Dobra duša grada

Pripremila redakcija Foto: Mirsad FILIPOVIĆ

Baš kad smo, pripremajući ovaj broj našeg magazina, određivali i stranice za novi prilog našeg saradnika Miše Vidovića, iz Banjaluke nas, na FB-u, zapljusnuše tužne riječi: otišao je naš Mišo. Dobra duša grada. Naš prijatelj i sagovornik. Novinar istinite i blage riječi. Čovjek s biciklom i fotoaparatom, zaljubljenik u ljepote grada…

Brojni Banjalučani, i oni sa adresama u gradu, i oni, na adresama svijeta, tražili su najljepše riječi s kojima bi iskazali svoju tugu i svoje poštovanje, i svoja sjećanja na godine i decenije susretanja i druženja s Mišom. A Mišo je za svakoga imao toplu riječ, blagi smiješak, i ono što se ne može ni opisati, ali što se nosi u sebi, kao dio zajedničke dobrote. ono što nas spaja i čini bližima, bez obzira kako se zovemo i koje smo vjere. Važno je biti Čovjek!

A svakoga ljeta, kada bismo dolazili u svoj grad, na još jedan »Vezeni most«, uvijek nas je na tom mostu, vezenom ljubavlju i prijateljstvom, dočekivao i Mišo. I družio se sa svojim sugrađanima, koji, i rasuti svijetom, nisu zaboravili svoj grad. A grad nisu samo zgrade i ulice, i nazivi ulica, grad su prije svega i iznad svega – ljudi. Ono što nas vezuje, a ne razdvaja. Mišo je jedan od najljepših dijelova tog Vezenog mosta, i tih mostova, a ti mostovi su ono što ovom gradu, i našoj »Šeher Banjoj Luci«, daju trajni smisao i ljepotu.

Hvala Ti, Mišo, za tu dobrotu koju si upleo i u naš grad, i na stranice našeg magazina.

Po nacionalnosti čovjek, po vjeroispovjesti kosmopolit-humanist

Bio je zaljubljenik u Banjaluku i uvijek se radovao dolascima starih Banjalučana. Jedan je od rijetkih, koji nije podlegao nacionalizmu i ostao onakav kakav je uvijek bio – čovjek.

Mirsad Švraka

Neka te anđeli čuvaju. Počivaj u miru dragi prijatelju, a tvoja obitelj može biti silno ponosnana tebe, hrabrog i poštenog čovjeka i vrsnog novinara.

Boris Pržulj

Zadnji put kada smo se sreli bio si sretan i veseo. Vraćali smo se sa manifestacije Vezeni Most i od Šehera do Mejdana si mi prepričavao neke događaje iz ‘80 i neke. Toliko smo se smijali da smo imali osjećaj da se i sam auto sija od dobrog raspoloženja i onog našeg lijepog banjalučkog humora. Znaš Šomi uvijek si bio ona zvijezda koja bdi nad Banjalukom i koja je na neki način čuva i zbog toga sam danas neizmjerno tužan jer sam izgubio prijatelja, sugrađanina i čovjeka koji je srcem i dušom živio Banjaluku. Neću ti reći zbogom jer dragim ljudima to nisam nikada rekao već jednostavno volio bih kad i moje vrijeme dođe da pored moje rodbine koja je negdje gore da me i ti dočekaš. Svaki put kada dođe ono vrijeme kada se zvijezde kao latice prostru nebom znaću da je ona najsjajnija zvijezda zvijezda mog prijatelja.

Zdravere Šomi !

Uglješa Kesić