Abid Kovačević Fudbalski dragulj sa Vrbasa
Napisao: Željo TICA
Već na početku karijere plavokosog Abida Kovačevića, koji je tada imao sedamnaest i po godina, iskusni novinarski „vuk“ je predosjetio da će on izrasti u istinskog fudbalskog asa Borca i jugo-fudbala. I nije pogriješio. Abid Kovačević je fudbalsku školu počeo u pionirima Borca, kasnije u omladinskom sastavu, da bi potom kao najtalentovaniji iz svoje generacije prebačen u prvi tim. - Kao da je juče bilo, sjećam se svog prvog dolaska na Gradski stadion, prvog učitelja Alije Osmančevića Hahe. On je zaslužan ne samo za moj fudbalski razvoj, nego i mnogih drugih, koji su kasnije sa puno uspjeha nastupali za Borac. Ja ću mu vječno biti zahvalan - prisjeća se Kovačević svojih fudbalskih početaka. U fudbalskom kartonu Žutog ili Bide, kao su ga navijači zvali, piše: Prvu jaču utakmicu, kao član drugog tima Borca, odigrao je 13. oktobra 1968. godine, protiv Sloge iz Ivanjske. Banjalučani su slavili sa 3:0, a Kovačević je postigao jedan gol. Dvije godine kasnije stigao je do najjačeg sastava, odnosno 19. avgusta 1970. godine nosio je crveni dres u meču Kupa sa Prijedorom. Prvi prvenstveni duel za Borac Kovačević je odigrao 13. septembra 1970. godine. - Borac se te godine vratio u prvoligaško društvo, ali nije dobro počeo. U prva četiri kola osvojen je samo bod, na premijeri protiv Crvenke na Gradskom stadionu, pa nam se pobjeda protiv ŠEHER 16 BANJA LUKA
Na poleđini ove stare i požutjele fotografije, koju objavljujemo, Limun Papić, tadašnji urednik banjalučkog „Glasa“, rukom je napisao: „Abid Kovačević, budući fudbalski as. Februar 1970. godine“.
tuzlanske Slobode nametala kao imperativ. Iako smo bili bolji, nikako nismo mogli da probijemo odbranu Tuzlaka. Trener Arapović mi je ukazao šansu u finišu utakmice, zamijenio sam Emira Jusića. Pobjedonosni gol postigao sam u 87. minutu. U jednom trenutku lopta se nakon kombinacije Bećirbašić - Blažević odbila na penaltik. Nisam oklijevao. Zahvatio sam loptu, koja je kroz „šumu nogu“ završila u mreži. Prvi mi je čestitao Hune, potom Neno, Pašo... Bila je to prva Borčeva pobjeda u prvoligaškom društvu. Tu utakmicu sa tuzlanskom Slobodom uvijek ću pamtiti, zbog debija i - gola - kaže Kovačević. Od te 1970. godine počeo je da sija novi fudbalski dragulj sa Vrbasa - Abid Kovačević. Veoma brzo upoznali su ga protivnički bekovi, bilo da je igrao na „Marakani“, Stadionu JNA, pod Marjanom, na „Maksimiru“, „Grbavici“, „Koševu“..., svojim majstorijama oduševljavao je brojne ljubitelje fudbala, bez obzira na klupsku pripadnost. Svi, bilo da je riječ o protivničkim igračima ili trenerima, navijačima, govorili su u superlativima o njegovom fudbalskom znanju i umijeću. Bio je majstor driblinga, sjajno je izvodio slobodnjake, imao izuzetan centaršut... - Za mene i moju generaciju možda je bila presudna ona sezona kada smo nezasluženo morali napustiti prvoligaško društvo. Iako sam bio tužan zbog toga, danas kad dobro razmislim mislim da je to bilo izuzetno korisno za mene kao mladog kapitena, ali i za čitavu ekipu. U drugoli-
