KATARZA
KULTUROM PROTIV PRIMITIVIZMA Razgovarao: Dinko OSMANČEVIĆ Ernesta Ernija Bučinskog neki znaju kao vrsnog aforističara britkog pera, za druge on je novinar koji piše za jedan od najpoznatijih portala u Bosni i Hercegovini i regionu ("Buka"), treći ga uvažavaju kao pjesnika i proznog pisca, za četvrte on je rok muzičar, frontmen grupe Katarza. U stvari, svi su u pravu, Ernest jeste sve to, ali konkretan povod za naš razgovor je trijumf Katarze na Banjalučkoj gitarijadi krajem prošle godine i snimanje pjesama za album, za koji treba još malo vremena i još nešto više novca. Kaže da više voli da pjeva o promašenim ljubavima nego o promašenim politikama, pa ipak na albumu će biti i takvih pjesama. Na žalost ljubitelja dobre rok muzike, "Banjalučka gitarijada", čiji organizator je "Queen Estrada", zbog situacije vezane oko Korona virusa održana je bez prisustva publike, virtuelno. Istakli bismo i izuzetno jaku ekipu koja je sačinjavala žiri "Gitarijade", pored Zorana Đurića u ime organizatora, tu su bili i Aleksandar Čović iz "Regine", Igor Paspalj, najbolji gitarista svijeta u izboru čitalaca portala "Gitar World", i legende rok muzike Bora Čorba i Žika Jelić iz "Yu grupe". Za početak razgovora, Ernesta Ernija Bučanskog pitamo kada si se i kako zainteresovao za rok muziku, kada je Katarza osnovana, i zašto baš to ime? Rokenrol sam zavolio još kao klinac, a krivac tome je moj otac koji je bio zaljubljenik u dobru mjuzu, naročito rokenrol. On mi je dao svoj gramofon i ploče na raspolaganje 24 sata na dan, pa sam većinu vremena provodio slušajući Deep Purple, Jimi Hendriksa, Dorse, Bitlse, Azru, Riblju čorbu i slične bendove. Kasnije mi je kupio gitaru pa sam krenuo na časove, ali u 14 Š E H E R
BANJA LUKA
Ernest Erni Bučanski: Ovdje svi pišu, a niko ništa ne čita! principu sam načio da sviram. Sva sreća što je za rokenrol potrebno znati petšest rifova i već možeš stvarati svoju mjuzu. Na kasetofonu i magnetofonu sam snimao svoje pjesme i to traje otkad znam za sebe. I danas je sistem rada isti, samo što to danas radim na laptopu, gdje imam muzičke programe na kojima komponujem i pravim snimke pjesama koje kasnije radim na probama s bendom. Inače, moj prvi bend bio je zapravo ”Plava vrana” koji sam osnovao u prvom osnovne, a u njemu su svirali, bolje rečeno lupali po loncima i kantama, plastičnim gitarama i improvizovanim instrumentima, moji drugari iz djetinstva. Na neki način dosta sam ljudi sa kojim sam se družio okrenuo ka muzici, pa su tako neki koji nisu ni pomšiljali da bi svirali postajali muzičari i kasnije pravili svoje bendove. Na neki način muzika je i misionarski posao. Tek kasnije sam osnovao svoj ozbiljniji bend ”Aritmija” i u tom periodu sam napisao neke pjesme koje i danas sviram u Katarzi. Katarza je nastala 2008. godne i kroz nju su prozujali mnogi muzičari. Najmanje 7-8 postava ritam sekcije je prošlo kroz bend, desetine muzičara i kvazimuzičara. Većinom smo djelovali kao trojac, a danas u bendu imamo još jednog gitaristu. Vjerujem da će ova postava potrajati, a eto radimo i na albumu što ukazuje da smo poprilično aktivni bar što se tiče proba i snimanja. Što se tiče imena Katarza, taj pojam etimološki vodi porijeklo od grčke riječi katarzis što znači pročišćenje. Mnogi mudraci su katarzu tumačili na razne stvari, a eto i ja ću malo ofirati mudraca, pa katarzu povezati za duhovno ili duševno pročišćenje kroz slušanje mjuze. Koliko mi je poznato, ovo je treći nastup Katarze na "Banjalučkoj gitarijadi", i pokazala se ona narodna, treća sreća. Ipak, ranijih godina bend
