Optimizacija skladišnih procesa i logistički troškovi

Bojan Premužić, mag. ing. traff.

Uvod

Jedan od temeljnih zahtjeva koji se postavlja na logističke procese povećanje je učinkovitosti, odnosno smanjenje troškova. Smanjenjem troškova i povećanjem učinkovitosti organizacija može izgraditi konkurentsku prednost, a što u uvjetima globalizacije i internacionalizacije poslovanja predstavlja imperativ.

No, povećanje učinkovitosti i smanjenje troškova značajan je izazov koji podrazumijeva analizu postojećeg stanja za što može biti potreban značajan period, budući da se logistički procesi kao takvi kategoriziraju u složenije procese. S druge strane, nakon analize postojećeg stanja, implementacija poboljšanja može trajati također značajno razdoblje s obzirom na to da može zahtijevati promjene vezane uz drukčiji raspored regala u skladištu, implementaciju novog načina komisioniranja robe ili drukčiji pristup skladištenju kao i općenito drukčiji model skladišnog poslovanja.

Optimizacija logističkih procesa značajno je pojednostavljena mogućnostima koje nudi digitalna transformacija koja, između ostaloga, omogućuje primjenu naprednih sustava temeljenih na strojnom učenju, interneta stvari i sličnih sustava koji omogućuju praćenje odvijanja procesa u realnom vremenu. No, temelj optimizacije procesa svakako je svijest menadžmenta i potpora koju menadžment organizacije treba osigurati, a koja uključuje projekte pod pokrovitelj - stvom uprave organizacije kao i osiguranje potrebnih resursa ali i edukacije.

Skladišni procesi Najjednostavnije rečeno, skladišni procesi odnose se na procese zaprimanja, skladištenja i otpremanja robe, a koji mogu uključivati potprocese kao što su to komisioniranje, sortiranje robe i slično. Svi mehanizmi potrebni za osiguranje učinkovitog odvijanja skladišnih procesa trebaju biti iskorišteni što optimalnije, budući da u suprotnom oni predstavljaju komponentu koja, osim što ne omogućuje dodavanje vrijednosti, ima značajan utjecaj na povećanje logističkih troškova. Primjeri takvih mehanizama su viličari, točnije, nedovoljno optimizirane rute njihova kretanja kao i viličari koji mogu imati nejednako radno opterećenje, a što znači da se dio viličara opterećuje u značajno većoj mjeri u odnosu na ostale, čime dolazi i do većeg trošenja dijelova. Isto vrijedi i za vozila transporta, ako ga organizacija ima, odnosno transport nije eksternaliziran gdje tzv. prazne vožnje ili stajanje vozila predstavlja također značajan trošak. Ako se na to doda i stil vožnje, kao i briga vozača o samom vozilu, troškovi zbog nedovoljno kvalitetnog upravljanja voznim parkom može biti značajan.

No, ako se generalno govori o potprocesima koji imaju najveći utjecaj na učinkovitost skladišnog sustava, potrebno je naglasiti potproces komisioniranja u kojem su zaposlenici u neposrednom kontaktu s robom. U tom kontekstu, cilj organizacije mora biti smanjenje u što je moguće većoj mjeri dodir zaposlenika s robom. U praksi, ako organizacija uspije optimizirati komisioniranje tj. otpremu robe tako da zaposlenici imaju do 5, odnosno 7 kontakata s robom, takva organizacija se smatra učinkovitom dok se u suprotnom mogu provesti poboljšanja. Sličan primjer je i sama ruta kretanja viličara komisionera, a koja primarno ovisi o pozicioniranju SKU-a. Drugim riječima, drukčije politike pozicioniranja SKU-a u skladišnom sustavu mogu rezultirati povećanjem učinkovitosti budući da komisioneri mogu brže komisionirati robu. U tom kontekstu, pozicioniranje se može provoditi na temelju provedene ABC-XYZ analize ili samim dizajnom skladišnog sustava u kojem se roba koja se brzo komisionira izdvaja od robe za čije komisioniranje treba značajno više vremena. Drugim riječima, brzo komisionirajuća roba se može smjestiti bliže ulazu ili izlazu. No, treba imati na umu da se u tom slučaju često mora provesti spajanje narudžbi ako se govori o komisioniranju iste isporuke koja se nalazi na istoj paleti, ali sadrži proizvode koji se sporo i brzo komisioniraju.

Logistički troškovi i KPI-ovi

Nesumnjivo je to kako se za upravljanje logističkim troškovima, ali i sustavom općenito, trebaju defi - nirati KPI-ovi koji mogu zavisiti o ciljevima organizacije. U globalu, KPI-ovi vezani uz skladišne sustave vezani su uz obrtaj zaliha, točnost komisioniranja ili broj komisioniranja po komisioneru, vrijeme vođenja pošiljke i slično. Potrebno je naglasiti kako je imperativ definiranje KPI-ova koji će biti praćeni kroz vrijeme, a sukladno dobivenim rezultatima organizacija može identificirati potencijalna poboljšanja kako bi se utjecalo na povećanje performansi. Potrebno je naglasiti i kako, u osnovi, KPI-ovi mogu poslužiti i za analizu logističkih troškova gdje treba napraviti distinkciju između logističkih troškova zbog nedovoljno kvalitetnog upravljanja i troškova koji nastaju svjesnim aktivnostima menadžmenta, a usmjereni su prema povećanju kvalitete tj. preventivi nastanka rizika.

U tom kontekstu, troškovi zbog nedovoljno kvalitetnog upravljanja svode se na troškove kašnjenja isporuka, troškove krivo komisionirane robe, troškove nepotrebnih pokreta i troškove nepotrebnog transporta unutar skladišnog sustava. S druge strane, troškovi preventive, odnosno troškovi povećanja kvalitete skladišnih procesa mogu se svesti na testiranja WMS-a s ciljem dugoročnog smanjenja nekih od spomenutih troškova zbog nedovoljne kvalitete upravljanja, troškovi implementacije i održavanja, primjerice, sredstava preventive štete na uskladištenoj robi koja nastaje zbog glodavaca i slično.

Optimizacija skladišnih procesa

Prvi korak prilikom provođenja optimizacije skladišnih procesa definiranje je postojećeg stanja koje može zahtijevati i mapiranje procesa, odnosno provođenje internog audita. No, generalno govoreći, jedan od načina na koji se može pristupiti optimizaciji skla - dišnih procesa, primarno je analiza postojećeg iskorištenja kapaciteta zaposlenika, odnosno strojeva i uređaja (viličara i ostalih sredstava internog transporta) budući da nedovoljno iskorišten kapacitet istih može povećati vrijeme vođenja, a samim time i utjecati na troškove. No, svakako, za sustavan pristup optimizaciji neophodno je voditi računa i o postojećim zalihama, a u kontekstu kojih je potrebno voditi računa o SKU koja dugo stoji uskladištena kao i o samom pozicioniranju istih.

Razvojem Industrije 4.0 i pojavom mogućnosti koju nudi senzorika javlja se i mogućnost optimizacije skladišnih procesa kroz praćenje kretanja ruta vozila i zaposlenika pomoću senzora i stvaranjem mape kretanja. Ovakav pristup omogućuje analizu i identifikaciju mjesta u skladišnom sustavu na kojima postoji potencijalni rizik od kolizije, odnosno ruta koje se međusobno sijeku što može rezultirati smanjenom protočnošću. Nadalje, ovakvi podatci mogu poslužiti kao osnova za kreiranje digitalnog modela skladišnog sustava u kojem postoji mogućnost testiranja različitih rješenja za identificirane probleme, a što može značiti i identifikaciju prilika za poboljšanje. No, ako se govori o općeprihvaćenim pristupima temeljem kojih se može utjecati na povećanje učinkovitosti i djelotvornosti skladišnih procesa, svakako treba spomenuti Lean filozofiju koja razlikuje tri temeljne vrste procesnog otpada, a koje se jednostavnije rečeno, odnose na potrebu eliminacije svih aktivnosti koje ne dodaju vrijednost ili njihovo smanjenje, potre - bu ujednačavanja svih radnih opterećenja kako bi svi mehanizmi u procesu bili jednako iskorišteni. Potrebno je naglasiti i kako za složenije projekte poboljšanja može biti korištena i DMAIC metodologija, odnosno kako se Lean može povezati sa 6 sigma, čime se nastoji poboljšati ne samo učinkovitost već i smanjiti varijabilnost.

Zaključne misli

Nesumnjivo je kako povećanje učinkovitosti i djelotvornosti skladišnih procesa postaje imperativ, budući da logistički troškovi mogu utjecati na ukupni rezultat poslovanja organizacije. U ovisnosti o postojećem stanju u skladišnom sustavu ovisi i smjer poboljšanja, no bez obzira na smjer potrebno je voditi računa o tome da se implementirano poboljšanje provede tako da projektni tim na umu ima i ostale dijelove skladišnog sustava koji bi mogli, zbog svojeg trenutnog stanja, pozitivno ili negativno utjecati na definirano poboljšanje, a vrijedi i obrnuto. Nadalje, potrebno je naglasiti i kako se paralelno s digitalizacijom i digitalnom transformacijom javljaju nove prilike za poboljšanja koje se temelje na automatizaciji ili potpori tehnologija, kao što su to umjetna inteligencija koja može biti korištena i trenirana za analizu učinkovitosti komisionera, ali i optimizaciju ruta kretanja viličara. Posebno važna primjenjivost umjetne inteligencije leži u činjenici da svaka nova generacija postaje sve učinkovitija, a prilagodbom postojećih modela koji su već razvijeni, potencijal koji umjetna inteligencija ima eksponencijalno raste. ST