Ekonomski, kulturni i politički aspekt migracija1

Uvod

Ljudski je kapital najveći izvor bogatstva neke zemlje. Stoga su ljudi istovremeno i cilj i sredstvo. Cilj, zato što je konačni cilj ostvarivanje blagostanja i maksimalizacije korisnosti za što je moguće veći broj ljudi. Sredstvo, zato što je za ostvarivanje tog cilja potrebna suradnja te razmjena dobara i usluga među ljudima: specijalizacija i podjela rada. Što je veća specijalizacija i podjela rada, to su troškovne uštede veće te je i blagostanje veće.

Veće ekonomije imaju veću podjelu rada i mogu ostvariti veće blagostanje, jer na tržištu prodaju proizvode koje drugi nemaju. Specijalizacija neke ekonomije je povezana sa složenošću proizvoda koje izvozi. Raznolikost i sofisticiranost produktivnog znanja i iskustva po - trebnog za proizvodnju proizvoda, direktno je povezana s razvojem ljudskog kapitala (znanjem), poslovnim mrežama, iskustvom, ali i veličinom dostupnog tržišta. Neka tržišta su jednostavno premalena za neke proizvode. Stoga je važno, ako je domaće tržište premaleno, integrirati se u neko veće.

Najsloženiji proizvodi, koje može proizvesti samo nekoliko zemalja, uključuju elektroniku, kemikalije i visokostručne usluge s visokom razinom ljudskog kapitala. Najmanje složeni proizvodi, koje mogu proizvoditi gotovo sve zemlje, uključuju sirovine, jednostavne poljoprivredne proizvode, te usluge s niskom razinom ljudskog kapitala kao npr. većina usluga u turizmu. Da bi Hrvatska ostvarila viši stupanj ekonomskog razvoja i konačno rasta, morala je pristupiti Europskoj Uniji. Pristupanjem i svojim otvaranjem prema EU, Hrvatska je u potpunosti prihvatila osnovne četiri slobode unutar EU: sloboda kretanja dobara i usluga, kapitala te konačno i ljudi.

Ova posljednja sloboda je na dan pisanja ovog članka, 8. prosinca 2022., okrunjena i prihvaćanjem hrvatskog pristupanja Šengenskom prostoru: jedinstvenom prostoru slobode kretanja bez internih kontrola te potpune slobode zapošljavanja. S obzirom na ovaj događaj, tema migracija, pored ostalih ekonomskih i demografskih tema, dodatno dobiva na značaju. Deduktivni ekonomski modeli predviđaju da će onaj proizvodni faktor teći prema zemljama koje su relativno siromašnije tim proizvodnim faktorom, jer će cijena tog proizvodnog faktora u uvjetima relativne oskudnosti u tim zemljama biti viša. Ako je npr. financijski (novča - ni) kapital relativno mobilniji proizvodni faktor u odnosu na ljudski kapital koji zahtjeva prilagodbe u obliku učenja stranog jezika i kulturne prilagodbe, financijski kapital će lakše migrirati.

1 Stručni članak je nastao u sklopu projekta „MI - jučer, danas, sutra“ (UP.04.2.1.06.0018) kojega je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj stručnog članka isključiva je odgovornost Udruge mladih i Alumni FET Pula.

Međutim, ove pojednostavljene ekonomske teorije, iako su u formalnom smislu logički rigorozne i korektno izvedene, u empirijskom su se smislu pokazale nedovoljno preciznima. Upravo su najbogatije zemlje svijeta kao npr. Sjedinjene Američke Države i Švicarska najveći uvoznici ne samo kapitala već i primatelji migracija ljudskog kapitala. To znači, da su se u praksi, rad i kapital pokazali komplementarnim, a ne suplementarnim resursima. Pokazalo se je, nadalje, da ekonomske teorije tokova kapitala i ljudskih migracija nisu u dovoljnoj mjeri uzimale u obzir institucionalne varijable, gdje se pod institucijama misli na pravila i norme koje uređuju međuljudske interakcije.

Ljudi su prije svega društvena bića te niti jedna teorija ljudskog ponašanja ne može apstrahirati kompleksnost međuljudskih interakcija. Kada se cijena kapitala korigira za razne rizike, tada se proizvodnja vrlo često više isplati u zemljama koje su pravno sigurnije, a ne u onima koje imaju niže troškove rada. Vrlo često je jeftinije uvesti radnike nego izložiti kapital neizvjesnosti stranog tržišta. Rizik i neizvjesnost najveći su neprijatelj kapitala. Isto vrijedi i za migracije ljudskog kapitala.

Pitanje samoostvarenja ljudi kroz usavršavanje i ulaganje u vlastiti ljudski kapital nije odvojivo od pitanja kulturnog i institucionalnog okruženja u kojem ljudi djeluju. Tako ljudi emigriraju iz institucionalno manje uređenih u institucionalno bolje uređene zemlje, iz manje slobodnih u više slobodne zemlje, iz zemalja s nižim dohotkom i lošijom infrastrukturom u one s višim dohotkom i boljom infrastrukturom, te konačno iz siromašnijih u bogatije zemlje. Pošti - vanje prava vlasništva također je pokazatelj poštivanja nečijeg minulog rada, odnosno, pokazatelj vjerojatnosti da će ljudi u budućnosti moći uživati plodove svojeg rada odnosno svojeg ljudskog kapitala. Tako su se ljudi povijesno iseljavali iz zemalja s višom stopom inflacije u zemlje s nižom stopom inflacije. Faktori koji utječu na migracije su brojni i nemoguće ih je u potpunosti obuhvatiti. Ponekad su ti faktori kolektivni odnosno svima vidljivi, a ponekad su isključivo individualni odnosno obiteljski kao npr. u slučajevima kada ljudi emigriraju u zemlju bračnog partnera. Stoga posljedice migracija možemo razvrstati u ekonomske, kulturalne i političke.

Ekonomski uzroci i ekonomske posljedice migracija

Migracije imaju željene i neželjene ekonomske posljedice. Pod željenim ekonomskim posljedicama ubrajamo: povećanje tržišta rada, povećanje moguće razine specijalizacije i podjele rada, smanjenje pritiska na mirovinske fondove pod uvjetom da su migranti mladi i zaposlivi. Najveća korist koju neka zemlja može imati od useljavanja jest popunjavanje radnih mjesta za poslove koje domaće stanovništvo ne može obavljati po prihvatljivoj cijeni, odnosno ako useljenici ne istiskuju (eng. crowding-out ) domaće radno sposobno stanovništvo s tržišta rada.

Ako imigranti imaju niži stupanj obrazovanja i niži dohodak od prosjeka, te ako su pretežiti primatelji socijalne pomoći, tada ne može biti govora o pozitivnim učincima imigracije, jer u sustavu socijalne države u kojoj porezni obveznici plaćaju porez po progresivnim stopama, oni koji manje uplaćuju u državni proračun nego što koriste usluge države i javnog sektora, ne doprinose ekonomskom razvoju zemlje već pretjerano crpe njezine gospodarske resurse. To naravno nije argument da se imigrantima ne pomogne iz humanitarnih razloga.

Međutim, koristiti argument imigracije u svrhu promoviranja ekonomskih koristi je pogrešno ako izostaju komplementarni učinci imigracije. Ekonomske koristi za zemlju primatelja proizlaze isključivo iz prednosti koje imigranti mogu donijeti u odnosu na domaće radno sposobno stanovništvo. Taj se problem koordinacije komplementarnosti i suplementarnosti radne snage može djelomično riješiti sustavom imigracijskih kvota zasnovanom na sustavu bodova kojim se ocjenjuju komplementarnost obrazovanja i iskustva imigranata sa zahtjevima tržišta rada, starost (radi budućeg pritiska na mirovinski fond), sposobnost kulturne i institucionalne integracije s obzirom na poznavanje jezika, pisma, pravila i normi zemlje primateljice kako bi se umanjili troškovi kulturne integracije. To otvara pitanje posljedica migracija za punu kulturalnu integraciju migranata.

Kulturalni uzroci i kulturalne posljedice migracija

Prihvat migranata iz inozemstva izaziva kulturni šok ne samo za same migrante nego i za domicilno stanovništvo. Migranti vrlo često ne dijele socijetalnu kulturu i institucije domicilnog stanovništva, što može dovesti do neželjenih posljedica.

Socijetalna kultura je ona koja svojim pripadnicima osigurava smisao života u punom rasponu ljudskih kulturnih, ekonomskih i političkih aktivnosti. Socijetalna kultura prije svega dijeli zajednički jezik te stoga govorimo o nacijama i kulturalnoj integraciji unutar neke nacije. Zemlja primatelj očekuje od imigranata da se u potpunosti prilagode novoj kulturi te njezinim pravilima i normama. Vrlo često, države koje primaju migrante to postav - tema broja migracije ljaju kao preduvjet za imigraciju. Te pojedince se naziva pripadnicima etničkih zajednica (za razliku od nacionalnih manjina koje imaju zakonski određena kulturalna prava) i najčešće im se oduzima pravo na elemente vlastite kulture, jer je odricanje bio preduvjet imigracije. Uobičajeni primjer je slučaj „Gastarbeitera“. Odricanje od vlastite kulture može biti snažna prepreka migracijama pod uvjetom da ostali faktori koji potiču migraciju nisu dovoljno snažni. Kada su migracije prisilne (politički motivirane) i kolektivne, ne migriraju samo pojedinci i pojedinačne obitelji, već cijele grupe građana koje se onda moguće getoiziraju i trajno razdvajaju od domicilnog stanovništva. Tada nastaju, od domicilne kulture, potpuno odvojene etničke zajednice. Primjeri su Turska etnička zajednica u Kasselu u SR Njemačkoj ili Indijska i Pakistanska etnička zajednica u Birminghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svaka zemlja koja je domaćin velikom broju migranata, mora biti svjesna svih pozitivnih i negativnih posljedica migracija.

Politički uzroci i političke posljedice migracija

Migracije su stalne i ljudski je kapital zapravo mobilniji nego što to ekonomski modeli najčešće pretpostavljaju. Ljudi su se pokazali izrazito adaptabilnima u kulturalnom smislu, ako je to bilo potrebno iz ekonomskih ili političkih razloga. Ono što je ljude tjeralo na masovno iseljavanje najčešće je bilo siromaštvo odnosno glad, u čemu je Hrvatska u društvu Irske, Grčke i Italije prednjačila. Danas su pretežito iseljeničke zemlje one sjeverne Afrike gdje kao razlog iseljavanja prevladava kombinacija političkih i ekonomskih nesloboda koje konačno dovode do siromaštva, gladi i iseljavanja. Migranti se prilagođavaju ekonomskoj, kulturnoj i političkoj sredini u koju dolaze, ali isto tako donose i mnoge vlastite radnika koja je posljedica svjetske krize iz 2008. godine počela smanjivati upravo ulaskom Hrvatske u EU, a što je koincidiralo i s izlaskom Hrvatske iz dugogodišnje recesije.

Izvor: Državni zavod za statistiku (DZS) i Eurostat.

Izvor: Državni zavod za statistiku (DZS) i Eurostat.

Slika 1. Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema stupnju obrazovanja u %

Iz podataka DZS i Eurostata vidljivo je da od ulaska u EU postotna stopa nezaposlenosti u RH stalno pada. Provjeravajući i ostale mjere zaposlenosti i nezaposlenosti, može se zaključiti da se nezaposlenost smanjuje, a ukupna stopa zaposlenosti u društvu povećava Razlog je djelomično u općenito boljem ekonomskom položaju Hrvatske nakon ulaska u EU, ali nažalost i iseljavanju većeg broja nezaposlenih građana. Ono što možemo očekivati u budućnosti, a nakon što negativni utjecaji COVID-19 krize i rata u Ukrajini počinju jenjavati te nakon prolaska inflatornog vala kao posljedice monetarne ekspanzije uslijed ovih dvaju kriza, jest daljnje smanjenje nezaposlenosti, povećanje nominalnih i relativnih plaća u RH, ali i povećanje interesa migranata za RH kao njihovog mogućeg konačnog odredišta. Do sada su svjetski ekonomski migranti i tražitelji političkog azila uglavnom koristili Hrvatsku kao usputnu stanicu na svojem putu prema socijalnim državama visokog dohotka srednje i sjeverne Europe. Prisjetimo se da je od nekoliko desetaka tisuća političkih izbjeglica iz Sirije, koji su prošli kroz Hrvatsku, svega njih nekoliko odlučilo zatražiti azil u RH. To će se u budućnosti promijeniti i Hrvatska će vrlo brzo postati zanimljiva tražiteljima političkog azila. U trenucima masovne migracije, države najčešće nisu u stanju kontrolirati kvalitetu ljudskog kapitala migranata. Njemačka je to bezuspješno pokušala provesti u djelo sa izbjeglicama iz Sirije Prema istraživanju njemačkog IFO instituta, dvije trećine sirijskih izbjeglica ne ostvaruje osnovnoškolski uspjeh na razini Pisa I, ekonomske, kulturne i političke posebnosti, te obogaćuju novu sredinu u kulturnom smislu, ali i mijenjaju novu sredinu u političkom smislu. Na primjer, migracije liberalnijih nacionalnih, etničkih i vjerskih skupina u Sjedinjene Američke Države tijekom kasnijeg razdoblja migracija razvodnili su puritansku političku scenu i trajno je liberalizirali u smislu prihvatljivosti političkih i kulturalnih razlika. S druge strane, migracije su u SAD-u stvorile politike s ciljem integracije doseljenika, a koje su društvo pretvorile u ono što danas kolokvijalno nazivamo „melting potom“

Europska Unija, nužnost Schengena i ekonomske posljedice

Republika Hrvatska je punopravna članica Europske unije od 1. srpnja 2013. Nepunih 10 godina nakon, 1. siječnja 2023. godine, uvođenjem Eura postaje ne samo punoprav - na članica Ekonomske i monetarne Unije (EMU), već i dijelom zajedničkog prostora potpune slobode kretanja bez graničnih kontrola koju nam omogućuje Schengen. Toj slobodi kretanja unutar EU suprotstavljena je pojačana zaštita vanjskih granica EU te zajedničke odredbe zemalja Schengena o izdavanju viza. To znači da je Hrvatska upravo pristupila najvećoj zoni potpune slobode kretanja ljudi, kapitala, dobara i usluga na svijetu s oko 447 milijuna ljudi i oko 15 bilijuna eura bruto društvenog proizvoda (podaci za 2021.). Potpuna sloboda kretanja će zasigurno potaknuti i nove kratkotrajne unutarnje migracije koje će sa sobom donijeti i povećanje BDP-a unutar EU. Prema podacima UN-a, za svakih 1% povećanja migracija između članica EU, BDP EU-a će se povećati za oko 0,1%. Međutim, taj porast BDP-a neće pritjecati državama članicama ravnomjerno. Zbog komplementarnosti rada i kapitala, zemlje s višim udjelom kapita - stopu nezaposlenosti. Dakle, useljavanje nekvalificiranih radnika pogoršava poziciju onih koji su u najtežoj poziciji na tržištu rada, jer nekvalificirani emigranti konkuriraju za ista radna mjesta kao i domaći nekvalificirani radnici te im tako ruše nadnice. Isto se može zaključiti i za RH što je vidljivo iz slike 2.

Slika 2 Nezaposlenost u Republici Hrvatskoj prema mjestu rođenja u %

Nezaposleni stranci koji nisu rođeni u EU-27 Nezaposleni stranci rođeni u EU-27 Nezaposleni državljani

Izvor podataka: Eurostat.

Slika 2. govori u prilog potrebi za stvaranjem viznog režima prema kvaliteti ljudskog kapitala useljenika, dakle bodovnog sustava kao što to imaju Kanada i Australija la biti će u mogućnosti privući potrebni ljudski kapital.

Umjesto zaključka

Migracije su stalne. Sloboda kretanja je jedna od osnovnih ljudskih sloboda. Danas u Europskoj Uniji sloboda kretanja ljudi i ljudskog kapitala može dovesti do više razine specijalizacije i, konačno, do više razine blagostanja ako se pitanju ekonomskih migracija iz zemalja izvan EU pristupi s većom pažnjom prema zahtjevima domaćeg tržišta rada. Pritom, ne smijemo zaboraviti na empatiju prema proganjanima i na naš udjel u prihvaćanju dijela političkih azilanata. Europska Unija, na žalost, još uvijek nema jedinstvenu useljeničku politiku, a upravo je pitanje migracija bilo jedno od argumenata Ujedinjenog Kraljevstva za napuštanje Europske Unije. Pitanje migracija može istovremeno biti važan čimbenik ujedinjavanja, ali i razilaženja u bliskoj budućnosti Hrvatska je sada vanjska granica Šengenskog područja, a to donosi mnoge povlastice ali i obaveze.

Useljenici u Njemačkoj sačinjavaju oko 9% stanovnika, ali oko 25% njih prima socijalnu pomoć, 12% ih prima naknadu za nezaposlene, a 18% ih prima pomoć prema posebnim pravilima. Dakle, useljenici u njemačkoj iznadprosječno opterećuju socijalni sustav u odnosu na domaće stanovništvo. Slični rezultati vrijede i za ostale zemlje EU. To dakle očekuje i Hrvatsku, kada Hrvatska dostigne iznadprosječnu razinu ekonomskog razvoja u odnosu na EU i kada prestane biti pretežito iseljenička te postane pretežito useljenička zemlja. Potpuno svjesni činjenice da korelacija ne znači nužno i kauzalnost te svjesni moguće „post hoc ergo propter hoc“ pogreške, prema slici 1 svejedno možemo zaključiti da smanjenje nezaposlenosti u Hrvatskoj vremenski koincidira s ulaskom Hrvatske u EU. Ono što je posebno zanimljivo u ovom dijagramu jest činjenica da se visoka stopa nezaposlenosti manje obrazovanih radnika koja je posljedica svjetske krize iz 2008. godine počela smanjivati upravo ulaskom Hrvatske u EU, a što je koincidiralo i s izlaskom Hrvatske iz dugogodišnje recesije.

Iz podataka DZS i Eurostata vidljivo je da od ulaska u EU postotna stopa nezaposlenosti u RH stalno pada. Provjeravajući i ostale mjere zaposlenosti i nezaposlenosti, može se zaključiti da se nezapo - slenost smanjuje, a ukupna stopa zaposlenosti u društvu povećava. Razlog je djelomično u općenito boljem ekonomskom položaju Hrvatske nakon ulaska u EU, ali nažalost i iseljavanju većeg broja nezaposlenih građana.

Ono što možemo očekivati u budućnosti, a nakon što negativni utjecaji COVID-19 krize i rata u Ukrajini počinju jenjavati te nakon prolaska inflatornog vala kao posljedice monetarne ekspanzije uslijed ovih dvaju kriza, jest daljnje smanjenje nezaposlenosti, povećanje nominalnih i relativnih plaća u RH, ali i povećanje interesa migranata za RH kao njihovog mogućeg konačnog odredišta. Do sada su svjetski ekonomski migranti i tražitelji političkog azila uglavnom koristili Hrvatsku kao usputnu stanicu na svojem putu prema socijalnim državama visokog dohotka srednje i sjeverne Europe. Prisjetimo se da je od nekoliko desetaka tisuća političkih izbjeglica iz Sirije, koji su prošli kroz Hrvatsku, svega njih nekoliko odlučilo zatražiti azil u RH. To će se u budućnosti promijeniti i Hrvatska će vrlo brzo postati zanimljiva tražiteljima političkog azila. U trenucima masovne migracije, države najčešće nisu u stanju kontrolirati kvalitetu ljudskog kapitala migranata. Njemačka je to bezuspješno pokušala provesti u djelo sa izbjeglicama iz Sirije. Prema istraživanju njemačkog IFO instituta, dvije trećine sirijskih izbjeglica ne ostvaruje osnovnoškolski uspjeh na razini Pisa I, što znači da su nepismeni prema osnovnoškolskim kriterijima, te da nisu savladali jednostavne računske operacije množenja i dijeljenja, iako su završili osnovnu školu. Prema europskim kriterijima, te izbjeglice ulaze u kategoriju nekvalificirane radne snage koja uslijed povećane ponude narušava nadnice domaćim nekvalificiranim radnicima koji imaju najvišu stopu nezaposlenosti. Dakle, useljavanje nekvalificiranih radnika pogoršava poziciju onih koji su u najtežoj poziciji na tržištu rada, jer nekvalificirani emigranti konkuriraju za ista radna mjesta kao i domaći nekvalificirani radnici te im tako ruše nadnice. Isto se može zaključiti i za RH što je vidljivo iz slike 2.

Slika 2. govori u prilog potrebi za stvaranjem viznog režima prema kvaliteti ljudskog kapitala useljenika, dakle bodovnog sustava kao što to imaju Kanada i Australija.

Umjesto zaključka

Migracije su stalne. Sloboda kretanja je jedna od osnovnih ljudskih sloboda. Danas u Europskoj Uniji sloboda kretanja ljudi i ljudskog kapitala može dovesti do više razine specijalizacije i, konačno, do više razine blagostanja ako se pitanju ekonomskih migracija iz zemalja izvan EU pristupi s većom pažnjom prema zahtjevima domaćeg tržišta rada. Pritom, ne smijemo zaboraviti na empatiju prema proganjanima i na naš udjel u prihvaćanju dijela političkih azilanata. Europska Unija, na žalost, još uvijek nema jedinstvenu useljeničku politiku, a upravo je pitanje migracija bilo jedno od argumenata Ujedinjenog Kraljevstva za napuštanje Europske Unije. Pitanje migracija može istovremeno biti važan čimbenik ujedinjavanja, ali i razilaženja u bliskoj budućnosti. Hrvatska je sada vanjska granica Šengenskog područja, a to donosi mnoge povlastice ali i obaveze. ST