Zašto šuti Hava

Selma Skenderović:U biti važi, da li je neka osoba dobra, ili nije…

Selma Skenderović, bosanska Slovenka ili slovenska Bosanka, već prve godine svog književnog stvaralaštva krunisala je vrijednim priznanjem koje joj otvara puteve pisane riječi – postala je pobjednica Festivala mlade literature Urška za 2020. godinu. JSKD – Javni sklad kulturnih dejavnosti objavio je nedavno njenu nagrađenu zbirku kratkih priča Zakaj molčiš, Hava? (Zašto šutiš, Hava?), v kojoj se umjetnički bavi s raznolikim, pa i teškim temama, kao što su pitanja identiteta, tuđine, pripadnosti.

Kako, zapravo, Hava, koja je došla u Sloveniju iz BiH, doživljava svoj položaj tuđinke?

Autorica Selma Skenderović o svojoj je knjizi je napisala, da je sastavljena od 15 priča, u kojima se tematika drugih naroda prepliće i sa drugačijim pogledima na one koji su na nekom rubu. Upravo zbog tog straha pred odzivima drugih glavna protagonistka Hava dugo se ustručavala da govori naglas. Po godinama šutnje odlučila je o tome, i uopšte o svim sferama života, progovoriti, bez zlih namjera, ali otvoreno.

»Osjećala sam potrebu da napišem ovakvu knjigu, jer je ova tematika u slovenskoj literaturi veoma rijetko tretirana, ako je i uopće«, kaže Selma Skenderović. »Riječ je o rušenju predrasuda. Željela bih, da bi bar jedan čitalac ili čitateljka čitajući ovu knjigu shvatili, da nije važno koje si narodnosti ili vjere. Stvarno se uvažava samo to, da li je neka osoba dobra ili nije.«

A sada, kad je ova zanimljiva i nagrađivana knjiga zaživjela i u prijevodu na bosanski jezik, iz pera uvažene književnice Valerije Skrinjar Tvrz, koja također živi i stvara u dva jezika, njena autorica Selma Skenderović sve više shvaća ulogu literature u povezivanju i međusobnom uvažavanju.

»Moj dolazak u Sarajevo, na Sajam knjiga, na kojem je moja zbirka priča dobila nove čitaoce, spoznajem da je književna riječ čudesni most, i da su narodi Balkana, i ovih prostora, i bliži nego što smo to mislili«, rekla je Selma Skenderović na promociji, 16. aprila 2023. godine, kad je dobila i nagradu izdavača za najbolju knjigu mladog autora. »Literatura je otvorena za dijalog među mladima, i pomaže nam da se bolje razumijemo.«

Već na početku predstavljanja ove unikatne knjige – treba se vratiti i njenim izvorima; njen autor Džabir Maglajlić iz poznate je, i mnogobrojne, porodice Maglajlića, koja je kroz stoljeća zadužila Banju Luku, dajući doprinos u raznim oblastima ljudske aktivnosti, o čemu upečatljivo svjedoče i nazivi pet ulica, nekoliko škola i ustanova, imenovani po njezinim istaknutim pripadnicima.

Moglo bi se dugo pričati o njima kroz povijesni tok vremena, ali nekoliko činjenica kazuju da su u svakom vremenu svoga bitisanja, od dolaska predaka iz kasabe Maglaja, oduvijek bili na pravom putu povijesnih događanja. Preci su im sudjelovali u obrani Bosne na području Maglaja, kao prvi Reisu ‘L Ulema pradjed Ibrahim Maglajlić, priključivši se 1878. godine pokretu otpora austro-ugarskoj okupaciji. A potomci su se prihvatili obrazovanja čak i ženskih pripadnika, što im je omogućilo da daju Banjoj Luci i Bosni i Hercegovini veliki broj istaknutih muslimanskih intelektualaca, izuzetnog osjećaja za opći napredak. Tako je kadija Maglajlić bio 1941. godine potpisnik Peticije predane vlastima NDH u Zagrebu, u kojoj je tražena obustava progona sugrađana pravoslavne vjeroispovijesti. Nažalost, zbog toga su završili u fašističkim zatvorima, pa i sam kadija. Kasnije se cijela porodica priključuje NOB-u, a četvorica sinova i kćerka Vahida ginu u partizanima.To je jedina žena heroj u SFRJ, a i njezin brat Šefket također je svoju hrabrost krunisao odličjem heroja.

Na tom stvaralačkom i pravom putu je i autor ove monografije »Kistom i perom – moja i naša Banja Luka« (izdavač »Planjax«), koji svojim temperamentom, porodičnom tradicijom, školovanjem, aktivnim učešćem na svim poljima, a posebno sporta i slikarstva, uspijeva nastaviti tradiciju natprosječnosti, i u tome ne mogu ga spriječiti niti agresija, iz 1992., ni sve prateće porodične nedaće, niti prognaništvo Banjolučana.

Sebi je, kao cilj, odredio da ponovo objedini diljem svijeta raseljene Banjolučane, njihove potomke i sve koji dođu do ove knjige, jer ovo je knjiga sjećanja na zajednički život Banjolučana svih nacija i vjera u našem gradu i progonstvu, vjerno opisujući taj kolorit našeg zajedničkog života, koji je krasio natprosječni uspjeh naše zajednice u