3 minute read

Sjećanje na budućnost

IZLOŽBA O „ČAJAVECU“ Sjećanje na budućnost...

Tekst i foto: Mišo VIDOVIĆ

Advertisement

... ali i na lijepu, ali sada tužnu, prošlost kad je u Banjoj Luci postojao gigant, „Rudi Čajavec“, o čemu govori i jedna izložba fotografija i eksponata, koju je pripremio umjetnik Slobodan Rašić Bobara.

Rudi Čajavec je partizanski pilot i narodni heroj. Njegovim se imenom pe desetih godina u Banjoj Luci ponosila i otvorena fabrika elektronske industrije. A taj nekadašnji gigant banjalučke privrede uništen je u takozvanom procesu priva tizacije, radnici su ostali bez posla. U njegovim prostorima danas su tržni centri, privatni fakulteti, restorani, pa i sjedišta političkih partija.

Ima i onih koji čuvaju uspomene na ovu fabriku. Jedan od njih je banjalučki fotograf i umjetnik Slobodan Rašić Bo bara. Na dan osnivanja fabrike otvorio je izložbu posvećenu ovom kolektivu. Zbog pandemije korone njeno otvaranje je bilo prolongirano. Ali, simboli ovog znanog proizvođača ostali su da žive. Prije svega mačka. Tu su i televizori, kamere, prvi računari, kao dio onoga što je nekada izla zilo s proizvodnih traka banjalučke fabrike, „Rudija Čajaveca“. Fotograf i umjetnik Slobodan Rašić - Bobara priredio je izložbu koja prikazuje predmete, foto grafije, ali i druge eksponate, te predmete iz istorijata fabrike.

Svega je bilo...

Umjetnik Rašić je izložbu nazvao kao sjećanje na budućnost. Bio je savremenik fabrike, ali i priznaje da nikada nije bio i njen radnik, iako je imao mnogo prijatelja i saradnika koji su bili „Čajev čani“ . Da prikupi eksponate i postavi izlo žbu došao je na ideju nakon razgovora s

nekadašnjim radnicima prije nekoliko go dina. -Predsjednik vlade Federativne Naro dne Republike Jugoslavije Josip Broz Tito, 14.oktobra 1950 godine potpisao je rješenje o osnivanju preduzeća, poduzeća, podjetja, nazvanog „Rudi Čajavec“. Izlo žba je u formi plakata, sav materijal ja sam pretočio u plakat, onda sam dizajnirao taj plakat od onoga materijala - podsjeća se Rašić. Među izloženim eksponatima su i bonovi za topli obrok koji su radnicima „Čajaveca“ služili za ishranu u fabričkim restoranima.

Grah, gulaš, makarone, grašak, čorbe, krompir, uglavnom s mesom. Namazi razni, naresci, hrenovke, kobasice, salame. Svega je bilo. Za svakoga ponešto. Ponuda restorana društvene ishrane. Za preduzeća sa više od hiljadu zaposlenih bila je stvar prestiža organizovati ishranu svojih radnika. U restoranima društvene ishrane. Hrana se „plaćala“ bonovima za topli obrok.

Priče koje su doprle, u šta su se i oči uvjerile, daju na znanje –„kašiku“ uglavnom konzumirali radnici iz direktne proizvodnje. Kalorično. Trebalo je snage i kuveta izdržati osam, ponekad i više sati u proizvodnoj hali. Administrativci i službenici su izbjegavali kašiku. Više su bili za hrenovke, jaja, sir, razne namaze i slično. Priča ima svakakvih. Sekretarica, zamamnih i primjetnih oblina, krenula jednom na doručak. U obližnjem pogonu radnici još varili topli obrok. I dobacivali: “Mala, uzmi tanjur graha, lakše ćeš nosati prednji i zadnji dio. “

Njegovo veličanstvo „bon“

Njegovo veličanstvo bon u pravom smislu služilo kao platežno sredstvo. Za određenu količinu bonova, mogli su se nabaviti i suhomesnati proizvodi - koba sice, salama, mesni naresci. Relativno (ne)do zvoljena radnja. Prolazila. Manje u remiju, više u raubu, korišteni kao ulog u igri.

Pamte se i bonovi za „vani“. Fabrike, preduzeće, ustanove organizovale su dru štvenu ishranu uz dogovor s ugostiteljskim firmama. Zaposleni su se hranili u resto ra nima i kafanama. Odlazak na pauzu za topli obrok znao se pretvoriti u duže kon zumiranje hrane, ali i pića. Manji oblik derneka. Poslije, tradicionalna „hajmo još po jednu“.

Nema fabrika. Nema restorana društve ne ishrane. Nema ni kafana. A nema ni bonova.Tek se poneki „zalomi“ u pra šnja vim ladicama, odbačenim stvarima, zatu ren kao da je sakrivren. Ali ima sjećanja... „Kada Čajevčevi radnici dobiju platu, to se osjeti u cijelom gradu. Kompletan trgovačko - ugostiteljski sektor u tih neko liko dana ostvarivao je dvostruko ili trostruko veće prihode od uobičajenih. Čajavec je hranio svaku četvrtu porodicu u Banjoj Luci...“, ove riječi osvanule u “Pravdi”, listu Razvojne organizacije „ROS-Čajavec“, u junu 2004. godine, kada je objavljen prvi, ispostaviće se, i poslje dnji broj.

This article is from: