Silvije Degen, gospodin sa leptir mašnom, volio je doći u Banju Luku

ADVOKATSKA LEGENDA SILVIJE DEGEN, GOSPODIN SA LEPTIR MAŠNOM, VOLIO JE DOĆI I U BANJU LUKU

Piše: Ozren TINJIĆ Foto: Ognjen Karabegović

Početkom 80-ih godina selim se iz Banje Luke u Zagreb. Nisam bio baš u zavidnoj situaciji. Dijete, supruga, ”podstanarski” život kod njezinih roditelja, bez posla i još nesvršeni student prava. Sve ljepše od ljepšeg. Mislim da sam, u to vrijeme, bio jedini Banjalučanin koji je živio u Zagrebu, a vanredno studirao u Banjoj Luci.

Medjutim, kako sam, i prije selidbe, honorarno pisao za ”Oslobođenje”, sarajevske ”Večernje novine”, ”AS” i ”UNU”, stvorila mi se mogućnost da pišem iz Zagreba i, naravno, zaradim koju kintu. Tek da drugima nisam na grbači. No, valjalo je ”uploviti” u političke, sportske, kriminalne, privredne, kulturne i ine vode ovog velegrada. Trebao mi je neko da mi ”otvori” njegova vrata.

Listajući svakodnevno novine zapazio sam da gotovo nema dana da se u njima ne pominje ime advokata Silvija Degena. Neki znanci mi rekoše da je on svakodnevno u kafani ”Lažni svjedok” u neposrednoj blizini Okružnog suda. Odem jednog dana tamo i imam šta vidjeti. Klijentela zaista raznolika. Od sudija, tužilaca, kriminalaca, advokata, pa do policajaca. Odmah sam zapazio Silvija po njegovoj čuvenoj leptir mašni. Čak sam ga kasnije u sali pitao da li s njom ide i na spavanje!?

Elem, prišao sam mu, predstavio se i opisao situaciju u kojoj se nalazim. Da li zbog mog nastupa ili nečeg drugog, pristao je i tako je naša saradnj postala gotovo svakodnevna. Vremenom smo postali i kućni prijatelji. Uz njega sam bio prvi na izvoru informacija o svijetu kriminala, upoznao me je, recimo, sa Ćirom Blaževićem koji će me uvesti u svijet sporta ili političarima poput Stipe Mesića. ”Klupko” mi se počelo polako odmotavati, pa su i urednici u Sarajevu ne mali broj puta ostajali u čudu na moje tekstove. Sjećam se i mog teksta o čuvenom napuštanju HDZ-a Mesića, Manolića i De Goricije. A sve zbog Tuđmanove politike prema BiH!

NA VRHU SVIJETA

Ono po čemu će ostati zapamćen u pravnim krugovima jeste Degenovo zastupanje - odbrana Andije Artukovića, ratnog zločinca iz NDH. Zajedno je sa beogradskim advokatom Srđom Popovićem i zagrebačkim, Željkom Olujićem započeo ”nemoguću pravnu misiju”. Sjećam se kako ga je na jednoj od novinarskih presica jedna novinarka pitala kako može braniti ratnog zločinca!? ”Ja ne branim djelo, već čovjeka!”, kratko joj je odgovorio Degen. Potom je tu bilo zastupanje u maratonskom postupku Azema Vlasija u Prištini. I još niz drugih…

Silvije Degen se bavio i politikom pa je bio predsjednik svoje stranke ASH (Akcija socijaldemokrata Hrvatske). Dugi niz godina bio je predsjednik udruženja Zagrepčana. Na izborima za gradonačelnika Zagreba tijesno je izgubio od Milana Bandića.

I ne samo politika, prijateljujući s prof. dr. Asimom Kurjakom, zajedno pišu, jedan sa medicinske strane, a drugi sa pravne, knjigu ”Pravo na život i pravo na smrt nerođenog djeteta”. I kad spomenuh cijenjenog doktora, tu su i njihova nezaboravna druženja sa Mersadom Berberom i Ivom Pogorelićem. Što u Dubrovniku a što u Zagrebu.

ODMOR U BANJOJ LUCI

U Banjoj Luci se vrlo brzo saznalo za naše prijateljstvo. Slijedili su pozivi i znanih i neznanih da urgiram kod Silvija, te da preuzme neki slučaj. Najčešće je bila riječ o krivičnom pravu. Slijedio bi naš odlazak u grad na Vrbasu. Omiljena mjesta su mu bila ”Studenac”, čiji je vlasnik tada bio Izet Beganović, a za večeru nezaobilazan je bio ”Sirano” u Rudarskoj. Međutim, ono što mu je na Studencu najviše pasalo, bila je terasa sa prekrasnim pogledom na Vrbas i bezbroj susretljivih Banjalučana svih ”fela”. Ne mali broj puta se znalo dogoditi da Silvije odluči da prespava u hotelu”Bosna”. Jednom prilikom, sjećam se, rekao mi je kako se u Banjoj Luci, bez obzira koliko spor bio kompliciran, pravo odmori. Ponajviše od Zagreba i njegove vreve. Drugo odmorište mu je vikendica u Pušći, seocetu nadomak Zaprešića gdje se, uz obavezno vino, odmara sa komšijom i prijateljem Stipom Mesićem.