Operacijski menadžment i upravljanje lancima opskrbe –

Sli Nosti I Razlike

dr. sc. Matija Kovačić

Uvod

Operacijski menadžment može se definirati kao sustavan pristup upravljanju svim aktivnostima potrebnim za provođenje transformacije inputa u output, odnosno, općenito resursa poput sirovina i materijala u gotove proizvode. S obzirom na to, operacijski menadžment iznimno je kompleksno područje koje se treba sagledavati kroz aspekt multidisciplinarnosti budući da obuhvaća područja nabave, logistike, proizvodnje, upravljanja rizicima, itd. U tom kontekstu, temeljni cilj operacijskog menadžmenta povećanje je učinkovitosti sustava i procesa unutar sustava, a što znači, između ostaloga, i potrebu optimizacije i poboljšanja kako bi se način na koji se koriste resursi sustava što je moguće više poboljšali.

Drugim riječima, operacijski menadžment bavi se svim ključnim, strateškim pitanjima kao što je to odabir i definiranje izgleda proizvodnih pogona, upravljanjem strateški značajnim projektima kao što je to implementacija nove tehnologije ili implementacija novih strojeva i uređaja koji će se koristiti u proizvodnom procesu. Paradigma operacijskog menadžmenta naglašava da odluke, vezane uz nabrojeno, treba temeljiti na dokazima koji su često kvantitativnog karaktera, a što znači da se temelje na različitim tehnikama stati - stičkih analiza ili primjeni metoda operacijskih istraživanja.

Značaj lanca opskrbe

Posebna pozornost na lance opskrbe počela se usmjeravati razvojem izazova vezanih uz pandemiju SARS CoV-2 i nedavna ratna zbivanja u Ukrajini, zbog čega je u pitanje dovedena sposobnost organizacija da osiguraju sve potrebne sirovine i materijale neophodne za nesmetanu proizvodnju. Ako se sagleda pojmovno određenje, lanac opskrbe predstavlja skup organizacija koje su međusobno povezane, a koje osiguravaju sve potrebne resurse neophodne za nesmetano odvijanje proizvodnog procesa, te aktivnosti isporuke gotovih proizvoda do krajnjeg kupca. S druge strane, ako se na opisano doda i potreba povećanja održivosti, dolazi se do pojma proširenog lanca opskrbe koji, osim proizvodnog djela i djela isporuke gotovih proizvoda, ima mogućnost i povrata tj. zbrinjavanja potrošenih proizvoda (otpada).

S obzirom na troškove nabave sirovina i materijala, lanac opskrbe često se proteže globalno što podrazumijeva značajno prostorno raspršenje pojedinih dobavljača s obzirom na komparativne prednosti u proizvodnji osnovnih sirovina potrebnih za proizvodnju. Globalna rasprostranjenost dobavljača u lancu opskrbe ujedno znači i izrazito veliku kompleksnost upravljanja procesima koji često mogu biti zahvaćeni različitim rizicima vezanim uz, primarno, pravovremenu dostavu, a zatim i rizika vezanih uz učinkovitost.

Posebno izazovno i rizično područje u lancu opskrbe je i pravovremenost naručivanja odgovarajuće količine proizvoda budući da potražnja za pojedinim proizvodima na tržištu nije konstanta i može se dogoditi da je izrazito kompleksno predvidjeti je. Samim time stvara se rizik od naprezanja duž lanca opskrbe i potencijalnog puknuća lanca za što je prijetio značajan rizik ako se govori o recentnim zbivanjima za vrijeme pandemije SARS CoV-2. S obzirom na opisano, imperativ je svim upravljačkim aktivnostima u lancu opskrbe koji podrazumijevaju, primjerice, odluku o odabiru dobavljača, količini narudžbe, smještaju proizvodnih pogona i slično, temeljiti na kvantificiranim i provjerenim podatcima.

Operacijski menadžment

Operacijski menadžment ili upravljanje operacijama primarno se odnosi na sve aktivnosti transformacije tj. poslovnih procesa. Drugim riječima, ciljevi vezani uz operacijski menadžment su minimizacija ili maksimizacija tj. generalno govoreći optimizacija. Krajnjosti mini - mizacije i maksimizacije najčešće se odnose na troškove i prihode gdje menadžment nastoji smanjiti trošak transformacije, odnosno povećati prihod i u konačnici profit. Za potrebe optimizacije razvijene su različite tehnike, metode i metodologije koje se primarno proučavaju u kontekstu operacijskih istraživanja unutar kojih se stvarni problemi matematički modeliraju kako bi ih se moglo optimizirati. U tom kontekstu razvijene su metode poput linearnog i dinamičkog programiranja temeljem kojih se može provesti optimizacija procesa što će u konačnici rezultirati i smanjenjem troškova.

No, izuzev toga, operacijski menadžment odnosi se i na sustave upravljanja, a primarno na sustave upravljanja kvalitetom (ili osiguranje kvalitete) s ciljem stvaranja pretpostavki da proizvod ili usluga namijenjena kupcu ili korisniku bude u sukladu s njegovim zahtjevima. Isto tako, treba naglasiti i druge pristupe poput upravljanja kapacitetima koji se može povezati s linearnim programiranjem, a kako bi se što je moguće više povećala učinkovitost tj. iskorištenje dostupnih radnih sati mehanizama koji se koriste u procesu.

Potreba za distinkcijom

Govoreći o ulozi koju operacijski menadžment ima u lancu opskrbe potrebno je naglasiti kako u teoriji operacijskog menadžmenta postoji pojam operacijski i menadžment lanca opskrbe (engl. Operations and Supply Chain Management – OSCM). Pojam se odnosi specifično na lanac opskrbe i podrazumijeva aktivnosti usmjerene na povećanje učinkovitosti i djelotvornosti odvijanja procesa u lancu opskrbe kroz upravljanje kapacitetima, analizu izvora varijabilnosti i predlaganju mjera smanjenja iste, analizu sposobnosti dobavljača i slično.

Ako se govori o paradigmi i teoriji operacijskog menadžmenta i lanca opskrbe, potrebno je naglasiti kako se u literaturi pronalazi stav kako je operacijski menadžment značajno širi pojam u odnosu na upravljanje lancem opskrbe što je u potpunosti točno. Razlog za to je činjenica kako se lanac opskrbe i aktivnosti upravljanja lancem opskrbe primarno odnose na osiguranje svih potrebnih resursa na učinkovit i djelotvoran način, dok se s druge strane operacijski menadžment, uz sve aktivnosti upravljanja lancem opskrbe, dodatno bavi i područjem osiguranja i upravljanja kvalitetom, zadovoljstva krajnjeg kupca ili korisnika i slično. No, unatoč tome, zajedničko područje za obje grane je maksimiziranje učinkovitosti i djelotvornosti. Osim toga, u kontekstu zajedničkih područja, operacijski menadžment i upravljanje lancima pokri - vaju područja budžetiranja i financija, upravljanja rizicima, pravnih poslova i aktivnosti usklađenja poslovanja sa zakonskim propisima. Dakle, može se konstatirati kako je za učinkovito funkcioniranje lanaca opskrbe imperativ osigurati upravljanje operacijama unutar svakog od dionika u lancu opskrbe budući da se na ovakav način osigurava ispunjenje traženih zahtjeva. Iako je odgovornost upravljanja operacijama često spuštena na razinu organizacije, neophodno je definirati politike koje će vrijediti za cjelokupni lanac opskrbe, čime će se osigurati sljedivosti proizvoda kod svakog od dionika uključenih u lanac s ciljem da proizvodi budu odgovarajuće kvalitete, odnosno da ispunjavaju točno definirane specifikacije od konačnog kupca ili proizvođača koji nabavlja resurse od ostalih dionika uključenih u lanac.

Zaključno

Cilj svake organizacije povećanje je učinkovitosti i djelotvornosti za što na raspolaganju ima širok spektar različitih tehnika, metoda i metodologija. No, osim potrebe primjene spomenutih, jedan od osnovnih načina povećanja učinkovitosti je osiguranje učinkovitog funkcioniranja lanca opskrbe, a što s druge strane zahtjeva primjenu tehnika prediktivnih analiza. S druge strane, dok je lanac opskrbe pojam koji se odnosi na kretanje i osiguranje dovoljne količine resursa, operacijski menadžment se odnosi na samo korištenje osiguranih resursa tj. transformaciju istih koja mora biti što učinkovitija i što djelotvornija, a konačni rezultat transformacije (proizvod ili usluga) mora biti u sukladnosti sa zahtjevima zainteresiranih strana. Drugim riječima, u lancu opskrbe svaki dionik upravljanjem operacijama nastoji osigurati što veću učinkovitost i što manje troškove što se, sukladno općoj teoriji sustava, može ocrtati i na sve ostale dionike uključene u lanac. ST