psihologije, tako da je i meni nekako prirodno došla takva vrsta rada – kako kroz nekadašnji rad kao asistent na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje, gdje sam takođe imala radionice sa djecom iz lokalne osnovne škole, tako i kroz razne druge projekte. I NA KRAJU, DA LI VEĆ IMA NEKIH NAZNAKA DA LI ĆE I TVOJI NAREDNI RADOVI BITI NEKI VID AKTIVIZMA KROZ UMJETNOST? AKO DA, DA LI ĆE TO TAKOĐE BITI
„Tijelo svijesti“ Kroz jedan praistorijski prizor vidimo svijest, jedan od najmisterioznijih fenomena i dan danas, kako uzima formu ljudi različitih oblika, u prisustvu vatre, svedoka o prvom velikom pokoravanju prirode
OBLAST EKOLOGIJE, ILI NEKA DRUGA?
Umjetnički rad je usko vezan za moj život, tako da se nadam da ću u budućnosti uspjeti da inspirišem što više ljudi na slobodu i osjećaj jedinstva između ljudi sa nevjerovatno lijepom i misterioznom prirodom.
Ekologija
ZELENE IDEJE ZA ČISTIJI VAZDUH Pripremila: Teodora Kovrlija
P
roblem koji ne možemo ignorisati jeste zagađenje vazduha koje se iz godine u godinu rapidno povećava. Iako možda nije na oko vidljivo, posledice zagađenja i te kako se mogu osetiti. U prilog ovome govori i podatak od 7 miliona preuranjenih smrti svake godine. Situacija je dramatična širom sveta, a ne samo u zemljama poput Kine i Indije za koje najčešće možemo čuti podatke o stepenu zagađenja. Procenjuje se da, recimo, u Londonu go-
dišnje umre 40 000 ljudi, dok se u Evropi ta brojka kreće oko 470 000 smrtnih slučajeva izazvanih posledicama zagađenja. Rešenja postoje ali često se po ovom pitanju ne preduzima mnogo i vodi se računa isključivo o profitu koga se oni koji su uzročnici sve većeg zagađenja teško odriču. Prelazak na prirodne, obnovljive izvore energije, moderni skupi fabrički filteri i oštriji zakoni put su kojim bi sve zemlje bez izuzetka trebalo da krenu. Ovog puta skrećemo pažnju na kreativna, originalna zelena rešenja za smanjivanje količine zagađenja u gradovima
Ekologija
„DRVO“ KOJE PROČIŠĆAVA GRADSKI VAZDUH POPUT OMANJE ŠUME Jedno od mogućih i relativno jednostavnih rešenja dolazi iz nemačke firme Green City Solutions u kojoj su osmislili „Gradsko drvo“ (City Three) koje filtrira štetne materije iz vazduha kao približno 275 stabala. Kao što možete da pretpostavite, nije reč o običnom drvetu, već o posebnoj vrsti mahovine. „Gradsko drvo“ je visoko 4m, široko 3m i 2,19m duboko. Postoje dve verzije, sa i bez klupe i table koja je pogodna za informacije ili oglašavanje. Osim toga, na vrhu se nalazi solarni panel koji prikuplja i sprovodi potrebnu električnu energiju, a ugrađen je i specijalan uređaj koji meri vlagu i distribuira vodu kako bi mahovine imale dobre uslove za život. „Drvo“ ima zadatak da godišnje filtrira približno 240 tona štetnih materija, poput azotnih oksida i fine prašine iz vazduha. Jedan od osnivača startapa je Liang Vu koji je oboleo od astme, nakon samo tri meseca koja je proveo u Pekingu izložen zagađenju. Sa ostatkom tima (Viktorom Splitgerberom, Dijens Honusom i Piter Sangerom) upoznao se na univerzitetu u Drezdenu. Projekat sa ciljem pročišćenja vazduha započet je 2013. pokretanjem pomenutog startapa. Prvo gradsko drvo koje su postavili bilo je visoko 4m, sa staklenim okvirom u kome se nalazilo 1600 malih saksija sa mahovinom. Nakon ovog projekta tim je dobio nekoliko velikih nagrada, a svake godine je sve više gradova koji njihov proizvod žele da postave na svoje javne površine. 66 l jul - avgust
Do sada je „drvo“ instalirano širom sveta, u gradovima kao što su Berlin, Drezden, Oslo, Brisel, Hong Kong. Razlog tome što ga nismo videli, recimo u Beogradu, isključivo je finansijske prirode. Gradsko drvo košta oko 25 000 evra i predstavlja ozbiljnu investiciju za grad, ali ako se sastavi računica i na papir stavi koliko bi koštalo posaditi, zatim sačekati da poraste i održavati 275 stabala, čini nam se da cena deluje razumno. Drugo pitanje koje se postavlja jeste i to da li u zabetoniranim gradovima ima dovoljno prostora da pomenuto drveće bude posađeno u tako velikom broju. Kako je odgovor na ovo pitanje i intuitivno očigledan, rešenje koje nudi Green City Solutions i rešenja njemu slična, jedina su moguća.
Ekologija
ČITAV GRAD POSTAJE VERTIKALNA ŠUMA KAKO BI SE IZBORIO SA SMOGOM Ime italijanskog arhitekte Stefano Boerija, možda vam je već poznato, imajući u vidu da njegovi zeleni, pošumljeni soliteri uveliko žive u Italiji (soliter u Milanu, dom je za više od 800 stabala), Kini (Guejdžou) i Švajcarskoj (Lozana). Problemi sa zagađenjem u Kini, takođe su svima poznata stvar. Zato se nismo iznenadili vešću da se baš u Kini upravo gradi prvi šumski grad (Forest City) na svetu, po nacrtima proslavljenog arhitekte. Izgradnjom čitavog grada sa ogromnom 68 l jul - avgust
biljnom populacijom, gradske vlasti se nadaju da će uspeti da neutrališu dramatično veliko zagađenje koje postoji u gradovima širom Kine. Ovaj projekat biće izgrađen u južnom delu Kine, u regionu Liudžo, do 2020 godine. Na zahtev Odeljenja za urbanizam opštine Liudžou, gradiće se objekti za smeštaj oko 30 000 stanovnika i imaće obeležja tipičnog grada. U gradu će se nalaziti kancelarije, kuće, hoteli, bolnice i škole. Zgrade će koristiti isključivo obnovljive izvore
energije, kao što su geotermalna i solarna energija. Svi solarni paneli biće smešteni na vrhovima zgrada, a drveće i biljke se neće nalaziti samo u parkovima, baštama i gradskim ulicama, već duž čitavih fasada. Biće zasađeno ukupno 40 000 stabala i gotovo milion biljaka različitih vrsta. Ovolika količina zelenila svake godine će apsorbovati oko 10 000 tona CO2 i 57 tona zagađujućih materija, i biće u stanju da proizvede oko 900 tona kiseonika.
Ekologija
CLIMEWORKS - ISTORIJSKI KORAK ZA TEHNOLOGIJU NEGATIVNE EMISIJE Šta ako bismo sav taj ugljen-dioksid uspeli da iskoristimo na dobar način i time značajno preokrenemo negativne trendove kada je emisija CO2 u pitanju? Korak dalje od ove ideje, koja je mnogima od nas pala na pamet, načinio je tim Švajcaraca koji je ponudio praktično rešenje ovog problema. Naime, švajcarska kompanija Climeworks nedavno je instalirala opremu za, prvi na svetu, komercijalni pogon za izdvajanje ugljen-dioksida, u cilju njegove prodaje. Zvuči vam zbunjujuće? Evo o čemu je reč. U pitanju je postrojenje koje će sa 900 tona CO2 godišnje snabdevati obližnji staklenik. Ekolozi iz čitavog sveta otvaranje ovog po70 l jul - avgust
gona opisuju kao „istorijski korak za tehnologiju negativne emisije“. Dva inženjera, Kristof Gebald i Jan Vurzbaher, upoznali su se na univerzitetu 2003. godine i tada odlučili da će zajedno podići kompaniju koja će pokušati da se suoči sa nadolazećim ekološkim izazovima. To su i učinili i upravo njima dvojici i timu stručnjaka sa kojima su radili na ovom projektu možemo zahvaliti na ovom važnom koraku ka smanjenju zagađenja. Oni su najpre razvili svoju tehnologiju za izdvajanje atmosferskog ugljenika filterima, koristeći kao izvor malo toplotne energije, a uređaj je zatim instaliran na krovu objekta za preradu otpada, čija otpadna toplota pokre-
će fabriku Climeworks DAC. Uređaj funkcioniše tako da se prilikom procesa izdvajanja, CO2 hemijski taloži na površini filtera. Kada je filter zasićen sa CO2, on se zatim izoluje na temperaturi od oko 100 °C, i onda se taj čist, „zarobljeni CO2" može prodavati kupcima za potrebe komercijalne poljoprivrede, industrije hrane i pića, energetskog sektora ili automobilske industrije. Prvi pogon Climevorks-a obezbeđuje kontinuirano snabdevanje plastenika u kojima se gaje paradajz i krastavac sa CO2 kroz podzemne cevovode dužine 400m. U kompaniji imaju ambiciozan plan da uvećavanjem broja postrojenja izdvoje 1% globalne emisije ugljen-dioksida do 2025 godine.
Muzika
a k Ä? i z u M a c i n d e l g z ra
Tekst: Dejana Vukadinović
LETNJE PLEJLISTE I FESTIVALSKI PLANOVI MUZIČARA KOJE RADO SLUŠAMO
I
ma nešto u tom letu. U dugim danima i toplim noćima gde je nebo ispunjeno zvezdama. Ima nešto u tim zelenim travnatim prostranstvima, u sparnom vazduhu i spavanju na otvorenom pod zvezdanim svodom. U radosti kada se čuju taktovi poznate melodije i euforiji koju delite sa do tada nepoznatim osobama, sa kojima ipak imate nešto zajedničko, emocije prema istom muzičkom žanru, grupi ili izvođaču. Ta euforija, koja se javlja na muzičkim festivalima poseban je osećaj koji se teško može opisati jer ga ipak treba doživeti. Ovaj naš brdoviti Balkan jeste pun mana, ali ima i mnoštvo vrlina. Čini se da je oduvek bio epicentar okupljanja dobrih muzičkih dešavanja. Valjda to tako biva. Možda ekonomski
nismo jaki, možda ne živimo u blagostanju, ali imamo muziku. Od Vardara pa do Triglava, stvaraju se nove note i zvuci koji ne poznaju granice niti političke barijere. Zanimljivo je da su mnoga imena nastajala na pozornicama muzičkih festivala. Izgleda da ima nečeg u tim festivalima. Iz godine u godinu u letnjem periodu je sve više okupljanja na otvorenom, a i novih bendova koji emocijom i melodijom osvajaju nove podijume i publiku. O muzičkim festivalima, planovima za leto i omiljenim bendovima pričali smo sa Borisom Bakalovim iz benda Ničim izazvan, Bojanom Vunturišević, Nenadom Marićem odnosno Kraljem Čačka, Aljošom Šerićem iz benda Pavel i Jankom Džambasom iz instrumentalnog sastava There.
Muzika
PLES U TAMI, OSMEH KOJI LEČI SVE Bend koji je odmah po osnivanju osvojio svojom energijom i jedinstvenim sklopom melodije i teksta je Ničim izazvan. Bend je osnovan 2011. godine, a danas slobodno možemo reći da se nalazi u samom vrhu svih muzičkih lista. Njihov prvenac O tebi je već 2012. godine proglašen za singl godine na radio stanici B92. Hitovi su nastavili da se ređaju, a bend je nastupao na većini festivala ne samo u Srbiji, nego i u regionu. Današnja postavka broji devet članova. Kada nisu na sceni, gde se osećaju kao riba u vodi, traže novu muziku koju nisu čuli, jer ih je mnogo, pa ima svačega. Boris Bakalov jedan od vokala ove grupe preporučuje da svoju letnju plejlistu upotpunimo pesmama američkog kantri muzičara Krisa Stapeltona. Izdvaja pesme „I was wrong’’ i „Broken halos’’ i dodaje 74 l jul - avgust
da čovek ima sjajan vokal i pesme koje mu veoma prijaju u poslednje vreme. Kada je reč o festivalima, Boris posebno izdvaja džez festival Nišvil, koji se svake godine održava u niškoj tvrđavi, sredinom avgusta. Imali smo priliku i čast da nastupamo čak dva puta na Nišville festivalu i pre i posle našeg nastupa smo mogli da čujemo neverovatne muzičare iz celog sveta. Mislim da taj festival nije dovoljno promovisan i ljudi jednostavno nisu dovoljno upoznati sa tim šta tamo mogu čuti i videti. Tek kada dođete tamo, shvatite šta ste propuštali godinama i poželećete da se vratite i iduće godine. Pored njega, kao favorita, između ostalih već dovoljno poznatih i popularnih festivala kao što su beogradski BeerFest i novosadski EXIT, preporučujem OK Fest na Tjentištu, Love Fest u Vrnjačkoj Banji i Lake Fest u Nikšiću.
BLUZ, ROK, DŽEZ I ŠANSONE U ZEMLJI SNOVA Rođeni Čačanin, kog često nazivaju srpskim Tom Vejtsom, osvaja publiku iskrenim i skromnim nastupima. Skromnim u tom smislu da svaki nastup odiše čistim emocijama i tekstovima koje navode na razmišljanje i stvaranje slika, gde je sve prirodno i jednostavno, a opet tako jedinstveno. Nenad Marić, završio je slikarstvo, a više od jedne decenije nastupa pod imenom Kralj Čačka. Prvi studijski album je objavio krajem 2016. godine, a pesme koje su se izdvojile su Deda Mraz je švorc, Moj avatar, Zemlja snova.
Nenad ovih dana sluša internet eklektični radio, radio Sevojno. Prošle godine je svirao na Bedem festu u Nikšiću, nastupao je na Arlemm festu, u Arilju. Ove godine je bio i na Exitu, svirao na Tašmajdanu kao predgrupa Darku Rundeku i preporučuje nam da sve navedene festivale i posetimo. Uz to dodaje: „Danas je dostupnost muzike veća, što sa jedne strane otežava, a sa druge pak olakšava da se dođe do sebe, tj. do muzike, prosto nema pravila. Treba pratiti i prepoznati svoj unutrašnji glas.’’
Muzika
TOPLI DANI, DOBRE VESTI DONOSE Nekadašnja pevačica beogradskog sastava „Svi na pod” snažnog vokala i harizme kojom pleni, Bojana Vunturišević, nedavno je objavila svoj prvi solo album „Daljine’’. Uvek originalna i samo svoja, još jednom donosi čuda na muzičku scenu. Kese etikete je singl koji se zavrteo na radio stanicama, a njeni favoriti su pored navedenog singla i numere Daljine, Noćni program i E70. Bojana je bila jedna od sagovornica na tribini o ulozi žena u muzici, u okviru drugog festivala DOK'N'RITAM. Kao najveći utisak izdvaja upoznavanje Sare Re76 l jul - avgust
nar, čiju muziku jako voli. Ovo leto posvećuje porodici, tako da planira da svoje dete odvede prvi put na morsku obalu. To je za nju veći događaj od festivala i koncerata, a ujedno i način da napuni baterije i pripremi se za turneju koju počinje prvog septembra koncertom u Novom Sadu. Slušanje muzike joj je možda i omiljeni ritual koji joj je draži od jutarnje kafe. Praktikuje ga noću uz obavezno osamljivanje. Kako ističe na taj način otkriva razne lejere koji nam neki album donosi. „U ovom periodu najviše mi prija EP grupe „Cigarettes After Sex’’ pod nazivom „I”. Prema rečima ove mlade Beograđanke In Music festival u Zagrebu ima već dve godine najprivlačniji line up.
U POTRAGU ZA ZLATNIM RUNOM U poslednjih nekoliko godina svojom originalnošću se izdvojio zagrebački sastav Pavel, osnovan 2007. godine. Mešavinom zvuka i emocija Pavel je osvajao kultne pozornice i koncertne dvorane i njihova popularnost ne jenjava. Prvi put su se beogradskoj publici predstavili na Mikser festivalu pre dve godine, a to je ujedno bio i njihov prvi nastup van granica. Do sada su izdali četiri studijska albuma. Aljoša Šerić, vokal i gitarista ovog sastava preporučuje SuperUho festival u Primoštenu i koncert Brajana Adamsa u Zagrebu (koji se održava na dan izlaska našeg broja), a dodaje da bi na jesen valjalo otići i na Fleet Foxes i Sigur Ros koji će takođe biti u Zagrebu. Kings of Leon su prema njegovim rečima najveći noviji, moderan rok bend, a izdvaja i Arcade Fire, za koji kaže da na bouvijevski pametan način meša elektroniku, indi i dens muziku.
REČI NISU UVEK POTREBNE Da reči ponekad nisu potrebne pokazuje nam i niški instrumentalni sastav There. Pet mladih muzičara formiralo je ovaj bend 2008. godine i upravo ih taj instrumentalni izražaj izdvaja od ostalih. Njihova muzika nastaje iz jam–a kako sami ističu i ne vole razvrstavanje po žanrovima. Njihovi nastupi su puni mistike, ali i jasne, izražene ljubavi prema muzici koju pokazuju načinom sviranja i ponašanja na sceni. Svaki od njih, ponaosob, muziku doživljava na drugačiji način, što ovaj sastav dodatno izdvaja od ostalih. Janko Džambas, jedan od članova ovog muzičkog sastava objašnjava da ga ono što sluša obično navede do nečeg drugog, što opet vodi ka nečemu trećem. Ono što uvek sluša jesu kultni Bitlsi, posebno od kada je shvatio šta oni pokušavaju da kažu i na koji način. „Uvek se tu provuče i Depeche Mode i Fleetwood Mac. Poslednje što me je zasenilo je interesantan muzičar zvani Father John Misty.” Muzika koju sluša se uvek se menja i zavisi od toga za kog muzičara se zalepi i koji ima šta da kaže, da ga nauči ili nasmeje. Muzika uvek nađe svoje načine da dopre do pojedinca. Festivalska groznica je polako krenula, dopustite joj da vas uhvati. Ima nešto u tim letnjim danima i noćima. Beskrajno velika prostranstva, a u njima note.
Muzika
Bojana Vunturiševi Intervju: Sara Savčić
Fotografije: Milica Mrvić, Aleksandar Karaulić
MUZIKA JE MOJ NAČIN BORBE PROTIV SISTEMA
Od njegovog lansiranja u etar, numere sa albuma Daljine postale su nešto s čime neizostavno počinjem dan. Kada se probudim odigram jednu partiju uz Kese etikete, popodne odmaram i maštam uz Daljine su blizine, a uspavljujem se uz Noćni program. Upravo zato, neizmerno zadovoljstvo mi je što sam bila u prilici da razgovaram sa ženom čiji glas je usijao moju letnju plejlistu. Ako među vama ima još onih koji nisu preslušali novi album Bojane Vunturišević, reći ću vam samo jedno - mnogo ste propustili! Pustite neku od novih Bojaninih pesama i dok nadoknađujete propušteno pročitajte o čemu smo nas dve jednog letnjeg popodneva ćaskale
ić
Muzika
„… MALO MALO SAMA KESE ETIKETE SAMO MALO TUŽNA KESE ETIKETE SAMO MALO GLUPA KADA MI NALETE MOMENTI U KOJIM HOĆU DA SE SETIM SEBE …”. NEKAKO SAM PRILIČNO UVERENA DA NE GOVORIŠ SAMO O PROBLEMU POTROŠAČKOG DRUŠTVA VEĆ I OTUĐENOSTI I USAMLJENOSTI KOJE JE TO DRUŠTVO PROUZROKOVALO. DA LI JE OVO TVOJ NAČIN BORBE PROTIV SISTEMA? JESU LI DALJINE KOJE SU NASTALE ZAISTA BLIZINE?
Muzika je oduvek bila moj način borbe protiv sistema. Iako najviše u pesmama govorim o svojim emocijama, često pokušavam da promenim svet u ta tri minuta koliko pesma najčešće traje. Zagovornik sam ideje da promena mora doći iznutra i da mora poći od tebe (sebe). Takođe sam zagovornik ideje da će ljubav i lepa reč promeniti svet. Ali me prečesto na dnevnom nivou „zasvrbe” razne nepravde, pogrešne odluke, glupost i pogrešan pravac kojim čovečanstvo ide. Otuda „Kese etikete”, ali i „Ušće”, „Do kraja sveta”, „E70”... U mom slučaju daljine su definitivno blizine. One su mi donele najveću životnu ljubav. A i tri godine sam bila daleko od publike. Vreme je da budemo blizu.
Bojani i jedne večeri je na žurci pustila „Daljineee su blizineeee”. Tu se zadesila Kristina Belović, takođe prijateljica, koja je ulogu čuvarke autorskih prava shvatila vrlo ozbiljno, obavestila me i zajedničkim snagama izdejstvovale smo da nepoznata devojka obriše pesmu i za uzvrat dobije doživotnu besplatnu kartu za sve moje koncerte u Podgorici.
„NIKAD BLIŽE, NIKAD JAČE, NIKAD SNAŽNIJE”. JE LI ISTINA DA JE PESMA DALJINE MOGLA DA
PROČITALA SAM TVOJU IZJAVU DA JE SUDAR
SE ČUJE DUŽ OBALE ADE BOJANE I PROŠLOG
VAJBOVA U OKVIRU BENDA SVI NA POD
LETA I KO JE ZA TO KRIV?
IZAZVAO DA SE RODI TVOJ SOLO ALBUM. DA LI
Tako je. „Daljine” su još prošle godine bile hit na Adi Bojani. Čak i pre dve godine bile su himna ekipe koja je tada snimala film „Igla ispod praga”, isto u Crnoj Gori, ovog puta na Luštici. Tu ekipu predvodila je moja prijateljica Marija Stojanović i ona je pesmu prenosila sa usb-a, na usb, kao „s koljena na koljeno”. Tako je pesma došla do plejliste nepoznate devojke koja je prošlog leta letovala na Adi
BI NAM ISPRIČALA PRIČU O TOME?
80 l jul - avgust
„Svi na pod” je jedna lepa faza mog muzičkog odrastanja. Tu sam stekla prijatelje za ceo život sa kojima sam i nastavila da radim i stvaram. Mi smo bili grupa jako različitih ljudi i senzibiliteta. Uskladiti različitosti nekada je zanimljivo i izazovno, ali često može da te umori i odvede na neki drugi put. Ja sam imala drugačiju viziju i želela sam drugačiji zvuk i u toj
želji nisam bila sama, ali nisam bila inicijator ideje da bend prestane i nestane.
SI I HOR ZA DECU SA KOJIMA TAKOĐE IMAŠ NASTUPE. KAKO SI DOŠLA NA OVU IDEJU I ŠTA ZA TEBE LIČNO ZNAČI OVA PRIČA? KOLIKO
KADA GOVORIMO O PROCESU STVARANJA
IMATE ČLANOVA I KAKO SI SE SNAŠLA U
MUZIKE, U ČEMU TI NAJVIŠE UŽIVAŠ? DA LI JE
PEDAGOŠKOM RADU?
TO OSMIŠLJAVANJE TEKSTA, KOMPONOVANJE,
Po obrazovanju sam diplomirani muzički pedagog. Vrlo kratko sam radila kao profesor muzičke kulture u osnovnim i srednjim školama i shvatila sam da se u našem obrazovnom sistemu ništa nije promenilo dugi niz godina unazad. Imala sam sreću da u tom periodu upoznam Stašu Stanković, našu koreografkinju koja predvodi plesni klub „Dance Factory” i sa njom sam došla na ideju da oformimo prvi plesni hor u Srbiji. DFhor! Ekipa najgotivnijih klinaca iz Beograda. Oni plešu i pevaju u isto vreme. Dakle, rade dve radnje i obe radnje rade fantastično. Ovih dana izbacili smo spot za obradu pesme „Paganini Twist” koju je nekada davno izvodila Betty Jurković.
SNIMANJE ILI NEŠTO DRUGO?
Uživam u celokupnom procesu stvaranja. Proces stvaranja muzike podrazumeva nekoliko segmenata koje si već spomenula. Ako bih morala da ih rangiram, prvo na top listi bi bilo komponovanje, a poslednje samo snimanje. Komponovanje, aranžiranje i pisanje teksta su žive stvari. Sklone su promeni. Kreću se. Sve što se kreće, mene pokreće. Snimanje je veština. Nešto kao aerobik. Ako ga svakodnevno treniraš, bićeš top. Dakle, disciplina. Ja sam često nedisciplinovana. Više volim da tumaram po svojoj glavi. OSIM PISANJA I IZVOĐENJA MUZIKE, OFORMILA
Muzika
ALBUM DALJINE JE IZMEĐU OSTALOG U ZNAKU PRIJATELJSTVA. KO SU LJUDI KOJI SU MU POMOGLI DA PORASTE?
Sa svojim prijateljima pisala sam album „Daljine”. Ne volim da kažem da su mi oni „pomagali”. Oni su ga stvarali podjednako predano kao i ja. Ivan Mirković Bambi je moj najbliži saradnik i čovek sa kojim radim sve. Iza nas je deset godina zajedničkog muzičkog stvaralaštva. Bambi odlično zna sa mnom, jako me je dobro vodio kroz čitav proces. Svaku moju muzičku rečenicu umeo je da nastavi. Nekada ih je i započinjao. Posao aranžera i producenta uradio je odlično. On je moj soulmate. Sa Minjom Bogavac pisala sam tekstove. Neke je ona pisala sama, 82 l jul - avgust
neke smo zajedno, a neke samo ja. Mislim da će ovaj album ostati upamćen po pesmi „Kese etikete” koja predstavlja maestralnu saradnju tria Bogavac/Mirković/Vunturišević. Takođe, na albumu se može čuti i pesma „Noćni program” koju sam komponovala na tekst Maše Seničić ili „Suzana” koju muzički zajedno potpisujem sa saksofonistom Jamalom al Kiswanijem. „Daljine” su i svojim instrumentima i glasovima obojili Marija Stojanović, Andrijana Belović, Anjuta Janković (Stray Dogg), Milica Tegeltija i Nebojša Zulfikarpašić Keba. KADA NIJE NA SCENI ILI U STUDIJU, KO JE TADA BOJANA VUNTURIŠEVIĆ?
Ja sam uvek ja. Na sceni, u kuhinji, učionici, prodavnici, gluvoj sobi, pijaci, banci, u kafani ili biblioteci... Rođena sam 6. marta 1985. godine. Trenutno imam višak sedog izrastka i manjak vremena da odem kod frizera da ga zakamufliram. Ovih dana bila sam u minus fazi, ali sam jutros ustala na desnu nogu, pa ponovo gledam u svoju svakodnevnicu kroz ružičaste naočari. Zaljubljena sam. Imam dete koje nisu primili u vrtić, a bolovanje ističe, pa smo tu malo u frci. Dakle, jedna realna i obična priča jedne obične žene.
ponajviše vizualnom. Tada su se našoj ekipi pridružili Milica Mrvić koja je uradila najlepši cover za album, ali i Olja Marković i Ivan Stojiljković sa kojima godinama unazad sarađujem kroz stvaranje muzičkih spotova. PORED MUZIKE, ŠTA TE JOŠ OPUŠTA I ČINI SREĆNOM?
Volim more, volim da pogledam dobru predstavu, da ugostim svoje prijatelje i da zablejimo onako kako samo mi znamo. Volim da plešem, volim kad se Dušan zaceni od smeha i kad se sa Ivanom šetam.
KO SU TVOJI UZORI U MUZICI, ALI I ŽIVOTU?
U životu, ljudi kojima sam okružena. Oni me inspirišu, motivišu i od njih sam mnogo toga naučila. Uzor u muzici... Možda David Bowie. Čovek koji se menjao, eksperimentisao i učio do kraja svog života.
KUJEŠ LI NEKE ZANIMLJIVE PLANOVE ZA LETO?
Samo želim da odem na more. Posle letovanja na Adi Bojani i fejk letovanja na Atlanskom okeanu, samo želim tirkiz, borovu šumu i dreku zrikavaca. Dakle, Dalmacijaaaaa!
KOLIKO JE TEŠKO ŽIVETI DANAS OD ONOGA ŠTO VOLIŠ I DA LI JE TO UOPŠTE MOGUĆE?
ŠTA PREPORUČUJEŠ ZA ČITANJE, SLUŠANJE I
Pa, evo, ja živim. Čim sa tobom razgovaram. (smeh) Možda nemam svoj avion, ali ono što imam me čini izuzetno srećnom. Trudim se da to što imam još poraste. Negujem svoj posao, radim ga temeljno, promišljeno, predano i sa puno ljubavi.
GLEDANJE OVOG LETA? KAKO TI PLANIRAŠ DA
JESU LI POSTOJALI BILO KAKVI STRAHOVI, NEDOUMICE I PREPREKE U NASTAJANJU DALJINA?
Ne. Album smo stvarali u jednoj prelepoj i neopterećenoj atmosferi, sa vrlo sebičnim ciljem: da mi maksimalno uživamo u procesu, jer ćemo samo tada moći stopostotno da stanemo iza našeg rada. Jedina prepreka da se album pojavi u planiranom terminu bila je moja trudnoća koja je samo odložila datum izlaska. U tom periodu smo još malo „bojili” album i promišljali o celokupnom konceptu,
SE OPUSTIŠ I ZABAVIŠ?
Gledajte u nebo, čitajte priče koje pišu vaši kapci iznutra i slušajte talase. ŠTA PEVUŠIŠ OVIH DANA?
„Grickam nokte i za tobom ćudim. Hjtela bih poprilično da s tooooooboooom danas bludim. Noć je ova tako ljepa, a u meni silna zbrka kada kreeeeeneeeee naša frka”. Nipplepeople - Frka. <3
DFhor
pratite nas plezirmagazin.com klikni za nastavak... plezirmagazin.net