10 minute read
Seminar Saveza Bajalučana u Jönköpingu
Seminar Saveza Banjalučana u Jönköpingu
Foto: Goran Mulahusić
Advertisement
Piše: Fikret TUFEK
Druženje članova Saveza Banjalučana u Švedskoj, uz radni seminar, postaje kliše prezentacije aktuelnih tema i dogovora o stalnim korisnim aktivnostima.
Dvodnevni seminar članova glavnog odbora u proširenom sastavu i aktivista Saveza u Jönköpingu 20. i 21. nvembra 2021. ostaće u lijepomsjećanjuzbograznovrsnih i uspješnoprezentiranih tema, o čemugovore i dugiaplauzinakonizlaganja, napose i zboglijepogvečernjegdruženjauzgitare i harmoniku, tako da se banjalučkasevdalinkarazlijevalapoJönköpingu i privuklapažnju i Šveđana.
Glavni odbor Saveza Banjalučana u Švedskoj odlučio je da se tradicionalni jesenji susret Banjalučana, koji je bio zakazan 11. decembra 2021, zbog korona virusa, neće moći održati. Do kraja decembra pet članova odbora će posjetiti Ambasadu BiH u Stockholmu. Naredna sjednica glavnog odbora održat će se 19. februara 2022. u Motali, a redovna godišnja skupština, 19. marta 2022. u Örebru.
Predavanja za pamćenje
Na seminaru su prezentirane teme: „Kultura, pripadnost i identitet u vakunu između dva života“, predavač dr. filosofije i antropolog Haris Agić; „Aktuelna društvenopolitička situacija u BiH“, predavač prof. Fikret Tufek, novinar i publicista; „Folklor u Gornjem Šeheru“, predavač Faruk Sarajlić i „Uticaj početka Rocken and Roll-a na našim prostorima“, predavač Mirsad Filipović.
Dr. Haris Agić:”Kultura, pripadnost i identitet – u vakumu izmedju dva zivota”
identitet – u vakumu izmedju dva života”, koje polazi od Agićeve biografije, koja se pak kači na dovoljno velik broj zajedničkih nazivnika koje Agić dijeli sa publikom, tako da je većina lako mogla da sebe prepozna u njegovoj priči, koja tako postaje, kako se riječi i sentimenti nižu i prodiru do nas koji slušamo, sve manje priča o njemu, a sve više priča o svima nama, izbjeglicama. -Ta priča je amalgam ličnih anekdota, naučnih perspektiva, književnosti, poezije, drame, pjesme i muzike. U nekom kompotu gdje je to sve nekako povezano i isprepleteno u šaroliki mozaik ”toka svijesti, toka nesvjesti i toka besvjesti”, istakao jedr. Agić, koji je tokom prezentacije uživo, uz pratnju različitih gitara i saza,izveo melodije: „Da zna zora“, „Bijele ruže“, „Haj, od kako je Banja Luka postala“ ... slušalac se zapita da li je na predavanju ili koncertu!? - Ova priča nije poput drugih, ona prkosi hronologiji i žanru i prati ritam sentimenta, gdje epizode iz raznih razdoblja životaopisuju dilemu svih ljudi koji su istjerani iz BiH i koji su u potrazi za nekim novim životom negdje u dijaspori, kaže dr. Agić.
U jednoj sceni Haris Agic opisuje sebe kao dječaka u logoru Trnopolje koji se boji zaspati jer noći su najgore, ali kojemu njegova mama (Senada Selimbegović), prijedorska profesorica književnosti, tiho pjeva sevdalinke na uho kako bi se smirio i zaspalo. „To je prvi dodir sa spasom, kojeg sam našao u umjetnosti, prvenstveno muzici – tema kojoj ću se vratiti više puta tokom svog govora, od sjecanja na topli bariton svog rahmetli oca, prijedorskog boema Mirzeta Agića, do svoje osobne karijere kao muzičar, pjevač i autor.“
Agić opisuje sebe kao „mladog Titovog pionira“ i blagostanje u bivšoj Jugolsaviji, te kaže da mu je je „sve to blagostanje i pogled na budućnot oteto i zauvijek uništeno“, te nastavlja:„... ostaje beskrajna tragedija natopljena krvlju i jadom iz čega se na kraju rađa ”najapsurdnija politička struktura na svijetu sa dva entiteta, jednim distriktom, 58 političkih stranaka, 30 koalicija, 14 parlamenata, na 100-tine poslanika, 150 mi nistara, pet predsjednika plus visoki predstavnik…”
Odatle se priča odjednom diže na filozofski nivo koji polazi od citata dr. Martina Lutera Kinga: ”Oni koji vole mir moraju da se nauče da se organiziraju sa istom efektivnošću kao oni koji vole rat”. Treba se „više ići na snagu naroda, koji mora koristiti
Svestrani predavač: dr.Haris Agić
svoja demokratska prava“ zaključuje predavač.Dr. Agić se pita: „Kakav identitet u stanju vječnog tranzita? U BiH smo niko i ništa – bogati rođaci iz dijaspore čija je uloga da odriješe kesu da bi nekom malo olakšali ljeto i usput doprinjeli da opšti nacionalni bruto prihod nešto skoči: da jedu ćevape skečapom bez luka, da se foliraju sa Dior sunčanim naočalama, završenim fakultetima, markama, dolarima, beemvejcima, kadilacima i životom vani. A ovdje, ovdje smo niko i ništa – uljezi… oni drugi… načelu nam istetovirano ”izbjeglica” velikim slovima i fluorescentnim bojama da se vidi u mraku… A to je samo što se tiče toga šta smo u očima ‘drugih’, jer su naši zemljaci u BiH sad nama oni ’drugi’ isto kao i mi njima, a ta rupa zjapi i raste, a mi ništa, gledamo; interesantno kakav smo mi narod, poduzetni kad treba nešto uništiti, totalno impotentni kad nešto treba spasiti ili
Neumorni novinar: Fikret Tufek izgraditi!Najteže pitanje odzvanja i ne da mira: ’Ko si?’, ’Šta si?’ samom sebi? I tamo i ’vamo, a ni tamo ni ’vamo.” Nema spasa u izbjeglištvu..! - zaključuje dr. Agić.
O stanju u BiH prof. Fikret Tufek je govorio na osnovu istraživačkog novinarstva i boraveći u BiH od jula do oktobra, iznoseći statističke podatke statističkog popisa prije rata 1991, kada je BiH imala 4,3 miliona stanovnika: - 43,47 Bošnjaci, 31,21 Srbi,17,38 Hrvati, 5,54 Jugosloveni i 0,40 ostali. Istakao je da je Banjaluka 1991. imala 143.079 stanovnika, od čega Srba 70.155 ili 49 posto, a Muslimana 22.645, Hrvata 15.700, Jugoslovena 22.645 i ostalih 6.890 – što ukupno iznosi 72.924 ili 51 posto.
To nije smetalo nacionalistima da, iako su imali manje od polovine stanovništva, da protjeraju ili da Banjaluku napusti ca 85.000 žitelja, među kojima je i značajan broj Srba! - Prema rezultatima popisa iz 2013. u BiH ži vi 3.531.159. stanovnika: 50,11% Bošnjaka 15,43%, 30,78%. Srba, Hrvata 30,78%, te onih koji se nisu izjasnili je 0,77%. U BiH živi 845.874 osobe manje u odnosu na popis 1991. godine. Procjene za novembar 2021, da u BiH živi ca 2,7 miliona žitelja, s tim da tačniji podaci s terena ukazuju da je to 2 - 2,1 miliona! BiH ima veću dijasporu nego domicilnog stanovništva: 2 – 2,2 miliona u preko 60 zemalja svijeta.Za prvih 6 mjeseci 2021. godine BiH je napustilo 85.000, za zadnjih šest godina čak 530.000 stanovnika; za osam godina manje je 3.489 prvačića, s tim da BiH ima jdnu od najnižih stopa fertiliteta od 1,25 posto;
Radno predsjedništvo vodi sjednicu GO saveza Banjalučana: Zlatko, Mirsad i Lejla Arnautović za prvih šest mjeseci 2021. umrlo je 12.000 osoba, procjena do kraja 2021. je 20.000 osoba, kazao je Tufek.
U nastavku je Tufek govorio o Washingtonskom sporazumu (18.3.1994) i Dejtonskom mirovnom sporazumu(izrađen 14.8.1995. i potpisan 14.11.1995. Pariz) i o njihovom značaju, tj. o pogrešnom tumačenju kroz tzv. „izvorni Dejton“ ili „slovo i duh Dejtona“, što je varanje javnosti, jer Dejtonski mirovni sporazum je prekinuo rat u BiH (1992 - 1995), ali se bavi i „budućim upravnim i ustavnim uređenjem BiH“, što se uporno negira, unatoč postojanju pravne i državne, kao i teritorijalne nagodbe. Istakao je i važnost Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju od 1993, koji je podigao optužbe protiv 160 osoba svih nacionalnosti, a nema krivične odgovornosti naroda.
Tufek je iznio uporedne pokazatelje o razvijenosti BiH u 1990. i ukazao na katastrofalne posljedice troipogodišnjeg rata „koji je potpuno uzdrmao ekonomiju i ostavio iza sebe ogromne ljudske žrtve i materijalne štete“, jer je prema dr. Jusuf Kumaliću „vlada procjenila štete na 50 – 70 milijardi US$, a procjena vrijednosti uništenih i pokradenih industrijskih kapaciteta na 15 – 20 milijardi US$“, da bi na kraju iznio velike kontraverze u bh. društvu na primjerima aktuelnih političkih vođa.
Faruk Sarajlić: „Folklor u Gornjem Šeheru“
Faruk Sarajlić se i u Norrköpingu uspješno bavi folklorom kao vođe sekcije,te ističe da „folklor nije ono što se radi na feštama i da je pogrešno da je folklor sve što se igra i pjeva, jer folklor je umjetnički stilizovani prikaz davnih običaja u davna vremena; važno ječuvanje zapisa običaja i uloge etnomuzikologa, folklorista, koreografa i muzičara u očuvanju davnih običaja, igara i pjesama“. - Folklor je kulturna baština i nasljeđe, bogatstvo koje se prenosi sa koljena na koljeno, sa generacije na generaciju, zato želim da vas upoznam sa tradicionalnim igrama u BiH i narodnim nošnjama bošnjačke narodne igre, sve kroz opisbanjalučkih igara. Važna je povezanost tradicionalne pjesme sevdalinke i folklora i kako su nastale tradicionalne sevdalinke.
Sarajlić je naveo, po njegovom mišljenju, značaj za razvoj kulture u Gornjem Šeheru koje su imali prvoborci: Idriz Maslo, Elmas Sarajlić, Muhamed Kazaz, Zaim Isaković, Mustafa Ramić, Dedo Gazić, Huso Gotovuša, Kasnija Frcić, braća Bajagilović...; u poslije ratnom periodu: Muhamed Adže Osmančević, Mehmedalija Mašinovic, Kemal Galešic, Angijad Hasanić, Avdo Buca Imamović, Fazila Tufekčić, braća
Faruk Sarajlić je vrsni poznavalac banjalučkog folklora
Uvodne riječi na početku seminara: Zlatko i Mirsad Demirović, Sidik Beglerović,, Hivzo Beglerović, Hadžera Bakalbašić, Muniba Maslo, Fatima Gušić, Nasiha Fazlić, Salih Dedić, Braco Vukelić, Avdo Goga Sofić, Džavid Gunić, Nazim Imamović, Muhamed Tulek ...; predratni period: Asim Are Mundžić, Muhamed Hamo Bravo, Ibro Demirović, Tasim Mešinović, Ljubo Škorić, Iso Mostarac, Dževad Osmančević, Bakir Osmančević, Nail Vajrača, Bedrudin Turčinhodžić, Ibrahim Robović, Bakir Frcić, Muris Todorovac, Bakir Prlja, Nisko Smailagić, Hajro Turčinhodžić, Kerim Vehabović, Senija Bašić, Vildana Bašic, Redžep Musić, Faruk Sarajlić ...a u Švedskoj su se istakli: Bakir Prlja, Enisa Mundžić, Faruk Sarajlić, Indira Dervišević, Adil Ramić, Elvir Hasanić, Adem Bajagilović, familija Golalić, Merim Džanić, Džemil Vajrača, Amila Baručija, Maida Sarajlić, Mustafa Sarajlić,Arnad i Kemal Fazlić, Amir Osmančević...
Neobično je predavanje, ili bolje rečeno izvrstan prikaz, kroz priču i tonske videozapise i isječke o „Uticaju početka Rocken and Roll-a na našim prostorima“ imao je Mirsad Filipović, aktuelni predsjednik Saveza, ali i veliki zaljubljenik Rocken and Roll-a, govoreći o tom pokretu kroz svoje odrastanje:
Zlatko Avdagić, Fikret Tufek, Haris Agić i Reuf Jakupović Nada i Esad Pipić
Vrhunske sevdalije: Esad Pipić, Nedžad Ašić, Fikret Kurbegović i Mirsad Mahmutović
djetinjstvo, mladost i zrelo doba, ali i aktivnostima koje su se nastavile u Švedskoj, gdje sa preko 10.000 nosača zvukova iliti ploča, spada među uspješnije osobe koje prate ovu oblast. – Pratio sam pomno doba našeg odrastanja u bivšoj Jugoslaviji i BiH, da starijima osvježim uspomene na lijepe šezdesete a mlade učesnike upoznam sa tim važnim periodom, kroz uticaj popularne muzike, filma i mode. Podsjećam vas na to da naša bivša domovina Jugoslavija nije zaostajala ni ukom pogledu u odnosu na zapadne zemlje, jer bilo je to vrijeme liberalizacije političkog sistema i njegova otvaranja prema zapadu, što nam je omogućilo da se i životni standard naših građana razvijao u pozitivnom pravcu. Titova uloga je bila veoma bitna, posebno poslije studentskih protesta.
Filipović je sa puno znanja i umješnosti kroz razvoj Rocken and Roll-a govorio o društvenopolitičkom sistemu u Jugoslaviji 1950/60-tih, partijskim kongresima, liberalizaciji, približavanju zapadu, nesvrstanima, industrijalizaciji, migracijama, stu dentskim protestima..., sve ilustrujući videoisječcima i po kazujući originalne zapise zvuka i ploče i longplejke iz vlastite arhive, kao i neke primjerke jako velike vrijednosti, jer i dalje sakuplja materijal i kontaktira sa ljubiteljima starina u ovoj oblasti.
Sve je to Filipović zorno prikazao kroz teme: Djetinjstvo, dvorište, građanska kultura; Bioskopi, San Remo, Domaći festivali, Gitarijade; Radio, Luxemburg, Po vašem izboru, Mikrofon je vaš; Gramofon, Ploče Jugoton; Coca Cola, Ledo, Kokta, Žvakaće gume, Vinski podrumi; Početak Rocken and Roll-a i The Shadows „Apache“ 1960-tih; YU-grupe; Indexi; The Beatles; Moda; Grupa 220; Film i BiH kultura, u kojoj su značajni bili u kasnijem periodu: „Bijelo dugme“, „Teška industrija“ „Rezonansa“ „Cod“, „Crvena jabuka“, „Hari Mata Hari“... ali i naši veliki pisci: Ivo Andrić, Meša Selimović, Mak Dizdar, Branko Ćopić, Musa Ćazim Ćatić, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić, Aleksa Šantić... – Moja ljubav prema vinilu je ogromna, rastao sam uz skupljanje singl ploča i longplejki, nosim majice i suvenire poznatih pjevača, imam njihove ploče i suvenire, to me oplemenjuje, uz to je išlo mnogo toga drugog, najčešće lijepog, jer muzika je radost i ljepota duše..!
Zaljubljenik u šezdesete godine: Mirsad Filipović
