Povijest Puhačkog orkestra Lovran

Kratka povijest 1912. - 2011.

Povijest lovranskog orkestra započinje davne 1911. godine, u doba kada je Lovran s okolicom bio u sastavu Austro - Ugarske monarhije, no već se osjećao snažan utjecaj Italije pa se hrvatsko stanovništvo moralo boriti s talijanizacijom u svim sferama društvenog života. Osim službenog jezika i pisma, na razne načine se pokušavalo asimilirati stanovništvo. Jedan od pokušaja bilo je i osnivanje talijanskog glazbenog društva u Lovranu, nastalog na poticaj ovdašnje talijanske stranke. Udruga hrvatskih domoljuba je kao odgovor toj ˝provokaciji˝ osnovala DRUŠTVO ZA PROMICANJE LOVRANSKE GLAZBE, s ciljem osnivanja hrvatske limene glazbe.

Iz pisma inicijativnog odbora na čijem čelu su bili lovranski nadučitelj fr.

ZEC, LUKA HALAT, te kapetan ALFONZ CERČIĆ razaznaje se s koliko žara je ideja prihvaćena. Društvo je osnovano 1912. i ta se godina smatra godinom osnutka današnjeg Puhačkog orkestra Lovran.

[3]

Društvo za promicanje lovranske glazbe radom započinje na instrumentima koji su nabavljeni dobrovoljnim prilozima stanovnika, a u Lovranu počinju djelovati učitelji glazbe koji osposobljavaju prvi naraštaj glazbenika. Sredinom te iste godine, GLAZBA LOVRAN ima svoje prve nastupe po Lovranu i okolici. Rad glazbe se intenzivira te ona postaje jedan od simbola hrvatstva u ovom kraju. Jedna od rijetkih fotografija koje dokumentiraju rad glazbe iz tog razdoblja je snimka otvorenja Prve hrvatske škole u Lignju 14. lipnja 1914. godine na kojoj se vidi prva postava lovranske glazbe.

Nakon Prvog svjetskog rata orkestar ne prestaje s radom, iako tenzije se pojačavaju zbog vladajućeg režima. I dalje se svira po Lovranu, većinom na pučkim događajima, nekad javno, nekad tajno.

Tijekom Drugog svjetskog rata dio članova odlazi u rat čime se pojavljuje opasnost od oduzimanja instrumenata. Većina instrumenata se [4]

krijumčari preko granice (Rijeka je bila podijeljena na talijanski i jugoslavenski dio) i pohranjuje kod glazbi na Trsatu, Spinčićima i kod drugih društava na netalijanskom teritoriju. Na žalost, ti se instrumenti više nikad nisu vratili u Lovran: dio je uništen tijekom rata, a dio je korišten u vojnim orkestrima tijekom NOB-a gdje im se zagubio svaki trag.

Nakon sjedinjenja Istre s maticom zemljom članovi glazbe se ponovo okupljaju i društvo započinje s radom kao sekcija u sklopu KUD-a Lovor, tadašnje krovne kulturne udruge Lovrana. Rad društva vodi CVETKO MATETIĆ, koji obnaša dužnost kapelnika sve do 1952. godine.

Sredinom 1952. godine prestaje s radom Limena glazba Opatija, a njen dirigent FRANJO KOROŠEC otada pa sve do 1970. godine vodi lovransku glazbu. Osim dirigenta, i brojni članovi opatijske glazbe se uključuju u rad te tako lovranska glazba s oko 40-ak članova postaje vjerojatno najbrojnija udruga glazbenika amatera u regiji. Te iste (1952.) godine se glazba [5]

osamostaljuje iz zajedničke udruge i od tada djeluje potpuno samostalno s nazivom NARODNA GLAZBA LOVRAN. Suradnja s pjevačkim zborom KUD-a Lovor se nastavlja niz godina kroz brojne uspješne koncerte u Lovranu i regiji.

Tijekom 50-ih godina lovranska glazba svojim nastupima prati sve važnije manifestacije na području Liburnije, od onih lokalnog karaktera do velikih događaja na republičkoj razini. Ujedno i mijenja ime u LIMENA GLAZBA LOVRAN koji će zadržati sve do 1997. godine.

Razvoj Liburnije kao turističke destinacije pogoduje radu glazbe koja u repertoar uvrštava sve veći broj domaćih i svjetskih hitova. Koncertni nastupi duž opatijske rivijere postaju zaštitni znak Lovranaca, koji dobivaju pozive i iz drugih dijelova Hrvatske. Tijekom ljetnih mjeseci redovni su nastupi ispred lovranske crkve i u opatijskom parku ispred ville Angioline.

1970. godine kapelnik Korošec odlazi u mirovinu, a umjesto njega dolazi [6]

RAMIRO PALMIĆ, koji društvo vodi do sredine 1972. godine, kada dirigentsku palicu preuzima ĐANI TRDIĆ.

Sedamdesete godine su bile vrlo uspješne za Lovrance. Prvi nastupi u inozemstvu: Pischelsdorf, Austrija (1973); Haguenau, Francuska (1974), samo su neki od višednevnih nastupa. Glazba nabavlja nove uniforme istarske narodne nošnje kojima turistički i kulturno promovira ovaj kraj i njegovu tradiciju. Nastupi su brojni i u Hrvatskoj: redoviti su izvođači na Studijevim promenadama koje su se održavale u zagrebačkom parku Zrinjevcu, a nije za zaboraviti i nastup u sklopu premijere opere Nikola Šubić Zrinjski u pulskoj Areni 1975. godine.

1974. godine glazba održava svoj prvi Novogodišnji koncert u lovranskom kinu, tradicija koja je uz manje prekide nastavljena do danas. Koncerti su se do početka 2000-ih reprizirali za Opatijce i turiste u Kristalnoj sali

[7]

hotela Kvarner. 1974. godine svoj prvi koncert održavaju i polaznici interne škole.

1977. godine se održava Drugi susret limenih glazbi Istre na kojem po prvi puta sudjeluje i lovranska glazba. Od te godine su redovni sudionici tih susreta, a bili su i domaćini istih 1982. i 1997 godine. Na istarskim susretima u Buzetu 2000. godine, lovranski orkestar je bio prvi orkestar u povijesti susreta koji je u aranžman uspio uključiti narodne istarske i primorske instrumente: sopile, šurle i mih.

Sudjelovanje na karnevalskim povorkama duga je tradicija glazbe. Već početkom sedamdesetih orkestar u maškaranim uniformama sudjeluje na opatijskoj paradi, a ta tradicija se nastavlja, svake godine sve intenzivnije. Od 2000. godine povremeno na karnevalske parade dolaze s alegorijskim kolima - najzapaženije kreacije dosad bile su teme Ambasador gori i Lovranska kula.

[8]

Orkestar uspješno djeluje tijekom 80-ih godina, a na repertoaru su popularne melodije s festivala Melodija Istre i Kvarnera, Splitskog festivala, Sanrema i drugih. Velika popularnost orkestra dovodi i do velikog broja nastupa. Već sredinom sedamdesetih društvo bilježi 85 nastupa godišnje (1975.), a broj ostaje visok i slijedećih godina. Jadranski susreti, Lovranske noći, Marunade i ostale manifestacije ne prolaze bez svirke lovranske glazbe. Glazba koncertne nastupe obogaćuje i vokalnim solistima, te bubnjašicama koje su sve do 1986. godine pratile promenadne nastupe ulicama Lovrana, Opatije i šire. 1981. godine glazba bilježi i najveću masovnost: 62 člana aktivno sudjeluje na nastupima.

Osim standardnih aktivnosti, tijekom 80-ih lovranska glazba postaje domaćin seminarima za voditelje društva i dirigente iz cijele Hrvatske, koji se redovito održavaju u Lovranu. Tradicija, prekinuta početkom 90ih zbog ratnih zbivanja, ponovno je pokrenuta 2000. godine na inicijativu orkestra, a u suradnji sa Saborom kulture, te se prosječno dvaput godišnje organizira radni vikend-seminar za dirigente na kojem se osim teorije, dirigenti mogu oprobati i dirigiranjem kompletnim sastavom lovranskog orkestra.

Krajem 1989. godine glazba ostaje bez dirigenta, a na njegovo mjesto dolazi NAČINOVIĆ EUGENIO. To razdoblje je bilo vrlo teško za glazbu iz više razloga, no krizni period je prebrođen.

23. ožujka 1991. godine orkestar počinje voditi sadašnji dirigent, MIODRAG KAŠIĆ te započinje novi procvat lovranske glazbe. S preostalih 20 članova kreće se u edukaciju novih naraštaja i ponovno formiranje notne arhive koja je bitno osiromašena. 11. rujna 1991., nedugo nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, glazba gostuje u Udinama, te je tom [9]

prilikom prvi puta zavijorila Hrvatska zastava. Smatra se da je taj nastup vjerojatno među prvim međunarodnim isticanjima hrvatske zastave u inozemstvu.

Početak je to i domovinskog rata, što je dodatno otežalo rad orkestra. Članovi se uključuju u Zbor narodne garde te brane Liku od agresije.

Ostali članovi organiziraju nastupe na gospićkom području blizu same fronte u znak podrške hrabrim borcima za samostalnost. 2004. godine je orkestar posjetio Gospić i obišao nekadašnju prvu liniju bojišta. Glazba postaje rezervni vojni orkestar vojnog nastavnog centra Muzil u Puli i u toj funkciji nastupa na svim prisegama novaka tog centra od 1991. do 2000. godine.

Repertoar orkestra se tijekom devedesetih počeo znatnije mijenjati. Uz prethodnu tradiciju evergreenova i hitova, orkestar se okreće južnoame[ 10 ]

ričkim ritmovima, te se još više odvaja od uvriježenog koncepta limene glazbe. Tada avangardan program privlači još više mladih koji se uključuju u rad orkestra. Broj članova raste, kao i broj nastupa. Sve veći entuzijazam i kvaliteta potiče društvo na veliki izazov: sudjelovati na drugom državnom natjecanju limenih glazbi i puhačkih orkestara Hrvatske. Nakon regionalnih natjecanja, glazba u Petrinji nastupa u jakoj konkurenciji poluprofesionalnih orkestara sa skladbama Silbanski Tanac i Latin American Fever te osvaja titulu najboljeg hrvatskog amaterskog orkestra u toj kategoriji i srebrnu plaketu s najviše osvojenih bodova (prvo mjesto nije

dodijeljeno) na tom susretu 1996. godine. To je najveći uspjeh ovog orkestra na državnoj razini.

1996. godina je bila uspješna i po broju nastupa, punih 100. Posljednji, stoti nastup je proslavljen 31. 12. 1996. ispred zgrade općine, naravno svirajući. Godine 1997. je broj nastupa dosegao brojku 116, što je apsolutni maksimum u pisanoj povijesti ovog društva. Od te godine orkestar svake [ 11 ]

godine organizira Silvestarski koncert 31.12. ispred zgrade općine Lovran u 11 sati, uz tortu i šampanjac.

Potaknuti uspjehom na državnom natjecanju i preporukama Sabora kulture, 1997. godine društvo mijenja ime u PUHAČKI ORKESTAR LOVRAN. Kao veliko finale kojim su se zaokružile prve 85 godine postojanja društva, tijekom proslave Sv. Jurja, u travnju 1997. Lovranu (i svijetu) predstavljen je prvi nosač zvuka, povijesni dokument rada cijele jedne generacije glazbenika. Drugi nosač zvuka nastao je tijekom novogodišnjeg koncerta u Lovranu krajem 1998. godine. Sniman je uživo da bi se dočarala čarobna atmosfera koncerata lovranskog orkestra.

1991. godine na inicijativu HARALDA REIFFA, austrijskog glazbenika i zaljubljenika u Liburniju orkestar pokreće manifestaciju “Naš Svijet je Glazba” čiji je cilj upoznati inozemne orkestre s ljepotom naših prostora, promocija Liburnije kako bi se potaklo Austrijance na dolazak na ove prostore i dokazalo im se da tu nema straha od ratnih razaranja i pružiti

[ 12 ]

domaćem stanovništvu iznimne nastupe najboljih inozemnih orkestara.

Od tada na festivalu svake godine, uz domaćina, nastupa i nekoliko stranih orkestara, najčešće iz Italije, Mađarske i Slovenije. Smatra se da je do danas na tom festivalu je nastupilo nekoliko tisuća glazbenika koji su nastupali duž liburnijske rivijere.

1995. godine počinje suradnja s Mažori Opatijskim Timom kojeg vode Rajna Miloš (voditeljica) i Giuseppe Palombella (koreograf). Kombinacija je bila iznimno uspješna, jer je spletom glazbe i plesa osvojeno prvo mjesto na Drugom Mažori Kupu održanom u Primoštenu i Šibeniku. Zajednički nastupi na opatijskim i međunarodnim karnevalima i ostalim manifestacijama su nadaleko hvaljeni: karnevali u Monfalconeu (I), Nici (F) dvije godine za redom, Europarade festival u VilleFrancheu (F) te brojni drugi.

1996. godine još jedna blistava ideja dobija formu i postaje sastavni dio života orkestra: prvi put orkestar odlazi na visinske pripreme u Staru Sušicu. U intimnoj atmosferi dvorca marljivo se radi i priprema repertoar za nadolazeći Novogodišnji koncert.

1997. godine na Internet je postavljena prva verzija stranica lovranskog orkestra, što nas čini jednim od prvih hrvatskih orkestara na Internetu.

U novom mileniju Puhački orkestar Lovran nastavlja uzlaznom putanjom. Generacije se mijenjaju, ali se tradicija nastavlja: glazbeni tečaj ima redovite polaznike, festival „Naš svijet je glazba“ ide dalje, brojni su nastupi na nacionalnoj razini, a inozemna gostovanja su također redovita. Sa glazbenog stajališta repertoar postaje sve zahtjevniji i moderniji, za što je zaslužan poseban način edukacije mladih glazbenika u internom tečaju orkestra kojeg vodi maestro Miodrag Kašić. [ 13 ]

Vrhunac glazbene edukacije članova bila je jazz radionica i koncert Western Jazz Quarteta 2007. godine nastali u suradnji Puhačkog orkestra Lovran s američkim veleposlanstvom. Tom su prilikom u Lovran došli vrhunski jazz glazbenici i cijenjeni glazbeni pedagozi, a na radionicama je uz članove orkestra prisustvovao i veliki broj glazbenika s područja Liburnije i šire. Posebno je posjećen bio nastup predavača ispred lovranske crkve sv. Jurja, prvi vrhunski jazz koncert na toj lokaciji.

Kvaliteta orkestra prepoznata je i od strane struke, pa tako orkestar u kratkom periodu ostvaruje nastupe sa najvećim zvijezdama hrvatske estrade, među kojima svakako treba istaknuti Gibonnija, Severinu i Olivera Dragojevića. Puhački orkestar snimio je pjesme i video spotove za veliki Severinin hit “Gas, gas“ i skladbu “Ribarska“ Jasmina Stavrosa, te pjesmu “Limena glazba“ napisanu posebno za orkestar od strane velikog prijatelja i dugogodišnjeg suradnika orkestra Duška Jeličića Duleta. S tom [ 14 ]

je pjesmom orkestar zajedno s Duletom i njegovom suprugom Silvanom predstavljao Lovran na festivalu Melodije Istre i Kvarnera 2010.

Jedan od posebnih prijatelja, moglo bi se reći počasni član orkestra je i gospodin Josip (Pepi) Forembacher, koji potpisuje i velik broj aranžmana koje naš orkestar izvodi. Vrstan saksofonist, osim na novogodišnjem često nastupa s orkestrom i na mnogim drugim koncertima u zemlji i inozemstvu.

Puhački orkestar Lovran je danas lovranski brand prepoznat na državnoj i međunarodnoj razini. Ambasador je liburnijskog kraja i kulture, društvo koje se i dalje mijenja, modernizira i napreduje, zadržavajući i njegujući pritom istinske vrijednosti i ideale od kojih je sve počelo.

[ 15 ]