KRAJNJI TRENUTAK ZANODREĐIVANJE PRIORITETA Bez sukoba javnog i privatnog

KRAJNJI TRENUTAK ZA ODRE\IVANJE PRIORITETA Bez sukoba javnoga i privatnog

Izrazita je potreba da u idućih pet godina Hrvatska stvori 100.000 novih radnih mjesta

Piše: dr. sc. Damir Zorić1

HUP je u više navrata u proteklom razdoblju ponavljano da je Nacionalni plan za otpornost prilika generacije koju ne smijemo propustiti želimo li u narednom periodu stvoriti 60.000 – 100.000 kvalitetnih radnih mjesta visoke dodane vrijednosti. Uz Višegodišnji financijski okvir, NPOO bi nam trebao omogućiti razvoj konkurentnog gospodarstva koje će dugoročno rasti barem jednako brzo, ako ne i brže od nama usporedivih zemalja u okruženju. Ostali smo konstruktivan partner do kraja usprkos tome što dijalog s Vladom nije išao u najboljem smjeru i nismo na uvid dobili potpun NPOO niti smo u njegovu izradu bili uključeni tokom cijelog procesa. U HUP-u smo zadovoljni time što su pregovori oko investiranja sredstava iz strukturnih fondova 2021-27 krenuli od početka transparentno i s većom uključenosti realnog sektora u pojedine segmente, ali sad je uistinu zadnji trenutak za određivanje krovnih prioriteta i alokacija Regionalnog razvojnog fonda za investicije u konkurentnost hrvatskih tvrtki u postkriznom periodu. Možemo pohvaliti i značajno bolje iznose regionalnih potpora iz EU planirane za iduće razdoblje i nadamo se da će se prepoznati važnost uvođenja industrije 4.0, modernizacije i digitalizacije u kompanije koje trebaju povećati svoju produktivnost i konkurentnost.

Generator rasta i razvoja

Naši prijedlozi javnosti su poznati i išli su u smjeru veće alokacije sredstava za privatni sektor koji je jedini generator rasta i razvoja. Projekti privatnog sektora nisu ovisni o proračunu, a naši će članovi na svaku kunu dobivenih bespovratnih sredstava uložiti minimalno 2-3 kune privatnih prihoda. Važno je reći da se Planom

1 Autor je glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca

oporavka još uvijek može upravljati, a to će biti moguće i kroz buduće rebalanse jer je privatni sektor u prošlosti dokazao da može brzo i učinkovito apsorbirati sredstva iz EU fondova. Stoga se nadamo da ćemo i tim finalnim izmjenama pristupiti partnerski. U tom smislu ne postoji sukob privatnog i državnog vlasništva, već moramo postaviti sami sebi pitanje u kakvom društvu želimo živjeti npr. 2025. ili 2030. godine. Ulaganje u javne projekte poput inkubatora, fakulteta, društvenih domova, aglomeracije i slično neće povećati porezne prihode i zaposlenost već će takvi projekti utjecati na povećanje redovitih troškova plaća u javnom sektoru i operativnih troškova, poput održavanja infrastrukture.

Javni sektor „prekrcan“ do krajnosti

Iako se prvenstveno zalažemo za privatne poduzetničke inicijative u realnom gospodarskom sektoru, u HUP-u smo svjesni potrebe uravnoteženosti javnoga i privatnoga sektora. HUP nije pobornik suprotstavljenosti javnoga i privatnoga niti na gospodarstvo gledam u smislu klasične suprotstavljenosti kapitala i rada. To su kategorije prošlosti i više nisu aktualne, a tamo gdje se i kada se pojavljuju izrazito su nefunkcionalne. Uz financijski kapital za uspjeh tvrtke nužan je i humani kapital i njihov odmjeren odnosno društveno odgovoran odnos. Javni sektor dio je nužne infrastrukture svakoga gospodarstva. Bez dobro uređenoga i funkcionalnog javnog sektora gospodarstvo se ne može dobro razvijati. Isto tako javni sektor ne može preuzimati one uloge koje u nacionalnoj ekonomiji po prirodi stvari spadaju u privatni sektor. Najbolji primjer za to je izrazita potreba Hrvatske da u idućih pet godina stvori 100.000 novih radnih mjesta. To je zacrtano Nacionalnom razvojnom strategijom. Ne ostvarimo li ta radna mjesta, sasvim sigurno će sve druge pretpostavke ostvarivanja Strategije doći u pitanje. Istovremeno to će značiti da će barem polovica tog broja odseliti u druge zemlje gdje će naći te poslove. Dio će pasti na zavode za zapošljavanje, a dio će i zaposliti na upražnjena mjesta. Međutim socijalni fondovi, zdravstveni i mirovinski, ostat će bez novih osiguranika, njihova premijska baza umjesto širenja biti će i dalje sužavana. Dakle, nužnost je očita no nije još uvijek svima jasno da javni sektor ne može stvoriti ta nova radna mjesta. Već je prekrcan do krajnosti. Nova, održiva radna mjesta mogu se stvoriti u

realnom gospodarstvu, proizvodnoj i izvozno orijentiranoj privredi. To je bio glavni motiv HUP-ovih prijedloga za više izdvajanja realnom gospodarstvu iz najavljenih europskih financijskih sredstava, a prvenstveno u programu oporavka i otpornosti (NPOO).

Zdravstvo i bez koronavirusa zrelo za preustroj

Ne smijemo zaboraviti ni reforme planirane u okviru NPOO-a, zdravstvo je i bez koronakrize zrelo za preustroj jer se radi o sustavu velikih mogućnosti koji je nedovoljno racionaliziran i svakodnevno izložen sve većem nizu i opsegu potreba, gomila dugovanja bez obzira na periodične sanacije i upumpavanja dodatnih, interventnih proračunskih sredstava. Potrebno nam je i pravednije i transparentnije pravosuđe sa digitaliziranim procesima, obrazovna reforma koja se mora provoditi na svim razinama obrazovanja, s fokusom na poboljšanje kurikuluma/programa, stjecanje digitalnih vještina i veće ulaganje u poboljšanje i preobrazbu postojećih vještina kroz tzv. upskilling i reskilling, ne samo za nezaposlene, nego i za one koji nisu zaposleni na puno radno vrijeme ili rade u niskoplaćenim zanimanjima. Novi model upravljanja i kompetitivnije financiranje visokog obrazovanja nužno je za postizanje veće efektivnosti i odgovornosti javnog sustava obrazovanja za isporučene rezultate. Više od svega potrebna nam je reforma investicijskog i poslovnog okruženja, naime, Nacionalni program reformi (NPR) navodi kako je jedan od ciljeva „uspostaviti djelotvoran sustav promocije privatnih investicija u ciljeve održivog razvoja, a kako bi se pridonijelo pravednom i uključivom prijelazu na konkurentno zeleno i digitalno gospodarstvo“. Pod promocijom se smatraju učinkovite izmjene više zakonskih i podzakonskih akata koji adresiraju poticanje investicija privatnih investitora u razne oblike (investicije u modernizaciju i podizanje produktivnosti, greenfield investicije, investicije u istraživanje i razvoj, investicije u start-up tvrtke, javno-privatna partnerstva), a u trenutnoj situaciji neophodno je usmjeriti što više raspoloživih sredstava u privatni sektor kako bi se povećali njihovi investicijski kapaciteti. Vjerujemo da za mnoge od tih reformi nije potrebno izdvojiti ogromna sredstva već je dovoljna politička volja za uvođenjem stvarnih promjena. Izlike za nečinjenje uvijek postoje, a aktualna je ta da vrijeme krize nije dobro za provođenje velikih promjena. Možda je ipak to jedino vrijeme kada u Hrvatskoj neke promjene zažive.