Leksikon
Jedan frajer i bidermajer “AKO SI MUDAR, I DUHOVNO MOŽEŠ PRETVORITI U MATERIJALNO”
Tekst: Sara Savčić Fotografije: Dragana Paramentić, Nikola Marinković, Monika Pavlović, Love Studio U NAŠEM POVRATNIČKOM, SEPTEMBARSKOM BROJU PLEZIRA, SVOJ TRAG U LEKSIKONU OSTAVILA JE JEDNA POSEBNA DAMA. IVANA MARINKOVIĆ MANDIĆ JE MNOGO TOGA, ONA JE SUPRUGA I MAJKA, ISTRAŽIVAČ, ORGANIZATOR LEPIH I SREĆNIH DOGAĐAJA, KOJA ŽIVOTOM USPEVA DA ŽONGLIRA NA VRLO FRAJERSKI NAČIN. U NASTAVKU SAZNAĆETE KAKO SE RAZVIJA NJENA PRIČA SA VENČANJIMA, KAKO SE SUOČAVA SA PREPREKAMA NA PUTU, ZAŠTO VOLI MALU SIRENU, KAO I ŠTA SU VELIKI FRAJERSKI PLANOVI
166 l septembar
Leksikon
NEŠTO ZA POČETAK?
Ja se zovem Ivana, a tata me zove Frajer.
sam da mi je pisanje jača strana, ali o plasiranju priča na Internet, apsolutno ništa nisam znala.
KAKO JE NASTAO FRAJER?
Čudno. Potpuno stihijski i bez velikih očekivanja. Te 2012. neprimetno je svakodnevnica počela da me guta, na poslu mi je falilo kreativnosti i estetičnosti, a i plata je kasnila tri meseca. Razmišljala sam šta bih mogla da radim kao dodatni posao, a da zaista u tome uživam. Kako sam provela mesece i mesece u toku organizacije sopstvenog venčanja, pregledajući različite ideje na inostranim wedding blogovima, shvatila sam da blog takvog tipa na našim prostorima ne postoji. I pomislila – zašto da ne? Snimaću svake nedelje novi post i pisaću lepe, porodične priče koje ljude vraćaju nekim potisnutim vrednostima. Kako sam završila srpski jezik i književnost, znala 168 l septembar
Malo, pomalo, za par meseci, blog je postao jako čitan, prosto nisam mogla da verujem koliko ljudi nedeljno pregleda moje tekstove i inspiracije koje sam sa ekipom mladih i kreativnih ljudi redovno i vredno snimala. Ubrzo su i mediji pokazali zainteresovanost za Frajera i moje ideje koje na njemu ostvarujem. Nisam imala kristalnu predstavu kako monetizovati sav taj trud i rad i u kom pravcu Frajer treba dalje da krene. Samo sam jahala na krilima entuzijazma i upornosti, bez nekog prevelikog znanja o onlajn svetu. Pored stalnog posla, nisam imala vremena da istražujem kako se kupuju lajkovi, čitaoci, publika i klijenti, ali se ispostavilo istinitim ono što moj drug programer uvek voli da ponovi “content je keva”.
PAMTIŠ LI KAKO SI OSTALA BEZ PRVOG MLEČNOG ZUBA?
Kako da ne! Odnela mi ga je Zubić Vila. KOJE SVE ETAPE JE POTREBNO USPEŠNO PROĆI U TOKU PRIPREME JEDNOG VENČANJA? POSTOJE LI IZVESNE PREPREKE I KAKO NJIH PREVAZILAZITE?
Etapa je zaista mnogo. Postoji čitav jednogodišnji frajerski organizacioni plan koji šaljemo klijentima. On sadrži precizne informacije kada šta radimo i do kada moraju donositi odluke u vezi sa svojim željama kako bismo mi uspeli da ih ostvarimo. A prepreke, naravno, kao i u svakom poslu postoje. Imamo jedan lep običaj da jedan dokument dopunjujemo svim novim iskustvima, problemima, preprekama i propustima koji su nam se našli na putu. Zato smo svaki put sve bolji i neuporedivo lakše doskočimo preprekama. PAMTIŠ LI NEKO POSEBNO I NEOBIČNO VENČANJE ZA KOJE SI MISLILA DA ĆE BITI NEMOGUĆE IZVESTI?
Verujem u svoj tim i znam da ne postoji stvar koju klijenti požele, a da mi ne možemo da izvedemo. Samo je stvar volje i motivacije, a ja imam sreću da oko sebe imam ljude koji Frajera vole i doživljavaju kao sopstveni brend. To u poslu mnogo znači, a ja to umem da cenim i da nagradim. Imali smo situacije kada sam zbog neuhvatljivosti klijenata mislila da nećemo uspeti sve želje da im ispunimo, ali baš zbog toga što Frajer funkcioniše kao jedna velika porodica u kojoj se svaki član daje trista posto, uspeli smo uspešno svaki wedding projekat da privedemo kraju. SLATKO, SLANO, LJUTO ILI NEŠTO ČETVRTO?
Slatko. Jer život je previše kratak da ga ne bi trošio na slatke trenutke. La dolce vita!
170 l septembar
KO JE PO TVOM MIŠLJENJU UMETNIK ŽIVLJENJA I KOJE SU TO MALE STVARI KOJE TE RADUJU OVIH DANA?
Svaka osoba koja se trudi da svoj život poboljša radom na sebi i ličnim zadovoljstvom je umetnik življenja. Svi imamo padove i to nije tabu tema, bitno je biti iskren prema sebi i težiti ka svetloj strani. Makar put do nje bio kroz mrkli mrak. Verujem da na kraju svakog tunela čeka jedan veliki, svetli otvor. Stvari koje me kao novopečenu kevu raduju su potpuno smešne i prozaične. Kada uspem da operem kosu. Kada pobegnem od kuće na sastanak pa naručim i moku i kolač i biftek odjednom. Kada me klijenti angažuju za reklamu na blogu pa moram da namažem nokte. Kada mi se dete nasme-
je. Kada mi muž donese pitu od borovnica. Kada mi klijenti i saradnici pošalju poklon iznenađenja što sam se porodila. Kada me Frajerke dočekaju kod kuće iz porodilišta sa ukrašenom kućom kao za snimanje. Kada sa roditeljima na miru uspem da popijem čaj (za dojenje). Kad se jave neki super klijenti kojima se Frajer jako dopada. Tada znam da sve ovo ima smisla. ODAKLE DOLAZI INSPIRACIJA I IMA LI JE UVEK?
Pa ima je, zaista je ima, ne žalim se još uvek. Mislim da je u svemu što posmatram, dišem, radim, proživljavam. U sopstvenom ličnom razvoju i transformacijama koje kao čovek prolaziš. Kada nisi dosadan sebi, onda ne možeš biti ni drugima, a to je verovatno ono što ljude oko tebe inspiriše.
Leksikon
KAKO SE SNALAZIŠ KAO MLADA MAMA? DA LI TE JE OVO NOVO ISKUSTVO MNOGO PROMENILO U SMISLU NAČINA ŽIVOTA I POGLEDA NA ŽIVOT UOPŠTE?
Majčinstvo je najluđa stvar koja mi se ikada dogodila. Menja me i lomi svakodnevno. Ja sam zaista u jednom životnom trenu osetila da ukoliko kao žena želim da pređem na novi nivo postojanja, treba da rodim nešto iz sebe. Ovog puta ne kreaciju, već ljudsko biće. Ništa teže i ništa lepše nisam osetila. Moj život se jeste mnogo promenio, ali čini mi se da smisleniji način za promenu nisam mogla da smislim.
OMILJENI CRTANI JUNAK?
Ariel iz Male Sirene. Ona ćutanjem osvaja, želi neki bolji svet za sebe, bori se svakodnevno i kao ženska junakinja ne libi se da posegne za onim što želi. MOŽE LI OD LJUBAVI PREMA ONOME ŠTO RADIMO KONKRETNO DA SE ŽIVI? MATERIJALNO, DUHOVNO, KAKO GOD?
Može. Ako si mudar, i duhovno možeš pretvoriti u materijalno. Ako pođeš od materijalnog, nikad nećeš imati duha. KOJA SE SVE OSEĆANJA DOŽIVE KADA PRISUSTVUJETE VENČANJU KOJEM STE DALI TOLIKI DOPRINOS?
Svako venčanje je zaista posebno i neponovljivo za sebe. Nabijeno emocijama, a nekada i nervozom mladenaca usled nove faze života, pozitivnom tremom i očekivanjima. Ja se još uvek ježim na svakom venčanju od uzbuđenja i siline tog momenta (šta ću, nepopravljivi romantik!). Venčanja vas uvek vrate u jedno raspoloženje u kome se prisetite šta je zaista bitno. Porodica, prijatelji, toplina i ljubav. Imam tu sreću da se svakog vikenda podsetim ovih ključnih, životnih stvari. 172 l septembar
PREPORUKA ZA PROČITATI/POSLUŠATI/
KOME BI PORUČILA DA SE MALO KULTIVIŠE?
POGLEDATI?
Onima što pljuju na ulici. Po ljudima. Po tuđim snovima, po uspehu drugog. Onima što su ubeđeni da su uvek u pravu. Nadžak babama. Folirantima, lajavcima, skorojevićima. Lovatorima, lobistima, političarima. kulTURivišite se da ne dobijete po turu.
Kako sam ja “Tolstojevski” tip čitaoca, kroz život i studije sam se “silom prilika” načitala klasične i dobre literature. Mnogo volim poeziju, za mene je to naročiti tip užitka i inspiracije. Nastasijević, Popa, Miljković, uvek bih mogla da im se vraćam. Sada sam dozvolila sebi da malo “olabavim” i čitam biznis-iskustvenu literaturu. Trenutno čitam Ivana Stankovića i “Kakodalogiju” i skroz mi je kul za ove mameće-poslovne od kuće dane. Što se muzike tiče, moj suprug je glavni za plejliste jer je sjajan poznavalac muzike. Ja sam onaj klasični konzument koji obožava da peva i sluša, a i da otkriva nove stvari. Trenutno sam napržena na Esperancu Spalding (Esperanza Spalding) i njen hit “Black gold”. Za vreme trudnoće gledala sam seriju House of cards. Iako nisam neki ljubitelj serija, bila sam oduševljena scenarijom. Od filmova - da ne pametujem previše i da ne navodim opštepoznate klasike, skoro sam odgledala film “I origins” i jako mi se dopao. Pored njega, sećam se da mi se u ruskom filmu “Ostrvo” baš svidela fotografija.
KAKVI SU TVOJI DALJI PLANOVI I AMBICIJE?
Da Frajer postane giga-mega car-brend. Da verujem u sve što radim. Da kao i do sad budem iskrena prema frajerskoj publici. Da ljudi koji se priključuju Frajerskom timu budu zadovoljni i da zajedno sa mnom grade i prave lepe stvari u okviru brenda koji se srcem oseća i voli. PORUKA ZA KRAJ?
U se i u svoje kljuse. Vera u ono što voliš da radiš. Jasnih pravila nema, samo nekih lutanja i otkrivanja. Uživaj u svom putu. Jer kraja nema. Uvek su neki novi počeci.
Dark ballet Models:Â Alina, Valeri,
Evita and Margo Photographer: Nataly Wine Style, idea: Anna Lotan Location:Â sand quarry
Životni stil
Tekst: Sara Savčić
JAPANSKI TRADICIONALNI SLATKIŠI
190 l septembar
W
agashi (和菓子) su tradicionalni japanski slatkiši koji se obično uživaju u kombinaciji sa šoljom zelenog čaja. Prave se u raznim oblicima, uz raznovrsne sastojke i metode pripreme. Neki su popularni širom zemlje i tokom cele godine, a drugi su dostupni samo regionalno ili sezonski. Nadev napravljen od slatkog pasulja azuki (anko) je vodeći sastojak u velikom broju japanskih slatkiša. Kuvani azuki pasulj se zaslađuje šećerom i potom se pravi pire za kreiranje glatke smese anko. Drugi uobičajeni sastojci za wagashi uključuju kolačiće od pirinča (mochi), pirinčano brašno, japanski agar (kanten), pire od susama i kestenja. Wagashi se može uživati u odabranim kafićima, restoranima, hramovima i vrtovima, gde se služi zeleni čaj. Oni se takođe mogu kupiti u specijalizovanim prodavnicama slatkiša, robnim kućama, supermarketima, prodavnicama hrane. Kjoto ima mnogo prodavnica slatkiša, dok je trgovačka ulica Nakamise u Asakusi izvrsno mesto za probanje japanskih tradicionalnih slatkiša u Tokiju.
Neki od wagashi slatkiša koje turisti najradije probaju su:
NAMAGASHI (生菓子) Namagashi je sirovi, japanski tradicionalni slatkiš koji se pravi od pirinčanog brašna i nadeva od slatkog pasulja. Pažljivo se oblikuje rukama, a služi se u okviru čajne ceremonije.
Životni stil DAIFUKU (大福) Daifuku se pravi od mekanih pirinčanih kolačića (mochi) koji se obmotavaju oko glatkog, slatkog nadeva od pasulja ili drugih nadeva. Po njima se blago raspršuje prah od krompira kako bi se sprečilo lepljenje jednog za drugi. Popularne varijante daifuku uključuju jagode i sladoled. Daifuku bi trebalo jesti sveže, kako imaju tendenciju da postanu tvrdi ukoliko dugo stoje.
192 l septembar
DANGO (だんご) Dango su male barene knedle koje se prave od pirinčanog brašna. Obično se serviraju nabodene na štapić, njih 3-4, a prelivaju se slatkim sosom ili nadevom od pasulja. Poput daifuku, najbolje ih je konzumirati dok su sveži.
MANJU (饅頭) Manju su kiflice koje se bare ili peku i pune nadevom od slatkog pasulja ili nekim drugim. Tradicionalno se prave okruglog oblika sa glatkim spoljnim slojem.
MONAKA (最中) Monaka se pravi tako što se školjka napuni nadevom od slatkog pasulja. Moderna verzija monaka se puni sladoledom.
Nega
Kozmetika da je pojedeš Tekst: Minja Cvetković
UKOLIKO STE POPUT MENE OPSEDNUTI IDEJOM DA MIRIŠETE NA ČOKOLADICE, BOMBONE, ŽVAKE, SLADOLED, ŠEĆERNU VUNU, JEDNOM REČJU – NA BILO ŠTA SLATKO IKADA SMIŠLJENO ONDA JE OVO LISTA ZA VAS
Aquolina je italijanski brend koji je pod okriljem kompanije Selectiva, a poznat je po svojoj liniji preparata za negu tela namenjenoj sladokuscima i primarno fokusiran na mlađe potrošače. Izradom toaletnih voda se bave od 2004. godine, a prvi i ujedno najpoznatiji proizvod im je svakako Pink Sugar. Ako volite miris kokosa, vanile, žvaka, kolača i krem-brulea svakako obratite pažnju na njih. Nažalost, trenutno ih možete poručiti samo online.
O Balea proizvodima zaista nema potrebe mnogo govoriti jer sam sigurna da ste spazili makar deo njihovog asortimana u DM drogerijama širom Srbije. Srećom po nas koji volimo da mirišemo na dezerte, ovaj nemački brend ima, kako u svojoj stalnoj, tako i LE (limited edition) kolekciji veliki izbor preparata. Posebnu pažnju obratite na najnoviju kolekciju koja ne samo da miriše, već i izgleda kao ostvarenje girly snova.
Nega
Summer and Spice preparati su nešto što ćete definitivno želeti da posedujete u svojoj toaletnoj kolekciji, iako je leto još malo pa gotovo. Osim opcije poručivanja sa sajta, obratite pažnju na njihov asortiman u Lilly prodavnicama. Moja preporuka su body mist-ovi za koje ćete se i sami iznenaditi koliko su postojani. P.S. Kada ste već u Liliju, ugrabite i Velnea young gel za tuširanje sa mirisom višnje i čokolade, jer miriše poput tortice.
Kada su parfemi u pitanju moram da priznam da još uvek nisam našla onaj pravi koji bih poželela da nosim uvek, koji će biti dovoljno čokoladan, slatak i topao, a opet ne previše dečiji ili nasuprot tome – da me guši. Mislila sam jedno vreme da će Angel (Thierry Mugler) biti sve što tražim, ali on i ja jednostavno nismo kliknuli, što ne znači da ne treba da mu date šansu jer parfem definitivno pripada ovoj listi. Usput, “onjušite” i Bonbon (Viktor & Rolf), La vie est belle (Lancome), Fantasy (Britney Spears), Candy (Prada) i Princess (Vera Wang) koji su samo neki od mojih favorita.
Da ovakvi mirisi nisu rezervisani samo za mackalice za telo i parfeme, dokazuje nam i Naughty But Nice set sjajeva za usne. Da, ovih nekoliko malih kapkejkova nisu dekoracija, niti sveće već sjajevi za usne sa mirisom voća i čokolade koje možete poručiti online. Ukoliko ste pre za pastelnije varijante i jednostavniji šoping, dosta devojaka na krpicama prodaje nove sjajeve upakovane u popularne Macarons kolače. Ljubitelje čokolade i bronzera obradovaće vest da Too Faced Chocolate Soleil bronzer miriše na najlepšu tamnu čokoladu. O, i za kraj, iako možda nije tipičan miris bombona i žvaka, ako budete u prilici omirišite i nabavite Soap & Glory prekrasne stvarčice, one nas neodoljivo mame svojim pakovanjem i slatkastim mirisnim notama. Ukoliko i vi imate neku šećernu preporuku za nas, voleli bismo da je čujemo (pišite nam na društvenim mrežama).
Slatka rapsodija iz kuhinje Recepti i fotografije: Mila Vujisić MILA VUJISIĆ, AUTORKA BLOGA MILA’S HOMEMADE JE PRIPREMILA DVA SLASNA RECEPTA ZA LJUBITELJE SLATKIŠA
Kanoli
Italijanski kanoli, hrskavi spolja, sa laganim i osvežavajućim kremom unutra, malo čokolade umočene u kokos i lešnike sa strane... Ono što mogu da vam garantujem - nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. OD SASTOJAKA VAM JE POTREBNO: • 250g brašna + za posipanje • 60ml crnog vina • 2 supene kašike kakao praha • 2 jaja • 30g margarina • 1 kašika šećera u prahu • prstohvat soli Fil: • 400g kisele pavlake • 250g Vajkrema • 180g sećera u prahu • narendana korica jednog limuna i pomorandže Još: • 80g čokolade za umakanje • Kokos, seckani lešnici PRIPREMA: Prvo pomešajte vino, sećer u prahu i kakao. Zatim u brašno dodajte so, jaja, omekšali margarin (možete ga narendati ukoliko ste ga tek izvadili iz frižidera). Staviti na mikser nastavke za testo i umutiti (možete i ručno umesiti ukoliko ih nemate). Zatim dodati smesu sa vinom i nastaviti sa mućenjem par minuta, dok se svi sastojci ne povežu. Dodati još malo brašna preko loptice od testa i staviti je u prozirnu foliju u frižider na sat vremena.
198 l septembar
FIL: Sjedinite pavlaku i Vajkrem, dodajte šećer u prahu, a potom narendajte koricu limuna i pomorandže. Pažljivo promešajte spatulom. Ostavite fil da se hladi u frižideru. n Možete u istoj meri koristiti Rikotu ili Maskarpone koji je po mom mišljenju (ne)opravdano skup, a Vajkrem mu je zaista odlična zamena. Zatim izvadite testo iz frižidera, oklagijom ga istanjite što tanje na 1 ili 2mm, pa secite kvadratiće koji su po dijagonali dužine kalupa za kanole. (Možete vaditi i krugove kalupom za krofne). Uvijte testo oko kalupa i prstom pričvrstite krajeve kako se ne bi odlepili tokom prženja. Tu možete upotrebiti i malo mleka, u svrsi “lepka”. Pržite ih u dubljem ulju (nemojte dugo, brzo su gotovi, za oko 20-30 sekundi), a zatim izvadite na papirni ubrus da se ocedi višak masnoće. Pažljivo ih skinite sa kalupa (korisite se nekim pomagalima zbog toplote) i ostavite sa strane da se hlade. Kada se ohlade, umakati krajeve u otopljenu čokoladu, a zatim u kokos, mrvljene lešnike. Na kraju puniti filom i posuti šećerom u prahu. n Tradicionalni kanoli su najčešće ukrašeni čokoladnim dugmićima na krajevima, a ukoliko ih nemate uzmite malo otopljene čokolade, na pek papiru je nakapajte na nekoliko mesta i ostavite u frižideru da se stegne. Od ove mere ispadne oko 30 kanola, a fenomenalni su i drugi dan, mada ga kod mene najčešće ne dočekaju.
Pita sa višnjama i vanilom Evo jedne malo drugačije pite, jednostavne za pripremu, a jako ukusne. Svako ko je probao, tražio mi je i recept, pa sam rešila da ga podelim i sa vama. OD SASTOJAKA JE POTREBNO: • 1 pakovanje kora za pite • 3 pudinga od vanile • 1 kašika gustina • 100g bele čokolade • 9 kašika šećera • 1l mleka • 300g višanja • Cimet • Ulje PRIPREMA: Odvojiti 100ml mleka i sjediniti sa 9 kašika šećera, gustinom i pudingom. Ostatak mleka ostaviti da provri, a zatim umešati smesu sa pudingom i kuvati na tihoj vatri 2-3 minuta. Zatim skloniti sa šporeta i dodati belu čokoladu i mešati dok se potpuno ne otopi. Uzeti dve kore, staviti jednu na drugu, zatim posuti po gornjoj malo ulja i vode, a zatim i malo šećera (kašiku otprilike). n Ukoliko su tanke kore uzimati dve odjednom, a ukoliko su debele, jednu. Na jedan kraj dužinom sipati smesu od pudinga, zatim preko njega dodati malo višanja, a zatim zarolati. Ponavljati dok se ne potroši materijal. Kada ste sve naređali u pleh, odozgo naprskati sa još malo ulja i vode i posuti sa malo šećera. Peći na 180C oko 25 minuta. Služiti posuto cimetom i šećerom u prahu, uz sladoled ili šlag po želji. n Takođe, pitu možete napraviti i bez višanja, a na kraju je isto posuti cimetom. Lično, tako još više volim.
Prijatno!
Životni stil
Gastro ludorije
Tekst: Minja Cvetković
To da o ukusima ne vredi raspravljati smo već apsolvirali i to u nekoliko navrata. Međutim, možemo se složiti da su rezultati pojedinih kulinarskih vratolomija, u najmanju ruku čudni. Neobični, nesvakidašnji, nekima nezamislivi. Zato pre nego što nastavite sa čitanjem teksta dobro razmislite koliko ste gadljivi, a koliko u vama čuči avanturista i radoznalac koji želi da eksperimentiše.
1.
Suši za čije se spremanje umesto posuđa koristi pazuh. Da, dobro ste pročitali, pazuh. Veština se razvija u Japanu (priznajte da vas ovo ne iznenađuje), a pripreme za suši podrazumevaju da kuvarica ispod svog pazuha stavi susam u koji nakon toga uvalja pirinčane kuglice i oblikuje ih. I verovali ili ne, veliki procenat muškaraca je izjavio da im je ovako spremljen suši daleko ukusniji od onog koji je pripremljen uobičajenim metodama.
2.
Ljubitelji sladoleda, ovakvu poslasticu sigurno niste očekivali. U restoranu Springbone Kitchen, u Njujorku, predstavljen je sladoled sa ukusom goveđe supe, sa dodatkom voća i kokosovog mleka.
200 l septembar
3.
Ako imate tu lošu naviku da grickate nokte, pa čak i onda kada su nalakirani, ne brinite jer izmišljen je jestivi lak za nokte. Poznati lanac restorana brze hrane iz Hong Konga napravio je lak sa čak dva ukusa – ukusom piletine i ljute piletine sa začinima. Upakovani u odgovarajuću ambalažu, napravljeni od prirodnih sastojaka imitiraju ukus piletine, a sve što treba da uradite jeste da lak osušite kao što biste i svaki drugi i da ga ližete umesto da grickate. Fly burger (burger od muva) je prošlogodišnji hit nastao u Africi i pravi se od posebne vrste muva koje su bogat izvor proteina. Smatra se da ovaj burger ima sedam puta više hranljivih sastojaka u odnosu na običan, a za njegovo pravljenje je potrebno oko 5000 muva. Nije tajna da su još Asteci jeli skakavce i da ih ljudi decenijama unazad spremaju i jedu na razne načine – polužive, pečene, na pari... U nekim zemljama Evrope i Severne Amerike postalo je popularno brašno od skakavca, a nakon što je utvrđena njegova hranljiva vrednost i količina proteina, zagovornici zdrave ishrane napravili su i energetske pločice od skakavca.
4. 5.
Životni stil
6.
Tunine oči. Vakuumirane i u prodaji u brojnim supermarketima širom azijskog kontinenta. Iako ne zvuči privlačno ni najmanje, ukus je navodno identičan lignjama. Island je poznat po specijalitetu od trulog leša ajkule. Ajkulu sahrane pod zemljom, u plitkoj jami i naprave pritisak kamenjem kako bi iscurele sve otrovne tečnosti koje ajkuli omogućavaju da živi u ledenoj vodi. Nakon toga telo okače da se do određene mere osuši i dodatno satruli. Kako je Entoni Bordejn izjavio, ovo jelo je nešto najgore, najodvratnije i najstrašnije što je ikada bio u prilici da proba. Širom Koreje ljudi prave i prodaju po fast food-ovima na ulici svilene bube. Kuvane na pari i blago začinjene predstavljaju pravu poslasticu, a navodno ukusom podsećaju na...hmm...drvo?! Pa, ako ste probali drvo, znate onda...
7.
8.
202 l septembar
9.
Tradicionalno jelo sa Sardinije je kombinacija osira od ovčijeg mleka i crva. On u sebi ima larve crva koji navodno izuzetno doprinose bogatstvu ukusa ovog delikatesa. Međutim, postoji određeni rizik pre konzumiranja – obavezno čuvajte oči jer kada se uspaniče crvi mogu biti skloni preteranom migoljenju, pa čak i skakutanju. Iako je popularno konzumiranje “žive verzije” ovog jela, crve možete i ubiti tako što ćete specijalitet ostaviti da odstoji u frižideru. Vino od zmije. Kao što ime samo kaže, iskombinujte zmije i pirinčano vino i dobili ste alkoholno piće od zmije. Iako se većinom koriste zmije otrovnice etanol je taj koji ovo piće čini bezbednim za konzumiranje, “poništavajući” otrov. Postoje dva načina za pravljenje ovog vina. Prvi je da zmije ubacite u tegle sa pirinčanim vinom i ostavite ih tako mesecima, a drugi je da na licu mesta tečnost otvorene mrtve zmije pomešate sa žestinom i pijete kao šotove. Iako zvuči neobično, ovaj običaj je rasprostranjen širom Kine zbog navodnog izuzetnog uticaja na imunitet.
10.
Životni stil
NAJNEOBIČNIJIH RESTORANA NA SVETU
Tekst: Jovana Knežević VERUJEM DA MEĐU VAMA KOJI OVO ČITATE POSTOJI MNOGO OBOŽAVALACA HRANE I VAS KOJI PREFERIRATE DA SVOJE ČULO UKUSA OBRADUJETE ŠTO NEOBIČNIJIM ZALOGAJIMA. ISTOVREMENO, POSTOJE I ONI KOJI SMATRAJU DA OBROCI U KLASIČNIM RESTORANIMA POSTAJU DOSADNI. ONI ŽELE DA POSEĆUJU NEOBIČNA, UZBUDLJIVA, PONEKAD ČAK I BIZARNA MESTA ZA SVOJE OBROKE. UPRAVO ZBOG NJIH, ALI I VAS RADOZNALIH IZDVOJILI SMO NEKE OD NAJNEOBIČNIJIH RESTORANA NA SVETU. U NEKIMA SE HRANA SLUŽI U WC ŠOLJI, NEGDE JE KONOBAR MAJMUN, U NEKIMA SE JEDE U POTPUNOM MRAKU ILI ČAK VISOKO NA NEBU. SVAKO IMA SVOJ NAČIN I ŽELJE.
204 l septembar
TOALET RESTORAN, Tajvan Da li postoji nešto čudnije od ovoga? Za neke čak i uvredljivo – koncept ovog mesta je da svu hranu jedete iz WC šolje, pijete iz pisoara, umesto salvete dobijate toalet papir dok sve vreme sedite na WC šolji. Da, da! Ovo se u Tajvanu pokazalo kao pravi uspeh, tako da je uspešni vlasni Erik Vang otvorio niz tematskih restorana. DANS LE NOIR, Velika Britanija Mrak može biti romantičan u dvoje, može biti lek za glavobolju ili ambijent za gledanje filmova. Obrok u restoranu u potpunom mraku? Da, i tako nešto postoji. U Britaniji postoji restoran koji služi hranu u potpunoj tami, obrok je iznenađenje, a konobari su ni više ni manje nego potpuno slepi. Vlasnik restorana je ovom temom restorana hteo da udovolji onima koji žele stoprocentno da se posvete čulu ukusa. ITHAA, Maldivi Činjenica da Maldivi sami po sebi izgledaju kao raj na zemlji, a nekima ni to nije bilo dovoljno, pa je napravljen restoran na 16 metara ispod površine Indijskog okeana. Dok uživate u odabranom obroku, oko vas kruže leptir ribe i brojna druga morska stvorenja. Čik pokušajte da ostanete fokusirani na svoj tanjir!
Životni stil
VEČERA NA NEBU, više lokacija Predvidljivo! Ako postoje oni koji žele da jedu jastoga ispod Indijskog okeana, sigurno će biti i onih koji žele da jedu biftek na nebu. Koncept ovog restorana je nastao u Belgiji, ali se proširio širom sveta. Gosti su vezani za svoja sedišta, koja su privezana za kran i na 165m lebde u vazduhu i uživaju u svom luksuznom obroku. IZAKAYA KAYABUKI, Japan Majmuni su prepametna stvorenja. Mnogo pametniji od pojedinih ljudi, neki bi rekli. To sasvim sigurno misle i vlasnici ovog restorana u Japanu. Čak toliko pametni da ih vlasnik Kaoru Otsuka angažuje da služe u njegovom restoranu. Kaoru svoju „poslugu“ čuva kao kućne ljubimce. Bakšiš ostavite u obliku kikirikija i dobijate ogroman osmeh od konobara. ISDAAN, Filipini Ne postoji ništa neobično u tome da posetite riblji restoran na Filipinima. Ono što jeste neobično kod ovog restorana je činjenica da u predsoblju istog, pre nego što izaberete sto i obrok, imate pravo da razbijete tanjir, čašu, pa čak i televizor, ne bi li izbacili sav bes iz sebe i s mirom seli i uživali u svojoj hrani.
206 l septembar
KLINIKA, Singapur Veza između bolnica i hrane verovatno nikome ne zvuči baš primamljivo, ali se sasvim sigurno nikad ne sumnja u kliničke akreditacije. U ovom neobičnom restoranu hrana svakako nije kao u bolnicama, naprotiv, vrhunska jela pravljena su od strane specijalizovanih hirurga, pardon, kuvara! Obroci se spremaju pod hirurškim svetlima, a možete sedeti u invalidskim kolicima dok večerate ili pijete koktele koje vam sipaju iz šprica. Ludo! S’ BAGGERS, Nemačka Postoji i ona druga strana uživanja u restoranima, kada postajete frustirani jer vam hrana ne stiže na vreme. Sigurno ste ovo barem jednom iskusili. Upravo zbog toga, vlasnik ovog restorana je ukinuo poslugu sasvim, a hrana stiže do vas toboganom. Svoje obroke poručujete preko monitora. DICK’S LAST RESORT, Amerika Postoje i ljudi koji vole da se nadmudruju sa konobarima. U ovom restoranu se konobari ohrabruju da verbalno izazivaju goste, usled čega često večera izgleda kao da se neka svađa zahuktava.
Životni stil
Tekst: Danijela Milanović
AUTENTIČNA KINESKA KUHINJA 中国菜是或否 Na svakom koraku, Kina je bogata turističkim atrakcijama. Neizbežna stanica pri upoznvanju svake zemlje je njena hrana. Sa dugom istorijom, jedinstvenim karakteristikama, bezbroj stilova i izuzetnim načinima pripreme, kineska kuhinja zauzima jedan od važnijih delova kineske kulture. Kineska jela su poznata po boji, aromi, ukusu, značenju i izgledu. Kinezi vole da jedu, a njihova hrana se odlikuje raznovrsnošću, koja bi najjednostavnije mogla da se oslika kroz izreku: “Kinezi jedu sve što ima četiri noge sem stolova, i sve što leti sem aviona.”
Životni stil
Kinesku kuhinju karakteriše osam kulinarskih tradicija: • GUANGDONG (KANTONSKA) KUHINJA (粤菜 Yuècài): Slatka, favorizuje kuvanje i dinstanje, kao i upotrebu raznih soseva. • SHANGDONG KUHINJA (鲁菜 Lǔcài): Slana i hrskava. Favorizuje se dinstanje, kao i upotreba morskih plodova. • SICHUAN KUHINJA (川菜 Chuāncài): Toliko ljuta da trnu usta. Koristi se mnogo čilija, belog luka, đumbira i kikirikija. • JIANGSU KUHINJA (苏菜 Sūcài): Sveža, umereno slana i slatka, favorizuju se plodovi mora, supe i vizuelna prezentacija. • FUJIAN KUHINJA (闽菜 Mǐncài): Izuzetno blag ukus, koristi sve plodove mora i planine. • HUNANA KUHINJA (湘菜 Xiāngcài): Dosta ljuta, ljuto-kiseli ukus je dominantan. U kuvanju se favorizuje dinstanje i kuvanje na pari.
210 l septembar
• ANHUI KUHINJA (徽菜 Huīcài): u kuvanju se koriste divlje biljke i životinje. Favorizuje se dinstanje i prženje u dubokom ulju. • ZHEJIANG KUHINJA (浙菜 Zhècài): Blag ukus, puno svežih morskih plodova, rečne ribe, bambus i šarolik način pripremanja hranje. Hrana se služi gotovo sirova.
Imena kineskih jela često mogu da vas zavaraju jer Kinezi vole da im daju zanimljiva imena koja će vas odvesti miljama daleko od pravih sastojaka. Na primer, jelo koje se zove „Parčići pluća muža i žene” (nije kanibalizam) u pitanju su zapravo tanko sečena goveđa pluća i jezik, začinjeni uljem od čilija. „Mravi se penju na drvo” (蚂蚁上树 mǎyǐ shàng shù) su rezanci sa začinjenom mlevenom svinjetinom. „Punjeno pile” (田鸡 tiánjī) je zapravo žaba!
Životni stil
Kineska hrana takođe ima simbolično značenje, a Kinezi su dobro poznati po svom sujeverju. Sujeverje i tradicija diktiraju da specifična hrana mora da se jede za određene festivale/događaje kako bi prizvala blagoslov. Na primer, knedle u obliku šipke simbolizuju bogatstvo i jedu se za vreme Nove godine, dok okrugli mesečevi kolači simbolizuju okupljanje sredinom jeseni. Na rođendanskim proslavama se obavezno služe rezanci kao znak dugovečnosti. To je zato što su rezanci dugački pa samim tim su metafora za dug život. Staro sujeverje je da seći ih donosi lošu sreću. Sem rezanaca, breskve takođe simbolizuju dugovečnost. Prema kineskom mitu, breskve su bile svete i služile su se samo na rođendanskim proslavama besmrtne majke Zapada.
Moram priznati da ono što me je šokiralo kada sam se upoznavala sa Pekingom jeste odlazak u šetnju poznatom ulicom Wanfujing. Ona je poznata ne samo po ogromnim tržnim centrima, knjižarama već i po uličnoj hrani. Ova ulica je turistički najposećenija ulica. Sagrađena je tako da liči na pijacu iz prošlih dana, a na ulicama se prodaju neke od najneobičnijih prženih grickalica koje ćete malo gde naći van Kine! Nije poznato kada je ova neobična hrana počela da se konzumira. Ljudi iz severne Kine jedu insekte kao regularne obroke –svakodnevno, ali jesti pržene škorpione ili stonoge u Pekingu je malo reći čudno. Ova ulica je duga pola kilometra i u nju su smeštene tezge sa hranom i prodavnice sa dranguli212 l septembar
jama. Na tezgama možete pronaći smrdljivi tofu sir, kandirano voće na štapićima (nešto poput naših ušećerenih jabuka) kao i džinovske ražnjiće od mesa. Na pijaci možete videti i tezge na kojima se prodaju životinjska creva koja nisu žilava jer su dugo kuvana (tako kažu, ja ih ni kod kuće nisam probala), zatim su tu i morski krastavac i puževi. Nekoliko koraka od njih su morske zvezde poslužene na štapiću, tarantule, veće škorpije (manje škorpije su još uvek žive i vrpolje se na štapiću), morski konjići i zmije. Jesti morskog konjića je kao da jedete kamen, zmija i nema mesa, samo kože osim ako je ne jedete kuvanu, dok su škorpioni kao prženi krompirići, recimo. Ostalo nisam imala snage da probam. Dalje, možete da vidite (i probate) poslužene
karamelizovane larve svilene bube, popce i dazdevnjake. Zbog toga što su prženi ne izgledaju tako grozno za probati. Jedini ukus koji se oseća je ukus ulja u kome su prženi. Svaki ražnjić koji nije pečen na roštilju je pržen u vrelom, ljutom i začinjenom ulju, a insekti se najčešće kuvaju u loncu u kom se kuva i tofu. Ukoliko želite da imate ugođaj kao da ste u staroj Kini možete da kupite celog, ispečenog goluba ili ako želite da se osećate kao da ste na ostrvu možete da pijete kokosovo mleko iz kokosa. Ne znam šta bih vam još rekla sem da se nadam da me život neće baciti na pusto ostrvo bez šanse da biram hranu!
Životni stil
RYO KOSHIKAWA RAGLAND:
NAŠ GLAVNI RECEPT JE PRE SVEGA DOSLEDNOST! Veliko je zadovoljstvo biti gost jednog od trenutno najprijatnijih mesta u Beogradu, restoranu japanske kuhinje – Marukoshi. Sa vlasnikom ovog opuštajućeg, šarmantnog mesta u samom srcu grada, mladim gospodinom Košikavom, razgovarali smo o njegovim počecima, ljubavi prema Beogradu, tradicionalnoj japanskoj, ali i srpskoj kuhinji. Uživajte u nastavku našeg intervjua, ali i u savršenim zalogajima, odličnoj muzici i ambijentu ovog divnog mesta koje vam iz sveg srca preporučujemo!
214 l septembar
Intervju: Sara Savčić
Životni stil
ISPRIČAJTE NAM KAKO STE SE ODLUČILI DA OTVORITE RESTORAN BAŠ U BEOGRADU?
Prvi put sam posetio Beograd 2006. godine u okviru istraživačkog programa o balkanskoj politici i istoriji. Program se zapravo odigravao u Zagrebu, ali smo posetili Beograd kako bismo intervjuisali pojedine novinare i nevladine predstavnike. Već prvog dana sam se zaljubio u Beograd, energiju i ljude ovog grada. Ostao sam još tri meseca kako bih radio u nevladinoj organizaciji Inicijativa mladih za ljudska prava. Ponovo sam se vratio 2011. u okviru jedne saradnje, pa opet 2012. kako bih podržao rad mirovne organizacije. Između ova tri iskustva, kako sam radio u okvirima Ujedinjenih nacija na Srednjem istoku, Beograd je uvek bio mesto kojem bih se vratio kako bih obnovio zdrav razum, napunio baterije i sreo se sa mnogo prijatelja i poznanika koje sam tako lako stekao u ovoj gostoprimljivoj zemlji. 216 l septembar
Budući da sam radio u ljudskom sektoru sedam godina, dugo vremena sam želeo da osnujem sopstvenu organizaciju koja bi se bavila radom na razvoju zajednice. Seleći se iz jedne zemlje u drugu na svakih godinu-dve, Beograd je postao grad koji sam najbolje upoznao tokom proteklih deset godina. Baš sam se osećao kao kod kuće, dok je svako sletanje na aerodrom Nikola Tesla izmamljivalo toliko poznati osmeh na moje lice. Srbija je zemlja u kojoj ću pokušati da ostvarim svoje ambicije. Premda, vođenje organizacije iziskuje novac, dok neprofitne organizacije po definiciji ne generišu prihod kako bi same sebe izdržavale i bivale nezavisne. Sa ušteđevinom koju sam imao, pomislio sam kako bih mogao da napravim nekakav posao koji bi podržao buduću organizaciju i da bi to zapravo bio najpametniji potez. Dugo vremena, voleo sam hranu i kuvanje. Gledati ljude kako uživaju u ukusima i mirisi-
ma, posmatrajući kako se njihova lica ozare nakon prijatnog obroka, pruža najveći osećaj zadovoljstva koje se može osetiti. Osećanje da si baš ti odgovoran za to, menja igru. Beograd i Srbija poseduju neverovatnu hranu i izvanrednu proizvodnju svežih namirnica, ali ono što (još uvek) nema je isto toliko neverovatna raznovrsnost. Restorani koji nude inostranu kuhinju su obično previše skupi, ili nisu autentični – ili oboje. Prvo sam razmotrio koji posao bih mogao da obavljam sa velikim poznavanjem, znanjem i strašću, a potom sam razmišljao o onome što predstavlja veliki marketinški jaz, a to je atraktivna i pristupačna inostrana kuhinja. Moja prva strast prema hrani je zapravo bila prema iranskoj, odnosno persijskoj. Složena i sofisticirana mešavina suptilnih začina i ukusa koji je karakterišu, uključuje meso, povrće i voće u okvirima toplih čorbastih jela i predstavlja privilegiju u kojoj će ljudi širom sveta tek uživati. Opet, budući da sam bio nov u ovom poslu, opredelio sam se za kuhinju na kojoj sam odrastao i za koju sam bio siguran da bi Srbi mogli sa njom da se srode, uživaju i smelo se upuste bez bojazni da će se udaljiti od popularnih ukusa koji karakterišu srpsku paletu. Domaća japanska kuhinja se jednostavnije i brže priprema, i ona zapravo zahteva manje uvezenih namirnica od kompleksnijih začina potrebnih za oživljavanje persijske hrane. JAPANSKA KUHINJA JE VEOMA POPULARNA I INTERESANTNA LJUDIMA ŠIROM SVETA. ŠTA JE PO VAŠEM MIŠLJENJU TO ŠTO JE ČINI JEDINSTVENOM I PREPOZNATLJIVOM?
Kada neko pomisli na japansku kuhinju, posebno u Srbiji, prvo što mu padne na pamet jeste suši. Budući da Japanci jedu suši samo povremeno i najčešće u izlascima, učinilo mi se da bi bilo dobro da pokušam i preorijentišem dominantne sterotipe o tome šta japanski narod zaista jede na dnevnoj
bazi. U Marukoshiju se uglavnom služe jela sa svinjetinom, govedinom i piletinom sa različitim vrstama rezanaca i pirinča, zajedno sa japanskim karijem – i predstavlja veliki deo onoga što se u Japanu dnevno konzumira. U samom Japanu, svaka kategorija hrane koja se služi u Marukoshiju - ramen, udon, gjoza i kari (od kare na jap.) - obično imaju sopstvene specijalizovane restorane. Ova jela su neverovatno popularna u velikim metropolama Zapadne Evrope, a posebno u SAD, ali i u ovim mestima su restorani takođe specijalizovani za samo pojedina od navedenih jela. Premda je ova vrsta hrane malo poznata u Srbiji, mi u Marukoshiju smo želeli da pružimo Srbima mogućnost da okuse raznovrsnost najboljih domaćih jela Japana i uvide koliko zapravo ima sličnosti sa tradicionalnom srpskom kuhinjom. Domaća i tradicionalna jela širom sveta su obično ona koja su se razvila po selima i u farmerskim okruženjima i po definiciji su jednostavna, sa sastojcima koji se lako nalaze, poput svinjetine, govedine, piletine, standardnog povrća i brašna, koji se mogu naći u skoro svim zemljama sveta.
Životni stil
Ovo je svakako slučaj sa Srbijom, tako da 90% namirnica koje koristimo u pripremi naše hrane, mogu se naći u gotovo svim gradovima i selima u Srbiji. Način kako pripremamo jela se razlikuje, a tih 10% namirnica koje nabavljamo izvan Srbije mogu biti jedina barijera u pripremi istih ovih jela u vašim domovima. Pored toga, ova činjenica nam dozvoljava da naša hrana bude pristupačna i da je serviramo u tzv. “srpskim porcijama”. Dodajte još samo malo dobre muzike i neopterećujući ambijent i Srbija je dobila svoju prvu i jedinu “japansku kafanu”. KAŽITE NAM KAKAV JE KONCEPT VAŠEG RESTORANA? KO JE BIO ZADUŽEN ZA OSMIŠLJAVANJE ENTERIJERA?
Dizajn restorana je bio inspirisan njegovim okruženjem. Donji Dorćol je industrijski, urbani deo grada i naš komšiluk karakteriše jedno od najvećih autobuskih stajališta u gradu. Po mom mišljenju, ovo je značilo otklon od japanskih stereotipa u vidu dodavanja detalja poput tatami (trščanih) zidova i podova, ili visećih fenjera ispred vrata u enterijer restorana. Beograd je generalno moderan, ali šljunkovit grad, a japanskoj hrani nije neophodno da ima restoran koji će hraniti ljudske predrasude o tome kako jedan japanski restoran treba da izgleda. Tokio karakterišu različiti i inovativni restorani koji služe tradicionalnu hranu u intenzivnim varijetetima stilova, od ultramodernog, do umetničkog i boemskog. Barselona poseduje japanski restoran sa neobičnim imenom “Mosquito” (komarac) koji služi sličnu hranu, a uređen je u stilu pariskog Maraise vinskog distrikta. Mi smo tražili mesto koje se neće prvo doživljavati kao japanski restoran, već kao moderno i opuštajuće mesto u koje će ljudi dolaziti da se druže, slušaju dobru muziku, pa tek onda jedu dobru hranu po pristupačnoj ceni. 218 l septembar
Brojne ideje vezane za dizajn sam zapravo pronašao na Guglu i Pinterestu. Mnoge od njih su takođe proizašle iz toga da se držimo planiranog budžeta i predviđenih troškova. Restoran se finansira isključivo iz moje (ograničene) ušteđevine, tako da sam morao da budem i pomalo kreativan kada sam radio na tome. Pomoć sam takođe dobio od odličnog srpskog majstora tetoviranja i uličnog umetnika Save Dimitrijevića, koji zapravo gaji veliku strast prema slikama u japanskom jukio-e stilu. On je uradio celokupni umetnički rad koji je sada već postao većinski identitet restorana. Ukoliko vam je potreban bilo kakav sličan rad ove vrste, čak i neverovatna tetovaža, preporučujem njega. Mlad je, strastven i što je najvažnije, talentovan tip. Dame, pored ovoga se takođe bavi i modelingom.
Životni stil KOJI JE VAŠ RECEPT ZA OSVAJANJE GOSTIJU? POSTOJE LI NEKA ZLATNA PRAVILA KOJIH SE PRIDRŽAVATE?
Naš recept za osvajanje gostiju je jednostavan - odlična hrana, odlična usluga, dobra muzika da produbi iskustvo, a ono što ide pre svega je doslednost. Otac jednog mog dobrog prijatelja, uspešni biznismen u Australiji mi je jednom rekao: “Nikada nemoj da žrtvuješ kvalitet svog proizvoda. Ako imaš odličan proizvod, on će se sam prodavati”. Ovaj savet je prilično bolno pratiti, jer zahteva sate i sate konstantne pažnje i nažalost, manjak sna, ali na kraju ukoliko imate proizvod sa kojim ste zadovoljni, ne treba uopšte da vas brine da li će se drugima dopasti. Naravno, konstantno se trudimo da napredujemo. Nijedna hrana nije savršena i uvek postoje tehnike i metode kojima se može razviti i poboljšati ukus, verodostojnost, kao i tekstura određene hrane. Ovo je posebno slučaj sa ramen rezancima. Ovo je zaista mnogo teže pitanje nego što bismo isprva pomislili i ja sam lično proveo mnogo vremena kako bih ga savladao. Volim da mislim da je naša hrana iz dana u dan sve bolja. Pomaže to što je veliki izazov napraviti određene prozvode u kućnoj varijanti, sastojke koje bi restorani u Japanu vrlo jednostavno mogli nabaviti po povoljnijim cenama, pritom visokog kvaliteta. To nas motiviše da konstantno inoviramo i guramo sami sebe da idemo još dalje, čak i više nego što to rade dobri restorani u Tokiju. MNOGO LJUDI SMATRA JAPANSKE SPECIJALITETE I SLATKIŠE JEDINSTVENIM ZBOG INTERESANTNOG SPOJA VIŠE RAZLIČITIH UKUSA. KOJI JE VAŠ SPECIJALITET KUĆE?
Neka od jela koja mi služimo se mogu naći i u nekoliko drugih restorana u Beogradu. Volim da mislim da se naš kvalitet i autentičnost što se jela tiče ne mogu porediti ni sa jednim drugim u gradu, ali to naravno ostaje na našim gostima da presude. Među restoranima koji služe sličnu hranu, naše cene su takođe znatno niže, 220 l septembar
a naši rezanci za ramen su jedinstveni na nivou zemlje, pa čak i regiona. Originalna ramen rezanca se ne uvoze u Srbiji i najbliže mesto u kojem možete pronaći prava ramen rezanca je Budimpešta, u kojoj postoje tri takva restorana. Što se tiče poređenja japanskog kvaliteta ukusa i teksture supe i rezanaca, smeo bih da kažem da se naša ne mogu porediti ni sa Londonom, a ni sa Moskvom. Od ramen entuzijasta koji su obedovali u Londonu, Njujorku i Tokiju, čuo sam čak da su naša bolja, što za mene predstavlja veliki kompliment. Ipak su to tržišta bogate konkurencije koja karakteriše raznovrsnost u ponudi hrane. Mi trenutno posedujemo tri varijeteta ramena – Šio (baziran na soli), Šjoju (baziran na soja sosu) i Miso (baziran na misou). Miso ramen ima i svoju vegansku verziju koja je takođe dostupna. Takođe, posedujemo i hladne verzije u mnogo ukusa za vruće dane, kada bi vruća supa bila previše. Još jedan jedinstven ukus na koji su se gosti prilično navukli su naša jela od japanskog karija. Ovo takođe nema u ponudi nigde drugo u gradu, a predivna stvar u vezi sa japanskim karijem je ta što čak i oni koji nisu ljubitelji začinjene hrane uživaju u njemu!
Naša najpopularnija pića su najverovatnije neka od japanskih piva – Asahi, Kirin i Saporo. Ona su lagana i osvežavajuća i čine veliki procenat domaćeg tržišta piva u Japanu. Tu je takođe i japanski sake, ili pirinčano vino, mača (na bazi praha zelenog čaja), topla i hladna pića, kao i senča, tradicionalni japanski zeleni čaj. Zeleni čaj bi u principu trebao da bude poslužen u okviru dužeg i pomalo komplikovanog rituala, ali mi namerno nismo tradicionalni u tom smislu služenja i prezentovanja čaja. KAKVE SU VAŠE DALJE AMBICIJE I PLANOVI?
Poseduje vrlo prijatan i blag ukus i verovatno je među najpopularnijom hranom među Japancima. Možete naći jela sa japanskim karijem na skoro svakoj stanici metroa u Tokiju. Probajte, verujem da ćete se i vi navući! SIGURNO STE I SAMI PROBALI NEKE OD TRADICIONALNIH SRPSKIH SPECIJALITETA. DA LI POSTOJI NEKO KOJE VAM SE POSEBNO DOPADA I DA LI STE MOŽDA POKUŠALI DA NAPRAVITE NEKI ZANIMLJIV SPOJ JAPANSKE I SRPSKE KUHINJE?
Sarma, sarma i još sarme. Dajte mi sve! Jedinu žal koju imam za srpskom hranom je ta što se sarma od kupusa ne služi toliko tokom letnjih dana... Voleo bih da je jedem tokom cele godine, jer ima toliko prijatan i pun ukus, dok je opet prilično lagana za stomak. Kao ljubitelj mesa, naravno da volim većinu jela iz srpske kuhinje. Ovde su prehrambeni proizvodi uglavnom sveži i organski, a način na koji se kombinuju je jednostavan i sve je vrlo ukusno. Sada Beogradu samo još fali raznovrsnost kuhinja u okviru ponuda restorana, jer osim toga je prilično gurmanski grad. KAKVA PIĆA SLUŽITE UZ VAŠA JELA? DA LI SU I ONA TRADICIONALNO JAPANSKA I DA LI PRAKTIKUJETE NEKI POSEBAN RITUAL PRILIKOM POSLUŽIVANJA?
Vrlo dobro pitanje, i vrlo važno pitanje za mene lično. Kao što sam pomenuo na početku intervjua, voleo bih da pokrenem organizaciju za razvoj zajednice u Beogradu. Kroz rad u okvirima UN-a i raznih drugih organizacija, počeo sam da verujem da je potrebno uključiti više ljudi u ovo pitanje. Verujem da se humanitarni ciljevi mogu brže dostići ako se više uključi javnost. Mislim da bi koncept kakav recimo ima Vikipedija ili Jutjub, u smislu da svako da svoj mali doprinos, bio prava stvar. Tako ćete u rukama imati veliki rezervoar veština, izvora i dobre volje za rešavanje brojnih problema sa kojima se suočava naše društvo. U tom smislu će profit Marukoshija ići ka postizanju razvojnih ciljeva. Restoran je takođe prigodno mesto za početničke sastanke i održavanje kolektivnih akcija. Nadam se da će ovaj restoran postati središte organizacije kada bude osnovana i pokrenuta. Naravno, restoran je još uvek mlad i sve moje vreme je usmereno na to da sve ide efikasno i da kvalitet bude na nivou sa kojim sam zadovoljan. Svemu ovome će naravno trebati mnogo vremena, ali polako se približavamo cilju. Svakako ću vas izveštavati o napretku. Veliko hvala na ovoj prilici i tome što smo imali prilike da malo više razgovaramo. Vaš časopis je vrlo autentičan i visokog kvaliteta, tako da i ja vama želim sve najbolje u onome što radite.
Životni stil
Intervju: Nina Simonović
MILICA RADOVIĆ „MY COUNTRY IS THE WORLD. MY RELIGION IS TO BE HUMAN“ Verujem da slučajnosti ne postoje. Tako me je Univerzum „sudario“ sa Milicom pre dve godine, na inicijativu zajedničkog druga. „Moram da te upoznam sa jednom devojkom, biće ti sigurno zanimljiva“. I tako je došlo do intervjua u kome ste čitali kako je pokrenula Tedx ZemunEd. A onda sam nastavila da pratim njene avanture širom sveta. Nakon ove poslednje, bila sam sigurna da zaslužuje da se opet nađe na našim stranicama
Fotografije: privatna arhiva
222 l septembar
Z
ašto opet pišem o njoj? Zato što je inicijator. Putnik. Neko ko rešava uzroke koliko joj to mogućnosti dozvoljavaju. Ugovorile smo jutarnju kafu. U 9h, Koffein. Dugo je nisam videla. Dolazi sa kikicama na glavi, radila ih je na skorašnjem putovanju po Keniji. Prvo sam je zamolila da mi priča o proputovanju Azijom koje se zbilo prošle godine. Upijam svaku njenu reč, i već krojim svoju rutu... Kaže da joj je cilj da obiđe i upozna različite kulture. Upije svet, a onda ostavi što veći uticaj na bolje za sobom. Na svim putovanjima volontira u zamenu za hranu i smeštaj, jedino joj je bitno da nađe dobre ponude za avio karte. Tako je provela 100 dana na trasi: Šri Lanka – Malezija – Tajland – Japan – Tajland – Izrael. Na Šri Lanci je učila o meditaciji, a
kada se zaputila na Tajland provela je par nedelja u kući za putnike koju su osnovali jedan bračni par Nemaca. Kod njih je vozila traktor pirinčanim poljima i pravila kuću od blata. Zatim je u Bangkoku upoznala jednu Brazilku koja je uputila u hram za meditaciju, u koji se Milica zaputila već nakon par dana. Kaže da je otišla sa jednom predstavom o meditaciji i njenoj manifestaciji, ali u tom hramu je naučila kako se zaista reflektuješ sam sa sobom. Provela je 21 dan u potpunoj izolaciji od sveta. „Te tri nedelje živiš najprostijim životom: nema kontakta sa spoljašnjim svetom, ne smeš da se šminkaš, imaš dva obroka dnevno u isto vreme kao i svi monasi. Meditira se po ceo dan, s tim što se poslednja tri ni ne spava ni ne jede uopšte.” Pa da li je to fizički izvodljivo? Milica me uverava da jeste. Najveća promena je bila uočljiva u njenim očima. Kada je izašla iz hrama, izgledala je potpuno u skladu sa sobom i pogled je reflektovao taj unutrašnji mir.
Životni stil
„Kada provodiš vreme sam sa sobom, ti zapravo spoznaš sebe. Nema telefona, nema kontakta sa spoljašnjim svetom, ne pričaš ni sa kim osim sa mentorom koji ti svakog jutra daje nova uputstva za meditiranje. Ne znam da li iko ovde provodi toliko vremena sam sa sobom. Mi smo naučili da se samo bavimo drugim ljudima. A kako izgleda spoznaja sebe? Metaforički, ja sam to doživela ovako: stojim u centru sobe koja se zove Milica, zidovi su prepuni fioka koje nose sve što si do sada naučio i proživeo. U prva tri dana se sve te fioke otvore, i sva frustracija i potisnute emocije ti se obruše na glavu. Neminovno je da se slomiš i plačeš, jer mi nismo stvoreni da se suočimo sa tolikom istinom odjednom. I onda, polako, sortiraš jednu po jednu emociju. Složiš je lepo i vratiš nazad u fioku, i tako dok ne budeš u miru sa svime.“ 224 l septembar
Izašla je iz hrama 28. decembra. I u tom trenutku nije joj bilo bitno u kom pravcu ide, šta ima na sebi ili koliko novca ima u džepu. Bitno je samo što si tu i što postojiš. Našla se sa drugarom koji je u isto vreme bio na Tajlandu, i zaputili su se hičhajkom na jug. Nakon 16h putovanja i 1000 pređenih kilometara, našli su se na nekom ostrvu i napuštenoj plaži gde su kampovali naredna 4 dana i dočekali Novu godinu. Nakon toga Milica kreće u Izrael, na kurs inovativnog preduzetništva, koji pohađa po samo jedan predstavnik iz svake zemlje. Tamo je upoznala ljude iz Kenije, koji su bili samo kap više u čaši da odluči kako joj je to sledeća destinacija. No, da se vratimo na kratko na dogodovštine sa Tajlanda. Zanimalo me je kako može da prihvati stvarni svet nakon mira stečenog meditacijom u hramu? „Ne možeš istovremeno da živiš u dva sveta. Meni je taj osećaj lakoće bivstvovanja veoma prijao, i htela sam da zauvek traje. Ali onda se vratiš u stvaran svet gde te bombarduju informacijama sa svih strana. Trebalo je naći motivaciju za rad kada sam se vratila i izgurati nove projekte, ali sam bila na granici da sve to batalim jer nisam mogla a da se ne zapitam – čemu sav
Šest meseci nakon povratka iz Azije kreće put Afrike, tačnije u Keniju. Obišla je razna plemena, bila u potpuno „divljim“ i odsečenim selima u planinama. Stacionirala se u jednom selu na ostrvu Rusinga, volontirala je u školi i učila 15 mališana engleski. Htela je da im poboljša osnovne uslove za život, te je pokrenula humanitarnu akciju preko svog bloga i pozvala sve ljude koji su u mogućnosti da pomognu. Za 20 dana trajanja akcije, preko 50 donatora, i došli su do cifre od skoro 1900 eura. Od tog novca mališanima je uveden sistem pijaće vode, obezbeđena je hrana za narednih 6 meseci, kupljene su nove školske uniforme i školski pribor, kupljena su dva dušeka na kojima će spavati naredni volonteri. Bilo je daleko od lakog i jednostavnog, ali je uložila nadu i veru u to da će ta ista deca jednog dana, učeni ovim primerom, postati bolji ljudi koji će pomagati dalje. Jacub, Arshavine, Audry, Reagan, Filgona, Mercy, Sheldon, Queenter, Jaffeth, Messy, Joanes, Emily, Vera, Vidick i Bromix su se svima zahvalili na pomoći putem njenog bloga.
taj novac i sva ta dokazivanja? To nema suštinu, to će da ispari. Jedino što nosimo dalje sa sobom je um, a ja želim da ga oplemenim i oslobodim gorčine ovog sveta, novac mi ne treba.“
Životni stil
“Siromaštvo je prisutno i na Tajlandu i u Keniji, samo što ovi u Aziji imaju budizam koji ih uči da je materijano tu samo da nosi ono što je duhovno. Naše telo je nosilac našeg uma. Oni sve ulažu u svoj um i u to da budu u miru sa sobom. Ne zovu ih džabe nacijom osmeha. Na Tajlandu sam se osećala veoma bezbedno i sigurno. Dok je Kenija, s druge strane, siromašna ne samo materijom već i umom, što dovodi do agresije. Oni žele materiju, žele novac, a agresiji takođe doprinosi i to što su bili kolonizovani. Ne možeš prisilno uglaviti ljude u nešto što nije njihovo prirodno stanište.” 226 l septembar
Naravno da se nađu oni koji pitaju ko sve ovo sponzoriše, i zašto prvenstveno ne pomogne deci u Srbiji nego ide u Afriku jer, da se ne lažemo, živimo u zemlji Srbiji gde ništa nije dovoljno dobro i po meri većine. Na to Milica samo ima da kaže: “Moje dete je dete iz Azije, Kenije, sa Tajlanda... nema granica jer smo svi ljudi na ovom svetu. Ne obazirem se na negativne komentare botova, jer uvek postoje ljudi koji samo kritikuju, a ne preuzimaju inicijativu. Ja pomažem svima koliko god mogu, i niko mi ne može narediti kome ću tu pomoć da pružim. U Beogradu sam prvo pokrenula Tedx ZemunEd a zatim i ITkonekt NGO, jer smatram da se moraš prilagoditi okruženju. A IT je budućnost Srbije, tako da se trudim da kod nas osnažim tu zajednicu.” Na moje pitanje kako uspeva da izbalansira istok i zapad u sebi, sa sjajem u očima i velikim osmehom na licu mi je rekla: “Radoznala sam. Postala sam zavisna od nepoznatog jer učim iz toga. Neverovatno je koliko sam proširila svoju zonu komfora, i koliko mi se život menja nakon svakog putovanja. U poslednjih godinu i po dana sam posetila 20 zemalja sveta.
Sada planiram putovanje u Argentinu u decembru i januaru, gde ću da volontiram u nekoj školi salse. Verujem da su ljudi u suštini dobri, i naučila sam da verujem svojoj intuiciji. Razum može da greši jer je zaslepljen emocijama, ali zato instinkt nikada ne greši. Ne moramo da znamo gde ćemo biti sutra, ne moramo da jurimo staž... ljudi to rade jer se tako osećaju sigurnije, jer se plaše nepoznatog. Ali ne čine te godine zrelijim, već je to iskustvo. Prepustite se vatri. Sve što vam treba već imate u ovom trenutku, imate svoj um i telo koje ga nosi. Lakoća bivstvovanja u trenutku je najlepša. ”
Zdravlje
Kako se meri sreća? 228 l septembar
Tekst: Merima Aranitović
Tekst: Marija Radojković
Poslednjih dana smo razmišljale o tome šta nam je potrebno za sreću, ili bolje rečeno koliko toga nam je potrebno da bismo bili srećni. Nismo se slučajno dotakle baš te teme nakon godišnjeg odmora i povratka u svakodnevnu rutinu. Obe smo leto provele u prirodi, među biljem koje leči dušu, kupajući se, šetajući mnogo, jedući umereno i zdravo. Minimum garderobe i udobna obuća. Krevet i voda. Dobro društvo, mnogo smeha i miran san. Kad smo pokušale da svedemo šta nam je za sreću potrebno, zaključak je bio jednostavan – za sreću je potrebno malo. Da budemo u dodiru sa prirodom, i da sebe vratimo u sklad sa okruženjem.
Z
a sreću je potrebno da povučemo ručnu i usporimo. Samo tako možemo da primetimo, osetimo i čujemo sve ono što nas okružuje. Priroda je u stalnom kontaktu sa nama. Kad hodamo praznom plažom u zoru, dok šetamo kroz tek procvalo poljsko cveće, dok nam jesenje lišće šuška pod nogama. Kad osetimo zrake sunca na licu. Čujemo žubor vode, ptice, zrikavce. Zvuk naših koraka u saglasju sa okolinom. Ritam našeg srca. Kad oslušnemo svoje misli. Pa nam se osmeh razvuče. Ili krene suza. Sve smo to mi u skladu sa prirodom i svojim emocijama. I to je sreća. Kad je najmanje tražimo, kad se prepustimo, opustimo, kad se oslobodimo negativnih mi-
sli i ljudi koji nas opterećuju, mi smo je već našli. Problem nastaje kad se isuviše udaljimo od svoje suštine i sreću počnemo da tražimo na onim mestima na kojima je sigurno nećemo naći. Tragajući za trenutnim zadovoljstvima zavaravamo sebe, na trenutak nam se učini da smo dotakli savršenstvo, da smo kupujući zadovoljstva zadovoljili svoje potrebe, ali taj osećaj traje kratko. Čim ga dosegnemo, već smo ga izgustirali i tragamo dalje. U toj potrazi gubimo dodir sa okruženjem i lepotom – sva naša radost vezana je za materijalno – a to je samo pesak među prstima, trenutak bez ikakvog dubljeg značaja. Pitate se – šta se to desi pa čovek zaboravi na ono što je istinski važno? Koje to greške pravimo i time se udaljavamo od suštine i sreće?
Zdravlje
BIĆU SREĆAN SUTRA Da li ste i vi od onih koji se čitave godine iscrpljuju na poslu, ostavljajući trenutke opuštanja za kasnije. Uživaću na godišnjem. Opustiću se u decembru. Kad otputujem ima da uživam... Bežite li i vi od realnosti tako što planirate sreću u budućnosti? Godišnji odmori jesu prilika da vam bude lepo, ali bilo bi dobro da naučite da uživate u svakom danu, jer sreća je u vama, ne u nekom dalekom, egzotičnom mestu. U POTRAZI SA INSTANT SREĆOM Idete u kupovinu. To je brz, jednostavan i relativno lako dostižan način da budete srećni. Ali samo na kratko. Čim platite i dođete kući vi ste već splasnuli jer se osećate praznim. Kupovina ostavlja samo uspomenu na to da ste za novac dobili neku robu i da ste u tom trenutku bili zadovoljni. Tako upadate u začarani krug – tugu nakon kupovine lečite odlaskom u novu. To očito nije način da budete srećni na duge staze jer nisu stvari te koje nas činezadovoljnim već sećanje na lepe trenutke. Stoga, naučite da sakupljate uspomene umesto stvari. 230 l septembar
„VOLETI SEBE JE POČETAK DOŽIVOTNE ROMANSE.“ OSKAR VAJLD Čovek nije rođen da bude samotnjak i odnosi sa drugim ljudima su veoma bitni. Druženje, ljubav, roditeljstvo, poslovne veze značajan su segment našeg života. No, da bismo istinski bili srećni treba prvo da izgradimo zdrav i kvalitetan odnos sa sobom, da zavolimo sebe, upoznamo svoje mogućnosti, iskažemo svoje želje i snove, budemo pomalo sebični jer samo osoba koja voli sebe može da voli i druge ljude. RAČUNI U BANCI Novac nas čini srećnim, ali novcem ne možemo kupiti sreću. Setite se glumca Robina Vilijamsa. Da je sreća bila u materijalnom, on bi i danas bio sa nama jer ga je imao i više nego dovoljno. Kad čovek upadne u začarani krug u kom novac podstiče na sticanje još novca, na kupovinu novih i novih deonica, kuća, automobila – s druge strane počinje stalno da brine da mu nešto ne ukradu, počinju da rastu troškovi održavanja, porez postaje sve veći i veći i tako u krug.
KAKO DA POMOGNEMO SEBI? Sreća je u nama, tako da jedino sami sebi možemo i da pomognemo. Navele smo nekoliko primera pogrešne potrage koja će nas, možda, na trenutak zadovoljiti, ali nakon toga ćemo ponovo biti neispunjeni i još tužniji. Opustite, se. Usporite. Razmislite o tome šta vas čini ispunjenim, šta vas pokreće i snadbeva energijom. Čime to zaista volite da se bavite? Sa kim iskreno volite da provodite vreme? Šta biste voleli da promenite u svom životu? Pokušajte da na vašoj listi ne budu stavke za koje smo vam navele da nisu put do zadovoljstva. Kad saznate šta vas to motiviše i kojim to putem treba da krenete da biste bili srećni – krenite.
Srećni ljudi su uvek zahvalni na onom što imaju jer su svesni da, kad ih jednog dana ne bude, sve što su sticali neće moći da ponesu sa sobom. Oni žive u sadašnjosti i uživaju u životu a ne u pregledanju bankovnih računa. POTRAGA ZA SAVRŠENIM TRENUTKOM Zamislite život kao ogrlicu na koju nižete dane – ako ne primećujete svaki pojedinačno jer čekate jedan savršeni - život vam klizi kroz prste. Ako ste jedna od onih osoba kojoj nikad ništa nije dovoljno dobro i koja stalno traga za savršenstvom, moramo vas razočarati – kao i u prethodnom slučaju, vaša potraga će trajati dok god ste živi. Odustanite od ideje da morate imati savršen posao, savršenu kuću, partnera, decu i počnite da posmatrate svoj život kao savršenstvo. Nesrećni ljudi čekaju da naiđe savršeni trenutak dok srećni ljudi stvari posmatraju na malo drugačiji način – oni iz svakog trenutka izvlače ono najbolje što u tom času mogu da dobiju. I, naravno, uživaju u tome. Oni znaju da je život sastavljen od uspona i padova i svaki taj tren za njih je savršen jer je neponovljiv.
Cvetne esencije su dobar saveznik na ovom putovanju. One vam mogu pomoći da se smirite, opustite, saberete misli. Pomoći će vam da osvetlite svoje želje, kvalitete, snove i dati vam potrebnu energiju da im se posvetite. Pomoći će vam da pronađete sreću u sebi, da osetite trenutak, da uživate u sitnicama, da se smejete, budete opet puni energije, da ponovo zavolite sebe i da vam svaki dan bude jedinstveno iskustvo. Vreme je da, kako kaže Oskar Vajld, započnete svoju doživotnu romansu, a neke od esencija koje će vam svakako u tome pomoći su: Corn, Holly, California Wild Rose, Gentian, Walnut, Blackberry, Angelica, Zinnia, Dandelion, Lavanda, Kamilica, White Chestnut, Oregone grape, Pink Monkeyflower, Iris, Water Violet, Deerbrush...
Dizajn
MARKO OBRADOVIĆ EDGE
, š e ž o m o t š e v s i d a “R ” an d i g u dr š e ć a v a p s 232 l septembar
Intervju: Nemanja Kiso
U novom broju magazina Plezir razgovaram sa multitalentovanim Markom Obradovićem, koji se na domaćoj dizajn sceni izdvojio svojom kreativnošću i pristupom poslu. Pored dizajna bavi se i fotografijom, humanitarnim radom, uz sve to redovno vežba, hrani se zdravo i vodi računa o svom izgledu. Obožava superheroje, a naročito Betmena. Sasvim dovoljno razloga da odmah pređete na čitanje intervjua koji sledi.
Dizajn
OSNOVAO SI STUDIO DEADLINE DESIGN, RECI NAM NEŠTO VIŠE O TOME, ČIME SE TAČNO BAVITE I KAKVU VRSTU USLUGE PRUŽATE KLIJENTU?
Deadline Design je zapravo DOO firma koja je osnovana iz jednog jedinog razloga. U svetu dizajna i marketinga radim dosta sa stranim klijentima pa da bi lakše mogli da mi plaćaju. U javnosti DLD studio je sinonim za fotografiju, a u realnosti ona je samo mali segment istog. Što se tiče usluga tu su sve vrste dizajna, industrijski, grafički, web, advertajzing, i naravno nezaobilazna fotografija. Poenta je bila ne doživeti bilo šta od ovoga zasebno već kao komplet uslugu tj. jedinstveni paket koji klijentu daje upravo ono što traži na jednom mestu. SARAĐUJEŠ SA VELIKIM I POZNATIM KOMPANIJAMA MEĐU KOJIMA JE I COCA COLA. TVOJ DIZAJN JE VEOMA PREPOZNATLJIV I PRISUTAN U GOTOVO SVIM VEĆIM MARKETIMA U SRBIJI ALI I U REGIONU. KAKO DOLAZIŠ DO TIH INOVATIVNIH I PRIMAMLJIVIH IDEJA KOJE MAME POTROŠAČE DA KUPE PROIZVOD?
Industrijski dizajn Display, POS i POSM materijala da ne kažem polica je nešto što je vezano isključivo za moj posao od 8-5 u kompaniji Propulzija gde radim na poziciji šefa dizajn odseka sa svojim timom vrlo kreativnih ljudi. Dizajn ovih specifičnih stvari radim već gotovo četiri godine i ono što dosta pomaže da se klijenti opredele baš za naš dizajn je i to što se trudim da u svoj dizajn inkorporiram i grafički dizajn i industrijski na jednom mestu. Neretko sugerišemo klijentu u kom pravcu treba pogurati kampanju pa u odnosu na to dizajniramo police koje su najpogodnije za tržište tj. primetne na mestu prodaje. 234 l septembar
TVOJE FOTOGRAFIJE SU JOŠ JEDNA ZANIMLJIVA PRIČA. KAO ZVANIČNI FOTOGRAF SI ANGAŽOVAN I NA VELIKIM PROJEKTIMA KAO ŠTO SU EXIT, LOVEFEST, ROCK VILAGE FEST, URANAK, GO2 AGENCIJA I MNOGI DRUGI. ŠTA ZA TEBE ZNAČE OVE SARADNJE I KAKO PRISTUPAŠ FOTOGRAFIJI?
Fotografiji pristupam kao i dizajnu. Uvek se trudim da nađem neki novi ugao i neku inovaciju koliko god to bio Sizifov posao. Računam da na svakih 500-600 ispucanih fotografija uspem da napravim neku koja se meni baš izdvaja po nečemu. Što se tiče značaja ovih saradnji pre svega se ogledaju u tome da mi je drago da sam deo festivala i sličnog. Na nekom poslovnom nivou svaki od njih ponaosob je preporuka za sebe za neki budući posao.
Dizajn
Meni je poenta da moje fotografije žive svoj život. Da ih što više ljudi vidi i da putuju
236 l septembar
DIZAJNERI SE U DANAŠNJE VREME ČESTO SUOČAVAJU SA KOPIRANJEM ILI KRAĐOM NJIHOVOG DIZAJNA ILI FOTOGRAFIJE. TI SI IMAO SLIČNA ISKUSTVA KADA SU TI POJEDINI PORTALI PREUZELI FOTOGRAFIJU BEZ POTPISA. DA LI TI JE TO I SVOJEVRSNA ČAST, POSEBNO AKO IMAMO U VIDU DA JE TVOJU FOTOGRAFIJU PREUZELA I SVETSKA MUZIČKA ZVEZDA POPUT ELLIE GOULDING?
Koliko god to u jednom momentu zasmetalo, sa druge strane u ovom vremenu hiper produkcije ne samo fotografija nego bilo kakvog materijala koji završi online taj materijal ima rok trajanja u smislu aktuelnosti, a to je verovali ili ne svega 1 dan pa čak ni toliko. Meni je poenta da moje fotografije žive svoj život. Da ih što više ljudi vidi i da ’’putuju’’. Ako prihvatimo stanje na tržištu radije bih svima dao da ih koriste nego da mi trunu na kompjuteru. Da se razumemo, nema ničeg lepšeg u tom fotografskom smislu da neka velika zvezda uzme sliku i šeruje i potpiše fotografa, ali ako mogu da biram da me ne potpiše i šeruje ili ne šeruje, slobodno neka šeruje bez potpisa. Ako to ne uradi sa mojom fotografijom uzeće fotografiju prvog sledećeg na koga naleti. Surova realnost i verovatno se dosta kolega neće slagati sa mnom ali ovo je način na koji ja radim i za sada ide tamo gde treba. PORED OBIMNOG I PONEKAD NAPORNOG
sa na bilo koji način, ali ono što je sastavni deo manje-više svakog obroka dok sam na režimu ishrane je naravno piletina.
POSLA, REDOVNO TRENIRAŠ I VODIŠ RAČUNA O SVOM TELU, HRANIŠ SE ZDRAVO. RECI NAM,
DRŽAO SI PREDAVANJE NA BLOGOMANIJI U
ŠTA NAJVIŠE VOLIŠ DA SPREMAŠ I KOJA JE
MARIBORU. PRENESI NAM SVOJA ISKUSTVA?
NAMIRNICA NEIZOSTAVNA U TVOM JELOVNIKU?
Zaista uživam u javnom govoru, tako da mi nije teško palo. Dodatno sam olakšanje imao jer su mahom svi ljudi koji su došli na predavanje želeli da čuju šta ja to imam da kažem kada je fotografija i dizajn na društvenim mrežama u pitanju. Trebalo je da traje 45 minuta ali se prolongiralo na skoro 2 sata zajedno sa pitanjima prisutnih, i zasta sam uživao sve vreme.
To isključivo zavisi od doba godine. Trudim se da budem koliko-toliko redovan sa treninzima. U nekim periodima se spremam kao za takmičenje par meseci, pa posle malo popustim, družim se sa Nutelom, ali generalno se trudim da održim kontinuitet. Kada sam rigorozan sa treningom zaista uživam u zdravoj hrani. Najviše volim da spremam meso loso-
Dizajn
SEĆAM SE TVOJE DRUGE SAMOSTALNE
PORED SVOG DNEVNOG POSLA, FOTOGRAFIJE
IZLOŽBE U GALERIJI ŠTAB, GDE SI FOTO-
I KOJEČEGA JOŠ POZNATO JE DA SE BAVIŠ I
GRAFIJAMA PREDSTAVIO SUPERHEROJE I
HUMANITARNIM RADOM, TE DA SI ZA POMOĆ I
ANTIHEROJE KOJE SI NA DAN IZLOŽBE OŽIVEO
ODRŽIVOST SVRATIŠTA ZA DECU, U SARADNJI SA
PUTEM KOSTIMA. ZAISTA ZANIMLJIVA IZLOŽBA,
ORGANIZACIJOM MIKSER BEOGRAD PRIKUPIO
DA LI U SKORIJE VREME PLANIRAŠ JOŠ NEKU?
90 000 DIN. KAKO MOTIVISATI LJUDE I VELIKE
Svaka od 3 izložbe koje sam do sada imao u galeriji “Štab” su spontano nastale kao ideja koja je išla u levak. Jednostavno par zadnjih godina sam za svoju dušu fotkao strip junake i nekako se samo po sebi nametnulo da malo još zapnem i dopunim kolekciju fotografija kako bi se napravila izložba. Na samoj izložbi je bilo preko 30 kostimiranih ljudi koji su doprineli atmosferi. Da, u planu je još jedna na insistiranje publike, što mi daje vetar u leđa, ali planovi su malo ozbiljniji pa će se sačekati još koji mesec. Novembar najranije, da ne otkrivam previše.
KOMPANIJE DA SE REDOVNO UKLJUČUJU U
238 l septembar
TAKVE AKCIJE JER JE POJEDINIM GRUPAMA LJUDI POMOĆ POTREBNA KONSTANTNO?
Tužna istina je da bi svako dao pare u humanitarne svrhe ali da se sazna da je dao. Ok, ako je tako nemam ništa protiv. Cilj oravdava sredstvo pogotovo u ovom slučaju. Neka neko napravi neku aplikaciju preko koje može da se uplaćuje novac u te svrhe, gde će na prvoj strani da se smenjuju imena ljudi koji su dali novce i koliko. Sve na izvolte. Opcija za šerovanje na mrežama. Sećam se za vreme poplava da su ljudi izbacivali printscreen-ove ekrana telefona gde se vidi da su poslali sms.
Nemam apsolutno ništa protiv toga. Uplatio si novac, koji god motiv da stoji iza toga – uplatio si novac kome je trebalo. Cilj opravdava sredstvo. Kad su kompanije u pitanju. Ne znam, neka stoji na bilbordima da su dali novce, ali neka ga daju. Uvek će biti zlih jezika koji će reći i za Novaka Đokovića, pa šta ako je dao milion eura u humanitarne svrhe, i ja bi da imam. Na takve se ne treba obazirati.
doneti još poslova u skroz drugoj strani dizajna. Savet za mlade dizajnere i generalno sve kreativne ljude je isti onaj koji bih i sebi dao – Hajmo još, nemoj da staneš sad, radi sve što možeš, spavaćeš drugi dan. IMAJUĆI U VIDU DA VOLIŠ DA KUVAŠ I SPREMAŠ ZANIMLJIVA JELA, DA LI POSTOJE GRADSKA MESTA KOJA ISPUNJAVAJU TVOJE
KOJI SU TVOJI PLANOVI U DALJOJ KARIJERI I DA
KRITERIJUME KADA JE KVALITETAN OBROK U
LI MOŽEŠ DA DAŠ KORISTAN SAVET MLADIM,
PITANJU I MESTA NA KOJA VOLIŠ DA ODEŠ SA
BUDUĆIM DIZAJNERIMA I FOTOGRAFIMA KOJI
SVOJIM PRIJATELJIMA?
ŽELE DA OSTANU U SRBIJI?
Obožavam da jedem napolju iako mi obaveze to baš i ne dozvoljavaju često, ali volim da brzinski smažem fitness obrok u Žar Mancetu na Banovom Brdu ili u Proteinu, gurmanluke u Red Bread-u na Dorćolu ili suši gde god.
Plan? Da ne stanem. Konstantan rad uvek vodi napred i to je dobro. Nešto dugoročnije u mojoj liniji posla nije zahvalno planirati jer već sutra ne znam na kom novom i zanimljivom projektu mogu da radim koji mi može
A C I B I Putopis: Ana Marija Branković
240 l septembar
A
I N L E L A R PA M U Z R E V I UN N E R O V ST Y T R A P ZA A J N A V O T U P
Putopis
- Neno, gde ćemo na leto? Neka Grčka, nešto tako? - Pa ne znam... e, zvoni mi druga linija, zovem te za minut. (5 minuta kasnije) - Sad me zvala Tijana, Uroš i ona su videli ponudu za Ibicu, setila se da ti i ja idemo negde pa predlaže da se pridružimo! - Ibica??? Jaaaaoj, pa može! ČITAVIH 7 MINUTA NAM JEBILO POTREBNO da se usaglasimo, jer Ibica je destinacija koja zaista ne traži mnogo oklevanja i razmišljanja. I oni koji je nisu posetili znaju dovoljno o njoj da zgrabe prvu priliku i dožive sve ono nestvarno što Ibica nosi. A sve to je zapravo, vrlo stvarno. Nisam obično pristalica putovanja posredstvom turističkih agencija, ali ova ponuda je bila više nego finansijski primamljiva (cik sezone, kraj jula/početak avgusta) a i data agencija organizuje party putovanja pa se jednostavno osećaš kao na nekoj dužoj, fensi ekskurziji.
IBICA JE VEOMA MALO OSTRVO, ali već na aerodromu u Barseloni pred ukrcavanje na avion za Ibicu vidite koliko je svaki aspekt vezan za ovo ostrvo balearskog arhipelaga podređen dobrom provodu i maksimalnom uživanju. Avion je bio potpuno šaren, uz MTV reklame, fluorescentne navlake na sedištima i muziku koja ide na razglasu dok se putnici smeštaju. Nismo još ni poleteli, a već se oseća taj vajb ove party prestonice sveta. Iako smo stigli posle ponoći vreme na Ibici se ne gubi, pa smo odmah krenuli u istraživanje obližnjih ulica, lokala, klubova. Nisi siguran da li se sve to oko tebe zaista dešava ili si samo preumoran pa malo haluciniraš uz koju sangriu popijenu „s nogu“ u par lokala. Sutradan, vedri čili i odmorni krećemo u obilazak ostrva. Tamo smo proveli punih 11 dana i nijednom nismo bili na istoj plaži. Plaže na ovom ostrvu su zaista nestvarne, pesak je beo, voda tirkizna i čista, hladna taman da „opere“ mamurluk i umor od prethodne noći. Ogromna većina mladih ljudi u okruženju, skoro svi po makar jednu tetovažu, a 80% devojaka u toplesu. Da, sve ono što ste čuli/pročitali/videli o Ibici je tačno.
242 l septembar
ODLAZIMO U JEDAN OD VEĆIH KLUBOVA NA OSTRVU, „SPACE“, gde jedan od najpoznatijih DJ-eva današnjice, Carl Cox, slavi svoj rođendan. Pretpostavljam da zamišljate kakva atmosfera vlada. Igračice i igrači vise sa plafona na raznoraznim trakama, izvode akrobacije od kojih vam se prevrće želudac, veštački dim na sve strane, fenomenalna rasveta i naravno gospodin slavljenik za svojim tronom. U pauzi svojih muzičkih setova šetao je kroz masu pa smo čak uspeli da ovekovečimo ovo veče zajedničkom fotografijom. Eto interesantne priče za unuke! Svaki dan na nekoj novoj plaži sabiramo utiske od prethodne noći, skupljamo energiju i pravimo planove koje sledeće neverovatno mesto ćemo posetiti to veče. Mada, ako imate viška energije preko dana, uvek postoje žurke u punom intenzitetu na plažama, tako da na Ibici nema veze koje je doba dana ili noći, odličan provod je zagarantovan.
Putopis
Omiljeno prevozno sredstvo nam je bio takozvani „party bus“ koji saobraća od ponoći do 7 ujutru i vozi vas po svim većim klubovima na ostrvu. Sednete, vozač viče „PACHA! AMNESIA! SPACE! PRIVILEGE!“ kada stane ispred kluba, i vi samo iskočite (ili uskočite pa idete do sledeće željene destinacije). Jako dobro organizovan prevoz vam stvarno omogućava da obiđete sve što poželite. Jedno veče smo rezervisali za svojevremeno najbolji klub na svetu „Pacha“-u. Sama činjenica da idemo na mesto koje je pre par godina nosilo titulu najboljeg kluba na planeti dodatno podiže adrenalin i nestrpljenje da se što pre tamo uputimo. „Pacha“ je zaista posebna. To veče je bila organizovana revija proslavljenog makednoskog modnog kreatora/umetnika, ekscentričnog Marka Mitanovskog. Revija nije imala tipičnu formu modne revije sa pistom, već su njegove kreacije nosile igračice u klubu koje su se kasnije i šetale među gostima. I sam kreator se fenomenalno zabavljao, kao uostalom i svi prisutni. Neobičan prostor u kome su separei raspoređeni kao da su na stepenicama, kožni dvosed i umetnička dela u ženskom toaletu, savršena klimatizacija i gosti od 17 – 77 godina, opravdavaju to što je ovaj klub nosio svoju laskavu titulu. Posetili smo i „Privilege“, svojevremeno najveći (na Ibici je sve u superlativu) klub na svetu sa više nivoa, polu-zatvoren, sa nepreglednom masom ljudi gde god da pogledate. Tu su naravno i „Amnesia“, „Eden“ i još mnogo „naj“ klubova smeštenih na ovom ostrvcetu u Sredozemnom moru. 244 l septembar
POSLE TOLIKO OBIĐENIH PLAŽA, KLUBOVA, neprospavanih noći, izlazaka sunca, kutija i kutija popijenih preparata za dizanje imuniteta kako bismo sve „izneli“ bez posledica, vreme je da se krene nazad. Sticajem okolnosti, imali smo još jednu stanicu. Pauza između letova sa Ibice u Barselonu i iz Barse za Temišvar je bila nekih, 6-7 sati, što smo, opet, maksimalno iskoristili. Aerodrom „El Prat“ nije mnogo daleko od grada pa smo se brzo našli u samom centru katalonske prestonice. Mnogima od nas je to bio prvi put u Barsi (kasnije se ispostavilo ne i poslednji), pa smo obišli glavne atrakcije za koje smo imali vremena: Plaza de Catalunya, Sagrada Familia, šetnja La Rambla-om, brzinsko piće i nazad na aerodrom. Iako nam je jaaaako teško palo, ipak smo morali da se uputimo ka kući. Taj prvi put u Španiji mi je ostavio vrlo snažan utisak i kasnije sam je posetila još nekoliko puta jer je zaista zemlja u kojoj bih bez razmišljanja mogla da živim. Jezik, klima, kultura, istorija, arhitektura, hrana, ljudi, sve je na ovom podneblju nekako intenzivno ali u isto vreme i sofisticirano. Prelepa zemlja.
KADA ODETE NA IBICU, kasnije život delite na period pre i period posle Ibice. Uz naravno žarku želju da imate i period posle drugog puta na Ibici. Sve što ste čuli o Ibici – tačno je! Ali ne verujte mi na reč, uverite se sami.
pratite nas plezirmagazin.com plezirmagazin.net